Kraljevstvo gospodara prstenova - Laurence Gardner

ZAHVALEDragocjenu pomoć u pripremanju ovog djela pružili su mi kraljevska Kuća Stewartovih, posvećena obitelj Sv. Kolumbana, Europsko vijeće prinčeva, Red vitezova templara Sv. Germaina, te Imperijalni i Kraljevski zmajski dvor i Red Mađarske, na čemu sam im beskrajno zahvalan.Također želim zahvaliti arhivarima i knjižničarima koji su mi pomagali u potrazi, naročito onima u Britanskoj knjižnici na Odjelu za zapadnoazijske povijesti, Odjelu za egipatsku povijest pri Britanskom muzeju, Francuskoj nacionalnoj knjižnici, Biblioteci u Bordeauxu, Knjižnici pokrajine Devon, Središnjoj knjižnici u Birminghamu, Škotskoj nacionalnoj knjižnici, Umjetničkoj galeriji grada Manchestera i Kraljevskoj irskoj akademiji.Posebno sam zahvalan svojoj supruzi Angeli, bez čijeg neumornog truda ova knjiga nikada ne bi sazrela, i sinu Jamesu na njegovoj potpori. Također želim izraziti najdublju zahvalnost svojemu agentu Andrewu Lownieju te upraviteljima i osoblju izdavačkih kuća Element i HarperCollins.Kolegama, koji su na ovaj ili onaj način poravnavali put u ovom mojem poduhvatu, odajem dužno poštovanje. Naročito sam zahvalan vitezu Davidu Rovu Stewartu, Karen Lvster, Scarlett Nunn, Johnu Baldocku, Matthewu Corvju, Tonvju Skiensu, vitezu Jacku Robinsonu, vlč. Davidu Stalkeru,

vitezu Davidu Woodu, prof. Elizabeth Miller, Chrisu Roslingu, Colinu Gitshamu, Jazu Co-lemanu, dr. Beverlvju Whippleu i dr. Garvju Schubachu.Osobitu zahvalnost dugujem Eleanori i Steveu Robsonu iz Peter Robsono-va Studija, Duncanu Roadsu, Ruth Parnell, Marcusu i Robyn Allen iz Nexusa, Adrianu Forgioniju iz Here, JZ Knightu i svima iz Ramthaine Škole prosvjetlje-nja, Christini Zohs iz Zlatne niti, Nancy i Mikeu Simmsu iz Enthropic Fine Art, Lauri Lee, Ann i Whitleyju Striberu te Jeanette Limondjian iz Barns & Noblea zbog velikodušne podrške i međunarodne pomoći.Posebnu zahvalu upućujem sir Peteru Robsonu koji je naslikao nadahnute alegorijske slike koje su obogatile ovo djelo. Također zahvaljujem princu Mic-haelu od Albanvja što mi je omogućio pristup u svoj dom te u Viteški arhiv.Budući da je ovo djelo u velikoj mjeri sinteza međusobno povezanih tema, vrlo sam zahvalan autorima koji su stručnjaci u područjima svojega rada, jersu mi veoma olakšali istraživanje određenih tema. Njihov osobni istražrv rad, stručnost i kvaliteta objavljenih radova bili su mi neprocjenjivo značćNaposljetku želim izraziti zahvalnost svim čitateljima koji su tijekom dina podupirali i ohrabrivali moj rad - naročito sam zahvalan onima ko mi u svojim pismima slali mnoge korisne komentare ili pomagali na bilo način.Posljednjih godina potrage za materijalnim i duhovnim vidovima Svetoga Grala, postalo mi je jasno da su mitologija i predaje o Prstenu podjednako neodoljive. Štoviše, staroslavne potrage za Prstenom i Gralom u biti su jedna te ista potraga, jer su obje povezane s vidovima prosvjetljenja i suverenosti pojedinca. Tu sličnost u 19. stoljeću razjašnjavali su pjesnik lord Alfred Tennvson i skladatelj Richard Wagner, a poslije ju je podržao J. R. R. Tolkien, autor popularne trilogije Gospodar prstenova.Unatoč primjedbama tih uvaženih istraživača, činjenica je da se uvriježilo shvaćanje prema kojem Prsten i Gral imaju odvojene identitete, pa se o njihovim zasebnim predajama rijetko raspravlja kao o nečemu što se na bilo koji način uzajamno dopunjuje. Baš zato, svrha je ove knjige da ih po prvi put dovede u \ istu arenu i tako baci novo svjetlo na povijesne istine koje leže iza tih zagonet-» ^ nih relikvija svete baštine.Svaki zasebno, i Gral i Prsten, predmeti su vlastitih mitologija koje su, od najranijih romantičnih arturijanskih pripovijetki do J. R. R. Tolkiena, umotane u predaje o Elphameu - čarobnom svijetu patuljaka i vila. Ti se mitovi ne temelje na pukoj mašti, jer onkraj vratnica našeg sumračnog svijeta postoji zanimljiva povijest stvarnih osoba i događaja koje je ortodoksni obrazovni establišment strateški ignorirao.Nakon prvog izdanja knjige Rodoslovlje Svetog Grala 1996. godine od čitatelja sam dobivao mnoga pisma podrške. Neki od njih pružili su mi vrlo korisne informacije koje se tiču mojeg područja istraživanja, a neki su mi postavljali doista zapanjujuća pitanja. Neizmjerno sam im zahvalan na dopisivanju. Neko vrijeme bio sam u mogućnosti odgovoriti na svako pismo, iako ponekad uz zakašnjenje. Nažalost, danas pisma stižu u takvom broju da sam potpuno njima preplavljen i nemoguće mi je održavati korak s time. Ipak, budite sigurni da svako pismo pročitam i poštujem. U međuvremenu sam na stranicama ove knjige nastojao odgovoriti na najčešće postavljana pitanja, a s tom praksom nastavit ću i u budućim knjigama.

Prsten i GralVječita traganjaPrsten Jedan da zavlada svima Prsten Jedan što traži i seže Prsten Jedan da spoji se s njima I u tami ih sveže.1Gospodar prstenova J. R. R. Tolkiena jedna je od najčudesnijih i najuspješnijih priča svih vremena. Ta slavna trilogija2, prvi put objavljena pedesetih godina 20. stoljeća, mogla je biti napisana u mračno doba* ili u srednjem vijeku jer posjeduje sve atribute i kakvoću najdrevnijih predaja o Prstenu i Gralu. Kao oksfordski profesor anglosaksonskog i engleskog jezika, Tolkien je iskoristio mogućnost koja mu se pružala, jer je nadohvat ruke imao legendarno stoljetno blago; priču je samo

trebao primjereno oblikovati. Rezultat je poznat - njegovo remek-djelo postalo je najpopularnija knjiga koju je u 20. stoljeću itko objavio.Povijest potrage za Prstenom seže daleko u prošlost, u maglom obavijena vremena, davno prije egipatskih piramida i babilonskih zidina. Nadživjela je doba poganskih bogova, vidjela uzdizanje Budhe, Krista i Muhameda. Osobita je po tome što su njezine predaje i alegorije netaknute preživjele do današnjeg dana, pa snažno evociraju slike davne prošlosti. Njezine prosvijetljene istinePromatrajući usko europsku povijest, razdoblje koje nastupa nakon antike, točnije, nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva 476. godine, nazivamo »srednjim vijekom,« koji traje do razdoblja renesanse (15./16. stoljeće). Dok je u nas uvriježeno to razdoblje dijeliti na »rani« i »kasni« srednji vijek, u Engleskoj se uvriježilo razdoblje od 476. do 1000. godine nazivati »mračnim dobom,« a razdoblje od 1000. godine do renesanse »srednjim vijekom.« Prim. prev.

uvukle su se duboko u naše kolektivno sjećanje unatoč višestoljetnoj in trinaciji Crkve i države, čija je namjera odvratiti nas od potrage. Stoga je i ka između fikcije i potisnute činjenice sama po sebi prepoznatljiva, a dr predaja udobno se smjestila u današnje okruženje kojem, kako ćemo vii neprolazna, kreposna istina leži u srcu.Razmatrajući povijest potrage za Prstenom, njezina usporedna poveza s potragom za Gralom postaje sve očitija, baš kao i podrijetlo vila, patul vilenjaka, malika, gnoma i kućnih duhova. Predaje o Prstenu duboko < ukorijenile u cijelom nizu omiljenih dječjih pripovijetki, koje su očuvale 1 činjenice o mnogim staroslavnim osobama iz poznatih legendi.Pripovijetke o Gralu općenito se povezuju s vitezovima kralja Artura, lutaju opustošenom zemljom u potrazi za svetom relikvijom. Ali u tom ž utjelovljene su i mnoge druge priče o potrazi u kojima se pojavljuju likovi p Pepeljuge, Robina Hooda, Trnoriižice i grofa Drakule. Svaka od tih pripovi krije vlastitu, osebujnu tajanstvenost i čaroliju, ali ne postoji opća suglasn time da sve te pripovijetke imaju istu povijesnu osnovu ukorijenjenu u dre kulturi Gospodara prstenova. Iako neke teme potječu iz prastarih predaja, na ih potječe iz mračnog doba, kada je Crkva usmjerila svoje nišane na prt0 Prstenu. To se naročito događalo u srednjem vijeku, kada je progon hen bio u punom zamahu, zbog čega je u 13. stoljeću pokrenuta brutalna inkvizOd najranijih sumerskih i skitskih vremena, prije više od pet tisuća go< simbol Gospodara prstenova bio je Prsten koji predstavlja cjelovitost, jedir1 vječnost, te se često poistovjećuje s Uroborosom - zmijom koja grize vi; rep. Križ stavljen ispod Prstena postao je poznat kao oznaka za ženu: sii Venere. Križ postavljen na Prsten postao je znak za muškarca: simbol kra ske vlasti, vladarska kugla. Križ unutar Prstena simbol je samog Svetog G koji se poistovjećuje s Rosi-crucis: Rosnim peharom, Peharom voda. Otud a to su potvrdili profesor Tolkien, pjesnik lord Alfred Tennvson i sklac Richard Wagner, Gral i Prsten u bliskom srodstvu, te donekle sinonimi.3Svjedočanstvo o simbolu Rosi-crucis seže čak do 3500 godina pr. Kr. Pron je u Mezopotamiji, gdje je dugo bio znak raspoznavanja Sangreala (kralje krvi, ili Svetoga Grala), čije su pristalice postale poznate kao rosenkreuzer ko gaje Crkva tradicionalno navodila kao Kainov pečat4, ovaj znak je, zap: prvobitno i najustaljenije obilježje suverenosti. U Mezopotamiji i Egiptu prijestolonasljednike nazivali su Zmajevima, jer su se premazivali svetom m velikih guštera iz porodice varana," koje su nazivali Mus-hus ili Messeh. Iz* Prema egipatskoj predaji ti gušteri upozoravaju na prisutnost krokodila. Prim.2Prsten i Gralje izveden i židovski korijen MSSH, iz kojega se kasnije razvio glagol mashiach (premazivati). Otuda su prve kraljeve nazivali Mesijama (Meschiachs: Pomazani). U galskom svijetu Kraljeve nad kraljevima nazivalo se Pendragonima (Glavama Zmajeva). Njih su od najranijih vremena oslovljavani imenom Gospodara prstenova jer su služili Prstenu - simbolu pravde nadahnute božanskim.

Iako se uvriježilo vjerovanje da Isus i njegova obitelj potječu od loze Sangreala, činjenica je da je gralska dinastija začeta tri tisuće godina prije ere evanđelja. Kao obiteljski grb, Rosi-crucis predstavlja matrilinearnu krv mesijanskog naslijeđa, koja se čuvala u vas-uterine peharu (maternici) gralske kraljice. Zmaj, kao simbol mudrosti, bio je utjelovljenje Svetog Duha koji je lebdio nad vodama vremena,5 dok je Gral bio neprekinuta krv nasljeđivanja. Prvotno nazvan Gra--al u staroj Mezopotamiji, majčinska krv Rosi-crucisa smatrana je »nektarom vrhunske kakvoće«, a Grci su je nazivali ambrozijom.Tolkienov PrstenIz praktičnih razloga mitologiju Gospodara prstenova J. R. R. Tolkiena možemo razmatrati kao intuitivnu usporedbu tiranskog tlačenja i borbene potrage za slobodom i pravdom. U svojoj biti to je priča o teritorijalnom vladanju i moći koja se nalazi u krivim rukama - u rukama sila tame, koje valja uništiti da bi se Međuzemlju vratio mir. Na svoj način, pripovijetka posve odražava središnju misao koja se provlači i kroz predaju o Gralu. Naime, tek kada rana Kralja Ribara u potpunosti zacijeli, Opustošenoj zemlji vratit će se plodnost.Tolkienova pripovijetka počinje s hobitom Bilbom Bagginsom koji ima čarobni Prsten, što svojeg nositelja može učiniti nevidljivim. čim ga je predao nasljedniku Frodu Bagginsu, Bilbo naprasno iščezava na svoj jedanaestoprvi (111.) rođendan. čarobnjak Gandalf zabrinut je, jer sluti daje prsten napravio zli gospodar Sauron, pomoću kojeg vrši negativan utjecaj na Međuzemlje. Nekoć uzvišenu, Veliku zelen-šumu, zaposjele su ugnjetavačke snage, te su šumu ubrzo prozvali Mrkodolom.Bilbo je do prstena došao na nepošten način od bića po imenu Gollum. Nakon što gaje isprobao, Gandalf utvrđuje daje doista riječ o Sauronovu Prstenu koji svojom iznimnom snagom povezuje brojne druge.6 U međuvremenu, vilenjaci su iz šume protjerali sile tame, ali one se okupljaju na istoku Sauronove zemlje Mordora, gdje kuju zavjeru kako bi povratili Prsten.Samo je jedan način za uništenje Prstena moći - treba ga baciti u vatru iz koje je iskovan, na Kletoj gori. Tako se Bilbov mladi rođak Frodo s nekolicinomKraljevstvo gospodara prstenovahobita uputio na opasno putovanje. Tijekom puta napadnu ih Crni jahač susreću patuljke i Aragorna, kralja zemlje Gondora, koji ih vodi do Bijelo jeca vilenjaka, patuljaka i ostalih bića. Na vijeću saznaju da je u tijeku rat protiv Saurona.Nakon što su osnovali družinu, Frodo, hobiti i Gandalf nastavili su svi, kako bi uništili Prsten. Međutim u bitki koja je uslijedila ostali su bez Gan< koji je propao u bezdan, te im je Aragorn postao novi vođa. Ubrzo potom žina se razdvojila. Frodo je s prijateljem Samom nastavio put prema More Kletoj gori. Aragorn i ostali krenuli su u potragu za Merrvjem i Pippinom su zarobili Orci.Bez naročitog uspjeha u potrazi, Aragorn je krenuo prema Gondoru lenjakom Legolasom i patuljkom Gimlijem. Na putu su ponovno susreli i dalfa. On se vratio iz donjeg svijeta, kako bi porazio svojeg negdašnjeg pc vara, čarobnjaka Sarumana, koji*se pridružio silama tame. U međuvrem iz zarobljeništva Orka oslobodili su Merrvja i Pippina, a Frodo i Sam stig do Mordora. Potom je ogromni pauk Shelob paralizirao Froda, koji nije ir uteći Orcima.U Gondoru, Aragornovoj zemlji, namjesnik Denethor priprema se z protiv snaga Mordora, ali Sauronova magija isuviše je moćna i Gondor opustošen. U posljednji trenutak spašavaju ga Aragorn i njegovi jataci, vrijeme Sam je izbavio Froda od Orka, padvojac nastavlja put prema I-gori. Frodo je potpao pod moć Prstena i ne može ga baciti u paklenu \ Iznenada, pojavljuje se neobični Gollum. On se želi domoći Prstena ki svojedobno pripao Bilbu pa odgriza Frodov prst, ali se posklizne i sunovr pakao. Tako se Prsten konačno vraća gdje je iskovan, a Kleta gora provali ? nim, razornim plamenom i za sva vremena uništi Sauronovu mračnu zt Mordor. Nakon ponovnog susreta s Gandalfom i Aragornom hobiti Fr Sam shvate da je njihovu pokrajinu zaposjeo čarobnjak Saruman, koji i biva poražen, a zemlja obnovljena. Završetkom velikog rata i njegova mra vremena Frodo i Gandalf posljednji se put udružuju te napuštaju Međuzt kako bi odjedrili k bijelim obalama iza mora.Prsten pravdePovijesno gledano Prsten je bio simbol vječne božanske pravde koja se rila Štapom. U drevnim

prikazima sumerska božica Lilit i babilonski Marduk prikazani su kako drže Štap i Prsten.7 Slično je i s portretima os4Prsten i Gralmezopotamskih kraljeva i kraljica. Možemo ih vidjeti na stelama Šamaša i Ur--Nammua, koje datiraju iz trećeg tisućljeća prije Krista. U nekim slučajevima Štap se jasno obilježava mjernim jedinicama (kao ravnalo),8 što je u Babilonu upućivalo na vladanje. Osoba koja je držala Štap smatrana je vladarom, odakle i sam pojam* potječe.Nekih 4000. godina pr. Kr., Prstenje primarno bio predmet bogova Anunna-kija. Prema starim zapisima, oni su potekli iz drevnog Sumera te ih se smatra začetnicima samoupravne vladavine i kraljevanja. U tom smislu, od naročite je važnosti sljedeća činjenica: kada su profesora Tolkiena upitali o vremenu u kojem se odvija radnja u Međuzemlju iz Gospodara prstenova, on je odgovorio da je smješta 4000 godina pr. Kr.9 »Lonac s varivom (kotao pripovijetke) oduvijekMarduk sa Stapom (ravnalom) i Prstenom božanske pravednosti. Uz noge mu je zmaj Mus-hus.Doslovan prijevod trebao bi glasiti: »U nekim slučajevima Štap je jasno obilježavan mjernim jedinicama (kao ravnalo), pa je u Babilonu upućivao na Ravnanje. Osoba koja je držala Štap bila je označena kao Ravnatelj, odakle i sam pojam potječe.« U engleskom jeziku se, međutim, pod pojmom Ruler, misli na Vladara, te je u prijevodu moralo doći do odstupanja jer u hrvatskom jeziku nije moguće poistovjetiti pojmove ravnatelja i vladara. Prim. prev.5Kraljevstvo gospodara prstenovaje ključao, a ja sam mu s vremena na vrijeme dodavao nove dijelove.« U smislu korijen popularne Tolkienove pripovijetke potječe (u skladu s njeg poznavanjem anglosaksonske tradicije) izravno iz saksonskog folklora, tt gova zamisao nije ni po čemu nova. Štoviše, predaja kaže daje drevni sakso bog Wotan (Odin), istovjetan sumerskom bogu Anuu, vladao nad Devet tova prstenova. Imao je Deveti prsten (Prsten Jedan) i njime je vladao s o^ osam.10Borba za posjedovanje Prstena Jednog, kako je prikazano u Gospodaru i nova, donekle se razlikuje od dugotrajne potrage za Svetim Gralom iako objema traga za načinom očuvanja neovisnosti. I u mašti i u stvarnosti Pr i Gral nezakonito prisvajaju oni koji ga smatraju moćnim oružjem. Stoga pripovijetkama vrijednima spomena) pristup Gralu zaštićen teškim pitanj kao što je za Prsten Jedan bilo važno držati ga podalje od zlog Saurona i-mije Mordora.Nakon što su izumrle generacije vladara iz drevnih mezopotamskih i eg skih vremena, dinastijsko kraljevstvo proširilo se preko mediteranskih zeri na Balkan, područje oko Crnog mora i po Europi. Tijekom tog procesa, i bijena je suština prastare mudrosti. Postupno su se počele uzdizati dim kojima nije vladala izvorna kraljevska rasa, već ratni poglavice što su se t domogli uz pomoć sile mača.Sveta kultura drevnih očuvana je u mesijanskoj lozi židovskoga kralja vida (1008. g. pr. Kr.) koji je važan (o čemii detaljno govori knjiga Geneza skih kraljeva) zbog svojeg faraonskog podrijetla. David nije potomak Abral i semitske loze kao što se misli. Zato je njegovu sinu Solomonu omogi da u Jeruzalemu izgradi hram u egipatskom stilu. To je u Svetoj Zemlji d^ do preporoda faraonskog i nekoć mezopotamskog pokreta Rosi-crucis, jerPrsten i Gralto vrijeme Egipat bio opkoljen stranim utjecajima iz Libije, Nubije i Kuša, ali i šire. To je vodilo do tradicionalnog ugovaranja brakova radi stvaranja diplomatskih saveza.Godine 525. pr. Kr. Egipat su pokorili Perzijanci, a njihove je kraljeve 332. pr. Kr. zbacio Aleksandar Veliki, vođa makedonske vojske. Tako je Egiptom zavladala grčka dinastija Ptolemejevića od kojih je najpoznatija kraljica Kleopatra VII. Njezina ljubavna veza s rimskim generalom Markom Antonijem prouzročila je konačnu propast faraona, a nešto prije Isusova vremena, Rimsko Carstvo pokorilo je Egipat. Naposljetku, nakon što se Rimsko Carstvo urušilo, Egipat je potpao pod bizantsku upravu, a potom, nakon 641. godine, podlegao je islamu.Za to je vrijeme gralska dinastija Davida i Solomona napredovala prema zapadu do uglednih franačkih kraljeva merovinške loze, čiji su ogranci utemeljivali kraljevstva u Irskoj i u galskoj

Britaniji.11 Ti su ogranci bili u bračnim f vezama s paralelnim ograncima starozavjetne loze Hama, Jafeta i Tubal-kai-na (preživjelim na skitskim i anatolskim dvorovima), čije su obitelji u davnini učvršćivale bračne veze s princezama egipatske loze.Prvi Pendragon (Glava Zmaja) na britanskom otoku (Fen Dračo Insularis) bio je od loze kralja Cvmbelinea iz Kuće Kamulota (camu-lot znači zakrivljena svjetlost, odatle i Kamelot), koja je osnovana u 10. stoljeću. Titula britanskog Pendragona nije se prenosila nasljedstvom s oca na sina, nego je iz ogranaka vladajućih obitelji druidsko Vijeće staraca odabiralo posvemašnjeg Kralja nad Kraljevima. Posljednji Pendragon bio je velški kralj Cadwaladr Gwyneddski koji je umro 664. godine. U to je vrijeme velik dio Britanije potpao pod germanski utjecaj nadirućih Angla i Saksonaca - tako je stvorena Zemlja Angla (England), različita od Škotske i Walesa.Nakon zbacivanja posljednjeg rimskog cara Bizant je izgubio Egipat zbog ekspanzije arapskih kalifa. Nakon toga, na Zapadu se razvila posve nova vla-dajuća struktura s papama kao vrhovnim vladarima. Oni su izvan očuvanih galskih područja imenovali kraljeve, ali ne prema nekom pravu naslijeđa, nego prema njihovoj naklonjenosti političkim motivima biskupa i brzorastuće Rimske crkve. S obzirom na to vjerni zagovarači crkvenih dogmatskih odredbi otvoreno su se suprotstavili shvaćanju gralskog kraljevanja iz pretpapinskih vremena. Na koncilu održanom 1547. u sjevernotalijanskom gradu Trentu biskupi su proglasili romantične arturijanske pripovijetke heretičkima, a na crnu listu stavljena je knjiga Merlinova proročanstva. Sve što je ušima zvučalo čarobno, i svjež zrak koji su udisali potlačeni, javno su proglasili zlokobnim i okultnim. Veliko, prosvijetljeno služenje gralskom kodeksu osuđeno je nizom brutalnih7Kraljevstvo gospodara prstenovainkvizicija koje su uslijedile nakon 1203. godine, a sve što se i u najmanjoj r moglo povezati sa ženskom etikom, prozvano je vještičjim čaranjem. Crk bila vrlo fanatična u svojem suprotstavljanju kulturi Prstena, posebice št tiče samog Prstena. Kada je 1431. godine Ivana Orleanska osuđena na Ion zbog navodnog čaranja, jedna od glavnih optužbi teretila ju je zbog korist čarobnog prstena u svrhu liječenja bolesnih!Svete relikvijeU svim romantičnim gralskim pričama, kao i u pripovijetkama o Prstenu, ruka je nemilosrdno jasna: ako se nalaze u pogrešnim rukama, i Prsten i mogu dovesti do katastrofe. Moći Prstena valja se oduprijeti, jer će u pri nom zarobiti svojega gospodara. 'Ako se zloupotrijebi, Gral se osvećuje < svojim moćima. U oba slučaja poruka kazuje isto: za onoga tko proda dl tako stekne moć, moć je samodestruktivna. Prema tome Prsten može biti c ili kruna, a može se pretvoriti u omču.Tridesetih godina 20. st. Adolf Hitler fanatično je bio opsjednut relikvij Gralskog dvora, stoje školski primjer pogrešno shvaćenog pojma o moći. U joj potrazi za predmetima, njemački Fuhrer dokopao se drevnog koplja (pr predaji, njime se služio Charlemagne") kojim je, navodno, centurion Long probio bok razapetog Isusa. Za njega je to koplje bilo vrijedna relikvija, Kc usuda iz predaje o Gralu. Hitler se uzdao u njegovu moć te je bio uvjeren c njegovo Carstvo (Reich) biti jednako snažno kao i ono Karla Velikog. Međi u legendi stoji kako je sudbina htjela da, unatoč mnogim velikim pobjedć Karlo Veliki bude poražen u trenutku kad izgubi koplje. U Parsifalu, oper charda Wagnera, taj moćni, slikoviti događaj prikazan je naglim iščezavar starog viteza Klingsora iz svijeta živih nakon što je svetim kopljem sm udario Parsifala. Tako je 30. travnja 1945. (baš na dan kad je američka 7 mija pod vodstvom generala Pattona došla do koplja u niirnberškom dvor Adolf Hitler, zahvaćen snažnom i razornom tradicijom, prihvatio poraz i se. Danas se koplje nalazi u Beču, u muzeju Hofburg.U gralskoj pripovijetki Parzival, koju je u 13. stoljeću napisao bavarski1 Wolfram von Eschenbach, Parzival na svečanosti u Gralskom dvoru ug misteriozno koplje s čijeg vrška kaplje krv.13 Sam prizor izaziva zaprepašt među vitezovima koji objašnjavaju da koplje simbolizira snage što ubijaju* Franački kralj Karlo Veliki (* 7427747. - f 28. 1. 814.) Prim. prev.8Prsten i Gralduh u čovjeku. Njegovo pojavljivanje dokazuje da potraga za Gralom još nije privedena kraju. Je li

koplje u Hitlerovu posjedu doista pripadalo Karlu Velikom ili ne, i radi li se doista o biblijskom koplju iz priče o raspeću, već dugo se raspravlja. Bilo kako bilo, to koplje ima neobičnu povijest. Prema biskupu Liutprandu koji je u 10. stoljeću živio u Cremoni na sjeveru Italije, vlasnike koplja možemo slijediti do Konstantina Velikog te drugih kraljeva i careva, a poznato je po imenu Carsko koplje.14Svejedno primjenjuju li se u stvarnosti ili mašti, smisao Grala i Prstena je da društveno i prirodno okružje nadahnjuju nadom. Gralske relikvije: Mač, Pehar, Pladanj i Koplje tradicionalno se smatraju oruđem kraljevskog služenja, ali ako ih gospodar počne doživljavati kao oružje moći, one će ga razoriti iznutra. Te su se relikvije, u Maloj arkani tarot-karata prikazane kao mačevi, pehari, diskovi i štapovi, s vremenom transformirale u pikove, srca, kare i trefove koje poznajemo iz običnih igraćih karata.15fTarot-karta - Mag. Tu su i svete relikvije: Mač, Pehar, Disk s urezanim pentagramom i Štap.9Kraljevstvo gospodara prstenovaPosve je jasno da je Tolkiena najviše inspirirala legendarna pripovijet Prstenu kralja Solomona. Tu pripovijetku nećemo naći u biblijskom Sta zavjetu, ali ona postoji u tradicionalnim židovskim spisima. U Talmudu navodi da je Solomon bio najmoćniji kralj-mag svojeg vremena, a njegov lika mudrost i prikladna moć rasuđivanja izravno se pripisuju čarobnon stenu s pomoću kojeg je sve zemaljske demone prisilio na predaju. Slavn kralja Davida bio je predački uzor galskoj lozi Merovinga17 koji su zabiljt kao kraljevi-magovi i, prema tradiciji, kao Gospodari prstenova.Tolkienov Sauron upotrijebio je Prsten kako bi zavladao zemaljskim monima i prisilio ih da izgrade mordorsku Kulu baš kao što je kralj Solo iskoristio demone za izgradnju jeruzalemskog Hrama. Njihovi Prstenovi s su i po moći kojom je svaki mogao iskvariti i uništiti svojega gospodara. monov Prsten propao je djelovanjem demona Asmodeja, dok je Sauron f stavljen kao samodestruktivni dedion. Osim glede motiva prstena, pripovi; nalikuju jedna na drugu i po motivu dragoga kamenja koje isijava svjetlo, lomon u pripovijetki posjeduje dragi kamen Schamir, a dragi kamen Tolkier vilenjačkog kralja Thingola (spominje se u knjizi Silmarillion) zvao se Silm Oba su bila dio obiteljske baštine cijenjenih kraljeva.10Naslijede ProkletihSukob interesaPrije 751. godine kraljevi gralske loze po rođenju su bili i svećenici, poznatiji kao Kraljevi Ribari.1 Nakon što im je Rimska crkva oduzela pravo na sveće-ništvo, oni su zapustili svoje naslijeđe posvuda osim na galskim područjima. Prije toga, reprezentativne tvari kraljevskog svećenstva bile su zlato (za plemenitost), tamjan (za svećeništvo) i smirna (za znanje). Baš su to bili darovi kojima su asketski Magi u Novom zavjetu darivali Isusa i pozitivno ga identificirali kao dinastijskog kralja-svećenika gralske loze. Važnost tog darivanja izgubila se u izmišljenoj pripovijetki o skromnom rođenju u štali, koje se ne spominje ni u jednom izvornom evanđelju. Pa ipak, iz nekog se nejasnog razloga gralski simbolizam zadržao u crkvenom euharistijskom slavlju (pričest) na kojem se krv Sangreala ispija iz svetog, Rosi-crucis pehara. U tom smislu istinski je simbolizam drevnog običaja (izvorno se zvao Ritual zvjezdane vatre)2 bio strateški zakrabuljen, a predaje o Gralu i Prstenu obilježene kao hereza.Kako je navedeno u knjizi Rodoslovlje Svetoga Grala, osporavanja između gralske obitelji i Crkve kao institucije trajala su stoljećima zbog sukoba interesa.3 Od 1. stoljeća carski Rim izdavao je naloge za uhićenje mesijanskih prijestolonasljednika i za njihovo pogubljenje mačem. Nakon stoje Rimska crkva postala i službeno operativna u 4. stoljeću, biskupi su zauvijek prokleli svetu dinastiju.Takva službena proklinjanja dovela su do događaja kakav je bio križarski pohod na Albižane 1209. godine, pod vodstvom katoličke inkvizicije. Ti brutalni napadi koje je osmislio papinski stroj bili su usmjereni protiv vitezova prvobitnog gralskog kraljevanja i njihovih pristaša, jer su se protivili pseudomonar-hiji koju su nametnuli rimski biskupi. I doista, crkveno kraljevanje prevladava od 8.

stoljeća i održalo se sve do današnjih dana. Međutim, činjenica je da su,11Kraljevstvo gospodara prstenovagovoreći strogim pojmovima vladanja, svi takvi vladari i članovi njihovih bili nesposobni.Što je onda crkveno kraljevanje? To je upravo ono što nam je tako < poznato. Na taj način kraljuju svi vladari koje je na vladajući položaj pos okrunio papa ili neki drugi crkveni voda (u Britaniji je to kanterburški i skup). Istinskom kraljevanju ne treba takva krunidba, jer kralj ili kraljić ljevsko naslijeđe »nose u krvi,« ili da budemo točniji, u mitohondrijskom Sangreala.Proteklih godina mnogi čitatelji postavljali su mi pitanja o današnjer ložaju Sangreala i potencijalnom rodonasljedniku. Što se toga tiče, valja i se određeni tragovi nasljednika mogu pratiti preko rodoslovnih stabala britanskih i europskih obitelji, ali sve su grane bitno razvodnjene zbog n nja s drugim obiteljima tijekom stoljeća. Osim toga, ako razmotrimo neki 1. stoljeća poslije Krista i ako pretpostavimo da su imali dvoje potomaka je svaka iduća generacija imala po dva potomka itd., tada bismo slijedeći progresivnu računicu došli do rezultata prema kojem se 2000. godine i 1 208 925 819 574 363 856 306 176 njihovih potomaka.4 Za usporedbu s teoretskom (i očito nemogućom) projekcijom, konačni broj ljudi na svij vrijeme pisanja ove knjige iznosio je negdje oko 6 107 035 302.Dakle, možemo vidjeti da ne postoji nikakva točna procjena, nijedno nost u tome, te da svatko od nas može biti potomak kraljevske loze iz ć prošlosti, a kako se čini, svima nam trag vodi k zajedničkim precima.Negdašnje Sangrealsko kraljevanje bilo je automatsko jer se radilo o ali skom nasljeđivanju koje nije imalo veze s iskazivanjem moći nad ljudim kvo kraljevanje bavilo se održavanjem pravde i kraljevskim služenjem gra kodeksu. S pomoću nezakonitih naloga, monarhije su privedene pod cr kontrolu, a magično područje Gospodara prstenova istisnula su materij; ka i teritorijalna vladanja papinskih kraljeva. Netko bi se mogao upitati se dopustilo da se to dogodi. Zašto nitko nije stao u obranu naslijeđa Sv Grala? Mnogi su ipak stali u obranu: katari i vitezovi templari, baš kac senkreuzeri. Svaka gnostička skupina i bratstvo stali su u obranu, i uprav otvorena podrška vodila do odvratnih mučenja, pogubljenja i lova na vj> što se provlačilo kroz mnoge generacije.Do srednjeg vijeka Crkva je kontrolirala većinu europskih monarhija, ska je bila častan izuzetak. Zato je papa ekskomunicirao kralja Roberta Bi i cijeli škotski narod.5 Crkva je, dakle, utjecala na vlade, parlamente i obra; ustanove, što čini i danas. Jednako tako vojne snage pseudokraljeva djel12Naslijeđe Prokletihsu prema crkvenim naredbama koje su ponekad izricane u tajnosti, a ponekad vrlo izravno.Crkva je stekla takvu golemu financijsku, političku i vojnu moć da su pristalice Grala postale »podzemna struja« koja neprestano strepi za svoj život. Ne samo da su ih proglasili hereticima nego su ih kažnjavali kao čarobnjake (oni koji zazivaju zle duhove) i nekromante (od negro-mans, oni koji se bave crnom magijom). Osim toga, budući da se nisu uskladili s papinskim diktatima, bilo je jasno da su sotonisti! Sve žene držali su kurvama, ali to nije ništa novo; Rimska crkva krivotvorila je tu dogmatsku klasifikaciju još od vremena najranijeg ustrojavanja s namjerom gušenja ženske etike, koje se toliko plašila.Kako bismo bolje razumjeli naslijede Prstena, moramo uvidjeti daje crkveno kraljevanje omogućio dokument nazvan Konstantinova darovnica - bio je uzrokom većine društvenih nepravdi koje su se kasnije provodile u kršćanskom svijetu. Svi kasniji običaji kraljevanja i vladanja stoljećima su se pozivali na temeljne odrednice ove povelje, ali u stvarnosti, njezine odrednice bile su potpuno lažne. Kad se Darovnica prvi put pojavila sredinom 8. stoljeća, tvrdilo se da ju je napisao car Konstantin prije više od 400 godina, a u međuvremenu se nije ni znalo da postoji. Ipak, na njoj su zabilježeni datum i carev navodni potpis. Dokument objavljuje da je papa kojeg imenuje car Kristov namjesnik na Zemlji čime mu zauvijek predaje moć odabiranja kraljeva i njegovih podanika, budući da je papin dvor uzvišeniji od svih svjetskih dvorova, a dostojanstvo iznad dostojanstva bilo kojeg zemaljskog vladara. Papa se u dokumentu službeno naziva župnikom Sina Božjega {Vicarius Filii Dei), što valja razlikovati od pojma »župnik,« kojim se oslovljavaju povjerenici u župnom uredu

(vidi Dodatak II).Godine 751. na snagu su stupile vatikanske odredbe koje su omogućile svrgavanje merovinških kraljeva gralske loze u Galiji (Francuska), uz pomoć obitelji dotadašnjih dvorjana. Zato je podrijetlo Karolinga dvojbeno, a jedini značajan kralj - legendarni Karlo Veliki. Služeći se tom strategijom, Crkva je uspjela promijeniti narav monarhije. Služenje i skrbništvo nad zajednicom izvrgnulo se u apsolutnu vladavinu. Zahvaljujući toj monumentalnoj izmjeni, napušten je pradavni gralski kodeks kraljevskog služenja, a europski kraljevi više nisu služili narodu, nego su postali sluge Crkve.Prije otprilike 500 godina, u doba renesanse, pojavili su se dokazi daje Darovnica krivotvorina. Naime, novozavjetne napomene koje se pojavljuju u dokumentu pripadaju glasovitoj latinskoj Bibliji poznatijoj pod nazivom Vulgata6. Nju je sabrao i preveo Sv. Jeronim, rođen 340. godine, dakle približno 26 godina nakon što je Konstantin, navodno, potpisao dokument! Na stranu sve to, jezik je Darovnice po obliku i sadržaju prepun anakronizama. To je jezik kakav13Kraljevstvo gospodara prstenovase koristio u 8. stoljeću i nema mnogo veze sa stilom pisanja iz Konstanti doba. Najapsurdniji vid cijele priče o Darovnici njezine su krivotvorene moćne zapovijedi koje su učvrstile papu kao duhovnog i zemaljskog pogl kršćanstva i unatoč svemu postale općeprihvaćene.7Prijevarna Konstantinova darovnica (Constitutum Constantini) posebno je kovana kako bi ojačala moć Crkve, točnije moć rimske nadbiskupije n; pada Zapadnog Rimskog Carstva.8 Darovnica je trebala poslužiti kao svj čanstvo carskog dara, kojim je car Konstantin papama predao svjetovnu na Zapadu. Osim toga, Darovnica je u potpunosti lažno prikazala položaj p prenijela im svekolike starodrevne ovlasti prijevarom. Zabilježeno je daje stantin predao dokument papi Silvestru I. (prvom carskom rimskom bis 314. - 335.), ali, povijesno gledano, u ključnom dokumentu iz tog doba, c novonastaloj Rimskoj crkvi darov^samo Laterarisku palaču te još neke zg i povlastice. *Iako je stupila na snagu još 751. godine, o Darovnici nema službenL pisa sve do 1054., kada ju je papa Leon IX. spomenuo u pismu konstant polskom patrijarhu Mihaelu Kirolariusu. Do 12. stoljeća Darovnica je pc osnovni dokument papinske vlasti nad cijelim kršćanskim svijetom i njege kraljevima.Jedna od najvećih prijetnji ranoj Rimskoj crkvi prije 751. godine, bila je gL kraljevska dinastija Merovinga. Održavali su je muški potomci Kralja Rib čiji su preci vukli korijen od Isusove obitelji, a nazvali su se po Merovehu, jega su Franci 448. godine kod Tournaia prozvali svojim zaštitnikom. M vinzi su vladali prema drevnim običajima i mesijanskom pravu, a naslijei generacijama prenosilo s predaka na potomke. Držeći se gralskog kodeks, su bili zaštitnici svojeg naroda, a ne teritorijalni moćnici. Zato su ih na »franačkim kraljevima«, a ne kraljevima Francuske.Kada je Merovehov sin Hilderik umro 481. godine, naslijedio gaje sin K vig, najznačajniji vladar loze Merovinga koji se tradicionalno smatra utem teljem Francuske Monarhije. U to vrijeme Rimska se crkva poprilično pl; sve prisutnije arijanske religije9 u Galiji (kršćanska religija koja Isusa nije dr božanstvom), te je katolicizam umalo bio posve izbrisan u zapadnoj Europi vjeroispovijesti Klodvig nije bio ni katolik ni arijanac, pa se rimska hijerai14Naslijeđe Prokletihdomislila kako da njegov uspon iskoristi u vlastitu korist. Klodvig im je nehotice pomogao oženivši burgundsku princezu Klotildu.Iako su Burgunđani po svojim vjerovanjima tradicionalno bili arijanci, Klo-| tilda je bila katolkinja, pa je propovijedanje katoličke inačice kršćanstva uzela sebi u zadatak. Dulje vrijeme bezuspješno je pokušavala prenijeti katolički nauk na supruga, ali njezina sreća izmijenila se kada je 496. godine u bitki blizu Kolna pleme Alamana opkolilo kralja Klodviga. U svojoj dotadašnjoj blistavoj vojnoj karijeri Meroving je prvi put gubio. Tako je u trenutku očaja zazvao Isusovo ime i gotovo u isti tren kralj Alamana pao je sasječen. Gubitkom vode Alamani su se pokolebali i povukli. Klotilda nije gubila vrijeme - odmah je razglasila Isusov doprinos merovinškoj pobjedi. Klodvig nije bio pretjerano uvjeren u to, no Klotilda je poslala glasnika po katoličkog biskupa u Saint Re-my i organizirala Klodvigovo krštenje.10

Iskazujući odanost svojem vodi, gotovo polovica merovinških ratnika slijedila * je Klodviga do krstionice. Ubrzo se proširila vijest daje uzvišeni vladar Zapada katolik, stoje rimskom biskupu Anastaziju bilo od velike važnosti. Nakon toga, uslijedio je veliki val preobraćenja, a Katolička crkva bila je spašena od gotovo neizbježnog kolapsa. Zapravo, da nije bilo krštenja kralja Klodviga, vjerojatno bi danas vodeća religija zapadne Europe bila arijanstvo, a ne katolicizam. Ipak, kraljeva popustljivost nije bila jednosmjerna pogodba. Zauzvrat su se rimske institucije obvezale na vjernost njemu i njegovim potomcima, obećavši da će Sveto Carstvo biti uspostavljeno pod Merovinzima.Klodvig nije imao razloga sumnjati u iskrenost rimskog saveza, ali je nesvjesno postao instrument u rukama biskupskih zavjera. Za razliku od njega biskupi su imali razvijenu dugoročnu strategiju. Njihov plan bio je da s vremenom svrgnu Merovinge i tako rimskom biskupu (papi) osiguraju vrhovnu vlast u Galiji.11 Pripremajući se za to, ključne provincije pod merovinškom vlašću (Austrazija, Neustrija, Akvitanija i Burgundija) stavljene su pod izravan nadzor načelnika blisko povezanih s katoličkim biskupima.Do 655. godine Rim je već bio u položaju da Merovinge liši nasljednog prava. U to vrijeme načelnik austrazijskog dvora (položaj sličan premijerskom u današnje doba) bio je pod čvrstom papinskom kontrolom. Kada je kralj Sigebert II. umro, njegov sin Dagobert navršio je pet godina, pa je načelnik Grimoald poduzeo prvi korak u ostvarenju biskupova plana. Oteo je Dagoberta i odveo ga u Irsku da u progonstvu živi medu Škotima i Galima. Ne nadajući se ponovnom susretu s mladim prijestolonasljednikom, Grimoald je kraljici Imahildi priopćio da je Dagobert umro.15Kraljevstvo gospodara prstenovaPrinc Dagobert obrazovao se u samostanu Slane blizu Dublina, gdje si nio galskom princezom Matildom kada je imao petnaest godina. Potom j pokroviteljstvom Sv. Wilfrida otišao u York, gdje je Matilda umrla. Da;, se potom vratio u Francusku čime je silno iznenadio majku. U međuvrt je Grimoald na austrazijsko prijestolje postavio svojeg sina, ali Wilfrid o« ka i ostali proširili su vijest o načelnikovoj veleizdaji, te je kuća Grimoali izgubila svaki ugled.Nakon što je oženio drugu ženu, Gizelu od Razesa (nećakinju vizigot: kralja), Dagobert je 674., nakon dvadeset godina izbivanja, povratio kra položaj, a rimskim spletkarošima pomrsio konce. Ali ne zadugo. Dva danž Božića 679. godine Dagobert je lovio blizu Stenava kod Ardena, kada g; šumi presreo i kopljem nasmrt izbo pristalica Pipina Srednjeg.Rimska crkva brzo je pohvalila .ubojstvo i prenijela merovinšku vlast . straziji na ambicioznog Pipina-Sridnjeg. S vremenom gaje naslijedio nezal sin poznat po imenu Karlo Martel koji je podržavao rimska nastojanja za; bivanjem kontrole nad ostalim merovinškim pokrajinama. Kada je 741. gc Martel umro, jedini ugledni Meroving s autoritetom bio je Dagobertov ' Hilderik III. U to doba Martelov sin Pipin Mali postao je načelnik NeusAko izuzmemo Grimoaldovu aferu, do tog je trenutka merovinška mon; bila isključivo dinastijskog tipa, nasljednici su automatski stjecali sveto pr; s time se Crkva nikako nije mogla pomiriti Toj je tradiciji »odzvonilo« č Rim došao u priliku »stvarati« kraljeve lažnim papinskim autoritetom i/ stantinove darovnice.Pipin Mali u savezu s papom Zaharijom osigurao je podršku Crkve 75 dine pa ga je Crkva, umjesto Hilderika, okrunila kao franačkoga kralja. I iščekivani crkveni ideal napokon je sazrio. Od tog vremena kraljevi su oda i krunjeni isključivo ako su zadovoljavali uvjete rimskog »slobodnog stila«, je uz papin blagoslov Pipin Mali postao franački kralj, a Hilderik je razr dužnosti. Crkva je 496. godine prekršila obećanje vjernosti koje je dala Klodvigu i njegovim potomcima. Nakon dva i pol stoljeća Crkva se prik pripremila za prisvajanje nasljedstva merovinške loze. Zato je preuzela kc lu nad franačkom zemljom imenovanjem vlastitih kraljeva. Biskupi su j ponizili Hilderika odrezavši mu kosu (koju je prema starozavjetnoj nazire tradiciji puštao)12. Utamničili su ga u samostanu, gdje je i umro četiri gc potom. Tako je započela nova dinastija francuskih kraljeva poznatih kac rolinzi - ime su dobili po Pipinovu ocu Karlu (Carolusu) Martelu13.16Naslijeđe ProkletihPrijevarna darovnica

Papa Zaharija je 751. godine »zaigrao na kartu« Konstantinove darovnice, jer je u tome vidio prigodu za svrgnuće merovinške mesijanske loze, ali i mogućnost da za sva vremena privede kršćanske kraljeve i kraljice pod papinsku kontrolu. Darovnica ne samo daje Rimskoj crkvi osigurala vrhovnu moć u političkoj areni nego joj je osigurala nadmoć i na duhovnom planu. Brojni narodi podložili su se Crkvi koja je sebe opisivala kao vrhovnu suverenu državu.U to vrijeme nitko nije ni pomislio da je taj dokument falsifikat. čak ni protivnici papinstva, koji su kritizirali sadržaj Darovnice, nisu posumnjali u njezinu autentičnost. Najžešća kritika koju su izricali bila je usmjerena prema Konstantinu, koji nije imao pravo odreći se Zapadnog Carstva na taj način. Iako su početni i završni odjeljci Darovnice mudro oblikovani, pa podsjećaju na stil iz Konstantinova doba, središnje teme s opisima carskih i papinskih obreda tipični su za mnogo kasnije doba.14 Vrijedi napomenuti da se u dokumentu na jednome mjestu spominje bizantski grad Konstantinopol (nazvan po Konstantinu) kao da postoji, a na drugome mjestu Konstantinopol se spominje kao grad koji tek treba izgraditi u budućnosti!Saksonski kralj Oton III. 1001. godine prvi je javno rekao daje Darovnica krivotvorena. Zaintrigiran činjenicom da je Konstantin Konstantinipol prozvao glavnim gradom umjesto Rima, Oton je shvatio smicalicu kojom je Crkva unaprijed zaustavila svaku merovinšku ambiciju da u Rimu pokrene akcije koje bi se mogle kositi s planovima carskih biskupa. Iako je Oton bio Nijemac, majka mu je bila iz Istočnog Rimskog Carstva i bila je svjesna straha koji je vladao u kasno merovinško doba, kada je obmana s Konstantinovom darovnicom i provedena.Tadašnji papa Silvestar II. Otonovu izjavu nije dočekao s dobrodošlicom, pa ipak, cijeli je taj predmet zanemaren i nije bio kritiziran sve dok Nikola Kuzanski (1401. - 1464.), njemački filozof i teolog, nije javno izrekao da Konstantin nikada nije napisao Darovnicu.15 Iako je bio doktor kanonskog prava, koji je tvrdio daje papa podređen članovima Crkvenog pokreta, biskupi su mu nekako uspjeli uliti strahopoštovanje. Tako je 1448. postao kardinal i pouzdani pristaša papinstva.O Darovnici se nije javno govorilo dok u 15. st. njezinu autentičnost nije gorljivo napao talijanski lingvist Lorenzo Valla (1407. - 1457.)16. Vallu je papa Nikola V. Izabrao da s grčkog na latinski prevede Tukididova i Herodotova djela. Valla ne samo daje bio istaknuti učenjak nego i strastveni zagovornik reforme17Kraljevstvo gospodara prstenovaškolstva. Bio je čvrsto uvjeren da se grčko-rimski antički duh izgubio ti srednjeg vijeka. Posebno je bio bijesan jer je elegantni klasični latinski z; njen nespretnim srednjovjekovnim jezikom - pojednostavljenim, iskvarer velikoj mjeri nerazumljivim crkvenim latinskim. Zbog toga je bio vrlo ki prema Vulgati i strateškim pogreškama koje su namjerno počinjene pri prevođenja s grčkog originala. Svojim je radom utjecao na renesansne uče kakav je bio i Erazmo Roterdamski (1466. - 1536.), a koji su svoja izuč Biblije temeljili na ranim grčkim prijevodima. Erazmo je 1516. godine vlastiti latinski prijevod Novog zavjeta s grčkog izvornika i izložio Vulga spis koji je namjerno pogrešno preveden i nazvao ga izvještajem iz drugeIstraga koju je proveo Lorenzo Valla razotkrila je Konstantinovu darovni krivotvorinu bez premca, sabranu četiri stoljeća nakon smrti cara Konsta U Raspravi je napisao sljedeće: »Znam da ljudske uši već dugo iščekuju du kojom ću napasti rimske biskupe. A ova je ogromna.«17 Upravo je Dai odigrala ključnu ulogu u rušenju Merovinga i omogućila Crkvi uvođen vog stila papinskog kraljevanja uz pomoć karolinške dinastije. Na taj je ; nakon propasti Zapadnog Rimskog Carstva, Crkva preusmjerila politički u svoju korist i omogućila biskupima vladanje novim, Svetim Rimskin stvom s papom na čelu.Unatoč raspravama koje su uslijedile -nakon Vallinih otkrića iz 1451 dine, Crkva je uspjela preživjeti doba renesansnog prosvjetljenja označa tada velike mislioce kao heretike. Vallino izvješće (poznatije kao Decla prikladno se izgubilo u vatikanskom arhivu. Tek u 17. stoljeću pronašac svećenik Murator koji je radio u vatikanskoj knjižnici. Nakon toga, o la: Darovnice raspravljao je anglikanski svećenik Henry Edward Manning - 1892.)18 koji je išao stopama Nikole Kuzanskog. I on se okrenuo od 1 te crkve i prešao u Vatikan, gdje je postao član Vatikanskog vijeća, kare katolički nadbiskup u Westminsteru. Godine 1862. objavio je knjigu Svj moć župnika Isusa Krista.

Cristopher B. Coleman, koji je 1924. godine posta natelj Komisije za povijest i Ureda za povijest pri Državnoj knjižnici Im prihvatio se zadatka razotkrivanja prijevare i napisao komentar Prilog Rc o Konstantinovoj darovnici Lorenza ValleP Budući da je djelo poteklo iz Am a ne iz Britanije ili kontinentalne Europe, prošlo je nezapaženo. Tijeko stoljeća vrlo se malo pisalo o Darovnici (osim povremenih enciklopedijski pomena). činjenica daje taj dokument omogućio Crkvi da očuva kontrol monarhijskim, političkim, vojnim i obrazovnim pitanjima više od 1200 gc još uvijek stoji.18SjajeciVilenjaci i AnunnakiCrkvena inkvizicija službeno je podjarmila Gral u srednjem vijeku, čemu je prethodilo žrtvovanje heterodoksnih kršćana (ili heretika, kako su ih nazivali), između ostalih i katara - čistih iz južnofrancuske pokrajine Languedoc. Katari su potpuno bili upoznati s kulturom Gospodara prstenova i usuglašeni s tradicijom prije spomenute Mesijanske loze kao rase vilenjaka, koje su poštovali kao Sjajeće.Na starom provansalskom jeziku ženski vilenjaci nazivani su albi (elbe iliyl-bi), a po njima je i glavni katarski centar pokrajine Languedoc dobio ime Albi. To je učinjeno iz poštovanja prema matrilinearnom naslijeđu gralske dinastije, jer katari su bili pristalice izvornih Albi-gensa - vilenjačke loze koja vuče korijene od gralskih kraljica starih vremena, poput Lilit, Mirjam, Bat-Šebe i Marije Magdalene. Zbog toga su se 1209. godine Simon de Montfort i vojska pape Inocenta III. otpravili ka tom području, a svoj pohod nazvali su Albigenškim križarskim ratom.Tijekom približno trideset i pet godina u svojim divljačkim pohodima1 pobili su desetke tisuća nevinih ljudi samo zato što su kao žitelji tog područja podupirali izvornu ideju gralskog kraljevanja, koje je stajalo nasuprot nepravičnom kraljevanju što ga je nametnuo papinski stroj. Osim toga, katari su ¦i&vvvk. od bijednog otpadničkog kulta u što nas uvjerava propagandistička povijest. Za razliku od pretežno pokorničke klime u zapadnoj Europi, druš-..a,A* \ .arvJU-v Kvfe VC izrazito tolerantna i tomcpo/^v.-JKNJIŽNICA ZELINAKraljevstvo gospodara prstenovakolijevkom trubadurske lirske poezije i Dvorske ljubavi* koja je cvjetal patronažom grofova iz Beziersa, Foixa, Toulousea i Provanse. Vrijedi sj nuti da su papinske službe opominjale grofove iz Toulousea da u javnu s ne zapošljavaju Židove.Mišljenje koje prinčevsku gralsku rasu smatra vilenjacima, te ih naziva jećima,« seže u drevna biblijska vremena, a može se slijediti sve do Me: tamije (Iraka) i Kanaana (Palestine). Neka od najboljih modernih istraži etimoloških korijena iz drevnih vremena pr. Kr. proveli su spisatelji Chr i Barbara Joy O'Brien. Christian, koji je studirao prirodne znanosti na C Collegeu u Cambridgeu, proveo je mnoge godine u Iranu kao geolog istra gdje je sudjelovao u otkriću zigurata Chogha Zanbil.** Od 1970. usmje svoja istraživanja na mnoge prapovijesne enigme, tako da su O'Brienovi nekoliko izvrsnih knjiga i stekli-ugled3. U knjizi Genij rijetkih objašnjav, je drevna riječ El, koja se rabi za Boga ili Višnjega (kao npr. u El Elyon Shaddai), u starom mezopotamskom Sumeru značila »sijanje.« Na sjev Babilonu, izvedenica Ellu označavala je »Sjajećeg,« kao Mu** u Akadu, se proširila i cijelom Europom gdje se udomaćila kao Ellyl u Walesu,, Irskoj, Aelfu Saskoj i Elf u Engleskoj. Množina od El je Elohim4, kako si biblijskim starozavjetnim tekstovima nazivali bogovi, no riječ se stratešk grešno prevodila da se lakše uklopi u judeo-kršćansku sliku »jednoga 1 U jugozapadnoj Engleskoj, u galskom Cornwallu, riječ el poistovjećuje se glosaksonskim angele, koja je u engleskom postala »angel«.Sjajeće Elohima (što ukazuju sumerski spisi koji datiraju iz 3. tisućljeća p poistovjećivalo se s nebesima ili visokim mjestom po imenu An čije se zn, često prevodilo s Nebo (ili Nebesa). U tom smislu, velike bogove i vrho drevnog Sumera nazivalo se Anunnakijima (Anun-na-ki znači »nebo je na zemlju«). Još jedan oblik tog naziva je Anannage (An-anan-na-ge), »velil treni sinovi neba.« Upravo je od kraljevske obitelji Anunnakija potekla g loza. Zbog toga su ih tradicionalno spominjali kao vilenjačku lozu ili din Sjajećih.

* Visokostilizirani kodeks ponašanja između ljubavnika, česta je tema srednjovjcknjiževnosti. Prim. prev. ** Zigurat - hramski toranj od cigle, sastoji se od nekoliko katova izgrađenih taostavljaju dojam niza terasa. Gradili su ga Sumerani, Babilonci i Asirci. Prim. *** Na tom tragu moguće je promatrati i korijen latinske riječi illuminare - osPrim. prev.20SjAJEćIO tome tko su bili vrhovnici Anunnakiji još uvijek se raspravlja. Postojeći sumerski spisi koji govore o njihovu »silasku« ili »dolasku s nebesa«, navode na zaključak daje posrijedi nezemaljska rasa s drugog planeta. Istaknuti i ugledni spisatelj Zecharia Sitchin, znanstvenik koji proučava sumerski jezik, o tome je opsežno pisao.5 Osim toga, tu ideju uvjerljivo potkrepljuju nezemaljski portreti boginje Ninhursag iz prve polovice 3. tisućljeća pr. Kr. Ninhursag; velika majka gralske loze i surogatska majka Adama (Zemljanina)6 Ataba i Kave, (koji su poznatiji kao Adam i Eva), na tim slikama prikazana je bitno nezemaljskim elementima.Postoji i druga škola mišljenja koja podupire shvaćanje prema kojem su Anunnaki posljednji ostaci napredne zemaljske rase koja je postojala od najranijih vremena, a njihov »silazak« prije se odnosi na geografsko mjesto (vjerojatno na neku planinsku ili sjevernu zemlju) nego na nebesa. Bilo kako bilo, moguća su oba shvaćanja i nijedno ne treba odbaciti poradi drugog, jer čini se da rješenje događaja koji su se zbili tih davnih dana leži u kronologiji računanja vremena, te je moguće da su oba zaključka točna.Sve je jasnije da Anunnakiji nisu bili ograničeni mezopotamskim područjem, niti su se pojavili samo u sumerskoj kulturi, što će pokazati naše sljedeće istraživanje. Ako su bili nezemaljskog podrijetla, kako se čini, tada se njihov dolazak zbio u mnogo davnijoj prošlosti - nešto prije sumerskog doba koje je počelo oko 5500 godina pr. Kr.Zmajevi i merlini*u drevnoj kulturnoj tradiciji zmaj je bio simbol mudrosti. Za stare Grke zmajevi su bili dobrohotni prenositelji prosvjetljenja, Galima su predstavljali zastupnike suverenosti, a Kinezi su smatrali da zmajevi donose dobru kob. Tek se u judeo--kršćanskoj predaji uvriježilo gledište prema kojem su zmajevi zlokobni i nametljivi zato što su židovska i kršćanska vjera gušile svako učenje, suprotno svojim rodonačelnicima. Tako su zmaja (simbol čuvanja i donosioca mudrosti) označili kao višak u svojim sustavima, te ga gurnuli u tamna područja hereze.Engleska riječ »dragon« potječe od latinskog dračo, točnije od grčkog drakon, što u općem smislu znači »zmija«. Riječ se pojavljuje i u obliku edrakon - čije neodređeno prošlo vrijeme glasi derkesthai: »jasno vidjeti« - što je istoznačno* Merlin je mala vrsta sokola, Falco columbarius, kojega se još naziva i golubljim sokolom. Prim. prev.21Kraljevstvo gospodara prstenovariječi nahash, biblijsko-hebrejskoj riječi za »zmiju«. Ta semitska riječ (konsi tnog korijena NHSH) smislom je povezana za prag razumijevanja i ozn. »tumačenje« ili »spoznavanje«.7 Dakle, zmija je bila ta koja je jasno vidjel se držalo da jasnoća vida dovodi do mudrosti. Zato se zmija smatrala mu vidjelicom. Upravo ta definicija nahash upotrijebljena je u priči o postanku suprotno nametnutom vjerovanju, zmija ispravno savjetuje Evu i govori j neće umrijeti ako bude jela s Drveta spoznaje.8Velike vidioce na galskim kraljevskim dvorovima nazivali su merlin vidiocima Uzvišenih Kraljeva. Pripadali su klasi druidskih svećenika koj žemo poistovjetiti s klasičnim filozofima ili magima, jer predaja o njima p> od drevnog svećeničkog plemena koje se na indoeuropskom području i Mudrima. Stari Latini nazivali su ih Nobilis, od gnoblis gdje grčki korijer znači »znati« - pa otuda i riječ »noble« (gnoble) i »gnosis« (spoznaja).Tradicionalan i dosljedan simfcol mudrosti (na grčkom: sofia) i liječenj; je zmija, koju liječničke organizacije širom svijeta i danas imaju na svojim i vima.9 Isprepletene zmije važan su motiv u alegorijskoj umjetnosti - prisjt se slike Mojsije koju je naslikao Sebastien Bourdon, te slike Lilit

Johna Col One su značajne zato što likove možemo povezati ne samo s mudrošću plemenitom mudrošću - dalekovidnom druidskom mudrošću zmaja.Drevni mezopotamski zmaj Mus-hus bio je četveronožni gušter ili sveti kodil, ali kasnije, u ranoj heraldici, zmaj se prikazivao kao zmija s krilima 1Jedna obavljena zmija i dvije isprepletene zmije. Slične grbove imaju sve svjetske liječničke organizacije.Otuda u engleskom jeziku korijen kno, koji je u osnovi riječi know-znati, knowledge-znanje itd. Prim. prev.22SjAJEćIili, ponekad, s krilima slijepog miša. Kao što smo vidjeli, mesijanski kraljevi i kraljice nazivani su Zmajevima ili Pendragonima. Za njih se podrazumijevalo da njeguju spolnu srčanost, ratničko junaštvo i izuzetnu mudrost neustrašive zvijeri. Njihovi oklopi često su oponašali krljušt, halje je resio simbol zmije, a šamanski plašt od labuđeg perja bio je simbol njihove plemenitaške gnostičke transcendencije. Takav plašt nalik na krila često se koristio pri umjetničkom prikazivanju anđela, jer simbolizira njihovu sposobnost transcendiranja ljudskog prirodnog stanja. U sličnom kontekstu koristi se i titula »merlin« jer ukazuje na sokola koji visoko leti i daleko vidi.U Iranu (Perziji) i na Kanarskom otočju raste velika biljka koju nazivaju zmajskim drvetom* (Dracaena dračo). Ona pripada rodu Lillaceae ili »ljiljana«, njezina smola smatrana je zmajevom krvlju, a ekstrakt te smole koristi se kao ceremonijalno bojilo na Istoku10, gdje se naziva lac (prerađeni »lake«**, pigment, koji se nalazi u slikarskoj boji grimizno jezero). Imajući to na umu, lako je razumjeti zašto se zmajeva krv poistovjećivala sa suštinom ljiljana.U knjizi Postanak gralskih kraljeva vidimo da su rani mezopotamski kraljevi gralske loze svojoj hrani dodavali lunarnu esenciju matrilinearnih zmajskih kraljica - menstrualni ekstrakt Anunnakijevih boginja, koji je postao poznat kao zvjezdana vatra.11 O njemu se govorilo daje »nektar vrhunske kvalitete«, jer sadržava bitne elemente onoga što danas definiramo mitohondrijskim DNK, ali i tvari koje stvaraju žlijezde s unutrašnjim lučenjem, a koje su mogle povisiti kvalitetu svijesti i percepcije konzumenta. Uz to, poznato je da su kraljice te loze uspoređivali s ljiljanima (ili lotosovim cvjetovima) o čemu svjedoče i njihova imena, Lily, Lilit, Luluwa, Lilutu i Lillet. Zbog te tradicije obiteljsko ime du Lac postalo je značajno u arturijanskim predajama, kao npr. Lancelot du Lac. Tako se u Engleskoj uvriježio prijevod Lancelot od Jezera, premda bi točniji prijevod glasio Lancelot od Zmajeve Krvi.Uz to, gralska dinastija oslovljavala se s House del Acqs, »kuća voda«, odakle potječu predaje o kraljicama, Gospama od Jezera. Kako smo prije naveli, Rosi--crucis, simbol samog Svetog Grala, poistovjećen je s mesijanskom krvlju koja se čuva u svetom peharu majčine maternice. Sukladno tome jasno je da su nazivi du Lac i delAcas sinonimi, kao i povijesne predaje o Zmaju i Gralu. Sjedinjene, te su predaje naročito značajne u priči o krvi i vodi koje su potekle iz Isusova boka nakon raspeća (Ivan, 19:34), što ukazuje na to da i on potječe od kraljevske loze Sjajećih.* U nas se uvriježio naziv zmajevac. Prim. prev. ** Lake na engleskom znači jezero. Prim. prev.23Kraljevstvo gospodara prstenovaU starozavjetnoj Pjesmi kralja Solomona izgubljena kraljeva nevjesta govor sam ruža Šaronova i ljiljan iz dolina.«12 U sljedećim poglavljima istražit ć simbolizam ruže i ljiljana, no zasad ćemo spomenuti daje u tradicionalnim povijetkama o gralskim djevicama - onima s titulom du Lac (od Zmajeve 1 tj. delAcas (od Voda) - cijela kultura oživljavana svakog mjeseca u obredims su se održavali u čast boginje Hrama. Radilo se o obredima svete krvi i staroslavnih Gospa od Izvora, koje su romantično utjelovljivali likovi Nin Melusine kojima ćemo se kasnije posvetiti. Te obrede pogansko-magijsko^ drijetla crkvena učenja davno su optužila kao sotonska i vampirska, zajed cjelokupnom gralskom herezom. U prosvijetljenih prvaka Albi-gensa, ti ol nastanili su se u samom srcu predaje o Dvorskoj ljubavi srednjovjekovnih tr dura. U tom smislu obredi su čuvali konačnu tajnu božanskih svećenica Z dane Vatre - tajnu Grimizne Žene koju su stari Grci nazivali hierodulai

