Ivan Aralica Cetverored
Transcript of Ivan Aralica Cetverored
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
1/332
Ivan Aralica
etverored
1996.
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
2/332
Jedni su rekli:
Hrvatski vojnici moraju umrijeti,da bi Jugoslavija mogla ivjeti.
Drugi su im odgovorili:
Jugoslavija mora umrijeti, da bi
mogao ivjeti hrvatski narod.
A ja sam ivio u dolini izmeu ta dva
brijega dok su se oni samo u mom vijeku
nekoliko puta sudarali.
2
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
3/332
1.
Drama je mog ivota poela onu veer kad je jedna knjika
drama na kazalinim daskama zavrila.
Bio je to zadnji i predzadnji prizor Dame s kamelijama, u
kojoj je glavnu ulogu, lik kurtizane Marguerite Gautier, igrala
Boena Kraljeva, a ja njena ljubavnika Armanda Duvala, netako veliku ulogu kakva je Boenina, ali svakako ulogu bez
koje njena gluma nije mogla doi do punog izraaja. Mizernu
ulogu bez koje se ne moe, pa se zato i dogodilo da sam je ja tu
veer, kad se ustanovilo da je nosilac role ljubavnika odleprao
bez najave, mogao iz nude odigrati, kako predstava pred
punim kazalitem ne bi bila otkazana.
Na samrti je dama s kamelijama ivnula kao to se ivne uknjikim dramama, na svjetlu pozornice, iako priaju da takva
vrsta oivljavanja postoji i u stvarnom ivotu, u to ja
sumnjam jer me do danas u to stvarni ivot nije uvjerio.
Preplavljena blaenstvom to me vidi i to mi, uz prigodne
rijei, moe predati zavjetni dar, uruila mi je medaljon sa
svojim portretom i rekla:
Sauvaj ga, on e kasnije pomoi tvom sjeanju. Ako sejednog dana u tebe zaljubi kakva lijepa djevojka, koju e uzeti
za enu, i nae kod tebe taj portret, reci joj da je to portret
jedne prijateljice, koja se, ako joj je doputeno da prebiva i u
najmranijem kutu raja, za tebe i za nju iz dana u dan moli
Bogu. Ako ona bude ljubomorna na tvoju prolost i zatrai od
tebe da rtvuje portret, uini joj po volji, bez straha i bez
grinje savjesti. Ja ti unaprijed opratam. Moj Armande, da lime uje i da li si me dobro razumio?
Istini za volju, nisam je sluao. A da sam je i sluao, taj
tekst, koji mi je od prvog dana neshvatljiv, ni sad, na kraju
balade, ne bih mogao razumjeti. Dok je ona izgovarala svoj
dugi monolog, ja sam razmiljao o sutranjem danu, jer je
dananji bio pri kraju i jer o preksutranjem nisam imao hra-
brosti razmiljati.
7
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
4/332
Onda je na pozornicu ula okevika i koketnim glasom
rekla: Dobra moja Marguerite, pisala si mi da si na samrti, a
ja te evo vidim kako si ustala i kako se smije.
U tom trenutku ja okreem glavu prema Gustavu, jo
jednom mukarcu, postarijem, koji slui da se dama s
kamelijama bolje istakne, i kaem mu u povjerenju da naaumirua ljubav ne uje, to je u stvarnosti neizvedivo, jer mi je
dama na rukama:
Oh Gustave, kako sam ja nesretan!
Moram priznati da sam taj uzdah, s obzirom na prinudu da
sam prestao biti inspicijent i postao glumac za jednu veer, i s
obzirom na ono to me iza predstave ekalo, istisnuo iz dubine
ojaene due. Ako su to gledaoci primijetili i pripisali moju
nesreu glumljenoj tuzi za smru dame s kamelijama, nemam
nita protiv toga, osim da bi morali znati kako ja nisam samo
glumac, kako u dui oplakujem jo jednu umiruu damu, koju
sam volio, iako je ona, kao i Marguerite, za neke bila kurti-
zana a za neke romantina ljubovca. Mora da je umirua
dama, ona to sam je drao na rukama, preula negaciju u
mojoj izjavi o stanju sree u mojoj dui, kad je rekla:
Ja sam na samrti, ali sam takoer sretna.
Putam je da govori, ne ispravljam njen previd, jer pisac u
tom dijelu drame za moju ulogu nije predvidio nikakav tekst.
Kako je neobina stvar taj prvi ivot, a kakav e tek biti
drugi? izgovara dama misao koju je pisac preuzeo od
jstonjakog vjerovanja o inkarnaciji, to je meni uvijek bilo
drago uti, ali za tu robu ne bih dao ni prebijenu paru. Kakav
drugi ivot! Razgovarajte o meni koji put, moli me i kae:
Armande, daj mi svoju ruku. to ona eli, ja inim.
Uvjeravam te da nije teko umrijeti. Ni u to ne vjerujem. Da
mi nije teko umrijeti, ne bih se bojao preksutranjeg dana.
Sad na scenu ulazi Gaston i Marguerite s njim neto pria.
Ja to i ne sluam. Tek kad ona ree Ah, kako je to neobino,
jaje pitam to tu moe biti neobino i ona izgovara svojeposljednje rijei: Vie ne trpim. Gotovo bih rekla da se ivot
vraa u mene. Osjeam blaenstvo kakvo nikad nisam
osjeala... Ah, ja u ivjeti! Oh! Kako se dobro osjeam. Ona je
sjela i inilo se da je zaspala. Netko kae, ini mi se Gaston, da
ona spava i sad dolazi red na mene da odigram zavrnicu.
Nekoliko puta za redom izgovaram njeno ime, a potom,
slijedei uputu u didaskaliji On mora upotrijebiti snagu da bi
8
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
5/332
istrgnuo svoju ruku iz Margueritine, pokuavam izvui ruku
iz stiska pokojniinih ruku. Mislio sam da taj napor treba sa-
mo malo odglumiti, ali sam se prevario. Boena me epala
tako jako da sam morao snano trgnuti, pa opet nije ilo. Kao
da su joj se ruke zalijepile za moju! Potegnem li jo jae, sa
stolice u je svaliti na pod. Zato, prestravljen viem: Mrtva!Onako kako je predvieno u tekstu drame, ali i onako, budui
da sam u dami s kamelijama itavu veer gledao i neto dru-
go, kako mi je s dna ojaene due uskipjelo. Ako ona umire i
lijepo joj je umirati, neka umire, ja umrijeti ni s njom ni bez
nje ne elim! Boena mi je, sreom, ispustila ruku. Da to nije
uinila, svalio bih je na pod i pokvario kraj predstave, kojom,
po zamisli redatelja, dominira slika lijepog i slatkog umira-
nja. Osloboen mrtvaeva stiska, mogao sam prii Gustavu i
rei mu njemu, gledalitu i magli ovoga svijeta:
Boe moj! Boe moj! to e biti sa mnom?
Bilo je jo toga, nekoliko ganutljivih replika iz usta Gusta-
va i Nichette, ali ja to vie nisam sluao. Bilo je spontanih
estitki, im je pao zastor da sam dobro odigrao Armanda,
da ga bolje ne igra ni Mari
i
, koji je tu ve
er nekamo pobje-gao silei mene, inspicijenta, da ga zamijenim; bilo je tu i kla-
njanja ispred i izmeu zastora, bilo je i cvijea i suza, jer smo
svi znali, i glumci i publika, da sutradan uveer nee biti pred-
stave i da je nee biti do bogzna kada. Bilo je tu mnogo tuge,
ali je za mene sve to zavrilo onim vapajem to e biti sa
mnom? I s pozornice sam otiao po odgovor ravno Mirti u
njenu sobicu.
Dama je s kamelijama umrla rekao sam joj kad sam je
tamo naao. Sad treba vidjeti to e biti s nama. Neka ona
samo pria kako je smrt lijepa! Ne bih elio da i nas dvoje
odvue u smrt.
Slaem se s tobom. Ja se i pakiram da se to ne bi dogodilo
ree mi ona.U kartonski kovei, koji kod nje nikad nisam vidio pa
ga je vjerojatno nabavila za ovu priliku, i koji je stajao pred
ogledalom gdje je Mirta i veeras pripremala glumce za izla-
zak na pozornicu, pomno ih odabirui, slagala je vlasulju na
vlasulju. Koliko sam mogao vidjeti dok sam se presvlaio, nije
uzimala vlasulje alon i rokoko stila, koje zapremaju mnogo
mjesta, ve vlasulje bidermajer i vlasulje za suvremenike, gra
9
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
6/332
ane, seljake, intelektualce, snahe, starice, vlasulje s elom i
bez ela. Nije ih stavljala izravno u kovei. Prije nego e ih
tamo pohraniti, polagala bi ih u kartonsku kutiju s poklopcem,
kutiju u kojoj su se vlasulje uvale da ne bi gubile prirodnu
svjeinu i da se ne bi praile.
Ima li dobar alat, to ti je pola posla. A maskiranje jeumjetnost u koju mnogi ne vjeruju, pa ni ti. Da o glumcima i
ne govorim! Dobra je maska pola dobro odigrane uloge. Ali
gospoda to ne priznaju! Oni itavu ulogu pripisuju svojoj da-
rovitosti govorila je Mirta i u kovei nastavila slagati smo-
tke krepa i sve vrste brada i brkova, nosni kit, mastiks i eter
za rastapanje mastiksa, pamuni til, grebenar, knif i sve ostalo
to slu
i izradi vlasulja i lijepljenju noseva, brada i brkova. Nakraju je na poasno mjesto, u sredinu koveia, smjestila li-
menu kutiju, nenaetu, liila marke Leichner u kojoj su boje
oznaene brojevima. Bez tih se liila nijedna maska ne moe
zavriti ni dovesti do savrenstva, to je elja svakog majstora
koji masku smatra umjetnou.
