.

Potop je predstavljao traumatièno iskustvo za èovjeèanstvo, no ništa manješokirani nisu bili "bogovi", Nefili.

Prema rijeèima sumerskih popisa kraljeva, "Potop se prelio" i nastojanjakoja su trajala 120 shara bila su izbrisana preko noæi. Južnoafrièki rudnici,gradovi u Mezopotamiji, kontrolno središte u Nippuru, svemirska luka uSipparu -sve je bilo prekriveno vodom i blatom. Lebdeæi u svojim letjelicamaiznad opustošene Zemlje, Nefili su nestrpljivo oèekivali povlaèenje voda kakobi mogli ponovo stupiti nogom na èvrsto tlo.

Kako su mislili preživjeti na Zemlji sada kada su njihovi gradovi i ureðajinestali, a njihova radna snaga, ljudi, bili potPUllO uništeni?

Kada su uplašene, iscrpljene i izgladnjele skupine Nefila konaèno sletjelena vrhove "Planine Spasenja", s olakšanjem su otkrili da ni ljudi ni životinjenisu nestali u potpunosti. Èak je i Enlil, koji je u poèetku bio bijesan jer sunjegovi ciljevi bili djelomièno promašeni, ubrzo promijenio mišljenje.

Odluka bogova bila je praktièna. Suoèeni s pogubnim uvjetima koji su injih doticali, Nefili su odbacili svoje inhibicije o ljudima, zasukali rukave inisu gubili vrijeme da ljudima priopæe umijeæe uzgajanja usjeva i stoke. Buduæi

359

je preživljavanje svakako ovisilo o brzini kojom se može razviti poljoprivredai pripitomljavanje životinja, kako bi se održali i Nefili i Ijudi koji su se velikom

brzinom razmnožavali, Nefili su pri tom zadatku primijenili svoje napredno

znanje..

Ne znajuæi za informacije koje su mogli dobiti išèitavanjem biblijskih isumerskih tekstova, mnogi znanstvenici koji su prouèavali porijeklo

poljoprivrede došli su do zakljuèka da su Ijudi otkrili ovu djelatnosti vezanollZ neotermalnu ("novo zatopljenje") klimu kojaje uslijedila nakon završetka

posljednjeg Iedenog doba. Mnogo prije modemih uèenjaka, meðutim, Biblijaie takoðer povezala poèetke poljoprivrede s posljedicama Potopa.

"Sjetva i žetva" opisani su u Knjizi Postanka kao božanski darovi koje suiobili Noa i njegovi potomci kao dio ugovora izmeðu Boga i èovjeka nakon

>otopa:

r dok bude dana na Zemlji,

zeæe prestati

ifetva i žetva,

uadnoæa i toplina,

Ieto i zima,

ran i noæ.

Nakon što imje podareno znanje o poljodjelstvu, "Noa kao seoski gospodarJrvi je zasadio vinovu Iozu": on je postao prvi ratar nakon Potopa koji se>avio namjenskim, složenim zadatkom sadnje.

Sumerski tekstovi takoðer smatraju bogove zaslužnima što su podarili:ovjeku i poljodjelstvo i pripitomljavanje životinja.

Tragajuæi za poèecima civilizacije, modemi uèenjaci našli su da se ona poIrvi putajavljana Bliskom istoku, ali ne u plodnim i Iako obradivim nizinama

dolinama. Umjesto toga, poljodjelstvo je zapoèelo u planinama koje u

Iolukrugu obrubljuju nisko položene nizine. Zašto bi ratari izbjegavali nizineogranièavali sjetvu i žetvu na zahtjevnije planinsko podruèje?

Jedini vjerojatan odgovor je taj da su nisko položena podruèja, u vrijemeada se prvi putajavlja poljodjelstvo, bila nenastanjiva. Prije 13.000 godina ti

ijelovi nisu bili dovoljno suhi nakon Potopa. Prošla su tisuæljeæa prije negoliu se nizine i doline dovoljno osušile da bi Ijudi mogli siæi sa planina koje su

kruživale Mezopotamiju i naseliti se u nisko položenim nizinama. Upravoam tako govori Knjiga Postanka: mnogo generacija nakon Potopa, Ijudi koji

360

KRAUEVSTVO NA ZEMUI

su stizali "sa Istoka" što znaèi iz planinskih podruèja istoèno od Mezopotamije,"našli su nizinu u zemlji Šinear (Sumer) i naselili se tamo".