(: žena). Prestižno naslijeđe svećenica potkopali su kršćanski biskupi ocrnji ih kao bludnice.Usud VilaPojam Vila* (pravednog naroda) rođenje izravno iz kultura Zmaja i Gospo prstenova, a izveden je odfey (faerie na starofrancuskom), a naročito se dc u vezu s »usudom«**. Za neke kraljevske obitelji u galskom svijetu (posebr obitelji Pendragona) govorilo se da imaju vilinsku krv, čime se htjelo re< u krvi nose usud ili sudbinu gralske loze i čovječanstva uopće. Za razlik njih, vile-djevice Albi-gensa smatrane su čuvaricama zemlje, sjaja zvijezda ma. Zbog toga su vile, vilenjaci i leprikoni*** najčešće prikazani kao posto užigači svjetiljki, jer vilinski obućari izrađuju cipele koje mjere korake ži' dok Sjajeći, od vilinske rase, osvjetljavaju put.Jednostavno rečeno, iako je slika o vilama nadaleko i naširoko poznata kako se uvriježilo poistovjećivati ih s Irskom, gdje se smatraju utjelovljei drevnog naroda Tuatha De Danann. To zastrašujuće moćno kraljevsko pl* Eng. fairies, korijen je riječ fair, što se u nas prevodi s pravedno, pošteno, isk itd. U hrvatskom jeziku uvriježile su se neke izvedenice s tim korijenom, npr. -play i si. i nadalje u tekstu valja imati na umu ovo značenje, jer naša riječ vila zine izvedenice ne prenose ideju koju autor knjige želi istaknuti. Prim. prev.** Eng. fate. Prim. prev.*** U irskim legendama leprikoni su mali, dugobradi vilenjaci sa zelenim kaputic šeširom. Ljudima su zanimljivi jer čuvaju sakriveni ćup s blagom. Prim. prev.24SjAJEćIkršćanski redovnici prenijeli su u mitologiju, te iznova napisali većinu irske povijesti koja je, tako opunomoćena, postala sluškinjom crkvenim interesima u Irskoj. Od srednjeg vijeka nadalje počeli su se pojavljivati redovnički tekstovi u kojima se tvrdi da je to nadnaravno pleme pripadalo predahejskoj poljodjelskoj boginji Danaji iz Argosa13 ili čak egejskoj boginji-majci Danu. Ali njihovo pravo ime preneseno nam je u starijem obliku - kao Tuadhe d'Anu. Oni su bili narod (pleme) Anua, velikog nebeskog boga Anunnakija.Cesto se govori da je strateškim mitologiziranjem te plemenite rase iz pretkršćanskih vremena Crkva odgovorna za njihovo preimenovanje u »vile«, ali to je samo dio istine. Tuadhe d'Anu oduvijek su pripadali narodu »Vila« kako svjedoče predaje o Gospodaru prstenova. Crkva je samo redefinirala značenje riječi »vila«.Kada se u svakodnevnom životu osoba nađe suočena s nesavladivim problemom, onda joj preostaje ili podnijeti stres i pritisak koji problem nosi sa sobom, ili mentalno umanjiti problem. To ne znači da će problem nestati, ali tako će manje uznemirivati i lakše se kontrolirati. Upravo je to crkva napravila s Tuadhe d'Anuima - reducirala je problem umanjujući nominalno značenje tog drevnog kraljevskog plemena i opisala njegove pripadnike kao sićušna mitološka bića. Smanjivanje njihovih likova uzrokovalo je marginaliziranje njihove povijesti. Tako je naslijeđe ponosnih Tuadhe dAnua izopćeno iz obrazovanja na Zapadu.Nakon 751. prijevarna Konstantinova darovnica stupila je na snagu, a Crkva je pokrenula sva raspoloživa sredstva za umanjivanje značenja svih kraljevskih loza koje su potjecale od pravih Gospodara prstenova. Samo je podjarmljivačka Crkva mogla odrediti tko jest, a tko nije kralj. Vilenjaci i Vile Albi-gensa taktički su istisnuti s lica povijesti u područje priviđenja, fantazija i legendi. Imajući to na umu, znakovito je da se Vilenjaci iz Tolkienova Gospodara prstenova bitno razlikuju od dražesnih malih bića iz mnogih bajki. Veći su i moćniji od običnih smrtnika, mudriji su, jašu čarobne konje i nalikuju na drevno kraljevsko pleme Tuadhe d'Anu.Plemeniti Tuadhe d'Anu, čije podrijetlo vuče korijene iz srednjoeuropskih zemalja Skitije, naselili su se u Irskoj oko 800. pr. Kr.14 Njihovo crnomorsko kraljevstvo sezalo je od Karpata i Transilvanskih Alpa do ruske rijeke Don. Poznavali su ih kao Kraljevske Skite, a među vilenjacima i vilama završili su zbog transcendentnog intelekta kojim su gospodarili, intelekta koji se naziva Sidhe (izgovara se »Shee«), a druidi su ga znali kao Mrežu Mudrih. Druid (druidhe) dolazi od galske riječi za »vješticu« - što je engleski oblik saksonskog glagola ivicce (ženski oblik) i wicca (muški oblik), što znači sagnuti se ili prinijeti kao vrba iva ili žalosna vrba. Za druide se govorilo da

su do savršenstva ostvarili25Kraljevstvo gospodara prstenovaSidhe, što je s vremenom postala kolokvijalna riječ za vilu. Zanimljivo je i skitske vojskovođe Sidhe također nazivali Sumaire što je u staroj Irskoj, k su mnoga plemena doselila, označavalo sklupčanu zmiju.Na sanskrtu, svetom indijskom jeziku, mudrost koja je plod ostvai najvišeg stanja transcendentne svijesti naziva se Siddhi, a moći koje se oč kao rezultat tog postignuća nazivaju se siddhijima - to je još jedan pojam se zbog Crkvine intervencije povezuje s mračnom magijom i vračanjem, možemo reći da su siddhe i siddhiji jedno te isto te da su skitski Tuadhe d'An iskonski, povijesni narod Vila. Smatralo ih se najplemenitijom zemaljsko som, uz egipatske faraone iz ranih dinastija, a zahvaljujući određenim skit egipatskim kraljevskim brakovima, stvoreni su irsko-škotski Gali. Prvi t brak ostvaren je oko 1360. pr. Kr., kada se skitski princ Niul oženio s faraona Smenkharea (koji se još naziva Anekheresom ili Cincirisom).15 Ti, faraonova kćer Mervtaten-tasherif postala princezom Skita (imenički uobli Sco-ta = Vladara ljudi). Druga princeza Sco-ta (ili Skota, kako se uvriježilo) je kći faraona Nekaua (Nechonibus, oko 610. - 595. pr. Kr.) i udala se za skog princa Galamha (potomka ranijeg braka Scota), a njihov sin Eireahi bio je prapredak irskog kralja Scota, ogranka koji je kasnije utemeljio Ško na sjeveru Britanije.16Najneobičniji dio predaje o vilama nije onaj koji te povijesne Gospo prstenova prikazuje kao malena bića iz zone sumraka, nego narodna n koja ih je poistovjetila s prijateljskim, malim, krilatim, cvjetnim bićima - š upravo suprotno od onoga kako ih je Crkva prikazala. Ortodoksna slika p stavljala ih je isključivo u zlom svjetlu; govorilo se da imaju vampirsku prir U Škotskoj je bio običaj ostavljati zdjelu s vodom u kući preko noći, jer st vorkalo da će vile utažiti žeđ krvlju spavača ako im se ne ostavi voda. U Ir se smatralo daje uznapredovala bolest djelo vila koje žele ukrasti nečiju * Da bi ih se omelo u tome, kuće su se štitile i kitile hrastovim i bršljanovi jencima, a bolesnici su se vezivali za stupove pored svetih vrela »da ozdn da se pozdrave«. Tako je moć crkvene propagande koristila brojne kršć? čarolije ne bi li ljude obranila od vila za koje se govorilo da su spremne ug ili uništiti svakoga tko se udalji od crkvenog učenja.Gore u brda vjetrovita, dolje uz potoke brze, Strahujuć' od malih ljudi, u lov poć' ufali se nismo; Ljudi mali, ljudi dobri, u rojeve se okupe; Zelen' kaput, crven' kapa, pero sove bijele. VVilliam Allingham (1824. - 1889.)26SjAJEćIIzgubljena nevjestaKako se Crkva domogla moći, nakon stoje u 8. st. počela provoditi Konstanti-novu darovnicu, tako je »podzemna struja« koja je podržavala istinske Albi-gense iznašla strateške metode za očuvanje stare kulture kraljevske loze. Slijedom događaja, utemeljena na tradicionalnim načelima predaja i legendi, rodila se ideja bajki - priča koje se nisu mnogo razlikovale od prispodoba iz novozavjet-nih evanđelja. Smišljene su za one »s očima koje vide i ušima koje čuju«, dok ih neupućeni doživljavaju kao nestvarnu, jednostavnu zabavu za djecu.Ključna, žarišna poruka ugrađena u ove bajke jest razumijevanje važnosti ovjekovječenja obiteljske loze Sangreala, bez obzira na moć biskupa i njihovih marionetskih kraljeva. Radnja se uvijek plete oko strašne borbe, jer je žensko biće (vilenjačka djevica koja je nosila neprocjenjiv mitohondrijski DNK) odvojeno od gralskog princa, a njegova mučna potraga za njom istovjetna je potrazi za samim Svetim Gralom. Dosljedno tome, mnoge bajke proistekle iz te osnove prenose nam priču o izgubljenoj nevjesti i zaposjednutom kraljevstvu, što ukazuje na crkveno zatiranje gralske loze.17 Ideal bajke u osnovi prenosi istinu o tim progonima. Bajke su alegorijski izvještaji o poteškoćama s kojima se suočila mesijanska obitelj - sangrealski Gospodari prstenova čije su se Vile i Vilenjaci mudro povukli s ovog pravovjernog smrtnog plana i statusa quo u onosvjetsko postojanje.Poslije su se pojavili u pričama o hrabrim prinčevima pretvorenima u žabe;0 labuđim prinčevima koji su lutali pustom zemljom tražeći gralsku princezu zatočenu u kuli ili princezu usnulu u tisućljetni san. Tijekom progona, vile-njačke djevice probadali su bodežima,

hranili otrovnim jabukama, začaravane su i osuđivane na sužanjstvo, a njihovi vitezovi plivali su preko velikih jezera, probijali se kroz šipražje i penjali po ogromnim kulama kako bi osigurali1 zaštitili matrilinearno naslijeđe Albi-gensa. Te romantične legende možemo prepoznati i u poznatim bajkama kao što su Trnoružica, Pepeljuga, Snjegulji-ca i Matovilka. U svim pripovijetkama tema je ista, (opijanjem, zatočenjem ili nekim oblikom zarobljavanja) princeza se čuva podalje od princa, koji je treba pronaći i osloboditi, te na taj način očuvati dinastiju i ovjekovječiti lozu.U najvećem broju slučajeva Majka Crkva prikazana je kao zlonamjerna maćeha, zla vještica ili kakva druga, ljubomorna ženska osoba prikrivenih, suprotstavljenih interesa. Pripovijetke nas podsjećaju na izgubljenu nevjestu iz biblijske, ezoterične Pjesme nad pjesmama kralja Solomona, a njihov sadržaj utjelovljuje zapušteni aspekt Marije Magdalene, Isusove nevjeste, čije su kraljevsko naslijeđe i majčinski legat temeljito potkopali kršćanski biskupi.1827Kraljevstvo gospodara prstenovaZanimljivo je da su sve klasične bajke u osnovi vrlo stare pripovijetke. I o Pepeljugi, primjerice, često se pripisuje braći Grimm ili Charlesu Perrai Međutim, oni nisu izvorni pisci tih pripovijetki kao što se najčešće misli; su sakupljali, dopunjavali i tumačili tradicionalne pripovijetke. Bajku o Pept možemo slijediti sve do karolinškog doba, jer se prva poznata verzija te \ pojavila oko 850. godine. čini se da joj je kao predložak poslužila kineska povijetka o vezivanju stopala i plemenitom aspektu žene s malim stopal Perrault je svoje poznato izdanje objavio 1697., dok su braća Jacob i Will Grimm objavili njemačku inačicu bajke 1812. Tijekom razdoblja francusk nastije Karolinga (dinastija kralja Karla Velikog) koja je otpočela 751. goc zasađeno je sjeme tih omiljenih pripovijetki što su nam tako privlačne ; svojih skrivenih unutrašnjih istina. Neki znanstvenici nastoje dokazati da ke uspijevaju preživjeti zato što često prenose ideju »od siromaštva do bc stva«, ali to nije tako. One opstajilzato jer je u psihu zaoadnog čovjeka đulXVIL A • M AISON • DIE VKula, XVI. karta iz Velike arkane tarota28SjAJEćIusađena urođena svijest o Gralu (predstavlja ga Izgubljena nevjesta), koji mora biti pronađen ako želimo da Pusta zemlja ponovno postane plodnom.Istovremeno, često u pripovijetkama postoji i posve suprotna strana. Unatoč našoj očitoj podršci vitezu u njegovim nastojanjima, ipak slutimo da postoji valjan razlog zastoje princeza u nevolji - naročito kada se u priči nalazi i kula, kao što je slučaj s Matovilkom. Od pamtivijeka je kula (koja se ponekad javlja u obliku šahovskog topa ili kule) simbol ženske linije del Acqsa, koje Jacopo da Varazze,19 đenovski nadbiskup iz 13. st. u Legendi o svetoj Mariji Magdaleni izrijekom povezuje s Marijom Magdalenom. Samo ime Magdalena (ili Magdala) proizlazi od hebrejske imenice migdal, što znači »kula«, a koristio se za označavanje visokog titularnog položaja skrbnika, kako to prikazuje Magdal-eder (Kula stražara nad stadom) u starozavjetnoj knjizi Micah 4:8.20 To isto prikazuje i Kula (kuća Božja), XVI. karta Velike arkane tarot-karata, koja se tradicionalno smatra Magdaleninom kartom. Karta prikazuje kulu koju je pogodila munja ili je na kakav drugi način napadnuta. Ona je simbol obećanja ezoterične gralske crkve nemilosrdnoj rimskoj vlasti. Obećanje je reakcija na katoličku inkviziciju pape Grgura IX. iz 1231., a izrekli su ga pripadnici »podzemne struje« odane Gralu u Francuskoj i sjevernoj Italiji.Priča o Matovilki kazuje nam daje čarobnica zatočila Matovilku u kulu kako bi je zaštitila od svijeta u cjelini. Zapravo je to napravila radi očuvanja njezine djevičanske vrline i nadnaravnih moći povezanih s tom vrlinom (vidovitost). Matovilki je tako i simbolično pružena vrhovna vlast nad Magdal-eder, koja je čuva od svjetovnog. U ovoj te u nekim drugim bajkama, nevjesta je (na neki način) zatočena, ali zato mentalno i fizički zdrava dočekuje gralskog princa. Ideja kule koja predstavlja žensku vrlinu zorno je prikazana na ranoj renesansnoj slici Alegorija vrline koju je u 15. st. naslikao flamanski umjetnik Hans Memling.

Još jedan od vidova poželjnog djevičanstva opisan je u bajci o Matovilki u kojoj do izražaja dolazi alegorijski simbolizam duge kose. Pomoću Matovilki-nih dugih uvojaka ispletenih u pletenicu kraljević se uspeo na kulu. Prije konačnog oslobođenja čarobnica je Matovilki odrezala kosu, što znači da je dje-vičinu vrlinu prepustila divljini. Vrlo duga kosa djevojci pruža primjereni veo smjernosti čak i kada je naga. Iako je doista ili metaforički lišena odjeće (što je simbol svojevoljnog ili prisilnog podređivanja drugome) vila-djevica s pletenicama nikada nije ranjiva, njezino dostojanstvo uvijek je očuvano, a tijelo i duša nisu joj ogoljeni do podesnog trenutka.Zbog toga je Marija Magdalena često prikazivana s dugom kosom koja joj obavija tijelo, kao na Donatellovim i Riemenschneiderovim slikama, ili na Sforzinoj29Kraljevstvo gospodara prstenovaslici Knjiga sati, kad Marija dolazi u Provansu. Službena Crkva prikazivj Mariju Magdalenu kao raskalašenu bludnicu, ali prosvijetljeni umjetnici zo su shvatili stvarnost njezina smjernog stanja nevjeste. čim im se uk prilika, spremno su povezivali njezin bijeg s trudnoćom.21 Medu tim slil najspominjaniji je izuzetan Caravaggiov portret Marije Magdalene koji se u rimskoj galeriji Doria-Pamphili. Na portretu iz 1595. Magdalena zamiš sjedi, kosa joj je duga i crvenkasta, odjevena je u bijeli steznik čistoće i z« haljinu plodnosti. Njezina trudnoća jasno se vidi zbog položaja trbuha, a zor upotpunjuje pehar u obliku školjke na njezinoj haljini. Teško je zarr sliku koja bi zornije prikazala trudnu gralsku mesijansku kraljicu.30Krug prstenovaPrsten vladara patuljakaNajstarija cjelovita inačica Kruga prstenova sačuvana nam je u nordijskom mitu Volsunga Saga. Engleski pjesnik i konstruktor William Morris (1834. - 1896.) opisao ju je kao »veličanstvenu pripovijetku Sjevera koja je za našu rasu značajna kao pripovijetka o Troji za Grke.«1 U toj islandskoj sagi iz 13. st. sabrano je više od četrdeset zasebnih pripovijetki o bogu Odinu, kraljevstvu Devet Svjetova i tamnoj šumi koju su nazivali Mrkodol - što je Tolkien upotrijebio u svojem Gospodaru prstenova. Tu je i pripovijetka o princu Sigmundu iz dinastije Volsunga koji je jedini sposoban izvući veliki mač iz drveta, kamo ga je do balčaka zario bog Odin - temu poznajemo iz arturijanske pripovijetke o maču u kamenu. Ali priča govori i o patuljku voda po imenu Andarvi, čiji je Prsten Jedan od crvenog zlata mogao istkati veliko bogatstvo i moć svojem gospodaru - točno kako se opisuje u svim srodnim legendama o Prstenu.2Heroj u Volsunga Sagi je Sigmundov sin Sigurd koji nasljeđuje magični Odinov mač i poražava zmaja (podsjeća na Tolkienovog zmaja Smauga u pripovijetki Hobit) koji čuva gomilu zlata vladara patuljaka. Nakon što je pogubio zmaja, princ Sigurd zadobiva Andarvijev Prsten i otpravlja se na put, ali Prsten nosi zastrašujuće prokletstvo. Nakon dugih lutanja, u zemlji Franaka, on u tajanstvenoj kuli pronalazi usnulu ljepoticu. Uspijeva je probuditi i saznaje da je to Brvnhilda, borbena djevica Odinovih valkira koja je nekoć vodila duše heroja u Valhalu. U maniri pravih bajki ona se ubada na sneni trn, te biva zatočena u kuli okruženoj prstenom vatre.Njih dvoje postaju ljubavnici, pa Sigurd stavlja Prsten na Brvnhildin prst, a ona ponovno zaspi vezana za njega zauvijek. Sigurd potom odlazi u Rhine-land, zemlju dinastije Nibelunga, gdje mu podvaljuju čarobni napitak kako bi31Kraljevstvo gospodara prstenovaiz sjećanja izbrisao Brvnhildu i oženio se princezom Gudrun. Ipak, sna stena je iznimna i on se povlači kod Valkira. čuvši za kraljevsko vjenčanje znajući za napitak, Brvnhilda pretpostavi da ju je Sigurd obmanuo, pa se; nje na osvetu zbog čega Sigurd bude ubijen. Saznavši istinu, Brvnhilda i sebe kako bi zaspala zauvijek sa svojim junakom. Andarvijev Prsten nasl princeza Gudrun, ali ga naposljetku mora vratiti patuljku voda. S Prsten*, ruci ona kamenjem puni džepove svoje pregače i baci se s kamene litice u U isto vrijeme kad i Volsunga Saga, oko 1200. godine, na području Bu dije pojavila se slična pripovijetka, germanski ep Pjesma o Nibelunzima. Pri jetka se odvija na sličan način. Junaku je ime Siegfried, a priči je dodan g viteški sjaj, ali je, nažalost, izgubila čaroliju

poganske legende sa Sjevera}Ziatno doba''Šest stotina godina poslije, kao Tolkienove preteče, pojavili su se William 1S i njemački skladatelj Richard Wagner. Ne znajući jedan za drugoga, radi crpili inspiraciju za svoja djela iz tih dviju predaja - jedan za epsku pjesi drugi za veličanstvenu operu. Njihova djela razlikuju se po tome što se M čvrsto držao sjeverne legende o Sigurdu i Brvnhildi, dok je Vvagner bio niji zapadnoeuropskoj verziji, čiji su junaciSiegfried i Brunhilda. Glavna gotovo da je ista, pa ne čudi što su obje snažno utjecale na J. R. R. Toli Štoviše, 1914. navršio je dvadeset i dvije godine, oksfordski koledž Exeti dijelio mu je Skeatovu nagradu, a on je za pet funti kupio primjerak Mori prijevoda Volsunga Sage i njegovo djelo Dom vVoljingovih3 (vidi Dodatak IIIWilliam Morris dovodio se u vezu s pre-rafaelitskim Bratstvom slikani nim pokretom koji je u zlatno doba viktorijanske umjetnosti stvorio n predivne slike na temu Grala. Naročito je važan niz Trnoružica koji je na; sir Edward Coley Burne-Jones4, ali i slika Dostignuće Sangreala na kojoj je o\ vječena Morrisova supruga Jane. Tijekom tog razdoblja, engleski pjesnik/ Tennvson napisao je niz svojih arturijanskih legendi naslovljenih Kraljev* koje su na svoj način bile usmjerene protiv političkog kulučenja i patnji tva. Nije čudno što se baš u to vrijeme širom zapadne Europe proširio pe koji je gorljivo želio oživjeti staroslavnu baštinu Albi-gensa.Nijedan skladatelj nije više učinio za očuvanje baštine Prstena od Ric da Wagnera (1813. - 1883.) čija se znamenita opera Prsten Nibelunga u na, mjeri oslanja na burgundski folklor Pjesme o Nibelunzima te donekle na Vb ga Sagu. Opera je praizvedena 1876. u Wagnerovu tek utemeljenom i poi32Krug prstenovakonstruiranom festivalskom kazalištu Bavreuth u Bavarskoj. Prije toga Wa-gner je (kao dirigent dresdenske Opere) skladao veličanstveno djelo Lohengrin0 Labuđem Vitezu, koje je zahvaljujući prijatelju i kolegi skladatelju Franzu Lisztu izveo 1850. u Weimaru.* Nakon toga uslijedila je arturijanska pripovijetka Tristan i Izolda (sir Thomas Malorv napisao je djelo Tristram i Isouda) koje je 1865. praizvedeno u Miinchenu. Nakon Prstena i Majstora pjevača, Wagnerovo posljednje remek-djelo, gralska opera Parsifal, izvedena je u Bavreuthu 1882.Primjereno je ukazati na teme koje su inspirirale Vvagnera. U ranijim godinama pisao je zapažena djela kakva su Ukleti Holandez i Tannhauser. Međutim, nakon što se upleo u potragu za Prstenom i Gralom, osjećao se obaveznim pisati djela nadahnuta isključivo tom temom. Bez dvojbe, nije koincidencija stoje iste, 1876. godine, kada je izveden Wagnerov Prsten, objavljen i Morrisov poetični prijevod epskog Kruga prstenova, Sigurd od Volsunga.5 Irski dramaturg1 kritičar George Bernard Shaw (1856. - 1950.)6 opširno je raspravljao o Wa-» gnerovoj operi i o Morrisovu epu, jer ih je smatrao istraživačima tradicijskih predaja, ali i predstavnicima društvenih konflikata svojeg doba.u "VVagnerovu Prstenu Nibelunga ratnik Siegfried dolazi do zlatnog Prstena rajnskih djevica kojima ih je ukrao Alberik od Nibelunga, patuljak, gospodar Podzemnog svijeta. Njemu ga je potom na prijevaru uzeo bog neba Wotan (anglosaksonska inačica Odina), a Siegfried ga je osvojio ubivši zmaja. Prsten (iskovan od začaranog oblutka rajnskog zlata) ima moć svojem gospodaru omogućiti da zavlada cijelim svijetom ako se odrekne ljubavi i proda dušu neslućenoj moći Prstena.Na vrhu planine, okružen vatrom, Siegfried ugleda usnulu Brunhildu i probudi je poljupcem (scena Uspavane ljepotice poznata nam je iz bajke o Trnoružici). Brunhilda je Wotanova kći, jedna od boginja valkira, koju je on preobrazio u smrtnicu jer gaje naljutila. Zemaljski junak je oslobađa, a Brunhilda obećava svoju ljubav i vjernost Siegfriedu, koji joj kao zavjet daruje Prsten, a potom nastavlja svoje uzbudljivo putovanje prema rajnskoj zemlji. Na dvoru Gibichunga pružaju mu napitak od kojega zaboravlja Brunhildu i zaljubljuje se u princezu Gutrune. Kada to valkira dozna, iz osvete isplanira progon i Siegfriedovu smrt. Nakon toga shvaća svoju pogrešku i baca se na njegovu pogrebnu lomaču, kako bi se sjedinila s njime u vječnosti. čarobni Prsten koji je Siegfried dao Brunhildi iz pepela uzimaju rajnske djevice, čuvarice zlata, a zahvaljujući Brunhildinoj žrtvi, s

Prstena se skida prokletstvo koje je na njega bacio Alberik od Nibelunga.* Wagner je sudjelovao u neuspjeloj revoluciji, pa je 1848. bio prisiljen pobjeći u Švicarsku, gdje mu je Liszt pomagao. Prim. prev.33Kraljevstvo gospodara prstenovaPrije nego što rajnske djevice konačno očiste Prsten, Wotan nestaje z; sa svojim kraljevstvom Valhalom. Kad se Prsten vrati u pravedne ruke. je oslobođen, a Krug dovršen. Još jednom imali smo priliku vidjeti - b, i u Tolkienovu Gospodaru prstenova - da Prsten uništava svakoga tko j. dostojan.Zmijski prstenTijekom godina, ljudi su zavoljeli Tolkienova čarobnjaka Gandalfa, Mi iz arturijanskih pripovijetki, čak su u Aragornu vidjeli sličnost s legendć kraljem Arturom, ali Tolkien je (u pismu iz 1967.)7 ukazao na to daje An sličniji povijesnom kralju Karlu Vejikom.Izazov s kojim se u 9. st. ,su5bčio Karlo Veliki (papa mu je naložio mnoštva razjedinjenih kraljevina osnuje održivo carstvo) nije se bitno kovao od izazova s kojim se suočio Aragorn kada je ujedinio dva podi; kraljevstva Međuzemlja u Gospodaru prstenova. Ipak, u praksi je postojali; razlika, jer Aragorn je uza se imao čarobnjaka-savjetnika, kao i kralj A Karlu Velikom Crkva nije odobravala savjetnike, osim onih koje je sama dila. Aragorn se, dakle, kretao u okruženju galskog tipa, a neprijatelj mu zli Sauron iz Mordora. Za razliku od njega, Karlo Veliki bio je prvak R crkve čiji su neprijatelji bili poklonici nezakonito zbačenog merovinškog blišmenta - establišmenta u koji bi se Aragorn vrlo dobro uklopio.Problem razumijevanja Karla Velikog leži u činjenici da on, unatoč svi rolinškim vezama s Vatikanom, nije bio u potpunosti predan rimskom i Budući da mu je majka bila kći merovinške princeze Blanche Fleur, nasl je upravo suprotne ideale. Zaštićen Konstantinovom darovnicom, s pomoću ! njegov otac, kralj Pipin Mali, uzurpirao merovinški tron, Karlo Veliki os zagovornik Rimske, ali i gralske crkve na svom dvoru.8 Iako nije gorio od da postane vladar Svetog Rimskog Carstva, na Božić 800. godine, u di nekolicine biskupa pohodio je baziliku svetog Petra, a papa Leon III. pri: mu se s leđa i stavio vladarsku krunu na glavu bez upozorenja!9Od tog trenutka, Karlo Veliki izgubio je prijašnju suzdržanost. Latio ložene zadaće svom snagom i postao najveći razarač Odinova ("VVbtanova uz koji je u to vrijeme predaja o Prstenu bila vezana. Pa ipak, usprkos c noj mržnji spram naslijeđa Prstena, Karlo Veliki ostao je sklon vlastitoj i logiji. Kao što se Aragorn služio Andurilom, čarobnim mačem koji je isk Telchar, tako je i Karlo Veliki koristio Joyeuse, čarobni mač koji mu je isk34Krug prstenovakovač Wayland. U Gospodaru prstenova Aragorn rabi magičnu travu athelas kako bi ljude izliječio od crnog daha, dok je, prema karolinškim predajama Karlo Veliki koristio zeljasti ostak* za liječenje crne smrti.** U tom smislu, razumljivo je zašto Tolkien donekle poistovjećuje Aragorna s Karlom Velikim i zašto mu je donekle poslužio kao model za junaka iz svijeta mašte. čak i Aragornove zaruke s vilenjačkom princezom Arwen podsjećaju na Karla Velikog, koji se zaručio s vilenjačkom princezom Frastradom10 - iz zaruka se rodila vlastita legenda: pripovjetka o Zmijskom prstenu.Prema priči, na dan kraljevskog vjenčanja Karla i Frastrade, na dvoru se među gostima pojavila velika zmija s čarobnim prstenom u ustima. Zmija je spustila prsten u kraljev pehar s vinom. Karlo Veliki to je shvatio kao dobro znamenje, pa je stavio prsten na Frastradin prst. Od tog trenutka kraljeva ljubav prema nevjesti ojačala je do opsesije, a on je postao svjestan da se nikada neće moći odvojiti od nje, te da će zauvijek biti vezan za onoga tko posjeduje taj prsten. •Nakon Frastradine smrti moć prstena nije jenjala, pa je Karlo Veliki odbio pokopati suprugu. Ostavio ju je da leži na stolu gdje je danonoćno bdio nad njom tijekom mnogih tjedana, iako mu se kraljevstvo počelo raspadati. Jedne noći, shrvan umorom, usnuo je. Tada je biskup skinuo prsten s kraljičina prsta. Karlo Veliki probudio se oslobođen svoje opsesije i odobrio pokop svoje kraljice. Biskup Turpin zadržao je prsten, pa je Karlo Veliki otada bio ljubavlju i dužnošću vezan za njega. Shvativši nesretnu okolnost, biskup se zamislio nad mogućim prestankom čarolije, jer se plašio da

prsten dođe u zlonamjerne ruke koje bi zarobile kralja. Zato gaje bacio u šumsko jezero, a Karlova slijepa ljubav prema njemu izblijedjela je. Međutim, prstenova moć dozivala je Karla Velikog na šumski proplanak i u njemu se javila velika čežnja za kristalno bistrim jezercem. Uz rub jezera dao je izgraditi veličanstvenu palaču u kojoj je proveo ostatak života.Tako je, prema predaji, Aix la Chapelle postala glavno središte carstva Karla Velikog, a prema Legenda Aurea (Zlatnoj legendi) Jacopa da Varazzea11, ime Aix ima posebno značenje; naime, mjesto sličnog naziva Aix-en-Provance, bilo je izvorno europsko središte Marije Magdalene. Štoviše, srednjovjekovna Chro-nicaMajora Matthevva Parisa detaljno izvješćuje daje Marija Magdalena umrla u mjestu Aix-en-Provance 63. godine. U početku to je bio rimski grad Acquae Sextiae,12 koji je ime dobio po svojim toplim izvorima Aix (Acqs). Tako je Acqs* Lat. Sonchus oleraceus, biljka bodljikavih listova, žutog cvijeta, ima mlječikast sok.Prim. prev. ** Kuga. Prim. prev.35w ^Kraljevstvo gospodara prstenovasrednjovjekovna izvedenica iz latinske riječi aquae (vode). Prema predaji iz guedoca Marija Magdalena pamti se po imenu la Dompna delAquae - Gos] Voda, a gralsku dinastiju oslovljavali su i kao Dom voda.Sirene i vodene nimfeAlbi-gense su tradicionalno poistovjećivali s vodom - taj običaj možemo diti pet tisuća godina u prošlost, sve do zmajske kraljice Tiamat. Njezino dijsko ime znači »slane vode« i inačica je hebrejskog pojma tekom (mni tehomot), koji se koristi u Starom zavjetu kada se govori o »dubini« (Post 1:2).13 Psalam 74. (stihovi 13-14) objašnjava daje Bog »moći svojom razd more ... i ... smrskao glave zmajevima vodenim«..U tom smislu zmaj iz te naziva se Levijatanom (kanaanski pojam) i u knjizi o Jjobu (41:1)*. Na dr. mjestu u Starom zavjetu, u 89. psalmu (stihovi 9 i 10), strašni vodeni zrna ziva se Rahab: »Ti vladaš razjarenošću morskom ... Ti si raskomadao Rah Ali ga možemo naći i u Izaiji (51:9): »Probudi se ... ruko Gospodnja ... nis rasjekla Rahaba i ranila zmaja.«Uobičajena tema kojom su se bavili spisi Mezopotamaca, Kanaanaca i Žu bila je smirivanje divljih morskih dubina, što su štovali kao najveće postig svojih bogova. U Podrijetlu svijeta, dokumentu aleksandrijskih gnostika,1 Duh, koji se naziva Sofijom (prema grčkom sofia: mudrost), izvukao je vi »prvog oca« Yaldabaota iz dubina. čak je (u Postanku 1:2) napisano daje »lebdjela nad površinom voda«, a semitska riječ mah u Postanku je preve s »duh«, iako je zapravo označavala »vjetar«.15 Tako je Sofija bila vjetar-du! se na akadsko-asirskom nazivao Lilutu. Imena koja su izvedena iz toga -Luluwa i dr. upućivala su na vezu s mudrom kulturom ljiljana (ili lotosov jeta) od djevica Zvjezdane Vatre.Ime Marija koje ukazuje na mesijansku lozu (npr. Blažena Marija, .' ja Magdalena itd.) dovodi se u vezu s morem (latinski: mare, francuski: vodama općenito. Marija** je oblik koji se temelji na grčkoj inačici hebre* Oznake, kao ni prijevodi ne podudaraju se s hrvatskim prijevodima Biblije. Pisac ge koristio je King James Authorized Bible, a u hrvatskom, npr. Šarićevu prije Starog zavjeta spomenuti dio iz Knjige o Jobu nalazi se u 40. glavi, stih 20 (4( no on umjesto riječi Levijatan koristi riječ krokodil. Radi točnosti, prijevod st izvornika. Prim. prev.** Mary u izvornom tekstu. Prim. prev.36Krug prstenovaimena Miriam i egipatskog Mery, što znači »voljena« (kao u Mervtaten: ona koju voli Atena). Zato časne sestre nekih konvencionalnih redova stavljaju titulu Marija ispred svojih krsnih imena - sestra Marija Lujza, sestra Marija Tereza i si. Glede simbolizma vode, dostojanstvo Marije Magdalene kao Dompna del Aquae ili Marte de la Mer nigdje nije sačuvano bolje nego na slici Marija od Mora Petera Robsona čije nadahnjujuće, alegorijsko umjetničko djelo potkrepljuje simbolizam gralske tradicije u doba renesanse.16Usporedo s provansalskim pokretom Marije Magdalene iz 1. stoljeća javio se i pokret njezine

kolegice Marije Jakobine*. U Novom zavjetu navodi se da je bila supruga Kleofa (Ivan 19:25), a Mariju Magdalenu pratila je na njezinu putovanju u Galiju 44. godine, kako je spomenuto u Djelima Magdaleninim i u Povijesti Engleske, koje se nalaze u vatikanskim arhivima. Sveta Marija Jakobina bila je nazarećanska svećenica, u Europi poznatija kao Marija Ciganka ili Marija Egipćanka. U srednjem vijeku njezin kult bio je vrlo raširen u Engleskoj,' a bračni zavjet poznat je kao Merrie.** Vjerojatno je i glagol »vjenčati« izveden iz toga, kao i uzrečica »Merrie Englande«. Cesto prikazana s ribljim repom, Marija Ciganka bila je prvotna vesela-djevica" (Djeva od Voda),18 u srednjem vijeku prozvali su je Marina. Na prozoru crkve sv. Marije u Parizu uz Marijin je očuvan i njezin portret, a sjećanje na nju nalazimo i u legendama o Robinu Hoodu, gdje se spominju Djeva Marian i Veseli momci.U ranim danima kršćanstva, car Konstantin zabranio je štovanje Marije Ciganke,19 no njezin kult opstao je u Francuskoj, Španjolskoj i Engleskoj, gdje su je poistovjećivali s Afroditom za koju se kaže da je »rođena iz morske pjene«.20 Marijino najvažnije obilježje, školjka jakobova kapica, vrlo umješno je prikazana na slavnim slikama Rođenje Venere Sandra Botticellija i Adolpha Bouguereaua, kao i njezin položaj Afrodite. Mariju Ciganku (svetu bludnicu i boginju ljubavi) Anglosaksonci obredno prikazuju kao Majsku Kraljicu, koju u Cornwallu nazivaju Merrow, a njezini plesači (Merrowini momci) i danas izvode svoje plesove pod iskvarenim imenom »Morrisovi momci« na engleskim seoskim festivalima.Mary Jacob u izvornom tekstu, a u našim prijevodima Novog zavjeta naziva se Marijom Kleofovom (Kleof joj je bio muž), po svoj prilici zato što u hrvatskom nema ženske inačice muškog imena Jakov. U suprotnom, nazivali bi je Marija Jakobina ili Jakovina. Prim. prev.Engleska riječ merry označava veselje, radost, razdraganost, a nalik joj je glagol to marry - vjenčati se. Prim. prev.U engleskom izvorniku stoji merri-maid (mermaid). Prim. prev.37Kraljevstvo gospodara prstenovaKako priča o Karlu Velikom i Zmijskom prstenu, tako bajke i romantične ske pripovijetke obiluju barama, jezerima, izvorima, zdencima i fontanam i morskim djevama, vodenim nimfama i sirenama*. U mitologiji su drevne ke nimfe bile klasificirane prema staništima: potamide su obitavale u rijet i brzacima, najade u potocima, krineje i pegeje na izvorima, dok su limnatid nimfe mirnih voda.21 Jedna od najpoznatijih pripovijetki iz tog žanra sva je ona o Hilasu, članu Jazonovih Argonauta, koji je na obalu otišao poti svježu vodu tijekom ekspedicije koja je tragala za Zlatnim runom. Pronai prikladan izvor, Hilas je susreo vodene nimfe i toliko bio privučen njiho ljepotom da su ga odnijele u svoje podvodno obitavalište. Slušajući kristij ziranu inačicu te pripovijetke, čovjek bi mogao pomisliti da se Hilasu dog< nešto loše i da gaje prijevremena smrt zadesila zato stoje tragao za »here; Zlatnog runa. Zapravo je izvan dosega svake mašte mogućnost daje Apok iz Aleksandrije (pišući 250. pr.»K#. svoj ep o Argonautima u homerskom s naslutio i namjerno se narugao crkvenim pravilima koja će se pojaviti ti 600 godina! Pa ipak, sve šarenilo i romantika, pa tako i sirene, vodene n i morske djeve, tijekom crkvenog gušenja poganskih učenja proglašene si retičkima, jer su prepoznate kao simbol gnusnog »grijeha« femme fatale.**Međutim, priča o Argonautu Hilasu bogata je gralskim značenjima ki na svojoj slici Hilas i vodene nimfe iz 1896., pronicljivo naslikao prerafaelitsk kar John William Waterhouse. Njegove nirnfe kupaju se usred vodenih ljilj kose su ukrasile cvjetovima svetog Nymphea Lotosa (s čijim značenjem ćer upoznati kasnije, kada ćemo razmatrati rituale Gospe od Jezera, te Ljiljc. Ruže), a Hilas je mudro naslikan s crvenim pojasom katara iz Langued koji se još naziva i »crvenom niti«, što je ostatak stare židovske baštine, označava grijehe zbog kojih su ljudi ispaštali. U starozavjetnoj knjizi Izaije piše: »Iako su grijesi vaši grimiznocrveni, postat će bijeli kao snijeg; iak grijesi vaši grimiznocrveni, postat će bijeli kao vuna«.22 Za većinu gnost skupina »crvena nit« simbolizirala je samu herezu koju su podržavali - ht Albi-gensa, koja je podrazumijevala potragu za Zlatnim runom i Svetim Gra što su ortodoksni vjernici smatrali odvratnim.* U našim novijim prijevodima bajki, mitova i si. pogrešno se uvriježilo sirenama nr morska bića sa ženskom glavom, torzom i rukama, te s ribljim repom. Stariji prij navode ženoribe ili vodanojke,

a mi ćemo ih nazivati morskim djevama (od eng. m< -maid), jer sirene su bića iz grčke mitologije dijelom žene, a dijelom ptice. Po su po tome što svojom zavodljivom pjesmom mame mornare u propast. Prim.** Francuski izraz za fatalnu, neodoljivo privlačnu ženu, naročito onu koja vodi karea u opasnost ili u propast. Prim. prev.38Krug prstenovaGnostičkim pojmovima rečeno, ulazak u dubine Svetog jezera (što se dogodilo Hilasu) nije predstavljao smrt osobe, već smrt ega i požude. To je bio ulaz kroz daleth* - portu Svjetla - iza one strane sumračnog svijeta, u zemlju Elphame, gdje se čovjeku razotkriva sva suština.Od najranijih su se vremena u Palestini, Fenikiji i Siriji morske djeve dovodile u vezu s Mjesecom i morem. Atargatis, sirijska boginja Mjeseca iz tog je razloga često prikazivana kao morska djeva. Sveta jezera također imaju lunarno značenje, pa se i na »Mjesecu«, karti Velike orkane tarota, nalazi jezero s mirnom vodom. U tom smislu postoji i astronomsko značenje Hilasove priče. Njegovo ime (od Helios) znači Sunce čije je podčinjavanje Mjesecu simbol potpune pomrčine, kada su oni na zemaljskoj strani u tami, a oni s one strane Mjesečeve sjene vide svjetlo.Ime Marija, neovisno o svojem drevnom egipatskom podrijetlu, ima korijen u starom indoeuropskom Mari, gdje se mar odnosi na jezero ili lokvu. Dodataki an (kao u Marian) obilježava značenje alkemijske vatre, kao što smo vidjeli kod Sjajtćih An-anan-na-ge - »velikih vatrenih sinova neba«. Tako Marian u svojem izvornom obliku znači »vatreno jezero«, stoje istovjetno Peharu voda zvjezdane vatre: Rosi-crucis, o kojem se u starozavjetnoj, ezoteričnoj Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona (4:15) govori da je »izvor živih voda«.Određenje pojma »sirena« dolazi od grčkog pojma koji znači »vezati ili zakačiti«.23 U tom smislu sirene su bile zavodljive čarobnice koje su svojim lirama i žalobnim pjesmama vabile mornare u zaborav. One dakle nisu nalikovale slatkovodnim nimfama, bile su srodnije irskim vilama Leanhaun Sidhe (gospo-daricama vila) čija je opasna ljepota smrtnike vezivala za njihove čari. Ako im se čovjek uspio oduprijeti, one bi postajale njegove robinje, u suprotnom, ako bi ih uspjele obmanuti, ljudi su robovali njima.Za razliku od zlonamjernih sirena, predaja o morskim djevama prenosi nam priče o boginjama ljubavi koje se rađaju u moru kao Afrodita ili Venera. Najčešće se prikazuju kao predivne muze s dugom kosom i ribljim repom, donekle tašte, s češljem i ogledalom te s jakobovim kapicama (školjkama) i morskim puževima, koji su njihov afrodizijak. Kako se čini, danas je najpoznatiji prikaz morske djeve Den lille Havfrue - spomenik Maloj sireni iz poznate pripovjetke Hansa Christiana Andersena - koja krasi luku u Kopenhagenu, u Danskoj. Ipak, lilitijanska princeza Melusine, Gospa od Izvora, najvažnija je povijesna osoba vrijedna imena Morske Djeve, S njom ćemo se susresti nešto poslije.* Jedan od sefirota kabalističkog Drveta spoznaje. Prim. prev.39Zora zmaj skih kraljicaPravilo broja devetV* fU drevnom Egiptu bilo je uobičajeno da se faraoni žene svojim sestrama ko bi putem ženske linije nastavili kraljevsku lozu.1 Te su žene najčešće faraonove polusestre, a majke su najčešće zanosile s različitim očevima, j dinastijama bio važan mitohondrijski DNK matrilinearnog naslijeđa (iako tohondrije nasljeđuju i sinovi i kćeri, samo ga kćeri mogu prenijeti dalje, ji DNK nalazi u ženskim jajnim stanicama)2. Iz rodoslovnih karata jasno se da su, unatoč tome, mnoge uspješne egipatske kraljevske dinastije mijei imena i nanovo se prebrojavale samo onda kada je faraon ostao bez mu: nasljednika. U tom slučaju važno im je bilo da kraljica ima nasljednicu, \ njezinim vjenčanjem za drugu mušku lozu otpočela nova dinastija.Rodoslovne karte pokazuju nam da su mnogi faraoni imali cijeli niz stn ki odabranih žena, te da su se često ženili ženama različitih loza koje su n< izvornu mezopotamsku kraljevsku krv od koje su

potekle faraonske dina: U tim bi slučajevima prinčevi, nasljednici prijestola, ženili kćeri svojih o druge ili najmlađe kraljice. Na taj način nastojali su produžiti lozu patril arnim nasljednicima i jačati krv ženske loze u korist budućih naraštaja.Priču o matrilinearnom kraljevskom potomstvu možemo slijediti tis ma godina unatrag, sve do praskozorja bilježenja vremena, kada ja Anu Anunnaki, Gospodar Neba. Bilješka o njemu pronađena je na glinenoj pl< i cilindričnim pečatima koji potječu iz trećeg tisućljeća pr. Kr., a pronađen na sumerskoj delti Edena3 u Perzijskom zaljevu. Njegove kraljice bile su nje; sestre: Antu, Gospa Neba i Ki, Majka Zemlja. Anu je imao dva sina, Enlila je majka bila Ki) i Enkija (čija je majka bila Antu). Enki je imao dvije žene, na od njih, Ninhursag, bila mu je polusestra, Gospa Života. Po istom obn40Zora zmajskih kraljicai Enlil je imao dvije žene, od kojih je jedna također bila Ninhursag, te je očito bila pratilja oba brata. Ova bogolika obitelj potječe od Velike Majke - boginje Tiamat - koja je u spisu Enuma elish (izvornom Stvaranju koje je napisano dvije tisuće godina prije starozavjetne knjige Postanka) opisana kao »ona koja je sve njih rodila«.4Izgleda da Tiamat nema neko određeno mjesto u zabilježenom vremenu, ali se dovodi u vezu s bezvremenskim dubinama oceana. Prikazivali su je kao moćnu morsku zmiju koja je lebdjela nad vodama poput Svetog Duha s početka starozavjetne knjige Postanka, pa su je štovali kao Zmajsku Kraljicu.5 Bez obzira kako ga nazivali i kojoj kulturi pripadao, Sveti Duh se uvijek povezivao sa ženskom mudrošću (sofia). Tako su mudrost i zmija zauvijek postale inačice.Pravilo da najstarija kći nasljeđuje kraljevski tron utvrđeno je na samom početku, nakon svađe između Enkija i Enlila. Prema predaji, vrhovni vladari Anunnakiji vladali su uz pomoć Velikog vijeća devet savjetnika sa sjedištem u Nipuru. Od njih devet, osam članova (sedam muškaraca ijedna žena) imalo je Prsten božanske pravde, a njihov predsjednik Anu imao je Jedan Prsten koji ih je sve povezivao. To ne samo daje u skladu s devet kraljevstava Volsunga Sage u kojoj je Odin (Wotan) vrhovni, nadređeni Gospodar prstenova nego se može usporediti sa židovskom predajom o sedam arhanđela i dvama nadzornicima - Gospodaru Duhova i Najvišemu (koji je jednak Anuu).6 Prema Popisu sumer-skih kraljeva, to Vijeće izvornih mezopotamskih bogo-kraljeva »sišlo je s neba« i upoznalo ljude s takvom kraljevskom praksom više od 2000 godina pr. Kr.7Na polju gematrije i znanstvene numerologije broj 9 (devet je Prstenova) smatra se naročito čarobnim jer ima mnoge fascinantne karakteristike što se tiče računanja, te se može upotrijebiti za stvaranje niza različitih i vrlo čudesnih struktura8. Drevnim Grcima devet je bila Eneada: veliko vanjsko nebo univerzuma," a postojalo je i devet muza od kojih je najmoćnija bila Terpsiho-ra, muza Svetog plesa.U nordijskoj mitologiji Odin boravi na »stablu svijeta« tijekom devet dana i devet noći, učeći devet pjesama. U drami Macbeth Williama Shakespearea tri vještice koriste se čarolijom broja devet, a ritual liječenja, »deveterostruka snaga,« provodio se u zapadnoj Europi od Njemačke do Škotske. Devet je broj suosjećanja, božanske volje, zazivanja, zmajeva i oceana, a ujedno je i broj koji simbolizira Merlina.Iako bi se univerzum moglo prevesti sa svemir, u ovom kontekstu zanimljivo je uočiti da se latinsku riječ universum može prevesti kao »ondje gdje se sve kreće prema Jednomu«. Prim. prev.41Kraljevstvo gospodara prstenovaPosebno je zanimljiva značajka broja 9 da se zbrajanjem brojeva njep umnožaka uvijek dobiva broj 9, tj. 9 x 2 = 18 (1 + 8 = 9); 9 x 3 = 27 (2 -9). Zato se devet smatra svetim brojem: optimalnim brojem od 360 stup: Prstena (3 + 6 + 0 - 9) i vrhovnim superlativom. U nedavno objavljenom lu Broj 9 u svetoj geometriji, fizičara Daniela Sewella Warda, možemo proč sljedeće: »Od svih jednoznamenkastih brojeva, broj 9 ima najdublje znače Sastoji se od tri trojstva (3 x 3), pa devet predstavlja načela Svete Trijade u gnute do najvišeg stupnja njihova očitovanja.«Boginja Vatrenog kamenaBratska razmirica Anunnakija odigrala se kada jj^Anu dao ostavku na mj predsjedavatelja Velikog

vijeća* Nfegov stariji sin Enlil činio se logičnim i rom za prijestolonasljednika. Međutim tome se suprotstavio mlađi brat 1 Iako mlađi od Enlila, Enki je bio najstariji sin svoje majke Antu, starije Ani sestre, a time i kraljev nasljednik. Enlilova majka Ki bila je mlađa Anuov stra. Zato je Enki tvrdio: »Ja sam veliki brat bogova. Ja sam onaj koji je r kao prvi sin Anuov.« Njegova majka Antu službeno je bila prva kraljica ko kasitski kraljevi Mezopotamije (oko 1750. pr.Kr.) oslovljavali kao Gospu \ nog kamena, odakle joj ime Barat-Anna.Tp^'e izvedeno od kasitskog kra skog korijena BRT i akadskog An-na (što znači Vatreni kamen).9 Barat-/IZora zmajskih kraljica(Feničani su je zvali Barati) bila je Velika Majka zraka i mora, boginja svjetla i vatre, koju su kasnije poistovjetili s Dijanom iz Efeza (Dianom od Devet vatri). Njezin simbol bio je Rosi-crucis (Pehar voda) - križ u krugu koji je, kao što smo vidjeli, izvorni simbol gralske loze još od četvrtog tisućljeća pr. Kr.Na ranim feničkim novčićima Barat-Anna sjedi na vodi s Rosi-crucis znakom ispod stolca. Istu sliku Kasiti su prenijeli u galska područja Europe, pa je ona našla svoje mjesto na novčićima u Britaniji, gdje je Barat-Anni dodana baklja kao znak njezina vatreno-alkemijskog položaja, a ime se izmijenilo u Britannia. U 17. stoljeću, Frances la belle Stuart (kći lorda Blantvrea) pozirala je za obnovljeni lik Britannie, koji je do danas ostao na britanskim penijima. Osim promjena na njezinu liku, simbol Rosi-crucis nešto je uvećan i prilagođen kako bi podsjećao na štit Union Jack*, ali je ipak ostao okrugli element. Baklja je zamijenjena svjetionikom, a Britanniji je u ruke stavljen trozub. Bilo kako bilo, taj navodno jedinstveni simbol britanske plemenske boginje uopće nije« britanski, nego drevni fenički.10Za pomirbe braće Anunnakijevih određeno je da Enki vlada Vodama, Enlil Zrakom, a obojica Zemljom. Poslije nekoliko generacija matrilinearno naslijeđe prenijelo se na Enlilovu unuku Erish-kigal iz Podzemnog svijeta, a potom i njezinu kćer, legendarnu Lilit, koja je simbol tvrdoglave ženske slobode i do današnjeg dana predstavlja problem judeo-kršćanskim crkvama kojima dominiraju muškarci. Lilit je postala još jednom od Enkijevih supruga (koji je He-brejima bio poznat kao Samael - od Sama-El: Gospodar Sama u sjevernoj Mezopotamiji), pa se od nje razvila izravna linija kraljevskog naslijeđa, jer je bila Luluwina majka, Kalimathina (Kali) sestra i supruga biblijskog Kaina, kojega su pisci hebrejskih spisa prikazali kao zlobnika. Oni su zapravo željeli podržati mlađeg paralelnog potomka Kainova brata Seta kako bi promaknuli patriline-arno nasljedovanje umjesto matrilinearne stvarnosti (vidi kartu: Anunnaki i zmajske kraljice).Zmijska GospaU Muzeju Sveučilišta u Philadelphiji god. 1918. napravljeni su prijevodi glinenih pločica i cilindričnih pečata iz Nipura koji datiraju iz trećeg tisućljeća pr. Kr. Ubrzo su postale poznate kao Kur-sag ep (Razotkrivajući ep)11. U njemu čitamo: »U Kur-sagu, gdje se susreću Nebo i Zemlja, Nebesko vijeće i velikiTako Britanci nazivaju svoju zastavu. Prim. prev.431!Kraljevstvo gospodara prstenovasinovi Anua, sišli su mnogi Mudri.« U kontekstu pločica, Ninhursag naro se odnosi na Zmijsku Gospu, i određuje njezin položaj vladajuće gralske 1 ljice. Slično tome, u Kur-sag epu i muški Anunnakiji se spominju kao prim i »veličanstvene zmije«.Neke figurice koje pripadaju drevnoj ubaidskoj kulturi južne Mezopotar (kultura koja je prethodila sumerskoj) prikazuju bogove i boginje s bitno zi skim karakteristikama lica.12 To, naravno, ne znači da je riječ o reptiloidi bićima koja mijenjaju obličje ni o bićima s drugog planeta koja su došla zau naš svijet u što nas neki žele uvjeriti. čak nije sigurno da neke od tih figu uopće predstavljaju Anunnakije jer se njihovi kasniji sumerski portreti pc razlikuju i imaju više općeljudskih obilježja13. Ideja koja se nalazi u pozac ubaidskih figurica vjerojatno se bitno ne razlikuje od ideje koju nalazim simboličkim rogatim i bikolikim figuricama iz istog doba,14 a koje pripac vinčanskoj kulturi s Balkana, ili otl ideje koja stoji iza prikaza staroegipats bogova s glavom sokola, šakala ili

ribe.Kao što je svim stvorovima dano posebno značenje, tako zmija predsta samoenergetiziranu, kreativnu silu Vrhovnog Duha.15 Može se usporediti s dijskom kundalini - božanskom, kozmičkom energijom koju simbolizira skl čana zmija što uspavana leži na dnu kičmenog stupa. Kada se ispuni ene jom, zmija se budi i kroz tjelesne čakre (u jogi - centri duhovne snage) uze do konačnog sjedinjenja s vrhovnom univerzalnom Dušom. Shvaćanju pre kojem do fizičkog i duhovnog izlječenja dolazi kada se ta latentna životna ispuni energijom, treba zahvaliti što se zmije od najranijih vremena povezu medicinom. Knjiga Enohova, koja je izbačena iz kanona Starog zavjeta, izmi ostaloga govori i o čuvaru (anđelu) po imenu Kashdejan koji je ljudima ol snio opasnosti od bolesti i raznih oboljenja te spominje daje imao pomag; zmiju po imenu Taba'et.16 To je posebno značajno zato što su za irske liječr vilinskih kraljeva Tuadhe d'Anua govorili da su Divan Cecht (Dejan Kash) je preokrenuto Kashdejan.17Kundalini je više nego slikovito prikazana na poznatom medicinskom s bolu kaduceju, gdje se oko krilatog štapa glasnika bogova Merkura ovijaju d zmije. U tom primjeru središnji štap i zmije predstavljaju leđnu moždinu i o tilni živčani sustav, a krila na vrhu štapa označavaju lateralnu ventrikulai strukturu mozga. Između krila, povrh kralježnice, postoji mali središnji č pinealna žlijezda.18 Kombinacija središnjeg dijela pinealisa i njegovih boč krila tradicionalno upućuje na labuda koji je simbol potpuno prosvijetljei bića. To najviše područje gralske svijesti dosezali su labuđi vitezovi utjelovlj u srednjovjekovnim viteškim likovima kakvi su Parsifal i Lohengrin.1944Zora zmajskih kraljicaSumersko carstvo na čelu s Anunnakijima i ubaidskom kulturom koja mu je prethodila u cijelosti je trajalo oko 3500 godina, od oko 5500. pr. Kr. do nešto nakon 2000. pr. Kr. kada su na edenske ravnice provalili stranci sa sjevera, istoka i zapada. Prema starim zapisima, u to je vrijeme, oko 1960. pr. Kr., biblijska Abrahamova obitelj napustila sumerski glavni grad Ur i Kalde-ju te otputovala na sjever u Haran u kraljevstvu Mari. Sumerski zapisi iz tog doba navode: »Bogovi su nas napustili kao ptice selice«.20 Baština Gospodara prstenova Anunnakija ipak je opstala, proširila se Europom, a u Egiptu je bila prisutna od oko 2800. pr. Kr.Potomak nasljednih kraljica Erish-kigal, Lilit, Luluwe i njezine kćeri Awan (žene Enohove) bio je urski kralj A-kalem (biblijski Lamek). Njegova kći Lilit--Naamah bila je punica vlastitom bratu, slavnom kovaču Tubal-kainu (Postanak 4:22) kojega moderni masoni i danas štuju. Potomak Tubal-kaina i kraljice Nin-banda bio je Nimrod, silni lovac (Postanak 10:8-12) čiji je unuk Boethos utemeljio drugu faraonsku dinastiju u Egiptu. Konačno, uslijedile su treća, četvrta, peta i ostale kasnije dinastije (svaki puta temeljile su se na kćerima loze koje su se udavale u drugu obitelj) i to se nastavilo do oko 1335. pr. Kr., kada su nakon smrti mladog Tutankhamona nakratko vladali njegovi rođaci, ali je osamnaesta dinastija zamrla. Ustoličenjem Ramsesa I. (koji nije bio neposredna kraljevska krv,21 niti je bio u braku sa ženom izvorne kraljevske krvi) mitohon-drijsko naslijede prešlo je iz Egipta u kraljevski dom Skita, gdje su crnomorski prinčevi bili poznati kao Gospodari Anui.Odstupanje od izvorne loze dogodilo se kada se Niul, gospodar Kapakrionta (egipatske regije uz Crveno more), oženio kćerkom faraona Smenkhkarea (Tu-tankhamonov ujak i prethodnik) oko 1361. pr. Kr.22 Ta kći postala je poznata kao princeza Scota (Sco-ta), a njezin sin s princom Niulom bio je Gadheal Glas, predak škotskih Gala iz Irske.Nasilna zlodjelaKonstantinova darovnica iz 751., koja je osigurala gušenje tradicije Grala i Prstena, bila je samo jedno u nizu gnusnih zlodjela koje je Crkva počinila. Jedno od njih zbilo se oko 350 godina prije, samo što tada nisu bili napadnuti dinastijski običaji, nego sama bit prosvjetiteljstva: velika povijesna, znanstvena i filozofska arhiva u Aleksandrijskoj knjižnici.Aleksandar Veliki (Makedonski) utemeljio je 331. pr. Kr. grad Aleksandriju, koji je postao najvažnije kulturno središte Staroga svijeta. Bilo je to akademsko45Kraljevstvo gospodara prstenova

središte najvećih učenjaka, znanstvenika, doktora, matematičara i filozofa su sa svih strana svijeta dolazili izučavati najveću kolekciju znanstvenih sa koji su ikada bili sakupljeni najednom mjestu. Jednoga dana 391. goc grozničava kršćanska svjetina, koju je predvodio rimski biskup Teofil, nav je na Serapeum gdje se nalazila kolekcija knjiga.Ta veličanstvena zgrada u blizini luke, s mramornim stepenicama, dvor; ma sa stupovima i predivnim vrtovima, bila je središte egipatskog obožav tijekom sedam stoljeća, ali i inspirativni temelj grčkog poučavanja. Tu je i sklonište stotinama tisuća knjiga neprocjenjive vrijednosti, pisanima na papi sima i pergamentima, ali i kipovima, tapiserijama i drugim umjetničkim dj ma. U ovu istinsku kozmopolitsku akademiju dolazili su Egipćani, Makedo Grci, Anatolci, Italici, Arapi, Perzijanci, Indijci i Židovi. Ali za biskupa Tec i njegove kršćane to je bilo sotonsk|> 1 grešno mjesto dupkom puno povijes bilježaka nepotrebnih caru, a tf suprotnosti s novoizmišljenim crkvenim i njima. Zato je rimski car Teodozije (347. - 395.) usvojio zaključke Nicejs sabora (održanog 325.) i zahtijevao da se ortodoksno kršćanstvo mora nan nuti u Aleksandriji, a Serapeum treba uništiti.Kada se razularena svjetina našla u knjižnici, nije joj preostalo drugo r da se ponaša u skladu s carevim odredbama; razbijali su sve što se dalo ra: i palili su svaki pisani dokument koji im je pao pod ruku - a tamo je bilo od pola milijuna nezamjenjivih dokumenata koje su pisali najuzvišeniji u vi Staroga svijeta. U jednom jedinom danu nesaglediva višestoljetna mud izgubljena je zauvijek, ostavljajući Crkvi slobodu da napiše vlastiti scenarij vijesti, izmisli vlastitu znanost i utemelji vlastitu filozofiju.Slijedeći ovo zvjerstvo, svećenici su se pod vodstvom aleksandrijskog trijarha Cirila i sami okomili na učenjake - a naročito na žene, kojim, oduzeli pravo sudjelovanja u akademskoj areni! Tjerali su ih godinama, \ gonili psima i mrcvarili, dok i posljednja nije izmučena do smrti, na Vc petak pred Uskrs 415. godine. To je bila Hipatija, profesorica filozofije, daleko poznata vrsna poznavateljica Platonovih djela i učiteljica algebai matematike. U očima Crkve Platon je bio heretik, a Hipatija vještica s ko se trebalo obračunati na prikladan način.23 Skupina kršćanskih svećen bacila ju je s kočije kojom je putovala, strgnuli su s nje odjeću i golu je vi do crkvenog dvorišta u Caesariumu. Tamo je ta četrdesetpetogodišnja r bila mučena do smrti. Školjkama kamenicama strugali su joj meso sve kostiju, a naposljetku su ostatke razbacali po ulicama Aleksandrije kao ja upozorenje.46Zora zmajskih kraljicaHipatija, kći grčkog geometra Theona, napisala je poznato djelo Astronomski kanon i komentar O Apoloniusovim stolcima (bio je učenik Euklida koji je u 3. st. pr. Kr. prvi uveo pojmove elipsa, parabola i hiperbola)?^ Ona je izmislila i usavršila mnoge naprave za izračunavanje i astronomsko mjerenje, kao npr. planisferu* i astrolab - instrument za mjerenje visine zvijezda iznad horizonta.25 Jednom podešeni, astrolabi su pokazivali cijelo nebo (vidjelo se ono ili ne), zato su ga pomorci naširoko koristili za navigaciju. Još jedan od Hipatijinih izuma bio je i higroskop, pomoću kojega se određivala specifična težina tekućina. Za kršćanske biskupe ona je bila i ostala čarobnica. Kada je mnogo stoljeća poslije talijanski renesansni slikar Rafael (1483. - 1520.) naslikao svoje remek-djelo Atenska škola, dobio je uputu da sa slike izbriše Hipatiju, ako želi da rimski biskup prihvati njegovo djelo.Plod materniceRanih šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, u često citiranom djelu objavljenom na oksfordskom koledžu Mortonu,26 objavljeno je da su od 5. do 8. stoljeća Merovinzi, franački kraljevi, smatrali da krv njihove loze ima takvu kvalitetu da »nema plemićke krvi koja bi je poboljšala ni krvi robova koja bi je pokvarila«. Akademski vrh to je prihvatio, zato je tako teško slijediti imena i obitelji majki merovinških kraljevskih potomaka. Pa ipak, provjereno se zna da neke obitelji (poput Klotilde iz Burgundije, Basine iz Tiringije, vizigotske Brunhil-de, Imakilde iz Švapske i Gizelle od Razesa) doista imaju plemenito podrijetlo. Merovinzi iz tog razloga nisu pomno odabirali svoje partnerice (bilo daje riječ o suprugama ili ljubavnicama) u skladu s aristokratskim kodeksom, a Rimska crkva priznavala im je sve veze. U povijesnim spisima Pravoslavne crkve zato stoji da su kraljevske majke gotskog, vizigitskog i ostrogotskog plemstva bar-barke prezrene krvi.Mesijanska kraljevska tradicija podrazumijeva da muškarac ne može biti kralj ako nema kraljicu, jer

samo ako ga nevjesta pomaže, on može zauzeti svoj mesijanski (pomazani) položaj. Primjer za to je Marija Magdalena koja je pomazala Isusa u Betaniji.27 Ovaj uvriježeni običaj zahtijevao je od kralja da se oženi, a primjenjivali su ga galski i indijski kraljevi, zato u vedskom spisu* Planisfera ili planiglob je zemaljska kugla prikazana u ravnini. Za shvaćanje napred-nosti same ideje planisfere, dovoljno je prisjetiti se koliko je godina moralo proći da Crkva prizna da je Zemlja okrugla. Prim. prev.47Kraljevstvo gospodara prstenovaSatapatha Brahmana možemo pročitati sljedeće: »Dok ne nađe ženu, nit' ji đen nit' je cjelovit. Tek kad je nađe, rađa se i postaje potpun.«28Ne samo da čovjek ne može postati kralj bez kraljice, nego kraljica n biti kraljevske krvi.29 Takva bračna odredba postoji zato što kraljica (ali i općenito) predstavlja Majku Zemlju koja treba slijediti kralja da bi on m vladati Zemljom. Simbolizam ovog jedinstva nalazimo čak i u najarhai mezopotamska vremena kada su kraljice smatrane boginjama, a kraljevi K vima. Zato je kraljica = boginja = zemlja = materija = tijelo, a kralj = bog = r = duh = duša. Budući da su predstavljale boginje zemlje, žene se nisu trt brinuti za zemlju i vlasništvo u pravnom smislu, jer je zakon bio na njil strani prema prirodnom pravu. Kasna Rimska crkva i njezine vlade nezakc su strateški razorile taj sveti običaj kako bi konačno ženama oduzele prav* vlasništvo. Njihove se seksističke odredbe ni na koji način ne mogu uspor vati s poštivanjem drevnih obijaj§.Ponekad je iz određenog razloga kralja trebalo žurno ustoličiti prije bi pa su vjenčanja održavana ubrzo nakon toga. Tada bi i kraljevska supru? bila okrunjena, a jedan od ključnih razloga za sjedinjavanje bio je produlj dinastije. Tako bi okrunjivanje kraljice bilo popraćeno riječima: »Neka bi Tv ruku djelo Tvojom milošću stupilo u dostojanstveno i uzvišeno jedinstvo s šim kraljem. Neka zavrijedi da sjeme njezine maternice bude oplođeno«.30 obzira na propagandističke gluposti kojima nas akademska povijest želi poi o merovinškim Kraljevima Ribarima, a sukladno s tadašnjim općim načeli majke njihovih kraljevskih potomaka pomno su birane u kraljevstvu izvot Albi-gensa.48Pict-sidhe ratniciEdomski kraljeviMezopotamski Kasiti koji su štovali boginju Barat-Annu, bili su u srodstvu s lozom koja je potekla od biblijskog Ezava. Knjiga Postanka objašnjava nam da je Ezav imao mnogo žena, od kojih je Basemata bila princeza stare loze od koje su potekla dva unuka: Nahat, Gospodar Edoma (Idumaea) i Šamah-si, također Gospodar Edoma (Postanak 36:13). Unatoč njihovu navođenju u Bibliji (uzmicanje u korist slijeđenja potomaka Ezavova brata Jakoba) moćnim Gospodarima Edoma svakako treba ukazati dužno poštovanje jer se spominju kao »Kraljevi koji su vladali u zemlji edomskoj (sjeveroistočno od Sinaja) prije nego što njom zavlada kralj sinova Izraelovih« (Postanak 36:31).Znanstvenici koji proučavaju židovsku književnost ukazuju na to da su, nabrajajući legitimne Gospodare Edoma, pisci knjige Postanka definirali dvanaest različitih vojvodstava, što odgovara broju od dvanaest izraelskih plemena.1 Ezavovim Edomcima bilo je predodređeno da naslijede edomsko kraljevstvo kao vječni zmajevi i sove, kako nam to prenosi knjiga proroka Izaije (34:13-17): »Oni će je posjedovati zauvijek, kroz sve naraštaje prebivat će u njoj. Divljina i zabačena mjesta radovat će im se, a pustinja će se veseliti i cvjetati poput ruže« (Izaija 35:1). Takvo retrospektivno proročanstvo koje svjedoči događanja od prije 110 i više godina, piscima Izaije, a ni samom Izaiji očito nije predstavljalo problem. Do tog vremena pisana povijest već je zabilježila kako su se Edomci proslavili i uzdigli više nego izraelitska Kuća Davidova ikada. U njihovoj povijesti nalazimo još jedan korijen razlikovanja Vilenjaka, jer su članovi ovog utjecajnog kraljevskog plemena na starozavjetnom židovskom nazivani Elefima.249Kraljevstvo gospodara prstenovaNe samo da su članovi i potomci Ezavove obitelji naslijedili Edom r su postali asirski kraljevi i gospodari babilonske Morske zemlje oko 1 pr. Kr. Kasniji nasljednici njihove loze bili su kraljevi

Egipta Hiksi: pas čuvari koji su deltom Nila simultano vladali sa 17. faraonskom dinastijo Tebi.Tijekom istog doba, oko 1750. pr. Kr., loza njihovih rođaka Kasita zavla je Velikom Mezopotamijom3 i konačno donijela zakon i red nakon dvjestoti: godina kaosa koji je zavladao nakon odlaska Anunnakija. Slijedom doga oni su od 1600. pr. Kr. vladali Babilonom i Sumerom idućih 500 godina. K su došli u Mezopotamiju iz perzijske pokrajine Zagrosa (Luristan) kao či ni uzgajivači konja. Prva konjska bojna kola u Mezopotamiji bila su kasit a pojavila su se otprilike u isto vrijeme (oko 1700. pr. Kr.) kad su se u Eg pojavili kraljevi Hiksa. „Iz plemenskih povijesti koje stl se igrom slučaja odvijale u isto vrijeme vidjelo izlazi činjenica da i Kasiti i Ezavova biblijska obitelj vuku zajedn korijene iz sumerskog doba Anunnakija. U starozavjetnom Postanku oh njeno je da potječu od praoca iz Ura. Njihovo zajedničko zanimanje za vc s konjskom spregom također je znakovito, jer vraća obitelji u prošla vrerr koja su prethodila Sumeru, vraća ih do kurganske rase Skita iz ruskih s* od kojih je ideja potekla. Suvremena istraživanja donijela su nam zadivlju otkrića koja će dokazati da sumerski nije bip prvi pisani jezik kako se uvrije vjerovati, te da sumerska kultura (koja se općenito smatra najstarijom koli kom civilizacije) vuče korijene iz još drevnije civilizacije. Kultura Gospoc prstenova i pojam zemaljskog kraljevanja ne potječu iz drevnog Sumera; potječu iz još davnijih vremena i to s Balkana, točnije iz Transilvanije na dručju Rumunjske.Budući da se ta otkrića odnose na predaje o Vilama Tuadhe d'Anu i druids Sidheima, razmotrit ćemo ih u prikladnijim, kasnijim fazama našeg istraživa Kako bismo se za to pripremili, u međuvremenu ćemo se pozabaviti Kasiti Ti ljudi stekli su ime od riječi Kassi (ili Cassi) koja je označavala »Mjesto šui - kraljevsku prijestolnicu na brežuljku, sveto mjesto koje se još nazivalo l ili Kaddi. Zbog toga su Kasite nazivali »gospodarima iz šuma«.Nakon Babilona, kasitska kultura selila se preko Sirije i Fenikije u Eur i dalje do Britanije, gdje je utemeljila mnoga velika kraljevstva koja su saču njihovo ime: velški kralj Cadwallan, npr. ili stari britanski kralj Caswallan, je vladao u doba kralja Heroda Velikog. U svakom od tih imena važan je po »v/allan,« po kojem su se određivali Gospodari šuma. Korijen riječi je mezo tamski. Prije nego što su odselili u Skandinaviju, izvorne "VVallane nazival50PlCT-SIDHE RATNICIYullanu zbog njihove prastare kulture koja je slavila zimski solsticij. Po tome su i svečanosti Yuletide* dobile ime.Vrlo je važno što su rani gralski nasljednici pokušali ujediniti različite potomke koji su potekli od prvotnih obiteljskih linija, što se događalo otprilike u Mojsijevo vrijeme. Ne samo da su se dvije ključne paralelne linije potekle od Ezava udružile u brak nego se i skitski princ Niul oženio egipatskom nasljednicom (oko 1360. pr. Kr.), a rezultat tog braka bila je jedna od najuglednijih obitelji svih vremena. Bili su to kraljevski Skiti Albi-gensa - loza koja nam je podarila vilinske kraljeve Tuadhe dAnu. S vremenom, njihovi potomci postali su veliki kraljevi Iraca, Pikta i Škota, povezani s legendarnim merovinškim Kraljevima Ribarima i čudesnom dinastijom vilenjačkih kraljeva. To je, kako ćemo vidjeti, čarobna obitelj vile Melusine, ali i obitelj Robina Hooda te Sha-kespeareova Oberona, koji su unatoč svojim prividno fiktivnim likovima ipak povijesne osobe.Vilinsko pismoNakon uništenja Aleksandrijske knjižnice, slična okrutna sudbina prenijela se na galske krajeve, ali i na ostale dijelove Europe. Biskupi i redovnici nanovo su napisali povijest i počeli je poučavati u skladu s kršćanskim učenjima koja su sami oblikovali. Upravo zbog toga što je Crkva uništila sve spise koji su dokumentirali ranija vremena, to razdoblje nazivamo mračno doba. Vrlo malo svećenika u 4. st. slutilo je da će jednom na svjetlost dana izroniti druge biblioteke - arhive izgubljene ispod pustinjskog pijeska u kojima su pronađeni zapisi iz vremena prije pustošenja Aleksandrije. Među njima su možda najvažnije arhiva egipatskog faraona Amenhotepa III. koji je vladao oko 1400. pr. Kr. i biblioteka asirskog kralja Asurbanipala (668. - 631. pr. Kr.) otkrivena u Ninivi 1845., pod vodstvom najistaknutijeg britanskog asirologa, sira Henrvja Creswicke Ravvlinsona.Rawlinsonovo najvažnije otkriće (što se naše teme tiče) bilo je ono o kojem je raspravljao tijekom

svojeg obraćanja Kraljevskom azijatskom društvu. U svojem govoru osvrnuo se na brojne drevne babilonske i asirske spise koje je dešifrirao, no Rawlinson je izvijestio prisutne da je otkrio još stariji pisani jezik nesemitskog tipa, za koji je pretpostavio da je skitski.4* Na engleskom govornom području danas se pod pojmom vuletide podrazumijevaju božični blagdani. Prim. prev.51Kraljevstvo gospodara prstenovaTa vijest brzo se raširila među znanstvenicima koji su tvrdili, a i danas tv da je najstariji pisani jezik sumerski. Odlučili su novootkriveni jezik pro; akadskim (jer je staro ime Babilona bilo Akad), no Rawlinson je ukazao n daje u to doba Akad bio pod Skitima, pa je »moguće da su oni izumili klin pismo«. Iz prkosa prema poznatoj Rawlinsonovoj stručnoj ekspertizi jezi slogova, povjesničari od tada ignoriraju njegovo mišljenje, međutim činje: sve više ukazuju da je bio u pravu. Predsumerski tekstovi pronađeni su 2 kilometara sjeverozapadno od Mezopotamije, u Transilvaniji - u zemlji po toj po legendarnim pripovijetkama o grofu Drakuli i vampirskom kultu.Zna se daje najstarije mezopotamsko pismo, koje je prethodilo sumers klinastom pismu, staro oko 5500 godina (nastalo je oko 3500. pr. Kr.). Pr, đeno je u Sumeru kod Uruka i Jemdat Nasra, između Bagdada i Babilona području gdje je oksfordski asirolog*Stephen Langdon 1925. ostvario cijeli značajnih otkrića. Pa ipak, časopis Scientific American, broj iz svibnja 196 opširnom je članku objavio da su otkrića na Balkanu mnogo značajnija. 1 no drevnog sela Tartarije, u rumunjskoj regiji Transilvaniji, pronađene su nene pločice s urezanim znakovima za koje je metodama određivanja sta pomoću radioaktivnog ugljika-14 i proučavanjem slojeva zemlje utvrđen su u dobroj mjeri starije od najstarijih sumerskih zapisa, i to više od tu godina. Jednako iznenađuje i činjenica da su simboli na pločicama iz Tart gotovo identični onima iz Mezopotamije. Samo ime Ur (glavni grad Sumi grad Anua) dolazi od skitske riječi Ur što znači »Gospodin«.Selo Tartaria nalazi se na rijeci Mures, stotinjak kilometara južno od t silvanskog grada Cluja, koji je u klasično doba bio bogat zlatom, a pronai kultura značajno podsjeća na onu iz Vinče.s Ljudi su živjeli u kolibama s 1 strukcijom od štapova, a zidovi su bili od pletenog tankog šiblja ožbuka glinom. Ta se kultura općenito klasificira kao neolitska, što ima primit prizvuk, jer je riječ o dobu kada su metali bili nepoznati. U svakom shu spisi i brojni artefakti otkriveni u 20. st. ukazuju na to da je kultura Tart; bila vrlo napredna i da se može uspoređivati s kulturama koje su se u dru zemljama javile tek u brončano doba. Zna se da su već tada koristili bron< sjekire i alate.6 Još donedavno taje mogućnost odbacivana unatoč grčkom 1 ničaru Herodotu koji je 700 godina pr. Kr. pisao da su Skiti u povijesti priz kao pronalazači bronce - dobivali su je miješanjem bakra i kositra.Važna je činjenica da su to područje nastanjivali ljudi koji su pripadali'. turi šumskih gospodara Skita - transilvanske vilinske rase iz čijih je njec poteklo kraljevsko pleme Tuadhe dAnu. Svoje drvene i zemljane kuće naz52PlCT-SIDHE RATNICIsu tepeš (čita se »tepeš« i srodno je riječi tepees sjevernoameričkih Indijanaca*), a gradili su ih u kontinuitetu na mjestu gdje su stajale i prethodne kuće koje su dotrajale ili se srušile. Tako su uglavnom živjeli na humcima vjekovima zbijanih logorovališta. Duhove predaka pokapali su i čuvali pod kućama u tim humcima, koje su nazivali kurgan. To su bile preteče prijestolnica galskih kraljeva, poznatijih pod nazivom Raths (poput sjedišta irskog kralja na brdu Tara). Narod s područja Tartarije bio je po mnogočemu preteča sumerskoj kulturi. Prethodili su čak i izvornom konceptu plemenskog kraljevanja, a njihovo vi-linsko pismo dokaz je da su bili barem tisuću godina ispred Sumerana.

