1

PRIRODOSLOVNA I GRAFIČKA ŠKOLA RIJEKA

2 3

Udišemo glasno. Učimo svakim novim dahom. Skrivamo se u boje okoline povlačeći niti iz tuđih klupka vune. Pokušavamo se prepoznati u susjednim odrazima. Tražimo se. Izazivamo sebe, a onda, kada dođemo do ruba, skačemo. U letu promatramo, izračunavamo, propitkujemo, usavršavamo i slamamo se. Grebemo vlastite slojeve kože. Želimo srž nas samih. Potpuno nagi stojimo pred praznim papirom... goli i istiniti pišemo sebe. Pitamo. Istražujemo. Pronalazimo. Mičemo čunjiće. Pucamo između mimikriranja društvu i odstupanja od socijalnih pravila. Uklopiti se ili utopiti se? Sakriti se ili ogoliti se? Trebamo li pamtiti da bismo i mi jednom bili zapamćeni? Žudimo za svojim otiskom. Probijamo se iz središta zemlje na površinu, kopamo kanale za komadić osušene zemlje. Tako je. Ljudski je. Naš materijal je naš život. Oblikujmo ga. Igrajmo se. Hodajmo. Udahnimo svemir dok hodamo među narodom i ostavljajmo vlastite otiske. Mi smo tragovi.

Sara Vrban, glavna urednica

IMPRESSUMKamen mudrosti – kamen ludostiBroj: 23Tema broja: OtisakŠkolski list Prirodoslovne i grafičke škole RijekaZa izdavača: Senija Zelić–Pavelić, prof.Glavno uredništvo: Sara Vrban, 3. PGAndrea Fodor Matijević, prof.Uredništvo: Izabela Kosović, 1. ETKatarina Adulmar, 3. PGSarah Butigan, 3. PGIvana Dunić, 3. PGElena Nojković, 3. PGViktor Škorjanc, 3. PGAngelo Zec, 3. PGAna Teklić, 3. KEPatricia Vrbos, 4. PGAlessia Stelko, 4. USuradnici: Hvala ljudi!Grafičko rješenje naslovnice: Alessia Stelko, 4. UGrafički urednik: Matija Rubinić, prof.Tehnička priprema: Borka Širola, prof.Tisak i dorada: Školska radionica Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka, Zoran Maričić, prof. i učenici GF razreda

UDAH. KORAK. OTISAK.

Otisak...... pod upitnikom4 Kako stvoriti neprijatelja?7 Začepite uši da vam ne isperu mozak!8 Idealan poklon ili uzbudljivo iskustvo10 Crne suze moje majke

... kroz vrijeme11Neandertalci bili, neandertalci ostali12 Tragovi riječke povijesti15 Treći svjetski rat - stvarna prijetnja ili daleka budućnost?17 Gdje je nestao čovjek?

... među nama19 Sve vam je oprošteno20 Moje ime je Hrvatska22 Kad legende odlaze u mirovinu24 Nasmiješi se, ljepši je dan25 Neuspjeh nije sramota, već dokaz da si probao!26 Što sve treba znati o onim stvarima

... uz polet28 Iz naše mašte 30 Naša zvijezda zasjala je i na azijskome nebu32 Dali smo ti mnogo, a što si iskoristio?!

... iz sjene34 Humans of PiGŠRi36 Reklame s licem i naličjem 37 Skromna junakinja velikoga srca38 Oko - piramida - trokut

... u malim stvarima39 S papira na filmsko platno40 Na kraju se više nije znalo tko je svinja, a tko čovjek41 Priča tete pričalice42 Čarobna strana Italije

... s tobom45 Imati oca, ali ne i tatu47 Čovjek je bogat onoliko koliko pri-jatelja ima48 Tvoj trag je neizbrisiv50 Prije no što odem s ovoga svijeta...

Katja Matejčić, 3. GF

SADRŽAJ

4 5

pod upitnikom

Bliski istok poznat je kao vrlo nestabilno područje u kojemu

se nedavno pojavila nova prijetnja – IS. No, koja je pozadina cijele

ove priče?

Hoćemo li ikada doživjeti mir u svijetu?

Islamska država u Iraku i Siriji (ISIS), Islamska država u Iraku i Levantu (ISIL) ili jednostavno Islamska država (IS) ekstremistička je pobunjenička organizacija čiji je cilj uspostavljanje kalifata – države pod vlašću kalifa, svjetovnoga i duhovnoga pogla-vara islamske zajednice koja živi po šerijatskome zakonu. Oblik islama koji prakticira IS naziva se vehabizam, pokret koji teži vraćanju vrijednostima ranoga islama, a često se karakterizira kao ultrakonzervativan i ortodoksan. IS je vrlo isključiva organizacija koja ne prihvaća bilo koje druge narode osim Arapa kao ni druge grane islama

osim sunitizma. IS drži velike dijelove Sirije i Iraka pod kontrolom, a postali su poznati po svojim brutalnim meto-dama, poput odsjecanja glava zaro-bljenicima.

Religijska karta Bliskoga istokaKako bismo mogli shvatiti uzroke nastajanja ovakve organizacije, trebamo promotriti religijsku kar-tu Bliskoga istoka. Dva su glavna ogranka islama - sunitizam i šijitizam. Ova podjela nastala je još u vrijeme nastanka islama kada nije došlo do

dogovora oko Muhamedovoga nas-ljednika. Suniti i šijiti imaju drugačiji pogled na Kur’an i različite tradicije. U nekim zemljama ove dvije grupe žive u miru, ali nažalost, na Bliskome su istoku duboko podijeljene. Proble-mi su počeli nakon Prvoga svjetskog rata kada su kolonijalne sile podijelile ovo područje bez ikakvoga obzira na povijesne prilike ili na etničku podjelu teritorija.

Početci SAD-ovog upli-tanjaRazmirice između sunita i šijita u Ira-ku je potpirio Saddam Hussein koji je vodio otvorenu prosunitsku politiku. Nakon što je započeo rat između Ira-ka i Irana 1980. god., SAD je otvore-no podupirao Saddamov režim iako se znalo za njegova kršenja ljudskih prava poput kemijskih napada na Kurde. SAD se okrenuo protiv svoga dugogodišnjeg saveznika Saddama kada je Irak, zbog financijskih dugo-va koje je izazvao rat s Iranom 1990. god., odlučio izvršiti invaziju na naf-tom bogati Kuvajt koji je svojom hiperprodukcijom nafte snižavao iračke cijene. SAD je sa saveznicima uspio otjerati Iračane s područja Ku-vajta, potičući civile da se pobune protiv režima. No, SAD se nije odvažio srušiti Saddama, a pobunjenici koji su računali na očekivanu potporu SAD-a našli su se u milosti i nemilosti režima. SAD je zatim uveo gotovo potpuni trgovinski embargo protiv Iraka koji je trajao od 1990. god. do 2003. god. i na taj način u potpunosti uništio iračku ekonomiju. Posljedice ovoga poteza najviše su osjetili civili koji su se našli u teškome siromaštvu dok je vlada Saddama Husseina mogla samo

zadovoljno trljati ruke jer je narodu sada glavni neprijatelj bio SAD.

Rat u IrakuSAD je ipak odlučio svrgnuti Saddama u Drugome zaljevskom ratu 2003. god. pod izlikom borbe protiv teroriz-ma. Razloge jačanja Al-quaide u Iraku nije bilo teško otkriti, oni su bili plod američke vanjske politike koja je dove-la zemlju do ekonomskoga kolapsa. Nakon Saddamova svrgnuća na vlast su došli uglavnom prošijitski političari koji nisu smatrani legitimnim vođama od strane cijeloga naroda. Tako je npr. vlada Nurija al-Malikija, podupirana od strane SAD-a, teškom artiljerijom krenula na prosvjednike koji su se bunili protiv sektaške politike koja je veliku prednost davala šijitima, kršeći brojne konvencije o ljudskim pravima. To doduše nije previše smetalo SAD-u dokle god su znali da im je al-Maliki-jev režim odan. 2011. god. američke su se jedinice povukle iz Iraka, no zemlja je bila sve samo ne stabilna. To je potaknulo razvoj IS-a, sunitske or-ganizacije čiji se razvoj može objasniti nebrigom za sunitsko stanovništvo kao i snažnim neprijateljstvom prema SAD-u.

Zbivanja u SirijiU Siriji je situacija slična, ali puno jednostavnija. Bašar al-Assad, dugogodišnji diktator koji je na čelu Sirije naslijedio svoga oca, također je provodio prošijitsku politiku. Sirija je bila stabilna država do Arapskoga proljeća kada su pobunjenici protiv al-Assadovoga režima, poticani od strane SAD-a, uzdrmali državu što je omogućilo razvoj IS-a koji je dotada na tlu Sirije bio sasvim nebitan faktor.

IS je vrlo isključiva organizacija koja ne

prihvaća bilo koje druge narode osim Arapa kao ni druge grane islama osim

sunitizma.

Skrivene namjereNameću se pitanja - Zašto se SAD uvijek pojavljuje na Bliskome istoku? Koji su njegovi interesi? Kako to da SAD nije intervenirao u DR Kongu gdje građanski rat bukti već godinama? SAD-u je oduvijek primarni cilj bio imati saveznike na Bliskome istoku kako bi imao sigurnu isporuku nafte po pristupačnim cijenama (koje bi oni

ww

w.theodoresw

orld.net

www.vox.com

6 7

pod upitnikompod upitnikom

diktirali). SAD je s pojavom prvih pros-vjednika oštro krenuo protiv sirijskoga režima dok s konzervativnim režimom u Saudijskoj Arabiji, u kojoj npr. žene ne smiju voziti, nije imao problema jer se zna za njihovu otvorenu suradnju s Amerikancima. I tu uviđamo kako SAD nema iskrene motive prilikom inter-veniranja na Bliskome istoku, već mu je glavni cilj postaviti nekoga na vlast tko će slušati odredbe iz Washingtona.

I baš zbog tih svojih pretencioznih težnji SAD kao takav nije podoban za bilo kakve intervencije na Bliskome istoku!

Prošli neuspjesiI ne samo to, još od Drugoga svjetskog rata ne nailazimo na primjer uspješne američke intervencije na stranome tlu. Dugo je prošlo od katastrofe u

Vijetnamu, no rat u naftom bogatom Afganistanu, koji je započeo 2001. god., traje još i danas. Rat koji je odnio najmanje 21 000 života nedužnih af-ganistanskih civila, zemlji je donio sve samo ne političku stabilnost.

Što činiti?IS redovito puni naslovnice i pred-stavlja se kao jedna od najvećih terorističkih prijetnji današnjice. Bro-jni političari i novinari smatraju kako je upravo SAD, tj. NATO taj koji bi tre-bao intervenirati protiv IS-a. Smatram kako je SAD glavni razlog zbog kojega je IS nastao i kako bi najbolji epilog bio da se SAD makne s tih prostora i pusti narod da sam vlada svojom zemljom. Brutalne metode IS-a mogu se objasniti željom da se SAD udalji s toga prostora. Tako bi IS odlaskom SAD-a izgubio veliku potporu naroda bez kojega ne može egzistirati jer bi narod drugačije gledao na nasilje koje bi sada bilo nemoguće opravdati.

Viktor Škorjanc, 3. PG

Naftna mrlja u Jadranu

U ranim jutarnjim satima došlo je do oštećenja na bušotini u sjevernome Jadranu. Prema neslužbenim informacijama, za nesreću su odgovorni talijanski izvođači radova koji su

Mediji su najjače oružje. Svojim dugim postojanjem i djelovanjem mediji su stvorili dojam istinitosti i vjerodostojnosti pa većina ljudi slijepo vjeruje medijima ne preispitujući informacije koje od istih prima. Dnevna doza manipulacije21. stoljeće i najnovija tehnička dostignuća omogućili su prisutnost medija u svakome segmentu naših života. Većina ljudi danas posjeduje televizore, računalo te mobilni uređaj pa najnovije vijesti mogu pratiti

Današnji novinari: prenositelji istine ili lažljivci i manipulatori?

kod kuće, na putu, u školi ili na poslu. Pop-ularne medijske organizacije ponavljaju vijesti nekoliko puta dnevno pa zasigurno nećete propustiti barem jednu dozu ma-nipulacije.

Rad pod prisilomZadaća novinara je objektivno izvještavanje o događajima, osobama ili situacijama. Većina novinara nastoji izvršavati tu zadaću, ali su u tome često spriječeni. Nedavno je njemački urednik i novinar Udo Ulfkotte u intervjuu za RT izjavio da je bio prisiljen objavljivati tek-stove obavještajnih agencija pod vlastitim imenom. Ulfkotte tvrdi da su pod sličnom prisilom mnogi novinari širom svijeta. Ne smijemo izostaviti niti vlasništvo medijskih organizacija koje je privatno te omogućuje da većinom svjetskih medija upravljaju isti ljudi. S obzirom da su njihovi poslodavci vlasnici medijskih organizacija mogu utje-cati na novinare te na točnost odnosno netočnost objavljenih informacija. Uko-liko im je stalo do moralnih vrijednosti i

pravednosti, novinari bi se trebali odupri-jeti objavljivanju netočnih informacija, ali očito je materijalna korist mnogima najbit-nija.

Kako se oduprijeti manipulaciji?Većinu popularnih medija kontroliraju isti ljudi pa ti mediji objavljuju iste informacije. Kako bismo došli do točnih informacija, nije dovoljno pogledati vijesti na neko-liko programa (u Hrvatskoj su gotovo svi mediji osim HRT-a u privatnom i stranom vlasništvu), već treba sakupiti informacije iz različitih dijelova svijeta. Dostupnost interneta to iznimno olakšava. Potrebno je pratiti vijesti u više medijskih kuća iz različitih država, što nije problem uko-liko razumijete engleski (većina medija ima verziju na engleskom). S obzirom na situaciju mediji u zapadnim zemljama manipulirat će u svoju korist, ruski med-iji u svoju, no ako pratite i jedne i druge, doći ćete do svojih zaključaka pa bi vaša saznanja trebala biti podosta realna i istini-ta. Stoga, nemojte slijepo vjerovati medi-jima i novinarima. Provjerite sve što čujete.

Angelo Zec, 3. PG

Zadaća novinara je objektivno izvještavanje

o događajima, osobama ili situacijama. Većina

novinara nastoji izvršavati tu zadaću, ali su u tome

često spriječeni.

štedijeli na materijalu. Iz bušotine istječe 200 000 barela nafte dnevno, a naftna mrlja je, prema najnovijim informacijama, veća od otoka Cresa. Na terenu su sve raspoložive snage uključujući i morsku struju koja naftu odnosi prema talijanskoj

obali. Strahuje se da će ova nesreća imati ogromne posljedice na ekosustav i priobalno gospodarstvo.

Angelo Zec, 3. PG

ww

w.th

eodo

resw

orld

.net

ww

w.h

-alte

r.org

ww

w.d

jecm

edia

.org

8 9

Tropske ribice, zmije, pauci, kornjače, kame-leoni, iguane, papige... popis životinja ko-jima nije mjesto u kući, a često se nalaze u ulozi kućnoga ljubimca, mogao bi ispuniti cijelu stranicu namijenjenu osvještavanju ljudske neukosti, neznanja i okrutnosti pre-ma istima. U PET centrima, ZOO shopovima i sličnim trgovinama, zadnjih se godina sve više pojavljuju egzotične životinje koje su prirodnim instinktima nenaviknute na život u kavezima, terarijima, akvarijima i krlet-kama jer im oni ograničavaju iskonske na-gone i slobodu prirodnoga okoliša. Internet je preplavljen oglasima o prodaji i nabavi egzotičnih životinja s opisima kao što su Idealan poklon ili Uzbudljivo iskustvo.

