Ante Vranković Općinski sudIvan Dolac Stari Grad21465 Jelsa Nova Riva 3 21460 Stari Grad

IZJAVA U SPIS R1-22/06

u svezi Zapisnika s ročišta (tj. Vašeg terenskog očevida kuće u Ivan Dolcu, sada u suvlasništvu mene i odvjetnice Diane Vranković Zoričić)

održanog dana 19. 9. 06.

Poštovana gđo sutkinjo Jeličić,

evo sam danas, 29. 9. 06. primio prijepis Zapisnika s ročišta - Vašeg terenskog očevida roditeljske kuće u Ivan Dolcu, koji me podosta iznenadio, pa mi se, čitajući ga, na trenutke čak činilo da sam dana 19. 9. između 11.30 i 12.55 sati ja bio na jednom ročištu – očevidu, a Vi na nekom drugom. Razlog tome su brojne nepotpunosti i nepreciznosti, pa sam Vam se u tom smislu odlučio obratiti ovom Izjavom.

Doista ste, kako stoji u Zapisniku, točno u 11.30 došli na ročište – očevid roditeljske kuće u Ivan Dolcu.

U Zapisniku međutim ne stoji da sam Vam odmah po Vašem izlasku iz automobila (u kojem su zajedno s Vama došli i sudski vještak (g. Tadinac), zapisničarka (gđa Matković), te vježbenik odvjetnika protustranke (gdin Džaja)) pristupio, pokazujući Vam moj telefaks kojim sam Vas, odmah po primitku Rješenja, kojim je određeno da spomenuti očevid bude izvršen dana 19. 9. 06, bio pismeno obavijestio da toga dana nije moguće izvršiti očevid na cijeloj kući, i to iz razloga koji su protustranci, Diani Vranković Zoričić, (s kojom ste kako ste to sami malo kasnije kazali, početkom kolovoza dogovorili da očevid bude izvršen u rujnu) bili dobro poznati. Riječ je o tome da se rečena kuća svake godine, u razdoblju 1. 6. do 30. 9., iznajmljuje za boravak turista, za što je sama protustranka prije više od tri godine potpisala Izjavu o suglasnosti, koju sam Vam također faksom bio poslao kao dokaz. Pristupivši Vam na susjedovu parkiralištu, pokazao sam Vam taj faks koji sam Vam poslao dana 15. 9. u 11.04 sati, te izvornik spomenute Izjave o suglasnosti. Vi ste me na to upitali možete li me zvati po imenu, jer sam mlađi (ja sam kimnuo potvrdno) te ste nastavili govoriti da ste faks dobili u petak tek poslije radnog vremena, pa da nije bilo vremena da se ročište – očevid odgodi, jer o odgodi ne bi uspjeli obavijestiti vještaka g. Tadinca, te da Vi ne možete svako malo dolaziti u Zavalu. Ja sam Vam rekao da to (da ste faks dobili iza radnog vremena) ne može biti, jer sam faks poslao u 11.04 sati, i jer sam u telefonskom razgovoru s – sudeći po glasu - mlađom muškom osobom s Vašeg Suda, rekao toj osobi nek Vam odmah odnese faks, što mi je ista muška osoba obećala učiniti. Osim toga, rekao sam Vam, da sam Vam istog dana (15. 9.) preporučenom pošiljkom poslao iste materijale koje sam Vam čas prije poslao faksom. Vi ste mi na to odgovorili da ste tu moju preporučenu pošiljku dobili tek danas (tj. na dan očevida, 19. 9.) ujutro.

Dalje, odmah na početku Vašeg Zapisnika stoji da „protustranka (op. a.: tu se misli na mene) iskazuje da ne osporava suvlasničke omjere objekta...“ što nije točno. Ono što jest točno, je da se, kada ste to prvi put kazali, nisam očitiovao (nisam ništa rekao), da sam kasnije, kada ste me pitali hoćemo li dijelove kuće izvlačit iz šešira rekao da ne znam, te da sam još kasnije, kada ste uzgredno konstatirali da ja ne osporavam suvlasničke omjere, ja na to kazao: „Morat ću se konzultitat...“, na što ste mi Vi rekli da nek uzmem odvjetnika.