+Wf D • -Hi+fr 0L> oo4= »

Usporedba pretklinastog pisma - iz JemdatNasra (lijevo) i starijeg pisma iz Tartarije u Transilvaniji (desno).

Sumerani su broj »10« zapisivali tako što su okomito postavljeni okrugli štapić utisnuli u glinu da ostane okrugli otisak. Ostale brojeve zapisivali su dodajući polukružne znakove, utiskujući štapić pod kutom, a rabili su manje i veće polukrugove. Iz usporedne tablice može se vidjeti daje proces kod starih Skita bio gotovo isti. Za zapisivanje dva sloga imena boga Enkija (En-ki), Sumerani su dvije dulje okomite linije prekrižili i povezali s nekoliko crtica kako bi dobili simbol mreže. Svaki od tih En-ki znakova ima svoj ekvivalent na pločicama iz Tartarije. Postoje mnoge sličnosti između dva pisma, a jedna od najočitijih je znak u obliku svijećnjaka te činjenica da su i Transilvanci i Sumerani običavali dijeliti skupine znakova pomoću okomitih i vodoravnih razdjelnih crta.Sjevernoamerički Indijanci tako su nazivali svoje stožaste šatore. Riječ tepee izgovara se »tipi«. Prim. prev.53Kraljevstvo gospodara prstenovaNeobičnost mezopotamskih tekstova iz Uruka i Jemdat Nasra jest i činj ca da su prije pojave tog stila pisanja na cijelom tom području pronađeni s grubi piktografi, pa ništa ne opravdava tako iznenadnu promjenu. To bi s dino moglo objasniti dolaskom Skita, koji su sa sobom donijeli svoju kulti vilinsko pismo. Iz toga pisma, u kasnijem razdoblju sumerske kulture razv stil klinastog pisma s jasno određenim pravilima.7 Na području Tartarije pronađeni nikakvi raniji zapisi, a bilješke na pločicama predstavljaju jedins fenomen - izvorni oblik bilježenja, koje će kasnije postati prijelazni pisaniji Dolaskom vilinskog pisma u drevni Sumer, došla je i kultura zlata - izn naslijeđe iz zlatom bogate Transilvanije. Prvo zlato u Sumeru otkriveno kraljevskoj grobnici iz 3500. pr. Kr. u Uru, a iskopali su ga britanski arhe sir Charles Leonard Wooley i njegov angloamerički tim dvadesetih godini stoljeća.8Istražujući skitsko kretanje na*jug, k Mezopotamiji, veoma je važna činj ca da su te moćne ratnike transcendentnih Sidheja nazivali Sumaire što je, 1 smo vidjeli, bila stara galska riječ za sklupčanu zmiju. Zbog toga i ne izn đuje što je sumairijski vilinski jezik bio korijen iz kojeg se kasnije razvio merski« jezik, ali i ime sumerske zemlje9 u kojoj se razvila posve nova kul 4000 godina pr. Kr. Zanimljivo je kako su bogovi Anunnaki bili u jednakoj r dio baštine Sidheja kao i mezopotamske baštine koja će se pojaviti tek po: Glavno prebivalište nebeskih bogova Anua nije bilo u Sumeru, kako bi se glo očekivati, nego stotinama kilometara dalje na sjeveru, kod Kaspijskog j ra. Jednako tako, drevno središte Skitopolis nije bilo u zemlji koju se nazi Skitijom, nego u Galileji, što ukazuje na migracijski pravac od Crnog mor ravnice delte sumerskog Edena. Sirijci su ga nazivali Beth-Sheanskim Syth( lisom: Kućom Moći - tj. Kućom Sidheja (jer je Shean istoznačnica za SidhGrobovi gospodara prstenovaMeđu neprocjenjivim skitskim blagom, iskopanim do danas u Rusiji i Rum skoj, između ostaloga nalazi se predivno brončano oružje, obredne srel ratne sjekire, srebrna koplja, buzdovani s glavom od alabastra, prekrasne ne narukvice, ogrlice, naušnice, privjesci i veliki bodež od 21-karatnog z težak 1,36 kilograma.10 Mnoge pronađene rukotvorine drže se najvredr blagom Državnog muzeja Ermitaža u Sankt Peterburgu. U zapadnom Si pronađeno je više od dvije stotine neprocjenjivih skitskih zlatnih predmeta, su nekada bili vlasništvo cara Petra Velikog (1672. - 1725.). U to se ubraj54PlCT-SIDHE RATNICIzlatne posude s crtežima životinja. Ipak, od svega tog prestižnog blaga značajnije je otkriće visoko u Altajskom gorju između Sibira i Mongolije. Tamo je pronađen pogrebni skitski humak - kurgan - u kojem su, zahvaljujući hladnoći, pronađena tijela skitskih poglavica, zajedno s konjima, odjećom i osobnim stvarima, izvrsno sačuvana od propadanja.11 Unatoč činjenici da su kraljevski Skiti Tuadhe d'Anua bili jedni od najstrašnijih ratnika svih vremena, sadržaji pojedinih grobnica ukazuju na njihovu izvanrednu senzibilnost i sofisticiranost u izradi umjetnina.Ti ljudi s područja crnomorskih stepa prvi su udomaćili konja 4000 godina pr. Kr., a njihove seobe tijekom stoljeća i utjecaj na domorodačke kulture više je nego impresivan. U geografskom smislu radi se o prostoru koji se protezao od današnje Mađarske i Rumunjske sve do ruskih stepa i Sibira na sjeveru, do Ukrajine i Anatolije (Mala Azija/Turska) na istoku, do Sirije i Mezopotamije na jugu, te Mongolije, Tibeta i granice s Kinom na Dalekom istoku. »

Prva, djelomično uspješna, iskapanja u Altajskom gorju, započela su 1927., ali tek 1947. otkriveno je šest odvojenih grobova s tijelima, koja nije samo hladnoća sačuvala od propadanja, nego vrlo umješno balzamiranje. Tijela su imala kosu, no mozak i unutarnji organi uklonjeni su (kao kod egipatskih mumija).12 Neki mišići bili su odrezani ili izvađeni kako bi tijela zadržala svoje oblike i položaj. Muškarci su tetovirani po cijelom tijelu, uglavnom motivima životinja, od kojih je najzačudnija tetovaža lemura s prstenastim repom (lemur catta). Prema općem uvjerenju, lemuri s prstenastim repom endemični su na području Madagaskara i otočja Komori - ali ti motivi pronađeni su tisućama kilometara daleko, na sjeveru (gdje lemura nikada nije bilo - barem su nas tako učili) kao ukras na tijelima povijesnih gospodara prstenova.Već se neko vrijeme zna daje nekoć postojao veliki kontinent, koji je naseljavalo zastrašujuće kraljevsko pleme, poznat po lemurima po kojima je i nazvan. Tijekom mnogih desetljeća, entuzijasti su tragali za potonulim lemurijskim naseljima ispod površine Tihog, Atlantskog i Indijskog oceana - koja možda doista i leže skrivena na tim područjima. Ipak, mnogo je važnija činjenica da najmoćniji dio Lemurije nikada nije izgubljen. Velik dio tog kontinenta još uvijek postoji i prostire se preko istočne Europe i dijelova negdašnjeg SSSR-a, koji je svojim dalekim azijskim teritorijem nekoć gotovo dodirivao Sjevernu Ameriku.Na tom području obitavali su veliki ratnici Anu prije posljednjeg ledenog doba kada su počeli migrirati i borbom krčiti put k toplijim područjima. Prije no što su altajski poglavice pokopani, okoliš u njihovoj domovini na sjeveru bio je vrlo topao. To dokazuju i lemuri koji su, očito slijedeći Sunce, selili što dalje na jug prije nego što su se Madagaskar i otočje Komori odvojili od matičnog55Kraljevstvo gospodara prstenovaafričkog kontinenta. Imajući to na umu, može se naslutiti da su bića koja nas žive u Južnoj Americi nekoć živjela na Aljasci i kanadskom sjeveru, št neka buduća istraživanja i dokazati.Muškarci s Altaja bili su odjeveni u tunike dugih rukava, uske hlače od kog semiša, pustene čarape i visoke čizme, a glave su pokrivali pustenim kap s pokrivačima za uši od našivene kože. Žene su odijevale slične tunike ukr ne perlama i pregaču te pustene čarape i čizme od leopardove kože. I mušk i žene bili su okićeni s mnogo srebrnog i zlatnog nakita. Grive njihovih k bile su uredno ošišane, repovi ispleteni u pletenice ili opleteni ukrasima t bili bogatije ukrašeni od svojih jahača. Orme su im bile predivno urešene, i nakit za glavu, a sedla, podstavljena jelenjom dlakom, meka kao jastuci.Nešto južnije od Altaja, u podnožju sjeverne Himalaje, nalaze se srec Harni, Loulan i Churchen. Upravo ^u blizini tih mjesta, u Tarimskoj zaval pod Mongolije, na sjeveru Tibeta; nizala su se 1994. slična otkrića. Klima nizinskog područja srednjoazijskih pustinja bitno se razlikuje od hladnog tajskog gorja, pa su tijela pronađena u besprijekornom stanju zahvaljujuć: vršeno suhom zraku, podzemnim naslagama soli13 koje su apsorbirale vlaj naravno, vrsnom mumificiranju. Ti muškarci, žene i djeca za koje je utvrd da su stari barem 4000 godina poljuljali su ustaljena povijesna učenja pr kojima se na tim prostorima ljudi njihova tipa nisu pojavili sve do 120. go< pr. Kr. Ali oni su tamo. Pojavili su se u pravoj skitskoj maniri, 2000 go<Skitska tetovaža lemura s prstenastim repom (rame i gležanj) otkrivena na Altajskom go Mumificirano tijelo objavljeno je u časopisu Scientific American u svibnju 1965.56PlCT-SIDHE RATNICIprije Abrahama, u vremenu kada su egipatski faraoni poput Tutankhamona i Ramsesa Velikog tek svijetla budućnost koja će se dogoditi za 500 godina14. Te mumije (sada smještene u obližnjem Muzeju grada Urumqija), iako su stare kao neke mumije drevnog Egipta, mnogo su bolje očuvane.Kao i altajske mumije i ove su vrhunske kakvoće. Put im je svijetla, kosa crvenkasto-smeđa, a oči svijetle. Muškarci obučeni u kožnu i vunenu odjeću bili su visoki od 2 metra naviše, a visina žena presezala je 1,85 metara. Ti prethodnici uzvišenih galskih kraljeva spadali su, bez dvojbe, medu najstrašnije ratnike svojeg doba. Odijevali su se u fino tkano tartansko* sukno (koje je jednako dobro očuvano) koje služi kao dokaz za utvrđivanje kariranih dezena koje su oni donijeli u Škotsku i Irsku. Zanimljivo je da im se kape nisu bitno razlikovale od kapa altajskih poglavara, a naročito su

nalikovale na frigijske kape (koje su se koristile kao izraz slobode u Francuskoj revoluciji u 18. st.). Te kape vuku podrijetlo iz stepa na istoku današnje Mađarske - iz skitske zemlje čarobnih Tuadhe d'Anua, prije nego što se frigijski ogranak odselio u Trakiju i Anatoliju u ranom željeznom dobu.15 Iz očito povijesnih razloga, verzija takve kape postala je prepoznatljivo obilježje malika iz narodne mitologije.Vjerojatno je Mida (Meide-Asa, sin frigijskog kralja Gordija), najpoznatiji frigijski kralj iz grčke mitologije, kojemu je bog Dioniz uslišao molbe, pa je mogao sve što dotakne pretvoriti u zlato. Zanimljivo je kako Midin spomenik uklesan u ogromnu stijenu na izvoru rijeke Sakarve blizu Ankare u Turskoj, prikazuje i devet velikih simbola Rosi-crucis}6Kraljevstvo malika**Tradicionalni folklor koji govori o potrazi za Prstenom ili Gralom utjelovljenje je temeljnih pojmova koji su se tijekom povijesti rabili za mesijanske vladare.Tartan je fino istkano vuneno sukno protkano prugama različitih boja i širina koje se međusobno ukrštaju, nose ga gorštaci u Škotskoj, gdje svaki klan ima svoj poseban, različiti uzorak. U nas se uvriježilo tkanine s takvim tipom uzoraka nazivati kariranima. Prim. prev.U engleskom folkloru ovo biće naziva se pixie (od Pict-sidhe = crvene kape), a kod nas malik (od arap. malik što znači kralj. U obliku al-Malik označava kralja-gospoda-ra svjetova u smislu Kralja nad kraljevima). U našem starijem folkloru, primjerice u Istri, malik je omanje vilinsko biće koje živi pod zemljom. Prepoznatljiv je po crvenoj kapi, te se kao takav spominje i u narodnoj poeziji: »Malik teče po putiću, va črjenen klobučiću.« Prim. prev.57Kraljevstvo gospodara prstenovaVeć smo spomenuli da se pojmovi »vila« i »vilenjak« odnose na određene v; u nizu nasljednika Sjajećih, no bilo je i drugih (valja istaći malike) čija je \ nost utjecala na cjelokupnu strukturu prinčevskog krvnog naslijeđa. Bud da potječu od iste, sidhejske loze kao povijesne vile i vilenjaci, njihovo obitelj« ime potječe od pictsidhejske vrste.Kao kraljevski Tuadhe d'Anu (koji su se često nazivali Daoine-sidhe - vilinsk narodom), tako su i suverenipictsidhejski ratnici (malici) imali prepoznatljivu t diciju i slijedno rodoslovno stablo. Oni su bili posljednji čuvari drevnih zakc i kulture, a njihove žene nazivane su Behn-sidhe (Banshee), što na staroirsk jeziku znači »mudre žene«.Već smo naveli da su tri ključne loze egipatskih i mezopotamskih nasl; nika sklopile brakove krajem 14. st. pr. Kr., te se razvijale kao jedan kralje1 dom. Iz njega potječe prapredak škotskih Gala, Gadhael Glas. Oko 1100. Kr., loza se podijelila na tri ogranka koja su tijekom vremena vladala Irski Prvi ogranak pripadao je Gadhaelovu unuku, princu Eibhearu Škotu (ponel ga se naziva i Partolonom I.) čije je podrijetlo vodilo do dinastije Milezijan; Drugi ogranak bio je onaj Eibhearova brata, princa Taita, koji je nakon koliko generacija postao vilinsko pleme Tuadhe d'Anu, te paralelno, svećeni pleme Fir Bolg.Značenje naziva Fir Bolg općenito se može.prptumačiti kao »ljudi s vrećo (Hr^ljudi; Bo/g=vreća, tj. zavežljaj ili naprtnjača), jer je pleme običavalo ni grudu zemlje iz domovine uz sebe u malim kožnatim vrećicama, baš kao mr škotski emigranti i izbjeglice u 18. st. nakon »raščišćavanja« planinskih di lova Škotske.* Budući da su u cijelosti pripadali skitskom rodu, oni su usv< kulturu starih Yulanu Gospodara iz Šuma (ili Wallanaca) i bili kraljevi-svc. nici, tj. kraljevi-druidi. Strašni rođaci nasljednika Tuadhe d'Anua, bili su su suprotnost kraljevima-ratnicima. Totemska životinja FirBolga bio je plavi ve: a Tuadhe d'Anua jelen. (U irskoj narodnoj pripovijetki Fenijanski krug pojavi se simbolična kombinacija tih dvaju totema, gdje veproglavi jelen odnosi 1 roje na Drugi svijet).Tijekom vremena, oko 650. pr. Kr., nakon legendarne bitke Mag Tuireac nasljednici kraljeva Fira Bolga prepustili su Irsku Tuadhe d'Anuima}7 Ta dinae čuvala je sveti Lia Fdil (preteču Saxum Fatale: Kamen sudbine) i iznjedrila sla osobe kakav je bio Eochaid Ollathat (zvali su ga Daghda Mor: Veliki Bog),* Highland clearences - u 18. st. škotski plemenski starješine poticali su članove sv\ klanova na iseljavanje u prekomorske zemlje, kako bi im ostalo više zemlje za uz; ovaca, da bi oni koji ostaju

mogli lakše preživjeti. Prim. prev.58PlCT-SIDHE RATNICIje kotao htio kuhati samo za junake. Uz njega, tu je i Lugh Lamhfada. Slavu je stekao čarobnim kopljem koje je pobjeđivalo u svakoj bitki te svetim mačem naslijeđenim od pretka Nuhadua. Ubrzo nakon što je usporedni milezijanski ogranak potomaka Gadhaela Glasa preuzeo kraljevanje Irskom, uslijedile su moćne dinastije Ugaine Mara, Conaire Mora, te konačno (u 6. st.), kraljeva dalriadanskih Škota koji su utemeljili Škotsku.Nakon svega, oko 600. pr. Kr. počela se razvijati novo oblikovana loza koju je začeo Bruithne (ponekad zvan Cruithne), brat Lugha Lamfada, potomka Tuadhe d'Anua. Bila je to loza Pict-sidheja (Malika) - kasnije poznatih Pikta. Neko kraće vrijeme Pikti su boravili u Piktaviji (kasnije francuska pokrajina Anjou), a potom i na dalekom sjeveru Britanije koji su nazvali Kaledonija (od Caille Daouine - šumski ljudi). Slabo je poznata činjenica da su Pikti kraljevali i Francuskom i Kaledonijom. Kako potvrđuju Kronike Pikta i Škota te irska Knjiga o Ballymoteu, Pikti su utvrdili središte svojeg kraljevstva kod Poitiersa, južno od Toursa.18Ako je uspješno razdvajanje i sjedinjavanje obiteljskih loza gralskih nasljednika ikada došlo do vrhunca, onda se taj vrhunac očitovao pojavom druidskih piktskih kraljeva. U međuvremenu, druga, Bruithneova obiteljska grana, utemeljila je u Walesu kraljevsku Kuću Gwyneddovih, dok su ih na zapadu Engleske, u Cornwallu, poštivali kao sveto Plemstvo (kornske piskije - the Cornish »piskies«).Više od tri stoljeća galski Škoti milezijanske loze vladali su Škotskim visoč-jem i otocima, a Pikti su vladali kaledonskim sjeverom koji je kasnije nazvan Škotskom. Ove odvojene dinastije prevladavale su do 844., a posljednji škotski kralj pojedinac bio je Alpin (839. - 841.). On je po majci, piktskoj princezi Unu-isticc, bio matrilinearni prijestolonasljednik kaledonskog kraljevstva. Potom je Alpinov sin Kenneth postao kralj tek ujedinjenog škotskog puka, nakon što je porazio piktskog kralja Bruidea u bitki kod Sconea.19 Tada je utvrđeno, sukladno svim stoljetnim običajima, da kraljev potomak treba prenositi matrilinearno naslijede - što je bilo uvriježeno kod drevnih faraona. Zbog toga je unaprijed određeno da potomak škotskog kralja mora oženiti piktsku princezu, i tako združiti i očuvati staroslavno naslijeđe Sjajećih i obiteljsku vezu sa zajedničkim pretkom Gadhealom Glasom, koji im je prethodio 2000 godina.Nažalost, najstarija preživjela cjelovita povijest Irske nije preživjela srednji vijek (stoje rezultat crkvenog uništavanja i suzbijanja povijesnih bilježaka koje je počelo paljenjem Aleksandrijske knjižnice) kada je većina podataka prikladno kristijanizirana. Zbog toga su se vile iz kraljevske tradicije doslovno smanjivale stasom i značenjem, sve dok nisu sasvim potisnute u mitologiju. Redovnici koji59Kraljevstvo gospodara prstenovasu u srednjem vijeku napisali Lebor Gabdla {Knjigu najezdi, oko 1300.)20 goda su Tuadhe d'Anui sišli s neba u neprimjetnom oblaku, nakon čega su živji podzemnim humcima! Transcendentne Sidheje (druidsku mrežu mudrih) ns vo su klasificirali kao mrežu čudaka, a prikazali su ih kao čudnovata podzei bića iz mašte, dok je svećenički Fir Bolg prikazan kako besciljno luta uokc sakuplja treset u svoje vrećice!Kada crkveni pisari nisu govorili o Fir Bolgu ovako zaštitnički, onda su ih poređivali s vampirima, jer su uza se nosili zemlju na kojoj su rođeni. Zas šujući leprikoni iz skitske tradicije postali su dražesni mali postolari, koj ime »leprechaun« dobili od irskog luchorpan što znači »malo tijelo«. U stvarn njihovo ime potječe od lepracorpan - dok »lepra«* znači ljuska - dakle, »ljusk tijelo«. To ukazuje na ljuskasti oklop napravljen od mnoštva metalnih pio zašivenih na kožnate trake. Takvi oklopi omogućavali su lakoću kretanja -sili su ih skitski ratnici i njihovi legendarni nasljednici, sarmatski konjai Sukladno prerađenoj slici leprikona, skitski ratnici nosili su oklopljene šljei ve, po obliku frigijske, a mitologija je prema njihovu obliku kopirala vilenjć kapice.Unatoč propagandističkom crkvenom učenju, sada, nakon što smo slije« lozu Gospodara prstenova i njihovih potomaka preko Mezopotamije i Eg do Skitije i Irske utvrdili povijesno podrijetlo

vilenjaka, vila i malika, očit da još nismo odredili vezu s biblijskom Kraljevskom kućom Judinom. T riječ o albigenškoj lozi koja potječe od Davida, Solomona, Isusa i Merovii koji su u glavama mnogih očiti predstavnici sangrealske loze. Ta loza uspor postoji tijekom čitavog vremena koje smo do sada spominjali, a započela Evom, Gospom Života. Sada je kucnuo čas da se ponovno pozabavimo tom zom, koja je ojačala izmiješavši se s Piktima iz Kaledonije i Anžuvincima. T dolazimo do povezivanja vila, vilenjaka i malika s lozom Gospi od Voda, a r veza s tim lancem najčudesnija je voden-djeva u povijesnoj predaji: tajanstv Melusine.Lepra je bolest koju izaziva bacil Mycobacterium leprae; u nas se češće koristi naziv ba, gubavost. Prim. prev.60Vrelo MelusineParadoksU Transilvaniji koja se nalazi nešto sjevernije od Bukurešta (osnovao ga je vlaški princ Vlad Tepeš u 15. st.) nalazi se dvorac Bran koji se često pogrešno dovodi u vezu s grofom Drakulom. Nakon što je 1993. završen opsežan program restauracije dvorac je danas u besprijekornom stanju. Pretvoren je u povijesni muzej i muzej feudalne umjetnosti, ali ima i rezidencijske dijelove. Unutar zidova dvorca nalazi se slika iz 15. st. koja ponajviše plijeni pažnju, a to je prikaz čuvarice Grala, vile Melusine, s legendarnim zmijskim repom i krilima slijepog miša.U predajama o princezi Melusine, kao i o mezopotamskoj gospi Lilit, postoji neobičan paradoks: s jedne strane često je nazivaju Sukubom,* a s druge strane, brojne plemenitaške i kraljevske obitelji pokušavaju dokazati da su njezini potomci. Slična fascinacija može se prepoznati i u osoba koje tvrde da su izravni potomci Kraljevske kuće Drakuline. Tako je sir Iain Moncrieffe od Albanvja, britanski kraljevski heraldičar, 1982. rekao za princa Charlesa od Walesa: »Danas je vjerojatno najslavniji rumunjski rođak Njegova Kraljevskog Visočanstva, princ Vlad Dracula, Nabijač na Kolac." On je ime Dracula uzeo po svojem ocu, princu Vladu Draculi, koji je bio ponosan što je vitez Zmaja.«1 U istom djelu bavi se i s precima lady Diane, princeze od Walesa, koju sir Iain smatra potomkom Melusinina Doma Lusignanovih - dinastije srednjovjekovnih kraljeva Cipra i Jeruzalema. Tom strategijom, rođenjem princa Williama, lady Diana i princ Charles osigurali su prijenos Melusinine tradicije na buduće* Od talijanske riječi succubo, označava ženskog demona koji spolno opći s usnulim ljudima.** U izvorniku stoji Prince Vlad Dracula the Impaler. Prim. prev.61Kraljevstvo gospodara prstenovanaraštaje kraljevske Kuće Windsorovih. U tom slučaju Melusine je roma no predstavljena kao duh predaka. Međutim, ako se slijede rodoslovna st. povijesna Melusine iz 8. st. namjerno je zanemarivana, a drugoj, podobi ženi pripisivalo se njezino ime i tajanstvenost. Zapravo, Melusine o kojoj spravljamo, uza sve dužno poštovanje prema Kući Lusignanovih, uopće bila Melusine, nego Melisende, žena Hugha Lovca, gospodara Lusignana, je živio u 9. st.Sljedeća Melisende, koja je često nazivana Melusine, živjela je u 11. st. bila supruga Huguesa de Rethula, čiji je sin Balduin I. postao križarski k Jeruzalema g. 1118. Oni su imali i kćer po imenu Melisende (koju su kas lažno nazivali Melusine). Ona se udala za Foulquesa, sljedećeg kralja Jer' lema od kojega je potekla britanska anžuvinska Kuća Plantageneta - dina: Rikarda Lavljeg Srca i Henrika V. To su tri primjera povijesnih Melisend koje se tvrdilo da su matrilinear-ne*pramajke kraljevskih kuća, pa ipak, nije nije bila prava vila Melusine. Linija koja potječe od Foulquesa do Kuće Pl tagenetovih nije nastala od njegove druge žene Melisende, nego od prve ž Aremburge od Mainea.2 U tom svjetlu, za Melusine se ponekad govorilo d bila supruga Foulqueova oca (poznatijeg kao Foulques Svađalica)3 unatoč tc što su njegove žene i podmladak bili vrlo dobro evidentirani.Postavlja se vrlo intrigantno pitanje: Zašto kraljevske Kuće žele, supro svoj povijesnoj evidenciji, dokazati da su ponikle od žene koja je u očima Cr bila Sotonina kći!? Prema ortodoksnoj propagandi, Melusine je mogla mijer obličje, od zmaja, zle vile kakva je bila Leanhaun Sidhe*, do zavodljive mo-djeve i vampira. Zašto bi ugledni heraldičari i arhivari išli do takvih krajn i

dokazivali da su njihovi klijenti potomci nekoga koga bi bilo bolje ignorii ako je suditi po ortodoksnom establišmentu? Što je enigmatična tajna gral vile Melusine koja je čini tako važnom?Da bismo odgovorili na ta pitanja, moramo se još jednom osvrnuti na in tuciju kraljevanja i štetne posljedice koje su nastupile nakon stupanja na sn; krivotvorene Konstantinove darovnice. Od 751. nadalje, pape su »stvarali« eur ske kraljeve, što je rezultiralo mnogim novim dinastijama koje nisu potjt od istinskih Albi-gensa. Karlo Veliki savršen je primjer kralja koji nije bio p zadovoljan položajem koji mu je nametnut. Znao je da po merovinškoj b; majčine strane ima svako pravo postati kralj, ali to nije mogao reći o oče karolinškoj liniji koja je započela Pipinovim prisvajanjem prijestolja. U t smislu Karla Velikog čekao je kraljevski položaj, kao i mnoge druge kralj koji su nasljeđivali položaj iz nužde. Crkveni kraljevi-marionete opravda su svoj neodrživ položaj iznalaženjem načina i dokaza da potječu od legitin62Vrelo Melusinevilenjačke kraljice. Ili još bolje, da su potomci posljednje žene iz loze Gospodara prstenova, da potječu od Pikta i kraljevskih Skita Tuadhe d'Anua. Nju, naravno, nije bilo teško pronaći, jer je vladajuća vilenjačka kraljica u vrijeme prijetvorne Darovnice bila ni manje ni više nego princeza Melusine.Problem je u tome stoje samo nekolicina, izuzev loze albigenških vilenjačkih kraljeva, mogla dokazati da potječe od Melusine. Pa ipak, tuda su se vrzmale prikladne Melisende, čija su se imena mogla strateški izmanipulirati, bez obzira na to što su živjele stoljeće ili dva izvan povijesnog konteksta!Morske gospe i PrsteniGodine 1387. Jean, vojvoda od Berrvja, iz francuske Kuće Valoisa ovlastio je tajnika, Jeanna d'Arrasa da napiše povijest obitelji Lusignan. On se pokorio I vojvodinoj želji i napisao Povijest plemenitih de Lusignanovih5 u koju je uklopio Kroniku o Melusine. Ta je priča, bez sumnje, zamišljena i pisana romantičnim stilom, pa ipak iza bajkovitih elemenata priča ima čvrstu činjeničnu osnovu. Doduše, d'Arras je priznao daje otkrio stariju verziju teksta koju je na talijanskom napisao neki William de Portenach.6Prema toj francuskoj verziji teksta o Melusine (objavljenog u Parizu, Trovesu, Lyonu i Toulouseu) učinjeni su brojni prijevodi. Od 1478. do 1838. priča je vrlo popularna zahvaljujući izdanjima objavljenim u Ženevi, Kopenhagenu, Pragu, Augsburgu, Strasbourgu, Heidelbergu, Niirnbergu, Leipzigu i Antwerpenu. Nije samo britanska Kuća Plantageneta ubrzo shvatila važnost promicanja tobožnjih Melusininih potomaka nego su to shvatile i druge kraljevske i plemenitaške Kuće (primjerice Luxembourga, Rohana i Sassenavea) koje su preinačile svoja rodoslovna stabla kako bi mogle potvrditi svoje uzvišeno podrijetlo.7Budući da u svim verzijama priče o Melusine počinju u škotskoj Kaledoni-ji, prije nego se Kuća Northumberlandovih preselila u Francusku, mi ćemo se poslužiti najboljim engleskim prijevodom koji je priredio sir Algernon Tudor--Craig,8 koji govori sljedeće:Bio jednom jedan kralj Albanvja (Škotske) po imenu Elvnas i njemu je umrla žena. Jednoga dana, nakon što je prestao žalovati, otišao je u lov. Tumarajući po šumi, ožednio je i otišao utažiti žeđ na izvoru. Pijući bistru izvorsku vodu, začuo je kako netko pjeva anđeoskim glasom. Osvrnuo se i ugledao prelijepu, posve nepoznatu ženu. Predstavila mu se kao Pressyne i rekla da se pjesmom zabavlja dok se njezine sluge odmaraju. Elynas je bio opčinjen njezinom ljepotom. S vremenom su se bolje upoznali i odlučili vjenčati - pod jednim uvjetom.63Kraljevstvo gospodara prstenovaPressvne pristaje na vjenčanje samo ako kralj svečano prisegne da nikada nazočiti porodu ili hranjenju njihove djece. Tu obvezu Elvnas je bio spre prihvatiti.Par je živio sretno, a kao plod njihove ljubavi rodile su im se tri ljupke vojčice - Melusine, Melior i Palatvne. Međutim, kraljev sin iz prvog br Nathas, mrzio je pomajku. Zato je isplanirao spletku i uvjerio oca da po kraljicu Pressvne dok hrani kćeri. Elvnas je nasjeo na prijevaru, prekršio zi i ušao u odaju gdje je Pressvne hranila djecu. čim je zakoračio preko pi Pressvne ga je prekorila i zauvijek

iščezla s kćerima, tako da ih on više nil nije vidio. Kralj je neutješno žalovao i oplakivao ih punih sedam godina, š toliko uzelo maha daje narod Albanvja, misleći daje Elvnas poludio, za k postavio njegova sina Nathasa.A Pressvne je otišla na izgubljeni otok Avalon gdje je podigla kćeri. S\ jutro, do njihove petnaeste godine, odvodila ih je na najvišu planinu s ko pružao prekrasan pogled. Od tuda su gledale Kaledoniju, zemlju svojeg rođ« Jednoga dana, na upit Melusine, Pressvne je kćerima ispričala kako je n otac prekršio zavjet, a djevojke su odlučile osvetiti mu se zbog tuge koju i prouzročio. Zarobile su ga i zatočile visoko na planini u Northumberlai Kad su otkrile majci što su učinile, Pressvne ih je prekorila zbog lošeg p< sanja i kaznila ih. -Melusine je najstrože kažnjena, jer je bila najstarija i najzaslužnija za njeno. Svake subote donji dio tijela pretvorit će joj se u zmijski rep. U sli braka, njezin muž morat će se zavjetovati da je nikada neće vidjeti subotor će ona zauvijek biti prokleta.9Nakon mnogih godina provedenih na planini, kralj Elvnas je umro. Press ga je pokopala i kao spomen mu podigla bogato ukrašen spomenik. Bio j kip uz koji je stajala zlatna ploča sa zapisom o nesretnoj sudbini njegove telji, a uz kip je postavljen div Grvmault da ga dovijeka čuva. Nešto prije 1 Melusine je odselila u Francusku, gdje je upoznala budućeg supruga Rayr da, sina grofa od Foreza.Jednog dana, Raymond kojega je posvojio grof Aymery od Poitiersa, sluč; je ubio poočima tijekom lova na veprove. Posve shrvan tugom mnoge je d provodio besciljno jašući šumom, sve dok jednom sasvim slučajno nije prom Izvor žeđi (la Fontaine de Soif) na mjestu zvanom Lusina. Tri Pressyneine k bile su pored izvora, međutim Raymond ih zbog svoje tuge uopće nije opa sve dok mu Melusine nije pristupila. Odmah potom uljudno joj se isprič oni su započeli prijateljevati kao Elynas i Pressyne uz izvor u Albanyju.64Vrelo MelusineSve se odvijalo i ponavljalo kao i prije. Par se odlučio vjenčati, a Ravmond se morao zavjetovati da niti jedne subote neće vidjeti Melusine. Ona ga je potom požurivala da ode k novom grofu od Poitiersa i zamoli ga da im daruje onoliko zemlje koliko može obuhvatiti srčana ovojnica. Nakon stoje primio potpisanu i zapečaćenu darovnicu, Ravmond se vratio do izvora, gdje gaje čekala Melusine sa srčanom ovojnicom isječenom na mnoštvo tankih dugačkih vrpca kojima su okružili veliku površinu zemlje. Na njoj su kasnije izgradili dvorac, Chateau de Lusignan.Nakon mnogo godina proživljenih u sreći i nakon rođenja sinova, ljubomorni suparnik nekako je uspio uvjeriti Ravmonda da se Melusine subotama potajno susreće s drugim muškarcima. Kao Elvnas prije njega, tako je i Ravmond prekršio zavjet ušavši u Melusinine odaje dok je ležala u kadi i kupala se. Tako je otkrio da se njegova žena subotom pretvara u morsku djevu sa zmijskim repom. Melusine mu je kanila oprostiti prekršeni zavjet, pod uvjetom da čuva * njezinu tajnu. Nešto poslije, Ravmond je uočio razdor između njihovih dvaju sinova, za što je u trenutku bijesa okrivio njihovu majku i prozvao je »zmijom« pred okupljenim društvom.Melusine je bila osupnuta Ravmondovom neodanošću, pa ipak dala mu je dva prstena rekavši da neće biti poražen na sudu ni ubijen u borbi dokle god će njihovi nasljednici posjedovati makar jedan prsten. Potom, zaželjela mu je svako dobro i odletjela kroz prozor u obliku zlatno-plavog zmaja. Onda je tri puta obletjela oko dvorca, glasajući se žalobno i ispuštajući užasan krik. Kažu da se od tada slavni Cri de Melusine mogao čuti svaki put kad bi netko od njezinih potomaka morao umrijeti.Gospa od LusignanaKljučni simbolički aspekt ove priče je prikaz Melusine kao zmijske Gospe od voda koja je i čuvarica Prstena. Tako se jasno može prepoznati da njezino al-bigensko naslijeđe vuče korijen od neprekinutog matrilinearnog niza zmijskih Gospi - od Tiamat, Erish-kigal, Lilit, Basemate preko ostalih velikih kraljica starih vremena, sve do Pressvne. U tom smislu, ona je nasljedna Gospa od Jezera ili, kako je pripovijetka opisuje, izvorska vila kao i njezina majka. Zato i čudi što brojne vladarske i kraljevske Kuće nastoje dokazati obiteljsku povezanost s Melusininom gralskom lozom.Osnovni element pripovijetke je strateška izmjena (koja je učinjena zato da se udovolji zahtjevu

Kuće Lusignanovih i zahtjevu vojvode de Berrvja da se loza65Kraljevstvo gospodara prstenovapodijeli u njihovu korist) zbog koje je Ravmond prikazan kao sin grofa o reza i posinak Amervja de Poitiersa. Povijesno gledano, postojala je samo osoba, jer je Amery de Poitiers bio grof od Foreza, točnije princ-grof od Fi Istražujući tragove naših predaka u škotskoj Kaledoniji gdje pripovijetk činje, dolazimo do toga da su Elynas od Albanyja i njegova supruga Pre; bili povijesne osobe: Elinas, kralj od Albhe (sjevernog Argylla) i piktska ljica Bruithina (Pressina). Elinas, sin Maelusthaina od Dalriada, ponek naziva Gille Sidhean, što znači vilenjački sluga jer potječe od Loarna Argyl (suvremenika merovinškog kralja Klodviga) i milezijanskih Uzvišenih kn Irske.Pressinino podrijetlo povezano je s plemenom Tuadhe d'Anu preko pik kraljeva Kaledonije. Ta loza podijelila se unutar sebe na dvije linije zboj skitska brata, Eibheara Škota i Ta^ta, oko 120Q,tpr. Kr. Poslije, te dvije ponovno su se stopile u jednu, fKako bi dovršili sliku i ponovno ujedinili Pikte iz Kaledonije s Pikti Piktavije (Poithoua) [razdvojili su se oko 650. pr. Kr.], vjenčali su se Mel i sin Aymeria, princa-grofa de Foreza, najstarijeg prijestolonasljednika Poitiersovih u Francuskoj, o čemu svjedoči i Chroniaue de Melusine.Raymond od Piktavije, poznatiji kao Rainfroi de Verrieres en Forez, p je Melusinin suprug oko 733. godine. Pokrajina Verrieres en Forez prosi se dolinom Loire u smjeru istok-jugoistok, od St. Etiennea do 280 kilon udaljenog Poitiersa. Na jug se prostirala do burgundskog Avallona, koji j stoljeću bio prijestolnica albigenške Kuće del Acqsa (du Lac): Gospe od je; Iako je Melusinino podrijetlo u bliskoj vezi s tom kraljevskom kućom, n ni Avalon koji se spominje u Chroniaue de Melusine (planina s koje su Pre i njezine kćeri svakog dana gledale daleku domovinu) nalazi se u Britan sjeveru kambrijske zemlje. Kako se čini, to je uzvisina Cross Fell koja se Penritha uzdiže 920 metara iznad površine mora. Odatle se pruža prekr pogled na današnji Nacionalni park Northumberland. Samo mjesto naln u blizini Applebyja u Westmorelandu, a avalonski »onostrani svijet« česti literaturi spominje kao Insula Pomoru (Otok jabuka).11Pozadina svađe Melusininih roditelja Elinasa i Pressine ticala se Pre na oca, kralja Brudea mac Bilea, koji je 20. svibnja 685. poveo rat protiv k Eacgfrida od Northumberlanda, Bellum duin Nechtan (Napad na utvrdu na Nechtanovih) u kojem je Eacgfrid ubijen.12 Kako navodi Kronika Pikta i. Brudeova majka bila je Eacgfridova rođakinja iz prvog koljena,13 a radilo obiteljskoj svađi (oko prava na dijelove Irske) u kojoj su brojni rođaci st, suprotne strane.66Vrelo MelusineTako je, izgleda, Elinas stao na stranu Eacgfrida i tim činom izdao piktsku lozu svoje žene - što je alegorijski opisano u Chroniaue de Melusine. Na sličan način i Ravmond je izdao istu lozu kada se prilikom svađe njihovih sinova opredijelio protiv kraljice Melusine. Prema Kronici Lusignanovih, jedan od sinova, Fro-mont, postao je kršćanski redovnik, što se protivilo Melusininoj želji. Ravmond je potkopao njezino majčinstvo i autoritet podržavajući Fromontovu odluku.U ta davna vremena, Kaledonija na britanskom sjeveru bila je obrasla gustim šumama (kao i francuska pokrajina Verrieres en Forez) u kojima su Pikti gradili utvrđena naselja, te tako postali Caille Daouine, ljudi iz šume. Mogli su se pojavljivati i nestajati kao kakvom čarolijom. Ti naizgled začarani vilenjaci posve su zbunjivali rimske osvajače, koji su na koncu bili prisiljeni izgraditi velike zidove uzduž zemlje14 kako bi odvojili i zaštitili južni dio. Tako su lakše kontrolirali zemlju koju su namjeravali pokoriti i podvrgnuti je svojoj vlasti. Upravo je taj šumski aspekt vilenjačke kulture našao svoj izričaj u predaji c* Robinu Hoodu, koji je izravno povezan s načinom života i kraljevskim običajima albigenških Gospodara šuma.Predaja kaže da se Melusinin izvor nalazi duboko u gustoj šikari kod Verrieres en Foreza na mjestu Lusina (što znači »donositelj svjetla«), a Anjou se prvi puta spominje kao ime pokrajine u drevnom Babilonu.15 Njemačka istoznačnica Anschau16 znači »otkrivenje« - što ukazuje na transcendentnu Sidhej-sku svijest. U arturijanskoj i magdalenskoj tradiciji Gospa od Jezera, Melusine, predstavljala je izvorsku vilu - čarobnicu iz šikare - čiji su čarobni izvor nazivali la Fontaine de Soif*Vitez ljubavi

Jednom davno, prije više od 500 godina, živio je čovjek na dobru glasu, a bio je kralj Mađarske, Sicilije, Aragona, Valencije, Mallorce, Sardinije i Jeruzalema. Uz to, bio je knez Anjoua, Kalabrije i Lorraine, grof Bara, Provanse i Guisea. Bio je glasovit umjetnik, pisac i viteški ratnik. Jahao je uz bok Ivani Orkanskoj za opsade Orleansa, a bio je prvi koji je Kristoforu Kolumbu dao brod na raspolaganje.Takav impresivan početak bio bi dobar uvod za bajku, međutim osobi o kojoj je riječ nije mjesto na stranicama romantičnih mitova. Taj čovjek, kralj Rene I. dAnjou (rođen 1409.) bio je Veliki Majstor navigacijskog Reda polumjeseca,* Na francuskom: Zdenac ledi. Prim. prev.67Kraljevstvo gospodara prstenovanjegova sestra Marija bila je udana za francuskog kralja Karla VI., a kći m bila supruga engleskog kralja Henrika VI. Rene I. uveo je u upotrebu si; Lorenski križ s dvije vodoravne poprečne crte, koji je postao trajni simbol bodne Francuske, te su ga pripadnici Francuskog pokreta otpora uzeli za znak tijekom Drugoga svjetskog rata. Napisao je djela: Vodič za savršenu org zaciju turnira, Bitke i red viteštva, te Vladavina prinčeva. Ovo posljednje post danas kao Manuskript Rosslyn-Hay, u knjižnici lorda Williama Sinclaira, u ka Rosslvn, pokraj Edinburgha u Škotskoj. To je najstarije djelo škotske proMalo je ljudi u povijesti bilo tako darovito, utjecajno, čuveno i popula - pa ipak u školama kralj Rene I. jedva da se i spominje. Zašto je to tako? to jer je Rene unatoč svojoj slavi i važnosti postao žrtva izmišljene i unapi smišljene književne inkvizicije. Crkva je u Reneu vidjela utjelovljenje svega joj je bilo mrsko iz gralske tradici)e,Albi-gensa. Najviše im je smetalo to Š1 bio blizak prijatelj, čovjek od povjerenja i vojni saveznik Ivane Orleanske, je pod pokroviteljstvom engleskog kneza od Bedforda i francuskog biskup; Beauvaisa živa spaljena na starom trgu u Rouenu 30. svibnja 1431., jer je vodno bila vještica (vidi Dodatak IV). Kralj Rene strateški je uklonjen iz nas povijesti koju je dugo odobravala i stvarala Crkva. Kao vrhunac ironije, Ci je relativno nedavno, g. 1920., nanovo razmotrila slučaj Ivane Orleanske, ona u svjetlu licemjernog ulizivanja ne samo pomilovana nego i proglas sveticom! fSvoje manuskripte Rene I. ilustrirao je krasnim slikama i iluminacijan od takvih njegovih djela najpoznatija je alegorijska romanca Le Livre du C d'Amours Espris. Napisana g. 1457., priča govori o vitezu po imenu Srce Lji vi, koji u društvu paža zvanog Želja kreće na opasno putovanje, jer se želi varati i osloboditi damu po imenu Nježno Hvala (la Dame Doulce-Mercy) k zarobljenu u Kuli opiranja, čuvaju tri neprijatelja Ljubavi - Odbijanje, Sn Strah.Jedne noći Srce i Želja došli su do uspravne mramorne ploče u čijei podnožju zdenac s vodom te mjedeni pehar na lancu. Prilikom ispijanja čajno proliju malo čarobne vode po mramoru, te se podigne strašna oluja '. otkriva natpis s pojašnjenjem da se nalaze na Zdencu usuda. Začarana \ koja ga puni izvire na Izvoru prilika iz kojega teče i Potok suza. Vijugavo kc potoka s vremenom se ispravlja kao i staza kojom Srce hodi tijekom potra svi životni putovi nalikuju na tok nabujalog potoka. Kada uz pomoć Nadi ispravan način svladaju potok i prijeđu na drugu stranu Planine potišteni tada ih čeka da iziđu na kraj s neprijateljskim snagama Gnjeva, Lijenosti, volje i Tuge, a kada to učine, zauvijek će živjeti u Ljubavi.68Vrelo MelusineZanimljivo je da zdenci i izvori kakvi se javljaju u sličnim pripovijetkama i njihova čarobna svojstva potječu izravno iz Kaledonije, zemlje starih Pikta.18 čak i dobro znane pripovijetke o Merlinu i izvoru Barentonu u francuskoj Bre-tanji potječu iz drevne predaje o Kaledonskoj šumi (Cat Coit Celidon) na sjeveru Carlislea - istog kambrijskog područja Britanije, kamo je Pressvne odvela svoje kćeri. U francuskoj gralskoj romanci iz 12. st. Ywain, le Chevalier au Lion, koju je napisao Chretien de Troves, put vodi junaka od Carlislea do škotskog Lothiana, gdje nailazi na vilinski zdenac koji se nalazi pored čarobnog izvora o kojem se brine prelijepa djeva - vodena vila. Geografski gledano, radi se o izvoru mineralne vode poznatijem kao toplice Hart Fell. Na tom je mjestu povijesni Merlin našao utočište 574. godine, nakon velike bitke kod Ardervdda, u kojoj je

kralj Rhvdderch od Strathch/dea porazio njegovog pokrovitelja, kralja Gwenddolaua sa Sjevera.19U Bretanji se začarani izvor Barenton može naći u šumi Broceliande, za- ^ padno od Rennesa. Tu je Merlin poučio kraljicu Vivian kako da izgovori čarobne riječi s pomoću kojih gaje mogla dozvati. U blizini se nalazi Dolina bez povratka u kojoj je, prema predaji, Morgan le Fay svoje ljubavnike lišavala slobode. Analogno pripovijetki o Srcu Ljubavi kralja Renea, spominje se da je i pored izvora Barentona postojala mramorna ploča - slavni Merlinov kamen po imenu Perron.201 Roman de Rou, (djelo iz kasnog 12. st., pjesnika Roberta Wacea iz Jerseva) opisuje izvor koji istječe ispod kamena, i to ovako: »Tamo su vile viđene, i mnoga se čuda dogodila.« Nešto kasnije, u 14. st., pojavila se pjesma anonimnog pjesnika pod nazivom Chanson de Geste de Brun de la Montaigne, koja govori o hrabrom Brunu koji je na tom začaranom mjestu susreo vile. I u tom djelu predaja o Prstenu jasno dolazi do izražaja, naime, jedna od vila darovala je Brunu zlatan prsten kao zalog njezine trajne zaštite.Stoga (slično simboličkim kulama i čuvanju vrlina) šumski izvori i zdenci igraju važnu ulogu u vilinskim predajama te gralskim romancama. Osim toga, oni imaju mnogo veće alkemijsko značenje u odnosu na bilo koji drugi aspekt tih povezanih tradicija, što ćemo podrobnije istražiti poslije, kada ćemo razmatrati podrijetlo simbolike ljiljana i ruže Kuće del Acqsa.69Okrugli stolEkskalibur i crveni zmajKao što smo imali prilike vidjeti, Gospodari prstenova kraljevskih Skita sa korijen koji kraljeve Irske i brojne kulture Sumerana, Hetita, Mitana, Feni i Frigijaca povezuje podrijetlom s narodom Tuadhe d'Anu. Bizantski car Jm jan II. iz Konstantinopola (685. - 695.) o njima govori kao o »najdrevnijoj na svijetu - rasi koja je starija od egipatske«. Više od 1000 godina prije grčki povjesničar Herodot (484. - 425. pr. Kr.) naširoko se raspisao o Skiti objašnjavajući da su u vrijeme dok je pisao; neka područja skitske zemlje Crnog mora postala poznata pod imenom Sarmatija.Sarmaćani su veoma nalikovali na Skite, bili su plemenita srodna rasa se vratila u svoju prapostojbinu nakon nekoliko stoljeća provedenih na poc ju Mezopotamije i Perzije. Herodot navodi da im je jezik bio vrlo sličan, i način odijevanja te umješnost s konjima. Od Skita su se razlikovali po i što su u vojničkim redovima imali muške i ženske ratnike. Oklop Sarma bio je napravljen od malih brončanih pločica nalik na krljušt, koje su s vrt nom oksidirale i poprimile zelenkastu boju zbog čega su ratnici nalikova guštere ili zmajeve, kako ih je opisao Pausanija, grčki geograf iz 2. st.2Uglavnom, sarmaćanska konjica bila je ustrojena od teških strijelaca pljanika. Oni su ritualima održavali kulturu mača koju su razvili Kalvbi, jt od kovačkih skitskih plemena, od kojih potječe ime legendarnog mača lja Artura, Caliburn (Kalyburn) ili Excalibur (Ex-Kalyburn). Među najpozn pripovijetke iz skitske mitologije spada ona o junaku Batradzu koji je zad smrtnu ranu i zamolio svoje suborce da bace njegov mač u jezero. Dva pu: hinili da su ga poslušali, ali Batradz je znao da nisu udovoljili njegovoj m Na koncu su ipak bacili mač u jezero, nakon čega se voda krvavo zacrvei70Okrugli stoli strašno uskovitlala.3 U slavnoj pripovijetki Morte d'Arthur sira Thomasa Ma-lorvja iz g. 1485. vitez Bedevere dvaput odbija poslušati kralja Artura, ali na koncu ipak baca Ekskalibur u vodu, gdje ga misteriozno prihvaća Gospa od Jezera.Prvotna vojna zastava Sarmaćana bila je ukrašena zmajem, a stjegonošu su nazivali Draconariusom4. Taj simbol kasnije su prisvojile rimske legije cara Marka Aurelija nakon pobjede nad Sarmaćanima u Mađarskoj 175. godine. Nakon toga su mnogi zarobljenici otpremljeni u Britaniju, gdje su dodijeljeni kao ispomoć rimskim snagama Lucija Artorija Kasta, pa su postali prva teška konjička jedinica u carskoj vojsci.5 Nakon povlačenja rimske vojske iz Britanije 410. godine, regionalno vodstvo okrenulo se plemenskim starješinama od kojih je jedan bio velški kralj Vortigern od Powysa. Nakon uspostavljanja potpune kontrole nad cijelim područjem 418. godine, sedam godina nakon povlačenja Rimljana, Vortigern je izabran za otočkog Pendragona (Pen Dračo Insularis). Tom prigodom iznova se zavijorila sarmaćanska zastava koja je i danas slavna

nacionalna zastava Walesa s crvenim zmajem.6Britski kralj ArturZbog sličnosti Arturova imena sa srednjim imenom Lucija Artorija Kasta, neki su pretpostavili da bi povijesni kralj Artur, rođen u Cornwallu, mogao biti Kastov imenjak i potomak iz trećeg koljena. Takav zaključak temelji se na pretpostavci da ime Artur potječe od latinskog Artorius, ali to je posve pogrešno shvaćanje koje su ustrajno promicali oni koji su željeli pokazati da je naslijede izvornih Brita manje vrijedno u odnosu na naslijeđe privremenih rimskih gospodara.Posljednjih dana Britanskog Carstva, kada je dvadeset i pet posto svijeta i populacije bilo pod britanskom vlašću, uvriježila se praksa zagovaranja ideja imperijalnih režima. Stoga je rimsko osvajanje Britanije, iako nepoželjno i neprijateljsko, u školama prikazivano (od viktorijanskog doba pa sve donedavno) kao vrhunac klasične kulture i nešto čemu se valja diviti. Slično je bilo i s makedonskim carstvom Aleksandra Velikoga (356. - 323. pr. Kr.) koje je zadržalo pozitivan predznak. Da bi se ta imperijalistička dogma posve učvrstila, učenici u britanskim školama bili su indoktrinirani klasičnim djelima Homera i Ver-gilija, što je bio preduvjet njihovu proučavanju grčkog i latinskog jezika. čak su glazbu i sve ostale kulturne vrijednosti naslijedili od drevne Grčke, Makedonije ili Rima. Danas, naravno, znamo više o tome, ali tijekom dugog perioda71Kraljevstvo gospodara prstenovaimperijalističkog učenja, brojne osobe poput kralja Artura ili Isusa, u Brit su prikazivane kao sinovi rimskih časnika.Nasuprot uvriježenim napisima, podrijetlo Arturova imena daleko je o tinskog i sigurno se ne izvodi od latinskog Artorius (što znači »medvjedoli Ime je posve irsko i nastalo je od skitsko-milezijanskog »Artur«. Sinovi k Arta, koji je živio u 3. st., zvali su se Cormac i Artur. Rimljani nikada pokorili Irsku, te irska imena nisu ni na koji način potpala pod rimski utj Korijen imena Arthur možemo pronaći u 5. st. pr. Kr. kada je Artur mes mann bio kralj Lagaina. Tek kasnije, 27. pr. Kr. car August osnovao je Rin Carstvo koje je potrajalo do 476. godine, kada se na Zapadu do kraja ras] To je bilo gotovo stotinu godina prije nego što je rođen Artur, kralj Brita.U prethodnom poglavlju vidjeli smo daje pripovijetka iz Volsunga Sage, govori o junačkom izvlačenju Odinova mača iz stabla drveta preslikana u a rijansku romancu baš kao i samarićanska legenda o bacanju Batradzova ma jezero. Već na temelju tih dvaju motiva možemo zaključiti da su popularne j o kralju Arturu sakupljene s raznih strana. Jednako je tako složen i Arturo kojemu su pridodana djela brojnih povijesnih osoba. To je mnoge entuzi navelo da istraže osobe i njihova djela, kako bi ih mogli prikazati kao po snog kralja Artura. Ne samo da navode praunuka rimskog vojskovođe Li Artorija Kasta kao potencijalnog Artura, nego su u igri i Arthun, sin rim: gubernatora Magnusa Maksimusa (oko 400. pr. Kr.), te velški lordovi O Ddantgwyn od Powysa (oko 500.) i Athrw^s ap Meurig od Gwenta (oko 5 Na popisu osoba za koje se pretpostavlja da su mogle biti Artur nalazi se Armel od Bretanje, koji je živio u 6. st. Unatoč svemu, možda ćemo najl, pronaći Artura ako potražimo povijesnog kralja po imenu Artur, a ne d neopravdano čvrsto uhvatimo za nekoga sa sličnim imenom, pa onda kri\ kroničara da je izmijenio ime prilikom prepričavanja događaja.O kralju Arturu naširoko se raspravlja u knjizi Krvna linija Svetog Grala7 je objašnjeno da unatoč svim knjiškim spekulacijama o osobama čije su nespretni pisci romanci izmijenili i unatoč svoj regionalnoj turističkoj pr< gandi, stoji činjenica da postoje zapisi o dva Artura kraljevske krvi u 6. stJedan je bio Artur, princ od Dyfeda,8 kojega je okrunio Sv. Dubricius iako su on i njegovi prethodnici bili mrski neprijatelji domaćih Velšana. D je potekao od razbaštinjene kraljevske obitelji Deisi, koja je protjerana iz I krajem 4. stoljeća. Kada su rimske trupe napustile južni Wales g. 383. pc vari Deisija došli su preko Leinstera, kako bi se naselili u Dyfedu. Taj se A opisuje u Životima svetaca (u pripovijetkama o Sv. Carranogu i ostalima) ozloglašeni tiranin, i općenito se prikazuje kao neugodni regionalni nameti72Okrugli stolkoji je često izazivao sukobe s autohtonim kraljevima, te predvodio napade na imanja Gwyneddovih

i Powysovih. To je, nedvojbeno, Artur koji se u Annales Cambriae (Velškim analima) iz 10. st. i u Hergestovoj Crvenoj knjizi (zbirka velških narodnih pripovijetki) iz 15. st. spominje kao sudionik bitke kod Maes Camla-nna. Bitka se odigrala 537. na južnom dijelu Dinas Mawddwyja, a u borbi je Artur poginuo.Sa sigurnošću možemo tvrditi da se 600. godine drugi Artur kraljevske krvi borio u bitki kod Camelyna, zapadno od Falkirka u Škotskoj - bitka je detaljno opisana u Kronikama Pikta i Škota. Taj Artur bio je bez dvojbe slavni kralj iz gralskih pripovijetki. Ne samo da je nazivan Uzvišenim Kraljem i suverenim zapovjednikom Brita 574., nego je on jedini zabilježeni Artur koji se ikada rodio kao sin nekog Pendragona. Princ Artur od Dalriade bio je sin škotskog kralja Aedana mac Gabrana. Majka mu je bila Ygerna dAvallon, koja je bila kći Viviane del Acqs, priznate Gospe od Jezera. Rođen 559. godine, on je bio-jedini Artur čiji se sin zvao Modred, a sestra Morgaine (u tekstovima koji se čuvaju u Kraljevskoj irskoj akademiji navodi se i kao »Muirgein, kći Aedana in Belach Gabraina«)9, našla je mjesto u gralskim legendama. Arturova prvotna prijestolnica bila je u Carlisleu - gradu legija {Caer leon) - odakle je nadzirao vojnu obranu zemlje uz englesko-škotsku granicu. Arthur mac Aedan spominje se u djelu iz 7. st. Život Sv. Kolumbana koje je napisao Sv. Adamnan Ionski. U Kronici Škota zabilježeno je da gaje okrunio druid Merlin Emrys čiju baštinu čuva Škotska keltska apostolska crkva. Slavne bitke u kojima je Artur sudjelovao (uključujući i bitku na brdu Badon)10 opisane su u Kronici Hollyroda u Kronici Melrose, u irskim Tigernaškim analima, te u Knjizi Leinstera i Ballymotea.Obmana PendragonaBudući da je kralj Artur bio najstariji potomak albigenške loze milezijanskih Škota i gralske Kuće Avallon del Acqs,n predaja o njemu trpjela je jednako kao i predaja o Melusine - razne kraljevske dinastije pronalazile su fiktivne pretke i tvrdile da potječu od njegove loze. Arturov otac bio je Aedan mac Gabran, osamnaesti britanski Pendragon, kojega su još nazivali »Groznim Pendragonom« (Uthir Pendragon), barem tako prenosi velški svećenik Geoffrey od Monmou-tha u svojem djelu iz 1135. Historia Regum Britanniae (Povijest britanskih kraljeva). Robert, normanski knez od Gloucestera, ovlastio je i sponzorirao Ge-offreyja da prikupi materijal za ovo djelo, sa žurnim zahtjevom da uzvišenoga kralja Artura učvrsti u englesku tradiciju, iako se on kao Škot nije uklapao u73Kraljevstvo gospodara prstenovaAnglosaksonsku kroniku Engleske. Tako je uz malo strateškog oblikovanja kr Aedana stvoren novi, vrlo uvjerljivi izmišljeni lik Uthera Pendragona oko 1 jega su se isplele povijesne priče.Zna se da je, prije nego što se udala za Aedana, Ygerna del Acqs bila ž< Gwyr-Llewa, kneza (vojskovođe) od Carlislea. Tako je Geoffrey doslovno p bacio tog čovjeka na zapad Engleske, prozvao ga Gorloisom, knezom od C nwalla. Oko g. 1100. ta se činjenica ignorirala, međutim, povijesna je činjen da do 6. st. u Engleskoj nije postojala titula kneza (ova teritorijalna titula p se put u Engleskoj pojavila s Vilimom Osvajačem). Što se Geoffreveve Povij tiče, ona je poslužila Normanima, jer je Artur od Tintagela opisan kao pobj nik u borbi protiv Saksonaca, čijeg je kralja Harolda g. 1066. pobijedio Vi Osvajač.Uther Pendragon ponovno se spopiinje tek 300, godina poslije, kada je ] služio jednoj drugoj kraljevskoj? difiastiji. Od g. 1154. normanski kraljevi p pustili su vladanje engleskoj Kući Plantageneta. Budući daje ta Kuća bila ml izdanak kraljevskih Pict-sidheja od Anjoua, njihovo naslijeđe stajalo je naoko čvrstim temeljima - bar su oni u to bili čvrsto uvjereni. S time se nije sla; stari ogranak loze. U svakom slučaju, g. 1485. sin grofa od Richmonda svrgr je Plantagenete i kao kralj Henrik VII. utemeljio novu vladarsku Kuću Tu( ra. Međutim, pojavio se problem. Iako je u bitki kod Bosworth Fielda mač preuzeo engleski tron, Henrik VII. je pravo jia tron imao po majci, čija je k na linija vodila kroz četiri generacije do sina Eduarda III. Plantageneta (13- 1377.), a bilo je tu i kandidata s manje značajnim pravom.Pripremajući ovu spletku nekoliko godina unaprijed, osmišljena su < plana kako bi se učvrstilo naslijeđe Tudorovih, koji izvorno potječu iz Wale Prvo, Henrikova majka, Engleskinja Margaret Beaufort iz Somerseta, unajn je ozloglašenog warwickshireskog lupeža po imenu Thomas Malory