Egzotična opasnostVeć su svima dobro poznate priče o tome kako ljudi kupe malu slatku kornjaču, žive s njom neko vrijeme u idili, a kad kornjača naraste, puste je u, za nju, neprikladan

okoliš. Iste se stvari događaju i sa zmijama, gušterima i ostalim egzotičnim životinjama. Vlasnici ih napuste ili životinje same pobjeg-nu pa se nađu u okolišu kojemu ne pripada-ju. Ako uspiju preživjeti, one se nameću autohtonim vrstama, prehranjivanjem i ponašanjem ugrožavaju ostale vrste i na taj način narušavaju ekosustav. Trenutno raste broj država koje donose zakone za rješavanje problema napuštenih egzotičnih životinja. U Hrvatskoj Zakon o zaštiti prirode regulira trgovinu i uvjete uzgoja, držanja i prodaje egzotičnih kućnih ljubimaca, a to znači da je zabranjeno njihovo puštanje u okoliš. Isto tako, puštanjem egzotičnih životinja u neprikladni okoliš postoji opas-nost od zaraza životinja, ali i ljudi, a bolesti koje prijete su bjesnoća, tuberkuloza, hepa-titis, salmonela i sl. Prema podatcima s internetske stranice prijatelja životinja, 90% egzotičnih životinja umire u prve dvije godine zatočeništva. Egzotične životinje nisu pogodne za držanje u kući. Vlasnici najčešće ne prepoz-navaju i ne zadovoljavaju potrebne navike životinja te ih zanemaruju. Problem često može biti novac ili nedovoljno iskustvo i znanje za pravilno ophođenje prema životinji. Nadalje, takve životinje vrlo često mogu biti i jako opasne, a pogotovo ako su izazvane. Stoga ne čudi što nas mediji sve češće preplavljuju informacijama o stradan-jima, često i smrtnih, vlasnika egzotičnih ljubimaca. Često se znaju zabrinuti i ljudi iz susjedstva znajući sklonosti bježanja zmija, paukova i guštera.

Novac je ipak najvažniji?Ono što ljudi zaboravljaju, a oni koji se sjete zanemaruju, je nabavljanje i transport toga budućeg kućnog ljubimca iz egzotičnih kra-jeva. Ilegalnim ukrcavanjem ptica (najčešće papiga) ugine ih 80%. Postoje situacije u kojima se ptice nasilno hrane, podrezuju

im se krila, a kljunove i noge im obljepljuju trakom te ih onda guraju u sitne prostore pa čak i u prtljagu. Što se tiče reptila, njihova se jaja krijumčare kroz carinu u jaknama, a transport životinja (nerijetko drogiranih) u sanducima ili posudama često završi kobno. Stručnjaci za divlje životinje procjenjuju da ilegalna trgovina egzotičnim životinjama krijumčarima godišnje donosi 10 milijardi dolara.

Zajednička patnjaZašto ljudi nabavljaju egzotične životinje za kućne ljubimce? One su opasne pa čak i smrtonosne, ali istodobno uzbudljive. Postoje ljudi koji su strastveni zaljubljenici u egzotične životinje, cijeli svoj život pos-vete njihovom proučavanju te se dobro i prikladno brinu za njih. Ali, što je s većinom vlasnika egzotičnih životinja koji ih imaju samo zbog ljepote, adrenalina ili vlastitoga užitka? Je li u njihovom slučaju opravdano držanje zarobljenika? Britanski filozof Jer-emy Bentham u svom djelu Uvod u načela morala i zakonodavstva iz 1781. god. tvrdi da se životinje i ljudi, unatoč mnogim raz-likama, ne razlikuju u patnji. Ne pate samo ljudi, već i životinje. Je li ljudski zatočiti živo biće koje pripada divljini? To je pitanje morala i zdravoga razuma. Njihovi prisilni odlasci, krađe i ubijanja iz prirodnih staništa neće prestati samo zato jer smo mi odlučili da nećemo kupiti takvu životinju. Zar ne bis-mo mogli svojom savješću poduzeti nešto, zauzeti se za nedužna živa bića, kontaktirati ili uključiti se u rad organizacija koje rade na rješavanju takvih problema? Pokušajmo, skinimo ružičaste naočale, to je najmanje što možemo učiniti da bismo pokazali svoju humanost.

Ana Teklić, 3. KE

Egzotične životinje nisu pogodne za držanje u kući. Vlasnici najčešće

ne prepoznavaju i ne zadovoljavaju potrebne

navike životinja te ih zanemaruju. Problem često može biti novac

ili nedovoljno iskustvo i znanje za pravilno

ophođenje prema životinji. Nadalje, takve životinje

vrlo često mogu biti i jako opasne, a pogotovo ako su

izazvane.

Važno je biti in! Nabavit ćete i takvoga kućnog ljubimca?!

ili uzbudljivo iskustvo

pod upitnikom

Katarina Adulmar, 3. PG

10 11

Jutro u savani uvijek odiše svježinom. Iz-lazak narančaste kugle kupa moje žuto krzno, a crne suze moje majke kao da plaču od radosti. Svijet se budi oko mene i braća već lutaju po grmovima tražeći jedni druge u igri. Majka nas vodi do izvo-ra vode, jedinoga u ovome prostranstvu savane, da se napojimo prije lova. Dan je bio predivan.Večer se bližila i osjetio sam napetost u zraku. Lov je bio neuspješan. Praznoga trbuha otišli smo na počinak čekajući novo, bolje jutro. No, tada se sve promi-jenilo. Velika zasljepljujuća svjetla pojavila su se ispred nas. Čuli su se glasovi, buka, glasni prasak i onda tišina. Dozivao sam mamu, braću, ali nitko se nije oglasio. Uh-

vatile su me velike ruke, bacile u mračan, uzak i zagušljiv prostor. Dozivao sam mamu. Dozivao sam je iznova i iznova, ali čuo sam samo vlastitu jeku. Nikoga nije bilo. Zaspao sam potpuno sam u mraku. Kada sam se probudio, pored mene su bili mekani oblici raznih boja. Pitao sam se kakvo je to grmlje, koja je to ravnica sa-vane, mada je bila premala i uska. Svuda oko mene velike žute površine prostirale su se u visine i spajale se na vrhu. Bilo me strah. Nigdje izlaza, nigdje neba, žutoga sunca i bijelih zvijezda... Gdje sam? Gdje je moj dom? Gdje su moja majka i moja braća? Dozivao sam ih... nije im bilo glasa. Ponovo sam ugledao one iste ruke koje su me odvele. Prilazile su mi, željele su

nešto od mene. Podigle su me, obgrlile i čuo sam da govore. Govore li meni? Ali ja vas ne razumijem! Pustite me! Vikao sam im, no one su se smijale. Odvele su me izvan toga žutog uskog prostora i vidio sam nebo. Obuzela me sreća, činilo se da sam spašen! No, prevario sam se. Sve je bilo bučno. Oko mene, u daljini pro-stiralo se veliko sivo drveće koje je svijetli-lo. Bio sam zbunjen ovakvim okolišem, ovim čudnim zrakom i rukama koje su me stalno stiskale. Proučavao sam pros-tor oko sebe. Nije mi se sviđao. Ogrom-no sivo drvo zaklanjalo mi je pogled na nebo. Ponovo dolaze ruke, pa još jedne, pa druge, i treće me nose, četvrte diraju moje krzno! Jecao sam od straha, dozivao svoju majku, a oni su se smijali.Prošlo je mnogo dana i noći otkada sam zadnji put vidio svoju mamu i braću. Ogromno sivo drvo i zelenilo ispred njega ostali su moj kavez sve do da-nas. Prihvatio sam ruke i njihovu hranu. Prihvatio sam okrugli omotaj oko svo-jega vrata koji su mi jednom nečije ruke stavile. Prihvatio sam njihovo milovanje i igru. U danima kao što je ovaj sada, kada se narančasta kugla diže iz zemlje i zrak miriše svježinom, sjećam se tebe mama. Mirišem u zraku onaj grm savane što nas je sklanjao od noćnoga povjetarca. Čujem njen šum što me zove da potrčim zlatnim prostranstvima. Vidim svoju braću i tebe majko kako pijemo na izvoru. Čujem tvoje dozivanje i vidim tvoje crne pjege kako se zlate na suncu. Oh, kako mi nedostaje savana!Kako žudim za njenim blistavim nebom, žudim za poljima na kojima bih trčao sa svojom braćom... žudim za slobodom! I još sad vidim pred očima crne suze moje majke koje kao da plaču od radosti.

Katarina Adulmar, 3. PG

pod upitnikom

Ulaskom u 21. stoljeće svi smo očekivali da će nam biti bolje te da ćemo mnoge stvari obavljati puno lakše. No, da bi nam tako bilo, trebali bismo pomagati jedni drugima. Kada na ulici vidimo prosjaka, pitamo li se kako možemo pomoći tom čovjeku? Ili okrenemo glavu i pravimo se da ne vidimo tuđe probleme? A kad ne treba, onda gledamo tuđa posla?!

Mnogo je ljudi, ali rijetko tko je čovjekKada ćemo prestati javno osuđivati dru-ge? Izjeda nas mržnja, pohlepa i zloba. A gdje je ljubav? Život je surov, a ljudi su prokleti i zaboravljaju voljeti. Ljubav je postala rijetkost, a današnja djeca ne odrastaju u sretnome okruženju već odmalena imaju mnogobrojne rane na

srcima. Kakav to uzor predstavljamo mladima na kojima svijet ostaje?! Trebalo bi se dobro dobrim vraćati, ali u današnje vrijeme često nije tako. Što si prema ne-kome bolji, to je on prema tebi gori. Sa sigurnošću možemo tvrditi da smo gen-eracija 21. stoljeća jer smo okruženi na-jmodernijim tehnologijama, ali gdje je nestala ljudskost? Cijeli smo život posve-tili novcu i jurnjavi za materijalnim stva-rima, probijanju na društvenim ljestvica-ma. Postali smo toliko pohlepni da nam nikad nije dosta i samo gledamo gdje možemo izvući neku korist. O pomagan-ju drugima razmišlja sve manje ljudi.

Ja ću budna sanjatiHtjela bih da ovim svijetom vlada zajedništvo, mir, tolerancija i dobrota. Mnogi će se nasmijati i reći da sam luda, ali ja ne želim prestati sanjati! Želim vjero-vati u nove generacije! Želim vjerovati u ljude! Zavirite u moje snove i zamislite svijet bez ratova, mržnje, ubijanja, svađa, ljudskih pohlepa, gladi... Zamislite samo da se svi slažemo i pomažemo jedni

Zamislite samo da se svi slažemo i pomažemo jedni

drugima, da ne okrećemo glavu od prijatelja u

nevolji! Kada bi tako bilo, tek bismo se tada mogli

nazvati generacijom modernoga vremena, a

do tada smo još uvijek samo neandertalci koji se svojim toljagama bore za

opstanak!

drugima, da ne okrećemo glavu od pri-jatelja u nevolji! Kada bi tako bilo, tek bis-mo se tada mogli nazvati generacijom modernoga vremena, a do tada smo još uvijek samo neandertalci koji se svojim toljagama bore za opstanak!

Kakav svijet želite?Svjesna sam da sama ne mogu promi-jeniti svijet, ali svojim mišljenjem možda mogu utjecati na nekoga. Razmislite pri-je nego okrenete glavu od tuđih nevolja. Razmislite prije nego što ogovarate ili mrzite nekoga. Razmislite prije nego što otmete drugima. Zamislite sebe u sličnim situacijama i zapitajte se kako bi vama bilo? Želite li prijateljsku ruku u nevolji? Želite li nekome biti meta ogo-varanja ili predmet mržnje? Kad tražite više, zapitajte se imate li dovoljno i bez toga da drugome otimate? Kakav svijet želite?

Izabela Kosović, 1. KE

Jesmo li zaista generacija 21. stoljeća ili smo ipak ostali u kamenome dobu?

kroz vrijeme

Katarina Adulmar, 3. PG

ww

w.n

bcne

ws.c

om.

12 13

kroz vrijeme

Rijeka u povijesnom pregledu

Što je razlog? Razjedinjenost, ne-dostatak svoga. Vlast Habsburgo-vaca nadasve je osjetna, posebice nametnutom mađarizacijom. Unatoč tome, riječka duša nema mira, ljudi pronalaze načine i pružaju snažan otpor. Napokon, nakon mukotrpne borbe, prvi znaci pravde izlaze na vidjelo - iznesena je nagodba o predaji većinskih ovlasti u domaće ruke. Sve veselje ubrzo je splasnulo primanjem jezive vijesti, koja će usprkos naizgled razočaravajućoj propasti, obilježiti vrijeme najvećega industrijskog napretka grada u povijesti.Ulazak pod ugarsko okrilje pri-donijelo je stvaranju tvornica poput Torpeda, Hartere i niza

Snažni nomadski korak prvi put bijaše zaustavljen pogledom ob-jedinjenim beskrajnom ljepotom na brdašcu Tarsatica. Ono je mjesto rođenja našega dalekog pretka čija će djela, popraćena nebrojenim prekretnicama, biti temelj Rijeke koju danas poznajemo.

Legalna krađaNeponovljiva ljepota i savršena po-zicija činila je Rijeku najpoželjnijom kandidatkinjom. Kao kojekakva loptica, njezina prevlast bijaše odu-zimana od strane raznih udvarača.

Šetnja tek novonasipanom rivom podiže uzbuđenje među ljudima. Obećava. Grad se pomalo širi i razvija. No, nelagoda je i dalje neizbježni segment stanovništva.

svjetskih važnih rafinerija, a time i povećanja pridošlica. Rijeka je u punome pogonu zakoračila u novo stoljeće.

Prešućena povijestGrad je rastrgan, podijeljen u dva snažna bloka rascijepana u samome srcu Rijeke. Uz tali-janski pritisak ponestaje hrvat-ske važnosti. Iscrpljenost od otuđivanja snažno je osjetna među radišnim rukama građana, no njihovim mukama ne nazire se kraj.Uslijedilo je pet razornih dana koji će inače mirne blagdanske tre-nutke pretvoriti u ratni pakao.Kićenje drvca i slatki obiteljski trenuci zamijenjeni su neumor-nim bombardiranjima. Domovi su

uništeni, zgrade porušene, a nada za poboljšanjem pomalo je gubila na snazi. Naš mir nemilosrdno nam je oduziman, no upravo je to bio ključ buđenja svijesti istinskoga borca maloga čovjeka.

Bilo je bolje, bit će boljeVlast je prvi put stavljena u ruke domaćega stanovništva pod up-ravom države Jugoslavije. Unatoč dotadašnjemu razvoju vlada siromaštvo. Danas poznata naselja

poput Vežice, Turnića i Kozale ne postoje, sastoje se od svega ne-kolicine susjednih kuća koje oda-ju dojam obližnjih sela. Na radna mjesta pješači se i desecima kilo-metara, a famozni Korzo broji ne-koliko stambenih kuća te poznatu Robnu kuću Ri, pod tadašnjim nazivom Stara kuća, čija se visina ravna tek dvokatnicom.Gradske šetnice svakim danom postaju sve popunjenije, a riva glavno društveno nalazište pre-puno emocija. Bilo je to fizički teško vrijeme riječkoga života, ali prijateljstva stvorena tada ostaju vječno zabilježena uspomena.

Svoj na svome - jesmo li doista? Završetkom Domovinskoga rata Rijeka ponosno osvaja brončanu medalju po veličini i razvoju u Lijepoj Našoj. Uslijedile su silne ekonomske promjene poput

privatizacije i globalizacije sma-trane glavnim krivcima uništenja višestoljetnoga rada i samodopri-nosa. Razvoj stagnira, a nekada glavna žila kucavica čitavoga Bal-kana broji sve manje otkucaja.Česti razgovori starih ljudi u po-zadini sveden je na izjavu - Bilo je bolje...Je li tehnologija i određeni stu-panj razvijenosti doveo do gu-bitka suosjećanja? Jesmo li možda prebrzo koračali u svoju budućnost, a putem zaboravili živjeti u trenutku?

Patricia Vrbos, 4. PG

Voljeti svoj grad znači disati njegovim plućima sadašnjosti te osjećati bol njegove prevrtljive prošlosti. Ukrcajmo se u vremeplov i zajedno proživimo trenutke od samih početaka koji su ovaj grad učinili neumornim borcem stalnoga toka.

slike

pre

uzet

e s w

ww

.loka

lpat

rioti-

rijek

a.co

m

14 15

Rijeka kroz naš objektiv

Užarena kugla nad riječkim nebom

Neobična pojava nad riječkim nebom koja se pojavila jučer, 21. travnja 2018. god., zaokupirala je građane. Užarena žuta kugla pojavila se oko podneva i osvijetlila dan. Zagrijala je asfalt i rastjerala kišu. To nebesko tijelo koje svrstavaju u zvijezde, a laički je nazvano Suncem, natjeralo je stanovnike da otvore svoje prozore i pomole glave izvan četiri zida. Nastupila je opća

zbunjenost. U razgovoru sa starijim građanima, otkrivamo da se ovako nešto nije dogodilo već godinama i da su Sunce počeli smatrati urbanim mitom. Ako je vjerovati našim prognozerima, potrajat će još nekoliko dana. Ne treba se bojati, kiša neće dugo izbivati, do tada liječnici preporučuju zaštitnu kremu i sunčane naočale.