Odmah na početku Vašeg očevida kazali ste mi da Vašem Sudu moram omogućiti uvid u cijeli objekt, te da je meni u interesu da se razvrgnuće suvlasništva obavi što prije i da ću ja ionako na kraju morat platit pola sudskih troškova, pa mi je u interesu da budu što manji. Ja sam Vam na to ponovio da uvid u cijeli objekt nije moguć jer da u jednom dijelu borave gosti, kako sam Vas to ranije, faksom od 15. 9. obavijestio. Ipak, Vaša me izjava o tome što je zapravo moj interes jako zbunila, jer je po njoj ispalo da ili niste pročitali ili ignorirate sadržaj mog Očitovanja od 21. 5. 06. Zato sam otišao po papire i olovku kako bih i sam bilježio daljnji tijek očevida, jer sam se kao likovni kritičar i publicist, autor preko 100 članaka, mnogo puta uvjerio u istinitost narodne poslovice koja kaže da pametan zapisuje a budala pamti.

Kada sam se vratio, nastavili ste inzistirati na tome da Sud s vještakom obiđe cijeli objekt, vraćajući se na to više puta, svakoga puta sve izrazitijim tonom. Ja sam Vam tada, na terasi u prizemlju kuće rekao da Vam mogu pokazati sve što je dostupno, pa i donji apartman u kojem više ne borave gosti, i spremište iza kuće, ali da ne mogu i gornji apartman, jer ne mogu činit neugodnost gostima, jer se oni tada sigurno neće vratiti (što se kasnije nažalost pokazalo točnim jer su umjesto planiranih 10, ostali samo 3 dana). Ponovio sam Vam da sam zato od Vas u faksu od 15. 9. i tražio da se očevid odgodi, a Vi ste mi na to odgovorili pitanjem da li gosti znaju hrvatski, može li se s njima govoriti, i dogovoriti. Ja sam kazao da ne znaju i da se ne može (jer gosti su stigli dan prije i nisu za to u razgovoru u jutro bili oduševljeni; jer im nisam htio inzistirati da drugi dan na Hvaru

moraju razgovarati sa sucem; i zato što su Nijemci pa su znali samo njemački i osnove engleskog – da su znali hrvatski valjda bi sa mnom tako razgovarali). Vi ste potom kazali da ćete provjeriti gdje ja prijavljujem goste. Na goste ste se vratili još dvaput, jednom nešto kasnije, kada ste izričito kazali da možda uopće nije istina da se u gornjem apartmanu nalaze gosti. Na to sam ja otišao na kat do njihovih vrata, pokucao, a gdin Marx mi je nakon nekoliko trenutaka otvorio. Kratko sam mu kazao što se događa i zamolio ga da Vam se pokaže, što je on, ne baš odveć oduševljen, nakratko i učinio.

Nekih 20 minuta nakon početka očevida sudski vještak je kazao da mu držim metar pri mjerenju. Upitao sam Vas jesam li to dužan činiti ili sam samo dužan pokazat kuću. Odmah potom sam nastavio (aludirajući na moje Očitovanje u spis od 21. 5. 06. (str. 10-16), u kojem je bjelodano da ja živim od iznajmljivanja kuće, da mi je to jedini ozbiljni izvor prihoda, i da me ovim razvrgnućem suvlasništva predlagateljica, odvjetnica Vranković Zoričić želi „uništiti“, kako mi se to sama, licem u lice, izričito zarekla u rano ljeto 1996., o čemu je u mom očitovanju od 21. 5 priloženo podosta dokaza) da bi to bilo isto kao da pridržavam metar dok mi uzimaju mjeru za kasil (lijes). Vi ste na to uzeli jedan kraj metra na razvlačenje i kazali mi: „Nemojte bit cinični.“ i odmah zatim: „To ću ja radit što biste trebali vi.“

Iznenađen ovim tijekom i intonacijom očevida, zamolio sam Vas par trenutaka kasnije: „Bilo bi mi draže da me ipak oslovljavate po prezimenu.“ Na to ste Vi kazali: „Dobro“, i toga ste se i držali.