Sumerski tekstovi govore kako je Enlil najprije proširio žitarice "ubrežuljkastoj zemlji", dakle u planinama, a ne u nizinama i da je omoguæioobradivanje u planinama èuvajuæi ih od poplavnih voda. "On je pregradioplanine kao vratima". Naziv te planinske zemlje istoèno od Sumera, E.LAMznaèio je "kuæa gdje je vegetacija proklijala". Kasnije su dva Enlilovapomoænika, bogovi Ninazu i Ninmada rasprostranili obradivanje žitarica u

nisko položene nizine tako da je konaèno "Sumer, zemlja koja nije poznavalažito, spoznala žito".

Uèenjaci, koji su do sada ustanovili da je poljodjelstvo zapoèelo skultiviranjem divlje pšenice kao izvorišta pšenice i jeèma, ne mogu objasnitikako su najraniji oblici žita (poput onih pronadenih u špilji u Šanidaru) veæbili ujednaèeni i visoko specijalizirani. Potrebne su tisuæe generacija genetièkogodabira da bi se postigao i najskromniji stupanj ratiniranosti. Medutim, nigdjenisu pronadeni tragovi razdoblja, vremena ili mjesta gdje se takav postupan ivrlo dugotrajan postupak mogao provoditi na Zemlji. Nema objašenjenja zaovo botanièko -genetièko èudo, osim ako se nije radilo o postupku umjetnomanipuliranog prirodnog odabira.

Spelt, vrsta pšenice tvrdog zma, predstavlja još veæu zagonetku. Ona jeproizvod "neobiènog miješanja botanièkih gena", znaèi, nije se razvila izjednog genetièkog izvora niti je nastala kao mutacija jednog izvora. Ona jedetinitivno razultat miješanja gena nekoliko razlièitih biljaka. Ideja daje èovjek,kroz nekoliko tisuæa godina, promijenio životinje pipitomljavanjem takoder

je upitna.Modemi uèenjaci nemaju odgovora na ove zagonetke, niti na opæenito

pitanje zašto je planinski polukrug na drevnom Bliskom istoku postao trajniizvor novih sorti žitarica, bilja, drveæa, voæa, povræa i udomaæenih životinja.

Sumerani su znali odgovor. Sjeme, kako su kazali, bilo je dar kojegje Anuposlao na Zemlju iz svog Nebeskog Prebivališta. Pšenica, jeèam i konopljaspušteni su na Zemlju sa Dvanaestog Planeta. Poljodjelstvo i pripitomljavanježivotinja bili su darovi Enlila i Enkija èovjeèanstvu.

Izgleda da se ne samo prisutnost Netila veæ i periodièni dolasci DvanaestogPlaneta u blizinu Zemlje nalaze u pozadini tri kljuène faze civilizacije èovjekanakon Potopa: poljodjelstva, otprilike oko 11.000 prije Krista; kulture neolita,oko 7 .500 prije Krista; i neoèekivane civilizacije iz 3.800 prije Krista. Svi oviprocesi dogadali su se u vremenskim razmacima od 3.600 godina.

Èini se da su Netili prenosili ljudima znanje u odmjerenim kolièinama i

361

KNJIGA ZEMALJSKE KRONIKEDVANAESTI PLANET -

èinili to u vremenskim razmacima koji su odgovarali periodiènim prolascimaDvanaestog Planeta u blizini Zemlje. Kao da se neki nadzor na licu mjesta,neki dogovor u èetiri oka, koji se mogao dogoditi samo za vrijeme razdoblja"okna" koji je dozvoljavao slijetanja i uzlijetanja izmeðu Zemlje i DvanaestogPlaneta morao dogoditi meðu "bogovima", prije negoli se mogla izdatijoš jedna

"dozvola"."Ep o Etani" otkriva nam uvid u savjetovanja koja su se održavala. U

danima nakon Potopa, kaže se:

Viši Anunnakiji koji odreðuju sudbinusjeli su izmijeniti savjete u pogledu zemlje.

Oni koji su stvorili èetiri podruèja,Koji su uspostavili naselja, koji su nadgledali zemlju,

Bili su previše uznositi za ljude.