Maska je svemona, maskom se moe sve postii
govorila je Mirta zatvaraju
i kov
e
i
. Uzbu
ena, na rubu pla-a! I da ne proplae, morala je neprestance govoriti. Moe
poveati i suziti oi. Od mravog lica moe napraviti debelo i
podbuhlo. S nosom masker moe uiniti to poeli. S obrazima
takoer. Moe ih umanjiti i poveati, podignuti i spustiti.
Maska moe sve, pa i jednog inspicijenta kakav si ti, koji je iz
dosade nauio itav tekst drame, za jednu veer pretvoriti u
glasovitog glumca, koji je podvio rep i klisnuo prije svih,
ostavljajui nama da rjeavamo to emo s predstavom, da lida je igramo s inspicijentom u ulozi Armanda ili da iziemo
pred prepuno gledalite i kaemo: Gospodo, raziite se,
veeras predstave nee biti jer je jedan od nas pobjegao dan
ranije nego emo i svi ostali uraditi to i on, razilazei se kud
koji mili moji. E, tada sam ja uskoila u igru i rekla da u te
tako maskirati da nitko u gledalitu nee zamijetiti kako
slavnog glumca zamjenjuje inspicijent. Kad ti kaem, maska jeumjetnost!
To u ti tek sutra povjerovati, kad se osvjedoim da smo,
ja glasom, a ti maskom, prevarili publiku i kritiare. Iz
razgovora na ulici i iz novina! Lako je mogue da smo uspjeli.
Samim tim to su doli veeras u kazalite, u zdravlje njihove
pameti i prisebnosti treba sumnjati. Ostavimo to za sutra,
sada te pitam to e ti taj kovei i to e ti to to si u njega
10
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
7/332
nabila. Ako kovei i sve to je u njemu ostavi u stanu, u
redu, neka potrebni pribor umjetnici bude pri ruci. Ali, ako tu
prtljagu nosi sa sobom,'prvo, mislim da bi u taj kovei bilo
bolje staviti rublje, a drugo, koga ti na tom putu namjerava
maskirati i misli li ti da tamo kamo idemo nema toga alata i
tog materijala? Prvo, to se rublja tie, nosim na sebi uniformu, a ispod
nje samo ono to i vojnik nosi ispod; drugo, ja i tamo kamo
doem, a nekamo emo doi, namjeravam raditi kao maskerka,
jer drugo raditi ne znam, pa e mi za prvu ruku ovo to u
koveiu nosim dobro doi; i tree, jesi li ti siguran da se na
putu neemo morati pretvarati da jesmo to nismo, i da to
ponekad ne
e i
i i tako daleko da
emo morati mijenjativanjtinu?
Iz kazalita smo, ini mi se, izili posljednji. Ja sam trebao
pogasiti sva svjetla na pozornici i u svim prostorijama iza
pozornice. Ali, kad smo krenuli prema sjevernom izlazu i
vidjeli da nigdje nikoga nema, gasio sam i svjetla u
prostorijama kroz koje smo proli. Na portirnici nije bilo
vratara, pa Mirta re
e da i tu treba pogasiti svjetla i zatvoritivrata.
Moda je bolje da se svjetlo ne gasi i da se vrata ne
zakljuavaju rekao sam. To je vjerojatno bila i vratareva
procjena. Tko poeli ui, nee razbijati vrata, to bi, da su
zakljuana, sigurno uinio.
Stanovali smo u unajmljenom suterenskom stanu od dvije pro-storije u jednoj od onih kua to se pruaju uz sjeverni rub
perivoja u kojem je Sveuilina knjinica. Od kazalita do
ulaska u kuu, prolazei ispod tek ozelenjelog drvea po
ugodnoj noi, nismo susreli ni jednogetaa ili prolaznika.
U stanu su nas doekale dvije kartonske kutije to ih je
Baja, Mirtin brat, koji je imao klju naega stana, za naeg
izbivanja donio i ostavio na prolazu da ih zapazimo im u stanuemo. Poto je pored kreveta smjestila svoj kovei s
vlasuljama i liilom, Mirta je dohvatila no, njime razrezala
pagu kojom su bile vezane kartonske kutije i iz njih izvadila
dvije uniforme, jednu manjeg broja, za sebe, i drugu veeg
broja, za mene. Nismo se iznenadili, Baja nam je te uniforme
obeao, ak nas i za veliinu pitao. Mirta je predloila da ih
odmah isprobamo kako bi imala vremena da ne
to skrati, pro-iri, produi i suzi, ako treba, na gazdariinoj ivaoj maini
11
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
8/332
koju smo imali u stanu, gdje je, izuzev nas dvoje, naega bilo
malo ili nimalo!
Uniforme su bile vojnike, ali nas dvoje nismo mogli po-
goditi kojoj vojsci pripadaju. Nisu bile ni ustake, ute, ni do-
mobranske, sivozelene, a nisu pripadale ni posebnim rodovi-
ma ustakih i domobranskih postrojbi, zrakoplovstvu ili mor-narici. Odgovor je naem u Bajinu pismu koje smo nali u
jednoj od kartonskih kutija. Baja pie da mu je uniforme, po
narudbi, dao pukovnik Joso Rukavina, njegov idol, a pukov-
nik je do njih doao u magazinu gdje su se dijelili odjevni pred-
meti vojnim jedinicama ija je odjea i obua bila pohabana i
neprikladna za put. Javlja nam da ne razbijamo sebi glave
pitanjem kojoj vojsci te uniforme pripadaju. To je samo odje
aprikladna za put, a za koga je krojena i ivena, to u ovom
trenutku nije vano. No, ako baele znati, rei e im da su
uniforme ivene za kozake i erkeske jedinice u njemakoj
slubi i da su bez oznaka, ako se oznakom ne dri koom
podiveni tur. Bilo ih je teta ostaviti u skladitima, a vojsku
povesti na dalek put u staroj odjei. Zato je donesena odluka
da se dijele svima koji nemaju prikladne odjee, bez obzira tko
su i da li pripadaju ili ne pripadaju vojnim jedinicama. Toliko
u Bajinu pismu!
Po onomu to smo mogli vidjeti dok smo ih oblaili, bile
su to uniforme sivoplave boje, sline onima to ih nose zrako-
plovci, uniforme ivene od dobra sukna, uniforme ija se blu-
za sprijeda zakopava i po osnovnim oznakama kroja, po stru-
ku, depovima i ovratniku, nalikuje na rusku koulju, na ru-
baku. Poto smo o njima doznali to se imalo doznati, i po-to smo ih svojim oima razgledali, potom odjenuli, pogledali
jedno drugo i svatko sebe sama u ogledalu, obostrano smo
zakljuili da nam odgovaraju veliine, da nam uniforme lije-
po pristaju i da e u njima biti zadovoljstvo putovati.
Ako je tono to to Baja pie, da u ovoj odjei neemo biti
sami, da e je mnogi imati, lako je pogoditi da e je mnogi i
poeljeti, pa bi bilo dobro da na nju stavimo svoje oznake. Vestiinicijale nemamo kada, ali ja imam drugo rjeenje rekla je
Mirta. U svojim je torbama pronala kutiju sa slovima,
odabrala tri koja e joj trebati, namoila ih na jastuiu s
bojom za peate i na boku hlaa, iznad depa a ispod vezice za
pojas, otisnula nae inicijale. Na mojim hlaama I T, na
svojima M M.
Uniforme smo svukli i, kako se ponovo nismo htjeli obla-iti u civilnu odjeu, jer se pribliavala pono a sutra smo
12
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
9/332
morali rano ustati i nastaviti pripreme za dugo putovanje u
nepoznato, zagrlili smo se i svalili na postelju, gdje smo prije
sna vodili blagu, dugu i snenu ljubav.
Kad sam pokuao zaspati, u predsnu, jedna mi izreka, koja
je kao riba iz morskih dubina isplivala iz mog sjeanja, nije
dala da tvrdo usnem. Odjea ini gospodina, govorila mi jemajka kad bi me spremala za nedjeljnu misu. Ta odjea koja
ini ovjeka gospodinom sad je, kao prodrljiva riba s dna na
povrinu, upadala u moj razrijeeni san i nije mi doputala da
na miru i tvrdo spavam.
Ako je tono da odjea ini ovjeka, mora biti tono i da ta
uniforma nekoga vraga znai. Ona se ne moe obui bez opa-
snosti da te u njoj netko ne prepozna kao Kozaka i erkeza,kako to lakomisleni Baja misli. Uniforma ini vojnika, a obian
je ovjek tek u uniformi vojnik! Uniforma znai i pripadnitvo
pojedinim vojskama, drao Baja ili ne drao do izreke moje
majke i onog to proizvodi moj sneni mozak, on bi morao
znati da se uniforma u ratne dane ne oblai samo tako, jer ti
je ef i jer ti je u njoj udobno. Ali, to je Baja mogao znati
a
to ne znati, bilo je pitanje na koje se ni upol bijela dana nemoe nai odgovor, a kamoli e ga nai u snu o ponoi.