da na še novu verziju pripovijetki o kralju Arturu. Drugo, Henrik je trebao daro\ dobar komad zemlje i novca nekom Velšaninu po imenu Richard od Mosty Zauzvrat je zahtijevao novo, posebno osmišljeno obiteljsko genealoško sta- sveobuhvatno stablo koje dokazuje da obitelj potječe od drevnih velških k ljeva - stablo toliko uzbudljivo da nadmašuje naslijeđe Kuće PlantagenetovNa koncu je Malory (koji je većinu života proveo po zatvorima zbog krac zavjera) umro u Newgateu, zatvoru za dužnike, prije negoli je njegovo rem -djelo Morte dArthur (Arturova smrt) 1485. godine u Londonu objavio Willi Caxton. Do tog vremena opsežno velško obiteljsko stablo bilo je pripremljei do detalja razrađen niz krivotvorenih dokumenata, koje neki čak i danas t; tički koriste, poznat je pod nazivom Mostynovi manuskripti.12 Iako je Mostyn<74Okrugli stolosnovna linija potomaka Tudorovih u biti uredna, ona je sa svih strana okružena izmišljotinama i povezana sa svakim dojmljivijim imenom iz navedene knjige, uključujući kralja Artura i posve fiktivnog Uthera Pendragona. Neki su dijelovi manuskripta apsurdni, jer nisu u pravilnom međusobnom odnosu, pa na koncu ispada da su proturječni. U jednom dijelu navodi se da je Uther sin Emrvsa od Gwertheuyra, a u drugom se prikazuje kao sin Kustenhina Goro-noga. Prateći jednu liniju, jasno je da je Utherov otac bio Velšanin, a iz druge je očigledno da mu je otac bio iz Cornwalla! Bez obzira na te diskrepancije i na obmanjivačku prirodu čitavog tog dokumenta, Mostynovih manuskripata drže se svi koji žele da se ljudi drže podalje od povijesnog Artura iz škotske Kuće Dalriade. U ime regionalnog turizma ili kakvog drugog, ne manje vrijednog interesa, oni rade na očuvanju njegove izmišljene tradicije na jugozapadu Engleske ili u Walesu.Kako bi ujedinili laži pristaša Tudorovih, 1604. pojavilo se još jedno stablo » s Utherom Pendragonom na istaknutom položaju sina velškog kralja Konstan-tina Blagoslovljenog (oko 433.) i rođaka bretonskog princa Emyra Llydawa. I ova, namjerno proizvedena skupa akvizicija, koristila se u mnogim čuvenim djelima. čak su i moderni profesori iz Društva manuskripta bili zavedeni tom genealogijom koja je naizgled potekla od visokog autoriteta. To stablo u svojem opširnom formatu objavljeno je kao knjiga u crkvenom stilu »Kraljeva odvjetnika«,13 ali javnost nije bila upoznata s činjenicom da je iza njezina objavljivanja stajao državni tajnik kraljice Elizabete I. Tudor, sir Robert Cecil, knez od Salisburyja.Prsteni CamelotaAntikvar kralja Henrika VIII. Tudora, John Leland, otkrio je 1542. utvrdu iz željeznog doba na zapadu Engleske, pa ju je poistovjetio s dvorcem kralja Artura - Camelotom. On je svoje nejasne slutnje opravdavao činjenicom da pored južnog Cadburyja u Somersetu protječe rijeka Camel iako je prema Malorvjevu pisanju Camelot smješten na istoku Engleske, kod Winchestera u Hampshireu. Do danas se 5,5 metara široki Okrugli stol arturijanskog stila nalazi u jednoj od dvorana Winchesterskog dvorca. Pomoću ugljika-14 utvrđeno je da je napravljen sredinom 13. st., a simboličke slikarije dodali su Tudori.Iskapanja kod Cadburyja tijekom šezdesetih godina 20. st. otkrila su ostatke dvorane za gozbe iz »mračnog doba«, stoje bilo vrlo privlačno za turizam (i u tom smislu se i te kako koristila), ali tu nije bilo ničega što bi se moglo poistovjetiti75Kraljevstvo gospodara prstenovas kraljem Arturom. Štoviše, više od četrdeset građevina tog tipa, iz istog d pronađeno je u okolici, a postoje i mnoga druga nalazišta u zemlji.14Camelot se prvi puta spominje kao kraljevski dvor kralja Artura u prip jetki o Lancelotu: Le Chevalierde la Charrette, koju je napisao Chretien de Tn oko 1135. Povijesno gledano, prvo mjesto koje se spominje kao Camelot točnije Camulot (Camulodunum za Rimljane) - bio je drevni grad Colche na istoku Britanije, a ime mu je izvedenica od Camu-lot što znači »zakrivl svjetlost«. Tu je bila prijestolnica prvog britanskog Pendragona, kralja Cyn linea (10. - 17.) koji je vladao plemenima Catuvellauni i Trinovante iz najim sivnije utvrde u zemlji. Prema pisanju Chretiena de Trovesa, kralj Artur ii je alkemijski Dvor zakrivljene svjetlosti {Camu-lot) kod Carlislea u kambrij

sjevernoj zemlji. Carlisle se spominje i u knjizi iz 13. st. Uzvišena povijest tog Grala (poznatoj kao The Perlesvaus), ali i u francuskoj Suit de Merlin (Dje Merlinu), te u britanskim pripovijetkama Sir Gaivain i Carl od Carlislea i Isp jedanje kralja Artura.Carlisle (u starim škotskim zapisima često se naziva Caruele ili Cardoil) b povijesna vojna baza Artura mac Aedana. On se nalazi nešto južnije od ši Kaledonije kamo je u 8. st. Pressvne vodila Melusine i njezine sestre da daju domovinu Pict-sidheja, dok se ruševine kasnije izgrađenog pendragon« dvorca nalaze u blizini kod Kirkby Stephena.Britanski Pendragoni (Kraljevi nad Kraljevima) nisu bili potomci-nasljed neke posebne obitelji, nego ih je među galžkim kraljevskim lozama odabi druidsko Vijeće staraca. Igrom slučaja dogodilo se daje položaj suverenog C podara šuma, s Beli Mawra prešao na njegova praunuka Cymbelinea, a po na njegova sina Caractacusa (46. - 54.)15. Nakon toga, položaj su naslijedi! gionalni kraljevi Caradawc od Gwenta, Coel Hen od Carlislea i Maelgwyr Gwynedda. Nakon šest stoljeća tradicija se ugasila, a Cadwaladr Blagoslovi od Walesa (654. - 664.) bio je posljednji Pendragon.16Tijekom stoljeća, mnoge stvari ispripovijedane su o harmoničnoj ideji Ol glog stola kralja Artura, i tisuće ljudi iz cijelog svijeta dolazile su u Winche vidjeti repliku tog Stola, ali to je samo lijepo zamišljeni ideal. Pravo našli arturijanske tradicije nije Stol sam, nego vitezovi koji su oko njega sjedili plemeniti poslanici predstavljali su najvažniji aspekt drevne predaje, jer su s tvorili živi čelični Prsten.U svim tipičnim običajima vilinske kulture, od najranijih skitskih kn va i gospodara Tuadhe dAnua, snažna okosnica njihove društvene kulture la su sjedala na mjestu njihova sabora koji je postao poznat kao Vilinski sten. Ta kraljevska sjedala, od Skitije do Irske, bila su poznata kao Raths št76Okrugli stoloznačavalo »okruglo« ili »kružno«. U tom smislu, Okrugli stol arturijanskih romanci zamišljen je kao simbol ideje Vilinskog prstena, a u skladu s tradicionalnom predajom o Prstenu, zemlja biva opustošena i zapada u kaos kada kraljica Guinevere17 uzurpira moć Prstena svojom nevjerom, kada prevari Artura s Lancelotom. Od trenutka kada je jedinstvo Prstena raskinuto, Arturovi vitezovi osuđeni su na lutanje pustom zemljom u potrazi za Svetim Gralom koji može zacijeliti rane. Stoga arturijanski mit (zajedno s Volsunga Sagom i Prstenom Nibelunga) predstavlja jedan od najmoćnijih Krugova Prstena. U stvari postoje mnoge sličnosti između arturijanske tradicije i tradicije Volsunga Sage i Prstena Nibelunga - te sličnosti možemo primijetiti i u Tolkienovom Gospodaru Prstenova. Ako radi usporedbe poistovjetimo Sigurda i Siegfrieda, onda nam je odmah jasno da su Artur, Sigurd i Aragorn zakoniti prijestolonasljednici kraljeva koji su ubijeni u borbi, međutim svaki od njih biva lišen nasljedne titule.18 Sva su trojica djetinjstvo provela kao posvojena djeca koja su odrastala u zaštićenim* uvjetima. Tijekom mladalačkog sazrijevanja svaki od njih uspijeva ostvariti junačko djelo koje privuče pažnju slučajnih svjedoka, pa oni tako utiru put svojem budućem ugledu. U daljnjem tijeku priče sva trojica bivaju povezana s kulturom čarobnog mača, a njihovi mačevi ne samo da su začarani nego imaju imena: Arturov mač je Ekskalibur/Caliburn, Sigurdov je Gram, a Aragornov Narsil/Anduril. Sva trojica, Artur, Sigurd i Aragorn, imaju stare, nadnaravnim moćima opremljene mentore u likovima Merlina, Odina i Gandalfa.U romantičnom smislu imamo Artura i Guinevere, Sigurda i Brvnhildu, te Aragorna i Arwen. Ipak, kako je ukazao David Day u svojoj fascinantnoj studiji Tolkienov Prsten, sve su te žene tragične heroine. Jasno je i to da te pripovijetke, za razliku od dječjih bajki, nemaju sretan završetak, jer »krug« u praksi jednostavno ne može imati kraj koji se može opisati. Guinevere postaje opatica, umire u samostanu i gubi status kraljice; Brynhilda počini samoubojstvo nakon što je izgubila svoje božanske moći valkire, a Arwen umire kao smrtnica, jer žrtvuje svoju vilenjačku besmrtnost. Pouka tih priča zapravo je ista - ogromna stvaralačka moć Prstena u sebi nosi i razorno prokletstvo koje se bez milosti pokrene kada ga pouzdani čuvar suoči s laži.Arturijanska legenda ipak se malo razlikuje i donekle je jedinstvena po tome što ujedinjuje sudbine dvaju odvojenih Prstena, koji su ovisni jedan o drugome. Kao prvo spominje se čelični Prsten vitezova koji sjede za Okruglim stolom i tako održavaju družbu Vilinskog Prstena. Dakako, Prstenje u potpunosti ovisan o čistoći i sigurnosti zlatnog Prstena kojim je Artur vjenčan za Guineveru. To je

Prsten izvorne Arturove potrage, jer se morao dokazati u fizičkom i strateškom natjecanju protiv zastrašujućih protivnika, da bi osvojio svoju kraljicu.77Kraljevstvo gospodara prstenovaNakon što je postao vrijedan prosac, Artur je Guineveri kao zalog ljubavi zlatni Prsten, a ona je dvoru Camelotu podarila simbolični miraz, čelični sten s njegovim vitezovima, zavjetovanima na vjernost kraljevskom braku, ko Prsteni postaju međuovisni: ako jedan izgubi moć, izgubit će je i drug bračni i viteški zavjet dijelovi su istog ugovora.Ironija priče je u tome što se ne slama prvo jedan prsten, pa onda dr što bi se dogodilo da je Guinevera počinila nevjeru s nekim strancem. Lai lot slama čelični Prsten kojega je integralni dio, a Guinevera istodobno si; zlatni Prsten. Tako oba sveta Prstena budu uništena slamanjem drugoga.*78Zemlja ElphameDuh mudracaSada ćemo po strani ostaviti povijesne vile, malike, vilenjake i leprikone, jer* postoje i drugi Sjajeći koji su također nastanjivali čarobnu zemlju Elphame, a to su dusi, goblini i gnomi.Pojam »duha« određenje je za, ni manje ni više nego »duhovnu osobu« -osobu iz transcendentalnog kraljevstva Sidheja. Izvorni Dusi bili su sablasni ratnici drevnih Skita. Prije polaska u boj tijela su bojili sivo-plavom bojom da izgledaju kao leševi. U Snu ljetne noći Williama Shakespearea Puck je opisan kao duh poistovjećen s Robinom Goodfellowom, kojega tradicionalna engleska šumska predaja spominje kao nestašnog goblina. Teutonska staronjemačka predaja nazivala je šumske duhove hodekinsima1 - »hod« je slog koji se nalazi u korijenu imena legendarnog Robina Hooda, Hode ili Hood.Riječ »goblin« dolazi od njemačke riječi kobelin, a kobelini su bili rudari, tj. oni koji su radili pod zemljom. U kontekstu kulture Prstena, goblini su bili podvornici u Rathsima (kraljevskim prijestolnicama ili obitavalištima na svetim humcima), čuvali su stoljetno blago i mudrost, pa možemo reći da su bili rizničari i arhivari. Zadatak »gnoma« (plemenitih čuvara) bio je da čuvaju blago zbog čega je njihov lik neznatno izmijenjen, naime počeli su se povezivati s bankarstvom, kao npr. gnomi iz Ziiricha* Korijen riječi istovjetan je s grčkim gno, iz čega izvodimo pojmove »gnosis« (spoznaja) i »gnoble« (plemenit). Gnomi i* Taj pojam koristi se za švicarske bankare jer svojom politikom do krajnosti čuvaju privatnost svojih klijenata, slično gnomima iz bajki koji žive pod zemljom i u tajnosti broje svoje blago. Osim toga, eufemizam gnomi iz Ziiricha odnosi se na skupinu ultratajnih, te krajnje bogatih poslovnih ljudi i iluminata koji imaju golem utjecaj na Svjetsku banku i Međunarodni monetarni fond. Prim. prev.79Kraljevstvo gospodara prstenovagoblini bili su ogranak plemenite vilinske rase koja je obavljala posebne za u svojstvu podvornika ili čuvara pa su zato poštovani kao Mudraci. Sm, su se zaštitnicima drevne gnosis. Upravo zbog plemenitih (ili gnomskih) oso vilinska rasa najčešće se smatrala nižim plemstvom. To je naročito bio s s druidskim kastama Pict-sidheja (malici) i Behn-sidheja (banshee) koji su bi meljni čuvari zakona i društva.Zemlja Elphame je u biti ista zemlja u koju su vodene nimfe odvele 1 sa, a u nju se slikovito ulazi kroz sveto jezero koje predstavlja daleth* - u. Svjetlost. Proces nalikuje obliku umiranja** (gašenje ega i požude na kojin temelji naše smrtno postojanje) nakon čega se osoba doista iznova rađa žnjom u posve drukčijoj dimenziji. U najranijoj nazarećanskoj filozofiji ( nego što je Rim počeo podjarmljivati izvorne albigenške vjernike) Elpr je nalikovao Kraljevstvu Nebeskom, koje Isus spominje (Ivan, 3:3) kad že: »Zaista, zaista, kažem ti: tko le ne rodi iznova, ne može vidjeti Kraljt Božjega«.U kabalističkoj tradiciji daath*** (otuda eng. death - smrt) predstavlja spoznaju,2 a u drevnoj egipatskoj predaji pojmovi »grobnica« i »maternica« ; trali su se međusobno izmjenjivima i

uzajamno nadopunjavajućim puto1 k tom znanju, tj. spoznaji.3 Stoga je stanje Elphamea, stanje onoga koji j* Svako slovo židovskog alfabeta ima svoje posebno, dublje značenje i brojčanu v nost. Tako sročeni niz slova ne samo da tvori riječ, nego riječ ima i dublji, si smisao do kojega se dolazi tumačenjem svakog slova posebno i njihova međuot Na taj način shvaćene riječi imaju i skriveni smisao koji se može razumjeti u du sa stanjem svijesti. Daleth i je četvrto slovo židovskog alfabeta, vrijednost i 4, predstavlja maternicu kao vrata u život, planet Veneru, žensku vladalačku si podsvijest, boja daletha je zelena, itd. Prim. prev.** I u Novom zavjetu mogu se pronaći dijelovi koji kao da ukazuju na ovaj proce Ivan, 3:30: »Onaj drugi u meni treba da raste, a Ja da se umanjujem.« Ili 1. } ćanima 15:31: »Dan za danom umirem.«, te 1. Korinćanima 15:36: »Bezumnu, šiješ, ne oživljuje ako ne umre.« Prim. prev.*** Središnji pojam kabale, drevnog židovskog, mističnog, filozofskog sustava, je života - dijagram koji prikazuje kako djeluju prirodne sile. Kao što astrologija sificira ljudske karaktere na dvanaest tipova, tako i Drvo života ima deset osnc kategorija u koje možemo svrstati svekolika svojstva i procese života. Svaka kate ja simbolički se prikazuje kao krug, kugla, sefira. Proučavajući njihovu međus< povezanost i međuodnos, proučavamo i mehanizme života na svakom planu. C je jedna od sefira, »skrivena« sefira koja se nalazi između sefirota (mn.) chokm binaha. Simbolizira ponor, ali i sjedinjenje s božanskim zbog kojeg dolazi do ti mutacije ili transformacije snaga u čovjeku. Prim. prev.80Zemlja Elphameovome svijetu«, ali više nije »od ovoga svijeta« zahvaljujući višem duhovnom i intelektualnom postignuću. To ne znači biti mrtav, nego biti s one strane uobičajenog života, u gnostičkoj dimenziji »neumrlih«. To je intuitivno područje vilinskog zlata i, kako ćemo vidjeti, zagonetnih vampira.Budući da se smatra granicom između Elphamea i smrtnog svijeta, voda se već dugo koristi kao sredstvo krštenja, jer predstavlja vezu između Neba i Zemlje. Potoci i rijeke često su bili granica između tabora i kraljevstava, pa su u pučkoj predaji postali krajnje važni kao mjesta na kojima bi se vitezovi borili za prijelaz preko gaza ili mosta, kao što je to bio slučaj s Robinom Hoodom i Malim Johnom. Apokrifna priča o Svetom Kristoforu koji nosi Isusa preko rijeke zrcali se u zgodi Robina Hooda i fratra Tucka, gdje i jedan i drugi zahtijevaju od onog drugog da ih prenese preko vode. Naposljetku, nakon malo nošenja i zagnjurivanja, Robin izranja držeći se za žutilovku, a Tuck se izvlači pomoću vrbe. Alegorijski gledano, žutilovka je drvo Melusine (Planta genista od čega je izvedeno obiteljsko ime Plantagenet), a vrba je simbol druidizma. Obje biljke imaju veze s vještičjim čarolijama vilenjačke rase - vješci su držali do kulta vrbe, a vještičje metle dovoljno je samo spomenuti.Zelena boja uvijek se dovodila u vezu s transcendentnim stanjem: to je boja prirode i odjeće Robina Greenwooda. Za vilenjake i jelena Caille Daouine to je bila najvažnija boja, dok su je Gali smatrali bojom smrti. Osim toga, zelena boja povezana je s boginjom Venerom i plodnošću. Zato je Crkva ne koristi u svojim ritualima, jer Crkva stavlja sebe i svojega Boga iznad prirode. To je boja mudrosti i Elphamea, a oboje je nedostupno neposvećenima. Oni u njima bude želju za daljnjom potragom, ali i zavist. Zbog toga je zelena tradicionalno boja zavisti. Iz crkvenih učenja nazire se da su vile iz Elphamea nekoć bile ponosne galske kraljice (Kuća Viviane del Acqs) koje su se »bavile plesom« i zbog toga bile grešne i nepoćudne u svjetlu Krista i apostola.4 Te princeze Albi-gensa proglašene su čarobnicama, i zato biskupskim proglasom proklete do Sudnjeg dana!Kralj vilenjakaVratimo se sada na Melusine, Gospu od Zdenca i vidjet ćemo da predaja o Elp-hameu (zemlji iz bajke) postoji u zabilježenoj povijesti. Predaja je postala dio Shakespeareova Sna ljetne noći, pa možemo uočiti da Oberon, kralj vilenjaka, potječe od te obiteljske loze.81Kraljevstvo gospodara prstenovaPrema Oksfordskom rječniku engleskog jezika, riječ »over« (eng. over -preli iznad. Prim. prev.) razvila se od srednjoteutonskog ober, koje potječe od st uropskog ubar, što se pak izvodi iz stare

skitske riječi uper. Riječ »reign« (vi kao kralj ili kraljica) na sličan se način razvilo od rgn (ron). Tako je ober Oberon - izvedenica od over reign (nad vladati) ili čak od Ober on što se oi na nadsvjetlo. To je istovjetno s Ard Ri (Uzvišeni kralj) ili Albe Ri (Sjajeći ili Kralj vilenjaka).Na galskom i piktskom jeziku, dva su imena izvedena iz tih titularni zlika, a to su Artur i Albrey. Kao što smo ranije imali priliku vidjeti, albi (1 riječi Albi-gens, koja vuče korijen iz starog provansalskog jezika) odnosi vilenjačku rasu Sjajećih, što znači daje kralj Sjajećih, također i kralj Viler Shakespeareov izbor imena Oberon prikladan je jer je istovjetno imenu A ili njegovim oblicima Alberigh, Alberic, te Aubrev. I vladar patuljaka u Pj Nibelunzima zvao se Alberic, kaolSto se u srednjovjekovnoj francuskoj ron Huan de Bordeaux kralj patuljaka zove Alberon.5 ^To nam je važno zato jer je u 11. st. živio vilenjački kralj Aubrev koji j ugledni potomak princeze Melusine i Rainfroia de Verrieresa en Forez kojega se udala oko 733.), od kojega je poteklo četrnaest generacija poton od Kuće Chamberlainovih do engleskih kraljeva.Za početak, prvo treba razmotriti Kronike Plantagenetovih6 i knjigu Ex comites Oxensis7 koja se bavi engleskim oksfordskim grofovima. To djelo \ suje se grofu Maelou dAngiersu (sinu Melusine i Rainfroija), vrhovnor povjedniku carske vojske Karla Velikog i suprugu Barthelde, polusestre 1 Velikog. Njihov nasljednik bio je Maelo II., knez od Guisnes dAnjoua.Te dvije generacije daju nam jasan uvid zastoje Karlo Veliki dvojio o f na kraljevski tron. Ipak, te dvije generacije i obitelji razlikovale su se po što je Karlo Veliki imao papu i lažnu Konstantinovu darovnicu na svojoj stn vilenjačka loza Verrieresa en Foreza nije.Kao što smo vidjeli, otac Karla Velikog, kralj Pipin, bio je uzurpator ki oženio kćerkom merovinške princeze i tako učvrstio položaj svojemu sinu. đutim, Duc de Castries s Francuske akademije8 dokazao je da je Karlo \ rođen kao vanbračno dijete, a njegov otac vjenčao se i ozakonio ga tek n nekog vremena. Karlo Veliki dobro je znao da se kraljevsko naslijeđe pr si majčinom krvlju (mitohondrijskim DNK) ženske loze, a njegova polus Berthelda (kći svrgnutog merovinškog kralja Hilderika i punopravna prir loze) vjenčala se za ogranak Pict-sidheja - za lozu Melusine i Pressvne, za i: nog potomka Caille Daouine i skitskih gospodara Tuadhe dAnua. Od tog tren nadalje za nadolazeće generacije više nije bilo važno tko će se vjenčati s k82Zemlja ElphameVažno je bilo da vojni zapovjednik Karla Velikog ima više prava na francusko kraljevsko prijestolje od njega samoga. Zato ne čudi što se ustezao prihvatiti kraljevsku krunu, kao što ne čudi da mu je papa Leon bez upozorenja podmetnuo taj kraljevski simbol.Dok je karolinška dinastija Karla Velikog uspijevala zadržati položaj francuskih kraljeva, generacije potomaka princa Maela i princeze Berthelde živjele su usporedo kao grofovi od Anjoua i Guisnesa. Do 987. godine karolinška loza se zatrla, a nova dinastija zavladala je Francuskom. Kraljevi iz Kuće Capet (Kapetovići) bili su podložni papinskoj kontroli više nego ikada, a svoju prisegu vjernosti Crkvi i biskupima položili su s vatrenim zanosom.9Ubrzo potom, Maelov potomak iz osme generacije, Aubrev kralj Vilenjaka, bio je u Engleskoj gdje je izgradio dvorac Hedingham u Essexu na zemlji koju mu je darovao Vilim Osvajač. Aubrev je tako postao lord od Kensingtona. Nakon toga utemeljio je Grofovski dvor u Londonu, na mjestu gdje je danas * izložen stalni postav Grofovskog dvora te Konferencijski centar. Aubrev je od 1110. utjecao na vladanje engleskih kraljeva, od kralja Chamberlaina do Hen-rika I., i tako otpočeo veličanstvenu vladavinu generacijskih kancelara koja se održala 500 godina tijekom vladavine obitelji Normana, Plantageneta, Tudora i Stuarta.Mit o KeltimaProučavajući korijene riječi koje se i danas upotrebljavaju, možemo uočiti da detalji naše prošlosti nisu jednostavno izvučeni iz zabilježene povijesti, već i iz etimologije i lingvističke semiotike. Cesto će nam to omogućiti da časnije pristupimo temi, jer riječi su većinom razumljive izvedenice, za razliku od pisane i umjetnički prikazane povijesti koju su kreirali pobjednici. Zato se uvijek postavlja pitanje mišljenja ili interpretacije. Umjetnici Tudorovih, primjerice, portretima kralja Rikarda III. Plantageneta10 (kojega je porazio i svrgnuo s trona njihov kralj Henrik VII.) dodavali su grbu na leđima. To, posve fiktivno unakazivanje, danas je prihvaćeno kao činjenica. Takva je

narav zabilježene povijesti, svaka sljedeća dinastija pričala je »autoriziranu« verziju povijesti prethodne dinastije, a crkveni redovnici i svećenstvo sve su prikrili izmišljenim velom dogme, ali i interesa.Riječi, s druge strane, nisu podložne takvom iskrivljavanju, one poprimaju različite oblike, kao i razne fonetske prilagodbe u vidu određenih slova i slogova koji se u određenim područjima više ili manje naglašavaju. Tako je dd postalo th,83Kraljevstvo gospodara prstenovaaphje postalo/ Riječ »vila« (fairy) dobar je primjer takve prilagodbe. Opće govoreći, ta riječ priziva sliku malenog, prozračnog, krilatog stvorenja - ali kasnije tumačenje koje se temelji na propagandističkom učenju. Ako slijec riječ unatrag do drevnih vremena, otkrit ćemo da proizlazi od korijena p što je isti korijen kao i pharo (pharaoh-faraon), a koji označava Veliku kuc se poistovjećuje s kraljevskim dinastijama.Sljedeći zloupotrijebljeni izraz s kojim se danas nabacujmo po volji, rij »celtic« (keltski). Koristimo je kada govorimo o jedinstvenoj kulturalnoj zć nici koja je živjela u nekom davno izgubljenom vremenu i ostvarivala čud dostignuća. Ali to je suvremeni mit. Riječ »celtic« dolazi od grčko-rimske i keltoi ili celtae, koja znači »stranac,« bilo koji stranac. U latinskim spisima se koristila za Talijane, Španjolce i Gale koji nikada nisu govorili latinskim kom, a nikada se nije koristila za ljude u Britaniji. Njih su jednostavno naz Britima.11 Niti jedan narod u Brrfeniji nikada sam sebe nije prozvao keksi jer nisu bili »stranci« sami sebi nijedni drugima. Tek su u 18. st. neki franc spisi počeli nazivati Bretonce, Cornwallce, Irce, Mance, Velšane i sve naroi galskog govornog područja, Keltima - svrstavajući ih tako u izmaštano dru koje nikada u povijesti nije postojalo.Kada je Britaniju zahvatila industrijska revolucija, najednom je iznikla i cvjetala srednja klasa novopečenih bogataša (nouveau riche). Bio je to nar; koji nije štedio sredstva da dokaže i izjednači svoju novostečenu čelnu poz s izmišljenim Zlatnim dobom iz prošlosti: Utonuli su u romantičnu kel iluziju, štujući nekadašnju plemensku svećenicu Britanniju, nastojeći učvn dokazati kakav-takav obiteljski status te opravdati svoj režim intenzivnog r Upravo je tijekom tog razdoblja prava narav galske i drevne britanske kul grubo idealizirana u takvoj mjeri da mi danas prihvaćamo potpuno izmiš mit o Keltima kao istinsko, povijesno naslijeđe.Srećom, moderna arheologija i realističan pristup prikupljanju znanja krivaju nam sliku galo-britanskog društva koja zadovoljava. Danas znam popularan prikaz plemenitog Kelta (visok, plavokos, plavook ratnik ili nje; djeva zlatne kose) uopće nije keltski. Takva osoba bila je nordijskog ili ka skog podrijetla, a Gali, koji su plemenitog skitskog podrijetla, imali su cn kosu, zelene ili svijetle oči. Oni su bili Tuadhe d'Anu koje je i sam Herodot zivao Kraljevskim Skitima. Budući da su sami sebe doživljavali kao kralje1 rasu, osmislili su egalitarni kastinski sustav unutar kojeg su razvili razlikov razine klase pojedinaca, iz čega se kasnije razvio sustav škotskih klanova.84Zemlja ElphameVilinska magija i podvezicaVile se najčešće povezuje sa sposobnošću magijskog djelovanja što je, povijesno gledano, temelj kulture njihovih svećenika i kraljeva Tuadhe d'Anua. Magija kojom su se služili temeljila se na njihovoj darovitosti, tj. na izvanrednoj percepciji i sposobnosti pristupanja mudrosti Elphamea. U tom je smislu održavanje obiteljske krvi čistom Skitima bilo vrlo važno. Zato su brakovi s osobama mimo vilinske kaste bili zabranjeni, što im se, bez sumnje, često predbacivalo. Mnoge pripovijetke govore o ljubavi vilinske princeze prema smrtniku, i prikazuju svu nesreću tog običaja. Od te tradicije naslijedili smo pripovijetke o »podmetanju djece«, koje govore da su vilinska djeca kradomice zamjenjivana za identičnu djecu smrtnika. Tim su činom vilinske princeze širile svoju krv vanjskim svijetom te unosile krv smrtnika u vlastite redove.Priče o podmetanju djece bile su naročito rasprostranjene u planinskim dijelovima Škotske, gdje su za oboljenja ili nezgodu koja se dogodila nekom članu obitelji krivili nevinu malu djecu za koju se sumnjalo da su zlonamjerna, podmetnuta vilinska djeca. Bilo je lako provjeriti je li dijete stvarno podmetnuto. Kućno ognjište dobro bi se založilo tresetnim ugljenom, a onda se nad vatru objesio

kotao s djetetom. Ako je dijete bilo podmetnuto, pobjeglo bi kroz dimnjak.12 A ako nije pobjeglo (nikada nije pobjeglo) tada bi djeca zadobila užasne opekline kojima su se svi veselili! Jedino su se postolari radovali mogućnosti da im netko podmetne vilinsku djecu, jer su slovila kao dobri postolari!Dobro poznati vid vilinske kulture bio je vezan uz određenu lokaciju (naročito u kasti druida) na kojoj su se gradili kameni krugovi ili vilinski prsteno-| vi. U praksi je tako začeta ideja lokalnih crkvi, samo što su crkve gradile veličanstvene hramove sa stilom u gradovima. Riječ »crkva« (church) potječe od latinskog circe, što znači »prsten«, a ima isti korijen kao cirkus, krug i strujni krug (circus, circle, circuit). Uobičajena upotreba kamenih krugova pala je u zaborav, jer je Rimska crkva proglasila vještičjima sva poganska bratstva koja\ su religiju i duhovnost poistovjećivala s prirodom. Većina Skita bila je u velikoj mjeri šumskog podrijetla zbog čega su se tijekom srednjeg vijeka namjerno povlačili još dublje u šume, da mogu živjeti kao skrbnici Zelen-šume u maniri Caille Daouinea.Vilinska rasa bavila se poljoprivredom, te je imala razrađen sustav planirane zemljoradnje koja se temeljila na barem četiri Rathsa po okrugu; dakle, okrug je bio podijeljen na četiri oblasti s Rathsom kao središtem. Sam sustav vrlo je nalikovao na današnji program naizmjenične sjetve, ali umjesto da se sele85Kraljevstvo gospodara prstenovas polja na polje, Skiti su izmjenjivali oblasti, tako ih je svaki put naizmj« prehranjivao drugi Raths. U određeno doba godine poljodjelci su složno, skupina, selili u drugu oblast. Irci i danas tvrde da se vilinske družine m vidjeti kako kreću ususret zadivljujućem zalasku sunca, naročito u predvec praznika Beltane i Samhain.13Najčešće ljupko prikazane, gljive se često povezuju s vilinskim imanjim se često dovode u vezu s poganskim kamenim krugovima i vilinskim prste vima. Zapravo, radi se o dvije vrste vilinskih gljiva. Jedna od njih je vilinp, (Mousseron) - primamljiva mala gljiva s klobukom, koja je ukusna barem tc koliko je lijepa, i među prvima niče u proljeće.Druga gljiva je živahne boje, često se koristi pri prikazivanju vila i neši manje poželjna na stolu zbog svojeg halucinogenog učinka. To je gljiva mu ili Amanita muscaria - poznata gljiva s crvenim klobukom i bijelim, točka; ispupčenjima. Smatra se da je vedma otrovna, ali se u sjeveroistočnoj Azi skladu s provjerenim receptima) upotrebljava kao vino ili alkohol. Narkol učinak te gljive donekle je buran jer izaziva vrtoglavicu, mučninu te povrać tijekom prvog sata. Nakon toga mučnina prestaje, a halucinogen djeluje i nije. Baš zato Amanita se često koristila u plemenskim obredima, te je u vel mjeri zaslužna za mnoge priče o ljudima koji lete i mijenjaju obličje u ptić kakvu drugu životinju. Ta se gljiva smatrala božanskim sredstvom besmrtr i u velikoj je mjeri bila neizostavni dio skitske vilinske kulture.14Kažu da se pod utjecajem Amanita muscaria mnoge stvari preuveličavaju osoba koja je stala na vlat trave reagira kao da je stala na balvan. Vjeroval da će se svaka osoba ili ratnik koji je sposoban suočiti se i boriti s mental preprekama koje postavlja ova gljiva uvidjeti da su stvarna životna iskuš ništavna u usporedbi s halucinacijama. Za njih je to bila metoda mental čišćenja koja je omogućivala osobi da se riješi neželjenih demona. Rezi čišćenja bio je slobodan i nepomućen um. I vodozemci poput žaba kras izlučuju sličnu kemikaliju iz žlijezda smještenih pod kožom. Pripovijetl kojima princeze ljube žapce koji se potom pretvaraju u prinčeve predstav duboku promjenu u percepciji uzrokovanu moćnim opijatom koji obma je um. Gljive Amanita muscaria nazivaju se »vilinskim gljivama«, ali ne zatc vile sjede na njima, nego zato što uništavaju unutrašnje strahove, komplel ograničenja.Unatoč crkvenoj mržnji spram albigenških vila, ponižavajuća biskuj propaganda nikada nije mogla prijeći preko činjenice da su ih ljudi srna li čudesnima i rado promatrali. Nazivali su ih »vilinskim narodom,« njih gracioznost uspoređivali s labuđom, a gralske djeve doživljavali su kao lije86Zemlja Elphameskladne, čak i kada su ih smatrali opasnima, što je bio slučaj s Leanhaun Sidhe. Upravo takvima

prikazao ih je engleski pjesnik John Keats (1795. - 1821.) u svojoj slavnoj poemi La Belle Dame Sans Merci. Nakon što je prvi put susreo lijepu gospu, vitez iz poeme progovara:Sretoh gospu na livadi Lijepu, ljupku, dijete vile Ruse kose, noge lake A oči joj divlje bile.Međutim, nakon što je s vilinskom gospom odjahao da se odmori na obližnjem brežuljku, vitezova priča iznenada počinje gubiti žar, jer je shvatio istinu da je zaveden:Kraljevi, prinčevi i ratnici silni Dovikivahu mi blijedi kao smrt »La Belle Dame Sans Merci vodi te k'o sužnja u svoj vrt.«Ta poema bila je toliko izazovna da su četiri umjetnika prerafaelitskog pokreta, sir Frank Dicksee, Frank Cadogan Cowper, John W. Waterhouse i Arthur Hughes naslikali slike istog naziva.Svećenici vilinskog društva odijevali su odjeću (danas takvu odjeću povezuju s čarobnjaštvom), koja je određivala njihov status i postignuće. Najčarobniji dijelovi odjeće bile su podvezice od čipke i tkanine u boji. Žene su ih nosile na stegnu i pokazivale u povjerenju na vjenčanjima, gdje je izbor najljepše podvezice (stoje i danas običaj) često znao završiti tučnjavom.15 Podvezica je značajna zbog toga što je bila tajni predmet tradicije vilinskog Prstena, a njezin izgled određivao je status osobe koja ju je nosila u poganskom društvu.Tradicija podvezice naročito je važna u Engleskoj gdje od 1348. postoji najplemenitiji Red podvezice, najviši engleski viteški red. Prema popularnoj predaji, kralj Eduard III. uočio je da su se neki njegovi dvorjani nasmijali kada je grofici od Salisburvja ispala podvezica u njihovu prisustvu. Priča dalje kaže da ju je Eduard podignuo, stavio na svoje stegno te rekao »Honi soit qui maly pen-se« (»Neka se srami tko u ovome vidi nešto loše«). Iz te male zgode ponikao je najplemenitiji red koji kao geslo koristi kraljev komentar (ponekad se alternativno prevodi s: »Nema časti tko o tome misli zlo«).87Kraljevstvo gospodara prstenovaEduard, čiji su viteški turniri bili nadaleko poznati, odabrao je dvade četiri viteza koji su zajedno s njim i njegovim sinom, princem od Walesa, č Red. Romantična predaja o kralju Arturu i vitezovima Okruglog stola bi uzor Edwardove viteške jednakosti, a njihov viteški kodeks temeljio se na misi da vitezovi trebaju čuvati i poštivati gospe.Iako je sama zgoda simpatična, jedva da sadržava čvrstu osnovu za ute ljenje Reda. Nema razloga da dvorjani misle »loše« ili »zlo« o grofici zatc joj je spala podvezica. Važno je postojanje podvezice, a ne gospina neprili njom - što priča naizgled prenosi. Podvezica pokazuje da je grofica pripa staroj religiji i da je bila visoka svećenica Reda (ili, kako bi Crkva rekla -štičje družine). Nenamjernim otkrivanjem vilinske podvezice našla se u < snosti od biskupa, čiji su progoni i egzekucije heretika tada bili u punom j< Eduardova pribranost i stavljanje podvezice na nogu možda je malo ubh situaciju, ali okupljanjem dvanaest vitezova oko sebe i dvanaest oko princ; Walesa, osigurao je učinkovitu zaštitu grofici. Na kraljevu ogrtaču ubrz našlo 168 prišivenih podvezica te jedna na stegnu. Tih 169 podvezica, dakl x 13 članova pod pokroviteljstvom engleskog kralja, činilo je veliku snagu 1 nijedan praznovjerni crkveni biskup nije bio spreman izazvati.Malo je vjerojatno da itko od današnjih vitezova najplemenitijeg Reda r. vezice sluti da pripada redu koji je izvorno bio vještičja družina, a ne kršća red; kao što je dvojbeno da vitezovi sebe smatraju pomoćnicima i zaštitnic vila iako je njihov red upravo zato osnovan*.Ljiljan i ružaŽiva vodaU starozavjetnoj Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona - nizu ezoteričnih Iju- * bavnih pjesama koje govore o izgubljenoj nevjesti i njezinu kralju - nevjesta u svojim jadikovkama govori daje »ruža šaronska i ljiljan iz dolina«.1 Da bismo što bolje shvatili taj stih, valja znati da u biblijskoj Palestini ruže nisu postojale. Riječ koja se prevodi kao »ruža«, chabazzeleth, zapravo je označavala »lukovicu« koja se u Oksfordskom rječniku engleskog jezika opisuje kao »mesnato-lisnati organ za pohranu«.2 Romantični simbolizam »ljiljana i ruže« (Crkva govori da predstavljaju ljepotu i čistoću), kasnije se bez dvojbe upotrebljavao za Isusovu majku i ostale princeze gralske loze.Teme se potom iznova javljaju u dječjoj bajci o Uspavanoj ljepotici gdje je Tr-noružica na isti način izgubljena za svojega princa, a ljiljan (u svojem fleur de Us obliku) kao grb francuskih,

merovinških Kraljeva Ribara u 5. st.Osim prikaza cvijeća, u Pjesmi nad pjesmama postoje i mnoge druge alegorije zbog kojih su tijekom stoljeća i Židovi i kršćani vodili brojne rasprave o tome ima li ova lirska pjesma kanonsku vrijednost. Neki, poput rabina Akibe iz 2. st., smatrali su Pjesmu najsvetijim djelom, dok su je drugi smatrali odviše erotičnom da bi mogla pružiti religijsku utjehu. Oduvijek se raspravljalo o tome tko su zapravo nevjesta i mladoženja. Židovi su ih shvaćali kao simbole Jeruzalema i Jahve, a ortodoksni kršćani (unatoč posve neprimjerenom vremenskom okviru) kao simbole Crkve i Isusa. Tradicionalističko vjerovanje smatra da se u Pjesmi radi o kralju Solomonu i jednoj od njegovih mnogih žena (što se dade naslutiti iz 1 Kraljeva 11:1-3). Budući daje autor Pjesme dvojben, a stil neodoljivo podsjeća na spise o svetom vjenčanju mezopotamske boginje Inane i njezina kralja-pastira Dumuzzija, porijeklo bi joj moglo biti mnogo starije.389Kraljevstvo gospodara prstenovaNastavljajući se na navod o ljiljanu i ruži, Pjesma Solomonove nevjeste dalje k »Moj voljeni je moj, a ja sam njegova: on se hrani medu ljiljanima«. Na to I odgovara4, govoreći o svojoj kraljici kao »vrelu u vrtovima, izvoru žive voNasljedne gralske kraljice često su poistovjećivane s ljiljanima koji su lu vičaste biljke. Iz tog razloga nevjesta u Pjesmi (kao »ljiljan« lilitske loze) za « kaže daje »lukovica (organ za pohranu) šaronska« i da joj se »muž hrani m ljiljanima«. Osim toga, u starozavjetnoj knjizi Levitski zakonik (20:18) izvo izravno dovodi u vezu s menstruacijom.U drevna vremena, Šaron se odnosio na dimenziju, plan postojanja po i nu Putanja Svjetla (Orbita Svjetla - Shar On),5 dakle na područje napred prosvjetljenja koje upućuje na alkemijsku znanost stvaranja zlata zvjezdane tre, tj. lunarnog ekstrakta boginja Anunnakija. Sad možemo bolje razun u čemu je tajna privlačnosti »živih voda« i zaštoplan Šarona po mnogoče nalikuje na zemlju Elphame, aa tarobno područje kamo su Hilasa odvi zavodničke vodene nimfe okružene vodenim ljiljanima.6 Tako se ponovno lazimo u ezoteričnoj dimenziji Rosi-crucisa - Rosnog pehara, Pehara voda (C del Acqs), dok smo istovremeno u području du Lac, zvjezdane vatre matrilinea loze Sjajećih.Bit Kali.Izvorni nektar zvjezdane vatre (nazivali su je i biljkom rođenja) u mezopotam vrijeme bio je hrana kraljeva rane gralske loze koji su vladali do oko 1960. pr. Od tog vremena nadalje mandat boginja Anunnakija preuzele su visoke sve nice hierodulai (na grčkom, svete žene). Kasnije se, posredstvom srednjovjekov francuskog jezika, ta riječ7 prenijela u engleski kao »harlot« (bludnica).Menstrualna krv u sebi sadržava najvrednije izlučine žlijezda s unutrašn lučenjem, naročito one pinealisa i hipofize, koje poboljšavaju kakvoću ini cije, svjesnosti i percepcije. U tom smislu lunarni ekstrakt bio je cijenjen krajnja Ritu (istina): bogata matična hrana. Riječ »ritual« potječe od sanskrt definicije drevnog obreda zvjezdane vatre, dok riječ »secret« (tajna) ukazuje poznavanje žljezdanih sekrecija.8Sanskrt je bio sveti jezik drevne Indije i pripada vedskoj predaji (božansk znanju) koja datira oko 2000. pr. Kr. Izgleda daje u ta davna vremena poste la kulturalna migracija između Indije i Mezopotamije (današnji Irak), u če je bez dvojbe sudjelovala i Perzija (današnji Iran), dom izvornih zoroastrijs maga. Zato u sanskrtskim riječima nalazimo preživjele običaje Ljiljana i Rt90Ljiljan i ružakoji su opstali u ezoteričnoj vještini po imenu tantra* (što znači »neprekinu-tost«). Ta vještina nije samo mistična, već je i magična, pa se često stavlja uz bok prakticiranju joge iako je, povijesno gledano, starija nekoliko tisuća godina.9U starom tantričkom okružju, Boginja (ili Shakti) se smatrala glavnim izvorom duhovne moći - moći koju je čuvala u svojim transcendentalnim fluidima, koji se nazivaju rasa. Zanimljivo je da su se istom riječju koristili srednjovjekovni alkemičari kako bi opisali »prvu tvar« u alkemijskom procesu. Osim toga, riječ rasa koristi se u Indiji kao pojam za opisivanje sentimentalnih osjećaja koje izvođač glazbenog djela ili umjetnici druge vrste uspijevaju pobuditi kod publike.10

Danas u određenoj mjeri možemo primijetiti tantrički preporod na Zapadu, međutim, većina knjiga prevedenih na zapadne jezike uglavnom je nijema o nekim vidovima istinske drevne predaje.11 Rezultat toga je značajno umanjivanje kulture i značaja Boginje u okruženju koje je, unatoč navodnim slobodama New Agea", očigledno ograničeno etabliranim muškim Bogom. Kao i sve ostale* stvari koje se temelje na staroj tradiciji, tako se razvio tip pseudo-tantre, na isti način na koji se keltski mit pojavio u 19. st.Osnovni ključ za vršenje izvorne tantre bio je bez dvojbe ritual Shakti ili Božanske Majke: snage svjesnosti i duhovne evolucije. To je bilo čarobno okružje svećenica Suvasini: Mirisnih Gospa koje su bile sveti^ozu-ers*** ili ljiljani (cvijeće lotosa). One su bile djevice zvjezdane vatre koje su stvarale menstrualnu rasu -svjetlosni nosač.Sanskrtska riječ tantra skovana je od dvije riječi, tanoti (širiti) i trayati (osloboditi), te bi se ideja tog drevnog učenja ukratko mogla prikazati kao osloboditi širenjem. Kao što je osnovna pokretačka energija prirode seksualna energija, tako i tantra nastoji seksualnu energiju, koja se oslobađa prožimanjem muškarca i žene (Shiva i Shakti), iskoristiti kao energiju evolucije, kreativnosti, iscjeljenja, ekstaze, cjelovitosti i pro-svjetljenja. Tantra posebnu pozornost pridaje ženskoj energiji. Prim. prev. New Age ili Novo doba pojam je koji označava skup društvenih strujanja u zemljama zapadnog civilizacijskog kruga nastalih u posljednja tri desetljeća 20. st. New Age odbacuje hijerarhijski ustroj religijskih učenja, usvaja i nanovo promišlja mistične, odbačene i zapostavljene grane etabliranih religija, ezoterična i okultna učenja cijelog svijeta te, djelomično, moderne znanstvene i pseudoznanstvene teorije. Ipak, New Age nije religija u nastajanju. Sjedne strane on je simptom svjetonazorske krize modernog doba i medij u kojem cvjetaju nasumično spojena raznovrsna duhovna strujanja, a s druge je strane odraz demokratizacije društva i želje pojedinaca da sami promišljaju duhovnost bez dogmatskih, posredničkih naputaka kako to propisuju etablirane religije. Prim. prev. Na engleskom jeziku flowers znači cvjetovi, a flow znači teći, istjecati. U hrvatskom prijevodu ne može se doći do takve analogije, pa je zato ostavljena riječ iz izvornika. Prim. prev.91Kraljevstvo gospodara prstenovaLunama bit bila je bogata fluidima koje stvaraju žlijezde s unutrašnjir čenjem kao što su melatonin i seratonin. Te hormone danas možemo prc u nekim dodacima prehrani koji nudi organoterapijski establišment. Razli u tome što se sirovina za proizvodnju takvih pripravaka dobiva od dehidrir žlijezda mrtvih životinja. Prije mnogo godina, Kenneth Grant, jedan od č< ljudi Ordo Templi Orientis,* izjavio je da tim pripravcima nedostaju klj elementi koje mogu stvoriti jedino žlijezde živih ljudi.12 To znači da su iz ne dobivene od hramskih svećenica bile visoko cijenjene i korištene kao h kraljeva zemaljskog karaktera u odnosu na izvornu zvjezdanu vatru Anunm sve dok ta praksa nije iščezla negdje u doba kralja Solomona.Izlučine sakupljene od svetih svećenica (ili boginja) u Hramu Božanske ke nazivale su se Kalaš (jedinica vremena),13 a maternica (Kalana) se srna mjeriteljicom lunarnog vremena. U tom smislu-Kali je bila boginja vren perioda i ciklusa, za koju se govorilo da je »crna, ali lijepa«, kako i nevjes Pjesme nad pjesmama (1:5) opisuje sebe. I engleska riječ »coal«** (označuje ninu«) vuče korijen iz njezina imena, preko posredničkih riječi kuhl, kobi, čak i riječ »alkohol« otuda vuče korijen. Izvorno je bio al-kuhul, pročiš tvar koja se koristila u srednjovjekovnoj alkemiji. Mjesečni kalaš zaslužan izvedenicu »kalendar« (kalandar).U židovskoj tradiciji, nebesku Bath-kol nazivalo se »kćeri glasa«, a gov se da glas (vach ili voz) nastaje tijekom ženskog puberteta. Iz tog razloga ternica se povezuje s glasom (qoul ili call), a za Vatrenu zvijezdu govorilo < je proročanska riječ maternice, a sama maternica bila je izricateljica*** ili ute Još od najranijih vremena, simbol mističnih škola bila je zmija, simbol » či« (ili Logos): štovani znak Svetog Duha koji je lebdio nad površinom vcU kolekciji izložaka Britanskog muzeja postoji mikenski kalež Zvjezi vatre u obliku Fallopijeve tube iz 13. st. pr. Kr.,16 a prema postojećim poda. izgleda da su se Kala-obredi još vršili u doba Davida od Jude (oko 1000. pr. čak se starozavjetna Prva knjiga o Kraljevima (1:3-4) poziva na Davida i spon šunamsku Suvasini boginju Abišagu koja je »skrbila za kralja i dvorila ga, ali je ne

spozna«. Šunamiti (ili Šulamiti) živjeli su u pograničnom gradu Šun* Ordo Templi Orientis (Red orijentalnog hrama) tajan je religijski Red, slul osnovan 1902. O.T.O. nastoji sjediniti različite tokove ezoterijske mudrosti i zr skrivene tradicije Istoka i Zapada. Njegovi korijeni sežu od slobodnozidarskoj senkreuzerskog i iluminatskog pokreta, preko križarskih vitezova templara srei vijeka, sve do ranog kršćanskog i pretkršćanskog gnosticizma. - Prim. prev.** Eng. coal - ugljen. Prim. prev.*** Eng. utter - izreći. Prim. prev.92Ljiljan i ruža(ili Sdlamu) u Jezreelskoj dolini, a tu istu Abišagu spominje i Pjesma nad pjesmama (6:13) gdje stoji: »Vrati se, Sulamko, vrati se da te gledamo«.17 Na koncu možemo reći da, iako je tradicija koju prenosi Pjesma nad pjesmama starija od doba u kojem je živio Solomon, tekst je napisan po mjeri tantričke osjetilnosti tog doba.Izvor mladostiPrilikom čitanja tantričkih spisa u oči upada da se o kalasu prikupljenom od suvasini (ili od hierodulai) govori u množini, što ukazuje na više od jednog menstrualnog ekstrakta zvjezdane vatre. Oni se spominju u odnosu na razne čakre, tj. centre duhovne snage, mada se mogu svesti na dvije klasifikacije: prva se povezuje s krvlju (Zvjezdana vatra), a druga s vodom.18 U biti, one su tradicionalno poistovjećivane s prije navedenom du Lac i del Acqs gralskom tradicijom * i predajom, pri čemu se prva odnosi na ružu (ili lukovicu), a druga na ljiljan (ili lotos). Tantričko učenje jasno kaže: lotos prikuplja rosu iz čega slijedi da se Gral predstavlja s Rosi-crucis - rosnim peharom.19Kraljevstvo Vodenih Gospi (onih koje se opisuju kao Morske Djeve ili Gospe od Izvora, kao Marija Jakobina i Melusine) je Elphame, zemlja istinski prosvijetljenih, a te svećenice-kraljice uglavnom se prikazuju u okruženju čije su glavno obilježje školjke jakobove kapice (kao što je slučaj s već spomenutim Caravaggiovim Rođenjem Venere). Albigenzi su na svojim predmetima često koristili polukružne rubove (koje su nazivali »nazubljenima«*). Simboliku haljine s gralskim peharom koristio je i Caravaggio na portretu Marije Magdalene. Otvorena školjka nalik na pehar bila je od velike važnosti u tradiciji kalasa jer je izravno podsjećala na prikupljanje suvasinskog fluida koji se u sanskrtskoj mističnoj pjesmi Sama Veda spominje kao amrita - božanski nektar svetih voda, poznat kao »izvor mladosti«.20 U drevnoj Indiji spremnik za prikupljanje amrite nije bila školjka, nego trokutasti brezin (bhurja) list.21Još je 350. pr. Kr.22 grčki filozof Aristotel zabilježio da neke žene prilikom spolne uzbudenosti stvaraju fluid amritu. Kasnije je to spominjao i Galen, slavni grčki liječnik iz 2. st. Potom su o tome govorili rimski anatom Renaldus Co-lumbus u 16. st. te nizozemski liječnik Regnier de Graaf23 u 17. st. Engleski psiholog i biolog Henry Havelock pisao je početkom 20. st., u svojoj Studiji o* Radi se o igri riječima. U izvorniku stoji engrailed, što bi se primjerenije prevelo s ugra-lirano (složeno od gravirati i gral), kao što je u engleskom engrave i grail. Ipak u rječnicima pod engrail stoji nazubljeno, a riječ ugralirano ne bi bila razumljiva. Prim. prev.93Kraljevstvo gospodara prstenovapsihologiji spolnosti o ženskim izlučevinama koje sadrže cerebralno-spinali kvor te izlučine žlijezda s unutrašnjim lučenjem, posebice pinealisa i hipofi Zahvaljujući strogoj viktorijanskoj eri te svjetskim ratovima, tema je por zaboravljena, sve dok 1950. amritu nije počeo istraživati njemački porodr Ernst Grafenberg*. Od tada se brojni ugledni liječnici bave tim područjem i: živanja, a 1997. na Svjetskom kongresu seksologa u Valenciji, tema je doš prvi plan na globalnoj razini.Bajke nam prenose da se amrita, nekada visoko cijenjena, a danas ne vedno zanemarena »ambrozija besmrtnosti«, očituje u gralskoj princezi or trenutka kada je prinčev poljubac probudi (kao u pripovjetkama o Trnor ci i o Brunhildi).2S Prema modernim laboratorijskim i imuno-histokemijs istraživanjima čini se da fluid proizvode Skeneove žlijezde u mokraćovodu, se često uspoređuju s muškom prostatom.26Pa ipak, zašto baš amritu-kalu riazivaju »izvorom mladosti«? Danas se jam često koristi kada

govorimo o odnosu enzima koji izgrađuju i liječe t te izbacuju otrove iz njega. Bez enzima sjeme ne bi niknulo, voće ne bi sazi a život ne bi postojao.Tijekom proteklih godina PSA-protein (koji izlučuju epitelne stanice mi prostate, a može se naći i u amrita-iiuidu27) revolucionirao je svjetska istr vanja raka prostate. Luče ga i normalno i patološko tkivo prostate, ali naro je važna činjenica da zdrave i patološke stanice stvaraju različitu količinu F što je naročito vidljivo u patološkom tkivu.28 Na sličan način koristi se i P -antigen pomoću kojega se utvrđuje zahvaćenost tkiva karcinomom. Zanir va je činjenica vezana uz kancerozne stanice - one sadrže enzim poznat telomeraza, za koji se pretpostavlja da je »enzim besmrtnosti«, a časopis 5a iz siječnja 1998. naziva ga Izvorom mladosti.29Studije provedene u Medicinskom centru Sveučilišta u jugozapadnom 1 sasu, te zajednički rezultati do kojih su došli odvojeni timovi, potvrdili si telomeraza ima jedinstvena svojstva protiv starenja, koja vode do aktivne dt vječnosti.30 Zdrave tjelesne stanice programirane su na višekratnu diobu kom života, ali proces diobe i replikacije je konačan, tako da naposljetku dc do stanja kada dioba prestaje, što je ključni uzrok starenja. Potencijal di kontroliraju kape (završeci) strukture DNK-a (nalikuju plastičnim završec* Dr. Grafenberg (1881. - 1957.) bavio se istraživačkim radom na polju porodiljs ženske spolnosti. Prvi je iznio teoriju o ženskoj ejakulaciji, a osamdesetih godim st. dr. Addiego i suradnici odali su mu priznanje i po njemu nazvali kontrover: žensku G-točku, jer je prvi naslutio njezino postojanje. Prim. prev.94Ljiljan i ružavezica), a te su kape telomeri. Pri svakoj staničnoj diobi izgubi se djelić telomera, a proces diobe završava kada se on skrati do optimuma i kritične duljine. Nakon toga nove stanice više se ne stvaraju te slijedi propadanje.Laboratorijski eksperimenti s uzorcima tkiva pokazali su da primjena genetskog enzima telomeraze može spriječiti da se telomer skraćuje pri diobi i re-plikaciji stanice. Tako tjelesne stanice mogu nastaviti s diobom daleko duže nego im to prirodno ograničeni program zadaje (baš kao i stanice raka, koje mogu dostići besmrtnost zbog bogatstva svoje tvari). Telomeraza se najčešće ne pojavljuje u normalnom tjelesnom tkivu, međutim, osim što je prisutna u zloćudnim tumorima, nalazi se i u stanicama mikroba, kod zrelih muškaraca, i u reproduktivnim stanicama žena u razvoju.31 Izgleda da se negdje u našoj DNK strukturi krije genetska sposobnost stvaranja tog enzima protiv starenja, ali taj potencijal je iz nekog razloga »isključen«. Robert F. Newbold s Odjela za biologiju i biokemiju na Sveučilištu Brunel nedavno je izjavio da će »izoliranje (molekularno kloniranje) ovoga gena omogućiti određivanje njegove fine strukture u cjelini, pa će se moći primijeniti pri liječenju širokog spektra ljudskih zloćudnih bolesti, zbog čega on ima važnu ulogu i predstavlja važan cilj koji treba dostići u razvoju sredstava za deaktivaciju raka u ljudima«.32Jednostavno rečeno, proučavanje DNK i genetike u velikoj su mjeri prioritetni projekti suvremenog doba, a specifična istraživanja enzima Telomeraze razvila su se tijekom posljednjih godina. Tako su se u razdoblju od 1981. do 1997. provodili ciljani analitički pokusi s amritom, međutim, telomeraza nije bila na popisu testiranih tvari. Nešto prije objavljivanja ove knjige, dva ugledna liječnika koja su bila uključena u spomenuto istraživanje izjavila su da »Nikada nisu čuli da postoji veza između telomeraze i njihova predmeta istraživanja«, te daje »prema njihovim saznanjima nikada nitko nije testirao«. S obzirom na to da je amrita proizvod Skeneovih žlijezda (prije spomenute »ženske prostate«) kod kojih su utvrđene muške karakteristike i jer je očito da se telomeraza nalazi u reproduktivnim stanicama zrelih muškaraca, vjerojatno je kucnuo čas da se počne istraživati taj enzim.Znanstvenici su već shvatili da, ako telomeraza može priuštiti besmrtnost zloćudnim tumorima, onda bi mogla produžiti životni vijek normalnih ljudskih stanica ako se u njih unese. Prema autorovu saznanju, barem deset vodećih genetskih istraživača složilo se da »mogućnost produženja životnog vijeka stanice, uz očuvanje njezina diploidnog statusa,33 karakteristika rasta i obrazaca genskog izražavanja (što je tipično za normalne, mlade stanice) ima važne implikacije za biološko

istraživanje, farmaceutsku industriju i medicinu.«3495Kraljevstvo gospodara prstenovaU tantričkoj tradiciji, amrita - rosa s ljiljana i nektar boginje - nazivs »ambrozijom besmrtnosti« i »izvorom mladosti.« Na isti način opisana je i meraza, naizgled nedavno otkriće. Po svoj prilici, one su jedno te isto. Mod znanost ima običaj kretati se nepristupačnim i beskrajnim putovima, da 1 koncu susrela stvari uobičajene za drevna znanja, premda im se nazivi i tehti razumijevanje razlikuju. Ono što danas podrazumijevamo pod znanstve tehnologijom, nekada je vjerojatno smatrano magijom. Bez obzira kako je zvali, magičnost ostaje. Nažalost, krajnja jednostavnost i skromnost duhe umijeća bile su dugo izgubljene jer je svijet kapitulirao pred silom logike.Gral svijetaPostupno, širom Istoka i Sredozemlja, tradicije zvjezdane vatre i amrite posti su nestale i prestale biti jedan od osnovnih vidova kraljevske kulture. Ni 900. pr. Kr. više se nigdje ne spominju, ali to ne znači da izgubljeni ideal nastavio živjeti u ritualima i svečanostima. U Mezopotamiji i Egiptu poče oko 1960. pr. Kr. širiti nova logika, utemeljena na premisi da je bolje uzi tvari koje su prekovremenim radom proizvele vlastite žlijezde, nego tuđe monalne nadomjeske. Na taj način osoba je stekla moć kontrole nad poviše; svijesti, percepcijom, intuicijom i općim vladarskim kvalitetama, aktivirar određenih žlijezda s unutarnjim lučenjem, te apsorpcijom njihovih izluče u krvi. To su mogli ostvariti uzimanjem jednovalentnog zlata, koje na nai način utječe na pinealnu žlijezdu. Sumerani su takvo zlato nazivali shem-a ili »vatreni kamen«.35Normalni atom ima potencijal oko sebe - pozitivni stvara jezgra - a ve elektrona koji se vrte oko jezgre nalazi se unutar tog potencijala, izuzev e trona na vanjskom rubu.U normalnim uvjetima elektroni se vrte oko jezgre u parovima. Kad besprijekorno povezu, elektroni planu čistim bijelim svjetlom, ali taj pri je ireverzibilan. Zbog toga, oni ne mogu ponovno postati metal, nego os jednostavni bijeli prah. Povezivanje je moguće izvesti paljenjem zlata u s go kontroliranim uvjetima, tijekom unaprijed određenog vremena, na sti određenoj visokoj temperaturi. U modernim istraživačkim laboratorijima t vrši pomoću istosmjerne struje.Boginja svjetla i vatre Barat-Anna, oko 1750. pr. Kr. bila je poznata Kasitii Feničanima kao Gospa od Vatrenog Kamena i Dijana Devet Vatri. Simboliz96Ljiljan i ružaju je Rosi-crucis - crveni križ u krugu - koji čini osnovu britanske zastave, a na Zapadu je postala poznata po imenu Britannia.Tradicija boginje Vatrenog kamena kasnije je površno usvojena u Rimu, gdje su vestalske djevice (uvijek ih je bilo šest) morale služiti trideset godina kao čuvarice Svetoga ognja. Taj običaj potrajao je do vremena rimskog kršćanstva. Riječ vesta izvedena je od starog orijentalnog korijena koji znači »vatra« - zato se šibice i danas nazivaju vestas. Vesta je bila trojanska boginja vatre36, svijeće su se palile kao izraz štovanja vječnog plamena koji su djevice održavale u njezinu hramu. Taj običaj s vremenom je prihvatila Rimska crkva i pretvorila ga u poznati obred modernog »crkvenjaštva«, koji je poznat kao paljenje svijeća. Obredi paljenja Vestinih svijeća bili su srodni mimohodima s bakljama u čast Perzefone iz Podzemlja, koji su bili naročito rasprostranjeni na jugu Francuske. čak i danas, svake veljače u marsejskoj luci, ljudi se noću okupljaju na svečanosti u bazilici sv. Viktora, koja svijetli obasjana dugačkim, zelenim svijećama, * simbolima plodnosti.Tako je drevna tradicija tjelesne zvjezdane vatre (nosača svjetlosti i ruže šaron-ske) utrla put simbolizmu svjetlosti baklje, kao što je Barat-Anna prikazana s bakljom u ruci na ranim feničkim novčićima. Zadržao se i simbolizam Ljiljana od voda amrite, naravno u priči o Perzefoni, kćeri boginje Demetre, koja je omogućila kulturalni prijelaz u grčkoj mitologiji. Izvori, bunari, potoci, vrela i svi izvori vode koji potječu iz zemlje poistovjećuju se sa suzama Perzefoninim. Upravo je ona, nakon povratka iz Podzemlja, donijela zemlji novi život i proljeće, nakon jalove zimske pustoši. Začarala je zemlju lukovičastim (chabazzeleth) cvijećem: poljskim šafranima i ljiljanima iz dolina.U Marseillesu se i danas vide obilježja starih heretičkih običaja, skrivena iza vela pravovjernog

kršćanstva, kako bi se održao status quo. Ne samo da je jug Francuske prožet tradicijom Marije Magdalene koja je tamo obitavala od 44. god. pos. Kr. do svoje smrti 63. god. pos. Kr.37 nego je sve do 5. st. grčki bio službeni jezik u Marseillesu.38 U predajama o Perzefoni i o Gralu, Marija je stekla titulu la Dompna del Aquae (Gospa od Voda), a njezini potomci postali su Kuća del Acqsa.Od vremena kad je Chretien de Troves u 12. st. napisao pripovijetku Ywain i Gospa od Zdenca, u kojoj se Gospa podudara sa Dompna delAquae, naslijede del Acqsa (i njihov amritsko-ljiljanski simbolizam) održalo se u arturijanskoj književnosti. Središnja tema te baštine ostala je ista, izravno povezana s Magdaleninim likom i alternativnim naslijeđem du Laća (koji su prihvatili »ružu« zvjezdane vatre). Prirodnim slijedom događaja, u spisima sir Thomasa Malorvja iz 15. st., ta su97Kraljevstvo gospodara prstenovase dva stila stopila u »Gospu od Jezera«, a mnogi Magdalenini ženski potc poput Nimue i Vivian d'Avalon (Lancelotove majke), stekli su taj naziv.Ako se vratimo Pjesmi nad pjesmama kralja Solomona, imajući na umu bolizam ruže i ljiljana koji je odolio stoljećima, vidjet ćemo da je izgub nevjesta iz starozavjetne Pjesme nad pjesmama lik koji je i te kako uspore Marijom Magdalenom.Pjesma sama po sebi podsjeća na drevne sumerske tekstove koji su se li prilikom sklapanja braka, a od posebne je važnosti nevjestin pripjev: > kralj sjedi za stolom, lavanda moja diši mirisom ugodnim« (1:12). To je al na sveti bračni običaj Hieros Gamos, kada mesijanska nevjesta priprema g za svojeg kraljevskog ženika i pomazuje ga, dok on sjedi za stolom s pom lavande: mirisnim eteričnim uljem lavande s Himalaje.Kada taj tekst usporedimo s novozavjetnira. tekstovima Mateja (26: Marka (14:3) i Ivana (12:1-3), ,onIIa možemo jasno vidjeti da se čin vjenč ponavlja i odvija u skladu sa starim običajima. Tako u Ivanovu evanđelju žemo pročitati:Šest dana prije Pashe dođe Isus u Betaniju ...Ondje mu zgotoviše večeru.Marta je služila, a Lazar bio jedan od onihkoji su sjedili s njim za stolom. "Tada Marija uze litru prave, ¦dragocjene lavandine pomasti,pomaza noge Isusovei otre ih kosom svojom.Miris pomasti napuni svu kuću.I Matej i Marko dodatno objašnjavaju kako je Marija pomazala i Isu: kosu dok je sjedio za stolom. Nema nikakve dvojbe da nam putem toga d nog obreda Biblija jasno poručuje da su se Isus i Marija Magdalena vjer tog dana u Betaniji.39 Ako se i ne može potvrditi tko je nevjesta u Pjesmi pjesmama, Marija Magdalena je (od trenutka svadbe 33. g.) imenovana Ru šaronskom i Ljiljanom iz dolina - a kasnije su je srednjovjekovni vitezo Provanse oslovljavali s Gralom svijeta.98Robin iz Zelen-šumeLovac HerneO lovcu Herneu, nekada lugaru ovdjeU šumi windsorskoj, prastara bajka veliDa cijelu zimu on, u gluho doba noći,K'o jelen silno rogat oko hrasta hodaOn tamo stablo zatire, i stoku otimljePa krave mjesto mlijeka daju krv,Dok on na strašan način bučno lancem trese.Za tu ste sablast čuli i jamačno znateDa su praznovjerni i tupi naši preciUsvojili i dalje predali do nasK'o istinu tu pripovjetku o lovcu Herneu.*