Kako je reèeno, Nefili su došli do zakljuèka da im je potreban posrednikizmedu bogova i ljudi. To su trebali biti bogovi -elu u akadskom, što znaèi"uzvišeni". Kao most izmedu bogova kao gospodara i Ijudi, oni su uveli

"Kraljevstvo" na Zemlji: postavili su Ijudskog vladara koji bi osigurao usluge

èovjeka bogovima i usmjerio uèenja i zakone bogova ljudima.Tekst koji se bavi ovom temom opisuje situaciju prije negoli je tijara ili

kruna bila postavljena na glavu èovjeka ili mu je bilo predano žezlo. Svi ovisimboli kraljevskog dostojanstva, uz dodatak pastirskog štapa, simbolaispravnosti i pravde"ležali su odloženi ispred Anua na Nebesima". Medutim,nakon odluke bogova "kraljevsko dostojanstvo je spušteno sa Nebesa" na

Zemlju.I sumerski i akadski tekstovi govore o tome kako su Nefili zadržali

"prevlast" nad zemljama i naredili ljudima da najprije ponovo izgrade gradoveiz vremena prije Potopa, upravo na mjestima gdje su se izvomo nalazili i nanaèin na koji su bili planirani: "Neka opeke svih gradova budu položene na

posveæena mjesta, neka sve (opeke) leže na svetim mjestima". Najprije je

trebalo ponovo izgraditi Eridu.Nefili su zatim pomogli ljudima isplanirati i izgraditi prvi kraljevski grad,

te ga blagoslovili. "Neka ovaj grad bude gnijezdo, mjesto gdje æe se ljudi

odmarati. Neka kralj bude pastir".Prvi kraljevski grad èovjeka, kako nam govore sumerski tekstovi, bio je

Kiš. "Kada je kraljevsko dostojanstvo opet spušteno sa Nebesa, kraljevstvose nalazilo u Kišu". Sumerski popisi kraljeva, nažalost su uništeni upravo na

q~?

KRArTF~n NA 7FMTTT

mjestu gdje se nalazilo ime prvog ljudskog kralja. Meðutim, znamo da je onzapoèeo dugi niz dinastija èije se kraljevsko prebivalište selilo iz Kiša u Uruk,Ur, Awan, Hamazi, Aksak, Akkad i zatim u Ašur i Babilon i mnogo mlaðe

gradove.Biblijska "Ploèa naroda" isto tako navodi da Nimrud, patrijarh kraljevstava

u Uruku, Akadu, Babilonui Asiriji, potjeèe iz Kiša. Bilježi se širenje ljudske

("

!;ff

p'\'"~.r;\~

«(J

DONJA

~

~

' "~.NlLA

t'O)~

'JI\.)

B

\ , ,.:.'

si. 45

363

DVANAESTI PLANET -I. KNJlGA ZEMALJSKE KRONIKE

vrste, njihove zemlje i kraljevstva, kao posljedica podjele ljudi u tri granenakon Potopa. Potjeèuæi i dobivši ime po tri sina Noina to su bili narodi izemlje Šema, kojije nastanjivao Mezopotamiju i bliskoistoène zemlje; Hama,koji je nastanio Afriku i dijelove Arabije; i Jafeta, indoeuropljani u malojAziji, Iranu, Indiji i Europi..

Ove tri opsežne skupine predstavljale su bez sumnje tri "podruèja" o èijemnaseljavanju su raspravljali Viši Anunnakiji. Svaki od njih bio je dodijeljenjednom od vodeæih božanstava. Naravno, jedan od njih bio je sam Sumer,podruèje u kojem žive semitski narodi, mjesto gdje je nastala èovjekova prvavelika civilizacija. Preostale dvije takoðer su postale mjesta civilizacija uprocvatu. Oko 3.200 prije Krista, otprilike pola tisuæljeæa nakon procvatasumerske civilizacije, država, kraljevstvo i civilizacija po prvi puta su sepojavile u dolini Nila, vremenom se pretvorivši u veliku egipatsku civilizaciju.

Do prije pedeset godina ništa nismo znali o prvoj velikoj indo-europskojcivilizaciji. No, do sada je veæ dobro poznato da je u dolini Inda u drevnimvremenima postojala napredna civilizacija, koja je obuhvaæala velike gradove,razvijenu poljoprivredu, trgovinu koja je cvjetala. Nastala je, kako smatrajuuèenjaci, otprilike 1.000 godina nakon poèetka sumerske civilizacije. (sl. 45)

Drevni tekstovi baš kao i arheološki dokazi potvrðuju bliske kultume iekonomske veze izmeðu ove dvije civilizacije nastale u dolinama rijeka i onestarije -sumerske. Štoviše i izravni dokazi na osnovu indicija uvjerili su veæinuuèenjaka da su civilizacije Nila i Inda ne samo bile povezane, veæ su zapravo