I tako o tomu itavu no, uvijek ukrug na isti nain. Kad
sam se sutradan probudio, drao sam sve to nepotrebnim op-
tereenjem i prihvatio oblaenje erkeske uniforme kao to bih
prihvatio oblaenje prikladne odjee za subotnje penjanje na
vrh Sljemena. Do tada sam znao da je naa putna uniforma
bez oznaka, a tada sam otkrio da je i bez kape, to je postalo
posebno znaajno. Uniforma moe biti samo kapa i odjea s
oznakama kojoj se vojsci i kojem rodu vojske pripada; a uni-
forma bez oznaka, bila ili ne bila s kapom, samo je svako-
dnevna odjea. U naem sluaju odjea s konim turom.
Morao sam otii kod Baje, uti najnovije vijesti, one koje se nemogu nai u novinama, one to do njega dopiru iz posebnih
izvora, najvie od pukovnika Rukavine i Nove Senjaka,
ministra u nekom ministarstvu. I da vidim kako teku
pripreme za polazak, kad tono kreemo i to sve sa sobom
treba ponijeti.
Na putu do Juriieve ulice, gdje je Baja stanovao, na kio-
sku sam na Cvjetnom trgu kupio Hrvatski narod, kao tosam ga kupovao svako nedjeljno jutro kad bih prije ruka
13
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
10/332
proetao do Trga u potrazi za drutvom. Da nedjeljno jutro
nije obino, moglo se zapaziti po velikom broju vojnika i mno-
tvu svijeta sa sela i iz provincije. I jedni su i drugi besciljno
lunjali ulicama ili sjedili uz rub nogostupa i na stubama is-
pred ulaznih vrata. Oito, neto se krupno pokrenulo, neto
se izglobilo iz svakodnevne kolote
ine, ali ni gu
ve, ni nereda,ni oaja jo nije bilo. Sve neto u pripremi za pokret i oeki-
vanju spasonosne zapovijedi da se tu ostane i nikamo ne odla-
zi. Ne znam ni danas je li to doista bilo tako ili sam ja svoje
duevno stanje preslikavao na ono to sam vidio oko sebe.
Dok sam prolazio Trgom, gdje nema opasnosti da se su-
dari s prolaznicima jer te mogu vidjeti izdaljega i zaobii,
bacam pogled na novine, za po
etak na zadnje stranice, gdjese nalaze oglasi po kojima se najbolje poznaje pulsira li ivot
u gradu normalnim ili ubrzanim, bolesnim pulsom. Nalazim
tu da netko prodaje posteljinu u koju ubraja strunjau, ja-
stuie, perinu i dva vunena pokrivaa. ovjek oito nema to
jesti! Drugi prodaje zlatninu! Zanimljivo, koji je to novac da-
nas, marke ili kune, toliko vrijedan da se za njega prodaje
zlato? I to se to danas ne moe kupiti zlatom, a moglo bi se
kupiti markama i kunama? Ako tu problem nije teina, ne
znam o emu bi se drugom moglo raditi. ovjek ima toliko
zlata da mu ga je teko nositi, pa eli neto pretvoriti u marke
koje je lake tegliti putem! A onda: Gospoa prima osobu k
sebi u sobu. Upitati: Vlaka 97. Ne kae prima li se muko ili
ensko, vjerojatno jer se ensko podrazumijeva kao to se
podrazumijeva udoredna narav oglasivaice. Ali zato se ne bi
trailo i muko, zato gospoa ne bi zlorabila udorednostoglasnika? Da mi nije Mirte, koja je navalila da iskoristi
priliku i ode u svoj civilizirani zapadni svijet, i da mi nije
njena brata, koji na tom putu oekuje apoteozu, najbolje bi bilo
da odem u Vlaku do te gospoe i upitam je eli li muko
primiti k sebi u sobu, bar na krae vrijeme, dok se sve ovo ne
smiri. Sudei po tih nekoliko oglasa i mojim reakcijama na
njih, izoblienim sumnjama, neke su tetive ivota u gradu
pukle, a neke su se napele do rasprsnua.
Traim u Hrvatskom narodu recenziju izvedbe Dame s
kamelijama, da vidim to je recenzent uspio zapaziti za
vrijeme predstave i napisati sino kasno, dok smo ja i Mirta
vodili blagu ljubav. itam:
Rasprodano gledalite bilo je dugo pod dojmom Boene Kra-
ljeve i Veljka Mariia. Za vrijeme rata, kad je koncentracija te-
14
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
11/332
ka, ne samo za kazalite ve pogotovo za umjetnike, a smrt je
gost dnevni naeg vremena, teatar je opet pobijedio. Gledalite
je ipak bilo potreseno i nad turobnom sudbinom Marguerite
Gautier... I prestajem itati jer sam s Trga preao na nogostup
u Juriievoj, gdje bih s otvorenim novinama smetao svijetu
nenaviknutu na gradsku vrevu da bez sudaranja prolaze jednipored drugih.
Ne vjerujem da je Mirta takav umjetnik da bi od mog lica
mogla napraviti lice glumca Mariia, niti vjerujem da sam
tako dobar imitator da bih mogao odigrati njegovu glumu
Armanda..Bit e da.koncentracija, o kojoj recenzent Vladimir
Kovai pria kako u ratnim danima slabi i kod glumaca i
kod kazaline publike, sino u gledalitu nije bila na visokojrazini. Ili gledalite razliku izmeu mog oponaanja Marii-
eve glume nije zapaalo ili ju je pripisalo ratnoj dekoncen-
traciji glumaca? Ato se tie potresenosti gledalita nad tu-
robnom sudbinom Marguerite i pobjede teatra nad ratnim stra-
hotama, to neka recenzent pria nekom drugom a ne meni, ja
valjda znam, i po sebi i po drugima nad ijom je turobnom
sudbinom publika bila potresena i koga je oplakivala u liku
dame s kamelijama, to pria daje smrt slatka i to vjeruje da
e joj svi grijesi biti oproteni, jer je mnogo voljela i mnogo za
ljubav rtvovala. Isto tako dobro znam da je rat pobijedio tea-
tar, ako ni po emu, onda po tomu to veeras predstave nee
biti, jer su svi izvoai krenuli putem glavnog glumca, posa-
krivali se ekajui one to dolaze ili se, kao ja, spremaju po-
bjei.
Baju sam naao ushiena, u tamnoplavoj uniformi vojnih pi-
tomaca, iako je njemu kao studentu prava tree godine pripa-
dala samo uniforma asne radne slube, sivozelenkasta i ne
odve paradna odjea. Na moje pitanje gdje je to nabavio, ka-
e mi da ih je bilo tamo gdje je i na
e uniforme na
ao kolikohoe i kakvih hoe, sva su skladita otvorena i danas moe
dobiti sve ono to juer dobiti nisi mogao. To izobilje pred od-
lazak dobar je predznak izobilja koje nas i ove je rijei zna-
ajno naglasio tamo oekuje. Sve mi je to govorio kreui se
po sobi u sporom ritmiziranom hodu, pri emu je posebnu
panju poklanjao mimohodu pored dva ogledala u kojima se
odraavao njegov lik u pitomakoj odori, s pomnjivo zae-
ljanom Tarzan frizurom, koja je bila ne samo u modi ve i
15
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
12/332
znak statusa mladih pripadnika ustake vojnice. Svaki put kad
bi proao pored ogledala i pogledao se u njemu, lijevom bi ili
desnom rukom, ovisno pored kojeg je ogledala prolazio, za-
gladio onu stranu tarzanice koja se u ogledalu odraavala.
No, ni tarzanica, jutros posebno lijepo zaeljana, jer je glavu
itavu no
imao opasanu rupcem, koji kosu u zaliscima
sljubljuje uz glavu, a onu na tjemenu puta da stri kao pjevji
rep, ni pitomaka uniforma nisu razlog da se Baja vinuo u sed-
mo nebo radosti.
Kakva srea! Kakva sluajnost! Nepojmljivo! Kad sam
juer iz vojarne iznosio one vae erkeske uniforme, na izlazu
vidim kako se neki natporunik mui s motor-kotaem. Nee
da mu upali! Dignuo taj glavu, psuje i tare znoj s
ela. Vidim,poznat mi je! Kad tko, Keko Tomljenovi, moj gimnazijski
kolega! to je?, pitam ga. Nee da upali, a potpuno je nov.
Njemaka marka NSU, iz magazina, neka rezerva. Ti se
razumije u motorkotae. Baja, kae mi Keko. Daj, molim
te, pogledaj to mu je. Ja znam motorkota voziti, ali se u
mehaniku ne razumijem. Ipak, pogledam i vidim da je Keko
zaboravio otvoriti dovod benzina iz rezervoara u motor.
Otvorim benzin, zakurblam i motor rikne! Dajem ga Keku da
uhvati ruice upravljaa i odmagli, a on meni kae: Eto ga
tebi, Baja! Ja se u to ne razumijem i neu da s tim imam posla.
Nai u drugo prijevozno sredstvo ili u ii pjeke... Kakva
srea! Kakva sluajnost! Zna da je moj Guzzi u slabom stanju,
na popravku kod Miceka Jurleka? Odem k Miceku i kaem
mu: Prestani popravljati Guzzija. Darujem ti ga. Samo mi
prikolicu s Guzzija premjesti na NSU. Da napravi onesklopke! I on sretan! Hoe! Kako ne bi bio sretan kad je za
malo rada dobio rabljen motorkota. On e ga srediti i bit e
kao nov. A meni je obeao da e mi to s prikolicom do danas
srediti. Ali mu ja ne vjerujem. Zna ti toga kretena Jurleka, on
je uz onoga tko je trenutno s njim; a kad s njim nema nikoga,
on je sam svoj. Ne budem li uz njega, on to s prikolicom nikada
nee napraviti. Ako je sada netko s njim u garai, on za njega
radi; ako nema nikoga, on popravlja svoj Guzzi, iako taj poklon
nije odradio. Zato moramo ii k Jurleku i biti uz njega dok
nam to ne sredi. A kad sredi, ti na sjedalo iza mene, Mirta u
prikolicu i gari na zapad.