Dalje u Zapisniku stoji: „Pozvan da preda dokumentaciju objekta, ističe da svu papirologiju ima predlagateljica.“ Točno je da sam rekao da sve papire, osobito nacrte ima protustranka Vranković Zoričić, (nacrti su spomenuti u mom Očitovanju od 21. 5. 06.: Dokaz 20, str. 5) ali sam također zatražio da mi ih protustranka ustupi jer su i oni u suvlasništvu ali se kod nje nalaze već 7 godina. To sam zatražio kako bih se mogao što cjelovitije očitovati na nalaz vještaka g. Tadinca. Ovdje nadodajem da i ja imam nešto od dokumenata vezanih uz kuću (uglavnom kopije, jer izvornike ima protustranka), ali mi se ti papiri trenutno nalaze u Zagrebu.

U Zapisniku pretkraj stoji da „...protustranka (ja) zabranjuje sudskom vještaku ulazak u gornji dio kuće radi izmjere... Upozorava se da se radi o prostoru u suvlasništvu stranaka, da predlagatelj kao jedan od suvlasnika je predujmila današnji očevid, pa je ekonomično da se uzmu potrebne izmjere. Upozorava se da se u slučaju da i dalje ostaje kod tog stava, da će vještak uzeti izmjere na listu 20 spisa.“ (tj. mjere sudskog vještaka Atile Etera kojeg je bila angažirala protustranka, odvjetnica Vranković Zoričić). Ovakva konstatacija prilično odudara od onog što je bilo izrečeno tijekom očevida. Suprotno onome što stoji u zapisniku, Vi ste mi izričito kazali: „Dovodite me u situaciju da prihvatim nalaz protustranke, na vašu štetu.“ (Te su me Vaše riječi toliko začudile i zbunile da sam otišao pogledati u kuću u koliko su sati izrečene, kako bih to u svoje bilješke pribilježio: to ste rekli točno u 12.05 sati). Zatim ste rekli: „Ako vi (to) ne dozvoljavate, uzet ćemo zdravo za gotovo prethodni nalaz koji imamo.“ Potom ste se ljutitim glasom (kojim ste se uz sve izraženiju gestikulaciju počeli služiti već nakon otprilike prve četvrtine očevida) obratili gđi zapisničarki i gdinu vježbeniku s riječima: „Meni stranke ne trebaju u ovom postupku, jel tako?“ na što Vam oni nisu odgovorili, pa ste isto pitanje još jednom trenutak - dva kasnije ponovili, na što je gdin vježbenik nešto nejasno promrmljao. Vi ste se na to obratili meni s riječima: „Vi sebi previše dozvoljavate gospodine Vrankoviću!“ Potom ste kazali da „...protustranka zabranjuje ulazak sudu...“ i „Upozorava se...“ što sam gore već citirao, te što stoji i u Zapisniku. Konačno, desetak minuta kasnije, na istočnoj ste terasi na katu kuće kazali svojim pratiocima, vračajući se na ovu temu: „Uzeće (mislili ste na gdina Tadinca) to ovako, na njegovu štetu.“ Na istoj terasi, trenutak ranije sam pitao g. vještaka da li je izmjerio parcelu. On mi na to nije ništa odgovorio jer ste mu Vi upali u riječ, govoreći da on mjeri samo ono što mu Vi kažete. Trenutak kasnije ipak ste rekli da ste mu bili rekli da izmjeri parcelu, jer da je Sudu bilo pre skupo angažirati geometra (što ste mi bili kazali i prije, još na početku očevida).