364

KRATWVQ'rv() NA 7j;'MTTT

bile posljedica ranije civilizacije Mezopotamije.Otkriveno je da su najimpozantniji spomenici u Egiptu, piramide, ispod

kamene "kože", ustvari simulacije mezopotamskih zigurata. Imamo razlogavjerovati da je bezazleni arhitekt koji je izradio nacrte za velike piramide inadgledao njihovu izgradnju bio neki Sumeranin štovan poput boga. (sl. 46)

Drevni egipatski naziv za njihovu zemlju bio je "uzdignuta zemlja", anjihovo sjeæanje iz pretpovijesti kaže daje "veliki bog kojije stigao u ranijimvremenima" naišao na njihovu zemlju prekrivenu vodom i blatom. Poduzeoje velike radove isušivanja tla, doslovno podižuæi Egipat ispod voda. "Legenda"potanko opisuje nisko položenu dolinu rijeke Nil nakon Potopa. Taj davni

si. 47

si. 48

365

bog, možemo dokazati, nije bio nitko drugi do sam Enki, glavni inženjer Nefila.Iako namje indska dolinska civilizacija relativno malo poznata, znamo da

se i tamo štovao broj dvanaest kao vrhovni božanski broj, da su prikazivalisvoje bogove kao biæa koja izgledaju poput Ijudi, a nosili su ukrase za glavu uobliku rogova, i da su duboko štovali znak križa, znak Dvanaestog Planeta.

(sl.47 , 48)Ukoliko su ove dvije civilizacije bile sumerskog porijekla, zašto se njihovi

pisani jezici razlikuju? Znanstveni je odgovor da ti jezici nisu razlièiti. Ovoje potvrðeno veæ 1852. godine, kadaje veleèasni Charles Foster ("The OnePrimeval Language") vješto pokazao da svi drevni jezici koji su do tada biliodgonetnuti, ukljuèujuæi i rani kineski i ostale dalekoistoène jezike, imajukorijenje u jednom pretpovijesnom izvoru za koji se kasnije pokazalo da jesumerski.

Slièni slikovni znakovi ne samo da su imali slièno znaèenje, što bi moglabiti Iogièna sluèajnost, veæ takoðer i jednaka višestruka znaèenja i iste fonetskeznakove, što govori o zajednièkom porijeklu. Nešto skorije, uèenjaci supokazali da su se prvi egipatski natpisi koristili jezikom koji je ukazivao na

prethodni pisani razvoj. Jedino mjesto gdje je pisani jezik imao prethodnirazvoj bio je Sumer.

Tako imamo jedan pisani jezik koji se iz nekog razloga razvio u tri jezika:mezopotamski, egipatski/hamitski i indoeuropski. Takav razvoj mogao sedogoditi sam po sebi s vremenom, udaljenošæu i geografskom odvojenošæu.No sumerski tekstovi tvrde da se raskol dogodio kao posljedica hotimièneodluke bogova, koju je još jednom inicirao Enlil. Sumerske prièe o ovomsluèaju sukladne su dobro poznatoj biblijskoj prièi o Kuli babilonskoj, kojakaže "da je èitava Zemlja bila od jednog jezika i istih rijeèi". No, nakon štosu se Ijudi naselili u Sumeru, nauèili praviti opeke, graditi gradove i podizativisoke tomjeve (zigurate) odluèili su sebi napraviti shem i toranj sa kojeg biga Iansirali. Stoga ')e gospodin izmiješao jezike Zemlje".

Hotimièno podizanje Egipta ispod blatnjavih voda, lingvistièki dokazi i:umerski i biblijski tekstovi potvrduju naš zakljuèak da se dvije satelitske:ivilizacije nisu razvile sluèajno. Baš naprotiv, one su bile planirane i nastaleu kao rezultat hotimiène odluke Nefila.