A Magdalena?
Ona ima osiguran prijevoz, neki kamion. A sa mnom ne
bi ni htjela ii. Kae, to bi joj njezini rekli?
16
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
13/332
Pametno! Ona se na motor-kotau ne bi ni odrala
rekao sam. Baja se nasmijao kad je shvatio na to aludiram, i
krenuli smo k onom kretenu Miceku.
Nali smo ga na Guzziju, doslovce, uronjena u njega do uiju.
Rastavio je sve to se dalo rastaviti i, poto je svaki dio oistio
od stare masti i premazao novom, zapoeo sve ono rastavljeno
sastavljati. Ili je mislio da emo doi neto kasnije ili je
oekivao da i neemo doi, da e mu Baja prepustiti oba
motorkotaa! Poeo se izmotavati kako, evo, samo to nije
preao na rad s naom prikolicom. Da je istina to govori,
dokazivao je time to je prikolicu prije naeg dolaska odvojio
od Guzzija i primaknuo NSU-u.
Mi smo utjeli i uvaavali njegove isprike, ali smo mu dali
do znanja da se ne miemo dok nam ne obavi posao. Videi
da nam ne moe izvrdati, svojski je prionuo na posao. Na ono
zavarivanje, na to brtvljenje, to li je sve to bilo, jer se ja jo
manje od Baje razumijem u mehaniarske poslove. Dok je tra-
io prikladne komade eljeza u drvenoj sanduini, gdje je bilosvega i svaega, koje e zavariti na motorkota i na njih na-
biti ve postojee brtve na prikolici, dok je namjetao aparat
za zavarivanje i turpijom strugao leite za var, govorio je to
bi mu tog trena palo na pamet, a padalo mu je samo ono to
se ticalo posla i naeg odlaska. Sve ono to je izrekao dok sam
ja bio uz njega, a bio sam dok nije poeo variti, ne bi se zbog
obilja izreenoga dalo zabiljeiti da sam sve to i popamtio. Alineto malo, ono to se ticalo naeg putovanja, moram navesti
jer u se toga esto sjeati u danima to stoje preda mnom.
Evo, ja! Ja se nikada ne mijeam u politiku i zato sam
pametniji od svih politiara. Goni se, ostavi me! I to ti je
politika nad politikama. Sad jedni odlaze, drugi e doi, a ja
sam stalno tu. Meni kau: Mijenja se, Micek! Ne mijenjam
se ja, ovjee, mijenjaju se oni! A ja ostajem uvijek isti. Tebi se,Baja, isto udim to odlazi. Pa to si ti bio? Tamo neto meu
studentima, asna radna sluba i tomu slino. Svui tu
uniformu, koju nikada do sada ni nosio nisi, obuci radni
kombinezon i doekaj ih ako hoe, ovdje sa mnom u garai!
Popravlja svoj motorkota i ni za to te nije briga! Ja u to
potvrditi i gotovo! Ima lijepu frizuru, ima motorkota, pa
kad raspali od Crnomerca do Maksimira, za tebe e se
djevojke lijepiti kao muhe za muholovku. Em ti zeca! ekat e
17
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
14/332
na red da sjednu na stranje sjedalo i obujme te rukama oko
pasa. Pa ti prislone lice uz lice! Ti juri, a vjetar ti baca ensku
kosu po licu. Baja, promisli to radi! Sjeti se onoga to gubi!
I od koga da bjei? Od onih to dolaze, onih partizana, onih
komunista. Pa, ovako: kad razmiljam tko su oni, komunisti,
velika stvar, gadna stvar, trta me hvata. Ali kad ja to prize-mljim, pa se sjetim svojih prijatelja i znanaca koji su otili u
partizane, isto mi na srcu bude lake. Pa to su, Baja, dobri
deki! Ti neke od njih poznaje, popravljali su ti Guzzija to si
ga meni darovao. One koje ti ne poznaje, poznajem ja i mo-
gu ti rei da su jo bolji od onih to ih zna. Sluaj ovamo!
Vida Meglu poznaje, dobar je kao kvasan kruh. Tonija Mar-
tinjaka isto zna. Taj nikomu nije dao da plati ceh mimo nje-
ga. To mu je bilo neto kao pitanje asti. Zvonkeca Pajeka isto
zna, onog autoelektriara. Taj samo o enama slini. Daj mu
dobru pucu i taj e misliti daje u komunizmu. Drageca Skr-
beina ne zna, to je istina, ali ne misli da je ita gori od njih
trojice, ak je i bolji, taj e za dobru klopu svima sve oprostiti.
Ne zna ni vratara Puneca, ali to je mustra kao i svi ostali.
Eto, ti e sada doi, to su sve ti strani komunisti. Baja, nema
se ega bojati... E, ali Mato Godec, autolimar, to je neto istodrugo. Taj ih je sve osim mene zaludio komunizmom i odveo
u umu. Taj je zajeban! Ali, pokua li on neto meni podvalji-
vati, nee to dati drugi deki, znaju oni tko je Micek Jurlek. I
tebe bi oni, Baja, kao svoju staru muteriju zatitili... uj to
mi je jutros priao Jura Zvonarek, tu, naista, bogec, ju-
tros doao iz bolnice na Rebru. Otpustili ga jer otputaju sve
koje mogu otpustiti. A njemu je komad eljeza zgnjeio samo
tri prsta na lijevoj nozi. Kae, bio kod njih u sobi neki etnik
Rista. I uo on kako se pria, eto partizana na vratima. Ma
nije se mislilo na vratima bolnice, nego na vratima grada. Zna
kako se ono kae! A on glupan pomislio: eto ih na vratima
bolnice. I kako je uo, tako je takom, jer je imao ranjenu
nogu, udario bolniara i sestru preko lea. Jedva ga svladali
da i druge ne izudara. Pobjesnio je! A kad su ga primirili, pi-
taju ga to je poeo mlatiti takom. On kae da ga je uhvatiloveselje kad je uo da su partizani na vratima. Kau mu: nisu
doli tvoji, etnici, doli su partizani. A on odgovara da je to
svejedno, i partizani su njegovi. I sad tu mene neto brine:
ako su etniku i partizani njegovi, to onda tom Risti dou oni
moji deki koje je Mato Godec nagovorio da odu u parti-
zane? Hoe li on i njih svrstati na svoju stranu ili e ih svrsta
ti na stranu ustaa? To me, em mu zeca, brine! Jer, moda medeki od Riste i Ristinih partizana nee moi zatititi ni ako
18
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
15/332
budu htjeli? A posebno me brine ono to mi je Jura Zvonarek
na kraju rekao. Kae on meni: Pazi, Micika, ako je Rista
poeo tui takom samo kad je uo da su partizani u blizini,
kako e tek tui kad partizani uu u grad? Ti bokca, a? Ima
pravo Jura! A ja opet vjerujem naim dekima da emo imati
na
u socijalisti
ku republiku i da nam nitko ne
e mo
i ni
ta. Avabe neka idu v rit!
Kad je Jurlek poeo zavarivati, kad su iskre poletjele na sve
strane i on prestao govoriti, da mu jarko svjetlo vara ne bi
prouzroilo upalu oiju, udaljio sam se od Baje, koji je pratio
sve to Micika radi i od zavarivaa i zaao u dijelove radionice
gdje su bile parkirane olupine raznih vrsta vozila, koje su
nalikovale na riblje kosture s kojih je skinuto .sve to je valjalo
pojesti. Odneseno to je komu nedostajalo! Na toj sam etnji
otkrio da u prostranoj radionici Micika nije sam. Na samom
kraju, pred nekim kioskom, bio je parkiran luksuzni
automobil. Sagnut nad volanom, u njemu je po elektrinim
instalacijama kopao i petljao neki mladi, valjda,autoelektriar, ako je taj ikakvo zvanje imao. Ako to nije bio
naunik bez zvanja i znanja. Dok je on kopao i petljao po
icama, udaljivi se od njega, da majstor ne bi sluao njihov
razgovor, dva su ustaka asnika, najvjerojatnije vlasnici
automobila, vodili temperamentan ali priguen razgovor. Da
ne bi umukli kad mene ugledaju, zastao sam iza jedne
oglodane olupine i, tek kad sam se sklonio, zapazio sam sliku
obojice u velikom retrovizoru starog autobusa iza kojeg sam se
sakrio. Sad sam ih mogao i uti i vidjeti. Bio je to mladolik
bojnik i sredovjean vojni kapelan.
to je bilo sa Zvonimirovom linijom? Gdje se zagubila
kad je trebala postati vidljiva, kad je trebala proraditi? Do
juer su mu usta bila puna Zvonimirove linije, a sad o njoj
uti. Uvjeravao nas je sve da e se Zagreb braniti, da preko
Zvonimirove linije nee partizani prijei. A sad, to moe
vidjeti? Sva je vojska kao stado nagrnula u grad i nikakve
obrambene linije nema. Ta vojska po ulicama i vojarnama nije
vojska, to je rulja koja ne zna to e sa sobom, jer onaj koji joj
je zapovijedao nije znao to e s njom govorio je vojni
kapelan.