Još dok smo se nalazili na terasi u prizemlju kuće, spomenuo sam Vam da sam svoje Očitovanje od 21. 5. 06. doista posalo Predsjedniku Republike, kako sam to u istom dokumentu i kazao da ću učiniti, na što se gđa zapisinčarka nasmijala, a ja sam joj kazao da se ne bi smijala kada bi znala o čemu se radi i da čovjek (mislio sam na predsjednika S. Mesića) ima pravo znati s kim ga slikaju (tu sam mislio na odvj. Vranković Zoričić i sva ona zla djela koja je pokojnoj majci, ocu i meni učinila). Vi ste mi pak na to kazali: „Gospodine Vranković, imala sam do sada simpatije za vas ali vidim da sve to što ste napisali nije istina.“ Nadodali ste s usklikom da ste moje Očitovanje od 21. 5. 06. čitali tri sata. Zatim ste kazali da bi me za sve to što sam napisao protustranka mogla tužiti, te da ćete mi možda u tom slučaju Vi suditi jer da sudite krivično. Zatim ste rekli: „Nećete se vi s njom prepucavati preko mene, to neka vam je zadnji put!“ (to ste rekli u točno 12.15 sati).

Ja sam Vam na to, nakon što sam Vam već citirao neke misli iz Sv. Pisma kazao da tamo stoji otprilike ova (Kristova) misao - proroštvo: „Kada vas budu vodili po sudovima – ne bojte se!“, na što ste mi Vi odgovorili: „Daleko ste Vi od vjere gospodine Vrankoviću, ja idem u crkvu!“

Pomalo neočekivano za mene, tada ste me već po treći puta u razmaku od oko 20 minuta upitali da zašto zapisujem sve što govorimo i da ću sve dobiti. Podsmjehujući se, ovaj ste put međutim dodali da sam Vas

mogao snimati, na što sam ja odgovorio da bih Vas u tom slučaju morao prije pitati, a da mi Vi to ne bi dali. Na to mi niste ništa odgovorili. Sve opisano u ovom i prethodna dva odlomka zbivalo se na terasi u prizemlju kuće.

Potom smo, nakon izmjere istočne terase na katu, krenuli na prostor iza kuće. Došavši ondje, kazali ste da je zapadna trećina kuće vjerojatno bespravno dograđena jer ni danas nije formirana građevinska parcela. Zatim ste rekli: „Kućica je krasno zamišljena ali je neodržavana.“ Odmah zatim, dok sam to još bilježio, kazali ste mi, podosta odrješito: „Ne tiče me se što vi pišete. Mesiću to pošaljite.“ (očito aludirajući na moje riječi da sam svoje Očitovanje od 21. 5. 06. poslao Predsjedniku Republike, kako bi on saznao s kime ga sve fotografiraju). Zapanjen takvim Vašim komentarom, kazao sam Vam, dok smo se, nekoliko minuta kasnije cestom vraćali prema terasi u prizemlju, još jednu misao iz Biblije: „Čovjek se hoće mjeriti s Bogom!“ Niste to komentirali. Kada smo opet došli na terasu u prizemlju, još ste mi jednom istim riječima kazali: „Ne tiče me se sve to što vi pišete.“ Ja sam Vam na to rekao da pišem kako bih se iz Zeline (u koju uskoro selim) mogao pismeno očitovati u spis, na što ste Vi, najglasnijim tonom toga dana uopće, rekli da Vam mogu poslati pismeno očitovanje ali da Vi to nećete čitati. ( Doslovce: „ja Vaše neću ni čitati“). Nadovezali ste se da ćete me pozvati na Sud i da ćete mi dozvoliti da se očitujem samo usmeno. Zatim ste se okrenuli gđi zapisničarki i kroz koji trenutak u Zapisnik stali diktirati dio koji počinje s riječima: Vještak Mijo Tadinac...“ i „propisno upozoren...“ Ogorčen svime dosad, a osobito onim u ovom odlomku navedenim kazao sam malo kasnije: „Bože, Bože, čime sve ljudi zarađuju svoj kruh!...“ na što nitko od prisutnih ništa nije kazao.