Sarah Butigan, 3. PG

kroz vrijeme kroz vrijeme

Govoreći o Trećemu svjetskom ratu govorimo o novome sukobu globalnih razmjera. Analizirajući postojeće kritične situacije te moguće eskalacije, možemo pretpostaviti da

će doći do pojave novoga globalnog sukoba. Svjetski rat karakteriziraju sukobi velikih razmjera u kojima sud-jeluje većina država uključujući najm-nogoljudnije i vojno najjače zemlje.

Jesu li sukobi globalnih razmjera ponovno na pomolu?

Nekadašnji sukobi danas su prerasli u igre iza kulisa. Države se prisiljavaju na izvršavanje pogodne politike dužničkim ropstvom ili korupcijom vladajućih, a iz tuđih sfera utjecaja preotimaju se oslobađanjem od tiranina i uvođenjem demokracije uz neograničenu pomoć medija.

Tanka granica između mira i sukobaKao globalni vojni sukobi poznati su Prvi i Drugi svjetski rat. U prošlosti je bilo više sukoba koji su zahvaćali veća područja, poput Napoleonovih osvajanja, ali se ne smatraju svjet-skim ratovima jer su se sukobi odi-gravali na lokalnim područjima te jedan po jedan za razliku od Drugoga svjetskog rata kada su se istovreme-

Sara Dominković, 2. GF Nina Nikčević, 3.GF

Karmen Krošnjak, 3. GF Admir Kasumović 3. GF

ww

w.p

etap

ixel

.com

16 17

no odvijali sukobi između različitih država i na različitim kontinentima. Svjetske ratove omogućio je razvoj tehnologije, prvenstveno komuni-kacijske, koja omogućuje preciznu koordinaciju ratovanja, brzo širenje informacija i medijske propagande te lako prerastanje nesporazuma u sukobe. Promatrajući diplomatske odnose i trenutnu geopolitičku sit-uaciju možemo pretpostaviti nekoliko žarišta.

Koja će kap preliti čašu?Sukob u Ukrajini iznimno je rizičan. Šireći se na istok NATO krši dogovore te dolazi do granica Rusije što stvara

napetosti. U 2014. god. bilo je preko 400 bliskih susreta ruskih i NATO-ovih zrakoplova te preko 40 incidenata koji su gotovo izazvali direktan vojni sukob. Nadalje, mnoge optužbe koje stižu iz NATO-a, a kasnije se ispostavl-jaju netočnima, sankcije prema Rusiji od strane SAD-a i EU te manipulacija cijenom nafte kako bi se devalvirala ruska rublja, dolijevaju ulje na vatru i povećavaju mogućnost sukoba. Od kolovoza 2014. god. rastu tenzije između Indije i Pakistana, dviju zemalja koje posjeduju nuklearno naoružanje. Početkom 2015. god. došlo je do es-kalacije sukoba i iseljavanja stanovni-ka iz graničnoga područja. Ukoliko dođe do daljnje eskalacije, taj su-kob može postati visoko rizičan. Kao treće žarište pojavljuje se Bliski istok. Procjenjuje se da ISIL ima preko 200 000 boraca. Samoproglašeni kalifat se širi (između ostaloga napreduju i u Libiji), a NATO-u je očito najpovoljnije održavati status quo (SAD naoružava pobunjeničke skupine u Siriji kojima je zadatak rušenje sirijskoga pred-

sjednika Bashar al-Assada, a koji često prelaze na stranu ISIL-a) pa ISIL ima prostora za razvoj u realnu prijetnju.

Diplomatski rat stalno trajeJedan od potencijalnih uzročnika također je i loša ekonomska situacija koja može dovesti do građanskoga rata. Tada bi suprotstavljene strane bili osiromašeni narod i bogate banke i multinacionalne korporacije. Mogući okidač je Grčka gdje je ojačala stran-ka Syriza koja bi mogla pobijediti na izborima, a najavljuje potpuni prekid prakticiranja mjera štednje i prestanak provođenja politike koja odgovara MMF-u. To bi moglo dove-sti do lančane reakcije u Europi, ali i u svijetu, a imperijalisti to sigurno neće mirno gledati. Nekadašnji sukobi da-nas su prerasli u igre iza kulisa. Države se prisiljavaju na izvršavanje pogodne politike dužničkim ropstvom ili ko-rupcijom vladajućih, a iz tuđih sfera utjecaja preotimaju se oslobađanjem od tiranina i uvođenjem demokracije uz neograničenu pomoć medija.

Trebamo li se bojati?Vjerojatnost razvitka novoga globalnog sukoba uvelike smanjuje postojanje iznimno razornoga oružja. Korištenjem termonuklearnih bombi ili takozvanih slanih bombi Zem-lja bi mogla postati nenastanjiva, a ljudi bi izumrli. Velike vojne sile toga su svjesne i neće se olako upuštati u samouništenje. Stoga nije upitno hoće li se Treći svjetski rat dogoditi, već kada će se dogoditi.

Angelo Zec, 3. PG

Geografski se Goli otok ugurao između dijela otoka Raba, Velebit-skoga kanala i otočića Sveti Grgur. Priroda ga nije obdarila i tako priv-ukla stanovnike budući da ne pruža ništa iz čega bi se izvukla bilo kakva korist za preživljavanje. Ali zato su više sile imale plan s Golim otokom. Tamo je 1948. god., po nalogu ruko-vodstva komunističke partije i države, preciznije Josipa Broza Tita, osnovan

politički logor nakon Titova sukoba sa Staljinom. Otok je zbog svoje ne-naseljenosti i nemogućnosti bijega bio idealan za primanje političkih za-tvorenika, pristaša Informbiroa. Logor je radio 39 godina, a najmučnije raz-doblje za Titove protivnike bilo je od osnutka do 1956. god. Većina takvih zatvorenika otpuštena je 1955. god. nakon svečanoga pomirenja Josipa Broza Tita i Staljinova nasljednika Ni-

Goli otok – mjesto boli koja ne prestaje

U ratnim logorima ubija se tijelo. Na

Golom otoku ubijen je čovjek. Je li Goli

otok mjesto strahota, poniženja ili izmišljene

patnje? Je li Goli otok istina ili mit?

kroz vrijeme kroz vrijemew

ww

.kin

ofilm

s.tv

Svjetske ratove omogućio je razvoj tehnologije, pr-

venstveno komunikacijske, koja omogućuje preciznu

koordinaciju ratovanja, brzo širenje informacija i medijske propagande te

lako prerastanje nespora-zuma u sukobe.

18 19

kite Hruščova. Nakon što je Goli otok prešao u nadležnost Socijalističke Republike Hrvatske, proširila se i gar-nitura osuđenika. Svoju su kaznu tamo odslužili i brojni kriminalci i maloljetni delikventi.

Hod po krvavoj staziPrvi zarobljenici poslani su u logor ad-ministrativnim odlukama bez suđenja. Mnogi od njih nisu ni bili svjesni svoje krivice, a nitko od njih nije znao kakva ih sudbina čeka. Te je ljude progutao mrak. Brodovi s osuđenicima kretali su noću iz Bakra te je prvo roblje doslovno izbačeno na surove stijene jer na Go-lom nije bilo pristaništa. Zatvorenici su za dobrodošlicu morali proći špalirom u kojemu su ih ostali tukli do besvjesti.

Tko nije dovoljno tukao, našao se i sam na krvavoj stazi. Svi su bili tučeni i svi su tukli druge. No, to nije bilo jedino poniženje koje su tadašnji osuđenici doživjeli. Čuvari su uživali smišljajući kazne i naslađivajući se tuđom patn-jom. Svatko tko je kršio njihova pravila, bio je zatvaran u tamnice s desecima istomišljenika te je satima umirao od žeđi dok je po njemu kapala slana voda. Jedna od brutalnijih kazni bilo je pošumljavanje otoka. Zatvorenici su po najvećoj žegi, bez kapi vode, sadili drveće, a onda su svojim golim tijelima biljkama radili hladovinu.

Druže Tito, mi ti se kunemo. . . Nakon mukotrpnoga cjelodnevnog, fizičkog rada u kamenolomu slijedilo je višesatno opuštanje u kinodvorani. Na repertoaru su redovito bili doku-mentarni filmovi o Titu nakon kojih se provodilo detaljno ispitivanje o pažljivo usvojenome sadržaju. Točnih odgovora nije bilo. Druže Tito, pa ljudi se kunu da pojedinosti koje su pitane nisu ni postojale u filmu! Što je bio cilj na Golom otoku – ubiti ljudskost ili is-

prati mozak? Ili možda oboje?!Golim otokom prošlo je od 16 000 do 32 000 logoraša, ali i mnogo agenata koji su stvarali grupe i poticali ubo-jstva. Točan broj mrtvih se ne zna, ali kreće se od 400 do 4000. Neki su umrli bježući, neki su bili pretučeni do sm-rti, neki su stradali u kamenolomu ili su se slučajno utopili, neke je svladala izgladnjelost i iscrpljenost, a neki su si sami skratili muke.

Oni koji šute, skrivaju istinuProšetate li danas Golim otokom naići ćete na ruševine nekadašnjih pogona, bolnica, karantena i generalskoga ho-tela koje su uništili posljednji zatvoren-ici i opustošili Rabljani, a ono što se posebno ističe na edukativnim pano-ima su idealni uvjeti za napredovanje u poslu povlaštenih zatvorenika. Što se zaista zbivalo na Golom otoku, ostat će vječna enigma. Svjedočanstva su rijetka, a sve je manje živućih žrtava. Oni koji govore, izriču ono što im odgovara. Oni koji šute, skrivaju istinu u svojim očima u kojima se naslućuju suze, strah i sram. Istina o Golom ostaje u njima. Maršala nema već 34 godine, a zar još uvijek ledi kosti?! Zar su za-ista svi bili krivi ili su tako morali i sami tvrditi da ne uvrijede UDBU jer ona nije zatvarala nedužne?!Što će biti s Golim? Hoće li i dalje ljeti biti povremena turistička atrakcija, a zimi sklonište za galebove? Ili će se vlastita prošlost i žrtve staviti na javnu rasprodaju pa će možda Goli postati memorijalno-turistički kompleks ili će se pretvoriti u gay oazu?

Andrea Fodor Matijević, prof.

kroz vrijeme

Moje ime je Hrvatska. Od svoga rođenja vodim svoje borce kroz trnje i led braneći ono što mi je Bog dodijelio. Na geograf-skoj karti vide se rane od stogodišnjih bitaka. Spuštena mača i slomljena štita odlazim na suđenje svim svojim pro-tivnicima. Otvaram vrata, ulazim, nak-lonim se pred Bogom, jedinim pravim sucem i neka suđenje započne mojim svjedočenjem.Ponosno izgovaram svoje ime gledajući u oči osuđenim protivnicima. Vi, što se Bogu klanjate, meni ste i mojemu narodu nanosili toliku bol i patnju zbog vaše moralne zakinutosti, pohlepe i ljub-omore na naša bogatstva. Od stoljeća sedmoga vaši su mačevi sjekli naše

anđele i svece. Od stoljeća sedmoga prolijevali smo krv po našim poljima i di-zali spomenike našim herojima. Mletački su nam mačevi probijani kroz časna srca i nevine duše. Nabijani smo na os-manlijske kolčeve dok su krikovi nevine djece odjekivali našim veličanstvenim planinama. Naše žene su tuđom voljom rađale djecu miješane krvi. Božjom vol-jom smo ipak pobjeđivali, ali nevinom krvlju nije bilo lako održati plaćenu slobodu. S ugarske strane gađani smo političkim bombama i manipulacijama koje su prelazile u pohode na naše blago. Nismo se predavali, no ipak smo nakon svakoga pobjeđenog zla, ulazili u još veće zlo. Habsburški nemoral i zločini

su pobjeđivani, ali rane nisu zacijelile do dolaska novih agresija. Rađali su se novi heroji koji su stali protiv sila tame braneći Grad heroja od krajnjega nemorala četničke bande čiji grobovi prekrivaju tijela nevine djece i žena. Masakrirali su hrvatska tijela, a sada bez srama hodaju našim krajevima.Vaši mačevi u leđima još uvijek bole kao prvoga dana, ali prije nego što Bog udari batom, uzimam mu ga iz ruke i kažem da vam je sve oprošteno. Ugledajte se na srca Hrvata, živite po Božjemu zakonu i nek vas povijest peče u duši jer je moje ime Hrvatska.

Danijel Jerčinović, 3. PG

Vaši mačevi u leđima još uvijek bole kao prvoga dana, ali prije nego što Bog udari batom, uzimam mu ga iz ruke i kažem da vam je sve oprošteno

među nama

Ales

sia St

ellko

, 4. U

20 21

MOJE IME HRVATSKAPravi domoljub koristi

društvu, a ne živi na njegovoj sisi. On poštuje

zakon i ne žmiri na korupciju, nepotizam i

porezne prijevare.

Priča iz Hrvatske

Ja sam Hrvatska, zemlja apsurda! Zemlja pred bank-rotom čiji je kreditni rejting smeće. Zemlja u kojoj je samo 37% stanovništva radno aktivno i mora uzdržavati i umirovljenike, i školarce, i nezaposlene. Zemlja sam umirovljenih branitelja među kojima je veliki broj radno sposobnih. Zemlja sam nezaposlenih u kojoj nezapos-leni ispijaju kave usred radnoga vremena.

Što se dogodiloNije lako biti Hrvatska. Kada se sjetim svoje slavne prošlosti, obuzme me tuga. No, slavnu prošlost zami-jenila je nesretna, s učestalim ratnim razaranjima i kon-stantnim životom pod tuđom čizmom. Moj se narod napokon uspio izboriti za samostalnost, a onda su van-jske neprijatelje zamijenili unutarnji. Proces privatizacije bio je ekvivalentan rezanju lijeve ruke te je dokazao kako prilika stvara lopova. Na mjesto političara došli su ljudi kojima je glavni cilj bio zgrtanje novca i kupovanje glasova, skrivajući pravo financijsko stanje zemlje koje je postalo balon spreman da pukne.

Problemi u naroduU ovakvoj situaciji najbitnija je, i vječito prisutna, boljka tko je ustaša, a tko partizan, a najviše nam smetaju riječi četničkoga vojvode, čovjeka bez ikakvoga značaja koji govori besmislice s ciljem da provocira dok is-tovremeno tonemo u sve dublju krizu. Ljutim se kada

čujem da se riječ domoljub izjednačava s onaj tko sluša Thompsona, a isti taj domoljub kupit će njemački proizvod u njemačkome supermarketu na štetu našega gospodarstva. Pravi domoljub koristi društvu, a ne živi na njegovoj sisi. On poštuje zakon i ne žmiri na korupciju, nepotizam i porezne prijevare. Naravno, najveći porast broja domoljuba zbiva se u vrijeme kada igra nogometna reprezent-acija smatrajući kako je to najbolji način da se prezentira država dok je znanost na samoj margini, i po eksponiranosti i po financiranju.