Da vam istinu kaem, oe, ja ne znam to je bilo s tom
linijom. Zato se od toga odustalo i je li se odustalo. Valjda
19
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
16/332
postoji neki razlog. Dapae, ja vjerujem da postoji i da ga on
zna govorio je bojnik, koji, ini se nije, bio dorastao
kapelanovoj estini i obavijetenosti.
Ja ga znam, ako ga vi ne znate. Taj razlog! To je gerila, to
je ona njegova: Ako partizani uu u gradove, mi emo otii u
ume i samo emo na izmijenjenim poloajima nastaviti rat.To je bila alternativa Zvonimirovoj liniji. I to je ostalo od
nje? Mislite da je mogue te vojnike s ulice poslati u umu?
pitao je kapelan.
Ne, mi s ovolikim brojem vojnika ne moemo voditi ge-
rilu. A kad je tako. onda je gerila nemogua u ovom asu, pa se
postavlja pitanje imamo li pravo izvrgnuti novom pokolju
narod i mlade rekao je bojnik.
Hvala vam na objanjenju! Iako sam ja to objanjenje uo
od asnika s viim inom nego to ga vi imate. A svi smo ga mi
uli od jednog ovjeka. Od njega smo ga uli! rekao je
kapelan i pokazao na sliku to je na zidu visila,
polurazderana, samo najednom avliu. A otkuda, molit u
lijepo pitao bih ja njega kad bi mi dopustio da mu se
pribliim sad najednom toliki obziri prema pravu naizlaganje naroda rtvama, kad do sada tih obzira nismo imali,
kad smo se ponaali tako rastrono kao da nas je pedeset a ne
pet milijuna? Otkuda sad najednom to?
Nije isto ono prije i sada rekao je bojnik prije je trajao
rat u itavom svijetu, a sad je rat zavrio, sad je ratovati
zloin. Pokreta se rata ubio prije etiri dana. Ubio, nestao,
predao vlast, svejedno! Nema ga! Nismo mi vodili ni svjetski ni europski rat! Zapravo, mi
smo ga vodili, a nismo ga trebali voditi, nego smo trebali voditi
svoj rat. I sad bismo mi, kad bi bilo pameti, trebali voditi svoj
rat. Bar sada! Mi nismo u prilici da biramo izmeu dobroga i
loega; prilike su takve da mi biramo izmeu zla i gorega. Zato
i mislim da je bolje sada se oduprijeti svom estinom, ili na
Zvonimirovoj liniji ili u umama, nego bjeati. Kamo bjeati?Gdje je ta zemlja u koju bjei? Koji je to domain to e te
primiti? U bijegu se krije velika opasnost. Izvedi toliki narod
na put bez cilja, i to si uinio? Izloio si ga smrtnoj pogibli,
sramotnom stradanju, uinio si ga bespomonim pred
neprijateljem koji ne zna to je milost.
I nestali su s retrovizora. Ni uo ih vie nisam. Dok samoekivao da se ponovo pojave, zauo sam paljenje motora, a
20
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
17/332
kad sam pogledao tko to ini, ugledao sam ih obojicu na pred-
njim sjedalima. Bojnik je upravljao automobilom, a kapelan
mu je sjedio zdesna. Vjerojatno je i dalje uvjeravao sebe i
vozaa da ne bi trebalo bjeati na zapad. Svejedno e pobjei!
Time e svoje lamentacije o otporu, o voenju rata u svoju
korist, svestj. na puki verbalizam kroz koji se iz sebe izbacujestrah od puta u neizvjesnost, kao to laar, ijoj lai proputa
dno, loncem izbacuje vodu da bi mogao, ak i besciljno, plutati
i da ne bi potonuo.
Baja, ja sam ti garant, sto godina govorio je Micek
kuckajui ekiem po varu da odstrani gare i provjeri je li
eljezo dobro zavareno. Samo, kad nae vremena, premazi
var, najprije minijem, a onda crnom bojom da ne hra. I sto
godina! Garant! Prije e ovo eljezo pui i pokaza na kostur
motorkotaa nego moj var. Garant! Vozi, Baja! Ja smo i ti
kvit! Guzzi je moj, a ovo je tvoje.
Baja je vozio prema Novakovoj ulici gdje je u jednoj od
prekrasnih kua ivio Novo Senjak, njegov gospodin ministar,
sa svojom suprugom Malvinom. Bio je to dunosnik najvieg
ranga do kojeg su doprla Bajina politika poznanstva.
Meni nije prvi put da ga posjeujem. Baja nije mogao odo-
ljeti draima da me ne upoznaje sa svima onima koje je sampoznavao, jer je svako svoje poznanstvo drao predvorjem u
nova poznanstva s ljudima na vrhu vladajue kreme. Meni
se, im sam ga prvi put vidio, taj ovjek nije dopao. Nisam
mogao shvatiti da je Baja toliko zaslijepljen i da u tom o-
vjeku ne vidi siromaka zabrinuta za svoju kou i svoj obraz.
Obraz, koji je bio najupitnija stvar u njegovu ivotu. Prialo
se da je ciganskog porijekla, da je od onih Cigana koji su pri-
hvatili katolianstvo, to nije bilo posebno vano, kao ni bilo
koje drugo porijeklo kad je u pitanju karakterna crta. Ali je
vano kad se eli stei uvid u njegovu karakteroloku sliku,
jer se tom porijeklu pripisivala njegova prevrtljivost u politici.
Zapravo, njegova postojanost, u smislu da se odri na vlasti
kroz sve mijene i u smislu onoga to je kreten Micika rekao
za svoj sluaj, da se on ne mijenja, da on ostaje isti, nego se
mijenjaju oni to dolaze i odlaze. Tom se porijeklu najvjero-jatnije stoga to postoji stereotip da Cigane ne moe niim
21
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
18/332
uvrijediti ako im uz uvredu dade milodar, stereotip isto toliko
problematian kao i svaki drugi pripisivala i njegova osobina
da lako prelazi preko uvreda. Prelazio je preko njih kao da ih
ne uje, ako ih je sluao, i kao da ih nije bilo, ako bi mu ih
netko drugi saopio ili bi ga o njima obavijestile novine. Kamo
te uvrede trpa, a bilo ih je puna torba, nitko nije znao,pogotovo ne oni koji bi planuli, izgubili prisebnost i rasuli se
na najsitniju primjedbu. I jedno i drugo, da je u politici
postojan onoliko koliko mu postojanost omoguava ostajanje u
njoj, i da ga ne moe uvrijediti ni uvredom izbaciti iz sedla,
dokazivano je djeliem njegove biografije, po kojem je prije
rata sudjelovao u desetak jugoslavenskih vlada, da bi se, kad
je rat poeo i bila osnovana hrvatska drava, naao i u njenoj
vladi, s portfeljem koji nikad nije bio ustaljen, jer je Novo
Senjak bio istinski ministar, to znai ministar za to god
hoe, ministar u nekom ministarstvu.
Baju je upoznao kao nadobudnog aktivista studentske
mladei na nekom susretu, na nekom sastanku, prije godinu
dana, a kako je bio ljepljiv na sve to bi mu u odreenom
trenutku moglo pomoi, ili da se uspne ili da se odri, poklonio
mu je malo panje. A Baji, koji je eznuo za panjom onih to
se penju svako jutro na Markov trg, nije trebalo mnogo. Odatle
su se izlegli Bajini povremeni odlasci u Novakovu ulicu, ne vie
od jednom mjeseno, jer gospodin ministar ima puno posla.
Za pola sata, koliko je susret trajao, Novo bi ga nakljukao
tajnim vijestima od kojih bi moj ogor ivio mjesec dana, do
drugog susreta, koji bi uslijedio kad bi se Bajine baterije
ispraznile. Na novom punjenju esto bi uo stare vijesti, maloprepravljene, ali i kao stare u novoj opremi dobivale su
munjinu koja bi Baju nosila isto onako kao da je vijest prvi put
uo.
Takva jedna vijest, vijest koja se stalno obnavljala i koja je
u Bajinu zanosu imala znaaj lajtmotiva kroz itavu godinu
njihova poznanstva, bila je pria o njemakom tajnom orujukoje e jednog dana, kad izie iz tvornikih hala, preokrenuti
ratnu sreu sa saveznike na njemaku stranu, kao to je bilo
na poetku rata. Tajno je oruje nosilo ime Fau 3 i pripada -
lo je porodici ve poznatih oruja Fau, koja su eksplodirala
pod brojem jedan i dva. O tomu se i u javnosti prialo, to je
bila tajna samo za onoga koji o tomu nije nita htio uti. Baja
je pak od svog ministra donosio pojedinosti o tome dokle sestiglo s izradom, to su pokazali pokusi, koja koliina toga
22
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
19/332
oruja treba da bi se s njime krenulo u akciju i kakvi se poli-
tiki preokreti oekuju. Iz Bajinih sam pria doznavao da to
oruje ima razornu mo, da unitava sve ivo i rui sve to je
podigla ovjekova ruka na prostoru od dvadeset etvornih ki-
lometara. To e oruje prisiliti protivnika, najprije, na bezglavo
povla
enje, a potom, kad bude sabijen u stupicu, na predaju.Tajne informacije o tom oruju nisu ni do danas prestale
curiti. Ipak, nemam snage, sada dok me vozi u Novakovu
ulicu, gdje emo Novu Senjaka pitati to najvia vlast kae,
treba li se povlaiti ili ostati u gradu, upitati Baju to je bilo s
tim orujem, je li proizvedeno ili nije, hoe li zapucati ili se ve
ispucalo u priama o njegovoj razornoj moi i presudnom
utjecaju na ratnu sre
u. Nema razloga da prema Baji budempakostan, dok je on prema meni i Mirti toliko obziran, premda
mi, ne od danas, njegovi zanosi idolima i njegovo vjerovanje u
ono to idoli kau, sve vie smeta. Makar i on u svemu tome
imao nekakvo pravo: kamo e dospjeti ako nikomu ne bude
vjerovao, a nisi ostao bez potrebe, nisi otupio i nisi poludio, da
vjeruje i da se nada!