Priča o Herneu Lovcu iz Shakespeareovih Veselih žena ivindsorskih1 vodi nas u eru vladavine Plantageneta, točnije kralja Rikarda II. (1377. - 1399.) koji je živio u Windsorskom dvorcu, u engleskoj kraljevskoj pokrajini Berkshireu.U to davno vrijeme, glavni kraljev lovac bio je Herne. Jednog prohladnog jutra, on i kralj otišli su u kraljevsku šumu, gdje su na nekoj čistini nabasali na plemenitog bijelog jelena. Umjesto da pobjegne, jelen se licem okrenuo prema lovcima i njihovim psima, a potom navalio prema kralju Rikardu te ga srušio s konja na zemlju. Uvidjevši u kakvoj se opasnosti nalazi kralj, Herne je pojurio i ispriječio se između životinje i kralja, međutim jelen ga je ranio rogovima prije negoli je lovac uspio udariti svojim sječivom. Herne je bio teško* Preuzeto iz: William Shakespeare, »Vesele žene windsorske« (prijevod J. Torbarina), Zagreb, Matica hrvatska, 1982. Prim. prev.99Kraljevstvo gospodara prstenovaranjen i svima je bilo jasno da mora umrijeti. No tada je iz šume izišao nac na crnom konju, predstavio se kao Philip Urwick, mudrac s moćima mogu izliječiti Hernea. Pričvrstio je jelenje rogove na Herneovu glavu i cga-Nakon duljeg oporavka, Herne se vratio na kraljevski dvor, gdje mu je dao blago i kraljevski smještaj. Njegovi kolege - lovci - postali su mu t zavidni, da su dvojica oklevetala Hernea. Prema njihovim riječima, on j( stao instrument zle magije otkako se nalazio pod zaštitom mudrog Urw Njihove laži bile su do te mjere uvjerljive da kralju nije preostalo drugo, da otpusti lovca. Kasnije, te iste noći, vidjeli su ga obješena o veliki hrasi jutra, hrast je pogodio grom, a Herneovo tijelo je nestalo.Kažu da se od tog dana Herneov duh pojavljivao u ponoć tijekom zim razdoblja, jašući na jelenu s rogovima na glavi po šumskim puteljcima vim ske šume. U međuvremenu, kraljevi lovci postali su posve nesposobni bez nog lovca, te su odlučili poći po savjet mudrom Urwicku. On im je savjel da sa psima i konjima odu do Herneova hrasta, kako bi se ponovno udru njim i odjahali zauvijek na noćno nebo, u lov na duše mrtvih.Slijedeći Shakespeareove upute, turisti su još 1598. nahrupili u Win gdje je odgovarajući hrast proglašen Herneovim. Kada se veliko i staro s srušilo tijekom oluje 1893., posječeno je i izrezano na tisuće komadića k( se prodavali kao suveniri. Kralj Eduard VII. dao je zasaditi novi hrast k postao Herneov te i danas postoji. *Dijana i divlji lovPsi koji slijede fantoma Hernea u njegovoj hajci na duše diljem neba, naz se Gabrijelovi psi, jer je prema staroj predaji zadatak arhanđela Gabrijel, da privodi duše na Sud.2 Gabrijel i Herne slikovito su izjednačeni na k; nom reljefu iz 13. st., koji se nalazi na vratima crkve Stoke Gabriel u juž Devonshireu.U vremenima prije Hernea bilo je i drugih junaka o kojima se govori predvode divlji lov. Treba spomenuti nordijskog boga Odina i legenda francuskog Hellequina3, čije je ime izvedeno od danskog Ellerkonge, inači« Elverkonge, što znači »vilenjački kralj«. U klasična vremena, lov je predv Dijana, čiji su noćni jahači nazivani Divljom hordom. Prema tradiciji Kali jana je bila još jedno božanstvo koje se vezuje uz mjesec, a jelen je bio nje sveta životinja. Strogo gledajući, ona je prije bila šumska nimfa nego bog100Robin iz Zelen-SumeNjezina kultura bila je u skladu s ranim Caille Daouine, šumskim ljudima, Tuadhe d'Anuima Gospodara prstenova, a kako je pripadala vilinskoj rasi, nekoliko se puta našla na udaru Rimske crkve. Godine 1140. Dijana je postala žrtva Vatikanskog zakona. U kanonu pod nazivom Sloga nesložnih ona se kritizira jer »leti bez Božje dozvole«!Nakon toga, njezine sljedbenike nemilosrdno su progonili lovci na vještice, stoje naročito uzelo maha nakon 1486. kada je objavljeno djelo Malleus Malefi-carum, koje su napisali dominikanski fratri Heinrich Kramer i James Sprenger. Ovo zlo djelo (poznatije pod nazivom čekić za vještice)

prikupilo je informacije iz Sloge nesložnih te iz ranijeg propisa iz 9. st. pod nazivom Canon Episcopi u kojem se o Dijani govori sljedeće:Ne smije se zanemariti činjenica da grešne ženekoje su bile razvratne s vragom, te bile zavedene *demonskim iluzijama i obmanama, vjeruju i ispovijedajuda u noćnim satima, jašu na strašnim zvijerimauz bok Dijani, neznabožačkoj boginji, kojas nebrojenim mnoštvom žena u mrtvoj,noćnoj tišini prelazi velikim zemaljskim prostranstvima.4Upravo se iz Dijanina kulta divljeg lova te mnogih crkvenih aluzija o ženama, nebeskim noćnim jahačicama, razvila ideja o vješticama koje jašu na metlama ili poznatim životinjama5. Prema tradiciji Zbora Vilinskih prstenova Tuadhe d'Anua - koja je povezana s Okruglim stolom kralja Artura - sljedbenike Dijane dovodilo se u vezu s plesom Prstena, kolom. Na čelu je bio predvodnik koji je uskovitlani Prsten vodio u svim smjerovima. To se temeljilo na plesu u kojem je Apolon predvodio devet muza iz grčke mitologije. Upravo od ovog obreda potječe izraz Vođa prstena.6U vremenima koja su prethodila srednjovjekovnoj inkviziciji, Dijana se nije smatrala vješticom. Ona je utjelovljivala samodostatnu ženu, stoje bio dovoljan razlog da Crkva prokune njezinu tradiciju. Ona je bila Gospa od Divlje Šume, a njezin lunarni aspekt izravno se dovodio u vezu s običajem Mjesečeve rose, koji se slavio svakih dvadeset i osam dana. Veliki poznavatelj kultura boginje, Robert Graves, ukazuje na činjenicu da je mjesečeva rosa bila magijski izraz za menstruaciju.7 Tako možemo ustvrditi da je Dijanino istinsko naslijeđe u biti bilo isto naslijeđe kao kultura ljiljana i ruže, tantričke ShaktiDijana je bila utjelovljenje pozitivnih aspekata lunarnih snaga drevne suvasi-nijske tradicije, ali za biskupe kršćanskog poretka, ona je bila noćno iskušenje.101Kraljevstvo gospodara prstenovaU kasnom srednjem vijeku, brutalni dominikanac, veliki inkvizitor Tom; Torquemada proglasio je Dijanu đavoljim izaslanikom i nazvao je bogii neznabožaca.8 S obzirom na njezina tobožnja noćna jahanja i divlji lov, c se govorilo kao o lilitskom sukubu koji seksualno iskorištava muškarce kom njihova sna. U to doba zavodljivi noćni (eng. nyghte) sukubi, nazivali a maere, a za Dijanu se govorilo daje najgora nyghte-maere za muškarce. o porijeklo engleske riječi »nightmare« (noćna mora).9Tijekom mračnog doba smatralo se da Dijana vlada svim divljim šun Europe i Engleske - zato su je nazivali Gospom Zelen-šume. Upravo se toga i zbog njezina tobolca sa strijelama Dijanin kult čvrsto ukorijenio gende o Robinu Hoodu.fc Rogati Bogčinjenica da je sam Robin Hood bio Gospodar prstenova i povijesni vile ki kralj Albi-gensa, tema je o kojoj ćemo uskoro raspravljati. U međuvren bilo bi prikladno razmotriti njegovu vezu s Herneom Lovcem - ovo mod shvaćanje popularizirano je osamdesetih godina 20. st. u britanskoj TV-Robin od Shenvooda. U toj seriji Robin živi u 12. st., kao i kralj Rikard La Srca, međutim prikazan je kao Herneov .sin s jelenskim rogovima, koji postojao do 14. st.! Tradicija koja se u seriji željela prikazati mnogo je dre od Herneove. Radi se o drevnom jelen-bogu Kerneu ili Cernunnosu, pc tijem kao Rogati Bog.Predaja o Cernunnosu bila je rasprostranjena u Galiji i galskoj Britaniji, bog plodnosti, obilja i podzemnog svijeta10 on se rađao za zimskog sols kako bi se u svibnju, tijekom svetkovine Beltane, vjenčao s boginjom Mj a potom umro za ljetnog solsticija. Tako je on simbolizirao neprekinuti rađanja, umiranja i ponovnog rađanja na čemu se temelje sva poganska v vanja. Naročito očaravajući prikaz Cernunnosa nalazi se u pariškom mi Cluny, gdje je urezan na oltarski kamen kao Rogati Bog s uvijenim prste (ogrlicom) koji mu visi na svakom rogu, i ukazuje na njegov plemeniti st;U inkvizicijskoj Europi, kao što možemo i pretpostaviti, Cernunnos je Pan, arkadijski bog pastira, prikazan na podao način. Pan se najčešće prika: s obilježjima jarca. Iz nekog su razloga biskupe i

fratre rogovi, bilo jareći, jelenji, asocirali na đavla. Zbog toga su i jelene i jarčeve smatrali sotonskJelenje bio totemska životinja Tuadhe dAnnua, dok je jarac bio izvorni sii drevnog egipatskog boga Khema. Oko 2800. pr. Kr., druga dinastija far102Robin iz Zelen-šumeKhem iz Mendesa: Pentagram i jarac Iz Knjige Postanka: Prva knjiga Otkrivenja viteza Davida WoodaRaneba koji je živio u gradu Mendesu11 na delti Nila, uvela je zodijakalni znak Jarca. O Khemu se zato govori kao Khemu iz Mendesa, a njegov simbol, okrenuti pentagram, smatrao se istinskim magijskim predmetom moći. Tako su u srednjovjekovnoj crkvi i jarac i petokraka zvijezda postali demonski likovi.U ezoteričnoj tradiciji, pentagram je bio obilježje prosvjetiteljstva, a dovodio se u vezu s predžidovskim sabatom, ritualnim danom koji je posvećen promišljanju i doživljajima, te se razlikuje od svakodnevnog teškog rada. Zbog toga se Khem iz Mendesa nazivao sabatskim jarcem, a u akademskim krugovima naziv »sabatski« uvriježen je za studijsku godinu. Sabatski jarac u obrnutom penta-gramu prikazanje tako da mu rogovi čine dva gornja kraka zvijezde, uši bočne krakove, a brada donji krak.12Kada se pentagram nalazi u izvrnutom (muškom) položaju, Khem se prepoznaje po smaragdu koji je na mjestu gdje se spajaju rogovi. Kada se okrene na »pravu« stranu, pentagram postaje simbol žene: gornji krak predstavlja glavu boginje, bočni krakovi njezine su ruke, a donji krakovi noge. Smaragd se nalazi na mjestu gdje se spajaju noge, dakle ima vulvalni položaj. Ponekad se izvrnuti Khem pentagram prikazuje s plamenovima koji se izdižu iz svetog dragulja (između rogova). Ti plamenovi nazivaju se astralnim svjetlom. Kada je pentagram u103Kraljevstvo gospodara prstenovapoložaju boginje, materničini plamenovi (između nogu) predstavljaju zvjezc vatru, univerzalnu lunarnu bit tantričke kale.Legenda o Robinu HooduUz kralja Artura, u Britaniji jednaku popularnost uživa Robin Hood, legen ni odmetnik iz 12. st., gospodar Zelen-šume koji je otimao od bogatih kak davao siromašnima. Robinove romantične avanture sačuvane su tijekom ljeća u baladama, igrokazima, knjigama, pjesmama i filmovima, a sama pri vijetka doživjela je mnoge adaptacije i nadogradnje. Unatoč svim neuspje istraživanjima i sumnjivu autorstvu, činjenica je da Robina Hooda, baš k kralja Artura, nije teško istražiti.U postojećim spisima može se provjeriti da se ime Robina Hooda prvi \ spominje 1377. kada je engleski spisatelj William Langland u svojem djelu V Piersa Plouimana napao korumpiranost Crkve i države. U tom djelu on kaže: mogu ispjevati Očenaš savršeno kao svećenik, ali mogu rime o Robinu Ho< i grofu Randolphu od Chestera«.Nakon toga, pripovijetke o Robinu Hoodu i Malom Johnu pojavile su : drvorezu, a redovnik Tuck pojavio se u priči poznatoj kao Robyn Hode i m nik oko 1450. Nakon toga, širom Britanije izvodili su se igrokazi s tom tem* Mnogi su sabrani, te su u izdanju English pressa postali slavni kao Geste* o bynu HodeuP Knjiga je objavljena 1500., a iz nje čitamo:čujte i počujte, gospodo, slobodnjačke krvi rode, ispričat ću vam priču, on zvao se Robyn Hode.Nakon toga, družini su se priključili Much, Millerov sin i Will Scarlet 0 Scarlock), a gospa Marion prvi se put pojavila u igrokazu Duhovske por (V/hitsuntide) oko 1500. Nakon toga, ona i Robin postali su tradicionalno vezani kao Kraljica i Kralj Svibanjskih svečanosti. Ova ljubavna veza temelj na francuskoj pastorali iz 1283. pod nazivom Robin i Marian}11 Moguće je d; od tih Svibanjskih svečanosti Robin povezuje s jelenom. Tako jelen »odije* Na arhaičnom engleskom geste ima značenje romance ili ljetopisa pisanog u me Prim. prev.104Robin iz Zelen-šumeRobin iz Zelen-šumenjegov crveni ogrtač u svibnju, a mahovina nalik jelenskim rogovima, ponekad se naziva trakom na

kapi Robina Hooda.15 Osim toga, tu je i Abbots Bromlevjev Ples s Rogovima, koji je potekao u Staffordshireu.16Svibanjske svečanosti, s okićenim svibanjskim stupovima i ritualnim udvaranjima počinju 1. svibnja kada proljeće postaje ljeto. Svečanosti traju do bel-tanskog sabata plodnosti (Bale-vatra), tj. do 5. svibnja. To je također svečanost Marije Ciganke, Morske Djeve iz 1. st., svete bludnice i boginje ljubavi. Ona kao Marian predstavlja Svibanjsku kraljicu koja se sjedinjuje s Rogatim: Gospodarom Zelen-šume17 koji je Pict-sidhejima bio poznat pod imenom Šumski Kralj Caille Daouine. Kao što znamo, glavno božanstvo bila je Dijana od Mjeseca: Kraljica-Lovac iz Divlje šume i boginja plodnosti.18I William Shakespeare priključio se bratstvu Robina Hooda u 16. st., jer spominje Robina, Johna i Scarlett u Henriku IV. U znatno romantičnijem tonu105Kraljevstvo gospodara prstenovaspominje ga u Kako vam drago, kao Robina od Zelen-šume (čin 1, scena kojemu prognani vojvoda kaže:Vele da je već u Ardenskoj šumi i mnogo je veselih ljudi s njime; tamo žive kao nekoć engleski Robin Hood. Vele da mnogo mladih plemića grne k njemu dnevice i da im vrijeme prolazi bezbrižno, kao nekoć u zlatno doba.*Prije Geste o Robynu Hodeu, u pripovijetkama poput Robyn Hode i redovnik, bin je prikazan kao donekle nasilan»tnomak, što se vidi iz niza krvavih avai ra, no njegov lik s vremenom je postajao blaži, a dobrohotnost veća. Robin mjesto boravka u Gesti donekle je zbunjujuće; naime, prvo se govori da bo u Barnsdaleu u pokrajini Yorkshire, a potom da je u Šervudskoj šumi u krajini Nottinghamshire - ta diskrepancija može se objasniti činjenicom d; barem dvije odvojene legende utkane u ovu pripovijetku. Upravo u ovoj gačkoj priči notingemski šerif javlja se kao Robinov glavni neprijatelj, nara uz korumpirane svećenike:Biskupe i nadbiskupe Spominjat ćemo, te šumu, I moćnog notingemskog šerifa Imamo na umu.U mnogim je zgodama Robin svojatan u različitim dijelovima Engle: Od sjeverne granice sa Škotskom do Exetera na jugozapadu. čak je i vrijt njegova života nejasno ako je suditi po brojnim igrokazima i tekstovima. T je bilo do 1521., kada je na scenu stupio škotski povjesničar John Major, je mnoge godine proveo na pariškom sveučilištu. Vratio se kako bi pouča na Sveučilištu u Glasgowu, a odmah nakon povratka objavio je knjigu Pov Velike Britanije u kojoj se era Robina Hooda smješta u kasno 12. st., u vrije vladavine kraljeva Rikarda I. i Ivana Bez Zemlje iz Kuće Plantageneta. U Mi rovoj Povijesti, koja je prikupljena u Francuskoj, jasno se vidi daje Robin Hi* Preuzeto iz: VVilliam Shakespeare, »Kako vam se sviđa« (prijevod S. Ježić), Zag Matica hrvatska, 1951. Prim. prev.106Robin iz Zelen-šumebio poglavar s titulom, u tekstu se spominje kao »Dux«, (plemeniti vojvoda).19 Nešto kasnije, 1549., Richard Grafton, pisar kralja Eduarda VI. u svojoj Velikoj kronici pisao je o Robinu kao plemenitašu, nazivajući ga grofom Robertom, kojemu je Kruna konfiscirala posjede.Potom je, u dvije elizabetanske tragedije napisane 1598., Shakespeareov suvremenik Anthonv Mundav spominjao Robina kao pravičnog grofa od Hun-tingdona, kojega je zajedno s bratom Johnom smjestio u vrijeme vladavine kralja Rikarda I. Plantageneta.20 Nakon toga, dr. William Stukelev (1687. - 1765.), član linkolnširskog Kraljevskog društva i Društva za očuvanje starina, držao je da je Robin, pretendent na hantingdonsku grofoviju, bio poznat pod imenom Robert Fitz Odo (Fitz Oath ili Fitzooth). Međutim, nastojeći razotkriti njegovo rodoslovlje, Stukelev je pripisao Robina pogrešnoj obitelji, zbog čega su mnogi, nažalost, diskreditirali to otkriće koje je u osnovi potpuno relevantno.Poslije je glavni glumac u sagi o Robinu Hoodu bio sir Hans Sloane (1660. -» 1753.), liječnik, prirodnjak i antikvar, čija se zbirka dokumenata nakon njegove smrti našla među onim zbirkama na temelju kojih je parlament izdao Ukaz za osnivanje Muzeja Britanije u Londonu. Između ostalih, danas glasovitih Slo-anovih manuskripata, nalazi se jedan koji datira oko 1600., u kojem ne samo

da se spominje da je Robin rođen 1160., nego se povezuje s mjestom po imenu Lockslev.21 U Manuskriptu se ne objašnjava gdje se Lockslev nalazio, ali je općeprihvaćeno da se zapravo radi o Loxleyju, kako se kasnije uvriježilo pisati. Tako je, što se Robina Hooda tiče, u 18. st. zahvaljujući Sloanovim manuskriptima, Yorkshire izbio u prvi plan, jer se sjeverozapadno od Sheffielda nalazi selo po imenu Loxley.Sve do 1864. istina o Loxleyu nije bila znana, dok je nije istražio povjesničar, spisatelj i heraldičar James Robinson Planche. Robin Hoodov Loxley ne nalazi se u Yorkshireu, pisao je on, nego u Warwickshireu, u blizini doma Williama Shakespearea, kod Stratforda na rijeci Avon. U Popisu plemstva iz 1196. (tijekom vladavine Rikarda I. Lavljeg Srca) stoji da »Fitz Odo od Loxleya više nije vitez«.Povijesni RobinTragajući za povijesnim Robinom Hoodom, valja imati na umu daje Robin alternativa imenu Robert, dok je Hood (izvorno Hod, Hodd ili Hode) način na koji su vilenjaci oslovljavali teutonskog duha Hodekina, koji se u engleskom folkloru naziva Robin Goodfellow (ili Puck, kao npr. u Snu ljetne noći).107Kraljevstvo gospodara prstenovaOdmah se javljaju sljedeća pitanja: je li postojao plemić koji je bio u za s kraljem Ivanom Bez Zemlje (1199. - 1216.), a koji je osim toga bio Go; dar šuma ili vilenjački kralj. Ako jest, je li taj plemić imao vezu s Loxleye Warwickshireu? Je li bio zakoniti pretendent na grofoviju Huntingdon, zal neprijatelj Crkve i je li se zakonito služio imenom Fitz Odo ili Fitzooth? Na pitanja odgovor je »Da«.Loxley se nalazi jugoistočno od Stratford-upon-Avona, u blizini stare vikširsko-oksfordširske granice. Iako izgleda da su se grofovi Warwickshii Oxfordshirea dobro slagali (čak su imali domove na suprotnim područjim granični teritorij uvijek je bio kamen spoticanja i nesporazuma, barem št tiče gospodarenja i upravljanja posjedima.Oksfordski grofovi su se od srpnja 1142. nastavili na stariju lozu potorr princeze Melusine i Reinfroi de Verrieres en Foreza, koja je počela s Alb com, sinom Aubreyja, vilenjačkog kralja i grofice de Guisnes. Albericov d: sin postao je treći grof od Oxforda nakon smrti starijeg brata - ime tog m ljetnog, trećeg grofa bilo je Robert, a njegovu zemlju nadzirao je neki Will Fitzoath.23 Robertovo obiteljsko ime de Verrieres en Forez tijekom vrem skraćeno je na de Vere.Cokayneov cjeloviti popis plemstva objašnjava kako je 1142. kraljica Mat (majka kralja Henrika II. Plantageneta) Robertovu ocu uručila darovnicu 1 izražava njezinu želju da Alberic postane grof od Cambridgea. U toj grof< nalazila se i mala pokrajina Huntingdon. Nju je privremeno zaposjeo ško kralj David, koji nije bio presretan što je postao podanik Kuće de Vereovih je kao posljedicu imalo diplomatsku smicalicu, te je Alberic izabran za g od Oxforda.Priča o grofoviji Huntingdon počela je u saksonska vremena s Harok Godwinsonom od Wessexa. On je kasnije postao kralj Harold II. koji je ginuo u bitki kod Hastingsa 1066. (predugačko bi bilo do detalja pojašnja povijest grofovije na ovom mjestu, ali je možete naći u Dodatku V, dok ] datak VI. pojašnjava važnost Robinove maslinastozelene boje). Zna se daje 1090. Huntingdon bio baština flamanske Kuće Vermandois (s njima je K de Vere bila u srodstvu),24 kojoj je zbog bračne veze škotski kralj David po; doživotni skrbnik. U to vrijeme bjesnjeli su sukobi između Engleza i Škot David je vidio svoju priliku da zahtijeva Huntingdon za Škotsku, kad mu postane punoljetan prije nasljednika Vermandoisovih.Nakon očeve smrti 1194. Robert de Vere shvatio je kako je Darovnica gre vije Cambridge iz 1142., kraljice Matilde, toliko lukavo sročena da njegov e nije ništa mogao učiniti po tom pitanju. Kako navodi Popis, Matilda je Albei• 108Robin iz Zelen-šumepoklonila pokrajinu Cambridge »u svakom slučaju, osim ako njome ne zavlada škotski kralj«, što nije bio slučaj. Škoti su zahtijevali samo nasljednu grofoviju Huntingdon. Kad je Alberic umro, starijem sinu Aubrevju, drugom grofu od Oxforda, sve je ostavio u nasljedstvo. Robert je zahtijevao

da mu po nasljednom pravu pripadne grofovija Huntingdon. On nije ni slutio da će jednog dana naslijediti Oxford, jer će mu brat umrijeti bez sina.Za to vrijeme, kralj Ivan Bez Zemlje proglasio je Robertova starijeg brata Aubrevja, šerifom Essexa, međutim, za vrijeme njegova putovanja u Irsku, Engleska se našla pod crkvenim interdiktom", a kralj je ekskomuniciran. Sva Au-brevjeva zemaljska dobra, uključujući i obiteljski dvorac Hedingham u Essexu, konfiscirana su, a biskupi (čijoj se vjerskoj doktrini kralj Ivan Bez Zemlje odbio pokoriti) javno su optužili Aubrevja da je »loš savjetnik kralja.«Za razliku od svojeg križarskog katoličkog brata Rikarda I., Ivanu ni u primisli nije bilo da se brine oko prevrtljive ćudi svećenika i njihovih marionetskih baruna koji su svojim nametima iznuđivali porez od puka. U međuvremenu, Ivan se trudio sačuvati upravu Plantagenetovih netaknutom, čuvajući vlastite sudove izvan feudalne strukture koju su uspostavili Normani. Zbog toga nije bio popularan među feudalcima. Slučaj je htio da nakon svađe s papom oko izbora kanterberijskog nadbiskupa i Ivan postane žrtva dokumenta koji je nametao da položaj kralja bude ispod papina, sviđalo se to kralju ili ne. Dokument se zvao Konstantinova darovnica. Slijedom događaja, Crkva je konačno pobijedila. Na livadi Runnvmede, uz južnu obalu Temze, 15. lipnja 1215., kralj Ivan Bez Zemlje bio je prisiljen potpisati Magna Charta, i formalno predati kraljevu moć u ruke Crkvi i normanskim barunima.Magna Charta je vjerojatno najrazorniji dokument koji je Engleskoj ikada bio nametnut, jer je puku za sva vremena ukinuo zaštitu kralja i njegovih službenika te utemeljio pozitivan feudalni klasni sustav s Crkvom na čelu, koji nije ostavljao manevarskog prostora. Slijed događaja zastrt je uobičajenim velom strateški prikazane kršćanske povijesti, pa o kralju Ivanu u školi učimo da je bio negativac, dok se njegov brat, huligan Rikard I. prikazuje kao oličenje viteške vrline (iako je tijekom desetogodišnje vladavine jedva proboravio kraće vrijeme u Engleskoj!).Nakon što mu je Crkva konfiscirala obiteljsko naslijeđe, Aubrev de Vere je umro, a njegovu bratu Robertu nije preostalo ništa drugo, nego da se bori za ispravljanje nanesene nepravde - ne samo za povratak titule oksfordskog grofa* Interdikt - zabrana bogoslužja, ali i zabrana upravljanja svojom imovinom koju je u srednjem vijeku naređivao rimski papa kao kaznu. Prim. prev.109Kraljevstvo gospodara prstenovai dvorca Hedingham nego i za šume u Essexu o kojima se brinula obitel zoath. Što se toga tiče, Cokayne izvještava da su 23. i 24. listopada 1214. d u Canfieldu i Hedinghamu vraćeni Robertu te da je on platio 1000 maral povratak posjeda njegova brata i posjeda nasljednika Williama Fitzoatha.Iz spisa nije jasno zašto je Robert postao jedan od čuvara Magna Cl ali to je vjerojatno bila cijena koju je morao platiti kako bi njegovoj obitelj vraćeni posjedi. Međutim, nakon potpisivanja Magna Charta kralj Ivan i je potjernicu za Robertom optužujući ga za izdaju, a Robert je potražio pc kod francuskog princa Luja, nagovarajući ga da se bori protiv engleske ki U međuvremenu, papa je bez odlaganja ekskomunicirao Roberta zajedno dvadeset četiri preostala čuvara Magna Charta (koji su ionako bili nevažni je postupke kralja Ivana ionako sankcionirala sama Magna Charta.25 Nako: ga, Ivan je zaposjeo Robertov posjed u Buckinghapishireu, dvorac Hedingl te posjed u Oxfordshireu,26 ostavljajući iscrpljenog plemića kao jednosta Roberta Fitzoatha.Upravo o novonastaloj situaciji iz 1216. Popis plemstva27 govori: ekskc nicirani Robert (Robin - potomak i zakoniti nasljednik Aubrevja vilenja kralja, upravitelja kraljevske šume, baštinik Fitzoatha iz Loxleya i potra: prava na grofoviju Huntingdon) pobunio se protiv kralja Ivana, jer mu je K oduzela sva obiteljska prava i titule.¦110--12Vještičji prstenPoganska baštinaPrema tumačenju Crkve, kult wicca* (koji se naziva čarobnjaštvo**) povezan je * sa svim drevnim

poganskim vjerovanjima i zato je »sotonski«. To je, dakako, nemoguće jer je Crkva izmislila demonskog Sotonu u 4. st., a poganski kultovi postojali su mnoga stoljeća prije kršćanskog vremena. Naziv wicca relativno je novog datuma (četrdesetih godina 20. st. ponovno ga je u upotrebu uveo Gerald Gardner iz hermetičkog Reda zlatne zore)1. Stari zavjet, primjerice, ne spominje Sotonu kao Antikrista, ali sadržava brojne napomene o vješticama i čarobnjaštvu.Izraelski kralj Šaul odlučio se posavjetovati s mudrom vješticom iz En Dora, večer prije bitke na Gilboi (1. Samuel 28:7-25). Vrline čarobnih napitaka spominju se u Postanku (30:14-16), gdje Jakob (otac izraelskih plemena) pripovijeda kako njegove žene spravljaju afrodizijački napitak od mandragore. Ako nam je stalo do ispravnog shvaćanja, onda valja reći daje u engleskim Biblijama upotreba riječi »vještica« nepotpuna. Bolji prijevod bio bi »žena-proročica«, jer bez obzira na sve, ideja žene s talismanima i posebnim moćima postojala je davno prije nego što su Sotona i Antikrist izmišljeni.Kako biblijska priča napreduje, od najdrevnijih vremena do vremena proroka u prvom tisućljeću pr. Kr., tako nam postaje sve jasnije da su čarobnjaci, magi,Wicca (čita se wika) je dobronamjerno čarobnjaštvo čiji prirodno orijentirani običaji i praksa potječu od pretkršćanskih religija. Osim toga, wicca je i naziv za muškog čarobnjaka, maga. Prim. prev.U izvorniku stoji witchcraft, što se u nas prevodi s čarobnjaštvo, vračanje, međutim, sama riječ je složenica od witch = vještica i craft = vještina. Imajući to na umu, riječ čarobnjaštvo (vračanje) dobiva još jednu dimenziju. Prim. prev.f111Kraljevstvo gospodara prstenovavještice, nekromanti i njima slični bili prokletstvo za novonastalu jedno nu religiju. To nije bilo stoga što su bili sotonisti, već jednostavno zato Š1 podržavali ideju prirodnih sila i drugih bogova tijekom vršenja svoje mag »izabrani« Bog nije im za to izdao dopusnicu. U ono se vrijeme moglo št onoliko bogova i boginja, koliko se htjelo. Stari zavjet navodi imena mn koje je štovao kralj Solomon, što možemo vidjeti u Prvoj knjizi o Kraljevima 1\ Tek je kasnije kršćanska crkva sva ta božanstva svela pod zajednički nazi i prozvala ih Sotonom.Postupno su u židovskoj i kršćanskoj kulturi stari običaji napušteni, hova je postao apsolutni, jedini, jednostrani, Svevišnji gospodar svega. Per čija Jehove postala je potpuno apstraktna, te je izgubio svaki fizički kont; čovječanstvom. U poganskoj misli, nebo i zemlja bili su odraz veličanst Prirode, čiji su dio bili i ljudi. Ali zaiidove i kršćane, Priroda u cjelini (uklj jući sunce i nebesa) postala je sluškinja Boga koji je stvorio sve: »Nebesa « Božju kazuju, naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih« (Psalam 19:1).Navodi se da Jehova transcendira čak i samu prirodu, zbog čega je har nija između čovječanstva i prirode izgubljena. Suprotno tome pogani su d da se neizrecivo božansko očituje u prirodi, koja obuhvaća i bogove i dru: To vjerovanje zauvijek je poljuljao ortodoksni establišment, kada je prirc harmoniju odbacio u korist sluganstva. Tako je ravnoteža odnosa između i pojavnog svijeta uništena, a cjelovitost konačno izgubljena.U okviru običaja pretkršćanske vuicce, glavno muško božanstvo nije bio tona, niti je bilo samo. U praksi bila su dva vilinska boga, Kralj Hrast (1 ga je predstavljao crvendać) i Kralj Božikovina (kojega je predstavljao cai Kralj Hrast (koji je nazivan Crvenolikim Robinom ili Crvenoprsim Robir kao Gospodar Zelen-šume bio je prikazivan s jelenskim rogovima, kao vil ski »Rogati Bog« i predak Hernea Lovca koji je umro na vindsorskom hn Tako Kralj Hrast predstavlja osnovnu vezu između Hernea i Robina Hoo( Kralj Božikovina (nezastrašen svom crkvenom propagandom u vezi Sv. Nil pravi je vilenjački uzor za Djeda Mraza. Tradicionalna boginja Zelen-šume je Dijana. Zato je 1921. istaknuta antropologinja dr. Margaret Murrav de rala i pojasnila čarobnjaštvo (ivitchcraft) kao »Dijanin kult«,3 koji je progl; sotonskim upravo zbog tamne, ugnjetavačke strane kršćanstva i biskup: vjerovanja da izmišljeni sotonski karakter doista i postoji.Danas prema kršćanskom kalendaru postoji čitav niz svečanosti i blage tijekom godine, a dva najraširenija su Božić (25. prosinca) kojim se slavi sov rođendan, te Uskrs (datum je promjenjiv)

kojim se slavi Isusovo uskrsr112vještičji prstennakon raspeća. Ali odakle te svetkovine? Obje su pretkršćanske, održavale su se tijekom mnogih stoljeća i bile povezane s kretanjem sunca.Biblija, ili bilo koji autentični dokument, ne spominje datum Isusova rođenja. Više od 300 godina prošlo je otkako se rodio i nitko nije slavio njegov rođendan - naročito ne javno. Taj datum sigurno nije bio zabilježen na kalendaru predrimske crkve, jer ga je tek u 4. st. odredio car Konstantin Veliki. Prema njegovoj uredbi, 25. prosinca ima se održavati Kristova misa, jer se podudara s poganskom svetkovinom sunca Sol Invictus, koja je slijedila nakon zimskog suncostaja 21. prosinca. Tako je na Zapadu Božić strateški zasjenio tradicionalnu drevnu svetkovinu Yuletide koja se održavala u čast Yulanua, Gospodara Šuma.Računanje vremena Uskrsa nešto je složenije, jer može biti od 22. ožujka do 25. travnja. Uskrs pada na prvu nedjelju nakon punog mjeseca, poslije proljetne ravnodnevice. Moglo bi se reći da je naslijedio židovsku Pashu. U staroza- » vjetnom Levitskom zakoniku4 stoji da se ona svetkuje četrnaestog dana mjeseca nišana (ožujak-travanj), kada nakon ravnodnevice mjesec prvi puta bude pun. Rimski svećenici čvrsto su odlučili da Uskrs uvijek mora pasti u nedjelju, što znači da nisu željeli odrediti datum koji će se slaviti svake godine (kao što je slučaj s Božićem). Unatoč argumentima za lunarni ili solarni kalendar, ili protiv njih, u Engleskoj je datum Uskrsa kao i samo ime Uskrs (Easter) konačno određeno 664. godine na crkvenom Koncilu u Whitbyju, u pokrajini Yorkshi-reu. Ondje je donesena odluka o zadavanju konačnog udarca koji će omogućiti rimskim biskupima da pobijede i prisvoje tradicionalnu svetkovinu u čast Eostre, boginje proljeća.Praktično gledano, rimska strategija nije posve uspjela, jer je u upotrebi ostalo mnogo popularnih simbola koji su se koristili u izvornim svetkovinama (imela za Božić i zečevi za Uskrs, npr.) i nemaju baš nikakve veze s kršćanskom tradicijom, baš kao ni božikovina, bršljan, jele, badnjački panjevi, voćni pudinzi, peciva s križem ili Eostrina jaja, niti imaju ikakve veze s Isusovim rođenjem, raspećem ili uskrsnućem.Božikovina i bršljanPojam »Sabata« (Shabbat) uglavnom nas podsjeća na poznatu židovsku odredbu o suboti, sedmom i posljednjem danu u tjednu, koji predstavlja dan Božjeg odmora nakon stvaranja. Spominje se u Knjizi Postanka, a formalno je određena kao neradni dan u Knjizi Izlaska 16:23 i 20:8-11. Zapravo taj običaj potječe od113Kraljevstvo gospodara prstenovamezopotamskog Shabattu, mada mu je podrijetlo starije. On potječe iz v na kada su se u drevnom Akadu priređivala mjesečna slavlja, da bi se pun mjesec.5 Zahvaljujući tome, Sabati (uglavnom su to bili periodi oc od svakodnevnog rada i nisu se poistovjećivali sa sedmim danom) nikai su imali neki poseban položaj kod Židova, a očuvani su u mnogim kulti kao društvene svečanosti.Kalendari koji su prethodili rimskim i helenskim intervencijama h uglavnom lunarni, a ne solarni - temeljili su se na mjesecima, a ne na nama. Osim toga, Mjesečev sjaj i bljedoća bili su svima vidljivi, mlađak Mjesec mogli su se lako razlikovati, a redovito su se ponavljali. Sve što zalo uz mjerenje vremena temeljilo se na Mjesečevim mijenama. Zato ji bila boginja vremena, sezona, perioda i ciklusa, a druge boginje (poput D predstavljale su Mjesec, kao što je Mjesečeva orbita korištena kao mjeri maljskog vremena. Jednako je olito bilo da Mjesec regulira menstrualni < žena, što odgovara periodima Kali, koji su se odvijali sekvencama od 28 Zbog toga je, prema mjesečnom Kalasu lunarnog kalendara, postojalo tri mjeseci u godini, a ne dvanaest kao u modernim kalendarima.Tijekom godina kalendari su poprimali različite oblike, mada su naji na ovaj ili onaj način bili tablični. Ipak, vikanski je kalendar bio (i još i jest) trajni i neprekinuti ciklus koji se naziva Vještičji prsten ili Pogansko Kao što je Gospodar prstenova simbol cjelovitosti, jedinstva i vječnosti, se i Kolo godine nastavlja vrtjeti, sa svojih trinaest mjesečevih perioda. I lje, u godišnjem ciklusu postoji osam određenih sabata, Sunčevih svetk koje podrazumijevaju Yule i Eostre - jer označavaju

prirodni prijelaz god doba.6 Uza sve uvažavanje, ti Sabati nisu puki ostaci prošlosti, jer ih se u: šarenilo i danas blaguje. Zato ćemo u opisima koji slijede uglavnom ut bljavati sadašnje vrijeme.Samhain (Haloiveen) - 31. listopadaSabat Samhain (izgovara se Sozu-eti) koji pada 31. listopada, na staroengle jeziku znači »kraj ljeta« i označava kraj stare godine u noći uoči Svih s što se poklapa s vikanskom Novom godinom koja na sjevernoj polutki c 1. studenog. To je vrijeme dovršene žetve, kada je sve spremno za dolaz; me i za odavanje počasti precima, te dušama pokojnih za koje se pale riti vatre i svijeće. Taj se običaj održao od davnina kao znak poštovanja, a s' su istodobno služile tjeranju nepoželjnih zlih duhova. Pored toga, to je114vještičji prstenizvrsna prilika za darovanje hrane i zimskih zaliha potrebitima te nedavno preminulima koji se mogu osvetiti ako ih se zanemaruje (odatle moderna igra Počasti nas ili slijedi podvala).* [Na južnoj polutki Samhain se podudara sa sjevernom proslavom Beltanea].Budući da nije bilo odgovarajućeg događaja koji bi Crkva potkrijepila sa svetkovinom Samhain, izmišljeno je da 1. studenog7 bude dan Svih svetih, u čast svih onih svetaca koji nemaju svoju svetkovinu tijekom godine.Yule (sredina zime) - od 21. prosincaSvečanost zimskog suncostaja obilježava najdužu noć u godini. To je prekretnica od kada dani postaju duži, a Kralj Božikovina predaje vladarsku palicu Kralju Hrastu na idućih šest mjeseci. Badnjački panj (najčešće hrastov) ili sve-* žanj jasenovih grana štuje se i spaljuje u svetoj vatri koja zajedno sa svijećama obasjava zimzelene ukrase. Pripremaju se pudinzi od voća i žitarica (danas ih se pogrešno naziva božičnim pudinzima) kako bi se slavilo plodno bogatstvo zemlje. Uz hrast i jasen, obilje hrane i pjesme, tu su i simboli plodnosti poput božikovine, bršljana, imele i šišarki, jer je to vrijeme kada boginja ponovno rađa sunce. Na toj svetkovini Kralj Božikovina pojavljuje se posljednji put u godini kao Otac Zima koji dijeli darove dok se vladar novog godišnjeg doba, Kralj Hrast, nanovo rađa (na južnoj polutki svetkovina Yule podudara se sa Svetkovinom sredine ljeta na sjevernoj polutki).Upravo su zbog »novorođenog kralja« biskupi Rimske crkve odabrali 25. prosinca (proslava Sol Invictus Sunčeva kulta na kraju svetkovine zimskog suncostaja) kao primjeren službeni datum Isusova rođenja. U sve navedeno, kršćanska tradicija utkala je rođenje u Betlehemu i pjevanje božičnih pjesmica, ali sudeći po svemu ostalome, mi i danas proslavljamo drevnu juleansku svetkovinu.Imbolc (Oimelc) - 2. veljačeImbolc (u trbuhu) je svetkovina baklji koja slavi dolazak proljeća, a povezana je s Perzefonom i drugim boginjama vatre i nadahnuća, kakve su Vesta i Brigid.* Običaj kada djeca za Hallovveen pozivaju susjede, lokalne trgovce i si. da ih počaste nečim, jer će im se u protivnom osvetiti kakvom podvalom ili nepodopštinom. Prim. prev.115Kraljevstvo gospodara prstenovaU vrijeme kada pupoljci niču, a dani postaju duži, trudna boginja očeku; lazak Kralja Božikovine koji će se uskoro iznova roditi. Imbolc (što dolć oimelc: ovčje mlijeko) je vrijeme za pripremanje i obnovu, jer se sunce i svj vraćaju. [Imbolc na južnoj polutki odgovara svetkovini Lammas na sje\ polutki].To je svetkovina koju je Crkva prisvojila kao Dan blagoslivljanja svij< slavi se u čast Djevice Marije i pročišćenja Krista u hramu. Svijeće koje s< predstavljaju dolazak Isusa, koji je Svjetlost svijeta.Eostre (Ostara - Uskrs) - oko 21. ožujkaProljetna ravnodnevica vrijeme je kada noć i dan traju jednako dugo. vrijeme Kralj Božikovina biva pšnovno rođen, kada se Eostre, boginja p ća, pojavi na trsju kao glavni simbol plodnosti koji predstavlja Eostrinc Njezin je simbol (prema obrisu zeca koji se nazire na Mjesecu) zečić, a i šće je prikazana uz obilje proljetnog cvijeća. Blagoslovljena jaja obojen talismani daju se na dar, a zorom

se pale ljekovite vatre. Sadi se sjeme z vo žito, u domovima se provodi proljetno čišćenje, peče se Rosi-crucis pe< ukrasom solarnog križa, pletu se košare jer i ptice rade svoja gnijezda. F Eostri (Ostari) nazvan je ženski hormon estrogen. [Na južnoj polutki E odgovara svetkovini Mabon na sjevernoj polutki].Beltane (Bale-vatra) - 1. svibnjaSvetkovina Beltane (riječ je o vatri Bel-Sjajećih) povezana je sa svibanjskin slavama koje najavljuju ljeto. Beltanska večer priprema se i proslavlja palje vatri od raznovrsnog drva, a krda stoke tjeraju se da prođu između vatr pročišćenja. Tijekom Beltanea svi se šale, preskaču vatre i plešu oko ukras svibanjskog stupa, proslavljajući tako povratak života kada »Rogati Bog« -Hrast - predaje vlast Kralju Božikovini. To je i vrijeme ritualnih vjenča veselom (merrie - marriage) mjesecu svibnju, koje znamo i kao probne br; (»zaruke«) koji su trajali godinu i jedan dan, do sljedećeg veselog svibnj; običaj bio je utemeljen na prvom i drugom svadbenom obredu, drevnom i Gamos, koji je dopuštao probno razdoblje prije bilo kakvog formalnog ol vanja, a sam obred predvodili su imenovani svibanjski Kralj i Kraljica. [B na južnoj polutki odgovara svetkovini Samhain na sjevernoj polutki].116VjEŠTIčJI prstenOd svih vikanskih svečanosti, Crkvi je Beltane sa svojim probnim brakovima te seksualnim slobodama koje su s time povezane, bio najgnusniji. Biskupi su procijenili da je najbolje cijeli taj rani svibanjski period ignorirati. Tako je svibanj postao neobično ispunjen posebnim molitvenim susretima koji su bili pokušaj da se puk s obronaka i seoskih zelenih površina privuče u crkve.Sredina ljeta (Litha) - oko 21. lipnjaLitha pada u vrijeme ljetnog suncostaja, kada je Sunce na najvišoj točki i najdulji je dan u godini. Njime se obilježava pripremno razdoblje prije žetve. Od tog trenutka Kralj Božikovina preuzima vladavinu od Kralja Hrasta sve do juletid-ske svetkovine. Mjesec sredinom ljeta naziva se i medenim mjesecom, a naročito se povezivao s medovinom (koja se radi od fermentiranog meda), afrodizijačkim svadbenim pićem beltanskih zaručnika. To je vrijeme strasti i snova, kada su« vile najrazigranije i kada sve što raste buja. Iako je to ljetna svetkovina, ipak je obilježavaju vatre. U žeravicu se stavljaju mirisne trave kako bi se pročistile bolesti i izliječili bolesni, jer u to godišnje doba sunce počinje gubiti snagu. Smješteno na pola puta između Beltanea i Lammasa, to je vrijeme obilja i ljepote: vrijeme krijesnica kada bogovi i boginje pokazuju svoja blaga, koplje i kotao - koji su istovjetni s mačem i peharom gralske tradicije. [Na južnoj polutki Sredina ljeta odgovara juleanskoj svetkovini sjeverne polutke].Budući daje suprotna svetkovini Yule i Vještičjem prstenu, svetkovina Sredine ljeta smješta se između 20. i 23. lipnja, a za crkvu je 23. lipnja večer uoči Dana Svetog Ivana. Blagdan je smišljen kako bi se uravnotežio Božić odavanjem počasti Ivanu Krstitelju, Isusovu navjestitelju, čiji navodni rođendan pada 24. lipnja. Ova je strategija donekle propala jer su mnogi druidi rado prihvatili Ivana Krstitelja na svoj način, pa je on postao dobrodošli lik na svetkovini Sredine ljeta8.Lammas (Lughnasadh) - oko 1. kolovozaLammas obilježava početak sezone žetve, i predstavlja buđenje kralja-sunca, Lu-gha Lamhfade Tuadhe d'Anua, koji umire nakon stoje žito požnjeveno. Osnovno obilježje Lammasa je sakupljanje borovnica, čiji urod određuje potencijalnu snagu ostalog uroda. Baš kao i Bel, tako i Lugh predstavlja Sjajećeg, te ga se poistovjećuje s atletskim djelima, igrama i sajmovima rukotvorina. Lamaš je vrijeme odavanja počasti Boginji i Kralju Hrastu, zato se pletu lutkice od lišća kukuruza117Kraljevstvo gospodara prstenovai ispletene trave, koje predvode nadolazeću žetvu, a Katarinini kotači (katra premazani kotači od slame) zapaljeni se kotrljaju niz prikladne obronke južnoj polutki Lamaš odgovara svetkovini Imbolc na sjevernoj polutki].Točan naziv svetkovine je Lughnasadh (čita se lu-nas-a), ali se tijekom vrei uvriježilo ime Lammas (od LoafMass - Krušna misa) prema srednjovjeko\ kršćanskom običaju, kada su vjernici na posvećenje donosili kruh pripravlj« prvog uroda pšenice. Budući daje Crkva iz nekog neobjašnjiva

razloga sv proglasila Katarinu iz Aleksandrije (koja je bila legendarna zaštitnica kc prelaca i mlinara)9 ona se automatski uklopila u Lammas, unatoč groznič pokušajima da se Blagdan Svete Katarine odvoji od poganskih običaja.Za vrijeme Mabona dan i noć ponovno jednako traju, a ljeto polako ne: prepuštajući nastup jeseni i zimskim mjesecima. Jesenska ravnodnevicć jeme je za izricanje zahvalnosti, ali i vrijeme tuge jer stara se godina pr kraju, koji nastupa sa Samhainom. Svečanosti slave sveto dijete Mabon ap dron (sina majke) koje nestaje u zemlji Elphame kako noć počinje nadv vati dan. Ipak, dijete se s vremenom ponovno javlja kao istinski Sjajeći. ' vrijeme simbolične smrti i priprema za novo rođenje u obliku čovjeka koji se plete u čast posljednjeg požnjevenog snopa, te prinosi kao žrtva nu Ječmu, vječnom duhu polja. [Na južnoj polutki Mabon odgovara sjev< svetkovini Eostre].Budući da ravnodnevica Mabona donekle varira, Crkva je odabrala 25. i (danas se slavi 29.) kao dan Sv. Mihaela i svih anđela.Poznato je da povijest uglavnom pišu pobjednici. Isto tako religijski os\ vjeru pokorenih smatraju đavolskom i vrlo moćnom u magijskom smislu. prema uvjerenjima osvajača, magijska moć potlačenih stalno raste - pa ii preostaje drugo nego da neprestano proganjaju i vrše eksproprijaciju pri nika drugih vjera. Tako pobjednici boga pobijeđenih nazivaju vragom. Uf je na taj način kršćanstvo razvilo inkvizicijsku nadmoć spram toiccana kc uglavnom gledali svoja posla. Zato sve što znamo o čarobnjaštvu (witch potječe od strateški smišljene crkvene propagande.118vještičji prstenDobro je znati da je Rimska crkva prva upotrijebila riječ »propaganda«, jer je njome željela označiti poseban vid dogme. Potekla je od crkvenog latinskog, a inače se koristi u dijelu botanike koji proučava razmnožavanje biljaka u smislu »uzgoja sličnih ili kloniranih vrsta od matične vrste«. Riječ se prvi put javlja u Congregatio Propaganda Fide: Pozivu na propagiranje vjere. Papa Grgur XV. osnovao je 1662. Sveučilište za propagandu, gdje su kardinali učili kako da u mjestima izvan Rima ojačaju crkvenu doktrinu. Dakle, Crkva ne samo da provodi propagandu, ona ju je i izmislila.Jasno je da su najzorniji primjeri poganskih običaja bile redovite svečanosti. Unatoč svim potezima koje je Crkva povukla da ih uguši i puku ulije strahopoštovanje, te svečanosti su odoljele i preživjele. Ostale su vidljive i popularne. Kako bi se uspješno mogli nositi s time, biskupi su osmislili lukav plan i prisvojili te svečanosti namećući puku kalendar koji su sami izmislili. Tako danas još uvijek slavimo važne dane drevnih čarobnjaka, a da toga nismo svjesni.* Jednako tako simboli pretkršćanske baštine još uvijek su i više nego očiti. Božikovina, bršljan, imela, crvendać, češeri, okićena božična drvca te uskršnja jaja, zečevi, košare, cvijeće i peciva s križem. Sve to potječe od poganskih običaja.Prstenovi plesačiOd svih obrednih običaja koje je Crkva osudila, Ples prstena (kolo) bio je najomraženiji. Pronalazač vještica Henry Boguet poistovjetio je ples vještica i Cigana s odvratnim zabavama vila, koje je u svojem djelu Discourse des Sorciers nazvao »utjelovljenim đavlima«.10 Ta vrsta plesa temeljila se na plesu Apolona i Muza mada je čvršće bila ukorijenjena u Therapeutate, iscjeliteljsku zajednicu drevnog Egipta iz vremena prije Mojsija.11 Poslije, kada su Egipćani prenijeli svoju kulturu u Judeju, ogranak asketskog bratstva povezao se s kumranskom esenskom zajednicom kojoj se priključila Isusova sekta Nazarećana. Bez obzira na to što je ples bio uobičajen u doba pisanja evanđelja i u doba ranih kršćana, Rimska crkva razvila je neprijateljski stav spram plesanja kola u srednjem vijeku.Jedan od najcjenjenijih crkvenih teologa, koji je živio u vrijeme neposredno nakon smrti cara Konstantina Velikog, bio je Sv. Augustin iz Hipona (oko 350. - 430.), a valja ga razlikovati od Sv. Augustina koji je živio u Rimu nešto poslije. Slavan zbog brojnih poslanica i filozofskih spisa, Augustin je pisao da se Ples prstena pripisuje Isusu i apostolima.12 On je zabilježio svaki djelić plesa i pjesmu koja se pjevala od početka do kraja, a može se vidjeti i u apokrifnim Djelima Ivanovim iz 2. st. Slijedom događaja, dijelovi rituala čitali su se na119Kraljevstvo gospodara prstenova

Sedmom crkvenom ekumenskom saboru u Maloj Aziji - Drugom nicej: saboru - koji se održao 787., ubrzo nakon što je kralj Karlo Veliki zavl Svetim Rimskim Carstvom. Slijedi citat iz apokrifnih Djela Ivanovih:On [Isus] nas je sve okupio i rekao nam:»Prije no budem izručen, zapjevajmo još jednomhimnu Ocu i krenimo ususret onome što jepred nama«. Onda je naložioda obrazujemo prsten držeći se za ruke,a on je stao u sredinu uz riječi:»Odgovorite mi s Amen«. Pa je zapjevaohimnu riječima »Slava budi Ocu«.Mi koji smo bili u krugu,-odgovarali smo s»Amen«.13 '*Satirska zabava s Prstenom Drvorez iz 1555.Motiv Isusa koji pjeva usred Prstena, dok ostali plešu oko njega, nast se i traje. Bio taj apokrifni opis povijesna činjenica ili ne, to nam nije t< važno, koliko činjenica da su se takvi plesovi izvodili u to vrijeme i na ton: dručju. To je zabilježio Sv. Augustin koji je znao da su rani kršćani slijed: tradiciju. Zato se Crkva našla u velikoj nevolji. Budući da se rimsko krš stvo razvijalo kao hibrid raznih vjera i običaja, sve se više udaljavalo od sv; oblika izvornog kršćanstva, a to je mogao uočiti svaki izravni sljedbenik I<120VjEŠTIčJI PRSTENPetra i Pavla. Mnoge izvorne nazarećanske obrede (jedan je bio i Ples prstena) koji su postojali izvan rimskog pokreta, nastavljale su u srednjem vijeku razne skupine koje je Crkva proglasila neznabožačkim i heretičkim.Ne radi se o tome da su iviccani i mnogi drugi pripadnici lunarnih kultova preuzeli izvornu kršćansku tradiciju. Sve te kulture razvijale su se paralelno, pa su im obredi nalikovali još od najranijih vremena. Upravo je Rimska crkva izmijenila pravila u vrijeme cara Konstantina i utemeljila pseudokršćansku vjeru koja nije imala puno veze s tradicijom i običajima religije čije ime je ukrala. U svakom pogledu, izvorni su kršćani bili sličniji starim iviccanima, nego novim kršćanima carske religije. Kada se u srednjem vijeku ples prstena izvodio s Pučkom* ili Robinom Goodfellowom u sredini, neprosvijećeni biskupi doživljavali su ga kao pogansku rabotu. Za njih je to bio zoran primjer vještičje družine koja je imala ukupno trinaest sudionika (dvanaest u Prstenu, a jedan u sredini). Inkvizitorima nikada nije palo na pamet da su Isus i njegovo bratstvo bili družina od trinaest članova, što je nazarećanska baština koju nalazimo u Pravilima zajednice (spisu pronađenom među ostalim kumranskim svitcima s Mrtvog mora)14 i u evanđeljima Novoga zavjeta. Trinaesteročlane skupine nisu izmislile srednjovjekovne vještice, kako su utvarali inkvizitori, one su bile dio drevne predaje mnogih srodnih kultura.Sličnost između čarobnjaštva (vjitchcraft) i religije ranih kršćana u stvarnosti je bila mnogo veća nego što je to ikada javno priznato. Kada je u 4. st. car Konstantin Veliki utemeljio novu rimsku vjeru, ona je zaista i bila nova i nije imala mnogo zajedničkog s obrednom strukturom vjere koju je zamijenila. Nesretni kršćani koji su bili mučeni, proganjani i bacani lavovima tijekom režima, od cara Nerona (54. - 68.) do cara Dioklecijana (284. - 305.), zapravo su bili plesači Prstena i sljedbenici vjere s duboko ukorijenjenom mitološkom tradicijom. Za njih Isus nije bio božanstvo niti utemeljitelj kulture, već osobiti, aktivni član te kulture u kojoj je imao dinastijski (Christos, kraljevski) položaj, kako je i dolikovalo drevnom Gospodaru prstenova. činjenica da je osuđen na raspeće u svakom slučaju poznata je i zabilježena u rimskim ljetopisima, ali u mreži kršćanskih katakombi koje se stotinama kilometara protežu ispod rimskih ulica, nema ni jedne jedine slike uskrsnuća, koje je postalo važno za katolicizam u povojima. Taj nadnaravni događaj bio im je posve nepoznat, jer se nije nalazio u evanđeljima sve dok ga biskupi nisu strateški umetnuli u 4. st. Što se uskrsnuća tiče, u Analima carskog Rima koji datiraju iz 1. st. senator* Puck je nestašni vilenjak u engleskom folkloru. Njegov lik pojavljuje se i u Shakes-peareovu