Stvarni problemiU narodu je zavladala opća apatija, ne-dostaje poduzetnički impuls, a ljudima

je lakše živjeti na socijalnoj pomoći i us-put raditi na crno, nego naći pravo za-poslenje, čineći veliku štetu državi. Žale se kako nedostaje radnih mjesta, a čim se pojavi potencijalni projekt, nađe se hrpa nezadovoljnika koja želi sabotirati projekt zbog ekoloških razloga. Ti ljudi očito smatraju kako Hrvatska treba biti okrenuta samo turizmu koji nemilosrdno betonizira našu obalu i uništava prirodne ljepote. Uz sve to, školstvo je tako organ-izirano da postoji veliki broj ljudi koji se školuje za neku profesiju znajući da neće naći posao dok za deficitarna zanimanja moramo uvoziti radnu snagu. Tko je tu

Mladi i ambiciozni čovjek u političkome svijetu Hr-vatske traži prosperitet?! U takvoj potrazi nailazi na začarani krug stare garde čije djelovanje seže još od komunističkoga režima, a bilo kakvo suprotstavljan-je biva srezano u samome korijenu. Mito, korupcija, krađa, laži... sve su to neiscrpno ponavljana djela ve-likih faca. Što možemo učiniti mi mali i nemoćni ljudi koji svakodnevno gutamo ponos, radimo, a nismo za to plaćeni, gubimo poslove, kuće, živote?Preplavljeni smo starim, nezadovoljnim i konzerva-tivnim stanovništvom koje uzrokuje pojavu bes-perspektivnosti među mladima. Okruženi smo sva-kodnevnom ogorčenošću, mržnjom i bijedom, ali što svatko od nas kao pojedinac čini kako bi to za-maskirano, naizgled neizlazno, stanje promijenio? Od svoga prvog koraka čovjek je svoju povijest neu-morno mijenjao, rušio granice i postavljao nove pa što nas to tjera da mislimo kako je ovo sada vječno, nepodložno promjeni? Postali smo kontrolirana masa, u potpunosti bezbojna, bez ikakvih naznaka života. Naši očevi, braća i sinovi gubili su živote za bolje sutra, a to sutra rezultiralo je bijegom mladih u nadi za pronalaskom života. Nazivamo se slobodnim ljudima, a hodamo pognute glave i kontinuirano pra-timo iste demokratske diktatore. Živimo sada, ovdje i u ovome trenutku i koliko god okrutna stvarnost bila, ona mora biti prihvaćena. No, sukobljavanjem činjenicama otvaramo Pandorinu kutiju potpuno no-voga svijeta mogućnosti. Promjena je veća od pojed-inca samoga, ali pojedinci zajedno čine promjenu. Pa, hoćemo li i dalje sanjati državu i život kakav želimo ili ćemo zasukati rukave, ujediniti snage i zajedno se boriti za bolje danas?

Patricia Vrbos, 4. PG

Snaga hrvatske mladeži

KOLUMNA

lud?!Zahvaljujući višegodišnjem nemaru uvučena sam u duboku krizu. Kaže se da krize dođu i prođu, ali iz ove ne vidim tako skori izlazak.

Viktor Škorjanc, 3. PG

Buran dan u Remetincu

Jedan od simbola hrvatske

politike, Ivo Sanader, nakon

odslužene zatvorske kazne izašao

je iz zatvora u Remetincu

18. listopada 2020 god.

Sanadera je pred Remetincem

dočekalo stotinjak pristaša

uz povike - “Ivo, ne daj

se!”, “Uzmi još koji milijun!”

i “Živjela korupcija!”. Ovu

prigodu iskoristili su lukavi

poduzetnici pa su se tako na

mjestu događanja našli štandovi

s majicama, kapama i šalicama

s otisnutim porukama i likom

bivšega premijera. Sanader je

pred oduševljenom masom održao

govor u kojemu je izrazio

namjeru za nastavkom svoga

političkog angažmana rekavši da

dokle god postoji još i jedna

kuna u hrvatskome proračunu,

njegova misija u ovoj zemlji

nije gotova. Na ovom događaju

našli su se i Sanaderovi

neistomišljenici koji su svoje

neslaganje s njegovim stavom

izrazili glasnim povicima poput

- “Lopužo!”, “Mjesto ti je u

zatvoru!”, riskirajući svoju

sigurnost pred razljućenom

masom koja nije tolerirala

takve ispade protiv svoga

idola. Zahvaljujući brzoj

intervenciji policije nije došlo

do većih nereda.

Viktor Škorjanc, 3. PG

među nama

ww

w.co

mm

ons.w

ikim

edia

.org

22 23

Ljudi nam se u životu dogode, a da ih ni-smo odabrali. Žive neke svoje živote, ali žive s nama i naš. Upisuju nam se u spom-enar emocija i ostaju u sjećanju zauvijek.Dragi naši, svojim ste dugogodišnjim ra-dom, trudom i iskustvom ispisali lijepe

stranice u povijesti naše škole. Ostavili ste tragove, ne samo u školi, nego i izvan nje, a što je najvažnije, i u nama samima. Svoje ste znanje nesebično podijelili s nama, a naučili ste nas i životnim lekcijama.Hvala Vam što ste nam u svojemu

dugogodišnjem putovanju obrazovan-jem dopustili da budemo Vaši suputnici.I ne zaboravite, nije važno koliko je godina u Vašim životima, nego koliko je života u Vašim godinama. Sretno u mirovini!

Najvrednije što profesor može podariti svojim učenicima je pomoći im da pronađu i slijede svoj put... Učenici koji se u početku nisu posebno isticali svojim znanjem iz kemije postigli su najveće uspjehe u tom području. Prepoznala sam njih, a oni su pre-poznali kemiju i to nas je do danas povezalo. Bilo je neizmjerno zadovoljstvo pratiti njihov brzi napredak i sudjelovati u tome.Mnogi od njih bili su ili jesu vrsni studenti, a danas su vrhunski stručnjaci i znanstvenici nagrađivani u području kemije i što je jed-nako važno, svi su oni izvanredne osobe...Poučavala sam i mijenjala ili oblikovala njihove navike, ali sam i sama učila od njih. To je bogatstvo raznolikosti i davanja koje nam nitko ne može oduzeti.

Pruži da bi mogao tražiti

Datum rođenja - 11.6.1951.

Mjesto rođenja - Crikvenica

Radni staž - 38,5 god.

Godine provedene u Prirodoslovnoj i grafičkoj

školi Rijeka – 38,5 god. (ista zbornica)

Mar

in Č

ohar

, pro

f.

među nama

U mome radu najviše su me veselili najveći izazovi: otvaranje novih obrazovnih programa, stvaranje uvjeta za vlastiti prihod koji je omogućavao razvoj, stvaranje vizije škole i njene realizacije, brojni pro-jekti, pozitivni radni odnosi, dobra školska klima i međusobno povjer-enje. Posebno su me radovala visoka pojedinačna postignuća učenika i nastavnika, ali i brojna priznanja koja smo dobili za svoj rad. Najdragocjenije iskustvo bilo je otvaranje programa prirodoslovne gimnazije jer je to bio složen i težak posao dokazivanja kvalitete i kompetencije, a da ne spom-injemo stvaranje materijalnih uvjeta iz vlastitih projekata. Mnogo toga će mi nedostajati! Školska vreva, ta košnica prepuna potencijala, kreativnosti koja se svake godine obnavlja i potiče na nešto novo, taj smisao da možeš pomoći mladome čovjeku da pronađe svoj put, otkrije i upozna sebe. Nedostajat će mi moji nastavnici i suradnici bez kojih bi bilo teško izgraditi ravnateljsku funkciju koju sam predano obavljala. Školsko zvono, da, i ono će mi nedostajati!

Senija Zelić-Pavelić, prof.

Datum rođenja - 31.10.1949.Mjesto rođenja – Novi SadRadni staž - 37 god.Godine provedene u Prirodoslovnoj i grafičkoj školi Rijeka – 36 god.

24 25

Nismo se ni okrenuli, a već smo na kraju srednje škole. Završavaju bezbrižni dani, ljenčarenje i oslanjanje na druge. Krećemo u stvarni svijet i moramo se snaći na koji god način znamo i možemo. Moramo odlučiti što želimo od svoga života, a potom se potruditi da to i ostvarimo. Ali kako? Kako mi, koji smo tek na pragu svijeta odraslih, možemo u svega neko-liko mjeseci odlučiti što ćemo raditi do kraja života? Donošenje takve odluke već je samo po sebi stresno, ali da bi stvar bila zanimljivija, tu je još puno drugih obaveza, uključujući maturu – jedna velika prepreka na putu do još većih prepreka. Maturu gledam na dva načina. Prvi, onaj bazični, gdje kao roboti naštrebamo ono što se od nas traži, bez obzira na to zahtjeva li naše buduće zanimanje znanje o Antunu Branku Šimiću i njego-vim pjesmama ili znanje o matematičkoj

indukciji, aritmetičkim nizovima i stva-rima za koje apsolutno nikoga nije briga. Izgleda da naša budućnost ovisi o mis-lima nasumičnih pisaca koji su se proslavili bacajući ih na papir u vrlo ranim godinama svoga života. Po čemu su njihove misli i njihov način izražavanja tako posebni da ih mi također moramo imati u glavi kako bismo mogli nastaviti sa svojim životom? Naravno, sve što učimo ima svrhu - od lirske pjesme do najkompliciranijega matematičkog zadatka. Možda nam se, na prvi pogled, ne čine važni, ali imaju vrlo veliku ulogu – da nam razvijaju mozak, motoriku, poboljšaju način, brzinu i efikas-nost razmišljanja. Ali, zašto sve to ubaciti u jednu maturu? Zašto sve to ubaciti u ispit o kojemu nam ovisi budućnost, a mnogima devedeset posto tih stvari ni ne treba. I onda se otvara novi pogled na maturu, a to je trening živaca. Život nije pravedan,

bajan, ni lagan. Često radimo nešto što ne želimo, često postavljamo pitanja na koje nitko ne može odgovoriti i često osjetimo nepravdu na vlastitoj koži. U ovome po-gledu, matura je jedan od prvih primjera apsolutne nepravde i besmislice u životu u koji tek ulazimo. Nešto što ćemo obaviti zato jer moramo, ali i dalje ćemo biti iznerv-irani činjenicom da je sve podređeno određenim učenicima i da isti imaju privi-legije za daljnje školovanje ovisno o nji-hovome srednjem školovanju. Možemo se svi praviti da ta nepravda i te rupe u sistemu ne postoje, ali one su prisutne. Da-nas se više ne gleda ni znanje ni ambicije. Sve je svedeno na ocjene i prosjek. Up-ravo je zato matura, ne samo školski, već i životni ispit. Uvodi nas u svijet nepravde, diskriminacije i ostalih problema koji su dio svakodnevnoga života. Često se želje ne slažu s našim mogućnostima. Nekad imamo mogućnosti, ali i blokadu koja dolazi uz ovaj odlučujući period našega života. To je normalno. Strah je normalan. Ako se niste bar jednom osjećali uplašeno razmišljajući o budućnosti, ne znam jeste li pri zdravoj pameti! Neuspjeh nije sramota, već dokaz da si probao! Pauziranje godine nije sramota, već dokaz da ti treba vre-mena da si posložiš prioritete i pravilno se pripremiš kako bi uspio u onome što želiš. Ako ne uspiješ na jednome fakultetu, ideš na drugi. Ako ne uspiješ na drugome, ideš na treći, peti, sedmi... Bitno je samo shvatiti što želiš od života! Za velike odluke treba vremena i strpljenja, uspona i padova. Veliku ulogu u svemu ovome igra samo-pouzdanje i vjera u sebe i svoje sposob-nosti, jer život je stvarno lijep kad radiš ono što voliš. Hoće li tvoj život biti lijep ili očajna borba iz dana u dan, ovisi samo o tebi.

Lovro Skomerža, 4. U

Iz maturantskoga pera

Teta Rada zasigurno je jedna od najvedrijih osoba u našoj školi. Srca učenika, kolega i profesora osvojila je svojim osmijehom, dobrotom, jednostavnošću i skromnošću. Otkrila nam je kako doživljava svijet oko sebe, a napokon smo dobili i odgovor na pitanje zašto se nikada ne pronađu izgu-bljeni kišobrani.

Koliko dugo radite u ovoj školi? Prošle godine, 1. listopada bilo je točno de-set godina.

Smatrate li svoj posao teškim? Koji vam je najdraži/ najgori dio posla?Da, zahtjevan je i dosta težak. Gdje god da radiš, odradiš svojih 8h. Radnik je uvi-jek radnik! S vremenom se naučiš na sve i prilagodiš situaciji. Stalno sam u pokretu, svaki dan. Ipak je to fizički posao, pranje

prozora, podova... i sve smo žene pa sve to isto obavljamo i kod kuće. Gotovo da i nema razlike! U rukama uvijek metla, močo, krpa... Ne volim prati zahode, a najdraži dio... kada sve obavimo, skuhamo si kavicu i sve spremačice skupa poćakulamo.

Jeste li se zamišljali na nekom drugom radnom mjestu?Više ne. Prošle su najbolje godine i čovjek mora biti zadovoljan ovime što sada ima.

Usporedite nekadašnje generacije učenika sa sadašnjom. U čemu su raz-like? Svaka generacija nosi nešto svoje, osobno i posebno. Prije su učenici bili sramežljiviji, skučeniji, povučeniji. Danas baš i nije tako – otvoreniji su, informiraniji, slobodniji i znatiželjni. Svašta pitaju, otvoreniji su i meni se ove generacije više sviđaju. Ugodno je ra-diti u takvoj okolini, komunicirati s mladima.

Osjećate li nepoštivanje drugih zbog Vašega zanimanja?Nisam primijetila takvo ponašanje. Posla se ne treba sramiti. Potrebni smo svi jedni drugima, to je lančani sistem! Pošteno ra-

dim, pošteno zarađujem svoj kruh i pošteno dobivam plaću, a s obzirom na to koliko radimo, mogla bi slobodno biti i malo veća.

Sve izgubljene stvari uglavnom pronađu svoje vlasnike. Zašto jedino kišobrani nestaju?Ne nestaju, nego su uglavnom pokidani pa završe u smeću budući da ih njihovi vlasnici ne traže. Znate ono, koliko para, to-liko i muzike! Kako radimo u dvije smjene moguće je da nestanu i u suprotnoj sm-jeni. Vjerujem da i djeca uzmu tuđe. Ja svoj kišobran čuvam i drugi mi ne treba! Kad kiša pada, možeš koristiti samo jedan, a ne pet kišobrana! A ja imam svoj!

Koja vam je trenutačna neostvarena želja u poslu i u životu?Nema je. Vremena su takva da je bitno raditi i dobiti plaću. A u privatnom životu sam isto zadovoljna! Imam djecu, unučad, muža...sretnu obitelj i to je najvažnije! Zajedno smo, ispunjeni smo i ništa mi više ne treba!

Što biste poručili učenicima?Završite školu da imate papir u rukama! A čišćenjem se ne opterećujte! Imat ćete vre-mena za to!

Sara Vrban, 3. PG

Ako je netko umoran kako bi ti dao osmijeh, daj ti

njemu svoj.

Najiskreniji osmijeh s naših školskih hodnika

među nama među nama

Ales

sia S

telk

o, 4

. U

26 27

Starije generacije pripremaju nove

Vodič za prvašiće

Nakon prljavoga parkirališta i gusto-ga dima cigareta, možemo razaznati obris vrata Prirodoslovne i grafičke škole Rijeka koja slovi kao jedna od najosvještenijih škola o okolišu. Ironično, zar ne? (Iako se možemo utješiti da parkiralište dijelimo s još dvije obrazovne ustanove.) Prolazeći putem dignutih parketa, skliskih ste-penica i svježe obojanih zidova, up-oznat ćete unutrašnjost škole.

I Bog je od nas digao ruke...Naš ćemo obilazak započeti u za-hodu, koji svojim specifičnim mirisom i održavanjem daje do znanja da je Bog već odavno okrenuo leđa higijeni i zdravstvu. Nakon obavljene nužde potrebno je oprati ruke nepostojećim sapunom i obrisati ih nevidljivim papir-natim ručnicima. Kada ste se ispraznili,

morate se i najesti. Zato vam nudimo dvije kantine u kojima možete utažiti glad i žeđ s najmanje deset kuna (tko je vidio imati popust za učenike?!). No, naše drage kuharice i kuhare nećemo previše dirati jer ipak su oni ti koji nas poje za vrijeme velikoga odmora i ko-jima smo vječito zahvalni. Nakon zado-voljenih potreba napokon možete ići učiti te s radošću razvijati mozak i um.

Mir u knjižniciAko vas zanima posudba neke knjige, to možete ostvariti u knjižnici (ako us-pijete ući u nju). Kada napokon dobi-jete pristup knjigama, pomislit ćete da ste ušli u povijesni muzej jer je većina knjiga tiskana za vrijeme druga Tita. Unatoč arheološkim nalazima, zvanim knjigama, knjižnica je i dalje jedno od onih mjesta gdje bi trebalo biti tiho, ali jednostavno nije - kao Sabor. Kad ste se napokon opremili knjigama i rječnicima, možete na nastavu. Pričekat ćete profesora/icu kod odgovarajuće učionice nekad možda i desetak minu-ta da biste saznali kako se promijenio raspored te kako imate nastavu logike na trećemu katu. Nakon što ste potrošili stotinjak kalorija dolazeći do trećega kata, napokon će doći i profesor lagano kaskajući za vama.