Vrata nam je, nakon kratke zvonjave, otvorila slu
kinja iodvela nas u prostran salon, gdje smo nali Novu i njegovu
gospou Malvinu. Uz njih jo najmanje petnaestak mukaraca
raznih godina i svega tri postarije ene. Je li nekoga od njih
Baja poznavao, ne znam, ni s kim se nije rukovao, ni prema
komu se nije ophodio kao da ga poznaje. Sudei po tomu, bit e
da nikoga nije poznavao, ali kako se nije rukovao ni s
domainom ni s njegovom enom, tomu se ne moe pokloniti
potpuna vjerodostojnost. Moda je nekoga i poznavao?
Sva su mjesta bila zauzeta. I meu onima koje smo zatekli
bilo ih je na nogama. I oni to su sjedili i oni to su stajali
drali su se skrueno, kao da je u susjednoj sobi mrtvac, a mi
se skupljamo u predsoblju da bismo, kad nam dopuste pristup
odru, preminulom odali poast, krianjem, prskanjem svetom
vodom i kratkom molitvom, a oaloenima izrazili suut. Nije
se znalo koji mrtvac lei u susjednoj sobi. Da nije moja dama skamelijama? Da ja ponovo neu izvlaiti ruku iz njezina
predsmrtnog stiska? Nije se znalo ni tko je oaloen, ni tko
izraava suut. Ali da je u salonu atmosfera bila pogrebna, bila
je! Da se ekalo to e biti s pokojnikom, ekalo se! To ili neto
drugo, ali se ekalo!
Nakon dugog ekanja, kad smo se ve upitali emu dalje
ekati, ovjek koji je stajao uz nas, pogledavi prije toga na sat,rekao nam je ispod glasa:
23
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
20/332
Gospodo, sad je jedan. Tono u jedan i trideset gospodin
ministar ima zakazan telefonski razgovor s Poglavnikom. Tada
emo znati na emu smo. A do tada... I zauti, umjesto da
kae kako treba ekati i utjeti.
Kad smo doli i uklopili se u pogrebni ugoaj, nekih je
aputanja, slinih onomu to smo ga maloprije uli, i bilo, alisu bivali sve rjei to smo bili blie trenutku telefonskog raz-
govora, da bi desetak posljednjih minuta zavladala grobna ti-
ina, na kraju koje je gospoa Malvina dala muu znak da je
sudbonosni as kucnuo, da mora ustati, otii u susjednu sobu,
okrenuti brojeve telefona koje zna napamet, a onda, drei
slualicu na uhu, sasluati to se ima uti, ma koliko to bilo
gorko. Novo je poslu
ao
enu i oti
ao u susjednu prostoriju, aiz nje do telefona nekamo dalje. Nije zaboravio zatvoriti vrata,
ni ona na salonu ni sva ona kroz koja je trebao proi da bi
dohvatio slualicu, to se u tiini salona razgovijetno ulo.
Pretpostavljam da je to bio ustaljeni obred kad bi razgovarao
s kraljem, poglavnikom i predsjednicima vlada u kojima je
bio ministar. Pretpostavljam da ta ceremonija i ta diskrecija
nije upriliena za ovu zgodu, kako bi nas fascinirao, kao da
govori s nekim s onoga svijeta. ovjek koji se druio s Bajom
i volio lakovjerne mora da je uivao u teatru to ga je od vre-
mena do vremena mogao upriliiti kako bi lakovjerni povje-
rovali da imaju posla s posrednikom izmeu zemlje i nebesa.
Vrata na koja je iziao Novo otvorila su se nakon pola sata
telefoniranja, primanja poruke, povjerljivog razgovora ili
ekanja nismo znali ega koliko. Novo ih je otvorio, ali ih nije
zatvorio niti je uao u salon. Ostao je na vratima i s vrata namse obratio.
Gospodo, naao sam Poglavnika u dobru raspoloenju.
Mogu rei, optimistiki raspoloena. Rekao je da Zagreb nee
biti branjen, jer ne bi mogao biti obranjen. Za obranu nema-
mo odgovarajueg oruja, niti bi nam doteklo streljiva za oruje
to ga imamo. Osim toga, budemo li ga branili, boljevici e
uz pomo Anglosaksonaca razoriti grad koji je do ovog trenu-
tka ostao netaknut ratnim razaranjima. Mi na takav avantu-
rizam, na nanoenje tete hrvatskom narodu, nemamo moral-
no pravo. Zato je Poglavnik odluio da se vojska, dravna
uprava i civili koji to ele povuku prema Austriji, gdje e se
staviti pod zatitu civiliziranih naroda, Engleza, Amerikanaca
i Francuza, koji e s njima, prema ratnim zakonima, ovjenopostupati. Na taj e nain biti sauvano ljudstvo i izbjegnuta
24
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
21/332
surova komunistika osveta. tovie, Poglavnik misli da e
uskoro izmeu Rusa i zapadnih saveznika doi do ratnog
sukoba, pa e zapadnjaci zatraiti saveznitvo s Hrvatima i mi
emo se u Hrvatsku vratiti kao pobjednici. Sve u svemu,
gospodo, situacija jest muna, ali nije, kako ste uli, bezizlazna
i bez dobrih izgleda za kona
nu pobjedu. Poglavnik mi je jo
rekao da on odlazi iz Zagreba danas poslije podne. Razumije
se, iz sigurnosnih razloga nije mi rekao ni sat polaska ni smjer
kretanja prema Austriji. Mislim da to za nas nije ni vano,
neka krene kad tko moe tijekom noi i sutranjeg dana, a
putovi su dobri svi koji vode u Austriju, gdje emo nai vojsku
zapadnih civiliziranih naroda.
Ni nas dvojica ni itko od gostiju na rastanku nije se sdomainom pozdravio. A ipak je to bio rastanak znaajniji od
svih dosadanjih. Moda je za ganutljiv rastanak kod nekih
gostiju i bilo volje, primjerice kod Baje, ali za to nije bilo
prilike, jer se brani par Senjak, Novo i Malvina, uz dubok
naklon i do vienja svima, povukoe u susjednu sobu i za
sobom hitro zatvorie vrata, ostavljajui gostima u salonu na
volju da se raziu odmah ili nakon krae izmjene misli, u kojoj
oni sami ne ele sudjelovati.
Baja se neko vrijeme motao po salonu. ini se da mu nije
sve bilo jasno, pa je neke pitao kako e tei ta predaja
zapadnim saveznicima. Na to mu pitanje nije imao tko
odgovoriti u skupini ljudi od kojih nitko nije davao odgovore na
postavljena pitanja koja su svi odreda jedan drugomu
postavljali.
Dok je Baja tragao za odgovorom, ja sam, gledajui slike po
zidovima salona, pronaao da je sa zida iznad stolice za
pisaim stolom nestala jedna povea slika. To se jasno vidjelo
jer je prostor to ga je prekrivala bio bjelji od ostalih dijelova
zida koji su na svjetlu i praini poutjeli. Tu se nalo ak i
malo pauine, znak da slika nije davno skinuta i da posluga
nije imala kada zid pomesti. Gotovo sam siguran da uklonjena
slika nije prikazivala ni pejza ni mrtvu prirodu, gotovo samsiguran da je to morao biti portret na mjestu gdje su se i prije
njegova sklanjanja dogaale smjene portreta po filozofskom
naelu kretena Micike: da se on ne mijenja, da on ostaje isti, a
oni se mijenjaju, portret. Kad za tu mudrost znade jedan
kreten iz garae, zato za nju ne bi znao i jedan profesionalni
ministar koji je ministarsku fotelju zauzimao u vie vlada i
vie drava.
25
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
22/332
Kolone vojske, civila i svakojakog svijeta prema zapadnom su
se izlazu iz grada poele kretati ve u kasnom popodnevu toga
dana i nastavile se kretati itavu no. Premda smo, to se tie
odluke i to se tie priprema, i mi mogli krenuti toga
popodneva, im smo se vratili od ministra, na put nismo
krenuli me
u prvima, odmah iza Poglavnika, nego smoodluili priekati svitanje sljedeeg dana, osmi svibnja, koji je
padao u ponedjeljak. Baja je tu no kod nas prespavao, poto je
motorkota s prikolicom ugurao u haustor i lancem ga vezao
za rukohvat, da mu ga tko ne ukrade, to je u ovoj bjeaniji
bilo prirodno oekivati.
Kad smo se u svitanje probudili, to je ilo i bez budilice jer
smo sve troje imali lagan san, i kad smo izgurali motorkota
na ulicu, zapazio sam da ptice u mladom zelenilu kestenja i
breza pjevaju kao to ih nikad nisam uo pjevati. Ne kaem
da tako nisu pjevale drugih jutara, kaem sasvim precizno da
ih ja nisam nikad uo tako pjevati. Taj mi je pjev uinio be-
smislenim svaki odlazak. Moe se zbiti to god hoe, danas isutra, te e ptice pjevati sutra isto kao to pjevaju danas. A
ipak sam odlazio i smatrao nunim otii.