Snu ljetne noći. Prim. prev.121Kraljevstvo gospodara prstenovaKornelije Tacit (rođen oko 55.) navodi: »Unatoč privremenoj zabrani, str nosno praznovjerje [kršćanstvo] ponovno je izbilo i to ne samo u Judeji od je zlo poteklo, nego čak i u Rimu«.15S obzirom na ranu povezanost čarobnjaštva (ivitchcraft) i izvornog krš stva Isus je stekao priznati položaj u strukturi ovog prethodnog, nad čim se zgražale i Katolička i Protestantska crkva. Tako su u »klevetničkom« c Razotkivanje čarobnjaštva objavljeni detalji brojnih tajnih obreda. U jednon opisanih obreda stoji:Zaklinjem te svim bićima s nebeskog svoda vilinskim kraljevima, kraljicama i njihovim vrlinama te vjerom i poslušnošću koju gajiš spram njih ... krvlju koja je potekla od našeg raspetog-gospodina Isusa Krista ... Zaklinjem te, o Sibilo, lijepa i blagoslovljena djevice, svim izgovorenim uzvišenim riječima, da se pojaviš u krugu preda mnom ... obožavana, urešena i najljepša.16U jednom od svojih vidova, Ples prstena razvio se u ples oko svibanj: stupa u kojemu je stup preuzeo središnju ulogu. Sličan običaj bio je i da se t plesovi odvijaju oko spomenika na gradskim i trgovačkim raskrižjima. Je od takvih slavnih mjesta je i Banburv Cross u Oxfordshireu, koji su raz puritanski lovci na vještice oko 1650. (sadašnji križ podignut je u viktorijar doba). U čudnom je suglasju s time i činjenica da su izvorni saksonski križ, je bio kršćanski spomenik, uništili gorljivi kršćani! Zašto? Jer ga je poga: puk prihvatio kao simbol izvornog kršćanstva koje je bilo bliže njihovim rim uvjerenjima. Na svibanjskom festivalu odabrana djevojka predstavlja Zemaljsku boginju okićenu čarobnim prstenima i zvončićima. Ona je na 1 lom konju jahala poljima u nadi da će tako povećati njihovu plodnost. Jah. bi završilo kod Križa, a u grad bi ušla s glazbenom pratnjom uz sveopću šNa drvenom konjiću odjaši do križa u Banburvju I vidjet ćeš bajnu djevu na konju bijelu. S prstenjem na prstima i praporcima na stopalima Glazba će je slijediti gdje god pošla.Ovo nije jedina vještičja pjesma koja je preživjela do današnjih dana pjesma za djecu. Mnoge pjesme koje se pjevaju na zabavama imaju vikan122VjEŠTIčJI PRSTENpodrijetlo, a najpoznatija je Ples prstena koja se pjevala dok se kolo okretalo oko stabla koje je rađalo najsvetijim plodovima Mjesečeve boginje - duda.17Evo se vrtimo oko dudova stabla Dudova stabla, dudova stabla Evo se vrtimo oko dudova stabla Sve od ranog jutra.Ovaj ples imao je posebnu imitativnu komponentu, a izvodila su ga djeca oponašajući zadane tjelesne pokrete, plešući oko stabla. Danas su sve riječi izmijenjene osim prve kitice. Pjesma poziva na pranje odjeće, metenje poda i si., međutim, izvorne riječi bile su daleko od toga, jer Ples prstena nedvojbeno je bio obred plodnosti.U kulturi koja je slavila plodnost plesovi su imali iznimno važnu ulogu. Izvodili su se na Sabat u skladu sa zahtjevima plodnosti, bilo da se radilo o usjevima, životinjama ili zajednici.18 Plesovi prstena izvodili su se oko središnjeg predmeta ili lika - najčešće oko uspravnog kamena, stabla, križa ili osobe koja je predstavljala Rogatog Boga (bilo u vidu Kralja Hrasta, Cernunnosa ili Khema iz Mendesa). Ples za plodnost usjeva, npr., izvodio se skakutanjem, jer je oponašao rast prema gore. Poticanje plodnosti u životinja zahtijevalo je da se nose maske životinja, a nije teško pretpostaviti kako se izvodio ples za plodnost zajednice. Uvis su podizana djeca, ali i svi simboli koji su bili sastavni dio njihovih života i prirodnog okruženja.Osim Plesa prstena, postojao je i Kružni ples u kojem su se koristili kameni krugovi, ali i »vilinski prstenovi« koji su se kao nekim čudom, pojavljivali niotkuda, što je slučaj s neobjašnjivim kružnim oblicima na zasijanim poljima i livadama. Njih je u 17. st. u djelu Protuotrov ateizmu spominjao i dr. Henry More, s Kristova koledža u Cambridgeu.19Od iznimne je važnosti činjenica da je takav oblik ritualnog plesa preživio u ovom ili onom obliku, usprkos svim pokušajima da ga se izbriše iz kolektivne svijesti. U vikanskoj kulturi vrhunac je svečanosti ples oko svibanjskog stupa, koji se i danas izvodi na praznik Beltane i na

prvosvibanjskim svečanostima. Svibanj je vrijeme za vesele (merrie) zaruke, ali i za Vesele momke (Merrowini momci ili Morrisovi momci) te za svaki drugi oblik veselja na svečanostima. Sve to, kako smo ranije pojasnili, ima veze s Marijom Cigankom, pratiljom Marije Magdalene i Marije Salome - zajedno su znane kao Svete Marije od Mora (les Saintes Maries de la Mer).123Kraljevstvo gospodara prstenovaUz Panove frule i druge instrumente, najčešći instrument za održavanji ma u Plesovima prstena bio je def, a europeizirana imena Mary, Marie i M> izvedena su od egipatskog Mery i hebrejskog Miriam. U glazbenom smislu, jedi spomenuti da je svojevrsna obredna uloga Svetih Marija (Voljenih) o ista još od najstarijih vremena. U starozavjetnoj Knjizi Izlaska (15:20) čit da Miriam, proročica i Mojsijeva sestra-njegovateljica, »uzima def u ruku,; žene pridruže joj se s defom u ruci, plešući.« Nije teško zaključiti zašto je ravajuća visoka svećenica Miriam u potpunosti izostavljena iz Biblije, dc u drugim knjigama, odstranjenima iz Starog zavjeta, spominje kao »ona 1 se puk klanja, a ožalošćeni pristupaju.«20 Povijesno gledano, upravo je od Mery-Amon (Miriam) iz Egipta, potekao izvorni stil Marije Ciganke ili M Egipćanke (od riječi Egyptian izvedena je riječ gypsy - Ciganin*).*Upravo zbog ove etimologije primjerenije je englesku riječ gypsy prevesti s Cig; što se ni u kom slučaju ne smije shvatiti kao uvredljiv naziv, niti ovdje, niti na dr mjestima u knjizi gdje se spominje narod Roma. Baš nasuprot. Prim. prev.124at"-313Sotona i vilenjak YuletideDijabolična fantazijaOčigledna je, ali nepoznata, činjenica da se Sotona, koji ima općeprihvaćenu ulogu đavolskog, demonskog lika ne pojavljuje nigdje u Starom zavjetu. Nema ga ni u drugim drevnim spisima ili barem nema reputaciju kakvu mu je pripi-salo zapadno kršćanstvo.1 Kršćani smatraju Sotonu zlim osvajačem čije su odvratne horde povele rat protiv Boga i čovječanstva. Ali taj đavolski lik izmišljen je tek u eri nakon Isusove. Nevjerojatan mit o njemu nije imao veće povijesne vrijednosti od bajke iz kakve gotske novele.Sotone, koji se spominju ponegdje u Starom zavjetu, najčešće su opisani kao poslušni sluge ili Božji sinovi čiji je zadatak da izvode posebne zadatke i strateška osujećivanja. Židovski suglasnički korijen same riječi je STN, i određuje suprotstavljenu osobu, neprijatelja ili tužitelja. Iz grčke istoznačnice dia-bolos potječu riječi dijabolično i đavolsko, a ukazuju na osujećivanje i klevetu. Do kršćanskog vremena pojam »Sotona« nije imao negativan prizvuk, a u starim političkim nadmetanjima članove opozicije nazivalo se »sotonama«.U Starom zavjetu Sotona se smatra članom nebeskog dvora: anđelom koji u djelo provodi agresivne Božje naloge. U Knjizi o Jobu (1:6-12, 2:1-7) primjerice, Bog je dva puta poslao Sotonu da izaziva i frustrira Joba, ali s izričitim nalogom da mu poštedi život - što je ovaj propisno poslušao. U Prvoj knjizi ljetopisa (21:1) Sotona sugerira kralju Davidu da prebroji djecu Izraelovu. U Psalmu 109:6 prima jasnu uputu kako da postupi, a ponovno se pojavljuje u Zahariji (3:1-2) gdje podupire Izraelce koji su se upravo vratili iz babilonskog sužanjstva i nastoje nanovo utemeljiti tradicionalne obiteljske položaje u Jeruzalemu. I to je sve. Sotona se u čitavom Starom zavjetu spominje četiri puta i nijednom ne predstavlja nešto mračno ili zlokobno.125Kraljevstvo gospodara prstenovaPrijeteći rogati lik iz kršćanske mitologije (koji se ponekad naziva Lucift Beelzebubom ili Belialom) na površinu je izbio u srednjovjekovnom kršćan: dualizamu - kroz ideju o dva suprotstavljena i jednako moćna boga.2 P različitim predajama Sotona je Jehovin brat ili sin, ili čak rivalski i agresivi Jehove samoga. Ustvari, spomenuti je sukob između Jehove i Sotone u dr< pretkršćanskoj predaji bio predstavljen kao simbolična borba Svjetla i 1 kako su to doživljavali

perzijski mistici, ali nikakav Antikristov lik nije pos u vremenu koje je prethodilo Kristu.Iz kojeg se izvornog biblijskog dijela rodio moderan, kršćanski lik Sot U starozavjetnoj knjizi Izaija postoji dio u kojem se prorokuje pad Babilon u vezi sa samim gradom i njegovim despotskim kraljem, Izaija govori (1' »Kako pade s nebesa, jutarnja zvijezdo, sine zorin. Kako pade na zemlju, i jaču naroda«. Mnogo stoljeća nakon što je ovo napisano, slika pale zvi Danice (Venere) preoblikovana je u »Svjetlonošu«, a kada se to pravilno vede na latinski, onda dobivamo ime »Lucifer«. Isto tako, u kontekstu Ve Lucifer se pojavio u 4. st. u Vulgati Sv. Jeronima, a tek nekih 1400. godim slije,3 poistovjećen je sa zlim Sotonom u Izgubljenom raju Johna Miltona:O, Luciferu, zbog pukog nagovještaja ime si dobio Od sjajne zvijezde Sotona si postao. 'Danas se stihovi iz Izaije u autoriziranim kršćanskim Biblijama drže 1ć ziranog imena Lucifer, a njime se oslovljava biće stvoreno u vlastitoj mitoli radionici tijekom razdoblja carskog Rima. Rimska vjera u potpunosti se te na pokoravanju što većeg broja ljudi biskupskoj vlasti. Da bi pokoravanje r provesti u djelo, morali su izmisliti lik anti-Boga, anti-Krista, neprijatelja odasvud vreba. Taj neprijatelj bio je Sotona, »zli«, koji je zahtijevao duše koji nisu pristali na apsolutnu poslušnost Crkvi.Sa Sotonom kao priznatim neprijateljem, dominacija Rimske crkve ut ljena je na tvrdnji Sv. Pavla iz novozavjetne Poslanice Rimljanima (13:1-2):Svaka duša neka se podloži višnjoj snazi. Jer nema snage doli od Boga; koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja snazi, suprotstavlja se Božjoj odredbi; koji se pak suprotstavljaju, sami će na se navući osudu.126Sotona i vilenjak YuletideNakon toga, Crkvi je još preostalo da samu sebe proglasi mostom između Boga i ljudi. To je učinjeno dodjeljivanjem župne službe papi (papa - otac), te imenovanjem njegova poslanja - pontifikatom (graditelj mosta). Tako je on postao Kristov župnik, a ovlastila ga je Konstantinova darovnica.S tako intrigantnom prijetnjom i grozničavom željom za dostignućem, Crkvi je postao imperativ uvjeriti ljude kako je dijabolični Sotona postojao od početka vremena, međutim, u Knjizi Postanka Sotona se nigdje ne spominje - zato su se Eva i mudra zmija našle u priči kao naručene. Odlučeno je da se priča prepravi kako bi odgovarala svrsi. Na koncu se kršćanstvo posve odvojilo od judaizma, čak i pozapadnjenog Isusova judaizma, a izvorni tekst bio je na hebrejskom.U to doba za veliku većinu kršćana nije postojao razumljiv prijevod Biblije. Židovi su imali hebrejske, aramejske i grčke prijevode Starog zavjeta, a prvotna kršćanska Biblija postojala je na opskurnom, crkvenom latinskom na koji ju je u 4. st. s grčkog preveo Sv. Jeronim. Osim zapadne Rimske crkve, postojali su i istočni kršćanski ogranci u Siriji, Egiptu i Etiopiji, odakle su na kršćansko tržište stizali novi izvještaji o Knjizi Postanka (u tim krajevima rivalstvo sa Židovima bilo je izraženije).Među ostalima postoji egipatsko-etiopsko djelo Knjiga Adama i Eve (s podnaslovom Sukob Adama i Eve sa Sotonom), napisano u 6. st. ili nakon toga.4 Ta opširna knjiga ne samo da opisuje Sotonu kao središnji lik, već ide toliko daleko da govori kako je Isusov križ podignut na istom mjestu na kojem je Adam pokopan!Sirijsko djelo Knjiga o špilji s blagom kompendij je zemaljske povijesti od stvaranja svijeta do Isusova raspeća. Izgleda daje sakupljeno u 4. st., ali u njemu se nalazi i tekst iz kasnog 6. st.5 Ta knjiga Sotonu prikazuje kao stalnog promicatelja zla zbog čega se izvrsno uklopila u mračnu i zlokobnu atmosferu gotike koja je nastala kao proizvod brutalne crkvene inkvizicije. Jednom su prigodom Adam i Eva boravili u spilji, a Sotona ih je dolazio kušati četrnaest puta. Svaki put anđeo Božji uspio je otjerati demona.U knjizi se čak navodi daje ortodoksno kršćanstvo postojalo prije vremena Adama i Eve, pa i Židova.Sljedeće djelo koje iznosi slične tvrdnje je Knjiga pčelinja6 u kojoj se nalaze nestorijansko-sirijski tekstovi što ih je oko 1222. prikupio biskup Shelemon iz Basre u Iraku. Naslov objašnjava da je knjiga »prikupljena nebeska rosa s pupoljaka obaju Zavjeta, i cvjetova svetih knjiga«. Na taj način

knjiga primjenjuje kršćanski nauk na tradicionalne židovske spise, te ih iznova tumači.Tako mit o Sotoni nije drugo nego fiktivna priča izmišljena mnogo kasnije, nakon biblijskih vremena, s namjerom da potkopa povijesne zapise, zaplaši127Kraljevstvo gospodara prstenovakršćane i natjera ih na suradnju s dogmatskim i podjarmljivačkim prav crkvenih biskupa.Rogovi i kopitaZa razliku od carskog kršćanstva, čarobnjaštvo je vjerovalo u stare bog prirodne sile. Brinulo se za žetve, domaće vatre, praznovjerje, vremenske pr suživot supružnika i gatanje. U njega su bile uklopljene pjesme, čari, na glazba, ples, obredi, maškarade, čarolije i donekle promiskuitet. Carobnj; je imalo vezu sa zbiljom i životnim nedaćama, s preživljavanjem na selu, nom riječju imalo je veze s rađanjem i preživljavanjem - ali sigurno nije zlo. Ipak, u prosincu 1484. papa Inpcent VIII. izdao je bulu i čarobnjaštvc zvao »heretičkom opačinom« u kojoj se »ljudi predaju životinjama«, zbog djeca, stada i urodi propadaju i bivaju uništeni.7U to vrijeme velika većina članova ruralnih zajednica bila je povezana robnjaštvom i posve je jasno da je nekim članovima život bio bolji, a nel lošiji. Pa ipak, nikome nije bilo na kraj pameti da namjerno naškodi samo njihovih života: djeci, stadima ili urodu. U tom smislu, papin službeni pr< očito nije bio primjeren. Koji je problem mučio Crkvu? Fanatična autoi nost. Biskupi nisu mogli prihvatiti da postoje ljudi koji se ne slažu s njihc dogmatskom teologijom - Crkva naročito ttije prihvaćala mnogočlana bra koja su bila starija od nje.To su bila vremena dominacije feudalnih režima koji su vladali prem kvenom nalogu zahvaljujući dokumentima kao što su Konstantinova daro i Magna Charta. Ti su režimi svakodnevno prikivali obitelji za zemlju i t rad, sprečavali mobilnost ljudi te stvarali visok stupanj nesigurnosti u nj vim, ionako teškim, životnim uvjetima. Feudalci su uvijek zadržavali Prai uzimanje: privilegij da slobodno odnesu životinju, usjev ili nečiju kći, ako i tako bilo po volji.8 Zbog toga čovjek nikada nije bio siguran u kakvom će st pronaći dom, obitelj, radionicu ili gospodarstvo na kraju dana, kada se \Budući da je takav samoživi, tlačiteljski feudalni sustav postojao u 1 Crkve, zahvaljujući autoritetu pape i biskupa, ne iznenađuje da su seljaci kupci zemlje doživljavali kršćanstvo kao zli režim. Za njih je kršćanski bio vrag i ometajuća sila (sotona). On ni na koji način nije zastupao ni nji njihovo dostojanstvo, jer je bio prijatelj tirana i ratnih huškača koji su živj lijepim palačama i kamenim dvorcima. U takvom podjarmljenom okruž puk se oslanjao na pomoć starih bogova i prirodnih sila koje su im pokaži128Sotona i vilenjak Yuletideput opstanka. Od svojih bogova nisu zahtijevali fine stvari, ali povoljno vrijeme jesu. Zlato i bogatstvo nisu im bili primarni, nego bogata žetva i dovoljan broj preživjele djece. Njima je to bio znak da su se bogovi prirode smilovali.Budući da se u Bibliji Sotona nigdje ne opisuje, na ranim se slikama prikazuje kao i svaki drugi anđeo (doduše pali, što je sukladno s nastalom predajom). Tek je početkom 7. st. papa Grgur I. (590. - 604.) opisao vražji izgled i ukazao na osnovne crte Sotonine osobnosti, te ga tako ovjekovječio. Sotona ima rogove i kopita, rekao je Grgur, te moć kontrole nad vremenskim uvjetima.9Od tada su rogate životinje (posebice jeleni i koze) smatrane vražjima. Slikovni prikazi Sotone pretjerivali su dodajući mu rep, krila šišmiša i mnoštvo tjelesnih karakteristika preuzetih od satira iz grčke mitologije. Tako se mnoge slike vraga ne razlikuju od poznatih portreta Pana koji ima kozje rogove, uši i kopita. Međutim, kao tradicionalni čuvar stada, Pan je iviccanima bio važan.Špiljska slikanja prerušavanja u jelena pronađena u špilji Trois Freres u Ariegeu, oko 5000 godina pr. Kr.129Kraljevstvo gospodara prstenovaZato su sačuvali jedan od najstarijih običaja povezanih s Kraljem Hrast obredno stavljanje jelenjih rogova na glavu - koji je očito bio poznat još i povijesno vrijeme, nekih 5000 godina pr. Kr., otkada

datiraju špiljske sli! u Caverne des Trois Freres u Ariegeu na francuskim Pirenejima.10U Britaniji je papa Grgur I. ostao zapamćen po tome što je 597. u E sku poslao benediktinskog redovnika Augustina sa zadatkom da katoli naciju - te godine umro je ključni poglavar Britanske crkve, Sv. Kolumb; Glencolumcillea iz pokrajine Donegal. Kolumbanov oblik kršćanstva (n se i Keltskom crkvom) temeljio se na predrimskim, nazarećanskim nače zbog čega su Grgur i Augustin smatrali Kolumbana i njemu srodne sveć poganskima i heretičkima. Bilo je to u doba kralja Artura (559. - 603.) č se galski Briti stare vjere11 taktički povukli u Cornwall, Wales i Škotsku, Rimska crkva učvrstila u Engleskoj (zemlji Angia).Dječaštvo Sv. Kolumbana Kameni reljef iz mjesta njegova rođenja u pokrajini Donegal.Sv. Augustin otpočeo je svoju misiju na jugoistoku jer je supruga sak skog kralja Aethelberta Kentskog već bila provjerena katolkinja. Zatim je proglasio prvog kanterburškog nadbiskupa, čime je u Engleskoj premj središte crkvene aktivnosti iz Londona u Canterburv. Na ploči iznad kai u sakristiji Sv. Petra u Cornhillu stoji sljedeći latinski zapis:130Sotona i vilenjak YuletideLjeta Gospodnjega 179., Lucije, prvi kršćanski kralj ovog otoka koji se naziva Britanijom, utemeljio je prvu crkvu u Londonu, poznatu kao crkvu sv. Petra u Cornhillu; tu je utemeljio i nadbiskupsko prijestolje, zbog čega je ova crkva eparhijska, te prvostolnica ovog kraljevstva. Ona je to bila tijekom četiri stotine godina, do dolaska Sv. Augustina ... Tada su se sjedište i nadbiskupski palij preselili iz ove crkve u Doroberniju koja se danas naziva Canterburv.Nadbiskupsko sjedište Anglikanske crkve i danas, nakon 1400 godina nalazi se u Canterburvju. Unatoč činjenici da se u 16. st. odvojio od Rima, Canterburv služi kao trajni podsjetnik na prvi inkvizicijski čin u Velikoj Britaniji koji je usađen u kršćansku kulturu nacije. To se dogodilo ubrzo nakon Augusti-nova doba. Vijest pape Grgura o rogatom liku Sotone proširila se za vrijeme njegova puta do Britanskog otočja - u Francuskoj - na Katoličkom koncilu u Auxerreu donesen je propis prema kojem treba osuditi svakoga tko se preruši u jelena s rogovima.Nije to bio srednji vijek, kako bi se moglo pretpostaviti, već 668. godina, kada je kanterburški nadbiskup Teodor pod pokroviteljstvom pape Vitalijana izdao prvi zakon protiv engleskih vještica. Taj dokument pod nazivom Liber poenitentialis bavi se nošenjem životinjskih rogova na glavi te kože preko tijela, što naziva »transformacijom«. Zbog toga zaključuje da je posrijedi svojevrsna promjena osobnog obličja: ta ideja poslužila je Crkvi kao dobra izlika, pa će nešto kasnije iviccane mirno loviti kao životinje. U međuvremenu, kanterburška kazna za svakoga tko je nakon 668. godine stavio rogove na glavu bila je »tri godine zatvora zbog vražjeg čina«.12Doba spaljivanjaTijekom 1229., katari iz Languedoca već su dvadeset godina trpjeli progone, a Crkva je domislila i do kraja uobličila svoju doktrinu na Sinodi u Toulouseu, gdje je utemeljen crkveni tribunal s izričitim zadatkom suzbijanja hereze.13 Slijedom toga, inkvizicija (ili sveta služba) formalno se počela provoditi 1233. po nalogu pape Grgura IX. Uskoro su se po dvorovima razmiljeli biskupi, a njihov zadatak ubrzo su preuzeli dominikanski crni fratri i franjevački sivi fratri. Moć fratara bila je iznimna, zbog čega su ubrzo došli na zao glas zbog okrutnosti.131Kraljevstvo gospodara prstenovaPapa je odobrio zvjerska mučenja, a sva suđenja održavana su u tajnost: tve koje su priznale herezu bile su utamničene, a potom ugušene ili spa! Oni, pak, koji nisu priznali da su heretici, bili su jednako tako kažnjeni neposluha.Do 15. st. inkvizicija je donekle izgubila zamah, ali novi poticaj stigac Španjolske g. 1480. jer je gnjev tamošnje inkvizicije u velikoj mjeri bio u: ren protiv Židova i muslimana. Veliki inkvizitor bio je brutalni dominik Tomas de Torquemada, glavni ispovjednik kralja Ferdinanda II. i njegov pruge, kraljice Izabele. Nekoliko godina nakon što se počela provoditi, ii zicija je usmjerila svoju pažnju na kult ivicce, što je rezultiralo spiralom n (pobijeni su deseci tisuća ljudi) koje je bjesnilo više od dva stoljeća - i samo u Španjolskoj nego s kraja na kraj kršćanske Europe. Bezazlene opisivane su kao »najdijaboličniji,heretici koji su ikada kovali zavjeru p Rimske crkve«. . 1

Nakon svega, u prosincu 1484., papa Inocent VIII. objavio je bulu Su Desiderantes Affectibus, koja se bavila »heretičkim nemoralom« vještica, te t nila sva ograničenja inkvizitorima. Dvije godine poslije dominikanci Heii Kramer i Jakob Sprenger objavili su Malleus Maleficarum (poznat kao Cei vještice) - zlo, ali maštovito djelo koje do detalja opisuje gnjusnu prijetnju su pričinjavali praktikanti onoga što se tada već nazivalo »sotonskom magij Djelo je određivalo ovlasti inkvizitora tako da nije ostavljalo mjesta dvc prisilne ispovijedi bile su dopuštene, a smaknuća neizbježna:Ispitivanje mučenjem trebalo bi otpočeti na sljedeći način: prvo časnici pripreme alat za mučenje, a potom svuku zarobljenika. Razlog tome su vradžbine koje mogu biti ušivene u odjeću, jer takve instrumente često izrađuju prema vražjim naputcima od tijela nekrštene djece, kako bi i sami izgubili viziju spasenja.Kada je alat za mučenje pripremljen, sudac s ostalim časnim ljudima, revnim vjernicima, nastoji navesti zarobljenika da slobodno prizna istinu. Ako odbije priznati, sudac izdaje naredbu podvornicima koji potom za zglobove ruku objese zarobljenika o galge ili o neko drugo prikladno oruđe. Podvornici bez oklijevanja slušaju naredbe izigravajući da su uzrujani, te hineći da ih uznemiruje njihova dužnost. Potom, nakon132Sotona i vilenjak Yuletideozbiljnog zahtjeva nekoga od prisutnih, zarobljenik se skida s galga i odvodi na stranu, gdje ga se navodi da povjeruje kako može biti oslobođen od smrtne kazne, te ga se ponovno nagovara da prizna.14U nastavku se navodi još jedan mogući scenarij. Budući da su svi inkvizitori bili muškarci, određeno je da čarobnjaštvo mora biti oblik izopačenosti koji je povezan s »nezasitnom ženskom pohotom«, nakon što se ta ideja u tekstu objasni, svaki spomen čarobnjaštva iznenada mijenja predznak »on« u »ona«.U dokumentu se navodi da je razumno ako sudac obeća vještici da će joj život biti pošteđen, potom joj se može ispričati i predati njezin slučaj drugom sucu koji joj ništa nije obećao. Nakon što su ustvrdili daje ženski tjelesni užitak odgovoran za propast, pisci djela ustvrđuju da i lakovjerne muškarce treba kazniti, pa se tako po pitanju kazne »on« ponovno izjednačava s »ona«.Spaljivanje triju vještica kod Derneburga. Detalj drvoreza koji prikazuje sam događaj iz listopada 1555.Kako bismo stavili crkvene optužbe u povijesnu perspektivu, vrijedi razmotriti izvatke iz drugog rimokatoličkog djela koje se bavi progonom, te možemo pokušati shvatiti o kakvoj se to, prijezira vrijednoj sekti radi u ovom dokumentu:A sada, ideje grešnika se promiču ...bezbožna rulja na svojim gnjusnim svetištima diljem133Kraljevstvo gospodara prstenovasvijeta izvodi svoje mračne rabote. Nedvojbeno, taj tajni savez treba iščupati s korijenom i prokleti.Međusobno se prepoznaju po tajnom obilježju i znakovima raspoznavanja ... Sve ih povezuje religija požude ... obožavaju glavu magarca, najnižeg od svih životinja, koja je posvećena, ni sam ne znam na koji način ... Neki kažu da štuju genitalije svojih svećenika i obožavaju prirodu koja je, takoreći, njihov zajednički roditelj ...Inicijacija mladih novaka koliko je odvpatna, toliko je dobro poznata? Novorođenče se prekrije brašnom, kako bi se lakše obmanuo neoprezni, kojega njihov obred treba okaljati. Mladi novak dovede se pred hrpu brašna, te ga se nagovori da zada bezopasne udarce nožem hrpi brašna. Tako novak zakolje dojenče i nanese mu mračne i tajne rane. Potom - o užasa! - oni žedno ližu dječju krv i pohlepno mu raščetvore udove. Tom žrtvom oni međusobno nazdrave. Svjesni grijeha koji su počinili, među sobom se obvezuju na šutnju. Takvi sveti obredi prljaviji su od svakog svetogrđa ...Na blagdane oni se okupljaju na gozbi sa svom svojom djecom, sestrama, majkama, ljudima obaju spolova i svih dobi. Nakon što se dobro pogoste, kad se družina dobro zagrije, te se žar incestuozne pohote ražari pijanstvom, počne se dražiti pas vezan za svijećnjak ... pas skakanjem poruši svijeće, svjetlo utrne u besramnoj tami, a bezbožna pohota sve ih uplete u neizvjesnu sudbinu.15

Ovi odlomci nisu preuzeti iz nekog inkvizicijskog dokumenta koji je obj Crkva, kako bi se moglo pomisliti, već iz rimskog napada na kršćane!16 I Octavius de Marcus Minucius Feliz sabrano je oko 200. godine, u vrijeme prije: što je kršćanstvo postalo prihvatljivo kao državna religija u vrijeme vlada134Sotona i vilenjak Yuletidecara Konstantina. Ono je dobar primjer načina na koji su carski vladari prije 4. st. prikazivali kršćane. U to doba Rimljani su imali poganska uvjerenja i štovali mnoge bogove, pa je kršćanstvo prikazano kao nisko i zlo. Slijedom događaja Rimljani su postali kršćani, list se okrenuo, a kršćani su na isti način, glupostima počeli ocrnjivati one drugačijih uvjerenja! Ovo nam zorno pokazuje da pobjednici ne pišu samo povijest, jer se religija i vjerski sustavi povode za istim pravilima. Uvijek postoji »priznata vjera« - vjera onih na položajima moći, koji gospodare i rukovode pukom, te naizgled predstavljaju društvo. U međuvremenu, oni s različitom vjerom osjećaju se inferiorno, čak ako i nisu progonjeni.Položaj uuiccana jedva da se razlikovao od položaja ranih kršćana.17 Jedina primjetna razlika je što iviccani nisu bili tjerani u rudnike olova niti su bacani lavovima, nego su vješani, utapani, spaljivani na lomačama ili pečeni na ražnju tijekom razdoblja koje je poznato kao »doba spaljivanja«. Iz perspektive inkvizitora, čarobnjaštvo je omogućilo da se svatko može uhvatiti u mrežu koja se sve više širila. Sumnja da se tko bavi čaranjem postala je zgodna smicalica za podizanje kriminalnih i političkih optužnica. Fleksibilna optužba ponekad je korištena za zaobilaženje rasprave u sudnici - a ponekad kao sredstvo za uklanjanje utjecajnih osoba u Engleskoj, gdje se čarobnjaštvo moglo protumačiti kao uvreda kralja i izdaja. To je bio izvrstan zakulisni mehanizam za borbu protiv čuvara Grala i onih koji su pružali potporu albigenzima. Početkom 14. st. inkvizicija je protjerivala, pogubljivala i psima proganjala vitezove templare te je čak podizala bizarne tužbe protiv njih, jer su se bavili prizivanjem duhova, bogohuljenjem i crnom magijom.18U Engleskoj su postojali zakoni o čarobnjaštvu (u nekim slučajevima mogla je biti dosuđena i smrtna kazna) još od 9. st., od dana saksonskog kralja Alfreda Velikog, ali prvo veliko suđenje odigralo se tek 1566. na Chelmsfordu u Essexu. Za Englesku to je bio događaj od naročite važnosti, jer je utemeljio zakonitost prihvaćanja neprovjerenih dokaza koje su iznosila djeca (primjereno nagrađena), pa je postalo normalno prepoznavati vještice po tjelesnim atributima, tzv. »vještičjim znakovima«.Jedan od glavnih likova u svemu tome bio Matthew Hopkins, puritanac, samozvani general - pronalazač vještica. Svoju zloglasnu karijeru počeo je pod okriljem Građanskog rata 1644., u kojem je zaradio novac od lokalnih autoriteta obećavajući im da će njihove lokalne zajednice osloboditi od sotonista. Hopkins se služio dobro isprobanom metodom prepoznavanja vještica pomoću životinja koje su držale u domaćinstvu. Svoje optužbe najčešće je podizao protiv starijih žena s kućnim ljubimcima! Budući da su vještice slovile kao bića koja ne krvare kad se ubodu, Hopkins se često služio svojim nožem »skakavcem«.135Kraljevstvo gospodara prstenovaNa koncu, njegovi dani su odbrojeni nakon što su se 1646. pročule nje; metode. O njemu se zna još to da je napisao brošuru pod nazivom Otkrit vještica i potom iščeznuo, pa više nitko o njemu nije čuo ni riječi.Otac BožićPromatrajući lik Santa Clausa* odmah je jasno da se nalazi u bliskoj vezi: lenjacima i rogatim sobovima zbog čega se često postavljaju pitanja ima 1 kakve veze s čarobnjaštvom, te je li njegovo ime Santa igra slovima od Satan je anagram koji je lak za odgonetnuti) ili dolazi od fonetski iskvarenog Sv Nikole (Saint Nicholas) kako nas navode da vjerujemo?Mogli smo vidjeti da se Otac Božić (s uobičajenom mladicom božikovin kapi) zamišlja i prikazuje kao Sveti Kralj koji u božično doba (u vrijeme ju deskih svetkovina) donosi darove. Ponekad se naziva Djedom Mrazom ili C Zimom. Njegov negdašnji poganski lik u skladu je s kršćanskim svečanost iz 17. st., a pod imenom Santa Claus prvi se put pojavio tek sredinom 19. : Americi. Uza

sve te likove, tu je i Kriss Kringle. Jesu li svi oni ista osoba, i jesu, može li se kršćanski biskup poistovjetiti s veselim vilenjakom juletid: svetkovina koji puši lulu?U doba najranijih dana Rimske crkve, dakle oko 325., jedan od biskupa sutnih na Nicejskom koncilu cara Konstantina bio je stanoviti Nikola iz N u Maloj Aziji (današnja Turska) koji je tvrdio daje imao osobni susret s Isu: i anđelom. Na toj crkvenoj konferenciji biskupi su raspravljali o prirodi Svi Trojstva (Ocu, Sinu i Svetom Duhu), i o tome kako Isus nije jednostavne Božji, nego i utjelovljeni Bog. Ali bilo je tamo i biskupa iz predrimske šk koji su se suprotstavili novoj carskoj dogmi tvrdeći da je Isus bio Sin čije t: je stvorio Bog, ali da on sam nije bio Bog. Glavni zastupnik ove oporbene f cije bio je stari Libijac, aleksandrijski svećenik Arius. Ali, kad je Arius u: da se obrati Vijeću i iznese svoje mišljenje o toj temi, Nikola iz Myre udari je šakom u glavu - nakon čega je došlo do hitnog nicejskog kreda o TrojsOsim navedenoga, malo je toga bilo zabilježeno o biskupu Nikoli (27 343.) dok se u 9. st. nije pojavio grčki misionar Metod, koji je izmislio i nap* Santa Claus je lik iz pučkih predaja koji se u našim krajevima naziva Djed Mn (odnedavno) Djed Božićnjak. U ovom poglavlju suzdržat ćemo se od prevođenja nj va imena na hrvatski jezik. Zbog etimološkog istraživanja koje provodi autor bo držati se izvornika. Prim. prev.136Sotona i vilenjak Yuletidenjegovu biografiju.19 Nakon toga, školarci, vlasnici zalagaonica, mornari, prostitutke, trgovci i ljekarnici, svi su tvrdili da je nasilni Nikola njihov svetac--zaštitnik! U svojem tekstu Metod navodi da je Nikola darovao vreću zlata svakoj od tri djevojke koje je spasio od prostitucije - zbog toga vlasnici zalagaonica rabe tri zlatne kugle kao svoj znak, iako je tu vezu malo teže razumjeti. Navodno je imao moć kojom je mogao umiriti mora, dok se u drugoj pripovijetki vidi njegova veza s djecom; naime, Nikola je uspješno vratio u život tri dječaka koji su bili razrezani na dijelove, koje su njihovi roditelji, gostioničari, čuvali u rasolu!Otac Božić uklopio se u predaju o Kralju Božikovini. U Knjizi o Božiću iz 1888. prikazanje kako jaše na kozi noseći posudu s kuhanim vinom.Slijedom tih izvještaja Nikola je postao svetac-zaštitnik Grčke, Apulije, Sicilije, Lorraine i Rusije, gdje je naročito popularan u Pravoslavnoj crkvi. Na priči o »vrećama sa zlatom« utemeljena je nova tradicija u Nizozemskoj i oko nje gdje se Sv. Nikola vraćao svake godine kako bi tijekom noći 6. prosinca darivao dobru djecu. Taj sveti posjet dugo se provodi u Danskoj, Nizozemskoj i Belgiji.20137Kraljevstvo gospodara prstenovaPodrijetlo moderne priče o Santa Clausu često se pripisuje nizozem doseljenicima u Americi (točnije u New Yorku, koji se do 1700. nazivao Amsterdam).21 Oni su govorili da su baštinu Sv. Nikole donijeli sa sobom ko oceana, ali to nije istina. Nizozemski kolonijalni doseljenici zapravo s članovi nizozemske Protestantske reformističke crkve, koja nije podnosil toličke svece. Santa je u stvari potekao od lika koji su u Pennsvlvaniju pre njemački doseljenici. Zvao se Pelznichol (Zabundani Nikola),22 a ponek; se zove i Stari Niko. Smatra se daje on bio šaljivi kućni duh (srodan Hodt i Robinu Goodfellowu). Kao takav, čvrsto se ukorijenio do 1827. godine prisutan u Philadelphiji na juletidskim svetkovinama.23Prisjećajući se Enkidua iz stare mezopotamske legende o Gilgamešu24, nicholje bio divlji, čupavi individualac, kojega su pamtili po tome što je jed godišnje zbijao šale s ljudima - ta^tradicija preinačila se u darivanje. Nizoz' u Pennsvlvaniji, zajedno s ostalim doseljeničkim obiteljima, usvojili su t Pelznichola (ili Belsnickla), ali su darivanju pridodali kršćansku aromu i d; namijenili djeci zbog čega su ga prozvali Krist-kindle (»Krist-dijete«). Do 1 ovo ime zamijenilo je Pelznichola, mada je u nekim zajednicama bio pi kao Kriss Kringle.25 Oko 1823. u nekim se zajednicama Kriss Kringle srna djetetom - Kristom, koje se iz nekog razloga pojavljivalo u liku blizanca st bradatog Santa Clausa. Kako bi ih razlikovali/govorilo se da Santa silazi dimnjak, a kršćanski blizanac kroz ključariicu.26Kako bismo otkrili pravi identitet Santa Clausa moramo se vratiti Pelznii lu. U međuvremenu valja usmjeriti pozornost na događaje koji su stvoril bro poznati lik. U Engleskoj se ime Otac Božić

(Father Christmas) prvi put u 17. st., kao svojevrsna inačica Kralja Božikovine. Godine 1610. Otac Bc visokim šeširom i ukrasom od božikovine, pojavio se javno u predstavi 1 na maska, koju je postavio kolega Williama Shakespearea, dramski pisat Jonson. U istoj predstavi, uz skupinu djece na pozornici, prvi se put poj; Kupid, jedan od Santa Clausovih sobova.Idući značajan korak zbio se 1822. kada je američki spisatelj Clement C ke Moore napisao božičnu pjesmu za svoju djecu. On se oslanjao na neki tradicija, posebice na predaju o ruskom Djedu Mrazu, koji je imao saon upregnute sobove (za razliku od Sv. Nikole koji je uvijek prikazivan kake na bijelom konju). Donekle je nalikovao zabundanom njemačkom Pelznic čija su obilježja grmljavina (donner) i sijevanje (blitzen); odatle još dva imei sobove u Mooreovoj pjesmi - uz Kupida tu su i Hitri, Plesač, Propinjalo, đalica i Komet (Rudolf se pojavio tek 1939. u pripovijetki Roberta L. M138Sotona i vilenjak YuletideUnatoč anomalijama, Mooreova pjesma pod nazivom Posjet Svetog Nikole ubrzo je postala širom poznata kao Noć prije Božića, a otvaraju je stihovi:»Noć je pred Božić, u kući sve se smiruje komešanja nema, čak i miš miruje.«Ne samo daje u toj pjesmi prvi put predstavljen slavni sob nego je stvorena i prva poveznica između čarapa i dimnjaka, te je pružen opis novog juletidskog vilenjačkog karaktera:Odjeven u krzno od glave prema peti, Skut mu je čađav, iz dimnjaka pepeo leti; Svežanj igračaka zabacio je na rame, K'o kakav torbar dar vadi iz marame.Oči mu blistave, obrazi ruža rumena Jamice lica radosne, a nos višnja crvena. Usta u široki osmijeh se šire, Kroz gustu bijelu bradu vire.Drvenu lulu zubima drži,oblačak dima nad njime kruži.Lice mu široko, trbuh mali, okrugaoOd smijeha se srdačnog k'o puding tresti stao.Razdragani stari vilenjak, bucmast i tust, Izmamio mi je osmijeh, mada duhom bijah pust.Moderni Santa toliko je evoluirao da čovjek jedva može prepoznati čudnovatog malog momka kojega u svojoj pjesmi iz 1848. opisuje Moore. Godine 1869. knjiga je objavljena u boji. Slike je ilustrirao nepoznati autor, a Santin lik vrlo je sličan današnjem. Neobično je što u pjesmi Moore malog, bucmastog vilenjaka s crvenom kapicom i lulom naziva Sv. Nikolom, iako likom potpuno odudara od povijesnog biskupa.časopis Harpers Weekly u to je vrijeme angažirao političkog karikaturista Thomasa Nasta da im za naslovnice božičnih izdanja napravi seriju crteža popularnog vilenjaka. On je još više razradio lik, te ga učinio većim i nešto manje vilenjačkim. U međuvremenu je Otac Božić (s izgledom druida koji u kosi139Kraljevstvo gospodara prstenovaima upletenu božikovinu) u Engleskoj imao vikansku karijeru. Godine 1 pojavio se u Božičnoj knjizi Thomasa K. Hervevja. Umjesto soba jahao je k a u ruci je imao zdjelu s kuhanim vinom.27Sliku Santa Clausa u Americi je dovršio Haddon Sundblom. On je od 1 do 1964. za Coca-Colu stvarao božične reklame koje su se širom svijeta p< ljivale u časopisima The Post i National Geographic. Tako je svima poznati, derni Santa Claus postao pravi diznijevski lik. Zašto je dobio novo ime L Claus? I zašto Danci svojeg negdašnjeg Sint Nicolaasa nazivaju Sinterklaa li se početkom 20. st. neka nova tradicija uvukla u staru? Svakako. Ust dvije tradicije stopile su se s američkim božičnim vilenjakom - kao prvo, < Božić, tj. Kralj Božikovina iz engleske druidske tradicije, a kao drugo i naj nije, kultura Pelznichola (naširoko poznatog Kriss Kringlea) koji je kopija dekina, Robina Goodfellowa ili Pucka.Da bismo razumjeli kako je ddšlo do promjene imena u Santa Claus, pot no je vratiti se daleko u europsku prošlost, gdje je Pelznichol dobio svoje zato jer je bio nick (kućni duh), te su ga čak nazivali Stari Nick.28 Od tren kada se božični lik Clementa Clarka Moorea pojavio »odjeven u krzno od j do pete«, započelo je stapanje Sv. Nikole i Krznenog Nikole.

Stari Nick je bio lik koji se najviše uklapao u opis vraga pape Grgura, posve uklopio u srednjovjekovne opise palog anđela, koji se još uvijek pone naziva Stari Nick. Gdje je taj vrag živio?Sudeći prema navodima svećenika, on je živio na dalekom Sjeveru, a t preuzeli iz starozavjetne knjige Jeremijine (1:14): »I Gospodin mi reče: sa sj ra prolomit će se zlo i obrušiti na sve stanovnike zemlje.« Tako je Stari I (Pelznichol), po svoj prilici, došao sa Sjevernog pola kao što Santa Claus d< u naše vrijeme. Sv. Nikola nema baš nikakve geografske veze s dalekim verom. Ostatak priče slijedi ovu nit i sotonsku utvaru pape Grgura - St Nicka - koji je bio čest lik Prikazanja muke Isusove, popularnih igrokaza h st.29 U djelima Jakoba Grimma (glasovitim bajkama braće Grimm) konačn sastavljeni svi dijelovi slagalice. U svojem iscrpnom istraživačkom djelu Tei ska mitologija Grimm objašnjava daje u zapletima srednjovjekovnih kršćan igrokaza bilo uobičajeno da se osobnost slavnog svetog biskupa (uglavnom bio Sv. Nikola) rascijepi30. Karakter tradicionalno dobronamjernog sveca o bi nepromijenjen, ali njegov alter ego bi degenerirao i pretvorio se u svoju protnost, biće srodno Pelznicholu: divljeg sotonskog stvora po imenu ClaTako su se Kralj Božikovina, Sv. Nikola, Otac Božić, Kriss Kringle i znichol naposljetku stopili u sveobuhvatno biće Starog Nicka, alter ego n gih božičnih igrokaza. Upravo je on za sva vremena odredio ime vilen140Sotona i vilenjak Yuletidejuletidskih svečanosti - on je bio »Satan Claus«, mada je (zahvaljujući strateškom anagramskom prijelazu s izvornog sotonskog na prihvatljiviji svetački stil) postao poznatiji kao Santa Claus.141Kraljica VilenjakaVitez Crvenog KrižaMeđu najpoduzetnija djela elizabetinske ere svakako spada epska pjesma Krc vilenjaka Edmunda Spensera - koje je, prema pismu kraljičina poručnika sir \ tera Ralegha od 23. siječnja 1589., Spenser posvetio samoj kraljici ElizabeSredišnji lik u tom epu je princ Artur iz vremena koja su prethodila njeg kraljevanju i Okruglom stolu, dok se kraljica vilenjaka (po imenu Glorian; kraljica Elizabeta) provlači kroz priču kao središnji smisao za kojim se tr Spenser je potragu opisao kao »kontinuiranu alegoriju« koja djeluje na ne liko razina istovremeno: potraga za dostojanstvom i prosvjetljenjem u prii je svih gralskih romanci, s naglaskom na vrlini služenja.Na sličan način likovi iz Knjige srca od ljubavi duhovne Renea I. predstavi određene vrline kao npr. svetost, čednost, istinu, ljubav, umjerenost, do janstvo, prijateljstvo, pravednost, uslužnost, vjeru, nadu i milosrđe. Poanl pjesme da se konačna svetost ne može dosegnuti bez spoznaje istine. Od c bite je važnosti što se sve te vrline u pjesmi spominju kao temeljne kvali istinskog kršćanstva, a najveće je zlo i najveći neprijatelj istine, prema Sp seru, Rimska crkva.Utemeljena na filozofskim temama Aristotela i arturijanskih legendi, J ljica Vilenjaka (najduža pjesma na engleskom jeziku) počinje s avanturama teza Crvenog križa, koji simbolizira svetost i bori se protiv ponosa. Na zah kraljice vilenjaka, a u društvu patuljka, on jaše u pomoć djevi Uni čije rodil i puk ugnjetava zli zmaj. Za vrijeme putovanja Crveni Križ suočava se i u zlonamjerno biće po imenu Zabluda, a potom susreće čarobnjaka Archim koji ga uspijeva zavarati da Una nije čestita gospa, kako mu se činilo, zbog ga je vitez napusti. Bez Une na svojoj strani, Crvenog Križa zavede podmi142Kraljica VilenjakaDuessa i na prepad odvede u Kuću Oholosti. Tamo susreće kraljicu Luciferu i upoznaje njezine podanike: Lijenost, Proždrljivost, Oholost, Razvrat, Pohlepu, Zavist i Bijes (sedam smrtnih grijeha) koji ga oslabe, pa bude bačen u mračnu tamnicu.U međuvremenu Una pobjegne od Archimaga i sprijatelji se s lavom koji postane njezin zaštitnik, međutim, čarobnjak (prerušen u Crvenog Križa) im se pridruži i ubije lava. Una zaštitu potraži kod mrzovoljnog viteza, skupine satira i šumskih nimfi. Naposljetku susreću patuljka koji ih informira

da je Crveni Križ utamničen, te oni odluče zamoliti za pomoć princa Artura. Njegova vojska bez oklijevanja navalila je na Kuću Oholosti kako bi osigurala oslobađanje viteza.Nakon svega, Crveni Križ iznova se sjedinjuje s Unom, ali zapada u duboki očaj jer je bio lakovjeran pred čarobnjačkim lukavštinama. No djeva ga (u maniri prave izvorske vile) odvede u Kuću Nade pomoću njezina »izvora života«,* gdje on povrati vitešku pribranost i na koncu pobijedi zlog zmaja.ObavještajciTijekom 1517., u vrijeme skupih godina inkvizicijskih progona, dominikanski redovnik Johann Tetzel predstavio je unosnu ideju za punjenje vatikanskih trezora iz džepova crkvenih članova. Do tada se oprost grijeha, tj. njihovo okajavanje, provodilo pomoću posta, moljenja krunice te drugih djela iskrenog pokajanja. Tetzelova ideja bila je da se tradicionalno okajavanje zamijeni službenim do-kaznicama koje jamče odrješenje, a mogu se dobiti za novac. Visina donacije određivala je omjer oprosta! Sve je odobreno papinim proglasom, a rasprodaja odrješenja grijeha postala je popularna medu biskupima, te je ubrzo postala izvor značajnog prihoda Crkve.Stoljećima prije, ortodoksno svećenstvo i njegovi crkveni redovi pretrpjeli su niz nečuvenih mjera što ih je nametnula pohlepna hijerarhija koja je postajala sve potkupljivija. Unatoč svemu, oni su se krajnje odano držali svih vatikanskih diktata, ali prodavanje kršćanskog spasenja za novac nisu mogli tolerirati. Zato je ta praksa otvoreno osporena u listopadu 1517. Na čelu onih koji su se tome suprotstavili bio je Martin Luther, redovnik reda augustinaca i profesor teologije na Sveučilištu Wittenberg u Njemačkoj. On je pisani prosvjed prikucao na vrata mjesne crkve u kojoj je služio. Kada je primio papin ukor, javno ga je zapalio. Time je Crkvi prouzročio nevolje, pa je bio ekskomuniciran.143Kraljevstvo gospodara prstenovaSudbina je htjela da Lutherov službeni protest trajno raskoli Zapadnu c na dva dijela. To je ujedno bio i povod stvaranju čitavog niza reformacij pokreta i establišmenta, alternativne kršćanske strukture izvan vatike. kontrole. Sama struktura (nazvana po Lutheru i njegovim kolegama »pi stantima«) postala je poznata kao Protestantska crkva.Tijekom luteranske reformacije, godina 1750. bila je velika prekretnica i ligijskoj povijesti Engleske, jer je 15. veljače papa Pio V. ekskomunicirao kra Elizabetu I. Tudor (vidi Dodatak VII). Katolička crkva dugo je bila prisui Engleskoj, još od doba Sv. Augustina, no Elizabetin otac, kralj Henrik \ odvojio je englesku crkvu od rimske kontrole kako bi se mogao razvest Katarine Aragonske i zadobiti crkvene posjede. Međutim, on nije postao testant, kako se često navodi. On se jednostavno proglasio glavom engle: ogranka Katoličke crkve. Njegove kćeri odvele su obitelj u dva različita sm jer su bile teško zavađene po pitanju vjere: Marija Tudor (poznata kao Kr Marija) bila je gorljiva katolkinja, dok je Elizabeta bila vjerna protestantiz Tako je ovaj način podjele prevladavao cijelim područjem. Nakon što je 1 Marija postala kraljica, Elizabeta je nastojala ujediniti sve crkvene otpadi kako bi osnovala odvojenu Anglikansku crkvu - protestantsku inačicu rims biskupskog koncepta. U tom smislu, g. 1563. uvela je Trideset i devet članaka gleske doktrine, koje je Vatikan javno optužio sedam godina kasnije.U to vrijeme Francuska i Španjolska bile sii službeno katoličke zemlje, đutim, kako je Engleska bila vrlo utjecajna na svjetskoj pozornici, tadašr kraljevima otvarala su se dva smjera. Mogli su sklopiti bračni savez s Elizabe kako bi iznova podveli Englesku pod vatikansku kontrolu, ili su mogli otvor zaratiti. Zato su Francuzi savjetovali Elizabeti da se uda za brata francus kralja Henrika III., vojvodu d'Anjoua, no taj plan su Robert Dudley, gro: Leicestera, i njegova stranka Rat protiv katolika, strateški izbacili iz igre. 7 vrijeme Španjolska je i dalje bila neprijateljski raspoložena prema Engles jer je kraljica Elizabeta 1559. otvoreno odbila prosidbu njihova kralja Filip Engleskom puku nije trebalo mnogo vremena da okrene leđa vlastitoj au stinskoj prošlosti i zaključi kako biti katolik znači biti neprijatelj EngleskeTijekom tog vremena, koje je obilježilo vjersko i političko previranje te inti Elizabetin dvor utemeljio je službu koja će postati ključna engleska špijun mreža: Obavještajnu službu. Na njezino čelo stupio je sir Francis Walsingr koji je od 1570. bio veleposlanik u Francuskoj, a potom i

protestantski aj; na terenu.2 Upravo se njegov izvještaj o španjolskoj vojnoj sili, pod nazi\ Nacrt špijunaže u Španjolskoj, smatra formalnim osnivačkim dokumentom od Obavještajne službe.144Kraljica VilenjakaNa početku svoje obavještajne karijere Walsingham je oformio tim špijuna koji su surađivali s njime. Jedan od prvih bio je poznati astrolog, matematičar i Dudlevjev* suradnik, John Dee (1527. - 1608.). On je po dužnosti otišao u Poljsku, a dužnost mu je bila da izvještava o intrigama između Vatikana i Španjolske.3 Nekoliko godina poslije, 1562., Dee je otkrio knjigu Stenographia, Johannesa Trithemiusa (1462. - 1516.), benediktinskog opata iz Sponheima, iz koje je mnogo toga naučio o šifriranju i kodiranju na temelju čega je napisao vlastito djelo o tome, kako bi olakšao komunikaciju VValsinghamove špijunske mreže.4 Obavještajna služba koristila se brojevima kako bi označila špijune, ali i druge ljude i mjesta: Engleska je, primjerice, bila broj 39, Nizozemska 96, Njemačka 70, španjolska kraljica 55, a Marija, škotska kraljica 3. Tajni agent John Dee krio se iza broja 007.5čarobni krugOsim aktivnosti u vladi, dr. Dee bio je imenovani astrolog kraljice Elizabete i primijenjeni alkemičar prema kraljičinu ovlaštenju. On je slavan i po svojem djelu Liber Mystorium koje se često smatra enohijanskim djelom, jer se u njemu nalazi »anđeoska konverzacija«. Ali ovo djelo (koje se danas nalazi u Britanskom muzeju) sastoji se od niza sabranih izvještaja o vatikanskim obavještajcima, koje je zabilježio Deejev odvjetnik i saveznik Edward Kelly u teško kodiranom obliku.6 Nastojeći diskreditirati Deejeve izvještaje, katolici su na brzinu osmislili propagandu koja ukazuje da je on svojevrsni crni mag koji se udružio s anđelom Urielom, pa razgovara s njime čudnim nezemaljskim jezikom. Dee je pak to iskoristio za javljanje pretpostavljenim vezama u svijetu duhova. Doktor Robert Hook (pronalazač libele i mornaričkog barometra) nekoliko je desetljeća poslije Deejeve šifrirane spise besprijekorno razjasnio Kraljevskom društvu Stuartovih. Ipak, još i danas postoje mnoge knjige koje se naivno oslanjaju na crkvene kontraobavještajne izvještaje s pretpostavkom da su aktivnosti Johna Deeja bile okultne naravi.Što se samog dr. Deeja tiče, postoje mnogi razlozi da ga okarakteriziramo kao čarobnjaka, jer je kao znanstvenik napravio mnoge stvari koje su u 16. st. smatrane magijom. Tom se riječju najčešće objašnjavalo sve što se nije moglo razumjeti ili se smatralo iracionalnim - npr. ako je Ciganin ili stranac nekoga* Nadimak Roberta, prvog grofa od Leicestera (oko 1532. - 1588.). Britanski državnik i miljenik kraljice Elizabete I. Prim. prev.145Kraljevstvo gospodara prstenovaizliječio nekonvencionalnom metodom liječenja. Kršćanski crkvenjaci b okruženi raspelima i krunicama, ali ako bi primijetili praznovjerje drug ste, tj. upotrebu kakvog drugog privjeska za sreću ili talismana, odmah smatrali mračnim i zlokobnim predmetima. Kršćanski biskupi smatra đavolskima sve druge vjere, a sebe doživljavali privilegiranima za izvo< egzorcizama. Ako se pripadnik nekog drugog vjerskog sustava usudio 12 sličan »čiribu-čiriba« kako bi otjerao zle duhove, onda su to smatrali sc skom vradžbinom! Crkvena arogancija dosegla je takve razmjere da je og u krajnje zlo obrednih žrtvovanja, što su inkvizitori pokazali divljačkim ku smrti, a puritanci lovom na vještice.Provoditelji Malleus Maleficarum tvrdili su sa svom sigurnošću da su astrc ja, proricanje, alkemija i numerologija oblici gnjusne magije, stoje otišlo t daleko da su biskupi na Tridentskom koncilu na sjeveru Italije (1545. - 1 na crnu listu stavili Merlinova phročanstva. Takvi stavovi bili su od ogrc koristi za međunarodne obavještajce poput Deeja, koji je to koristio kao pr dan zaklon. Dee je bio sve što je Katolička crkva prezirala - astrolog, alk čar, proricatelj budućnosti i numerolog, a povrh svega glavni savjetnik kr: Elizabete te terenski operativac neprocjenjive vrijednosti. U predgovoru s1 Euklida Dee se žali kako se njegovo matematičko umijeće smatra »kletve Gabriel Naude (poznati francuski knjižničar kardinala Richelieua i Maza ovako je to komentirao u svojem djelu iz 1623. Instruction a la France sur la de l'histoire des Freres de la Roze-Croix: *

Sve što je rečeno o njegovim izvanrednim djelima treba pripisati poznavanju prirode i matematike, a ne trgovanju s demonima, što on nikada nije činio ... Ovu prazninu moram popuniti kako časno ime ovog engleskog franjevca, doktora teologije, najvećeg kemičara, astrologa i matematičara svojeg vremena ne bi dovijeka ostalo pokopano i osuđeno u masi vještaca i čarobnjaka kojima on zasigurno nije pripadao.Zanimljivo je da se među prve učenike Johna Deeja ubraja Edward de (1550. - 1604.), 17. grof od Oxforda, potomak Aubreva, vilenjačkog krai 11. st., te Roberta, 3. grofa od Oxforda koji je poslužio kao uzor za lik Ro Hooda. Na stranu to stoje bio jedan od Velikih Uzvišenih Chamberlaina je loze, Edward je bio cijenjeni spisatelj i pjesnik, znani pokrovitelj umjetn146Kraljica Vilenjakakojega su mnogi nazivali »prijateljem muza«, te predvodnik elizabetanskog romantičarskog pokreta.8 Velik dio njegovih povijesnih istraživanja temelji se na Kronikama Engleske, Škotske i Irske, koje je 1558. objavio Raphael Holinshed, čijom Kronikom se služio i Edwardov suvremenik William Shakespeare.Sljedeći plodni spisatelj tog doba bio je astrolog i filozof Francis Bacon (1561. -1626.) kojega je vitezom i vikontom Sv. Albana proglasio Elizabetin nasljednik, škotski kralj Jakov VI. Stuart (engleski kralj Jakov I.). Bacon je bio kraljev ministar unutarnjih poslova i ministar pravosuđa, te Veliki majstor rosenkreuzera, kao i dr. John Dee kojega je naslijedio. Ti su se ljudi (William Shakespeare, Edward de Vere, Francis Bacon) kao i ostali istaknuti spisatelji poput Philipa Sydneyja, Christophera Marlowea, Bena Jonsona, Johna Fletchera, Edmunda Spensera i dr. kretali u istim krugovima. Većina njih bili su obavještajci i pripadnici rosenkreuzerskog pokreta.Najslavniji spisatelj iz skupine koji je radio za Obavještajnu službu bio je Christopher Marlowe, kojega je Walsingham unovačio još 1580. dok je studirao na Cambridgeu. Prema kronikama, najaktivnije razdoblje njegova djelovanja bilo je od veljače do srpnja 1587., kada je po tajnom zadatku otišao u Reims da ga španjolski kralj Filip upozna s vođom Katoličkog pokreta, vojvodom de Guiseom.9 U takvom društvu, Marlowe je spremno prihvatio ulogu dvostrukog špijuna, upoznajući se tako sa zavjerama protiv kraljice Elizabete.Naravno, 30. svibnja 1593. Marlowe je nasmrt izboden u londonskoj Skupštini u Deptfordu, gdje se tada nalazio Robert Poley, špijunski ataše i nadzornik Walsinghamove kćeri.10 Prema izvještaju istražnog suca, tamo su još bili Po-leyev asistent Nicholas Skeres i Walsinghamov tajnik Ingram Fritzer. Još uvijek se raspravlja o tome tko je od njih ubio Marlowea. Nakon umorstva, Fritzer je uhićen, ali je za manje od mjesec dana pušten na slobodu uz kraljičinu ispriku. Točno se zna da je Marlowe bio uhićen u nedjelju 20. svibnja jer ga se teretilo za herezu. No prema nalogu glavnog suca pušten je uz jamčevinu do suđenja - uz jamčevinu koja je istekla baš na dan njegova umorstva.11 Sve ukazuje na to da je umorstvo bilo iznutra naloženo, politički motivirano, i trebalo je spriječiti da na sudu budu iznesene državne tajne.S obzirom na bliskost i članstvo u bratstvu brojnih dvorskih spisatelja ne iznenađuje sličnost sadržaja i stila u njihovim djelima, naročito onih o Gralu koja su pisana u ponešto tajnovitom obliku. Zbog toga se tijekom proteklih stoljeća toliko i raspravljalo o tome tko je što pisao i za koga. Mnogi su smatrali da su Shakespeareova djela zapravo napisali Bacon ili de Vere. U svojim nastojanjima da to dokažu, od 1871. (kada su svećenici prvi put posumnjali147Kraljevstvo gospodara prstenovau Shakespeareovu stručnost) pa do današnjeg dana, stratfordovci, bejknc oksfordovci dokazuju teze koje zastupaju njihova udruženja.12Neki tvrde da su Christopher Marlowe ili William Stanley, vojvoda od byja bili VVilliam Shakespeare, međutim teorije o »alternativnom autoru« kazale su se manjkavima, i stvarno nema nikakva razloga za pretpostavku itko drugi osim Williama Shakespearea napisao djela Williama Shakespe; Svi zapisi govore u prilog tome da je od vremena Johna Deeja postojao d organizirani sindikat pjesnika i spisatelja. Mnogi od njih naginjali su rc kreuzerima i zanimali su se, ako ne i izravno bavili znanstvenim i duhos temama koje je Crkva smatrala magijom.

Nedavno je Charles Vere postavio pitanje zašto je rasprava o Shakespe okončana u njegovu korist na prijelazu tisućljeća. Potom je na vlastito pil odgovorio oslanjajući se na Oksfordske spise de Verevvih13, te zaključio da dje Williama Shakespearea treba odati priznanje zbog mudrosti koju sadrža a »koja čovječanstvu mogu pružiti ključ za budući razvoj«. Posve u skla gralskim kodeksom Gospodara prstenova, razloženim na početku ove kr Charles Vere nastavio je i ukazao na sljedeću činjenicu - sve dok će oni vladaju svijetom proračunato istraživati sebe radi materijalnog probitka Shakespeareov Edmund u Kralju Learu), dotle će »njihova moć ostati puki gmatizam, a čovjekov odnos s jezikom i zemljom gubit će svoju organsku a To je šteta, jer, kad se ne zloupotrebljava, ta je moć sveta.«činjenica je da su mnogi politički problćmi koji zabrinjavaju današnje d tvo zabrinjavali i društvo u elizabetansko doba. U tom smislu Shakespea ve drame obuhvaćaju dobar dio konflikta između komercijalnog kapitaliz duhovne razmjene, te neprestano ukazuju na vrijednost potonjeg. Nalazin na prekretnici, kaže Vere, kada ljudi preispituju temeljne vrijednosti. U ; kespeareovo doba ljudi nisu pretjerano marili za njegovu izjavu - »ljudi s najboljem putu da postanu plaćenici*«, ali danas tu poruku mogu čuti i r mjeti. Njegove drame nisu bez razloga preživjele u psihi ljudi više od 400 g na. Oduvijek smo instinktivno znali da njegova djela imaju »snagu otkrive: Zato je iznimno važno da shvatimo tko je on zapravo bio. Trebamo obratiti zornost i prepoznati njegovu jedinstvenu filozofiju koja će zauvijek svjedoči plemenitost po rođenju i izgledu nije jamstvo plemenitosti duše - jer bilo c radi o vođi ili sljedbeniku, istinska plemenitost očituje se u dostojanstve kodeksu služenja drugima.* Eng. mercenary - prema definiciji Websterova engleskog rječnika, plaćenik je c koja radi isključivo za novac ili nagradu. Prim. prev.148Kraljica VilenjakaMarija StuartKraljevska Kuća Stuartovih (izvorno »Stewart«) potekla je od škotsko-galskih i bretonskih korijena, kao jedna od prvih gralskih nasljednica kulture Gospodara prstenova.14 Slijedeći neprekinutu lozu od kralja Erca od irskih Dal Riata sjedne strane i galskih Kraljeva Ribara s druge strane, taje kraljevska dinastija duže od svih europskih dinastija opstala na tronu. Vladali su više od tri stoljeća - od 1371., kada je zavladao škotski kralj Stewart, a potom i od 1603. kada su vladavinu nastavili kao britanska kraljevska Kuća Stuartovih.Prije smo vidjeli kako Elizabetina kuća Tudorovih nije imala pravo na englesku krunu, a preotela ju je od Kuće Plantageneta 1485., mačem, u bitki kod Bosworth Fielda. Elizabetina teta Margareta Tudor vjenčala se za škotskog kralja Jakova IV. Stewarta i postala baka Marije Stuart koju je, kao i Ivanu Orleansku, nesretna sudbina učinila jednom od najomiljenijih tragičnih heroina.Kada je 1548. navršila šest godina (Elizabetin otac, engleski kralj Henrik VIII. neprestano je prijetio Škotskoj) Marija, kći Jakova V, školovala se u Francuskoj kod Diane de Poitiers, utjecajne ljubavnice francuskog kralja Henrika II. (upravo je tijekom njezina boravka u Francuskoj uveden naziv »Stuart« jer slovo »w« nije postojalo u francuskoj abecedi). Kada je navršila šesnaest godina, Marija se vjenčala s dauphinom Francoisom zbog čega ne samo daje postala škotskom kraljicom (otac joj je umro 1542.) nego je postala i kraljicom Francuske. No Francois je uskoro umro, a Marija se vratila u Škotsku g. 1561.15 U to vrijeme njezina rođakinja Elizabeta Tudor smišljala je planove za englesku Protestantsku crkvu, a isposnikjohn Knox (negdašnji kapelan na dvoru Tudorovih) utemeljio je Prezbiterijansku crkvu u Škotskoj. Prije toga, škotski kraljevi nikada nisu iskazali vjernost niti jednoj crkvi, a naročito ne Katoličkoj otkako je čitav narod bio ekskomuniciran, jer se u 14. st. kralj Robert Bruce suprotstavio papi.Nakon povratka, Marija Stuart otkrila je da u Škotskoj više nema vjerske snošljivosti jer je tijekom njezina izbivanja uskogrudni Knox postavio nova pravila. Njoj je to teško palo jer je bez mogućnosti izbora odrasla i odgojena u katoličkom okruženju na francuskom dvoru, te ništa drugo nije poznavala. A onda je, povrh svega, Knox proglasio da prema Božjem zakonu ne postoji ni jedna žena koja je sposobna vladati kraljevstvom! U tom svjetlu, Marijin protestantski polubrat Jakov, grof od Morava, pokušao je 1565. oteti škotsku krunu, pa je sastavio vojsku i napao Marijine

snage, ali pokušaj je bio neuspješan, te je protjeran u Englesku.149Kraljevstvo gospodara prstenovaIste godine Marija se udala za mlađeg rođaka Henrika Stewarta, lorda Darnleva koji je polagao pravo na englesku krunu zbog svoje bake Marg; Tudor (udovice Jakova IV.) i njezina drugog supruga, grofa od Angusa. U i đuvremenu, sa sigurne udaljenosti, Moray je putem svojih agenata davao 1 ne informacije lakovjernom Darnleyu, koje su insinuirale daje Marija pre1 bliska s osobnim tajnikom Davidom Ricciom. Darnley je zato udaljio kraljić povjerenika Riccia, koji je potom pronađen nasmrt izboden.Ubrzo zatim, 19. lipnja 1566., njihov sin (koji je kasnije postao kralj Ja VI.) rođen je u edinburškom dvorcu. A onda se na sceni pojavio novi lik: mes Hepburn, grof od Bothwella, veliki škotski admiral. Uz podršku Vij povjerenika preporučio je kraljici da se razvede od Darnleya koji je osol bio upleten u Ricciovo ubojstvo. Marija je odbila savjet zbog čega je prove< alternativni plan. U ranim jutarnjim satima 10. veljače 1567. Bothwell i r njegov pristaša digli su u zrak kuću u Kirk o'Fieldu, gdje je Darnley spai Kako se kasnije ispostavilo, Darnley je pobjegao kroz prozor, ali je naletic drugu skupinu neprijatelja koji su ga na mjestu ubili. Nakon toga, Bothwe odveo Mariju u svoj dvorac u Dunbar, gdje je boravila deset dana, a poton nakon nekoliko tjedana udala za Bothwella.Potom je uslijedila pobuna zavidnog plemstva, pa je Bothvvellova vojska tučena kod Carberry Hilla 1567. godine. Marija je tada kao taokinja odved na otok-utvrdu Lochleven, gdje je u tamnici nezakonito primorana abdici u korist svojega jednogodišnjeg sina. Tada se ponovno pojavio Moray s nar rom da bude proglašen regentom Škotske. Marija, izbavljena iz Lochlevc podigla je vojsku, koju su porazile Moraveve snage. Upravo tada, 13. svil 1568., otpočelo je posljednje poglavlje tužne priče o Mariji Stuart. Nakon je iz Škotske pobjegla u ribarskoj barci, odlučila je da se neće vratiti u kate ku Francusku gdje je imala novac, prijatelje i imanja. Umjesto toga, otpio je u Englesku (i zatražila zaštitu od svoje rođakinje, kraljice Elizabete I.) 1 ju je doživjela kao prijetnju zbog čega je devetnaest godina provela u kućr pritvoru, seleći se s jednog mjesta na drugo.Problem je bio sljedeći. Ne samo da je Marija Stuart bila zakonita škol kraljica i francuska kraljica-udovica nego su je smatrali i najbližom živuc članicom obitelji kraljice Elizabete. Budući da se Elizabeta nije vjenčala i imala djece, Marija je bila moguća nasljednica engleske krune. Iako se vj< iskrala iz Škotske, još uvijek se mogla izdignuti i postati iduća kraljica Engk - što je za novopečeno anglikansko svećenstvo bila neprihvatljiva perspekl posebice zbog Marijina katoličkog odgoja.150Kraljica VilenjakaNezaštićeni položaj u kojem se Marija našla bio je nezavidan, jer su na Eli-zabetinu dvoru smišljene spletke koje su je nastojale umiješati u izdajničko djelovanje, a tih pokušaja bilo je tim više što je kraljica Elizabeta bivala starija. Prvo je optužena za Darnlevevo ubojstvo, a na dvoru su napisana pisma (tzv. Pisma iz kutijice) koja su ukazivala da je Marija bila Bothvvellova ljubavnica i prije nemilog događaja. Međutim, pisma nisu dokazala baš ništa osim vlastito sumnjivo podrijetlo.Na koncu je, 1572. godine, protiv Marije usvojen Zakon o ukinuću svih prava, kojim su joj zanijekana sva prava na englesko prijestolje. Ona niti je ikada polagala pravo na prijestolje niti je bila u položaju takvo što poduzeti. Prosvjedujući zbog svoje nevinosti, jedino što je Marija ponavljala bilo je: »Došla sam u Englesku jer mije rođakinja obećala pomoći u borbi protiv mojih neprijatelja i pobunjenika, i odmah bila zatvorena.« Preklinjala je Elizabetu da joj povjeruje kako su Pisma iz kutijice krivotvorena, čak je molila daje protjera u Francusku »što bi joj bilo lakše od iscrpljivanja plačem i kajanja stoje doživjela zlo, nakon što joj se moleći obratila za pomoć.« Njezine molbe nisu bile uslišane.Iskreno govoreći, nesretna škotska kraljica uletjela je u neprijateljsko gnijezdo iz kojeg nije bilo moguće pobjeći niti se skloniti od tipično tudorovskih zavjera i protuzavjera. Najslavnija je Babingtonova zavjera koja je vodila do Marijina smaknuća. Englez Anthonv Babington, Mariji potpuno nepoznat, s članovima Elizabetina dvora isplanirao je ubojstvo engleske kraljice, no plan je osujetio državni tajnik: upravitelj Obavještajne službe, sir Francis Walsingham.