Najdraži predmetiNa satu logike jedino pitanje na koje morate znati odgovor je - Kako? makar ga čuli četrdesetosam puta u pet minu-ta. Profesor će vas uz šalu uspjeti naučiti bitnim pojmovima logike, npr. kad je lepton majmunon. Nakon logike na redu je geografija iliti zemljopis. Osim znanja iz geografije ne bi vam bilo na odmet da znate i držati jezik za zubima kad je to potrebno. Uz geografiju nema odmora te se možete opustiti koliko vam ocjene nalažu.Ako ste upisali smjer KE (kemijski i ekološki tehničar) ili PG (prirodoslovna gimnazija), onda ćete definitivno iskusi-ti satove latinskoga jezika. Statistički gledano, ako budete ljeti išli u školu, to će najvjerojatnije biti upravo zbog ovoga predmeta. Na latinskome ćete naučiti mnoge korisne stvari kao što

su poslovice, riječi i gramatika koja će vam poslužiti ako ikad budete pričali s nekim na latinskom (bit će od koristi ako zalutate negdje u 2. st.p.K.).

Opojni mirisi iz labora-torijaŠto se tiče tjelesne kulture, taj sat vam je prijeko potreban ako mislite izdržati sva ta trčanja za busevima ili po već spomenutim skliskim stepenicama od prvoga do trećega kata i suprotno.Droge su zabranjene, ali ne i one u lab-oratorijima. Mislim na kemikalije koje ćete možda koristiti u projektima na sa-tovima kemije i biologije. Nema boljega osjećaja nego rano ujutro, dok vam se još krmelji ponosno ističu na očima, osjetiti opojni miris sumpora i metana. Takvo što će vas razbuditi kao jutarnja kavica! Doživjet ćete mnogo izleta i terenskih

nastava koji će vam dati izvrstan osjećaj lažne sigurnosti te samopouzdanja da s profesorima/icama pričate kao da ste s njima ovce čuvali.

I da zaključim...Nemojte me krivo shvatiti, samo zato jer je obrazovni sustav poremećen ne mora značiti da su ljudi koji rade za taj sustav jednakoga mentaliteta. Baš nap-rotiv, smatram da su ovi ljudi jedni od najvećih radnika u ovoj zemlji te kad bi svi radili kao oni, ovaj svijet bi ubrzo izašao iz krize u kojoj je trenutno. Ali što ja znam, je li? Ja sam samo sedamnaestogodišnji gimnazijalac prosječnih ocjena.

Mario Milardović, 3. PG

među nama

Kata

rina

Adul

mar

, 3. P

G

28 29

(G. B. Shaw)

Uspavanka nade

Kad ode dan, tad dođe noć.Ne boj se, ne boj se dušo,

Tama će brzo proć’.Ne boj se, ne boj se dušo,

Zaštitit’ ću te moć’.

Kad sunce zađe, tad mjesec dođe.K’o kruna na nebeskom svodu,

Na put sa zv’jezdama pođe.K’o kruna na nebeskom svodu,

Preko njeg’ on prođe.

Mrak pojest će svjetlo, pojest će gatama.

Al’ nek’ ne bude te strah,Tu sam, čuvam te sada.

Pa nek’ ne bude te strah,Jer ništa neće ti tama.

A kad tama prođe, sav mrak će prestat’.

K’o kamenje težak kad prođe,Sav strah će nestat’.

K’o kamenje težak kad prođe,Sunce će novo izać’.

Elena Nojković, 3. PG

Zora dužnosti

Ta noć je palaKad po zadnji put

Svijeća sja pred našim licem

Tvoji plač me grliBaš kao ruža

Miriše, al’ ipak boli

Zora zoveNe znam hoću li

S tobom još svijeće paliti

Moli mojaVječna ljubav

Za naše sjene u zori

Dužnost zoveSamo jedan put

Kud mač me vodi tud idem

Dužnost zovePitanje glasi

Ili oni ili ja

Danijel Jerčinović, 3. PG

Čudovište

Razbijeno ogledalo.Komadići stakla na podu.

Nered.Krhotine na mome dlanu.

Stišćem i dalje držakšto je pridržavao odraz

u kojem više nije bilo mene.

Teško priznajem poraz.Ali da, pobijedili ste.

Uspjeli ste.Promijenili ste me.

Moje su oči isplakale potok.Lice mi je crveno od suza.

Krvtamna,

polako klizi niz dlan.Rasjekla sam se.

Bolsnažna,

obuzima me u plućima.Teško dišem.

Kako da se borim s time?Ja samo želim natrag tamo

gdje je sunce sjalo.Gubim nadu u sve,

najviše u sebe.Pogled pada na one krhotine,a u njima ne vidim više ništa,

ništaosim čudovišta.

Sarah Butigan, 3. PG

Skulptura

Zapinje mi kamenza uganuti gležanj,

priljepljuje se za uvenule palčeve

bosih ožuljanih nogu.

Ganja me pijeskomostavljajući rupice

u osušenoj kožii gradi kule

na osamljenom dlanu.

Vjetar oblikujekamene skulpture

moga tijelastavljajući me u izlog plaža.

Kip sam od kožes vječnom grotom

u prsnom košuiz koje klizi pijesak

na police rebra.

Sara Vrban, 3. PG

Iz naše mašte

uz poletKa

tja M

atej

čić,

3. G

F

Renato Eberling, 3. GF Karmen Krošnjak, 3. GF

Ivan Slugić, 3. GF

30 31

Svaka generacija ima nekoga tko se ističe svojim radom i osobnošću. 2014. god. bila je godina Andree Use-nik, učenice koja je svojim znanjem iz kemije ponovno pokorila državno natjecanje, ostvarila iznimne rezul-tate na izlučnome ispitu zbog kojih je imala čast predstavljati Hrvatsku i na

Naučila sam da je bitno raditi kada god

stignem i mogu, da valja tako i učiti – jer je znanje ono što nam

nitko ne može oduzeti, da mi nitko ne može pomoći ako si sama

ne pomognem, ali i da učim i trudim se kao da nemam nikoga da

mi objasni. Naučila sam i da će se sve

dogoditi ako to zaista želim, vjerujem u to i

trudim se.

kemijskoj olimpijadi. Kemija je uvijek i svugdje bila uz nju, na satovima, pod odmorom, prije i nakon škole.

Zašto baš kemija?Ja i kemija? Čini mi se da je to kao kad ste zaljubljeni i netko vas pita - Pa kud baš on? I na to jednostavno ne možete naći odgovor. Jedino što osjećate jest da vam je zaista lijepo, da uživate i tome ne tražite uzrok. Osim objašnjavanja svakodnevnih pojava na (sub)atomskoj i molekularnoj razini, sjetite se i lijekova bez kojih ne možete, nafte (odnosno njenih derivata) koje svakodnevno koristite. Gotovo sve što uzmete u ruke, a da nije izniklo iz zem-lje, ima barem malo kemije u sebi. Ako kemiju koristimo u dobre i plemenite svrhe, ona čini svijet i život ljepšim. Up-ravo zato baš kemija!

Što te osim kemije vodi kroz život? Koji ti je životni moto?Ako postoji ono što mi daje vis vitalis, onda je to planiranje, promišljanje o onome što slijedi i postavljanje novih ciljeva po ispunjavanju starih. Iako se tako nikada ne odmorim, uvijek imam

ono čemu se nadam i što me moti-vira da radim još više. Životni moto nemam, ali postoji nekoliko poslovica i citata koji su možda na tragu toga- Ama et fac, quod vis odnosno Voli i radi što želiš; Živjeti – to ne znači disati, nego raditi (J. J. Rousseau); Naučio sam više iz svojih grešaka, nego uspjeha (Humphry Davy).

Kakav je osjećaj sudjelo-vati na kemijskoj olimpijadi i postati brončani u cijelome svijetu?

Jednom riječju – neopisiv. Zaista, da mogu ponoviti neke trenutke u životu, odabrala bih upravo ta dva tjedna na azijskoj turi s ekipom, od Dohe (Katar), preko Bangkoka (Tajland) do Hanoija (Vijetnam). Istina, do olimpijade nije lako doći – državno natjecanje, poziv na pripreme, predavanja na PMF-u i na koncu izlučni ispit koji se piše pet sati. Nakon toga slijedi čekanje rezultata i u najboljem slučaju poziv - Andrea, čestitam! koji se 2014. god. i ostvario. Četiri najbolja učenika na izlučnome dobivaju čast predstavljati Lijepu Našu

u svijetu. Silna muka pada u zaborav kada se dođe na Olimpijadu. Dobra je vijest da se testovi pišu samo dva dana po (mukotrpnih) pet sati – i na-kon toga slijedi samo zabava gdje svi u potpunosti zaborave na kemiju i slave kraj ispita. Neizvjesnost traje do kraja - predzadnji se dan saznaju rezul-tati na samoj dodjeli medalja – ako ste pročitani za medalju pred više od 300 ljudi iz cijeloga svijeta, slijedi još veće slavlje, kao u slučaju moje bronce. Na-kon toga slijedi velika zabava za men-tore i učenike, i suprotno popularnome mišljenju, najviše se raduju brončani dok se Azijatima očitavaju bukvice što su osvojili samo srebro.

Koje iskustvo s Olimpijade želiš podijeliti s nama?Osim iskustava koja su isključivo za osobnu arhivu, izdvojila bih dane na-kon ispita kada smo se već gotovo svi upoznali, obilazili vijetnamske zna-menitosti i u slobodno vrijeme počeli zabavljati i razmjenjivati svoje kulture i jezike, ali i planirali noći koje su pred nama. Osim malih suvenira iz veliko-ga broja zemalja kojima se učenici razmjenjuju, u Hrvatsku sam se vra-tila s promuklim glasom, proširenim vokabularom, znanjem pokoje himne, raznim valutama i kojekakvim sitnica-ma koje me svakodnevno podsjećaju

na te dane. Osim toga, poseban je trenutak bilo uručenje medalje, obasi-pano emocijama i istinskim zado-voljstvom. Ono što bih rado podijelila s vama je upravo nevezano za samu kemijsku olimpijadu – iskustvo poput ovoga čovjeku promijeni život i učini ga boljom osobom, uvijek će ga se sjećati kao najljepših dana u svome životu, a ako će, što je najbitnije, do njega doći vlastitim mukotrpnim ra-dom, onda sve ima smisla i svrhe.

Tko je ostavio najveći trag u tvome životu? Više je ljudi ostavilo zaista veliki trag u mome životu, stoga bi bilo možda nepravedno izdvojiti jednu ili dvije os-obe, ali najveći trag u školi zasigurno je na meni ostavila profesorica Ratka Šoić, zbog sve kemije što me naučila, poticaja, motivacije za radom i ener-gije aktivacije, iskustava s državnih, ali i vrijednih lekcija nevezanih uz kemiju i još puno, puno stvari. Možda manje poznato i očekivano jest da je jedna od tih osoba i najdraža mi razrednica Ivana Marin Garac, pogotovo kad sam shvatila da je osoba koja je zaljubljena u hrvatski jezik kao ja u kemiju, što me posebno nadahnulo pa sam nakratko i zavoljela hrvatski. No, ona je osoba koja je probudila i ono obiteljsko u meni. Ali ima ih još...

Kakav je osjećaj nositi titulu učenice generacije? Moram biti iskrena i odgovoriti gotovo nikakav. Ovu srednju školu upisala sam s razlogom i završila s razlogom – taj razlog je upravo kemija. Uspjela sam toliko postići u onome što mi je zaista bilo bitno i što sam postavila kao ap-solutni cilj i svrhu rada, a titula učenice generacije bila je samo formalizam do kojega mi uistinu nije bilo stalo i za koji se nisam trudila. Trudila sam se za uspjeh u kemiji i to sam postigla. Sva priznanja izvan toga samo su mrvice.

Tko ili što ti nedostaje iz škole? Profesorica Šoić, ne samo kao najbolja moguća mentorica, već i puno više od toga – stalna inspiracija, vodstvo i poticaj. Nisam očekivala da ću naići na osobu koja obožava i živi za kemiju ko-liko i ja, a opet da nakon toliko godina iskustva i rada uvažava moje mišljenje i promišljanje. Mogla bih reći da je to bio neki klik zbog kojega smo uspjele pokor-iti državna natjecanja, pa i Olimpijadu, koju uzimam kao zahvalu profesorici za te divne četiri godine. Mogu reći da je sve što mi nedostaje iz srednje upravo to – naš tim.

Sarah Butigan, 3. PG

Andrea Usenik – brončana olimpijka iz kemije

uz polet

32 33

1, 2, 3, 4! Izaberi. Sad! Što čekaš? Ne gledaj me tim tupavim pogledom! Izaberi, rekla sam! Ne znaš?! Ti ne znaš?! Idi, stani u red! Pogledaj koliko ih ne zna! Nitko te ne pita. Uzmi ili os-tavi! Dignuo bi ruke? Odustao bi samo tako? Oooo, kako neočekivano! Gledaj to ovako... Nikoga zapravo nije ni briga iako te možda zavaraju njihove riječi ohrabrenja i suzne oči. Pa čak ih ni ne treba biti briga, posebno ne za tebe. Ti si ti. Iako mlad, sigurna sam da znaš tko si. Znaš što ćeš raditi i za koga ćeš... Ne znaš?! Molim?! Kako? Ali... Mi se tru-dimo, znaš?

Proklinješ li ovaj divni sustav?Dali smo ti dvanaest godina rada i učenja. Da ne spominjem i vrtić koji

ti je trebao biti dobra podloga. Budi zahvalan, ti si barem išao tamo. Dali smo ti bezbrojne popise udžbenika i besplatne milijune sati. I puno klupa. I kolege, možda čak i prijatelje. Dali smo ti neopravdane sate kad si se pokušao oduprijeti te tu i tamo pokoji ukor. Dali smo ti mnogo, mnogo neprospavanih noći i kolonu jedinica. Obasipali smo te satima truljenja i krivljenja kičme na onima novim drvenim, ali već gnjilim stolicama. Toliko smo se brinuli za tvoj sportski afinitet da smo ti drage volje svaki tjedan ustupili dugotrajnih sat i pol tjelesne kulture na kojoj se možeš ispuhati i izbaciti sve iz sebe sjeden-jem na strunjači i pušenjem ispred ulaza. Toliko smo surađivali s tobom da ti nikad nismo ustupili onaj dodatni

sat svakih dva tjedna jer si ti bio jedi-ni zainteresirani. Silno smo htjeli da budeš ranoranioc pa smo se i potrudili da, osim što se digneš ranom zorom, svako malo opsuješ ili proklinješ ovaj divni sustav i sve one koji su zaslužni za njega. Zar ne vidiš sav taj trud i žrtvu?

Što se ne smije? Sve se smije! Da ne govorim o onim sjajnim profe-sorima koji bi ti slučajno pljuckali u lice dok su govorili, one koji su se srčano borili za privatne razgovore s tvojim roditeljima ili one mile uspavanke - Test je u ponedjeljak, zaboravite na vikend. Osobno, najbolje mi je bilo kad si jedan tjedan pisao pet ispita, a po za-konu smiješ pisati četiri, a tvoj najdraži profesor bi ti tako zgodno upisao i šesti u dnevnik govoreći - Ma što se ne smije? Sve se smije! Aaaah, da. I sad ti reci da to nisu bile naprosto krasne godine i još ljepše uspomene... Krasne... Zašto odmahuješ glavom? Tebi nisu bile? Molim?! Zar nisi čuo ono što sam ti sad govorila? Jesi? Pa što je onda? Zar ti nije bilo lijepo? Nije? E pa ne znam kako to popraviti, barem ne sebe, ali možda za tebe nije kasno.