Nae pripreme za odlazak, ukljuujui u to sve to smo
do tog jutra i to jutro uinili, jedva da se moglo nazvati pri-
premama, ako se ima na umu da smo odlazili u nepoznato,
na daleki put preko stranih zemalja gdje su nas oekivali su-
sreti s razliitim vojskama. Te su pripreme bile na razini pri-prema za jednodnevni izlet u okolicu grada, gdje nas oekuje
sve to je potrebno za ugodan provod u jednom danu. Kad
smo zakljuali stan i sjeli na motorkota, ja i Baja na dva
sjedala, a Mirta u prikolicu, mi smo, osim Mirtina koveia,
etkica za zube i brijaeg pribora, od putnih potreptina imali
uza se jo samo prikladnu odjeu i tri deke kojima smo se
namjeravali pokrivati gdje budemo noivali. Uz to je Baja na
glavi imao konu kapu kakvu nose vozai motorkotaa i na-
oale za prainu i vjetar, Mirta sunane naoale i maramu
kojom je vezivala kosu, a ja nisam imao ni pokrivalo za glavu
ni bilo kakve naoale jer sam smatrao da to meni ne treba: od
vjetra u se sklanjati iza Bajinih lea, a bude li praine, zatvo-
rit u oi. Mislio sam; ako taj put potraje nekoliko svibanj-
skih dana, kakve mi to putne nedae i vremenske nepogode
mogu initi nepremostive tekoe?
26
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
23/332
Kakve su bile nae pripreme za put i s koliko smo
lakomislenosti na nj poli, pokazat e se ve na prvom
kilometru putovanja. Proli smo pokraj kazalita i ja smo se i
Mirta pogledali tu smo se upoznali, tu smo se zavoljeli. Za
nama je ostajalo ono to je bilo samo nae. Stezalo nam se
ne
to oko srca pa nismo ni primijetili kako Baja skre
e ustranu, zaustavlja motocikl i gasi motor.
Neki ovjek, oito Bajin znanac, stojei pokraj automobila u
kojem je bila ena s dvoje djece, molio je Baju da iskrca nas
dvoje i da njim ode do Trenjevke, kako bi odande donijeli
nekoliko kanistara benzina to ga je on zaboravio ukrcati u
automobil. I ne samo to, nego je zaboravio i rezervoar
napuniti, pa mu je tu ponestalo benzina i bez Bajine pomo
i nemoe ni naprijed, na zapad, ni natrag, na Trenjevku po
kanistre. Ako ga Baja odveze na Trenjevku, i njemu e dati
kanistar, dva, koliko mu treba i koliko moe povesti.
Em ti udari se Baja po elu. Dobro da sam naiao na
ovog Blazinia. Sama Providnost! Ni ja nemam ni pun
rezervoar ni bilo kakvu rezervu. A vi iziite! rekao nam je. Daj, Blaziniu, sjedaj iza mene i odjurie kao vjetar.
Dok su oni bili na putu do Trenjevke i natrag, ja sam
promatrao gospou Blazini i njezino dvoje djece. I ona i djeca
bili su veseli to odlaze na taj put. Drala je jedinom nezgodom
to su zaboravili naliti benzin u rezervoar. Sad, kad se naao
muev znanac koji e rijeiti tu nezgodu, pred njenom obitelji
vie nevolja nema: auto je nov, mu je dobar voza, a put doAustrije nee prvi put uz mua prevaliti. Dugo je godina samo
u Austriji kupovala odjeu, pa su i taj auto tamo kupili.
Kad je Baja doao s benzinom i Blazini mu ustupio dva
kanistra, a Mirta ih stavila do svojih nogu, ostavili smo obi-
telj sretnom to je prvu nepriliku, sigurno najveu, rijeila na
tako lak nain. Oni e sad nastaviti ugodno obiteljsko puto-
vanje.Eto, nismo bili jedini koji su ovo putovanje shvatili kao izlet
u malo udaljeniju okolicu grada.
Kad smo se pribliili Ilici iz jedne sporedne ulice blizu rno-
merca, na
li smo je u svoj
irini zakr
enu vozilima na motor-nu i konjsku vuu, biciklima i pjeacima svih uzrasta. Ljudi
27
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
24/332
su se opratali, obeavali jedni drugima da e se uskoro vidjeti,
nagovarali jedni druge da krenu na put ili da od puta
odustanu. Sve se doimalo ishitreno, lakomisleno, bez prave
nude, iz hira! Iako tu nismo dugo stajali i promatrali, bili smo
svjedoci kako su neki nagovaranje i prihvatili, vraali se ili se
pridru
ivali onima koji su ih zvali da s njima krenu, bezikakvih priprema, onako s ulice drei prazne ruke u praznim
depovima. Ulica nije bila toliko zakrena da se Baja
motorkotaem ne bi mogao ubaciti u tu bujicu ljudi, vozila i
ivotinja. ekali smo prolazak kamiona sa studenticama iz
asne radne slube, meu kojima je bila Bajina djevojka
Magdalena Matija. Baja je odluio voziti iza toga kamiona
kako bi Magdalenu drao na oku i kako bi se s njom nalazio na
odmoritima i konaitima. Dobio je obavijest da e oni krenuti
rano, kao i mi, oko est sati, i nadao se da bismo ih mogli
presresti na rnomercu oko sedam, ali se dogodilo ono s
benzinom i sad nismo znali da li su djevojke otile ili ih jo
treba ekati.
Dok smo tu stajali ne znajui to nam je initi, do nas je s
Gornjeg grada dopirao miris paljevine. I mirisa je i dima bilo
toliko da nisu mogli potjecati od male vatre. Ili je gorjela kua
ili su gorjele vatre velike kao lomae. Rekoe nam oni oko nas
da to u Banskim dvorima pale povjerljive spise, a kako je
jutro vlano, dim se ne die u visine, prema Sljemenu, nego
pada po gradu i koloni ljudi i vozila koja se na zapadnom
izlazu izlijeva iz grada.
Daljnjeg nas je ekanja oslobodio jedan Bajin znanac, koji
nikamo ne odlazi, koji iz oblinje kue izlazi od vremena dovremena da vidi tko je sve krenuo na put. Upitao je Baju to
eka, to ne upada kad je odluio ii, a kad mu je Baja kazao
to je posrijedi, ree da je taj kamion s djevojkama asne
radne slube u sivozelenim bluzama i hlaama proao kad je
on zadnji put bio na ulici. Tako, bit e prije pola sata! Baja je
dao gas pa smo se ukljuili u kolonu.
Put jest bio zakren od jednog do drugog ruba, ali, kakonije bilo prometa iz suprotnog smjera, Baja je uspijevao pre-
tjecati pjeake, zaprena kola i kamione. Bilo je i guranja i
psovki, ali ni na jedno ni na drugo nismo obraali panju.
Brzina kretanja kolone u cijelosti nije prelazila brzinu kreta-
nja umornog i lijenog pjeaka, pa ni brzina to smo je posti-
zali pretjecanjem nije prelazila desetak kilometara na sat. Neki
su se izvlaili iz tog krkljanca, sjedali na zemlju pokraj puta i
28
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
25/332
neto ekali, neto razmiljali, najvjerojatnije da li put nasta-
viti ili se vratiti tamo otkuda su poli. Bilo je i pijanih, koji su
se valjali po travi i vikali da oni nee ii nikamo ili, obratno,
da e ii pa makar im to rakija i ne dala. Ti pijani kao ep
vikali su da im se tek sada razbistrio um, da tek sada vide to
nikad do sada nisu vidjeli, da tek sada shva
aju stvari koje zasve etiri godine rata nisu mogli shvatiti.
Kamion s djevojkama asne radne slube, meu kojima je,
kako je Baja oekivao, morala biti i Magdalena Matija,
sustigli smo na obali Save kod Podsuseda, nakon puna dva
sata prestizanja. Ako se zna kolik smo put preli, moe se
znati i kojom smo se brzinom kretali. A tek kolona koja je bila
jo
sporija od nas! Djevojke su sjedile u karoseriji kamiona naklupama koje su bile pribijene na pod od lijeve do desne
strane. Gledale su u smjeru kretanja vozila i bile nam
okrenute leima. Da privue njihovu panju, Baja je zatrubio.
Nijedna se nije okrenula, valjda stoga to su se ve bile navikle
ne pridavati nikakvu pozornost ni vici ni trubljenju, ega je u
ovoj guvi i polaganom putovanju bilo i previe. Tek kad je i po
trei put zatrubio, jedna se djevojka obazrela, ugledala ga i
prepoznala. Onima je oko sebe rekla koga vidi, pa se prema
nama najednom okrenula itava zadnja klupa.
Ne znam to su uinile djevojke kad su prepoznale Baju.
Nakon kraeg vremena pred onima iz zadnjeg reda, koje su
sjedile i gledale naprijed, nala se Magdalena koja je stajala i
gledala natrag, prema nama. Bila je to izrazito lijepa djevojka,
kao papir iste i bijele puti, zelenih oiju i plave kose s
uvojcima koji su joj padali po ramenima, djevojka koju smo ja iMirta poznavali iz vienja, kad bi nam Baja u prolazu pokazao
na nju i rekao da je to njegova odabranica. Nikad nas s njom
nije upoznao, pa nismo znali ni da li se ni gdje on s njom
susree. Ili je samo po izdaljeg gleda kao i mi?