Bojeæi se oèigledno Ijudske rase ujedinjene kuturom i ciljem, Nefili sulrihvatili vladarsku politiku: "Podijeli pa vladaj". Jer kada su Ijudi došli dotupnja kulture koji je takoðer ukljuèivao i pokušaje letenja zrakom, nakonega "štogod snuju da uèine više neæe za njih biti nemoguæe", sami Nefili suostali vrsta na izmaku. U treæem tisuæljeæu prije Krista, djeca i unuci, a isto

~~~

KRATJRVF;rvO NA ZF.MT.n

tako i ljudi božanskog porijekla, postajali su brojniji u odnosu na velike bogove.Žestoko suparništvo Enlila i Enkija naslijedili su njihovi glavni sinovi

i nastale su žestoke borbe za prevlast. Èak i sinovi Enlila, kao što smovidjeli u ranijim poglavljima, borili su se medusobno, kao i sinovi Enkija.Kao što se dogadalo u zapisanoj Ijudskoj povijesti, vrhovni vladari sunastojali održati mir medu svojom djecom tako da bi podijelili zemljumedu nasljednicima. Barem u jednom poznatom sluèaju, Enlil je jednogsvog sina (Iškur/ Adad) namjerno poslao da bude vodeæi Iokalni bog uPlaninskoj Zemlji. Kako je vrijeme prolazilo bogovi su postajali vrhovnivladari, svaki Ijubomorno èuvajuæi svoje podruèje, industriju i zanimanjenad kojima su dobili prevlast. Ljudski kraljevi bili su posrednici izmedubogova i èovjeèanstva koje je raslo brojèano i širilo se prostorno. Zahtjevedrevnih kraljeva da odlaze u ratove, osvajaju nove zemlje ili podjarmljujuudaljene narode "na zapovijed moga boga" ne treba uzimati olako. Tekstza tekstom jasno govori da je doslovno bilo tako. Bogovi su zadržali moæiupravljanja vanjskim poslovima, jer su ti poslovi ukljuèivali ostale bogovena drugim podruèjima. Prema tome, oni su imali završnu rijeè po pitanju

rata i mira.S porastom broja naroda, država, gradova i sela postalo je nužno pronaæi

naèin da se Ijudi podsjete tko je njihov poseban, vrhovni vladar ili "uzvišeni".Stari zavjet govori o problemu kako da se Ijudi drže svog Boga, a ne

"obešèašæuju se kod drugih bogova". Rješenje je bilo da se uspostave brojnamjesta za štovanje i u svako od njih postave znakovi i slike "ispravnih" bogova.

Doba paganizma je zapoèelo.

Nakon Potopa, kako nas izvješæuju sumerski tekstovi, Nefili su održavaliduge savjete po pitanju buduænosti bogova i ljudi na Zemlji. Kao rezultat ovihvijeæanja, oni su "stvorili èetiri podruèja". Tri od njih -Mezopotamiju, dolinurijeke Nil i dolinu Inda -naselili su ljudima.

Èetvrto podruèje bilo je "sveto", izraz èije je izvomo doslovno znaèenjebilo "posveæen, ogranièen". Posveæena jedino bogovima, to je bila "èistazemlja", podruèje kojem se moglo priæi samo s odobrenjem; ometanje posjedamoglo je dovesti do brze smrti od "strašnog oružja" kojim su rukovali žestoki

stražari. Ova zemlja nosila je naziv TIL.MUN (doslovno, "mjesto raketa").To je bilo ogranièeno podruèje gdje su Nefili ponovo uspostavili svojusvemirsku bazu nakon što je onu u Sipparu zbrisao Potop.

Još jednomje to podruèje stavljeno pod zapovjedništvo Utu/Šamaša, bogazaduženog za vatrene rakete. Drevni junaci poput Gilgameša žudjeli su da

367

doðu do ove Zemlje Živih, kako bi ih od tamo shem ili Orao prenio do Nebeskog

prebivališta Bogova. Prisjeæamo se zamolbe Gilgameša Šamašu:

Dozvoli da uðem u zemlju, dozvoli da podignem svoj shem...

Životom božice majke koja me rodi,Èistog odanog kralja, mog oca -

Uputi moje korake prema Zemlji!Drevne prièe, èak i zabilježena povijest, prisjeæaju se neprestanih pokušaja

ljudi da "dosegnu zemlju" pronaðu "Biljku Života", dobiju vjeèni blagoslovmeðu Bogovima Neba i Zemlje. Ova žudnjaje središnja misao svake religije,a njeni korijeni leže duboko u Sumeru: nada da æe pravdu i praviènost za

kojom težimo na Zemlji slijediti "zagrobni život" u nekom Nebeskom

Božanskom Prebivalištu.No, kakva je bila ta neshvatljiva zemlja božanske povezanosti?Na ovo pitanje možemo odgovoriti. Kljuèevi postoje. No iza njega se javlja

drugo pitanje. Jesmo li se od tada sreli s Nefilima? Što æe se dogoditi kada ih

ponovo sretnemo?I ukoliko su Nefili bili "bogovi" koji su "stvorili" èovjeka na Zemlji, jesu

li Nefili, na Dvanaestom Planetu nastali jedino procesom evolucije?

368