Snađi se sam!Želiš ići na fakultet? Još i bolje. Fakultet je jezero u kojemu znaš plivati. Ali vidiš, odmah na početku postoji uvjet moraš znati plivati. Znam da ti nismo puno pomogli svih ovih godina i za-ista, nismo ti ostavili ništa vremena za proučavanje sebe, ali moraš se snaći. U tom je jezeru puno nepoznatih bića i vrlo često ne znaju za dobre namjere. Bitno je da si spreman na sve. Bitno je da znaš što činiš, da si dobar u onome što radiš jer se želiš istaknuti. Ti voliš sport, je li tako? Tu plivaju napuhane

ribe, ali ne brini se jer se mogu lako ispuhati. Ne zaboravi da je najbitniji prvi dojam, nemoj misliti da ćeš imati priliku za drugu šansu. Iskoristi ovo vri-jeme najbolje što znaš. Uči, čitaj, piši, istražuj, posjeti knjižnicu – nije sramo-ta. Analiziraj se i pokaži.

Ne daj da te slomim!Pokaži svijetu da te nisam mogla slo-miti kao što želim od tvoga prvog ko-raka. Pokaži zube školstvu koji uporno čini suprotno od onoga što pokazuje. Znam da smo pogriješili, ali mi smo mislili da je tako najbolje, a na kraju su

Maturalno putovanje u vašemu rodnom gradu

Posljednjih je mjeseci jedna

od glavnih točaka razgovora

mnogih učenika srednjih škola

bio novi pravilnik o maturalnome

putovanju. Ministarstvo

obrazovanja nije ukinulo sporni

pravilnik unatoč zahtjevima

ravnatelja mnogih škola, no

stoga je 1. srpnja 2015. god.

predložilo zamjenski program-

maturalno putovanje u rodnome

kraju!

Učenici bi odsjeli u lokalnome

hotelu po nešto nižoj cijeni,

obišli glavne znamenitosti

okolice, a profesorske dnevnice

plaćali bi roditelji. Na pitanje

zar se time ne vraćamo na

stanje zbog kojega je pravilnik

i ukinut, Ministarstvo je

odgovorilo kako to nije istina

jer roditelji sada ne moraju

plaćati put pa mogu platiti

dnevnice. Ponovno se možemo

diviti nedosljednosti hrvatske

politike.

Iz svega navedenog lako se da

zaključiti kako Ministarstvo

umjesto putovanja u Europu koje

se nikad ne zaboravlja, predlaže

šetnju gradovima u blizini

mjesta stanovanja učenika. No,

i za ovaj problem Ministarstvo

ima odgovor - “Na taj će način

djeca više naučiti o svojoj

lokalnoj zajednici.” - za Kamen

je izjavilo Ministarstvo.

Elena Nojković, 3. PG

nas samo izmanipulirali. Budi dovoljno pametan i ne daj da i s tobom isto učine. Samo pazi, ako ideš iz ljubavi ništa te neće slomiti, ali ako se povodiš za novcem i maestral te može zagubiti.

Ivana Dunić, 3. PG

uz polet

Alessia Stelko, 4. U

Katja Matejčić, 3. GF

Nin

a N

ikče

vić,

3. G

F

Pokaži zube školstvu

34 35

Koje bi bile tvoje posljednje riječi koje bi uputio svijetu?Jan Uroda – Oprosti im Bože. Ne znaju što čine.

Što je ostavilo otisak na tebe?Božica Vugrin - Djetinjstvo. Imala sam prilično loše iskustvo u djetinjstvu i to je ostavilo ve-like posljedice na psihu i moje ponašanje prema drugima.

Kako opisujete svoju ljubav?Eni Krešević - Mene je on najviše izgra-dio. Shvatila sam tko sam i što sam. Možda zvuči klišejizirano, ali tako je.Armin Basha - I ona je mene. Na neki me način napravila boljom osobom.

Gdje se vidiš za 10 godina?Karlo Živković - Znate prof. Natašu Žarkov? E, pa tamo ću ja biti. Na njezinom mjestu. Tako nešto želim ja. Volio bih biti profesor, ali ne kao većina naših profesora... Probao bih možda malo više... smatram da bih to mogao bolje pokazati nego većina njih. Bar što se tiče engleskoga jezika.

Što misliš, na koji bi način muškarac trebao prići ženi?Leon Keller - Ouuuu! Kao prvo, početi na Vi. Žena će se uvijek posebno osjećati, bit će joj drago kada joj se priđe kao kavalir. Na primjer, u noćnome klubu - Dobra večer, mlada damo! predstaviš se, Kako ste, jeste li za ples? Sve na Vi! I onda dok pričate, onako - Vrlo ste lijepi večeras! I onda kada kaže - Prestani, prestani s tim na Vi!, onda će već biti prelaskana i tada samo nastaviš dalje i ubrzo više ni ne pričate...

Što Vas čini drugačijim od drugih profe-sora, ali i kao čovjeka pojedinca?Zvonimir Tadić, prof. - Pripadnik sam stare škole tako da još uvijek imam

Po čemu si drugačiji od drugih?Noah Luca Matacun - Od malih nogu, od kada sam krenuo u vrtić, a kasnije u školu puno ljudi me ismijavalo jer su svi mislili da sam nešto jadno, možda nešto što oni nisu, da sam drugačiji...

Tko je najviše utjecao na tebe?Nensi Ravman – Na mene je najviše utjecala moja mama. Jako volim svoju mamu. Ona je uvijek pazila na mene i na ono što radim. Još i danas pazi i drži me kao kap vode na dlanu. Mislim da je to jako pozitivno. Zbog nje i svi-jet gledam realno, razmišljam o tome na što bih trebala paziti, što trebam raditi, kako se ponašati.

Ispiti su konačno ispravljeni

Na današnji dan, 20.

rujna 2023. god. profesor

Nikadnekasnić ispravio je

ispite koji su učenici školske

generacije 2015./2016. pisali

još 2013. god. na početku

drugoga razreda. Ocjene nikada

nisu dočekali tijekom svoga

školovanja. Danas, nakon

punih deset godina, zaprimili

su poziv iz Prirodoslovne i

grafičke škole Rijeka o hitnom

dolasku po izvještaj ocjena.

Bivši učenici sastat će se s

profesorom kako bi raspravili o

eventualnom ponavljanju ispita

zbog negativnih ocjena.

Katarina Adulmar, 3. PG

odstojanje na liniji učenik - profesor. Nemam miljenike, nitko mi ne pristupa na ti. Kad sam tek počeo raditi, bio sam s đacima na istoj razini, no ubrzo sam prestao s tim jer sam uvidio da su to zlouporabili. Dugo godina sam stjecao autoritet. Ne dopuštam si miješati pri-vatni život u posao i obrnuto. Također, trudim se biti pošten prema svima i držati se ljudskih načela. Trudim se povijest približiti sadašnjim generacija-ma, poistovjetiti sa sadašnjim situaci-jama te ih kroz povijest pripremiti za budućnost.

Nekada je bilo teško umiriti se i misliti svojom glavom, ali mi je uspijevalo... Kako sam odrastao, počeo sam shvaćati ovaj svijet... nisam dao da me netko isprovocira i da me pogazi svojim riječima... Shvatio sam da će se ostvariti sve što želiš ako to želiš svim srcem... Sami bi-ramo svoj put, a sve oko nas, osobe i događaji samo su izazovi ili prepreke... nešto čega ćemo se riješiti, zadržati uz sebe ili u sebi... Ti si sam svoj svijet i trebaš ga ostvariti na svoj način... Nikad ne znaš kad će doći kraj, zato svaki dan probaj uljepšati i ne daj da ti ga netko pokvari! Moj put je tek započeo...

Kako zamišljate savršen svijet?Lea Sveticki: Hmmm, nešto gdje nema religije… nešto kao Len-nonova pjesma Imagine, u tom stilu.Dora Komlenić: Pa ja zamišljam da se ljudi ne sude međusobno i da nema religije kao što je ona rekla, da se svi kužimo.

iz sjene

36 37

Znate li tko je Irena Sendler? Ova fantastična žena, za koju malobro-jni znaju, svojim je herojskim djelima obilježila doba Drugoga svjetskog rata. Iako je podrijetlom bila Njemica, priklonila se Židovima. Preseljenjem iz Otwocka u Varšavu radila je kao socijalna radnica i postala organiza-torica Žegota, odnosno organizacije za spašavanje Židova od nacističkoga progona. Spašavanje židovske djeceZnajući za nacističke planove istre-bljenja Židova, 1942. god. ulazi u Varšavski geto kao majstorica instalat-erka. U svojemu je kamionu skrivala djecu u kutijama alata ili u vrećama. Kako bi prigušila moguće zvukove djece, istrenirala je svoga psa da laje pri svakome pregledu njemačkih vojni-

Dobivaju li nagrade uvijek oni koji ih zaslužuju?

Svako dijete, koje je spašeno uz moju pomoć i pomoć svih divnih

tajnih kurira koji danas nisu više živi, je opravdanje moga

postojanja na Zemlji, a ne nešto zbog čega bih bila slavna.

(I. Sendler, 1910. – 2008. )

Molim te, nemoj me ubiti. – sjećaš li se glasića djevojčice bez lica i imena?Reklama koja vrišti i upozorava. Još jed-na u nizu. Za promjenu, prodaje život umjesto čokoladnih keksi ili nepro-pusnih uložaka. Živimo u 21. stoljeću medijskoga utjecaja i svakodnevnoga praska novih informacija. Svi te žele.

Vidiš li požudne poglede nemoćnih muškaraca i fotošopiranih žena? Oni te žele. Svatko za sebe. Kome ćeš se prodati?

PoželjnostUdišemo brzo, a izdišemo još brže, baš kako i živimo. Bez prestanka. U ovome ubrzanom svijetu cijenjena je pažnja. Reklame su isprogramirani znakovi koji kradu tvoje vrijeme. Na sve načine pokušavaju zadržati poglede na sebi. One su kurve željne tebe tj. tvojih punih džepova. Ništa se loše ne nalazi iza tih tijela žudnje, ona su postala nev-idljive sjene u tvome vidiku. Prelaziš preko njih očima. Zapamti samo da se hrane svakim dodirom zjenica. Gore u zadovoljstvu i pažnji.

Poslušaj stvarni

vrisak u pomoć

Skrivene ženeZanima me jesi li primijetio one opake. Znaš, one obučene u kožu sa zamaza-nim crtama po licu, spremne za borbu? Afrička šljiva - ne pada. – snažna rekla-ma, zar ne?Ne pokušavaj se zaustaviti samo na ovakvim porukama jer postoje veće. Ugledaj svijet kakav je. Opak i strašan. Stani i pogledaj prave reklamne žene. Skrivene žene. Reklame koje ne proda-ju sebe, nego prodaju svijest. Ne žude za novcem, već za shvaćanjem.

Zaustavi se!Govore ti. I imaju pravo. Zaustavi se. Uspori trk, smanji brzinu i broj prepre-ka prema cilju te novome početku. Obraćaju ti se. I disat će za tebe.

Okrenimo seZadive me ti divovski natpisi u pomoć, natpisi upozorenja. Domišljati, udarni i antigravitacijski. Poslušaj ih i ti. Možda nešto shvatiš. Ne boj se! Nije toliko loše znati, pogotovo ako možeš pomoći. Promijeni. Vrišti i deri se glasom koji se ne čuje, koji ne prodire dalje od beton-skih ekrana. Što ako ipak imamo sna-gu? Što ako se svi zajedno zaderemo u isto vrijeme? Možda nas Mjesec čuje. Preokrenimo crnu stranu Mjeseca, ne obazirimo se na nju. Okrenimo se glasu Sunca. Okrenimo se glasu ljud-skoga morala i napretku.

Sara Vrban, 3. PG

Reklame prodaju sebe i traže tvoju milost

ka. Svojom hrabrošću i snalažljivošću spasila je oko 2500 židovske djece. Njihova imena spremala je u staklenke koje je zakopala u vrtu svoje kuće.

Je li mogla napraviti više?!No, život joj baš nije tekao glatko. 1943. god. pronašli su je njemački vojnici, strašno je mučili lomivši joj ruke i noge te je osudili na smrt. Ipak, sudbina joj se osmjehnula. Potplativši njemačke stražare život su joj spasili Žegoti. Do kraja rata skrivala se te je i dalje brinula o židovskoj djeci. Na-kon poraza njemačke vojske u Dru-gome svjetskom ratu Irena je pronal-azila roditelje spašene djece kako bi se obitelji ponovno ujedinile, no nažalost, brojna djeca ostala su bez svojih roditelja. Irena Sendler bila je predložena za Nobelovu nagradu, no

ipak joj nije pripala ta nagrada. Za sebe kaže da je mogla napraviti više te da će je to proganjati do kraja života. Takva velika djela mogu činiti samo iznimni ljudi i za to bi trebali biti nagrađeni. Ova junakinja ostala je u sjeni, a tre-bao bi je veličati cijeli svijet!

Katarina Adulmar, 3. PG

iz sjene iz sjenew

ww

.com

mer

cial

s.com

Kata

rina

Adul

mar

, 3. P

G

ww

w.m

edia

.trb.

com

38 39

Iluminate je 1776. god. u Bavarskoj osnovao profesor Adam Weishaupt. Talentirani sin Židova, koji su prihva-tili kršćanstvo, dan je na odgoj i izo-brazbu isusovcima te dobiva izuzetno široko obrazovanje. Iako su od njega očekivali puno, pobunio se protiv svojih učitelja i postao je profesor na katedri za prirodni i kanonski zakon na Sveučilištu u Ingolstadtu. Oso-bito je bio fasciniran okultizmom i piramidom u Gizi koja posta-je simbolom njegova Reda. Oko koje sve vidi na vrhu pi-ramide okruženo svjetlosnim zrakama, predstavlja vrhunac prosvjetljenja.

Organizacija tajnoga društvaSam naziv iluminati (prosvi-jetljeni, onaj koji vlada pomoću ra-zuma) potječe od staroga španjolskog kulta alumbrados, čiji su članovi vjerov-ali da primaju znanje s onoga svijeta. Neki ih povezuju i s imenom Lucifera, čije ime znači nositelj svjetla. Cilj je ilu-minata bio ukinuti organiziranu religi-ju i sve svjetske vlade te povesti ljude u novi svjetski poredak kojim upravlja apsolutni razum. Weishaupt je oko sebe vrlo brzo oku-pio brojne plaćene sljedbenike, intele-ktualnu elitu kojima je obećao svjetsku

moć. Također je pronalazio talentirane studente te im davao stipendije kako bi ih obrazovao za svoje ciljeve. Tada se pojavljuje i ideja o ulasku u redove masona, od kojih su mnogi bili utje-cajni ljudi, u čemu Weishaupt također

uspijeva te prema masonskoj hijer-arhiji organizira i svoje tajno društvo. Dakako da rušenje svjetskoga pa tako i poretka u tadašnjoj Bavarskoj nije bilo prihvaćeno s oduševljenjem te 1784. god. bavarske vlasti zabranjuju ovo društvo, a njegov osnivač bježi u Moskvu te naposljetku u gradić Gothu, gdje i umire 1830. god.

Novi poredak ili vjera u Boga?Ideja novoga svjetskog poretka nije umrla s njegovim osnivačem. Vjerovan-je po kojem neka organizacija teži cen-tralizaciji svjetske politike prisutno je i danas. Jedan od najpoznatijih dokaza, po tvorcima svjetskih teorija zavjere, je prisutnost piramide sa sveznajućim okom i tekstom Novus ordo seclorum

na novčanici američkoga dolara, dok se na suprotnoj strani iste

novčanice nalazi tekst In god we trust. Iako ne možemo pouzdano utvrditi, dugački su popisi slavnih osoba koji su bili ili jesu pripadnici iluminata. Taj niz vodi od J. W. Goethea,

G. Eiffela, A. Fleminga, L. N. Tolstoja, W. A. Mozzarta, O. Wil-

dea koji su živjeli u doba Adama Weishaupta do Jay-Zija, Rihanne,

Christine Aguiliere, Lady Gage, Be-yonce i mnogih drugih.Novi svjetski poredak ima totalitarno uređenje, a njegovi organizatori ap-solutnu moć. Iz povijesti znamo što su termini totalitarno i apsolutno donosili svojim građanima pa vam na kraju samo predlažem da razmislite prije nego neki od spomenutih simbola postane vaš zaštitni znak.

Jan Uroda, 4. PG

Iluminati – tajno društvo koje vlada svijetom

Jeste li se zapitali što povezuje piramidu, oko i trokut? Imate li vi, možda, neki od ovih simbola na svojim odjevnim predmetima, na zidovima svoje sobe, ili na koricama bilježnica? Znate li što znače?