Na koncu očevida, opet na terasi u prizemlju ispred kuće ste mi rekli da sam u slučaju promjene adrese dužan obavijestiti Sud, što i stoji u Vašem zapisniku. Začuđen tim riječima upitao sam Vas: „Da li se protiv mene vodi kriminalni postupak, da se moram Sudu javljati?“, na što ste mi Vi s podsmjehom odgovorili da to ja znam i da kriminalni postupak uopće ne postoji. Zatim ste pitali gdina vježbenika što je to kriminologija, a on je smijući se polako kazao da je kriminologija znanost (aludirajući vjerojatno na njezinu složenost). Tako je razgovor o toj temi završio.

Na samome koncu ste mi kazali da nek se potpišem na Zapisnik. Ja sam na to počeo za stolom na terasi čitati rukom pisani Zapisnik na što se gđa zapisničarka nasmijala i rekla: „Čita...“ Zatim mi se ona obratila s riječima da je to što sam čitao samo ugrubo i slabo čitljivo pisan Zapisnik i da će ona cijeli Zapisnik pretipkati, te da ćete mi ga poslati da se na njega očitujem, pa to sada evo i činim. S obzirom da ste mi u dva navrata kazali kako se jako žurite u Hvar, potpisao sam se na zadnji list Zapisnika, ali time nisam potpisao sam Zapisnik, kako Vi to tvrdite. Ponavljam, potpisao sam svoju prisutnost na očevidu, baš kao i gdin vještak Tadinac, koji velik dio vremena uopće nije bio ni blizu zapisnika jer je uzimao mjere, te nije znao njegov sadržaj, ali je bio prisutan na ročištu - očevidu pa se stoga potpisao na zadnjem listu Zapisnika.

Kada ste odlazili prema autu, a ja sam u kući već odložio papir i olovku, a ne sjećam se precizno o čemu je bilo taj čas riječi, kazali ste mi da pogledam kako mi izgleda kuća, očito misleći na radni nered u njezinoj zapadnoj trećini. Ja sam Vam na to odgovorio da se spremam na put (u Zelinu što sam već ranije spominjao, i što se dalo vidjeti po hamperu s vodom i spužvama u očevu atelieru). Vi ste mi na to kazali s drugog kraja terase: „Dva mjeseca se vi spremate!“

Pozdravili smo se sa „Doviđenja.“ i Vi ste zajedno sa pratiocima otišli u svoj auto u kojem ste se na parkiralištu zadržali oko 5 minuta. Tada ste autom krenuli nazad, i na odlasku, nakon očevida, prolazeći kraj JI kraja kuće gdje sam se ja nalazio i meo, stali ste s autom i pitali me gdje ja prijavljujem goste, na što sam Vam umoran uzvratio pitanjem jesam li Vam i to dužan govoriti, na što ste mi Vi kazali da ćete to već sami doznati.

S obzirom na to da sve ove riječi – izjave premda važne, nisu našle mjesta u Zapisniku koji ste mi poslali, ili su našle u netočnoj formi, molim Vas da ga u tom smislu upotpunite, kako bih se mogao očitovati na cijelo ročište – očevid - Zapisnik od toga dana. Ako je potrebno, spreman sam Vama i gđi zapisničarki poslati fotokopije svojih rukopisnih bilješki s ročišta – očevida, kako biste se njima poslužili prigodom upotpunjavanja Zapisnika. Još se neko vrijeme, zbog rada u crkvenim arhivima Hvara i makarskog primorja, nalazim na gornjoj adresi pa Vas molim da mi na nju pošaljete upotpunjeni Zapisnik.

Ivan Dolac, 29. – 30. 9. 2006.

S poštovanjem,

Ante Vranković

POTVRDA O SLANJU:

Predmetna sutkinja: Jadranka Jeličić, Stari Grad