Nakon devetnaest godina zatočeništva, Marija, škotska kraljica, privedena je na sud, nakon Babingtonova uhićenja, optužena za veleizdaju i osuđena na odrubljivanje glave u dvorcu Fotheringav kod Peterborougha 8. veljače 1587. Smrtnu kaznu potpisala je njezina rođakinja, engleska kraljica Elizabeta I. Pripremajući se za smaknuće, Marija je svoje sluškinje zamolila da joj sašiju krvavocrvenu haljinu, te podsuknju i čarape u istoj boji. Tako je presudnog dana odjenula crvenu opravu i potom bila odvedena u predvorje dvorca. Bilo joj je dopušteno da u mideru drži psića, kako bi joj njegova toplina davala hrabrost. Približavajući se gubilištu odbacila je plašt, otkrila crvenu opravu i rekla: »Možete mi proliti krv protiv moje volje, ali vam je neću pokazati.« Zatim se spustila do panja. Glava joj je otpala tek nakon trećeg udarca. Nakon toga, beživotno tijelo počelo se micati, što je prestravilo promatrače, a onda su vidjeli psića kako proviruje.Na svakom dvorskom procesu koji se vodio protiv nje, Marija je uspjela dokazati da nije sudjelovala u zavjerama protiv Elizabete, ali njezine molbe bile su uzaludne. Prozirni slučaj protiv Marije Stuart temeljio se na inkriminiranim151Kraljevstvo gospodara prstenovapismima, koja je navodno pisao Babington ili su pisana njemu. Ti dokun ti, otkriveni 250 godina poslije, bacili su posve novo svjetlo na zavjeru kc gurnula Marijinu glavu pod sjekiru.Odvjetnik Robert Leigh, čiji je predak zastupao Elizabetin dvor, pron je 1836. kovčežič prilikom čišćenja arhive u obiteljskoj kući Bardon, kod Cleevea u Somersetu - kovčežič je sadržavao dokumente optužbe i sud Mariji, škotskoj kraljici. On ih je predao Britanskom muzeju, gdje je potvn njihova autentičnost i gdje se do danas čuvaju.Spisi iz Bardona sadržavaju detaljan popis pritužbi na Mariju, ali i nje opetovano nijekanje te neobjavljenu istinu o njezinoj nedužnosti. Mnogi kumenti otkrivaju podmukli sudski postupak njezina gonitelja Francisa ^ singhama te njegova sudionika, rizničara lorda Williama Cecila od Burghl Tijekom suđenja Marija je izjavila: -»Sama sam, bez savjetnika i bilo koga bi me zastupao. Oduzeti su mi dokumenti i bilješke, uskraćena mi je s1 pomoć, sve mi je oduzeto kako bi mi se naštetilo.« Otkrićem Spisa iz Bar, prava narav Marijine nevolje razotkrivena je; navodna korespondencija izn nje i Babingtona (glavni kamen spoticanja njezine krivice) pokazala se kr tvorinom osmišljenom u Walsinghamovom uredu. Tako je postalo posve ji da su sva pisma na temelju kojih je optužena krivotvorine kao i njezini pot Sve to dokazano je 250 godina prekasno!152ffi--315Lorna DooneKuća GralaOd svih gralskih dinastija koje su ikada vladale, najuglednija i najutjecajnija nakon merovinških kraljeva, bila je škotska kraljevska Kuća Stewartovih (Stuartovih). Više od dvjesto godina Plantageneti i Tudori uzaludno su pokušavali zbaciti s trona škotske kraljeve. Svaka generacija Stewartovih koja je uslijedila, uspijevala je sačuvati neovisnost nacije, često uz veliku cijenu, jer se sjeverno od englesko-škotske granice vodila bitka za bitkom kako bi se očuvala albi-genška kultura. Kakve li ironije, 1603., nakon smrti Elizabete I. za prijestolonasljednika je odabran Jakov, sin Marije Stuart, koji je postao engleski kralj Jakov VI. Ipak, to je bio prvi korak ka konačnom nestanku te kraljevske obitelji s vladarske scene.Strogo govoreći, iako je Marija bila najbliži Elizabetin rod, njezin sin nije bio punopravni nasljednik engleskoga trona. Tron je trebao naslijediti Edward Sevmour, lord Beauchamp, potomak Marije Tudor, koja je bila sestra Henri-ka VII. Jasno, iza svega je stajala svrhovita strategija anglikanskog parlamenta pomoću koje su željeli zadobiti vlast nad drevnim škotskim nasljednicima -strategija koju je prije smrti kraljice Elizabete I. počeo razvijati ministar Robert Cecil, sin lorda Williama Burghlevja.1Dovođenje kralja Jakova u London bio je politički osmišljen manevar, pomoću kojega se trebao raskinuti stari savez između Škotske i Francuske, koji je postojao još od doba Karla Velikog. Osmišljen je radi ujedinjenja Škotske i Engleske pod jednim vladarom, dok je suvereni položaj

Škotske ukinut, a vladanje škotskog kralja bio je tehnički detalj koji se lako mogao izmijeniti. Upravo se to i dogodilo kada su vestminsterski političari nakon dvije generacije smijenili Stuarte.153Kraljevstvo gospodara prstenovaKada je 1603. Jakov stigao u London, nije ni slutio da će postati pijun u kama negdašnjih spletkaroša - Tudorovih, te da će svojim dolaskom na p stolje, tradicionalnu škotsku monarhiju podčiniti engleskom parlamentu, mah nakon krunidbe Jakov se suočio s dva velika problema. Prvi je bio vjen karaktera, jer su i Škotska i Engleska postale protestantske zemlje, medi Jakov je bio odgojen u prezbiterijanskom duhu, a Engleskom je prevladavao glikanski duh. Drugi problem ticao se vestminsterske administracije koja potpunosti bila u engleskim rukama, jer je Škotima rođenima prije Jakovl dolaska na vlast strogo zabranjen ulazak u parlament!2Nakon mnogih propalih pokušaja da zadobiju kontrolu nad Škotskom i biju staroslavni sustav klanova koji su Škoti naslijedili od Tuadhe d'Anua, eri ski političari konačno su iznašli strateški put do škotskih posjeda. Kad je Ja zasjeo na ujedinjeni tron, pojavile su se sljedeće dugoročne ambicije:a) Budući britanski kraljevi imat će sjedište u Londonu, čime će se o ničiti škotski utjecaj čak i na pitanja koje se tiču Škotske.b) Westminster po potrebi može raspustiti tradicionalni škotski Trodt parlament.c) Kada vrijeme sazrije, Stuartovi se mogu diskreditirati i smijenitid) Vestminsterski marionetski kralj, kojega će sami izabrati, tada nOčekivani rezultat ove strategije bio je uništenje gralskog naslijeđa i potp podlaganje Škotske engleskoj vlasti. Ova ambicija Engleze je zaokupljala jo vremena kralja Eduarda I. Plantageneta, a konačno se ostvarila 1688. kad Crkva i parlamentarni urotnici svrgnuli i prognali kralja Jakova VII. (II.).Ranije, 1560., Prezbiterijanska crkva (koju su vodile starješine, a ne bisk postala je Nacionalna škotska crkva. S južne strane granice Anglikanska kva (Anglicana ecclesia) postojala je otkako je 1563. kraljica Elizabeta I. odol Trideset i devet članaka engleske doktrine. Kada je Jakov postao suvereni vi; cijele Britanije, bio je obvezan podupirati dvije glavne crkve, a da ni jedni uvrijedi. Bio je to nemoguć zadatak, posebice zato jer je Jakov postao po varom Engleske crkve, kako je propisano Elizabetinim Zakonom o suprem i uniformnosti, a ti zakoni nisu tolerirali bilo kakvu religijsku zajednicu 'u anglikanske. Uza sve ovo, postojala je još jedna komplikacija - naime, Ja nije bio samo kralj Britanije nego i Irske (slobodna irska država stvorena je 1921.), a odgovornosti koje je imao spram tradicionalno katoličkog irskog ka - engleski zakon nije podržavao.fzamijeniti škotsku lozu.154lorna doonePrisilnim provođenjem Zakona o uniformnosti, te poštivanjem anglikanske Knjige molitvi, Jakov je uznemirio katolike i dao povod za neuspješnu Barutnu urotu koja ga je u parlamentu trebala raznijeti. S druge strane, uvođenjem svoje autorizirane verzije Biblije potaknuo je protestantske optužbe da šuru-je s Rimom. Škotski nacionalni crkveni starješine nisu bili zadovoljni novim Jakovljevim kompromisom u Škotskoj: Škotska episkopalna crkva nije bila ni anglikanska ni prezbiteri]'anska, ni katolička. A povrh svega, anglikanski parlament strašno se razljutio kada se Jakov usudio predložiti da Židove na području Britanije treba liberalno prihvatiti.Elizabeta I. vladala je ne savjetujući se mnogo s parlamentom zbog čega je u velikoj mjeri zadužila krunu. Zato je kralj Jakov bio prisiljen povisiti poreze. Odobravajući tu mjeru, parlament je ustrajao na zahtjevu da mu se ne dozvoli vladanje autoritativnim Elizabetinim stilom. Ministri su stoga proglasili čitav niz ograničenja, te je Jakovu preostalo vrlo malo ovlasti. Budući da je više godina bio uspješan kralj u Škotskoj, Jakov je na to odgovorio proglasom kojim, prema škotskoj tradiciji, nije odgovoran parlamentu nego Bogu i naciji. To je bila dužnost koje se držao, jer je zagovarao pisani škotski ustav (Deklaracija Ar-broath iz 1320.), interese puka i pravo da se pozove na ustav i usprotivi parlamentu i crkvi, ako i kada se pojavi potreba. Za razliku od Škotske, Engleska nije imala pisani ustav (što je i danas slučaj), pa ništa nije štitilo prava i slobode puka. Postojale su samo

feudalna tradicija i Magna Charta, koja je dodijelila moć zemlje bogatim višim klasama.Ne samo da su Stewarti (koji potječu od drevne Kuće Lorneovih) slovili kao beskompromisni zaštitnici čitave Škotske i svih njenih predjela nego su ogranci njihove obiteljske loze držali prestižne položaje kao lordovi Innermeatha, Atho-11a, Lennoxa, Dounea i Morava. Kao priprema za konačno uništenje gralskog suvereniteta i otimanje naslijeđene zemlje i imanja, Škotska je potpala pod englesku vlast, a obitelji koje su stoljećima bile regionalni skrbnici, jednostavno su prognane. Što se tiče zapadnog Škotskog visočja - Dalriada - (danas Argvll), tamo su živjele obitelji vrlo srodne piktskim Caille Daouine, ljudima iz šuma Kaledonije. Bili su to srodnici loarnskog naroda koje su nazivali Loarna Daouine. Loarn je bio jedan od milezijanskih sinova kralja Erca od irskih Dal Riata, koji se s braćom Fergusom i Angusom u 5. st. doselio na zapadno Škotsko visočje (vidi kartu: Meroveh i Melusine). Njegov dio sjevernog Argvlla zvao se Loarna (danas Lorne ili Lorn). Anglikanski parlament svojom taktikom ognja i mača uništio je naslijeđe Lorne i tako stvorio okvir za jednu od najljepših gralskih romanci svih vremena, klasičnu pripovijetku Loma Doone.155Kraljevstvo gospodara prstenovaSlavna pripovijetka o spletkama, ljubavi, izdaji i osveti jedno je od naj<ljenijih književnih djela na engleskom jeziku. U njoj se odaje dužno pošto\svim prethodnim pripovijetkama o kavalirstvu i izgubljenim nevjestamaje savršena bajka o nesretnoj djevi plemenita roda, koju je uz rijeku u dikoj šumi pronašao sin seoskog maloposjednika. On se svim silama bori pnadmoćnijeg neprijatelja, kako bi osigurao njezino oslobađanje i osvojio pžaj viteza kod kralja Jakova II. Stuarta. Međutim, za razliku od većine viteavantura, ova pripovijetka nije izmišljena. Proučavajući povijesne spise kcu pozadini ove pripovijetke, otkrivamo zapanjujuću mrežu političkih za1koje su uzele maha nakon pogubljenja Marije Stuart. Zato nam ti dokunsluže kao primjereni podsjetnik na zavist kojom su Merovinzi u 8. st. bilisjednuti, a koja je i u novije doba dolazila do izražaja. Iz te perspektive i:Marije, »škotske kraljice«, možemo sagledati kao dio dalekosežnih vladplanova pomoću kojih su uništeni posljednji ostaci drevne kulture Gospira prstenova i ostvareno pravo na zakup feudalne zemlje uz crkveni blagoSve pojedinosti u vezi s događajima koji su nasljednicu Lornu Doone do\li u neugodan položaj taokinje, zabilježene su u brojnim državnim spisiovlaštenim povijesnim knjigama, ali su vješto strateški prikrivene. Da nijeoksfordskog odvjetnika i viktorijanskog spisatelja R. D. Blackmoorea (18^1900.), koji je usporedio i očuvao nezavisne zapise, vjerojatno nikada ne biimali objektivan uvid u te povijesne događaje.*VodopadOpćenito govoreći, u gralskim su romancama zdenci i izvori smješteni dt ko u gustim ili začaranim šumama. Takva mjesta zamišljaju se kao uobič ni okoliš Donjeg svijeta koji je još uvijek dio svijeta smrtnika, a vodena vi obično prva koja se susreće kraj vode. Baš kao gospe iz kule, i ove djeve (p< Melusine) najčešće su u nevolji - izgubljene su ili na neki način razbaštinj Te princeze ili djeve plemenita roda čekaju dolazak princa ili viteza koji ć neki način razbiti čaroliju okolnosti i omogućiti njihovo oslobađanje. Najč je galantni heroj običan, skromni momak, nalik na Parsifala, koji uspije svojoj potrazi za Gralom tamo gdje su drugi, naizgled sposobniji, doživjeli uspjeh. Tako junak postaje vitez i dobiva priznanje, a najčešće osvaja i go Taj tip pripovijetke jasno odražava šekspirovski nazor da se istinsko čovj« vo plemstvo krije u vrlini duše, a ne u automatskom nasljeđivanju obitelj: imena prilikom rođenja.156lorna dooneU tom kontekstu priča o Lomi Doone kaže da je tijekom burnog 17. st. dječak po imenu John Ridd iz Exmoora u jugozapadnoj Engleskoj, lutao na samo Valentinovo uz obalu rijeke koja ga je odvela

duboko u šumu Bagworthy do podnožja hučećeg vodopada. On se uspeo uza stijenu i zaspao na vrhu uz rub vode, međutim, probudila ga je ljupka djevojčica po imenu Lorna Doone. Objasnila mu je da živi u obližnjem naselju s djedom sirom Ensorom Dooneom, vođom zloglasne skupine razbojnika, ali joj je kretanje ograničeno na njihovu dolinu, te ne smije ići dalje od vodopada. John je dobro znao tko su Dooneovi razbojnici, jer su mu ubili oca, pa je obećao Lorni da će se vratiti i spasiti je od nevolje kad odraste.S vremenom ponovno krećemo, slijedeći Johnove dječačke tragove, do klanca Doone, gdje uz hučeći vodopad iznova susreće Lornu, koja je odrasla u prelijepu mladu ženu. Ona mu povjerava daje protiv svoje volje zaručena za strašnog Carvera Doonea, koji će naslijediti vodstvo klana kada stari sir Ensor umre - što se uskoro i dogodi. Priča postaje prava romanca s mnogim avanturama, kada se John u društvu lokalnog lopova i kraljevog glasnika suprotstavi četrdeseto-rici razbojnika i pokuša osloboditi Lornu iz utvrđene doline Doone.3 Slijedom događaja saznaju da Lorna nije unuka sira Ensora, nego oteta kći lorda Dugala, koju su, zakletom i gorkom neprijatelju razbojnika, oteli radi odmazde. Ispostavlja se daje Lorna plemenitog škotskog podrijetla, a njezinu pripadnost lozi otkriva kresta na ogrlici koju je nosila oko vrata od dana otmice. Tako postaje nužno vratiti ogrlicu gdje joj je mjesto, ali i djevojku.Nakon mnogih borbi i niza spletki zadatak je uspješno završen, a Lorna Doone dobiva mjesto koje joj pripada na dvoru Stuartovih u Londonu. Kralj Jakov II. propisno proglasi Johna vitezom zbog hrabrosti te se lady Lorna i sir John vrate u Exmoor, gdje se trebaju vjenčati u kapeli Oare. Potom se dogodi užas, jer u trenutku blagoslova ulazi Carver Doone koji puca iz karabina, a Lorna pada do Johnovih nogu na oltarske stepenice. Tako se zapodjene konačna borba između dvojice muškaraca. Na koncu Carver pogiba u smrtonosnoj močvari Wizard's Slough. Kao što biva u svim bajkama, Lorna se oporavila od smrtonosne rane i živjela sretno s Johnom do kraja života.To je bilo doba u kojem se kraljevska Kuća Stewarovih našla u neugodnom položaju - dok im je kralj sjedio na tronu u Londonu, Škoti su počeli shvaćati da im zemlja sve više potpada pod nadleštvo Engleske. Nad njihovo višestoljetno regionalno skrbništvo nadvila se ozbiljna prijetnja s južne granice (što od Engleza, što od škotskih obitelji koje su ušle u savez s engleskim parlamentom). Jedan od Stewarta koji je najviše nastradao zbog ove spletke bio je čovjek koji je, i u životu i u legendi, postao poznat kao sir Ensor Doone.157Kraljevstvo gospodara prstenovaPovijest DooneovihU pripovijetki Lorna Doone Blackmoore pojašnjava da je sir Ensor bio ški plemić visokog roda i rođak starog grofa od Lorne. Sir Ensor uvučen je u oko imanja staroga grofa, a imanje je preneseno u zajedničko vlasništvo.' kom spora on je oženio grofovu kćer.4 Pokušavajući pravedno podijeliti nje koje se prema sporazumu nalazilo u zajedničkom vlasništvu, sir Ens uklonjen, te je izgubio cjelokupno nasljedstvo koje je pripadalo ženskoj 1 Žena koja se u sve to umiješala u velikoj je mjeri odgovorna za propasi Ensora Doonea. Nakon što mu je oduzeta imovina lišen je svega i protj iz Škotske.Prema analima obitelji Exmoor Doone,5 te prema dnevniku Ruperta Doi (živio je u 18. st.) i Bibliji njegova^unuka Charlesa (u koju su se prema obi upisivali svi preci) izgon iz Škotske njihova plemenitog pretka dogodio se 1 tijekom vladavine kralja Jakova VI. (I.). Stoga nije teško točno odrediti tko ji taj čovjek, jer arhive Stewartovih daju točan prikaz plemića o kojemu gc Blackmoreovi detalji. Bio je to sir James Stewart od Lorne, 7. grof od Ath< 7. lord Innermeatha.Način na koji je taj čovjek izbrisan iz povijesti odmah upada u oči čil zaviri u odjeljak »Atholl«, cijenjene »biblije plemstva« Burke's Peerage. 1 objašnjeno daje 1595. nakon smrti Johna.Stewarta, 5. grofa od Atholla, nije imao nikakvog nasljednika, titula Atholl vraćena kruni. Nekoliko go potom, posve iznenada, titula Atholl ponovno se javlja 1629. u slijedu ob Murrav. Majka Murrava, nasljednika titule, bila je Dorothea, kći Johna Ste ta, s kojom se njegov otac vjenčao oko 1662. - dakle tridesetak godina m što je njihov sin, navodno, stekao titulu!Nije jednostavno pronaći tih tridesetak izgubljenih godina, čak ako ij riramo sav nesklad povezan s godinom vjenčanja. U Murravevim Kronil Athollovih i Tullibardineovih možemo pronaći

»nekakve« informacije o tome Kronike završavaju sa zaključkom da je »donekle komplicirano razumjeti šl stvarno dogodilo s grofovstvom Athollovih«.6U stvarnosti ništa nije komplicirano. Umjesto Engleskog registra plem. treba konzultirati Škotski registar plemstva7 gdje se točno vidi što se dogodi priča o godinama između 1595. i 1629. potpuno je u skladu s Blackmorec 5. poglavljem Lorne Doone.Početkom 15. st. Stewart, lord od Lorne, dobio je dva sina od kojih su tekle dvije obiteljske loze. Od jednog sina potekli su grofovi od Atholla, ;1581Lorna Doonedrugog lordovi Innermeatha. Tijekom pet generacija loze su se razvijale paralelno, sve dok 1595. John Stewart, 5. grof od Atholla (Blackmoreov »stari grof«) nije umro bez nasljednika. Na tom mjestu Burke's Peerage odlučuje prekinuti priču, da bi je potom nastavio nekoliko godina poslije s drugom obitelji, koja se uklapala u vestminsterske planove.Nakon smrti starog grofa, njegova udovica (lady Mary Ruthven od Gowrie-vih) ponovno se, 1596., udala za muževa rođaka, sir Jamesa Stewarta, 6. lorda od Innermeatha, kojemu je škotski kralj Jakov VI. dodijelio titulu 6. grofa od Atholla. Međutim, taj sir James Stewart već je imao sina s prethodnom ženom i to je sin kojeg tražimo: sir James Stewart od Lorne, 7. grof od Atholla i 7. lord od Innermeatha (rođen 1583.). Njega i njegova oca engleski spisi posve ignoriraju, ali razjašnjavanjem njihove priče pomoću Škotskih anala, R. D. Blac-kmoreova priča Lorna Doone postaje razumljiva.Godine 1603. (kada su se ujedinile škotska i engleska kruna) James Stewart 9 mlađi oženio je rođakinju Mary (jednu od tri kćeri starog 5. grofa). Tako je Ja-mesu pomajka postala punica. To je sir Jamesu predstavljalo strašan problem, jer su njegova pomajka i supruga bile prave nasljednice imanja Atholl kojim je on, kao nominalni grof, trebao upravljati. Kako Blackmore objašnjava, imanje su u zajedničkom vlasništvu imale te dvije žene, ali i sestre njegove supruge. Sve u svemu to su bile četiri žene koje se nisu slagale oko toga kako imanjem treba upravljati. Kada je Vijeće savjetnika obavijestilo kralja Jakova u Londonu daje na imanju Atholl zavladao kaos, nesretni sir James bio je ukoren. Tada je (kako kaže Blackmore) sir James odlučio razdijeliti problematično zajedničko vlasništvo, ali se nalazio pod budnim okom parlamentarnog Vijeća savjetnika, koji su željeli u potpunosti odvojiti imanja Stewartovih od obitelji i darovati ih drugima. Potom je otkriveno da se u okolici imanja Atholl skriva nekolicina lopova za kojima se traga, pa je sir James okrivljen jer im je pružio utočište i odveden u zatvor edinburškog dvorca!Iz tamnice je sir James napisao pismo kralju Jakovu u London - pismo koje je kralj primio i na koje je odgovorio. Vijeće savjetnika nije se usudilo zadržati kraljevo pismo. Umjesto toga, žurno su otpustili sir Jamesa iz zatvora kako ovaj ne bi bio tamo kada stigne pismo s kraljevim odgovorom. Kada je to čuo kralj Jakov, napisao je grubi prigovor Vijeću savjetnika 27. lipnja 1607. i naložio im da ga dovedu u London. Kada su ga doveli, James je kralju objasnio svoj neodrživi položaj, pa je zamolio kralja da proda imanje Atholl - s čime se kralj složio. Međutim, pri sastavljanju dokumenta o prodaji, Vijeće savjetnika navelo je da se radi o »prijenosu vlasništva«, a ne o »prodaji«. Istovremeno, oni su strateški izmijenili regionalne granice u Škotskoj, pa je Vijeće za sva vremena oduzelo159,/Kraljevstvo gospodara prstenovaStewartovima nasljedstvo Innermeatha, koji je geografski prestao postojati, da se sir James vratio u Škotsku, izgubio je obje ključne titule, a kuću, im i novac su mu konfiscirali. Nakon toga napustile su ga žena i pomajka. Nt utjecajni plemić bio je do kraja opljačkan.Ucjena i osvetaSir James je dobio uputu da se po povratku u Edinburgh javi lordu Blantv vladinu blagajniku u Škotskoj, međutim, nakon što mu se javio, lord Blan ga je prema naredbi zatvorio u dvorac Dumbarton. Prije nego što su ga us transportirati u Edinburgh sir James je pobjegao u noć. Žena po

imenu ri garet MacAllistair ponudila mu je zaklon. Iz njezina konačišta James je po pismo u London, te zahtijevao novac koji mu pripada zbog prodaje titule holl. U odgovoru nije bilo novaca, nego ga se izazivalo da sam dođe po nj U isto vrijeme u pismu je stajalo upozorenje: ako zaluta u Englesku (stoje nio učiniti kako bi dobio novac koji mu pripada) automatski će biti progh razbojnikom.U to su vrijeme svi pristaše klana MacGregorovih, kojima je pripadala i A garet MacAllistair, proglašeni prestupnicima i razbojnicima zbog njihove z de s drugim klanom koji je imao više utjecaja na sudu. Većina MacGregon živjela je u brdima jer su strahovali za svoje živote. Budući da su zakonom zabranjeni, koristili su galske nadimke ili imena predaka: imena poput A (Lijepi), Ruadh (Crveni) i Eoin Dubg nan Luraig (Crni John od Poštanskog Ke ta). Strahujući da ih ne odvedu u Edinburgh, Margaret i John naposljetki 1609. otišli MacGregorima u brda Glenstrae, gdje su živjeli s njezinim rc cima. James se prema tradiciji vlastitih predaka prozvao Eoin of Lorne (J< od Lorne), a MacGregori su ga slikovito prozvali u skladu sa svojim navad; Eoin dar Douine - Mračni čovjek John.Nova prilika za prijam kod kralja ukazala se 1617. kada je kralj Jakov pc tio palaču Falkland u Škotskoj. Nastojeći da bude primljen kod kralja, Jai je uhićen i opet bačen u tamnicu iz koje je ponovno pobjegao iduće god Bez obzira na upozorenje koje su mu poslali, znao je da mora vidjeti kral Londonu. Zajedno s Margaret i nekolicinom pratilaca prešao je granicu s gleskom, ali njegove nade bile su uzaludne. Vijeće savjetnika (nisu ga baci tamnicu jer su se plašili da bi kralj mogao doznati) zabranilo mu je povn u Škotsku pod prijetnjom da će ga smaknuti kao kriminalca i razbojnika bude otkriven.160Lorna DooneSir James je zauvijek izgubio titulu škotskog plemića, te je utrnula svaka nada da će povratiti financijski gubitak. Sa svojom skupinom siromaha otpravio se zapadno od Londona, u smjeru zalazećeg sunca. Zaustavili su se u Exmooru i naselili davno napušteno naselje u dolini Bagworthy, koje su osnovali vitezovi hospitalci. U društvu MacGregora James je odbacio obiteljsko ime, a lokalni žitelji Oare kod Somerseta poznavali su ga samo po galskom odmetničkom imenu sir Eoin Ciar Douine.8Nakon propisanih sedam godina od njegova nestanka 1618., zabilježeno je da se od 1625. smatra zakonski mrtvim, a njegovo ime i ime njegova oca izbrisano je iz spisa. Tako je titula Atholl prešla na obitelj Murrav, a Innermeath, drevna titula Stewartovih, posve je iščezla.Prateći problematične Jamesove godine u dokumentima Vijeća savjetnika, vidimo da su protivnici Eoin Ciara, bili njegovi šurjaci. Ipak, glavni neprijatelji (ljudi koji su okrenuli Vijeće protiv njega) bili su markiz Gordon od Huntlvja i barun Grant od Freuchiea. To su bili ljudi kojima se Eoin Ciar htio osvetiti, a prilika za to ukazala se u listopadu 1644. Te godine u tajnosti su se vjenčali lady Mary Grant od Freuchiea i Lewis Gordon od Huntleya, potomci njegovih neprijatelja. Ubrzo je Mary zatrudnjela, a dijete je zakonski nasljednik neslućenog blaga i imanja. Kakva prilika za ucjenu!Ovaj brak sve je iznenadio. S jedne strane čuvan je u tajnosti jer je Mary ostala u drugom stanju, a s druge strane zato što su Gordonovi bili gorljivi katolici, a Grantovi protestanti. Škotski Registar pojašnjava da je vjenčanje održano bez ceremonije i najave, u maloj prezbiterijanskoj crkvi kod Elgina, usred noći, pod prijetnjom oružjem.Za to vrijeme Eoin Ciar Douine (lokalno se to izgovara Ensor Doone) i Margaret MacGregor - kako pojašnjavaju anali Dooneovih, a Blackmore potvrđuje - imali su sinove, a eksmurski klan povećao se brojčano jer su mu se priključili i drugi pripadnici protjeranih MacGregora. Trebali su samo pričekati rođenje djeteta Gordon-Grantovih, te potom u pravi čas izvesti otmicu.Neobično je da službeni zapisi obitelji Gordon spominju vjenčanje pod prijetnjom oružja, a ne spominju rođenje kćeri. Razlog tomu je vjerojatno taj što su željeli upisati sina Georgea kao prvo dijete, mada se rodio nekoliko godina kasnije (i on se pojavljuje u pripovijetki Lorna Doone). R. D. Blackmore odrastao je kao siroče u obitelji svećenika Richarda Gordona9, pa je imao pristup iscrpnim obiteljskim spisima. Prema njima on je uobličio priču o otmici mlade nasljednice koja je

odvedena u Exmoore i s vremenom dobila ime po svojim drevnim precima - Lorna Doone {Loarna Daouine)}0 Jasno, do isplate ucjene nikada nije došlo - ako je ikada bila i zatražena - jer, objašnjava Blackmore,161Kraljevstvo gospodara prstenovaglavni plan bio je da se Charles (Carver Doone), sin Eoin Ciara oženi Lo: kada odraste i tako mu omogući da potražuje njezino škotsko nasljedstvo dokaz njezina podrijetla trebala je poslužiti obiteljska ogrlica.Značaj ovog našeg istraživanja nije dokazivanje da je Lorna Doone jedi najpopularnijih pripovijetki svih vremena, nego da njezinu osnovu čine st povijesni događaji u kojima plemić Stewart padne kao žrtva londonske zi zbog koje je izbrisan iz svih povijesnih zapisa. Nakon što su doveli ško kralja Jakova na engleski tron, negdašnja želja Tudorovih da se uništi ta žena Kuća, počela se ostvarivati. Sir James Stewart od Atholla i Innerrn pao je kao prva žrtva u nizu strateški isplaniranih spletki, čiji je cilj bio i niti Stewarte iz njihovih tradicionalnih središta u Škotskoj. Od 1629. g vija Atholl bila je u rukama Murravevih, a Innermeath titula Stewarto\ potpunosti je nestala. Što se tiče titule lorda od Lorne, Stewartovi su je c 1871. zahvaljujući braku kćeri kfeljice Viktorije, princeze Louise, s mark od Lorne. Međutim, čovjek za kojega se udala nije bio Stewart, nego Cam čija je obitelj pouzdano podupirala hanoversku krunu u Engleskoj, te se t protiv Stuarta i njihovih Škota tijekom jakobitskih ustanaka u 18. st.Tijekom 17. st. (od ustoličenja Jakova I. 1603. do 1688. kada je anglik; parlament svrgnuo s trona Jakova II.) uništeni su i posljednji tragovi gr kraljevske Kuće koja je najduže uspjela opstati - uništavanje je počelo ' Konstantinovom darovnicom. Nakon 937 godina, kultura drevnih Gospodai stenova (koja se najduže održala u sustavtt škotskih klanova) sustavno j< zatirana u vidu skrbništva nad narodom.Ubrzo nakon viktorijanskog vjenčanja princeze Louise plamen zanin za povijest Dooneovih bljesnuo je kada je bistri novinar londonskog The '. sa povezao obiteljske veze Stewarta od Lorne. Ali njegov poočim, vlč. Ric Gordon, trebao je u to doba biti kanoniziran, pa se autor teška srca suze kako sam proces ne bi doveo u pitanje otkrivanjem obiteljskih spisa iz kq crpio podatke. Kada su ga jednom upitali o spletkama koje su činile oko: njegove klasične pripovijetke, Blackmore je izjavio, »ništa me neće natjen objašnjavam postanak Lorne Doone«.n162Prokletstvo vukodlakaZubi zvijeriRazmatrajući brojne plemenske kulture koje su postojale na tlu Britanije i Europe, dotaknuli smo se valanskih šumskih Gospodara: od Yulannua iz pretkršćanskih vremena razvile su se juletidske svetkovine koje se održavaju tijekom zimskog suncostaja. Ovu uzvišenu druidsku kastu iz čije je baštine izvedena većina Dijanina Mjesečeva kulta, nazivali su Weres. Općenito značenje te riječi je »čovjek«,1 ali, govoreći jezikom stare* vjere (bazga je bila sveto drvo irskih vještica)2 odnosila se na one koje su smatrali »ljudima-bogovima«. Njihova totem-ska životinja bio je vuk, kao što su vepar ili konj bili totemi drugih plemena. Totemi nisu drugo nego preteče heraldike pomoću kojih su se obitelji mogle raspoznavati. Na stjegove su stavljali slike i simbole životinja, biljaka, školjaka i si. Možemo zaključiti da je njihov totem bio čovjek-vuk. Međutim, crkveno ocrnjivanje svega što je imalo veze s vilinskom kulturom i tu je uzelo maha, pa je pojam čovjek-vuk poprimio zlokobni smisao: postao je vukodlak koji se dovodio u vezu s punim mjesecom.Iako je vukodlak u svojem gotskom liku inkvizicijska izmišljotina, ljude nalik na vukove prvi put spominje grčki povjesničar Herodot u 5. st. pr. Kr. U svojoj Povijesti spominje drevno indoeuropsko pleme Neurijanaca o kojima piše:Grci i Skiti koji žive u Skitiji svjedoče da svaki Neurijanac jednom godišnje postane vuk na nekoliko dana, a potom se vrati u svoje normalno stanje. Ja* Eng. elder faith prevodi se sa starija ili stara vjera, međutim, riječ elder prevodi se i kao bazga, zova. Prim. prev.163

Kraljevstvo gospodara prstenovaosobno u to ne vjerujem, ali oni ne odustaju od svojih tvrdnji unatoč krajnjoj nevjerojatnosti takvog čega, čak se i zaklinju da govore istinu.3Tradicionalan prikaz vukodlakaU stvarnosti, Neurijanci su na sebe navlačili vučje kože u vrijeme svoji dišnje svečanosti, pa ipak, sama ideja koju je iznio Herodot bila je dov privlačna da pronađe svoje mjesto u grčkoj i rimskoj mitologiji. Najpozr djelo u kojem se spominje fenomen čovjeka vuka su Ovidijeve (43. pr. Kr. ¦ Metamorfoze. U tom djelu, baveći se Stvaranjem i razdobljima čovječanstva O je navodi kako je Likaon, kralj Arkadije, ponudio Jupiteru (koji nije jeo n mesni obrok, pa ga je ovaj pretvorio u vuka:S bijesne gubice cijedila se žeđ za klanjem pa je pošao k stadu uživati u krvi. časkom je odjeću zamijenio grubom dlakom, a ruke su postale šape hrapave.164Prokletstvo vukodlakaOn je i vuk i ljudska tamnicaSa sivom dlakom i svirepim izrazom lica.4U svjetlu ove likaonske priče narav promjene obličja mitološkog vukodlaka dovodila se u vezu s medicinskim stanjem u kojem su ljudi patili od zablude da su vukovi zbog čega su ih medicinari klasificirali kao likantrope. Glasovita viktorijanska spisateljica vlč. Sabine Baring-Gould 1865. ustvrdila je da se likantropija »u stvari podudara s oblikom ludila kakvo se može primijetiti u većini umobolnica.«5Ako je suditi po starim mitologijama, odijevanje u vučju kožu bio je čest običaj, kao i vjerovanje da će se narav onoga tko ju je odjenuo izmijeniti i postati vučja, baš kao i njegov vanjski izgled. U Volsunga Sagi Prstenova kruga, Sigmund i Sinfjolti dolaze u kuću usnulog derikože duboko u šumi te svaki od njih prebacuje preko leda po jednu vučju kožu. Tada se u njima javlja prava 9 životinjska narav. Oba prijatelja počnu zavijati kao vukovi i ne mogu skinuti kožu sa sebe. U šumi otkrivaju da su stekli višestruku snagu, pa počnu nekažnjeno ubijati putnike grizući im grkljane.6U skandinavskim predajama ljudi su berserkerske ratnike viđali kao vragom opsjednute. Tijekom borbi obuzimao ih je zastrašujući borbeni gnjev. Njihova demonska moć davala im je nadljudsku snagu, pa su zavijali kao gladni vukovi. Kao što se može pretpostaviti, Crkva je promicala svoju kulturu, pa su svećenici proglasili da se i strašan bijes Bersekersa može uništiti krštenjem!U srednjem vijeku Rimska crkva bila je već čvrsto utemeljena, ali vukodlaci su u velikoj mjeri privlačili pažnju i draškali kršćansku maštu, tim više što se u Matejevu evanđelju (7:15) spominje Isusovo upozorenje: »čuvajte se lažnih proroka koji vam dolaze u janjećoj koži, a iznutra su grabežljivi vuci«, te (10:16) »Gledajte, šaljem vas kao ovce među vukove: budite stoga mudri kao zmije i blagi kao golubice«.Iako taj stih pokazuje zmiju kao biće mudrosti, a ne nešto sotonsko, on ukazuje na novog neprijatelja: vuka. Ustvari, vuk se ovdje navodi kao neprijatelj ovaca. Budući da su se kršćani smatrali ovcama, vuk je postao simbolični neprijatelj kršćanstva - a tu ideju nadalje potkrepljuju Isusove riječi navedene u Lukinu evanđelju (10:3): »Idite svojim putovima, i budite oprezni jer šaljem vas kao janjce među vukove«.Osim tog izmišljenog straha od vukova, koji je uz to i neutemeljen, ništa drugo nije ih dovodilo u vezu s bilo čime vražjim - ni njihova narav, ni njihov izgled. Vuk je krajnje inteligentna i društvena životinja uklopljena u društvenu okolinu, baš kao i ljudi. Upravo je iskrivljena percepcija razlog zbog kojega165Kraljevstvo gospodara prstenovase neobični pojedinci, koji se odvoje od konvencionalnog ponašanja, nazi »vukovima samotnjacima«. U djelu Lay of the Werewolf koje je u 12. st. n sala Marie de France nije bilo ničeg sumornog i mračnog. Priča govori o sretnom barunu kojega su prevarili žena i njezin ljubavnik, te je odlučio < u šumu gdje je živio kao vuk po imenu Bisclavaret. Igrom slučaja sprijat se s plemenitim kraljem koji ga je rado primio na svoj dvor. Tako je čov vuk dobio priliku da se osveti

ženi i nečasnom vitezu, te povrati izgublj muževnost.7Idućih tristo godina element straha od vukova nije se dovodio u vezu s 1 onskom legendom, pa su dominikanski inkvizitori imali dovoljno materijal izmisle poznatog vukodlaka kakav se pojavljuje u gotskim romancama. I sta, nanovo su osmislili inkvizicijsku ideju o čarobnjaštvu u kojem su mr stvorenja proglašena nadnaravnima ili antikršćanskima po svojem znače Kako bi potkrijepili svoje tvrdnje, inkvizitori su otišli iza novozavjetnih e^ đelja, sve do starozavjetne knjige Levitskog zakonika 26:22 u kojoj Jahve jas riječima kazuje Izraelcima kako će ih kazniti ako ne budu poslušni: »Na ću pustiti divlje zvijeri da vam otmu djecu, unište stoku i umanje vašu t nost«. A poslužio im je i Ponovljeni zakon 32:24, gdje stoji: »Poslat ću na njih zvjeradi«.Oba biblijska citata navedena su u MalkusMaleficarum kako bi se utv slučaj protiv vještica,8 a naročito im je strateški poticajan bio ovaj potonji: »zub zvjeradi«. Stoljećima su biskupi i fratri vodili rat protiv albigenza i njil tradicije minijaturiziranjem nasljednika Prstena i Grala. Identificirali su ih duhove, vilenjake i slična bića (ponekad zlonamjerna kao kanibalske vil< vremenom su tako malena bića prestala pobuđivati strepnju u ljudima. Al željela da joj strategija uspije, Crkvi je trebalo gnjusno, zastrašujuće, nadna no biće - veće i snažnije od čovjeka, nešto stvarno moćno, nešto sa »zubir koji inače nisu oružje smrtnika. Jedan od rezultata takvih ideja bio je van ali prije njega neprijatelj kršćanskom stadu postao je vukodlak.Ljudi su mnoge divlje životinje, naročito one s očnjacima, zbog njihove sn lukavosti i mesožderskih navika, prirodno izbjegavali, ali one zbog toga nis na koji način zlokobnije ili đavolskije od onih bez očnjaka. Međutim, mušk ili žena koji imaju sposobnost preobraziti se u zvijer s očitim zlim namjer postaju potencijalna prijetnja - to su bića iz noćnih mora pred kojima čo drhti od straha. Crkva, naravno, nije mogla propustiti priliku da ih isko do maksimuma. Konačno, 1605., katolički antikvar i sakupljač vjerskih kr Richard Verstegan sročio je službenu definiciju vukodlaka:166Prokletstvo vukodlakaVukodlaci, to su čarobnjaci koji suvražjim instinktom napravili pomasti njome pomazali tijela, pa na sebenavukli začarani pojas. Oni ne samoda drugima sliče na vukove,već su se prema vlastitom mišljenjui oblikom i naravi preobrazili u vukove.9Prsten CiganaIako se inkvizicija prividno okomila samo na heretike, ipak je uspjela u svoje progone uključiti i razne druge skupine i frakcije koje je svela pod zajednički nazivnik. Zapravo, heretik je bio svaki onaj koji se nije pokoravao naredbama iz Rima, a riječ »hereza« definirana je kao »vjerovanje ili djelovanje suprotno pravovjernom učenju«.10 Sama riječ dolazi od grčkog hairesis što znači »izbor«. Crkva je, dakle, nijekala svaki izbor koji se kosio s dogmatskim mišljenjem biskupa.Kada je čarobnjaštvo poistovjećeno s herezom, otvorio se još veći prostor, te je gotovo svatko mogao biti optužen za herezu. U tom smislu, primalje su bile naročito izložene, jer je Crkva smatrala da se tijekom poroda onečiste i majka i dijete. Isusova majka (Djevica Marija) prikladno je izmaknula ovoj doktrini jer tobože nije počinila smrtni grijeh prilikom začeća. Slijedom navedenog, Crkva je odbijala omogućiti crkveni sprovod ženama koje su umrle pri porodu jer su bile nečiste!Primalje su uredbom proglašene vješticama jer su pomagale u tim grešnim trenucima, a osim toga same su spravljale biljne pripravke za olakšanje porođajnih muka. Uz to, drznule su se prkositi svećenstvu, te su ljudima davale savjete glede sprečavanja začeća. Mlade majke morale su ponizno prolaziti kroz proces ponovnog primanja u Crkvu, ali im je bilo zabranjeno približavanje posvećenim mjestima ako ih svećenik nije blagoslovio i odobrio im pristup. Novorođenčad se odvojeno čistila crkvenim krštenjem prije čega je živjela u grijehu!Još jedna skupina bila je nehotice uvučena u mrežu čarobnjaštva - Cigani. Svaka osoba koja nije imala stalno mjesto boravka gledana je sa sumnjom, jer su putujući način života mogli odabrati samo oni koji su željeli izbjeći crkvenom autoritetu.11 Cigani su živjeli izvan gradova i sela, a ljudi

su ih smatrali tajanstvenima. Mnogi su se privremeno zapošljavali kao drvosječe i cjepači (izrađivali su i drške za oruđe), a bili su i trgovci, torbari, trgovci konjima i dreseri167Kraljevstvo gospodara prstenovaživotinja, zbog čega su svi sa sličnim zanatom izopćeni iz Crkve. Istodobr kršćanstvom nadahnuta mitologija promicala propagandne bajke koje su se protstavljale gralskim pripovijetkama o viteškim potragama i gospama u ne-\ Priče poput Crvenkapice i Ivice i Marice osmišljene su tako da djecu plaše k ne bi lutala šumama u kojima vrebaju vukovi što proždiru djecu i zle vje; - osim toga šume su bile područja u kojima su boravili Cigani koje Crkva mogla podvrgnuti svojem utjecaju i vlasti.Crkva se žalila da ti lutajući ljudi vrijeđaju Crkvu svojim zločinima popui tanja iz dlana i proricanja budućnosti, jer su time osporavali nepredvidivu \ Božju. Najgnjusnija uvreda koju su činili bilo je nošenje prstenastih, okru naušnica. To je bio znak albigenške hereze, kao što je i Ivana Orleanska o] žena zbog posjedovanja čarobnog prstenja. Oni su koristili ciganske prst govorili su inkvizitori, kao sredstva-za pohranu vradžbina, te su im čak i 1« počivale na prstenovima s prečkama (zaprežna kola), stoje otvoreno prepo; to kao prkosna vražja narav! Oni koji su bili vješti u spravljanju biljnih lijel optuživani su kao kuhari crnomagijskih i vještičjih napitaka, trbuhozborc bili sjedinjeni sa sotonskim silama! U 17. st. je Henry Boguet, zloglasni 1< na vještice iz Burgundije, u svojem djelu Discourse des Sorciers napisao: » bro je hvatati putujuće komedijante i pjevače, jer su uglavnom svi čarobnj magovi«.12Boguetu je bilo sasvim jasno da između muškaraca i žena nema raz ako su vukodlaci (a izmučio ih je i pobio na stotine). Ljudi uopće nisu tre počiniti kriminalno djelo, da bi izazvali njegovu osvetu. Neka jadna djev spaljena je na lomači samo zato jer je netko vidio da se pretvara u vuka do čučeći skrivala iza grma! Uobičajena zapovijed koje se držalo čitavo brat lovaca na vještice bila je ista kao i zapovijed izdana u križarskom pohodi albigenze: »Sve ih pobij, a Bog će prepoznati koji su njegovi«.Od 1525. do 1625. samo u Francuskoj bilo je više od 30 000 suđenja kodlacima, da ne spominjemo ostatak Europe, a najčešće su osuđenici Cigani ili jadni ljudi iz ruralnih područja. Smatralo se da ljudi prostih na1 češće lutaju šumama i divljinom, pa zato lakše zastrane u zlo. Glavna p< znica koju su inkvizitori uočili između Cigana i vukodlaka bio je Mjesei naročito Mjesečev element - srebro. Smatrali su da se vukodlaka može i samo srebrnom oštricom ili srebrnim metkom. Da bi se zadobilo povjerei izbjegla kletva Cigana ili potencijalnog vukodlaka, trebalo je »prijeći srebi preko dlana« (kako se to nazivalo) i tako podčiniti osobu kojoj se srebi prešlo preko dlana. Na to bi (najčešće) Ciganka odgovorila svojom vještir dukkeringa, stoje romska riječ za čaranje, a ustvari se radilo o vještini proric;168Prokletstvo vukodlakabudućnosti prema iščitavanju tjelesnih znakova.13 Zahvaljujući tome (neovisno o njihovu stvarnom podrijetlu), oduvijek su se nazivali Egipćanima, prije nego li je naziv skraćen kao Cigani (Gvpsies). Zbog toga se Mariju Jakobinu, Veselu Djevu (vidi 4. poglavlje) alternativno naziva Marijom Egipćankom ili Marijom Cigankom.Mjesec je područje boginje koju predstavljaju Kali i Dijana, a one su anatema kršćanskoj jednobožačkoj vjeri. I vuk je noćna životinja, pa ima svoje lunarno značenje koje je u vezi s druidskim kultom hrasta.14 Osim određivanja vremena, perioda i ciklusa, Mjesečeve mijene (koje vladaju magijom u zapadnoj baštini) uzrok su plime i oseke. Vikanski vrhunac ili »plimu« psihičke energije određuje puni Mjesec, stoje vrijeme kada vukodlaci poprimaju vučje obličje. Vučja povezanost s noći važna je zato što se noć podudara s podsviješću i sjenama. Noću je vidljivost ograničena, pa su čak i poznati predmeti nejasni - nesigurnost je u zraku. Zato se tama poistovjećuje sa stvarima koje su skrivene i stoga okultne - što je riječ koja znači »skriveno«. U kršćanskoj tradiciji, ono skriveno je nešto što je tajnovito, a sve što je tajnovito ujedno je i zlokobno, jer izaziva i na kušnju stavlja vrhovnu vlast Crkve. Tako je noć postala zlokobna, a fraze poput, »tamna strana«, počele su se koristiti za opisivanje negativnih aspekata ili prorokovanja.Vukodlak je bio simbol čovjeka koji je prema crkvenim učenjima zalutao u noći, pa su ga

nadvladale sile tame. Inkvizicijskim očima gledano, mračne sile bile su zla magija vještica i Cigana iz šume - magija ljudi koje Crkva nije mogla podvesti pod svoju vlast, pa su zbog toga bili gonjeni i na tisuće ubijani.Uspon povratnika*Iako je predaja o demonima koji sišu krv jako dugo u optjecaju i seže u drevni Sumer, u 3. tisućljeće pr. Kr., prvo takvo biće od književnog značaja pojavilo se u grčkoj mitologiji. Zvalo se Lamija. Ona je bila kraljica Libije koja se drznula biti Zeusova ljubavnica zbog čega ju je boginja Hera kaznila i pretvorila u četve-ronožno biće prekriveno ljuskama, sa ženskom glavom i grudima. Potom je, u istočnoj i srednjoj Europi ideja poistovjećena s nesvetim kultom živih mrtvaca, ali u Britaniju se ta tradicija prenosila vrlo sporo. Sve dok u 12. st. augustinov-ski kroničar William od Newburgha nije počeo spominjati slučajeve kada su* U Websterovu rječniku engleskog jezika stoji da se revenant prevodi kao povratnik, kao biće koje se nakon smrti vraća kao duh. Prim. prev.169Kraljevstvo gospodara prstenovase mrtvi vratili kako bi terorizirali žive, o tome u Europi nije bilo ni spom On je te navodne zlotvore nazvao sanguisugama - što na latinskom znači » nje krvi«.15 Pa ipak, njegove su se kronike više bavile okrutnim iznudivanj nego pijenjem krvi u doslovnom smislu.Tijekom mnogih stoljeća (što je bio slučaj i s vukodlacima) vampirski vratnici nisu imali baš nikakve veze s bilo kojim dijelom kršćanskog progr rada, ali su se tijekom razdoblja kasne inkvizicije pojavili kao predstavnici U toj fazi pojam Sotone već se uvriježio, pa se govorilo da medu vještica: Ciganima postoje mnogi njegovi štovatelji.16 Kao što Isusa okružuje mno nebeskih anđela, tako su i Sotoni trebali osobni izaslanici, kako bi se bo: ski rat mogao voditi na pravi način, te da se o Sotoni može slobodno gov s propovjedaonice.Glavna crkvena premisa je obećanje spasenja.koje se postiže pokornt biskupima te vjera u miran život nakon smrti u nebeskom okruženju. Ali l je alternativni pojam Pakla mogao biti prikazan na zemlji i to na način kc uplašio probne vjernike i nevoljne štovatelje? Pakao je morao poprimiti zeri sko naličje, a što je bolje od slike mrtvih ljudi koji nisu mogli do kraja umi zbog svoje odvratne nečistoće: bili su to ljudi koji su zapravo »neumrli«, ćenici su govorili da takvi ljudi lutaju svijetom smrtnika kao izgubljene c koje su se izgubile između života i smrti, jer su pokušali umrijeti bez blagos i Božjeg odobrenja! ' rSam koncept i nije bio tako loš, ali nije' bio dovoljno stravičan kao ide duhovima bez tjelesnog obličja. Trebalo im je još nešto. Ta su bića trebala stati grabežljiva kao i vukodlaci, da se ljudi propisno prestraše i oslone na kvu kao spasiteljicu. Što se svi ljudi, siromašni i bogati, najviše plaše izgu ako žele spasenje duše? Odgovor na to pitanje možemo naći u Bibliji (Š1 bilo nužno ako su željeli da im plan uspije) i to u starozavjetnoj knjizi Lei zakonik (17:10-11) gdje piše: »Krv je ono po čemu se duša izmiruje«. Zato je lučeno da će »neumrlim« bićima plijen biti ljudska krv kako bi ih na taj n odvukli s puta izmirenja.Jedini problem koji je trebalo riješiti bila je činjenica da je Levitski zak drevni židovski zakon koji nema nikakve veze s kršćanstvom. Crkveni oc vrlo brzo izišli na kraj s ovom nepravilnosti. Crkva je donijela pravilo da ki dobri kršćanin koji sudjeluje u Svetoj pričesti figurativno pije krv Krist« Popijena krv postala bi dio njezina ili njegova tijela, a svatko tko bi sisao pričešćene osobe smatrao se krivim zbog krađe Kristove krvi!17 U tom sir demone se moglo prikazivati kao antikriste koji su nastojali proždrijeti žive krv kršćanskog Spasitelja.170Sumrak vampiraNeumrličim se vampir na zemlji probudio,iz groba je tvoje tijelo posudio,rodno mjesto tvoje on užasom krasii odlazi sisati krv tvojoj rasi.Iz Nevjernika Georgea Gordona, 6. lorda Bvrona

Tek je 1645. grkokatolički svećenik Leo Allatius objavio prvu knjigu o krvožednom »neumrlom«. U svojem djelu De Graecorum hodie auorundam opinationibus on govori o vrjkolakasu - tijelu koje je preuzeo demon. Ta je ideja bila novost za zapadno kršćanstvo, ali vrykolakasi su postojali u grčkom folkloru, a Pravoslavna crkva u njima je prepoznala đavolske likove. Potom ih 1657. iznova spominje francuski isusovac fra Francois Richard u svojem djelu Relation de ce qui s'estpasse a Saint-Erini Isle de l'Archipel.Dijelovi tog spisa poslužili su Katoličkoj i Protestantskoj crkvi kao izvor neiscrpne inspiracije, jer je upoznao široki krug ljudi sa sotonskim stvorom, pa su crkve mogle prepraviti lik vrykolakasa i prilagoditi ga tržištu koje za njega nikada prije nije čulo. Razumljivo je da se takav đavo ne može sresti u blizini kršćanskih predmeta moći - zato je u kasnom 17. st. stvorena posve nova mitologija. Ta stvorenja, prema službenim proglasima, bježala su od svete vode, euharistijske hostije i raspela. Protestanti (koji ne upotrebljavaju raspelo) su koristili tzv. latinski križ, bez Kristova lika.Još od 9. st. potječe stari običaj Rumunja i Mađara, zamišljen kao podsjetnik koji je umrloga upozoravao da ne hoda. U glavama tadašnjih seljaka umrla osoba izgledala je kao posječena, nalik na stablo ili žito. Zbog toga se uobičajilo171Kraljevstvo gospodara prstenovada se u grob, na tijelo pokojnika položi srp kao podsjetnik da više ne može raviti u svijetu smrtnika. Moguće je da se Smrt upravo zbog toga (Nemilos Kosac) prikazivala kao kostur u ogrtaču, s kosom ili srpom u ruci.Ovaj običaj primjenjivao se naročito na osobe koje su umrle prije vre na - možda zbog nesretnog slučaja, bolesti ili su bile ubijene - pa su se m probuditi ne znajući da su umrle! Smatralo se da su takvi ljudi najpogoc kandidati za »neumrle«, naravno uz samoubojice, alkoholičare i nezak tu djecu (na što su svećenici naročito upozoravali). Svatko tko se rodio i umro mimo Božjeg plana imao je sve preduvjete da postane povratnik, k ljudi koji su sahranjeni u neposvećenoj zemlji. često su ljude umrle od k ili zaraznih bolesti pokapali u žurbi, bez obreda, kako bi se njihova bolest prije izolirala zatrpavanjem pod zemlju. Te žrtve Crkva je isti čas prekoraA jer pogreb bez svećenika bio je siguran put za ugovor s vragom!Osnovni opis vrykolakasa nalikovao je na vukodlaka, kojega su Slov; Bugari nazivali verkolak. Pravoslavni Srbi prvi su spojili ta dva bića u jed nazvali ga vlkoslak} Sve su to bile dobre vijesti za biskupe jer je vukodlak biće s ograničenim djelovanjem. U Engleskoj su vukovi bili nepoznat poj premda su u malom broju živjeli na sjeveru Škotske.Djelo katoličkog svećenika Allatiusa bilo je pažljivo osmišljeno kao povez: između vrykolakasa, vještica i Cigana nakon čega je stvorena čvršća veza izm demonskih krvopija, živih mrtvaca i albigenške kulture Gospodara prsten Crkvi je to omogućilo da vilama i vilenjacima doda uistinu zastrašujuće t S vremenom, »neumrle« su počeli opisivati kao bezbožne grofove i ban Istovremeno, zbog razloga koji ćemo kasnije obrazložiti, plemenite povrati s namjenom su svrstali u vampire.Svakako vampirska tradicija potječe s područja Karpata, a procvala je germanskom i balkanskom području. Izravno povezivanje vještičjih i vam skih kultova odigralo se u Rumunjskoj, dok je naziv štriga (muški rod štrig što znači »vještica«, postao popularni naziv za vampira u drugim područji Riječ je izvedenica iz latinskog pojma strix, koji označava sove.2 Što sova pošteni noćni letač ima s demonima krvopijama?Odgovor na ovo pitanje jedna je od najvažnijih poveznica crkvenog ocrnj nja drevnog naslijeđa Gospodara prstenova jer nas vraća do biblijskih gospe ra Edoma, koje smo upoznali tijekom istraživanja loze Albi-gensa. Ti pleme prinčevi (sinovi i potomci Izakova sina Ezava) bili su loza od koje je pot< rasa Tuadhe dAnua, vilinskih kraljeva. O njima starozvjetna Knjiga proroka L (35:1) govori: »Divlja, usamljena mjesta radovat će im se, i pustinja će proc tati kao ruža«, a tu je i dio koji kaže: »I sova će tu prebivati i pronaći mjesu172Sumrak vampirapočinak.«3 Naravno, rimska Vulgata, Biblija na crkvenom latinskom, u svojem prijevodu Knjige proroka Izaije ne spominje pojam »sova«; umjesto toga koristi ime Lamije, ženskog demona iz

grčke mitologije, koja je opisana kao krvopija.4 U židovskoj tradiciji Lamija se poistovjećuje sa sumerskom Lilit za koju se govorilo da može letjeti kao noćna sova5, te je u ezoteričnoj židovskoj tradiciji6 u srednjem vijeku postala Božja kraljevska supružnica.7Tako je Lilit, velika pramajka Gospodara prstenova, podvrgnuta književnom procesu tijekom kojeg je postala Lamija, sova (strix), vještica štriga i naposljetku majka vampira. Budući da riječ »vampir« pripada drevnom skitskom jeziku Tuadhe d'Anua, Crkva je u 17. st. nadovezala vampirsku mitologiju na potomke vilinske rase, a to je bio konačni cilj njezine strategije.Velika rasprava fMeđu ranim vampirskim stvorenjima koja su uslijedila nakon vrjkolakasa Lea Allatiusa bili su slavensko-germanski demoni poznati kao nachtzehrers - otpadnici noći. Za njih se govorilo da su tijela mrtvih ustala iz grobova kako bi se hranila drugim tijelima, a imali su čudnu naviku griženja vlastitih udova! U to su se doba na grobljima poduzimale opsesivne potrage za nachtzehrersima, koje su često uspješno završavale. Kada bi ulovili takvo biće, bilo je uobičajeno kolcem ga pribiti kroz usta u zemlju, jer se na taj način spriječilo njegovo kasnije noćno lutanje.Postoje izvještaji da su u Pruskoj neki vampiri bili krvavi oko usta što je potvrdilo njihovu reputaciju. U stvarnosti, radilo se o ljudima oboljelima od plućne kuge, koji su na usta izbacivali vlastitu plućnu krv.8 Iz izvještaja se vidi da su neki »kukavički lešinari« imali vrlo bijelu jetru - odatle izreka »kukavica s jetrom bijelom kao ljiljan«, međutim, bili su to ljudi s poremećajem cirkulacije. Tijekom života krvne su im se žile jako suzile zbog čega se smanjila cirkulacija krvi, što je i prouzročilo smrt. To stanje se i danas namjerno izaziva kod gusaka od čijih jetara se proizvodi jetrena pašteta pate defoie gras. A što se tiče jedenja vlastitih udova, za to su odgovorni crvi, kukci i ostali podzemni lešinari.Još se jedan tip vampira pojavio u to doba. Bavarski hlautsauger koji je postao krvopija zato što nije bio kršten! Izmišljanje tog stvora bio je pun pogodak za Crkvu. Izvrsno osmišljena strategija osigurala je Crkvi obvezno privođenje sve djece do krstionice. Taj vražji noćni tragač, za razliku od crvenolikog nacht-zehrera, bio je vrlo blijed. Iz legendi o blautsaugeru postalo je jasno da češnjak služi kao sredstvo pomoću kojega mu se može oduprijeti, što je obrazac koji se173Kraljevstvo gospodara prstenovai danas koristi u mnogim filmovima - uz svete predmete, naravno.9 Zap se češnjak razmazivao oko vrata i prozorskih okvira prije svega kao zaštit kuge. No Crkva je oduševljeno prihvatila češnjak kao protuvampirsko sred uz križ i svetu vodicu, jer ga nije smatrala čarobnjačkom biljkom (za raz od mnogih drugih biljaka), a osim toga, češnjak se naveliko koristio u Rin kulinarske svrhe. Prekrasna, izmišljena katolička legenda govori o tome, i je Sv. Andrija darovao svijetu češnjak!Ako je i pored češnjaka i svetih predmeta nachtzehrer ili blautsauger uspio t nečiji dom, postojali su dodatni načini da se dokaže njegova autentičnost -tijelo s kojeg je otresena zemlja nije samo po sebi bilo dovoljan vizualni do Kao prvo, u zrcalu se nije mogao vidjeti odraz takvog bića, jer odrazi u v< zrcalu zrcale dušu. Znalo se da povratnici nemaju dušu, pa je bilo nemoguć imaju odraz. Osim toga, uvriježilo se prekrivati ili okretati zrcala k zidu, nare ako su bila u pokojnikovoj blizini. Smatralo se da zrcalo može iskoristiti umrloga i prouzročiti smrt osobe koja se u njemu ogleda.10 činjenica da zr mogu zarobiti odzrcaljenu dušu vodila je u praznovjerje prema kojemu ra: zrcalo znači sedam godina nesreće, jer osobi kojoj se to dogodilo treba se< godina da prikupi djeliće razbijena duha. U međuvremenu, bila je bez dDrugi način provjere povratnika bio je da se vidi ima li sjenku, jer se g( rilo daje ne može imati, naročito ako mu je ukradena tijekom života.11 Sje se jednostavno krade, treba je samo prikucati za zid. Koliko god to izglei čudno, u Rumunjskoj se tome pribjegavalo*pri gradnji kuća. Zahvaljujući rom neobjašnjivom praznovjerju, smatralo se da čovjek treba baciti svoju sje na novoizgrađenu kuću i potom zabiti čavao kroz glavu sjenke kako bi se 1 osigurala trajnost i dugovječnost!Početkom 17. st. istaknuti tekstovi koji su se bavili nachtzehrersima bili su Masticatione Mortuorum (Philipa Rohra) i Die Miraculis Mortuorum (Christi Frederica Germanna). Nakon njih, g. 1746., benediktinski opat don Augu Calmet objavio je raspravu o vampirima Dissertations sur les Apparitions des ges des Demons et des Esprits et sur les revenants, et Oupires de Hingrie, de

Bohemi Moravic, et de Silesie. On je svoje djelo napisao na temelju bilješki austrijs vojnog izvješća u kojem je opisan niz umorstava u Srbiji. čovjek kojega su di okrivljavali da je skrivio smrt tih ljudi bio je bivši vojnik Arnold Paole je već dugo bio mrtav i pokopan, jer je pao s kola koja su prevozila sijeno i mio vrat. Kada su mu ekshumirali tijelo, navodno je u njemu pronađena \ količina svježe krvi.Način na koji opat iznosi priču daje naslutiti da su ekshumaciju obavili strijski vojnici, što nije bilo tako, jer nije bilo tijela u grobu kada su oni došl174Sumrak vampiranjega. Iz njihova iscrpnog izvještaja nazvanog Visum et Repertum (Viđeno i otkriveno)12 jasno je da se radi o lokalnoj glasini, a da je Paole bio otkopan i kremi-ran šest mjeseci nakon smrti, pet godina prije nego što su počinjena ubojstva. Nakon što je djelo objavljeno u Beogradu brojni novinari napisali su izvješće s terena, a neka od njih objavljena su 1732. u časopisu London Journal, kada je u Britaniji prvi put upotrijebljena riječ »vampir«, koja je prenesena iz srpskog tiska.Tijekom 17. i 18. st. brojni, tzv. vampirski događaji, zabilježeni su u srednjoj i istočnoj Europi. U svima se govori o ljudima koji su umrli i bili pokopani, pa su se nakon toga vratili mučiti puk u okolici. Postoje opširni zapisi o tijelima koja su krala mlijeko, odjeću, perad, pa čak i djecu. Postoje i brojni zapisi0 ubojstvima koja su počinili »neumrli«, o kradi stoke, a često su prijavljivana i silovanja. Ipak, činjenica je da ni u jednom primjeru ne postoji ništa što nalikuje vampirskom načinu života koji je poslužio kao osnova za popularnu legendu. Ustvari, u svemu tome ne postoji ništa čarobno što bi bilo poticaj za dugotrajno održavanje mitologije - samo lokalna praznovjerja koja su omogućila autoritetima da »prišiju« krivnju mrtvima kako ne bi trebali provoditi prave kriminalističke istrage u siromašnim i ruralnim područjima. U svakom slučaju, hitne zahtjeve puka lako su rješavali iskopavanjem leša, zakucavanjem kolca, škropljenjem svetom vodicom i mrmljanjem prikladnih, impresivnih latinskih riječi. Tako je pravda, naizgled, bila zadovoljena!Do početka 18. st., u ozračju epidemije kuge i crkvene propagande, strah od »neumrlih« dosegnuo je fanatične razmjere, pa je prepravljeni izvještaj Arnolda Paolea postao bestseler na sajmu knjiga u Leipzigu. Potom je na sveučilištima uslijedila velika rasprava o vampirima koju je potaknuo teolog Michael Ranft čije je djelo iz 1728. De Masticatione Mortuorum in Tumilis Liber bilo izravan napad na postojanje vampira. Tome se 1732. priključio John Christian Stock sa svojim djelom Dissertio de Cadauveribus Sanguiugis.13 Zaključak znanstvenika, koji su se uključili u raspravu, bio je da su vampirski povratnici mit koji je stvorilo1 održavalo crkveno praznovjerje.Izvan akademija priča je bila drugačija. Nakon mnogih godina indoktrinacije počeo je puk (poglavito Srbi, ali i ostali Slaveni s tog područja) za svaku smrt, bolest i nemoć kriviti vampire koji su postali »žrtveni janjci« za svako zlo i nesreću. Tako je postalo normalno oskvrnjivati grobove, otkidati glave pokojnicima, čupati im srca i ritualno ih spaljivati. To je stvorilo takav problem u lokalnim zajednicama (ljudi su bili izbezumljeni kad su im iskopavali i skrnavili pokojnike) daje austrijska carica Marija Terezija 1755. donijela zakon kojim se ukida takva praksa. Unatoč svemu, još su se sredinom 19. st. mogle kupiti lijepe kutije sa setom za ubijanje vampira. Kutija za »prvu pomoć« sadržavala je175Kraljevstvo gospodara prstenovabočicu sa svetom vodicom, limenku s euharistijskom hostijom, mali pišt srebrnim mecima, raspelo i drveni malj. Kolac za probijanje vampira očigl je trebalo pronaći drugdje!Gotska romancaŠto se tiče zabavne literature, prvu poemu o vampiru Der Vampir napis Nijemac Heinrich August Ossenfelder 1748. Nakon nje, 1797., uslijedila j Braut von Korinth (Korintska nevjesta), poema slavnog Johanna Vvblfganga Goethea koji je napisao Fausta. Ipak, tek je u Britaniji ta književna tradiciji živjela napredak mada sama riječ »vampir« nije ušla u engleski jezik do sn 18. st. Zato je ne možemo pronaći u najobuhvatnijem i najslavnijem Bailejj rječniku objavljenom 1721. U

modfernim rječnicima srodna riječ »vamp« op »ženu koja se koristi seksualnom privlačnosti kako bi iskorištavala muška ali u Baileyjevu rječniku taj pojam opisuje »vrstu kratke čarape«. čak se i pc Christabel Samuela Tavlora Coleridgea iz 1798., temelji na vampirskoj terr se ta riječ nigdje ne upotrebljava. Ustvari, vampirska terminologija ušla engleski jezik tek početkom 19. st. Prvi se put spominje u poemi Thalabo berta Southeva, objavljenoj 1800. U popularnom V/alkerovu rječniku riječ va objašnjava se jednostavno kao »demon, zloduh ili đavo«. Općepoznato krv stvo nigdje se ne spominje sve do 1813. kada je objavljena poema lorda Gec Gordona Bvrona The Giaour (Nevjernik, Kaur).Prvo djelo engleske prozne beletristike o toj je temi napisao 1819. koleg; da Bvrona, John Polidori. U kratkoj pripovijetki The Vampyre Polidori gov tajanstvenom aristokratu, lordu Ruthvenu (stvarno ime škotske obitelji kc živjela u 16. st.)14, koji je vrebao krv nevine žene. Još jedan član skupine By -Polidori bila je Mary Shelley (supruga pjesnika Percyja Byssheja Shelleyja je pripovijetka - napisala ju je kako bi zabavila prijatelje prilikom okupljai okolici Ženeve - objavljena kao klasična stravična priča pod nazivom Frai stein. Bila je to prva knjiga znanstvene fantastike. Nakon toga, sredinon st., lika lorda Ruthvena latili su se pisci u raznim časopisima, gdje su van zamišljali kao bića mjesečine.Idući je na scenu stupio James R. Planche, heraldičar, dramatičar i li tist opere Oberon: Kletva kralja vilenjaka, kojega možemo povezati s legen o Robinu Hoodu. Planche je vrlo brzo shvatio potencijal priče o vampir pa je 1820. u Londonu praizvedena njegova romantična škotska drama Va ili nevjesta otočja. Njegova drama oslanjala se na predstavu sličnog naziva176Sumrak vampiraVampyre, koju je godinu dana prije u Parizu izveo Charles Nodier, a koja je bila nadahnuta Polidorijevim djelom. Oko iste teme Nijemac Heinrich Marsch-ner istkao je svoju operu (prvu ikada napisanu na tu temu) Der Vampyre, koju je praizveo u Leipzigu 1829. Nakon toga, g. 1840., ruski pisac Aleksej Tolstoj objavio je pripovijetku Upyr, a deset godina poslije, u Parizu je izvedena posljednja drama Alexandrea Dumasa (koji je postao slavan po pripovijetki Tri mušketira) Le Vampire.Jedna od najpopularnijih britanskih serija iz tog doba bila je Varney, the Vampire, a izlazila je tijekom 1840. u tjednim prilozima engleskog časopisa »Penny dreadful«. Uslijedilo je objavljivanje te priče u obliku knjige. Pripovijetka Jamesa Malcolma Rymera govorila je o sir Francisu Varnevju, rojalistu iz građanskog rata, do kojeg je došlo u 17. st. Varnevja su ubili vojnici Olivera Cromvvella, ali je on svoju borbu nastavio kao dragi vampir. Upravo je Varney bio književna prekretnica nakon koje su prijašnji prljavi, smrdljivi zombiji starog europskog folklora zamijenjeni privlačnim normalnim likovima koji su se kretali u pristojnom društvu. Prije toga, tipični vampir bio je otečeni i raščupani slavenski seljak dugih noktiju, zamotan u laneno platno, s otvorenim ustima i jednim okom, a lice mu je bilo odvratno crveno i podbuhlo.151 onda se iznenada u 19. st. pojavio novi vampir u književnosti romantizma - vampir koji više nije bio odvratna gnjusoba, nego je bio elegantan, vješt i seksualno privlačan!Varney je bio lik koji je »udario pečat« modernim vampirima na globalnoj razini, jer imao je ono što niti jedan »neumrli« lik prije njega nije imao. Tek kada je otvoreno napao gospođicu Floru Bannervvorth postalo je jasno da Var-ney ima očnjake za sisanje krvi.Nadvio se i dohvatio njezin vrat očnjacima - krv se izlijeva uz odvratan zvuk izlijevanja ... [poslije] Na Florinu vratu svi su primijetili malu ubodnu ranu, ustvari dvije, jer bile su blizu jedna drugoj.U priči o Varnevju znakovita je novonastala ideja vampirske netrpeljivosti prema suncu, te opčinjenost Mjesečevim zrakama koje ga oživljuju. Na koncu, on se baca u vulkan gdje ga Mjesec ne može dosegnuti, kako bi konačno mogao umrijeti.U sveopću žeđ za vampirskim temama uklopila se kratka pripovijetka iz 1872., irskog odvjetnika J. Sheridana le Fanua, o vampirici Carmilli. Bila je to još jedna smrtno blijeda priča napisana u turobnom gotskom raspoloženju. Carmilla je spavala u mrtvačkom kovčegu i imala nadljudsku snagu. Vampir177