Kada ste zadnji put pročitali neku kn-jigu (a da nije lektira)? Kada ste zadnji put pogledali neki film? Ili možda film-sku adaptaciju neke knjige? Zadnja je stavka prilično popularna, čini mi se. Pritom ne mislim samo na danas pop-ularne filmove temeljene na jednako popularnim knjigama poput Harryja Pottera ili Igara gladi. Koliko li samo adaptacija imaju klasici kao što su Ro-meo i Julija ili Ana Karenjina!

Slova ili slika u pokretu?Naravno da ima ljudi koji će podupri-jeti, kao i onih koji će popljuvati, sam pojam adaptacije. Osobno, kao ljubitelj

čitanja i knjiga, podupirem adaptacije, ali samo ako su dobro snimljene i ako se ne odluta previše od originalnoga sadržaja. Filmske adaptacije često su veoma razvikane i čeka nas ispun-jenje snova, potpuno razočaranje ili pak potpuna ravnodušnost. Ljudi će često reći da se danas manje čita zbog tih filmova. Možda zato jer mnoge knjige čuče u sjeni filmova koji su po njima snimljeni. Jer, zašto bi se prov-elo dane čitajući stotine stranica, ako priču možemo čuti i vidjeti za dva sata? I ne, iako ne osuđujem takav način razmišljanja, ne slažem se s tim ljudima.

Dvosjekli mačNo, priznajem da ekranizacija ima dvije strane. Uvijek ima ljudi koji će pogleda-ti film, čuti da je temeljen na knjizi i na kraju pročitati tu knjigu (suprotno od mene koja se gotovo uvijek potrudim pročitati knjigu prije filma). I da, iako sam veliki knjigoljubac za neke knjige sam zapravo čula tek kad sam prvi put

pogledala najavu za film temeljen na njoj. Nedavno sam čak vidjela i book trailer u Cinestaru! Dakle, filmska in-dustrija na izravan i neizravan način, makar i nenamjerno, ipak promovira knjige.

Originalno je skrivenoProblem je u načinu promocije knjige odnosno filma. Filmovi su, kao što sam već spomenula, razvikani. Ima najava i reklama za knjige, no mnogo man-je nego za filmove. Uz to, filmovi se zapravo bogate na knjigama. Ne treba pričati originalnu priču, već se uzme postojeće, više ili manje izmijeni i za-tim se snimi film. Originalni umjetnici, pisci, često ostaju u sjeni, a njihovo je djelo izmijenjeno. Ako doista želimo popularizirati knjige, ili osvijestiti o nji-hovom postojanju barem sami sebe, jednostavno treba zaviriti iza kulisa.

Elena Nojković, 3. PG

S PAPIRA NA FILMSKO PLATNOFilmske adaptacije

često su veoma razvikane i čeka nas

ispunjenje snova, potpuno razočaranje

ili pak potpuna ravnodušnost.

Popularizacija knjiga putem filmske industrije

iz sjene u malim stvarima

ww

w.b

ooks

.imag

e.co

m

www.padevavilon.com

40 41

Nije potrebno mnogo. Samo jedna priča, malo vremena, mrvica pažnje i Vaš glas. Stolica kraj dječjega kreveta, odjel ki-rurgije, bolnica Kantrida. Večeras je to moje mjesto. U mojoj se torbi guraju knjige. No ovoga su puta Matematiku 3 i Anu Karenjinu zamijenile Ježeva kućica i Plesna haljina žutog maslačka. Dječak tužnih očiju koji leži na krevetu nije mi rođak ili sin obiteljskih prijatelja. On je jedan od pacijenata na odjelu. Jedan od pacijenata kojima tete pričalice pričaju priču.Dok sjedim na toj stolici, za mene ne postoji vanjski svijet. Za matematiku nikad nisam čula, škola nije problem, a društveni život nije nešto o čemu razmišljam. Ni približno. Tu smo samo

dječak tužnih očiju, priča i ja. On mi se razveselio. Barem nakratko ne misli na bol. No dobro, nije se razveselio meni, ne meni kao sedamnaestogodišnjakinji koja voli biologiju, ronjenje i knjige, već pojmu koji on veže uz mene, a to je teta pričalica. I u tome je poanta tete ili barbe pričalice. Nije bitno sjedim li ondje ja, Vi koji čitate ovaj tekst ili Vaš stari sus-jed. Bitno je da, tko god ondje sjedi, ima priču koju će pročitati ili ispričati, priču koja će mu nakratko svrnuti misli s boli i skrenuti ih na avanture likova, priču koju će teta ili barba pričalica sutra zamijeniti novom. Svjesna sam toga, no ipak je divan osjećaj da dječak tužnih očiju te večeri, zahvaljujući priči koju sam ispričala, postane dječak

nasmiješenih očiju. A za to doista nije potrebno mnogo. Potrebna je samo jedna priča, malo vremena, mrvica pažnje i Vaš glas.

Elena Nojković, 3. PG

Bilo jednom u bolnici...

Svinje za svakoga

Na glavnoj riječkoj tržnici,

19. studenoga 2034. god. u 9

sati Udruga mesara organizirat

će akciju prodaje svinjskoga

mesa zbog velike potražnje.

Svi ljubitelji svinjetine

moći će pronaći sve da utaže

vlastitu glad po povoljnijim

cijenama. Vjerujemo da će se

i ostali sugrađani pridružiti

ovoj gozbi od krvi i mesa.

Pravi spektakl započet će nakon

rasprodaje kada će prisutni

imati priliku sudjelovati i u

dražbi najtraženijih svinjskih

glava. Pretpostavljamo da će se

obistiniti poznata Orwellova

rečenica pa se na kraju više

neće znati tko je svinja, a tko

čovjek.

Sara Vrban, 3. PG

George Orwell vrlo je inteligentan pisac oko kojega se čuje puno buke, ali ne uzalud, u što sam se i sama uspjela uvjeriti, jer ne iznosi samo istinu, već i sadašnjost. Nisam uspjela stati samo na 1984.-oj koja mi je, usput rečeno, bila lektira, već sam se dograbila i druge na-jpoznatije – Životinjske farme. Ta je kn-jiga bila obraćenje i jasnije poimanje poznatoga ustroja vlasti pa je i rezultirala aktivističkim gnjevom moje, ionako već

dovoljno, nagle naravi. Knjiga je napisana s toliko žara i toliko istine da se možete zamisliti upravo kao jedna od onih tu-pih ovaca koje pasući travu bleje - Četiri noge dobre, dvije noge loše! A zapravo to uživljavanje u ulogu nije ni potrebno kad je to ono što jesmo - ovce.

Od raja do pakla za deset sekundiDakle, u Engleskoj je jedan mudri nerast došao na ideju da preuzme farmu, zauvi-jek otjera vlasnika uz kojega je bilo samo neimaštine i mrcvarenja i započne s ra-dom farme koju jednako posjeduju sve životinje. S obzirom na to kako se svaki čovjek razlikuje jedan od drugoga, tako se i životinje razlikuju što po snazi, što po doprinosu i, ono najbitnije, po pameti kojom su se, od sve stoke, mogle dičiti jedino svinje. Iskreno, iako priznajem da je knjiga sjajno napisana, nerado joj se vraćam. Životinjska farma je, po mome mišljenju, presažeta knjiga s previše istine u sebi. Nosi toliko ružnu zbilju da je pravo gađenje više od jedanput listati nepravedno ispisane stranice i nanovo prelaziti po lažima i dr-skim govorima debeloga prasca Snow-

balla. Upravo čudesno u ovoj knjizi je što Orwell gotovo dražesno opisuje gra-daciju moći bez i najmanjega dodira subjektivnosti, a ima snagu da prinese i vas i mene u svoju kataklizmu životinja. Čitajući nevin i smion početak, ni ne sluteći kraj kakav smo dobili, Orwell nas odvede od raja do pakla za deset sekundi.

Svi smo mi marioneteNevjerojatno brutalno ispisan kraj tjera na pobunu pa makar i samo na onu unutar zidina naših premišljanja. Zaista, mislim da je Orwell više nego uspješno prikazao totalitarni režim u djelu koje na prvi po-gled odaje djecu kao čitateljsku publiku. Osjećala sam se kao da sam izašla iz neke lutkarske predstave, ali ne kao gledatelj već rekvizit, izigrano i izmanipulirano. Zamislite se kao gomila lutkica čiji se broj neprekidno umnožava, a pomiče ih samo jedan par ruku, ogromnih ruku koje rastu sukladno s vašim brojem, a imaju snagu da drže i pomiču sve vas, male marionete. Negdje mora puknuti taj lanac jer ni lutke ni ruke ne mogu rasti vječno.

Ivana Dunić, 3. PG

Osvrt na Orwellovo remek-djelo

Životinjska farma – presažeta knjiga s previše istine u sebi

u malim stvarima u malim stvarima

Noa

h Lu

ca M

atac

un, 2

. GF

42 43

Istarski gradići na moru – tako bismo ukratko mogli opisati talijanske Cinque Terre ili u prijevodu pet zemalja. Riječ je o pet simpatičnih, divnih i preslatkih naselja na obali Genoveškoga zaljeva.

redovi mirisnih vinograda slika su koja ima terapeutski učinak. Živopisnost fasada temelji se na vrlo praktičnoj činjenici; naime, muško stanovništvo bavilo se ribarenjem i kako bi razabrali svoju kućicu s mora, svaka je dobila drugu nijansu vesele boje. Naša je prva stanica Corniglia gdje smo rezervirali smještaj. Valja napomenuti kako nema nikakvih hotela, već se iznajmljuju lijepo i ukusno uređene sobe, sa starinskim namještajem i malim terasama s kojih puca pogled kakvoga nema ni u pet-erozvjezdanim hotelima. Neprocjenjivo. Ukoliko želite doći, a nemate automobil, Cinque Terre su dostupne vlakom iz La

Laganom vožnjom od kojih šest sati iz pravca Rijeke (vrijedi svaka minuta pro-vedena u automobilu!) stiže se autoces-tom prema Milanu do La Spezie. Kroz veliki lučki grad, nakon pola sata vožnje vijugavom cestom, stižete do podnožja prekrasnih gradića koji kao da su ispali iz Disneyjevih crtanih filmova. Corniglia, Vernazza, Manarola, Monterosso al Mare i Riomaggiore, njihova su imena, a dio su Nacionalnoga parka Cinque Terre.

Krajolik živopisnih fasadaUske uličice, kamene kućice, kućice žutih, zelenih, plavih, ljubičastih i ružičastih fas-ada, pogled koji puca na more i prekrasni

Spezie do koje stižete vlakom iz Milana, Trsta ili Venecije, ili pak avio prijevozom do Milana što poprilično produljuje put. Prekrasna stvar u vezi pet malih gradića je što od jednoga do drugoga možete stići laganom vožnjicom vlakom (treno regionale). Koliko je ovaj geografski prostor poseban, svjedoči i činjenica da je cjelokupni kompleks zaštićen od strane UNESCO-a kao svjetska kulturna baština.

Utjelovljenje staroga mediteranskog duhaU proljeće, a posebno ljeti Pet zemalja je prepuno turista. Corniglia i ekipa su posebno popularni među Amerikan-cima pa na svakom uglu možete čuti skupinu (glasnih!) turista svih dobi kako kolektivno uzdišu - Oh, how awesome!A awesome je zaista: od gastronomije do enologije, prirodnih ljepota, opuštenosti, kristalnoga mora i preljubaznih domaćina, Cinque Terre utjelovljuju stari mediteranski duh. Zašto? Atmosfera koja lebdi u zraku dokazuje kako je gradiće zaobišao civi-lizacijski bum i urbanizacija pa možete uživati u autohtonom duhu koje pružaju terasasti krajolici, vinogradi, stijene i more. Povijesno, zemlje se spominju u

11. st., da bi u 16. st. stanovništvo izgradi-lo nove utvrde zbog prijeteće opasnosti od Turaka. Procvat doživljavaju u 19. st. kada je izgrađena prva željeznička pruga od Genove do La Spezie. U 20. st., poseb-no 70-ih godina, siromaštvo je na vrhun-cu pa se veliki broj stanovnika iseljava, da bi Cinque Terre ponovo zasjale na geografskoj karti zahvaljujući turizmu. A starije stanovništvo će se svakome pohvaliti kako su upravo stanovnici ovih malih naselja pružali žestoki otpor Mus-solinijevim fašistima u Drugome svjet-skom ratu.

Monterosso al Mare Teren je idealan za šetanje, planinarenje (ne zaboravite čvrste cipele!), ali i za he-doniste, gastronomade i ljubitelje do-broga vina. Monterosso al Mare, kao što mu sam naziv govori, nalazi se na moru, dosta je gužvovit i najturističkiji od svih gradića. Ako cijenite mir više od gun-gule, tada je kroz ovaj gradić dovoljno prošetati kako bi se upio miris stotina i stotina drveća limuna i pogledao kip Ti-tana uklesanoga u stijenu na kraju plaže.

Corniglia Pravi duh Cinque Terre pružaju Corniglia, Vernazza i Riomaggiore. U Cornigliji,

Skriveni biseri Apeninskoga poluotoka

u malim stvarima

44 45

• ljetne temperature dostižu ido33stupnja, stogasušešir ibocavodeobaveznaoprema

• parking je omogućen, petod-nevnakartastojicca80eura

• smještajjemogućenaćivećod20eura

• nosite sitan novac; vrločesto trgovci će mahati ru-kama i ljutiti se ako plaćatenovčanicamavećimod50eura

• nije poželjno udaljavanje odobalebezobzirakolikostedo-bar plivač jer su struje dostajake

• obaveznootićikućisvrećicomodličnetjestenineipesta

• vlakovi voze često, samo pri-pazitekadaidezadnjivlak.Nevoze nakon pola noći, čak niljeti

Recept za popularni pesto genovese (ni)je tajna: no, osim bosiljka, pinjola, soli i papra, maslinovoga ulja i limuna, nonice kažu (i pri tome namiguju!) kako u smjesu finoga umaka ide i mala žličica ribljega ulja… pa nije na odmet probati! Dobar tek!

koja je na najvišoj nadmorskoj visini, potražite smještaj, uživajte u malim trattorijama, kafićima, art galerijama i pizzeriji barba Giacoma naziva Il Gato. Osim vlasnika osebujan je i interijer u kojemu prevladava nekoliko stotina kipića i figurica mačaka svih boja, oblika i materijala. U Cornigli možete uživati u malome gradskom trgu, poslušati što govore nonice u hladu, kupiti svježe

voće i povrće, ali i ukusnu ručno rađenu tjesteninu ili pesto genovese.

Ljubavna šetnica VernazzomPješice ili vlakom, za kratko vrijeme, kroz obronke vinograda stižete u Vernazzu, nešto veći prostor od Corniglie, koju sa susjednim Riomaggioreom spaja ljubavna šetnica. Kada prošetate, bit će vam jasno čemu tako romantičan naziv. I ovdje možete uživati u tipičnoj arhitek-turi, uskim kamenitim ulicama, mirisu mediteranskoga bilja – i najboljim la-zanjama s pestom u čitavoj Italiji.Riomaggiore i Vernazza žive od ribaren-ja, trgovine i proizvodnje pesta čiji su ko-rijeni upravo u ovoj talijanskoj pokrajini, Liguriji.

Portovenere – ligurski biserAutohtonoga je stanovništva malo, uglavnom je riječ o starijoj populaciji, dok su mlađi pronašli zaposlenje u sus-jednoj La Speziji ili Genovi pa se ovdje vraćaju svojoj djedovini uglavnom u proljeće i ljeto kada iznajmljuju kućice i sobe turistima. Iako službeno nije dio Cinque Terre, nikako nemojte zaobići najposebniji od ligurskih bisera – Porto-venere.Gradić koji izgleda nestvarno, oštro je usječen u stijenu, ali vodoravno položen i jako dug, s prekrasnom malom crkvi-com na vrhu u kojoj se vjenčanje čeka godinama (!)Portovenere je isključivo dostupan au-tomobilom ili brodićem, što svakako iskoristite jer za nekoliko eura poseb-nost ovih gradića možete doživjeti na neponovljiv način… I ne zaboravite - ovdje vrijeme ne postoji. Uživajte u toj činjenici...

Dragana Šmitran, prof.

Što treba znati?

Za mene riječ otac ima dva značenja. Ono starije, puno poštovanja, no hladno, te nešto modernije, no i dalje hladno, ali koje obično dolazi u sintagmi biološki otac. To je osoba koja te stvorila, ali ne nužno i odgojila te se i brinula za tebe. Iako sam naviknuta govoriti tata, meni je moj tata više moj otac. Moja mama ga je ostavila kad sam imala manje od dvije godine, zato jer ga nikad nije bilo doma, uvijek je radio, a nikad nije imao novaca. U prilog ovome ide i činjenica da od svih mojih sjećanja iz toga doba samo jedno sadrži tatu, a to je mamina i tatina svađa.

Nepostojeća mržnja, nepostojeća ljubavČesto me pitaju - Mrziš li svoga oca? Ne, ne mrzim ga, odgovaram, ali ni ne volim. Bar ne na isti način kao druge ljude koji mi puno znače. Zvuči okrutno, znam. Između mene i tate stalo je štošta, njegova neodgovor-nost, manjak odnosa tj. viđanja i Maja, nje-gova partnerica. Maja je bila ok kada sam imala pet godina, dok se nije rodio Nikola, moj polubrat, samo godinu kasnije. Kada je moja mama, nakon nekoga vremena, zahtijevala od tate alimentaciju jer nisam imala ni odnos s njim, a ni alimentaciju, Maja joj je poslala SMS poruke sadržaja koje radije ne bih ni spominjala. Ne mogu reći da zaista volim svoga polubrata. Vidjela sam ga dva ili tri puta u životu. No, trenutno

je jedini razlog zašto bih pristala pokušati obnoviti odnos s tatom, mogućnost da stvorim odnos s Nikolom.

Neispunjena obećanja su razočarenjaSastanke s tatom obično je inicirala moja mama. On katkada ne bi došao. Sjećam se kako sam ga jednom satima čekala i sjedila na balkonu lupkajući letvicom po ogradi misleći da će me čuti. Vjerojatno sam izludila susjede, no tata nije došao. A kada bi i došao, kasnio bi. Pet, deset, petnaest minuta... nije bitno. Uvijek je kasnio. Često bi obećao nešto, a onda to ne bi mogao ispuniti. Nije stvar u novcu ili alimentaciji, već u razočarenju jer kad četverogodišnjem djetetu nešto obećate, a to ne ispunite te se takav scenarij pon-avlja, to se pamti! Da ne spominjem da to nikad nisu bile velike želje. Happy meal iz McDonaldsa, vožnja na vrtuljku ili šiba za Svetoga Nikolu bile su moje male, često neispunjene želje.U trećemu razredu osnovne škole, foto-grafirao me s Janicom Kostelić i, kako je portretist, obećao mi portret. Sada idem u treći razred srednje škole. Još uvijek imam samo fotografiju.

Razumijem li?Uz razočarenje, sjećam se izlika - Da, ali…, ili pak Stalo mi je do tebe, no... ili moja

omiljena - Ti to ne razumiješ! Ne, ne razumi-jem! Ne razumijem kako odrastao čovjek može očekivati da mu desetogodišnje di-jete skoči u zagrljaj nakon što ga taj čovjek, tata, nije nazvao deset mjeseci. I onda se, kada to dijete odbije susret s njim u 21:00 h umjesto u 18:00 h, dere na mamin tel-efon DAJ MI DIJETE!, a potom galami i dje-tetu jer se ne želi naći s njim. Ne razumijem da taj isti čovjek može, nakon što se dijete potrudi ići kod obiteljskoga psihologa kako bi popravilo odnos, zakasniti na ponovni, dugo odgađani susret i na kraju se pojaviti u izdanju kao da ide u ribolov te ponovno očekivati zagrljaj. Možda zvučim plitko s ovom opaskom o izgledu, no većina se ljudi lijepo ili barem pristojno uredi za sus-ret s prijateljem pa ne razumijem zašto isto ne vrijedi i za kćer. Ne razumijem da se taj isti čovjek za susret sa svojom, sada već napola odraslom, kćeri ponovno pojavi u jednako lošemu izdanju, iako mu je ona rekla da je to smeta. Trebam li razumijeti zašto se pojavi pripit?

Još jedna šansaSvaki spomenuti susret dogodio se nakon moga dugog premišljanja trebam li tati, ocu, Zoranu, kako hoćete, dati šansu. I uvi-jek sam rekla da. Još jedna šansa, još jedna, još samo jedna... Nisam tražila puno novca, čak nisam uopće tražila novac! Neka na-zove, ako ima neka uplati 100 kuna. Ma može i 50, samo neka pokaže da mu je stalo do toga dogovora, da mu je stalo do mene. Sada su moje šanse ispucane. Kada se žalim na svoj odnos s tatom, ili na to kakav je on, ljudi mi znaju reći da ima puno gorih očeva u svijetu. No, hoće li vas pr-estati boljeti slomljena noga, samo zato jer znate da u svijetu ima ljudi koji su slomili rebro? Odgovor je - neće!

Elena Nojković, 3. PG

U trećemu razredu osnovne škole, fotografirao me s Janicom Kostelić i, kako je portretist,obećao mi portret. Sada idem u treći razred srednje škole. Još uvijek imam samo fotografiju.

Odrastanje bez jednoga od roditelja

u malim stvarima s tobom

46 47

U djetinjstvu sam često čula kako se tuđi roditelji rastavljaju. Zvučalo je strašno. Ne pretjerujem kada kažem da sam mislila kako bi to bilo nešto na-jgore što bi mi se moglo dogoditi. Zato mi je djelovalo nemoguće i dovoljno daleko od mene. No, jednom me mama pitala - Nisam sigurna jesi li prim-ijetila da tata i ja nismo više toliko bliski? Nastupio je šok. Branila sam samu

Čovjek je društveno biće i nije stvoren da živi sam. On bez drugih ljudi ne može zamisliti normalan život pa uvijek teži tome da pronađe nekoga tko će ga podržati i saslušati kada mu je teško. Narodna izreka govori Čovjek je bogat onoliko koliko prijatelja ima. Mnogo ljudi ulaze i izlaze iz našega života, ali rijetki su oni koji ostave trag u našemu srcu. Čak je i Voltaire rekao da je pri-jateljstvo sastavni dio ljudske sreće. Ali tko su zapravo naši prijatelji i imamo li ih uopće?

Suvremena prijateljstvaU životu je najbitnije imati nekoga tko će s nama dijeliti dobro i zlo, osobu koja će biti naš prijatelj u pravome smislu te riječi. Došlo je vrijeme kada mno-

go ljudi ne vjeruje u prijateljstvo, a to zapravo nije ni čudno jer je primarna vrijednost postala materijalizam. No-vac postaje bitan, a prave se vrijednosti zaboravljaju. Zbog toga se ljudi sve više druže s onima od kojih imaju koristi. Povećava se broj ljudi spremnih zabiti nož u leđa osobi koju su godinama na-zivali prijateljem.

Što je zapravo pravo prijateljstvo?Kada nam svi okrenu leđa, ostaju oni koji su tu za nas jer nas vole, a ne zato što žele nešto zauzvrat. Ostaju one osobe koje zaslužuju naše poštenje i koje možemo nazvati istinskim pri-jateljima. Pravo prijateljstvo je vrijedno odricanja i žrtvi, a pravi je prijatelj ona

osoba koja nam uvijek nudi pomoć. Prijatelj briše suze s našega lica i zam-jenjuje ih osmijehom. To je osoba koja se raduje našemu uspjehu, a daje nam podršku u porazu. U prijateljstvo treba uložiti puno truda i vremena jer je naše najveće blago. Prijatelji su naši maleni zemaljski anđeli koji su uvijek uz nas, čuvaju nas i prate u stopu.

Prijateljstvo nije jednosmjerna ulicaČovjek u životu nema mnogo pravih prijatelja bez obzira na veličinu društva u kojemu se nalazi. Nije bitno koliko ljudi znaš, nego koliko ljudi poznaješ. Prijateljstvo nije jednosmjerna ulica. U njemu ne treba samo uzimati, već i davati, treba ga održavati i njegovati. Potreban je obostran trud i napor. Kon-fucije je mudro rekao Prijateljstvo je lađa koja može prevesti dvojicu, ako je lijepo vrijeme, ali ni jednoga ako je ružno.

Vanja Brandić, 3. PG

Pravo prijateljstvo je vrijedno odricanja i žrtvi, a pravi je prijatelj ona osoba koja nam uvijek nudi pomoć. Prijatelj briše suze s

našega lica i zamjenjuje ih osmijehom. To je osoba koja se raduje našemu uspjehu, a daje nam podršku u porazu.

Prijateljstvo – vrijednost iznad svih drugih vrijednosti

sebe stavom da mi je svejedno. Novost me opalila po licu i izbacila iz sigur-noga okružja. Trebalo mi je dosta vre-mena da se priviknem na novonastalu situaciju. Pomoglo mi je razmišljanje da je rastava bolja za moje roditelje ako se oni ne mogu slagati. I unatoč tome što osjećam posljedice njihove rastave, nemam pravo osuđivati njiho-vu odluku. U konačnici, postoje djeca

koja uopće nemaju roditelje. Rastava roditelja mi je čak donijela i neke ko-risti – postala sam samostalnija osoba. Ponekad se sjetim trenutaka koje smo provodili zajedno. Nedostaju mi. Ali sada stvaram nova sjećanja u novim prilikama.

Lara Labotić, 3. PG

Ponekad se sjetim trenutaka koje smo provodili zajedno. Nedostaju mi. Ali sada stvaram nova sjećanja u novim prilikama.

s tobom s tobom

Alessia Stelko, 4. U

Alessia Stelko, 4. U

48 49

Večeras dok sam hodala mokrim uli-cama, nebo se kidalo na sve moguće načine. Može se čak reći da vas pro-guta mrak svakim korakom. Ali ovoga puta nije me bilo strah ići prljavim, potopljenim putevima. Nije me bilo briga hoću li uprljati bijele tenisice ili se smočiti na kiši koja je pljuštala kao da je Sudnji dan. Nisam osjećala ništa osim njene sjene koja me pratila sve do kuće. Osjećala sam se sigurno i zaštićeno uz njeno prisustvo. Takvi trenutci trgnu me iz ponora u koji sam posrnula u tre-nutku kada sam bacila bijelu ružu na njen grob. Ta bijela ruža podsjeća me na izgubljenu polovicu duše. Kapljice

Jedan naizgled običan dan pun radosti, strasti, ljetnih planova postao je završetak jedne mladosti i njene budućnosti. Razmišljam o Matei, veseloj, mladoj djevojci sa zagonetnim osmijehom na licu. Upoznala sam je njenim dolaskom u srednjoškolsko grafičko obra-zovanje. Zajedno sa U razredom prolazili smo sve što taj period života donosi - učenje, neučenje, ispravljanje ocjena, izostanke, mul-janja, opravdavanje ili neopravda-vanje sati, pohvale, kazne, izlete…to su nam bili bezbrižni dani... Gardaland, Zavižan, San Marino - Ravena… a ostale su slike u mo-bitelima, u sjećanjima, mada je bilo još zajedničkih planova. Taj jedan dan nije nam ostavio izbor...Mladost je moćna, ne prihvaća poraze, žuri dalje kroz život i ostav-lja malo vremena za oprez. U mla-dosti često zaboravljamo na oprez misleći kako je sreća uvijek na našoj strani. A nasuprot sreći stoji nesreća. Možemo li znati koliko je daleko od nas? Zato ponekad riječi - Čuvaj se! zvuče dosadno, ali u njima se opet skriva oprez...Još se jedna školska godina bliži kraju, očekujemo sretan kraj, ali završavamo je sjećanjem na jedan nesretan dan… No, kad završi srednjoškolsko obrazovanje i ovaj U razred otiđe svojim putem i različitim budućnostima, sjećanje na Mateu ostat će zauvijek kao i nada u naš ponovni susret.

Snježana Tomac-Lučić, razrednica 3. U

kiše ocrtavaju taj njen graciozan oblik, a njena bjelina u mojim očima prlja se krvlju i cjedi se. Poprima njen lik, vi-dim je na cesti u odrazu nebeskih suza. Omamljena vlastitim iluzijama koračam u tamu. Jedino što znam je da me čuva. Tada uhvatim sebe kako stojim pred vlastitom kućom i gledam prema kapiji. Izgovaram riječi zahvale što me dopra-tila i poželim joj lijepe snove...

Birki, u zvijezdama nađi vječni mir jer si moj život jednostavno obojila u crveno...

Antonia Radošević, 3. U

s tobom

in memoriam - Matea Birkić (26.1.1997. - 14.6.2014.)

Ljuljzim Ramadani, 3. U

Gledam ovoga vrapca koji miruje pokraj balkona. Njegov cvrkut kao da želi prikriti tišinu. A ona je sad tiha. Ona koja je uvijek bila najglasnija. Njegov nemirni plesić po grani kao da nas želi raspoložiti. To bi i ona htjela, zar ne? I osjetim je u vjetru koji puše, briše mi suze zbog neke gluposti. I osjetim je u prokletoj vodi koju pijem jer u sebe ne mogu strpati ni komad kruha. Ne želim

prihvatiti da je pojam nevinosti i do-brote odjednom nestao. Iz naših života, iz moga života. Ne želim prihvatiti da je sve u trenu prošlo kroz njene oči. Ne želim prihvatiti da je nema. Nema je, stvarno je nema. Gledam ovoga vrapca koji leti pokraj balkona. Nje-gova mala krilca vijore zrakom. Sada je i ona slobodna. Leti uspomenama, mis-lima, riječima. Uvijek će biti slobodna u

nama. Želim da se ponosi na svih nas, na mene... da ostvarim sve ono što sam joj pričao, da održim sva obećanja. Želim da izrastemo u ljude koji će jednoga dana strancu, prijatelju ili obitelji pričati o malome vrapcu... malome vrapcu koji je odletio daleko. Gdje god bila, čuje se predivan cvrkut.

Marin Nižić, 3. U

50 51

Stiže kraj svijeta

24. siječnja 2666. god. dolazi nam kobni dan. Predviđa se da će se sve dogoditi u ranim jutarnjim satima. S obzirom na posjete Uobličenih Crvenih u posljednjim godinama i potpunoga orobljavanja cijele ljudske vrste slijedi kolaps. Karixany se opijaju našom krvlju dok bujaju prirodne katastrofe. Ali ne morate brinuti ako niste stanovnik SAD-a. Ipak se sve događa tamo.

Sara Vrban, 3. PG

... ne bih se brinuo ni o čemu...

bio bih svoj (Teo, 2. MW)

... ostavio bih svaku svoju demo pjesmu, sve svoje melodije i crteže... volio bih kada bi moje muzičke radove odsvirao orkestar meni u čast (Mateo, 2. MW)

... digla bih kredit i kupila sve knjige ovoga svijeta (Tinna Anna, 2. MW)

... želio bih vidjeti ljude koji će dati svoj maksimum u

mašti, kreativnosti i težnji da naprave neku pozitivnu

razliku (Lovro, 4. U)

... voljela bih napisati knjigu i biti

majka djeci koja kao ni ja nisu iskusila

majčinu ljubav (Sofia, 4. U)

... htjela bih otići u Nepal i posvetiti se tamošnjoj kulturi (Žaklina, 4. U)... voljela bih naći osobu koja će sa mnom biti do posljednjega trenutka (Gloria, 4. U)

... želio bih napraviti neki novi glazbeni

stil koji će biti cijenjen zbog svoje kvalitete

(Matej, 4. U) ... voljela bih biti uspješna i samostalna žena (Lorena, 4. U)

... htjela bih uspjeti u sportu i ostaviti trag (Mira, 4. U)

... htio bih voditi ljubav s Milom Kunis (Luka, 4. U)

... htjela bih pobijediti sve svoje strahove

(Anamaria, 4. U)

... pomogao bih onima kojima je pomoć potrebna, izgubljenima pokazao pravi put, napuštene uvjerio da nisu sami

(Nevio, 4. U)... želim imati svoju djecu (Tina, 4. U)

... napravio bih nešto što nikad prije nisam imao hrabrosti napraviti

(Matija, 2. MW)

... htjela bih svim bližnjima reći da ih volim i zagrliti ih

(Valentina, 2. MW)

Glo

ria S

zabo

, 4. U

s tobom

52