Kraljevstvo gospodara prstenovaje postala nakon što ju je vampir ugrizao, a konačno je umrla kada su jc proboli kolcem. Nakon toga, 1897., britanski pjesnik-laureat, Joseph Ru Kipling nastavio je temu o vampirici u svojoj poemi The Vampire.Pojam »gotike«, što se tiče književnosti, prvi je 1764. upotrijebio H "VValpole (sin britanskog premijera Roberta Walpolea) u romanu Dvorac O Gotska pripovijetka. Zapravo, gotsko se pisanje temelji na mračnoj i zlok temi s tajnovitim, često nadnaravnim, zastrašujućim, jezovitim i neizvjt okružjem. U tom smislu se i Frankenstein Mary Shelley može smatrati go djelom, ali i druga djela koja ne moraju nužno biti u žanru strave i uža: tu shemu uklapa se priča Opatija Northanger Jane Austen, Orkanski visovi Bronte, Jane Eyre Charlotte Bronte, te Rebecca Daphne du Maurier. Zanii je da su to sve djela engleskih spisateljica.Glavna djela koja su obilježila gotski pokret nakon "VValpoleova Otrar, la su djela s početka 19. st. The*Mysteries of Udolpho i The Italian autorice178Sumrak vampiraRadcliffe, The Morik Matthewa Levvisa i Vathek Williama Beckforda - ponovno se radi o engleskim autorima. A onda je, stotinu godina poslije, 1897., objavljena najveća gotska romanca svih vremena, priča Brama Stokera o vampiru Drakuli.Stoker je mnoge prethodne teme spojio, ali je inicirao i neke nove, posebice onu da vampir može promijeniti oblik u šišmiša. U javnosti baš i nije poznato da vampirski likovi iz knjiga nisu nazvani po vampirskim šišmišima, što se ponekad može pročitati, upravo suprotno. Tom šišmišu ime je dao francuski prirodoslovac Comte George de Buffon, upravitelj Jardin du Roi (kraljevskog vrta) i autor dvaju djela: Histoire naturelle iz 1765. i Des epoques de la nature iz 1778. Prije toga ni u jednoj kulturi nisu se povlačile paralele između vampira i šišmiša. Budući da se ti južnoamerički noćni sisavci hrane krvlju usnulih životinja, Buffon ih je tako nazvao ponukan mitovima o vampirima.16 Iako je Drakula Brama Stokera prva zorno povezala lik vampira sa šišmišem, ipak je u prvom izdanju knjige Varney, the Vampire postojala ilustracija koja je mogla inspirirati Stokerovu ideju. Jasno je da se on nije mnogo brinuo za stvarnost jer su krvožedni ljudski vampiri veliki za razliku od vampirskog šišmiša (oni ližu, a ne sišu krv životinja) koji je relativno mala životinja. Demonologiji su šišmiši privlačni ne toliko zbog krvožednosti, koliko zbog toga što su (kao mačke, vukovi i sove) noćne životinje.U Americi i Kanadi vampirski kult pojavio se tek u drugoj polovici 19. st. iako su europski doseljenici donijeli sa sobom i tradicionalna vjerovanja o povratnicima. U svakom slučaju, kultura je bila ograničena na istočnu obalu, točnije na Novu Englesku, gdje je 1888. prvi puta prijavljeno da su u obitelji Stukelev, koja je imala četrnaestero djece, djeca počela umirati jedno za drugim. Nakon što ih je šestero umrlo, mrtva su tijela ekshumirana, te je utvrđeno da su se sva, osim jednog, počela raspadati. Najbolje očuvano tijelo Sare okrivljeno je za sve ostale smrti, pa joj je prema običaju srce izrezano i spaljeno. Ali taj izvještaj uopće nije vampirski, nego se oslanja na staru tradiciju prema kojoj mrtvi mogu utjecati na žive. Nakon tog slučaja prijavljeni su i drugi u Connecticutu, Vermontu i Rhode Islandu.17Drakulu]^ 1927. postavio na londonske daske dramski pisac i glumac Hamil-ton Deane, koga je majka, Irkinja, upoznala s Bramom Stokerom. U njegovoj predstavi grof je bio odjeven (danas gaje teško i zamisliti drugačije) u crni frak. Prije toga su u Britaniji i Rusiji snimljeni filmovi o vampirima, ali Amerikanci su učinili ovaj žanr nezaboravnim. Jedan od filmova bio je snimljen 1927., zvao se London After Midnight, a u njemu je glumio Lon Chanev. Iste godine mađarski izbjeglica Bela Lugosi izveo je Drakulu na Broadwayu, prema scenariju koji se temeljio na londonskoj predstavi koju je postavio Hamilton Deane. A potom179Kraljevstvo gospodara prstenovaje 1931., posebnim ugovorom s udovicom Brama Stokera dogovoreno dz gosi dobije filmsku ulogu grofa Drakule. Od tog trenutka filmska, televh i videoindustrija s obje strane oceana nikada nije gledala unatrag, jer to sva vremena bio i ostao film koji je neponovljivo prenio na platno jedn

najpopularnijih gotskih tema.r180ft—-318 1Drakulina vrataVizija vampiraNikada nisam ni slutio da postoji takav gnjev i bijes, čak i među demonima iz bezdana. Oči su mu plamtjele. Njihov crveni žar bio je sablastan kao sjaj paklenskih vatri. Lice mu je bilo smrtno blijedo s duboko urezanim borama. Debele obrve spajale su se nad nosom kao teška poluga bijelo-užarenog metala. Drakula, Bram StokerBram Stoker (1847. - 1912.) rođenje u Irskoj, gdje je u Dublinu pohađao Tri-nity College i s vremenom postao predsjednik Filozofskog društva te revizor Povijesnog društva. Diplomirao je 1870. Potom je neko vrijeme radio kao novinar, a onda, 1878., postao menadžer londonskog Lvceum Theatrea, sir Hen-ryja Irvinga. To je uglavnom bilo šekspirovsko okružje, ali upravo tu, (prije Irving-Stokerova susreta) 1820., postavljenje The Vampire, Jamesa R. Planchea. U to vrijeme kazalište se zvalo Engleska opera. Utjecaj Shakespeareovih djela i više je nego očit u Stokerovu Drakuli. Neposredno nakon što je objavljen 26. svibnja 1897. autor je u Lyceumu održao četverosatno dramatizirano čitanje knjige. Na nesreću, vatra je ubrzo potom progutala kazalište, te uništila sve kostime i pomagala. Lyceum je 1902. zatvoren.Tijekom partnerstva Irvinga i Stokera, koje je potrajalo do Irvingove smrti 1905., Stoker je 1890. počeo pisati roman o vampiru nadahnut pripovijetkom Carmilla J. Sheridan le Fanua. Prikupljanjem dijelova knjige, kao što je to činio VVilkie Collins u romanu The Moonstone, Stoker je ispričao priču gledanu kroz oči raznih ljudi prikupljajući intrigantne prikaze iz različitih pisama, časopisa181Kraljevstvo gospodara prstenovai novinskih članaka. Radni papiri koje je Stoker prikupio danas se čuv; Muzeju »Rosenbach« u Philadelphiji, a iz njih se vidi da je Stoker u poč lik vampira namijenio austrijskom grofu vVampvru.1 Jednom je, tijekom b< ka u Engleskoj, posjetio knjižnicu u Whitbyju, u pokrajini Yorkshire, gc naišao na dokument o Rumunjskoj iz 1820. Bio je naslovljen An Account, Principalities ofV/allachia and Moldavia, a napisao gaje William Wilkinson, ši britanski konzul u Bukureštu. Iz njegovih bilješki rodila se Stokerova 1 vampira. Govorile su o »vojvodi (princu) Drakuli« koji je poveo svoje trn boj protiv Turaka s one strane Dunava.2Stokera je taj izvještaj toliko snažno nadahnuo daje austrijski grof Wai odmah promijenio obličje i postao transilvanski grof Drakula. Stoker je t broj mjeri koristio "VVilkinsonov tekst pripisujući njegove riječi nizozems učenjaku i lovcu na vampire dr. Abrahamu van Helsingu:On [Drakula] mora da je bio vojvoda Drakula koji je svoje ime stekao boreći se protiv Turaka s one strane velikih rijeka, na samoj granici Turske. Ako je tako, onda on nije običan čovjek, jer u to vrijeme, a i stoljećima kasnije, spominjali su ga kao najmudrijeg, najvještijeg i najhrabrijeg sina »zemlje iza velikih šuma«. Njegov moćni um i čelična odlučnost otišli su sa njim u grob, a sada su, evo, ustali protiv nas.Stoker nije bio privučen samo zvučnim imenom Drakula nego je u Wl sonovu tekstu pronašao opasku da ime na rumunjskom znači »vrag«. Ta zaključio da vojvoda Drakula znači »vražji princ«, stoje bilo savršeno za nj projekt. Ustvari, Drakula (ili točnije Draculea) znači »sin Drakulov«3, a Dl (od latinskog Dračo) znači »zmaj« (rumunjski jezik razvio se u 2. st. izrav latinskog.)4. Povijesno gledano, samo su dvije osobe oslovljavane tako u munjskoj. Bili su to vlaški prinčevi: Vlad II. (oko 1390. - 1447.), kojega su Dracul, te Vlad III. (oko 1431. - 1476.) kojega su nazivali Dracula. Vlaška j< rumunjska pokrajina sjeverno od Dunava i južno od Karpata. Na sjeveru ničila je s Trasilvanijom (koja je u to vrijeme bila pod ugarskom vlašću) i davijom koja se protezala istočno od Karpata. S istočne strane Vlaške b Crno more, a na jugu Bugarska.Iako Francis Ford Coppola spominje Vladovo ime u svojem filmu iz '. Drakula, ono se ne spominje u Stokerovoj knjizi, te je opseg Stokerova pozna

182Drakulina vrataVlada III. puko nagađanje. Moguće je da je došao do nekih informacija preko mađarskog profesora Arminiusa Vambervja, kojega je susreo 1890., te ga spominje u Reminiscences ofHenry Irving. Pa ipak, nema nikakve potvrde da ga je Vamberv informirao o Drakuli. Vrijedi pogledati kako Stoker (opet riječima profesora van Helsinga) spominje Arminiusovo ime u svojoj priči:Zamolio sam prijatelja Arminiusa s budimpeštanskog sveučilišta da se očituje i kaže mi kako god zna što je on [Drakula] bio. Izgleda da je stvarno bio vojvoda koji je ime Drakula dobio u boju protiv Turaka.Postoje nepobitni dokazi daje Vlad III. koristio nadimak »Drakula«, jer se spominje u nekim spisima iz 15. i 16. st., a sačuvani su i njegovi potpisi.5 Međutim, nigdje nema nikakvih bilješki daje bio krvopijski demon, bilo u doslovnom ili prenesenom značenju. Baš suprotno tome, za rumunjski je puk Vlad bio veliki junak kojemu su podigli dva spomenika: jedan u Targovistu, a drugi uz ruševine njegova dvorca kod mjesta Capitineni na rijeci Arges. Iako je Drakula objavljen 1897., trebalo je proći stoljeće da Rumunji postanu svjesni veze između izmišljenog grofa i njihova vlastitog plemenitog princa. To se dogodilo 1989. nakon pada komunizma, kada je zapadna književnost prodrla u zemlje u kojima je do tada bila zabranjivana. Danas je legendarni Drakula postao osnova naglo razvijane rumunjske turističke industrije. čini se da je Vlad bio čuven po svojoj podršci kmetovima u njihovoj borbi protiv beskrupuloznih aristokrata, zagovarač reda i zakona u tim nemirnim vremenima te budni branitelj Vlaške Kneževine, koji se suprotstavio moći prijetećeg Osmanskog Carstva.6 U mnogim modernim priručnicima navodi se kao brutalni tiranin odgovoran za mnoga zvjerstva. On je sigurno bio grub i nemilosrdan do krajnosti, ali sva takva izvješća izricali su Turci i njemački Sasi, koji su se probili do rumunjskih područja, nikada Rumunji.U Stokerovu tekstu postoji još jedno zanimljivo mjesto, gdje budimpeštanski profesor Arminius iznosi podatke o Drakuli:Za života bio je divan čovjek: vojnik, državnik i alkemičar. Ovo potonje bilo je vrhunac razvoja znanstvenog znanja u njegovu vremenu. Imao je moćan um, učio bez premca, a srce mu nije znalo za strah i sažaljenje. čak se usudio poći183Kraljevstvo gospodara prstenovau Školu Solomonovu, gdje je svaku granu znanosti savladao.Rumunjska stručnjakinja za folklor Emily de Laszowska-Gerard u sv djelu iz 1888. The Land Beyond the Forest locirala je Školu Solomonovu (Sci mance) u planinama kod Hermannstadta u Austriji. Bram Stoker bio je znat s njezinim radom kad je postao dopisnik časopisa Nineteenth century, i gaje upoznala s mnogim korisnim informacijama koje su se ticale vampir kulta u Europi. Što se tiče Scholomance, Gerardova mu je pisala da se ta i smatrala »đavoljom školom« u kojoj su se učile »prirodne tajne, jezik žive te svakojake čarolije«.7 Stokera je naročito privukla činjenica da se princ školovao u toj alkemijskoj školi misterija. Još jednu važnu informaciju iz Emily Gerard (koja je rumunjske vampire nazivala nosferatu) Stoker je pron u njezinu eseju iz 1885. Transylvanian Superstitions, te je grofa Drakulu s stio u Transilvaniju. Povijesni je Vlad doduše imao dvorac u blizini gran Transilvanijom, ali je zapravo bio vladar susjedne Vlaške. Gerardova je t đer ukazala na činjenicu daje nosferatu mogao stvarati druge vampire sisai krvi te da su se ti stvorovi mogli ubiti probadanjem glogova kolca kroz nji tijela - što je Stoker upotrijebio u svojem romanu.8Društvo ZmajaGodine 1431. u rumunjskoj utvrdi Sighisoara rođenje Vlad III. kao potc vlaške prinčevske Kuće Barsaraba Velikog (1310. - 1352.). Vladov otac VI; bio je imenovan za vojnog gubernatora Transilvanije, a 8. veljače 1431. ug; kralj Žigmund Luksemburški primio gaje u članstvo Društva Zmaja. To ( stvo izravno je utjecalo na odabir titule Vlada II., koja je glasila lord Draco\ koje je izveden nadimak »Dracul« (dragon - zmaj). Tako je njegov sin Vlai naslijedio zmajski položaj od oca i postao »Dracula« (sin Zmaja).Bratstvo koje je ponovno zaživjelo pod imenom Mađarsko društvo Zr prvi se put pojavilo u Egiptu

oko 2170. pr. Kr., kao Zmajev dvor drevnog Ej pod patronažom princa-svećenika Ankh-af-na-khonsua. Kasnije, tijekom dinastije kraljice Sobeknefru (oko 1785. -1782. pr. Kr.), utemeljena je form ja institucija čije je djelovanje u mnogočemu nalikovalo današnjim kraljev: akademijama, koje su jedinstveni agregat znanosti i učenja.Dvor je osiguravao temelj za obavljanje svećeničkog zanimanja koje se vezuje s Thothovim (Tahutijevim) učenjima, koja su prevladavala od vren184Drakulina vratakralja Raneba, faraona II. dinastije i unuka biblijskog Nimroda (Postanak 10:8-10). Raneb je vladao od oko 2853. do 2813. pr. Kr., nekih tristo godina prije nego što su, procjenjuje se, podignute piramide u Gizi. U ta davna vremena svećenici i hramovi nisu se povezivali s religijom, za razliku od svećenstva koje se kasnije pojavilo u drugim zemljama. Njihova dužnost bila je da čuvaju i poučavaju drevnu mudrost. Hramovi su bili »radionice«, a ne »molionice«, što je danas slučaj, te su uključivale radionicu al-khame (alkemije) pod vodstvom Majstora umijeća.9 Dužnost tih Majstora i hramskih svećenika bila je održavanje duhovnog napretka faraona i osiguravanje čistoće i kontinuiteta kraljevske loze koja se prenosila preko matrilinearnog gralskog naslijeđa zmajskih kraljica. Nažalost, mnogo je stare mudrosti izgubljeno jer su perzijski, makedonski i rimski osvajači uzastopno vladali mediteranskim svijetom. Oko milijun dokumenata neprocjenjive vrijednosti izgubljeno je u vatri kada je Julije Cezar napao Egipat 48. pr. Kr., a više stotina tisuća izgubljeno je 391. kada su kršćani uništili veliku Aleksandrijsku knjižnicu.Simbol Societas Draconis iz 15. st. Službeni grb Mađarskog vladarskog i kraljevskog Zmajskog dvora i Reda, Sdrkdny Rend 1408.185Kraljevstvo gospodara prstenovaMnogo kasnije, 13. prosinca 1408. (Britanijom su vladali Plantageneti), ski aspekt Zmajeva dvora nanovo je formalno utemeljio ugarski kralj Žigm Bilo je to vrijeme ratova i općeg političkog previranja.Nakon stoje naslijedio drevnu baštinu 1397., on je potpisao pakt s dv set i tri kralja i plemića koji su prisegnuli da će budno čuvati »istinsko i bratstvo« Societas Draconis (Društva Zmaja)10 - koji je kasnije postao Ordo conis (na mađarskom: Sdrkdny Rend), mada Zmajev dvor ni na koji način bio konvencionalni red, priznat u viteškom smislu.Uz Žigmunda član dvora bila je i njegova druga žena Barbara Celjska vojvode Hermana II. Štajerskog) i njihova kći Elizabeta. Tako su ostvarili dicionalni standard od dvadeset i šest članova (dva ugovora od njih trim Ostali uglednici, pripadnici Societas Draconis, bili su poljski kralj Vladisla gelović, aragonski kralj Alfons V., litavski uzvišeni princ Vitovd, austrijski voda Ernst te Kristofor III., vojvoda Bavarske i kralj Danske, Švedske i Noi ke. Poslije, 1439., u Red je primljen Thomas de Mowbray, engleski vojvod Norfolka. Temeljnim dokumentom Zsigmondus dei rex Hungariae odredio j članovi Dvora mogu koristiti simbol zmaja u krugu s crvenim križem.111 temeljilo na izvornom grbu Rosi-crucis, koji je u različitim oblicima identifk gralske nasljednike od 4. tisućljeća pr. Kr.Ubrzo nakon utemeljenja Reda 1411., Žigmund je okrunjen za kralja Sv Rimskog Carstva. Iako je drevno podrijetlo njegova Dvora bilo »natoplji pretkršćanskom tradicijom, papa Grgur XH. obvezao se da će odobriti njej krunidbu iako nije pripadao katoličkom establišmentu - narav Zmaja je t da njegova prinčevska tradicija može prevladati svjetovna ograničenja i vje nesuglasice. Na koncu, kralj David, Solomon, pa čak i Isus bili su pretkršća vladari albigenške loze. Glavni zadatak Reda (barem u tom povijesnom tre ku), bilo je pružanje pomoći kako bi se europska područja zaštitila od suita invazije i ekspanzije Osmanskog Carstva. Dakle, bilo je i važnijih stvari od skih nesuglasica, oko kojih je trebalo razbijati glavu. Moderni povjesničari č su skloni mišljenju da su turska osvajanja bila rat muslimana protiv kršć ali to nije bio osnovni problem. Kao mnogi prije i poslije njih, Turci su gr carstvo, a najveća prepreka bilo im je dugotrajno Bizantsko Carstvo (utem no još u doba Rima) kojemu je pripadao velik dio Balkana. Vjerske razlike su im od sporednog značenja; osim toga mađarski i rumunjski prostori i su snažan poganski potencijal, kršćanstvo još

nije bilo vladajuća religija.Danas je mađarski Red Zmaja registriran na Visokom sudu u Budir šti kao Vladarski i kraljevski Zmajski dvor i Red (Ordo Draconis) - Sari Rend, 1408. Veliki kancelar Reda je vitez dr. Gyorgy von Varhegy Lehr, grc186Drakulina vrataOberberga, a članovi Unutrašnjeg dvora su, između ostalih, njegovo kraljevsko veličanstvo princ Michael od Albanvja, glava kraljevske Kuće Stevvartovih, veliki karpatski vojvoda Peter Galicin i barun Vvbdiank Zoltan Nemessarv. Biskup Bela Csernak je veliki nadstojnik samostana u Transilvaniji, a vitez barun Andreas G. von Lehr je veliki nadstojnik samostana u Njemačkoj. Ostali istaknuti članovi su grof monsinjor Laszlo Esterhazv, vitez grof dr. Janos Szeki Teleki i vitez monsinjor Laszlo von galantal Esterhazv, papski kapelan i rektor župe katedrale Mariaremete u Budimpešti. U Britaniji Red se nalazi pod protektoratom kraljevske Kuće Stewartovih, čiji je veliki nadstojnik dr. Andrew von Zsigmond, barun de Lemhenv iz mađarskog veleposlanstva.Dana 21. ožujka 2000. Patrick O'Kellv de Conejera, barun od Coul Finnea i bivši potpredsjednik Međunarodne komisije za redove i viteštvo, primljen je u Red u dvorcu York, čemu su nazočili gradonačelnik i gradonačelnikova supruga kao predstavnici grada domaćina, te šerif od Yorka kao predstavnik Njezina Veličanstva Kraljice. Na toj ceremoniji, vitez dr. Gyorgy von Varhegyi Lehr, grof od Oberberga kao veliki kancelar Vladarskog i kraljevskog Zmajskog dvora i Reda, te vitez barun Andreas G. von Lehr, veliki nadstojnik samostana u Njemačkoj, bili su primljeni u Red kraljevske Kuće Stevvartovih kao vitezovi plemenitog Reda čuvara Sv. Germaina, a primilo ih je Njegovo Kraljevsko Veličanstvo princ Michael od Albanyja, veliki čuvar Reda Zmaja Velike Britanije i engleskog govornog područja, veliki majstor Reda vitezova templara Sv. Antuna i predsjednik Europskog vijeća prinčeva (za više detalja vidi poglavlje »Sangreal danas« u knjizi Krvno podrijetlo Svetog Grala).čuvar SidhejaNasljeđivanjem oca 1448., Vlad Drakula preuzeo je odgovornost za izgradnju vlaške utvrde u Bukureštu, glavnom gradu Rumunjske, čija je izgradnja započela 20. rujna 1459. Prije toga, njegov glavni dvor bio je u Targovistu. Dvorac Drakula danas je ruševina (ali s dobrim krovom i stubištem za posjetitelje) koja stoji na vrhu gore Curtea-de-Arges uz klanac Borgo na granici s Transilvanijom (kao što je navedeno u Drakuli). S druge strane područja Fagaras nalazi se teutonski dvorac Bran, čiji je interijer djelomično poslužio Bramu Stokeru za opisivanje stambenih dijelova mada Vlad Drakula tamo nikada nije živio.Osim nadimka Drakula, princ Vlad imao je i nadimak Tepeš, a budući da se ta riječ odnosi na drvene kolce, uvriježilo se mišljenje da je to zato što mu je omiljeni način kažnjavanja neprijatelja bio nabijanje na kolac. Zato se često187Kraljevstvo gospodara prstenovanaziva Vlad Nabijač. Bilo je to doba (15. st.) kada su Crkva i vlast srna pretvarali u odvratne i brutalne spektakle čiji je smisao bio nametanje k< le što većem broju ljudi. Zbog toga okrutnost metode Vlada Drakule i: kao namjerno ocrnjivanje, jer se nije značajno razlikovalo od ostalih oki kažnjavanja koja su se u to vrijeme provodila, kao npr. kuhanje u ulju, vanje na lomači ili pečenje živih ljudi na ražnju iznad lagane vatre.čak ako i jest bio okrutan, valja znati da je Vlad Drakula bio jedin individualac, ali ni u kom slučaju »povratnik« ili vampir koji se hrani ljuc krvlju. On je bio vrhovni gospodar starog kova, imao je crvenu kosu i: oči kao i njegovi skitski preci. Nakon obrazovanja u austrijskoj Solomc školi12 diplomirao je s počastima iz rituala poznatog kao Jahanje Zrna etablirana škola misterija bila je središte znanstvenog i alkemijskog pi vanja, iz koje je Vlad otišao s dubokim razumijevanjem o utjecaju izlu( endokrinih žlijezda na organizam. Naravno, radi se o produženoj dug nosti i povišenju svijesti. Sam Vlad očito je stvarao velike količine melat (moguće je da je bio pristaša pradavne kulture zvjezdane vatre), a na takve Sunce štetno djeluje, pa su zato djelatni noću (melos tosos).Vlad Drakula, otisak s drvoreza, 16. st.

188Drakulina vrataSredište s kojeg je vrhovni vladar djelovao, bio je tron na Rathu. Taj ulaz u podzemni svijet izgrađen je od drvenih štapova koje su nazivali tepeš, prema tradiciji drevnih kasitskih Gospodara šuma. Bez obzira na to što su sve turski i njemačko-saski neprijatelji mogli pripisati Vladu Tepešu, on je bio čuvar ulaza u transcendentni Sidhe. Ostao je zapamćen kao žilavi branitelj vlastitog puka, posebno kmetova, a strogost je čuvao za korumpiranu aristokraciju i neprijateljske osvajače.Vlad Nabijač na Kolac Slika iz njemačke propagandne brošure - Nurnberg, 1499.Vladavina vojvodeVlad Drakula sa sedamnaest je godina postao vojvoda (princ) Vlaške, nakon što mu je oca ubio pristaša izdajničkog transilvanskog gubernatora Janosa Hunvadija. Isti čovjek ubio mu je i brata Mirceu jer je htio prisvojiti prinčev-sku titulu. Prije toga, Vlad i njegov mlađi brat Radu, u dobi od trinaest i devet godina, bili su zarobljenici Turaka u utvrdi Egrigoz u Anatoliji.13 Pod tim uvjetima Vlad je oslobođen kako bi mogao naslijediti vlaško prijestolje koje189Kraljevstvo gospodara prstenovase nalazilo pod turskom kontrolom, ali Radu je ostao u zarobljeništv dok i sam nije naslijedio brata. Nakon što je preuzeo svoje prinčevske ol Drakula je vladao samo dva mjeseca, a onda ga je svrgnuo Hunvadijev d rođak i srodnik Vladislav II. Potom je Vladislav u bitki bio ubijen, a Dr; se vratio na prijestolje 6. rujna 1456. i zavladao Vlaškom i transilvanskin vodstvima Amlas i Fagaras. Tri godine prije toga Turci su osvojili Kon tinopol - bizantski (istočnorimski) glavni grad, koji je uspio opstati vii tisuću godina nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva - naravno, odm; ga preimenovali u Istanbul.Od samog početka Drakula je bio odlučan u namjeri da se osveti bolji koji su mu ubili oca i brata Mirceu zakopali živog - ta odmazda učvrst njegov nemilosrdan imidž za sva vremena. Boljari su bili rumunjska zei posjednička klasa od koje su mnpgi postali aristokrati iako nisu bili plem krvi. Posjedovali su ogromna područja uključujući gradove, sela i man; koji su bili pošteđeni plaćanja poreza. Izvorno su kmetovi živjeli u unar. određenim zajednicama na »slobodnoj zemlji«, ali boljari su uveli plaćanj setine, kao i ostali feudalni režimi u Europi, te su, naravno, bili nemilo: eksploatatori vlastitoga puka.Janos Hunvadi (kao i Vladislav II.) već su umrli kad je Drakula po\ prijestolje, ali on je znao identitet njihovih-pristaša, koji su sudjelovali u i stvima. Kada je kucnuo pravi trenutak, Drakula je odlučio pokazati svoju gu i očistiti zemlju od problematičnih samozvanih aristokrata. Kada su uskršnje svečanosti bile na vrhuncu, čuvari njegova Dvora ušli su u dvor dvoranu u kojoj je trajala gozba. Tu su zarobili pet stotina boljara te ih o ili na smaknuće ili na težak rad, ovisno o težini zločina koje su počinili. ( me događaju se u Rumunjskoj ovako pisalo:Otkrio je da su mu boljari iz Targovista zakopali brata živoga. Kako bi saznao istinu, potražio je bratov grob i našao ga okrenuta licem prema dolje. Kada je došao Uskrs, tijekom gozbe na kojoj su se svi gostili, a mladi plesali, on ih je opkolio ... i odveo ... u Poenari, gdje su odvedeni na prisilni rad koji je trajao dok im se odjeća nije raspala, a onda ih je pustio gole.14190Drakulina vrataRad na koji su prisiljeni (radni lanac protezao se od kamenoloma Poenari do klanca nad rijekom Arges) podrazumijevao je izgradnju Drakulina dvorca. Podmukle boljarske starješine nisu imale toliko sreće; odvedeni su izvan gradskih zidina gdje su jedan po jedan nabijeni na uspravne drvene kolce - taj odvratni postupak Drakula je naučio od Turaka, dok je bio u njihovu zarobljeništvu. Nakon toga, Drakula je utemeljio novo plemstvo, boljare je zamijenio izabranim pojedincima iz redova slobodnih seljaka koji su pokazali hrabrost na bojištima. Branio je puk od nepoštednog germanskog i turskog izrabljivanja, odbio im je dopustiti da naplaćuju desetinu. čak je uveo vlastiti porezni sustav koji je služio izjednačavanju životnih uvjeta puka. Takva politika očekivala je od imućnijih da pomažu onima slabijeg imovnog stanja.Drakula je uspio tamo gdje su ostali pretrpjeli neuspjeh, naime, podčinio je Crkvu na području na

kojem je vladao, gdje su smatrali da je jednako moćan kao i papa. Ako se neki svećenik ili biskup odvažio prosvjedovati, jednostavno su ga odveli i pokazali mu leševe i kosture boljara nabijenih na kolac, koji su godinama stajali izloženi. Nakon toga, raspoloženje bi im se naglo popravilo, a volja za prosvjedovanjem bi iščezla. Pripravni kolci postavljani su na mnogim strateškim mjestima, te su se često koristili u dvorištu Palače u Targovistu i drugim javnim mjestima kako nitko ne bi zaboravio da su zakon i red osnovni zahtjevi režima vrhovnog gospodara. Tako je Drakulin povijesni položaj postao potpuno ovisan o oku promatrača. Za mnoge je on bio okrutan i nemilosrdan gospodar kao Ivan Grozni, dok je za druge bio rado viđen i popularan dobročinitelj kao Robin Hood.Prema spisima iz rumunjskih arhiva, kriminal, nemoral, nezaposlenost i beskućništvo bili su nepoznat pojam u Drakulinoj Vlaškoj. Ljudi su ga toliko poštivali i toliko ga se plašili da je zlatni pehar koji je na fontani u Targovistu ostavio za žedne putnike ostao tamo u upotrebi tijekom čitave njegove vladavine.15Početkom 1462. Drakula se borio protiv moćnih turskih snaga sultana Mehmeda Osvajača, koji je okupirao područja uz rijeku Dunav. Iz mnogih bitaka izišao je kao pobjednik, a onda je Mehmed odgovorio snažnom provalom u Vlašku, vodeći snage tri puta jače od Drakulinih, s namjerom da jednom zauvijek zauzme to područje. To je princa natjeralo da se povuče do Targo-vista. No kada je sultan stigao u Targoviste, dočekao ga je užas kakvu se nije nadao. Dvadeset tisuća njegovih vojnika bilo je nabijeno na kolac. U povijesti je to nazvano »šumom nabijenih na kolac« s kojom se sultan nije znao nositi. Kad je vidio sav taj užas i shvatio kakav pustošenje i strateško povlačenje stoji iza svega, predao se sa svojim trupama i odveo vojnike odakle su i došli.191Kraljevstvo gospodara prstenovaMeđutim, Drakulin mlađi brat Radu (postao je turski saveznik) želio sultan uspije, jer se nadao da će tako i sam doći do vlaške krune. Zat< gubio vrijeme, pa se latio posla od kojeg je sultan odustao - poveo je vi trupe u Targoviste i progonio brata sve do Drakulina dvorca. S vrha obli brda Poenarija do prozora Drakulinih odaja doletjela je strijela. Na njoj j poruka iz koje je Vladova supruga shvatila da im nakon uhićenja slijedi n nje, pa se s grudobrana dvorca bacila u rijeku koja protječe ispod. I dar taj dio rijeke naziva Riul Doamnei (Princezina rijeka).16 Drakula je uspio pc preko 1200 metara visokih planina u Transilvaniju, gdje je zatražio utc kod novoga ugarskog kralja Matijaša Korvina. Umjesto da mu pomogne, Drakulu uhvatio, okovao i bacio u tamnicu. Ta epizoda donekle podsje* tragediju koja će nešto kasnije snaći škotsku kraljicu Mariju, a naročito čitavog niza krivotvorenih pisama koje je primao, kralj Matijaš. Pisma su germanski Sasi iz boljarskog bratstva, i uspjeli uvjeriti Matijaša da je Dr« u savezu s Turcima! (vidi Dodatak VIII koji se tiče mađarske baštine).Tako je 1462. po drugi puta u karijeri Drakula izgubio krunu. Iznenađ užas kralja Matijaša bio je tim veći kad je čuo daje Radu preuzeo vlast u ti ime. Dvanaest godina je prošlo prije Drakulina povratka, a tijekom tog vr na (1466.) oženio se drugom ženom, Mađaricom, rođakinjom kralja Mat s kojom je živio u rezidenciji u Pešti (Budim i Pešta tada su još bili odvo Godine 1474. Drakula je predvodio ugarsku vojsku protiv Turaka nakon je potpisan formalni ugovor između njega* i Matijaša, koji mu je obećao i ubrzo nakon toga pokrenuti ofenzivu protiv Radua.U studenom 1476. kralj Matijaš priopćio je ostalim dvorovima daje Dn povratio svoj kraljevski položaj, ali ne zadugo. Uslijedilo je veliko krvopn a Drakula se obvezao da će se suprotstaviti Turcima i boljarskim snagam; Bukurešta. Njegova tek okupljena vojska bila je deklasirana i brojčano nad na zbog čega je Drakula izgubio jedan dan i bio ubijen u bitki. Svaka nac će Vlaška ponovno biti neovisna bila je izgubljena tog dana u prosincu Kako bi se svijetu pokazalo da je istinski vrhovni gospodar izgubio život, gova odrubljena glava poslana je u Istanbul, gdje je bila javno izložena svi mogu vidjeti. Drakula i njegova žena iz Transilvanije imali su sina k zavladao kao vojvoda Mihnea, nakon Raduove smrti, a nakon njega i nj vi potomci. Osim njega, Drakula je imao još sinova, a Mihneov drugi n brat, Vlad Redovnik, vladao je od 1482. do 1495. I on je imao nasljednik potomci Vlada Drakule žive i danas. Ali to je sasvim druga priča.192

Iza šumaMreža MudrihBližeći se kraju našeg istraživanja, vidjeli smo da upravo vampir povezuje mnoge dijelove naše priče - priče koja je počela s kulturama drevnog Sumera i s moćnim Gospodarima prstenova Velike Skitije.Da ukratko ponovimo: prije otprilike 3800 godina, izvorni Wallani (julanski Gospodari šuma) pojavili su se u Mezopotamiji kojom su zavladali u 18. st. pr. Kr. Njihova pradomovina bila je Velika Skitija, a svoje pismo i kulturu donijeli su u Sumer i Akad tijekom najranijih dana civilizacije. Oni su vladali cijelim Babilonom do oko 1550. pr. Kr., a potom su se pojavili karpatski Sidheji, prinčevi vilinske loze Tuadhe d'Anua.Od iste rase potekli su i kaledonski piktsidhejski ratnici, svećenička kasta Fir Bolg, te kasta kasitskih kraljeva koja je na humcima gradila kurgane. Oni su bili vrhovni Gospodari Vilinskog prstena i velikih julanskih svetišta, koja su podignuta na stvarnim, drevnim, otprije određenim megalitskim lokacijama koje i danas postoje u dolini Boyne u Irskoj, sjeverno od Dublina. Poznajemo ih kao Nevvgrange, Dovvth i Knovvth. Konstrukcije svetišta stajale su na sredini Rathsa: iskonske prijestolnice. Bila su to obitavališta s drvenom konstrukcijom prekrivenom busenjem trave, a gradili su ih na vrhu velikih humaka. Kasnije su Rathseve počeli nazivati Tepeš, a smatrali su ih vratnicama Podzemnog svijeta - svetog područja ispod kojeg su obitavale duše predaka. Upravo su zbog tih običaja ime dobili kasitski kraljevi, jer je cassi značilo »mjesto od drveta«. Oni su zbog toga bili uzvišena sjedišta čuvara vratnica, posljednjih Gospodara prstenova, transcendentnih Sidheja - Mreže Mudrih.Ti kraljevski čuvari u srednjoeuropskoj tradiciji bili su poznati kao Oupi-res, što je pojam izveden iz jedne od najvažnijih riječi skitskih Tuadhe d'Anua193Kraljevstvo gospodara prstenova- iz riječi uper, koja je značila »preko« ili »iznad«. Ta riječ i danas je u trebi u engleskom jeziku kao »upper« (najviše, vrhovno), »umpire« (ni sličan) i »super« (preko ili nad) koji se kasnije razvio u pojmove »supen (nadglednik) i »superintendant« (predstojnik). Kao titula, skitski Uper < čavao je nadzornika ili još važnije vrhovnog gospodara - koji je bio istov s Pendragonom. Poslije, na mađarskom i rumunjskom području, riječ i dobila je nove oblike, pa ipak Dom Augustin Calmet koristio je upravo ječ, međutim tijekom prevođenja njegovo je djelo, objavljeno u 18. st., pc A Treatise on Vampires.Sve do srednjovjekovne spletke, koja se odvijala pod pokroviteljstvom ( i inkvizicije, u samom smislu riječi oupire nije bilo ničega zlokobnog ili n; ravnog, međutim to se ubrzo promijenilo čim su počeli progoni vještica, riječ bila slična bizantskom uber, što znači »vještica«. Zahvaljujući tome, s ničko-kraljevski Oupires u očima Rima izjednačeni su s druidskim magir skladu s time, proglasili su ih vješticama, a sidhejska »mreža mudraca« n svećeničkog je izrugivanja postala »mrežom čudaka«.Uglavnom, izvan galskih područja Britanije, tragovi tradicionalnih Ou zamijećeni su na Balkanu i u područjima oko Karpata, a u drevna vremer su rasprostranjeni od Transilvanije do Crnog mora. Zbog toga inkvizitc samo da su ih poistovjećivali s vješticama nego i s putujućim Ciganima tolički biskupi i fratri sumnjičili su ih da suvrhovni vladari zemlje Elpr sumračnog područja vilinskog zlata, čarobnih izvora i predaje o Zelen-: dakle, svega onoga što je Crkva anatemizirala.0 njima su govorili da su ljudi koji lutaju noću, koji se udružuju sa duhovima, pa se od svega toga u jeziku kršćanske Europe rodio izraz » pir«, kao neposredno iskvarenje riječi oupire (ili upire)} Na isti način je i king postao Viking, jer u latinskoj abecedi nije bilo slova »w« ili »u«, sam< Onda se preko slavenskih jezika riječ razvila u vapir ili vbpir,2 a »m« se po preko galske skupine suglasnika koji se pridružuju slovima »b« i »p«.3 (W je ponikao od riječi uiicce - poviti se ili lutati, odakle je i riječ ivick - uvi Inherentni suglasnik »wi« označavao je spor ili ratobornost. Tako su Vi bili Wi-kings - lutajući ratoborni kraljevi.)41 tako se iznenada, uz vukodlake i čitavo mnoštvo izmišljenih demona, lo da nema kraja fantastičnim stvorovima za koje se pretpostavljalo da vn po ulicama i šumama, tragajući za žrtvama

koje ništa ne slute. To je iza željeni učinak, ljudi su se mnogo više počeli uzdati u Crkvu, koja je bila j vidljivi put do spasenja. Govorilo se da vampiri ne mogu biti ubijeni konv onalnim sredstvima, samo je moć Isusa Spasitelja mogla poraziti ta dijabc194Iza šumabića. Prikazivali su ih kao paklenske demone i vražje poslanike, koje svećenici i redovnici istjeruju egzorcizmom i uništavaju ih. Tako se Crkva udružila s posve novom vrstom stravičnih likova kako-bi se još jednom suprotstavila tradiciji Grala i Prstena, što je pridonijelo stvaranju posve novog žanra, koji je postao poznat kao gotska romanca. Te pripovijetke nisu toliko govorile o spašavanju žrtava, koliko o uništavanju neprijatelja izmišljenog »crkvinstva« uz pomoć gomile raspela te mnogih litara svete vode, ključnog oružja u strašnim poduhvatima protiv zlokobnih »zlih bića«.Sjedne strane postojale su albigenške priče o labuđim prinčevima, gralskim kraljicama i vilenjačkim djevama (koje su obuhvaćale predaje o zaboravljenoj krvnoj lozi i izgubljenoj nevjesti), te o vitezovima i viteškim prvacima koji su se borili protiv svih čuda kako bi očuvali sveto naslijeđe Svetoga Grala. U tim pričama pojavljivali su se druidski čarobnjaci i mudri pustinjaci koji su vodili vitezove tijekom njihovih putovanja i poduhvata. Nikada se u tim čarobnim pričama nije pojavio galantni svećenik ili biskup koji je žurio u pomoć gospi koja se našla u nevolji - jer, u stvarnosti, Crkva je bila neprijatelj.Na Tridentskom koncilu god. 1545. biskupi su formalno stavili na crnu listu i izvan zakona knjigu Merlinova proročanstva, te su iz javne upotrebe povukli sav materijal koji je imao ikakve veze s tim. Tijekom »mračnog doba«, u Britanskoj crkvi (kasnije je prozvana Keltskom crkvom) bilo je (uz Taliesina i Merli-na koji su bili kraljevski vidovnjaci) istaknutih posvećenika u staru mudrost. Bili su to opati poput Sv. Davida, Sv. Patrika i Sv. Kolumbana, koje je Rimska crkva javno optužila zbog njihova čarobnjaštva i poganskih vjerovanja, još za njihova života. čak i kasniji papski establišment smatrao ih je nekromantima i čarobnjacima - ali danas to više nije tako. Iako su Merlinova proročanstva zabranjena po kratkom postupku, Davidova, Patrikova i Kolumbanova učenja toliko su se ukorijenila u društvu, daje Crkva bila prisiljena primijeniti drukčiju strategiju povezivanja njihovih učenja s crkvenima.Tisuću godina nakon što su ti druidski magi živjeli, vatikanski službenici posthumno su ih prozvali pravovjernim svecima, kako bi se stvarna istina o njihovim poganskim vjerovanjima izgubila u povijesti. Prije samo nekoliko godina, Britanska pošta i Anglikanska crkva udružile su snage kako bi proma-knule plemenitog Sv. Kolumbana od Pict Sidheja zajedno s njegovim ogorčenim neprijateljem Sv. Augustinom iz Rima, koji je došao u Englesku sa zadatkom da uništi kolumbanski pokret ubrzo nakon Kolumbanove smrti 597. Zanemarujući tu povijesnu činjenicu, 1400. godišnjica njihova djelovanja obilježena je izdavanjem poštanskih maraka i prigodnog, napuhanog propagandnog materijala195Kraljevstvo gospodara prstenova1997. godine, a ta dva zakleta neprijatelja prikazana su kao rođena brać dokazuje da »crkvinstvo« i danas smišlja nove mitove.Budući da izvorna crkvena strategija zastrašivanja nije bila učinkovi u doba renesanse (u tom razdoblju vladala je opća svjesnost i prosvjet: duh), bili su prisiljeni pristupiti drugom planu. Taj plan naročito je bio i ren protiv ključnih članova mesijanske loze: posljednjih vilenjačkih nas! ka Albi-gensa - dinastijskih kraljeva i kraljica Sangreala i njihovih prethc Oupiresa. To su bili stvarni ljudi i svi su to znali. Nisu se mogli ograničiti na površinsko područje bajkovitih fantazija. Ali, mogli su se prikaziva čudna, poluljudska loza, s one strane kršćanske ograde. U najboljem s mogli su ih prikazati kao morske gospe, a u najgorem kao vukodlake i \ re, međutim, u oba slučaja svi su proglašeni zlim učenicima Sotone!*Kolumbanski križ u Centru za naslijede GlencolumcilleaVrhovni gospodariBez obzira na sav europski folklor i predaju o vrykolacima, nachtzehrerim, utsaugerima i ostalim

»povratnicima«, danas ne bi postojao nikakav inte vampire da se u 19. st. nije dogodio prijelaz s odvratnog na romantične196Iza šumapromjena smjera dogodila se zato što je prljavi zombi zaboravljen i zamijenjen likom koji je predstavljao kulturu vrhovnih gospodara Oupiresa. U povijesnom smislu, nikada nije postojala stvarna veza između gospodskih Oupiresa i rustikalnih »povratnika«, ali znakovito je da su određeni istaknuti autori tražili način kako da odbace stara europska praznovjerja i uvedu nešto prikladnije. Na nesreću, u proteklih nekoliko desetljeća snimljeni su neklasični filmovi, tzv. »filmovi o vampirima«. U njima ponovno možemo vidjeti odvratne vampire, koji zapravo i nisu vampiri u povijesnom smislu, nego obični, »neumrli« huligani. Filmovi ne samo da mogu ovjekovječiti tajnu vampira nego mogu uništiti kulturnu baštinu, ako povezu tradiciju s vrstom morbidne znanstvene fantastike, koja nije ni gotska, ni sablasna, nego je odvratna.Želi li tko razumjeti povijesne vampire, potrebno je razdvojiti Oupiresa od povratnika, jer Oupires je bio stvarna osoba, a povratnik morbidna fantazija. Nakon što se mentalno razdvoje, nužno je razmotriti koji se aspekti raznih predaja podudaraju - ali ne kao što je bio slučaj s Abbe Calmetom, koji je 1732. koristio riječ Oupires, kada nije govorio o vampirima, nego o zombijima.Je li nešto iz predaje povezivalo Oupires sa smrti? Je li nešto ukazivalo da imaju izvanredan talent i moći? Povezuje li ih što s karpatskim područjem u Europi, posebice s Transilvanijom? Odgovor na sva ta pitanja je potvrdan, a i na mnoga druga moglo bi se odgovoriti s istim »da« - jer čak ako se povijesni Oupiresi, koji su živjeli u 18. st., ne uklapaju u potpunosti, oni iz daleke prošlosti svakako su uklopljeni u tu sliku.U davnim danima prije nego što je kršćanska Europa bila obuzeta praznovjerjem o krvožednom vrykolaku (davno prije postojanja bilo kakve kršćanske crkve) Oupiresi su bili Uperi ili vrhovni gospodari stare skitske rase Gospodara prstenova. Bila je to najpažljivije odabrana svećenička kasta legendarnih ratnika, čuvara ulaza u Raths i majstora transcendentne Sidhe. Plemena njihova naroda gradila su kasitske domove s drvenom konstrukcijom, a kultura im se temeljila na kurganima, humcima u kojima su pokapali svoje pretke. U jednom od kurgana pronađena su tijela poglavara koji su bili tetovirani motivima lemura s prstenastim šarama na repu. Oni su bili poznati putnici koji su se nekoć otpravili na istok preko matične europske zemlje, preko Crnog mora i Kaspijskog jezera, sve do Mongolije i Tibeta, a kasnije i na zapad do Irske. Ipak, izvorna zemlja njihova podrijetla bila je zemlja oko karpatskih planina gdje su 1968. pronađeni njihovi predsumerski spisi kod sela Tartarije u Transilvaniji (prikladno nazvanoj »Zemljom iza Šuma«), koja se još uvijek smatra domovinom vampira.197Kraljevstvo gospodara prstenovaNešto prije bavili smo se drevnim mezopotamskim i indoeuropskim jima zvjezdane vatre, te smo imali priliku vidjeti da su se Amrita i mensti Rasa Boginja smatrale svjetlosnim Nosačem, zlatom Bogova i nektarom vrh kakvoće. Nakon doba Annunakija, (oko 1960. pr. Kr.) kultura im se teme! posebno odgajanim djevičanskim svećenicama iz redova posvećenih bogi Kali, Vesti ili Dijani iz Efeza. Te, u crveno odjevene vatrene djevice, posi poznate kao hierodulai ili voljene grimizne žene, čija se lunama bit izuzetn nila u tradiciji Rosi-crucisa kao Rosni pehar Sangreala.U zajednicama čiji se kalendar temeljio na Mjesečevim mijenama, te 2 izlučevine (romantično definirane u Pjesmi nad pjesmama kralja Solomoi ljiljan i ruža) koristile su se kao dodatak prehrani kraljevske loze. Zvj vatra odnosi se na ritu (crvenilo ili istinu) jer menstruacijska tvar sadrži 1 ne sekrete (secret - tajna) žlijezda s unutrašnjim lučenjem, čijim bi se k miranjem povisio nivo hormona konzumenta, a time i stanje njegove s1 percepcije i intuicije. Taj proces u vilinskoj se predaji nazivao ubrzavanjeDanas znamo da određeni atributi drevne Mezopotamije, poput klii pisma, primjerice, nisu razvijeni na području Akada i Sumera, nego st sobom donijeli drevni Skiti s područja Karpata - kao što su donijeli i b poput Anua, Enkija i Lilit, bez obzira na to odakle su došli ti bogoliki \ Izgleda da je i umjetnost Tantre, kojoj se pripisivalo azijsko podrijetlo naslijeđu Oupiresa, jer također sadržava

element zvjezdane vatre.Od svih izlučevina endokrinih žlijezda medicinski znanstvenici usp izolirati samo hormon melatonin (proizvod pinealne žlijezde), koji je in bio 1968. Tako je nazvan zato što ljudi s visokom razinom melatonina si reagiraju na Sunčevu svjetlost, koja utječe na njihove mentalne sposob Zahvaljujući tome, oni su najčešće djelatni noću, a melatonin koji se 1 »hormonom tame«, proizvodi se samo noću kada nema utjecaja ultraljubi zraka.5 Izlaganjem utjecaju prirodnog svjetla pinealna se žlijezda smanj time i duhovna svjesnost. Tama i snažna aktivnost pinealne žlijezde pob vaju oštroumnost, intuitivno znanje i suptilnost uma, osim što reduciraju Melatonin je sam po sebi »noćni radnik«, i točno to mu znači ime: od g melos - crn, i tosos - rad.Princ tameUlazeći u svijet ritualnog povećavanja proizvodnje melatonina, ušli smo dručje istinskih vampira - područje noćne aktivnosti (Oupires, princ tam198Iza Sumamoći povećava nektar zvjezdane vatre djevica: Elizir Rubeus.6 Smatra se daje aktivna krv prvi aspekt života, jer je bez nje čovjek puka sjena, duh. To se odnosi na vezu između vampira i zrcala, o čemu smo već govorili. Ogledalo pomoću svoje osobine zrcaljenja stvara sliku duplikat (sjenu), ali sliku koja je lišena života jer nema krvi. čak i u starozavjetnoj Knjizi Postanka (9:4) možemo naći potvrdu da krv predstavlja život. Zato su beskrvni, bezdušni odrazi smatrani predstavnicima smrti. Staroegipatska riječ za »sjenu« bila je khaibit, a ona i danas živi u engleskom jeziku kao »habit« u smislu nečega što se ponavlja.7 U tom svjetlu možemo sagledati praznovjerje prema kojem se ne vidi odraz vampira u zrcalu (vidjeti 2. poglavlje Stokerova Drakule), a koje je suptilno iskrivljavanje istine. Puno je bliža istini činjenica da će vampir izbjegavati zrcala po svaku cijenu -što je problem s kojim se središnji lik u knjizi, Jonathan Harker, susreće kada mu Drakula pokazuje odaje koje mu je namijenio u dvorcu:Zavjese i presvlake na stolicama i sofama, kao i baldahin iznad mojeg kreveta bili su od najskuplje i najljepše tkanine, koja mora da je bila neprocjenjiva u vrijeme kada je napravljena, jer bila je stoljećima stara, ali besprijekorno očuvana. Tkaninu sličnu ovoj vidio sam u Hampton Courtu, samo što je bila trošna, otrcana i izjedena od moljaca. Ni u jednoj sobi nije bilo ogledala, pa čak ni na mojem toaletnom stoliću, zato sam morao koristiti ogledalce iz torbe, ako sam se želio obrijati ili počešljati kosu.Melatonin stvara pinealna žlijezda pomoću pobuđenog kemijskog prijenosnika koji se naziva serotonin, a koji proizvodi hipofiza. Serotonin prenosi živčane impulse kromosomskim parovima (to se naziva meiosis - mejoza) u trenutku kada se stanična jezgra podijeli, a kromosomi bivaju prepolovljeni. Tako se kromosomi mogu kombinirati s drugim polovicama zbog oplodnje.8 Melatonin osnažuje i podiže tjelesni imunološki sustav, te osobe čija pinealna žlijezda luči veće količine tog hormona nisu sklone razvijanju kanceroznih oboljenja. Povišena razina melatonina u organizmu povećava energiju, otpornost i prag fizičke izdržljivosti, a izravno je u vezi s navikama spavanja i umjerenom kontrolom izmjene tvari koja se vrši kroz kardiovaskularni sustav. To je199Kraljevstvo gospodara prstenovanajmoćniji i najučinkovitiji antioksidans u tijelu koji ima pozitivna men tjelesna svojstva, te usporava starenje.9Pinealna žlijezda iznutra je impregnirana vječnim idejama, te nam mogućnost oblikovanja vlastitih ideja.10 To je organ misli pomoću kojeg čemo unutrašnju percepciju, zato možemo vječne ideje mijenjati u ide mjenjive na zemlji. Majstori joge poistovjećuju pinealnu žlijezdu s ajna-i (od sansktskog ajna - naredba, chakra - kotač). čakre su energetski cent odgovaraju sustavu žlijezda s unutrašnjim lučenjem. Vjeruje se daje pir žlijezda prijamnik i odašiljač finih vibracija koje prenose misli i psihičke ve. (Endokrine žlijezde nazvane su prema grčkom glagolu »uzbuditi«, a žlijezde s unutrašnjim lučenjem koje svoje izlučine ubrizgavaju izravno l Pinealis je poznata i kao »oko mudrosti«: čakra uma, povišene svijesti o unutrašnje vizije11 zbog čega predstavlja sposobnost jasnog viđenja stvari kivnim spoznavanjem.

Oblikom nalik na češer, velika kao zrno kukuruza, pinealna je žlijezda štena u mozgu iako se nalazi izvan ventrikula, pa nije dio mozga. Fran filozof i optičar Rene Descartes (1596. - 1650.) smatrao je da je pinealis dište duše«12, točka u kojoj se udružuju um i tijelo. Isto su mislili i stari Tako je u 4. st. pr. Kr. Herofil opisao pinealnu žlijezdu kao organ koji reg protok misli. Početak puberteta pod izravnom je kontrolom pinealisa, a lu melatonina najviše je tijekom djetinjstvaT'tiflejdžerskih godina. Očigled da natprosječno lučenje melatonina u djetinjstvu povećava opseg mladog lekta, a može biti i inhibitor spolnog razvoja,13 jer ta su dva aspekta u fizič konfliktu tijekom perioda odrastanja.U simboličkom obliku, dinastijska Rosi-crucis krv dugo se prikazivala crveno vino, kao u kršćanskom euharistijskom slavlju (pričest), gdje se p stavlja kao slikovita relikvija prema drevnom običaju zvjezdane vatre. U ritualu uzimali su se ekstrakti tijela Boginje, a danas se naziva krvlju Kn vom. U praksi je taj kršćanski običaj jedan od najstarijih ostataka vampir krvnih obreda. Naravno, fizički ritual počeo se povlačiti iz prakse oko 1 pr. Kr. tijekom Abrahamova vremena, kada je poseban oblik kruha zamiji to sredstvo za pojačano lučenje melatonina. I taj dio opstao je u kršćansl nauku kao euharistijski kruh, tj. hostija.Na sjevernom ulazu u katedralu u Chartresu, u Francuskoj (vrata po ćenika) stoji kip Melkizedeka, kralja-svećenika iz Salema - kip su osmi vitezovi templari nakon prvog povratka iz Jeruzalema 1128. U skladu sa z, som iz starozavjetne Knjige Postanka 14:18 Melkizedek je prikazan s kruh i vinom koje je očigledno ponudio Abrahamu, ali u njegovu peharu nije vi200Iza Sumanego kruh. U tom smislu on određuje vrijeme (oko 1960. pr. Kr.) kada su običaji zvjezdane vatre Annunakija u potpunosti zamijenjeni s novim dodatkom prehrani za kraljevsku lozu.Kruh koji se ovdje spominje (poznat je kao žrtveni kruh u staroj židovskoj predaji, a Mezopotamci su ga zvali shem-an-na) bio je napravljen od bijelog zlatnog praha (što u starozavjetnoj Knjizi Izlaska svjedoči zlatar Bezaleel).14 To je zlato u svom supravodljivom, jednoatomskom stanju - što će biti predmet detaljnog istraživanja u sljedećoj knjizi gralskog ciklusa Izgubljene tajne svete Arke. Zasad je dovoljno uvidjeti daje ta kultura u nastajanju bila temelj tradicije Barat An-ne (Britanije) koju su u Britaniju donijeli drevni Yulannu - Gospodari šuma. Kao stoje prije bilo rečeno, Barrat-Anna bila je velika Majka Vatrenog kamena, čiji je znak bio Rosi-crucis gralski grb. Ovdje nam je značajno da shem-an-na (u prijevodu s akadskog) znači »vatreni kamen za dosezanje visina«. Zašto »za dosezanje visina«? Zato što stimulativno utječe na pinealnu žlijezdu (to su potvrdila i moderna znanstvena istraživanja), pa ona počinje lučiti više melatonina zbog čega se povećava snaga pojedinca i ostale njegove osobine, te prosječni čovjek dolazi u stanje povišene svijesti.Očito je da su neki od najdrevnijih običaja Oupiresa bili identični kao i običaji gralskih kraljeva i to nas ne bi trebalo čuditi jer je korijen njihove kulture isti kao i korijen biblijskih gospodara Edoma. Ta faraonska i mezopotamska kraljevska loza, pomoću strateški isplaniranih brakova s patrijarhalnom starozavjetnom lozom, iznjedrila je izraelskog kralja Davida, a loza se nastavila sve do albigenške (vilenjačke) Isusove dinastije. Bez obzira do koje mjere su vampiri bili romantično prikazani u gotskim djelima 19. st., svojstvena crkvena mržnja i prisutnost te visoke kaste u biti su alegorija stvarne istine. Razlog toj netrpeljivosti nije u tome što su vampiri bili krvopijski antikristi, nego to što su bili povijesni predstavnici naslijeđa albigenza, protiv kojih je pokrenuta inkvizicija. Očnjaci, ugrizi na vratu i »neumrlost«, sve je to dio književne fikcije koja se izrodila iz praznovjernog kulta »povratnika«, a svakodnevne crkvene pobjede i porazi »zlih bića« bili su čvrsta poruka koju su diktirale propagandističke kristijanizirane pripovijetke. Da nije bilo tako, te priče ne bi opstale u okruženju koje je bilo pod snažnim crkvenim utjecajem u viktorijansko doba, jer su vampiri bili izazov svim pretjeranim krepostima i restriktivnim vrijednostima pomoću kojih se kontroliralo društvo.201--320Kraljevstvo Gospodara prstenova

Pehari i PrstenoviU zaključku naše priče o združenoj potrazi za Gralom i Prstenom, važno pomenuti da su ta dva znaka simbolički prikazivana oduvijek. Škotska, 1 sjeverna Engleska1 poznate su po drevnim rezbarijama u kamenu s prik »Pehara« i »Prstena«. Najvažniji primjerci nalaze se blizu Achnabrecha u Kilmartin, a potječu iz otprilike 2000. pr. Kr.2 Točna, izvorna svrha tih ud nja (pehara) i prstena (jednog ili više njih) koji ih okružuju još nije utvi ali uglavnom su smješteni u blizini kamenjh vilinskih prstenova ili su ugi u lokaciju Ratha: grobnih humaka i kraljevskih prijestolnica Pict sidheja. najočitije u Irskoj gdje se nalaze humci Nevvgrange, Knovvth i Dovvth, Škotskoj na području Crieffa, Loch Earna i Loch Tava. Istaknuti rašljar R. Cowan otkrio je intrigantne energije koje zrače iz kamenova označe peharom,3 što nas može podsjetiti na riječi koje je izgovorio Merlin u dje storia Geoffreva of Monmoutha: »Ne smij se tako olako, o kralju, jer ti k; kriju otajstvo i ljekovitost«.Ponekad se zapisi u kamenu s Peharom i Prstenom nalaze na spom ma koji su tijekom vremena uljepšavani. Bilo je popularno urezivati Rosi-simbol (jer to je drevni znak Grala koji se razvio u ono što danas nazi keltskim križem), ali i druge simbole, pa su mnogi takvi kameni postali vr ćeni.4 Dobar primjer takvog kamena je Guineverin kamen koji se čuva u m Meigle u Angusu, u blizini mjesta na kojem je navodno pokopana Art kraljica Guinevera.202Kraljevstvo Gospodara prstenovaGralski kodeksPutujući ogromnim vremenskim daljinama, od svoje početne točke koja se nalazi udaljena nekoliko tisuća godina, posvjedočili smo uzbudljive, ali najčešće tragične događaje koji su počeli u magli vremena te kulminirali užasnom crkvenom inkvizicijom koja je pokrenuta protiv heretika i »zlih bića«. Tijekom svojeg putovanja susreli smo vile, vilenjake, gobline, malike, kućne duhove, gnome, satire, nimfe, morske gospe, vukodlake i vampire, te se suočili s činjenicom da je osnova tih mitskih bića zapravo vrlo stvarna, i da nisu ono što su nam oduvijek govorili da jesu. (čak i neki likovi iz najjednostavnijih dječjih pjesmica imaju stvarno povijesno podrijetlo - vidi Dodatak IX)Istražujući pripovijetke i folklor, susreli smo mnoge osobe kao npr. Melusine, Robina Hooda, Morganu, kralja Artura, Lornu Doone i grofa Drakulu, te smo uvidjeli da svaki od njih ima svoju posebnu tajnu i čaroliju. Također, otkrili smo da to nisu mitološke pripovijetke, nego književni zapisi utemeljeni na povijesnim činjenicama o osobama čiji je položaj u povijesti, na ovaj ili onaj način, bio vrlo poseban. Bez dvojbe, priče o tim osobama bile su podvrgnute značajnim manipulacijama, jer bilo je i onih koji su željeli ugušiti istinu. Oni, pak, koji su se suočili s tim gušenjem, pokušali su sačuvati predaju o njima prikrivajući ih velom tajne.U današnje vrijeme postoji sve veća žudnja za spoznajom istina koje su bile izgubljene ili su se namjerno prikrivale. Očito je da su ostale očuvane u zemlji Elphameu, koja je čarobno područje čistog prosvjetljenja, a čiji je alegorijski krug živo predočio sir Peter Robson svojom slikom Vratnice sumračnog svijeta. S one strane našeg samozadovoljstva koje nalikuje na san, postoji bogatstvo spoznaja i čarolija od koje su nas ciljano odvojili oni koji imaju drugačije interese i planove za nas - oni koji nam se predstavljaju kao čuvari, a ustvari manipuliraju našim umovima. Oni su potisnuli većinu najintrigantnijih vidova našeg naslijeđa u svijet podzemlja, iluzije i fantazije, slijedeći put proračunate i proizvedene indoktrinacije samo zato da bi zadržali kontrolu koja je samoj sebi svrha.Nastojeći obuhvatiti osnove koje su bile građa za ove stranice, jasno je da smo ustvari samo zagrebli površinu onoga što bi u najmanju ruku mogli klasificirati kao prijetvornu vladavinu zatajivanja. Takvo se stanje održavalo stoljećima do te mjere da su mnogi od nas doista vjerovali u izmišljenu propagandu. U stvarnosti, više je istine u bajkama nego u etabliranoj povijesti s kojom smo tako dobro upoznati. Bez obzira na to kako su fino ukrašene i kako vješto izvezene, mreže koje okružuju popularne legende mogu se razmrsiti kada se upoznamo203Kraljevstvo gospodara prstenovas načinom tkanja. Prvo pravilo koje valja usvojiti jest to da neke priče i sakupljene i sačuvane toga

uopće nisu vrijedne. A postoje i priče koje mjerno umotane u celofan kako bi prikrile istinu, jer su ih vlastodršci sr prijetnjom.Još od vremena Anunnakija, vrhovnih gospodara skitske i sumerske re, predaja o vječnom Prstenu sveukupnosti i pravde prevladavala je u i zmajskih kraljica i gralskih kraljeva mesijanskih Albi-gensa: u vilenjačkc Kruna te predaje bio je Kodeks uzajamnog služenja. Utjelovljenje tog kc bio je Isus, što se jasno vidi, između ostalog i kada je oprao noge aposi na Posljednjoj večeri. Crkva koja je bila u nastajanju nije se mogla pridi tog kodeksa koji se temeljio na bratskom odnosu između vođe i sljedb Ako je željela sačuvati svoj režim koji se temelji na moći, Crkva je moral štiti kodeks i one koji su ga podržavali - uništenju je značajno pridonije votvorena Konstantinova darovnica, jer je utemeljila povlašteni položaj Crk1 je ostao uvriježen do danas.Tijekom srednjega vijeka, koji su obilježila crkvena mučenja i progo sadržaji vezani uz Gral postali su žrtva gnjeva biskupa i fratara. Nevine optuživane su za sotonsko čarobnjaštvo i neukusna djela, a sve što je bi zano uz kulturu Prstenova našlo se izvan zakona, kao u tužnom slučaju Orleanske.Bilo kako bilo, bajke i priče za djecuk<5Je su ponikle od pristaša albi (heretika koji su stvorili vlastito »podzemlje«) govorile su o izgubljenim i stama i zaposjednutim kraljevstvima. Te priče oblikovane su na taj načir posvemašnjeg i užasnog podjarmljivanja Grala od strane Rimske crkve, snije i od sekte puritanaca iz protestantskog pokreta. Oni su zasnovali zajedničko geslo na jednostavnoj zapovijedi: »Ubij ih sve, a Bog će prepc koji su njegovi.«Koncept bajke zahvatio je upravo pripovijetke povezane s progonim; su to alegorijski izvještaji o pravim kraljevskim obiteljima: o Gospodarin stenova Sangreala, čije su vile i vilenjaci (pravovjerni su ih taktički ukloi svijeta smrtnika) zarobljeni tobožnjim postojanjem na Drugom svijetu. ' bili Sjajeći čija priča počinje s Uper-ad kulturom kraljevskih Skita - bili izvorni Oupiresi od kojih su potekli Tuadhe d'Anui, svećenici-kraljevi, Gosp šuma - Vulannui, šumski ljudi Caille Daouine i prinčevska rasa Pict-sidheja.Ti drevni čuvari nikada nisu bili dio akademskog poučavanja iz jednostć razloga što su bili istinski praočevi našeg duhovnog naslijeđa. Umjesto istina o njima uništavala se od najranijih dana rimskog gušenja. Smanji njihova obličja dovelo je do potpunog iščezavanja njihove povijesti. Osimsve što smo učili o tome da naš kulturni identitet dugujemo klasičnoj Grčkoj i veličanstvenom carskom Rimu posve je neistinito. Takva učenja pojavila su se relativno kasno. Istinsko, suvereno naslijeđe zapadne kulture - kulture iz koje su izvedeni svi tzv. mitovi i legende koje su udobno smještene u našem kolektivnom sjećanju potječu s jednog mjesta. Mjesta i vremena koje bismo riječima J. R. R. Tolkiena mogli nazvati Međuzemljem, ali i jednim drugim imenom. Naslijeđe zapadne kulture potječe iz dalekog Kraljevstva Gospodara prstenova.