Rekoh da ne znam kako su djevojke nagovorile Magdale-
nu da je iz dubine karoserije, s ne znam koje klupe, dovedu
pred zadnji red, odakle je mogla vidjeti motociklista koji ih
slijedi. Jesu li joj rekle da je tu onaj koji joj se udvara, iako mu
ona ne daje povoda za udvaranje niti mu govori to o tom
udvaranju misli? Jesu li joj rekle daje tu onaj to joj dosauje,
ili su je na kakav trik dignule s njena mjesta i dovele pred
nas? Kako god bilo, ona, kad je ugledala Baju, nije pokazala
nikakvo osjeanje, ni da joj je mrsko ni da joj je drago to je ina ovom putu slijedi kao to ju je i po gradu slijedio. Trljala je
29
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
26/332
snene oi, i dva puta zijevnula, a kad se uvjerila zbogega su
je kolegice izmamile, okrenula se i otila na svoje mjesto.
Spavala je! rekao je Baja. Probudile su je! Voli
spavati.
Nalazio je razumijevanje za Magdalenino ponaanje,
openito i maloprijanje. Dola je iz Vukovara, na prvoj je
godini studija. Dri se roditeljskog savjeta da ne poputa
mukarcima dok ne upozna njihovo potenje i prave namjere.
Dri se i majina savjeta da zaspi kad joj je najtee. Nakon sna
sve e biti drukije, vedrije i u tebi i oko tebe.
Vie nismo pretjecali vozila, ili smo za kamionom s
djevojkama, i pretekli bismo samo ono to bi i on pretekao. Iza
nas je ila neka domobranska jedinica, dijelom na konjima a
dijelom na karama i lafetima tri topa. Iza Zapreia, dok smo
se pribliavali slovenskoj granici, putovanje je postajalo sve
bre. Niti se smanjivao broj putnika niti su se prijevozna
sredstva mijenjala, nego se sam od sebe stvarao nekakav red
na uskoj makadamskoj cesti. Oni to su pjeaili, a dobrim
dijelom i oni to su krenuli na biciklima, nisu mogli izdrati
tempo, guranje i pretjecanje motornih vozila, jahaa i zaprega,pa su se, kad je duina puta razrijedila masu, poeli kretati
lijevim i desnim rubom ceste. Sredina ceste preputena je
motornim i zaprenim vozilima, koja su se, zato stoje na
kotaima bilo svega i svaega, kretala samo neto bre od
pjeaka. Sva srea to su proteklih dana padale lagane
proljetne kie, pa je kolnik bio vlaan a samo ponegdje i
blatan. Mnogo bi gore bilo da je put bio praan ili sav u
kaljui!
Tek pred veer, koji kilometar iza enkovca, kad smo naili
na naputenu kompoziciju vlaka, sjetili smo se da toga dana
nismo nita jeli, jo gore, da smo, pripremajui se za odlazak,
zaboravili ponijeti hrane i za jedan dan. ini se da nismo bili
sami, u naputenim vagonima, uz oruje koje nije nikogaprivlailo, nalo se i prepeenih listia krumpira i kockica u
kojima je bila slijepljena kava i eer. Ljudi koji su bili gladni i
bez ikakvih zaliha hrane navalili su na peene krumpirie i na
tu mjeavinu kave i eera. Uinile su to i djevojke asne
radne slube koje hranu nisu ponijele kao ni mi, ili su htjele
poveati zalihe. Nas troje, da ne bi ponovili pogreku, natrpali
smo tim krumpiriima i kockicama sve stoje bilo uplje na
naoj odjei, motorkotau i prikolici.
30
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
27/332
Baja je imao i dopunski posao. Kad su vidjele to je u va-
gonima, djevojke su asne radne slube poiskakale iz svog
kamiona i poele trpati kockice i krumpirie u torbe i depo-
ve, samo je Magdalena ostala sjediti na klupi kao da ne shva
a o emu se radi ili kao da oekuje da e druge djevojke ui-
niti za nju ono
to je ona za samu sebe trebala u
initi. Baja seu vagonima, gdje je bilo svega i svaega, doepao platnene
torbice, napunio je kockicama kave sa eerom i prenim li-
stiima krumpira i odnio je do karoserije, u kojoj je, jo uvi-
jek, Magdalena sjedila sama.
Uzmi! rekao je Baja. Trebat e ti!
Ona je ustala bez rijei, uzela torbicu i poela jesti. Gledali
su jedno u drugo. Ona je vakala listie hrskavog krumpira,a Baja je uivao u tomu kako jede hranu koju joj je on dao. Ali
ta srea nije mogla beskrajno potrajati. Uz buku su im prile
druge djevojke, poele uskakivati u kamion i razbile idilu.
Baja se k nama i motorkotau vratio sretan i presretan.
Vidjelo se to po nainu kako je zakoraio na sjedalo, kako nas
je upozorio da budemo spremni na polazak, kako je upalio
motor, a posebno kako je pritisnuo na papuicu za gorivo prijenego e motor ubaciti u brzinu da bi motorkota kliznuo
kao to pri iznenadnu polasku klizne mamuzom podboden
konj.
Izvukli smo se iz guve nastale oko vagona s hranom u
istom poretku u kojem smo i bili doli: na motorkota u
sredini, ispred nas kamion s pripadnicima asne radneslube, iza nas topnika bitnica na konjsku zapregu, a s jedne i
s druge strane puta pjeaci koje polako pretjeemo. Vozi se u
prvoj brzini, malokad u drugoj, a im naiemo na nizbrdicu, u
leru, na konici. Sunce je zalo, hvata se mrak i mnoge
skupine skreu s puta na livadu, u umu i na seoske trgove
gdje kane prenoiti, a druge, one koje se kreu na kotaima, jo
ustraju na vonji, pale automobilske farove i fenjere nazaprenim kolima i sve se vie uvjeravaju da e nona vonja
biti nemogua, pa e najbolje biti da skrenu s puta i zanoe na
livadi. To ine mnogi, pa je to uinio i voza djevojaka asne
radne slube. Skrenuo je na livadu ispred visoke ume, gdje je
jedva naao mjesta. Za njim smo skrenuli mi, kojima je
smjetaj bilo lake nai, a za nama topnika bitnica, koja se
smjestila uz sam rub puta tako da od nje nitko vie na livadu
ne moe skrenuti.
31
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
28/332
Sjahujem s motorkotaa nakon prvog dana vonje i, za-
udo, osjeam ponos to sam prevalio taj put, to sam na ovo
putovanje krenuo i to sam dio ove beskrajne povorke. Uz
ponos osjeam i prkos to idem s ovim ljudima koji su krenuli
u nepoznato a da ne pokazuju nikakva straha. A kad se zapi-
tam
emu se nadam na kraju toga putovanja,
to, vjerojatno,sudjeluje i u mom ponosu i u mom prkosu, odgovaram da je
ve bilo vrijeme krenuti na zapad, u civilizaciju, gdje me e-
kaju nesluene mogunosti rada, napredovanja u poslu i, bude
li sree, neto slave u kazalinim krugovima, na emu god ona
bila steena, na glumi, na pisanju tekstova ili, to e biti
najnia razina, na inspicijenciji.
Za Mirtu dobro znam da osje
a ne
to sli
no:
eli postativrhunski majstor maske koji e za svoj rad biti dobro
nagraen. O Bajinim razlozima za ovo putovanje ne treba
mnogo razmiljati, on slijedi svoje politike ideale i idole: otii,
pokloniti se civiliziranom Zapadu, dobiti njegovu podrku i
kui se vratiti kao pobjednik nad mrakom koji je na trenutak
izmilio iz balkanskih uma. I jo: on slijedi svoju Trnoruicu,
koja spava kad god ima priliku zaspati. A zato Magdalena ide
na Zapad, i je li ponosna i prkosna kao nas troje, to ne znam
niti mogu znati. Ima li neke ciljeve kao to ih imamo nas troje
ili ona, etvrta u naoj skupini, cilja nema i na ovaj put odlazi
samo zato to na nj idu njene kolegice sa studija? to god od
toga bilo, mislim da ni ona nije bila odve zabrinuta kad je u
svakoj prilici mogla zaspati.
2.
Ne znam koliko sam od prve izbjeglike noi probdio umotan
u deku a koliko prespavao, ne znam jesam li imalo spavao ili
sam i u snu bdio, ali, kad je ciknula zora i na putu se pojavile
prve skupine pjeaka, prvi automobili i prva zaprena kola,
meni se vie nije dalo glumiti spavanje, ustao sam, i drhturio
na prohladnom jutru zaogrnut dekom gledajui kako prame-
novi magle vise nad pozaspalim domobranima, pripadnica-
ma asne radne slube i svima ostalima koji su zanoili na
livadi izmeu ume i puta. Nisam se ni rasanio a ve sam
primijetio da nisam jedini budan. Bila nas je nekolicina, meunama i satnik topnike bitnice s kojom smo juer putovali od
32
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
29/332
Podsuseda. Mlad mi se, bljedolik i mrav ovjek, kad sam mu
priao i poelio dobro jutro, predstavio kao Rudi Hunjeta, u
graanstvu uitelj, u domobranskoj odori satnik na zapovjed-
nom mjestu topnike bitnice, koja se usput, a putuje od Vin-
kovaca, prepolovila, to i nije loe, jer ovo to ih je ostalo ne
mora pje
a
iti, svi imaju mjesta u sedlu, na lafetima i u kara-ma. Kaem satniku da sam ja civil i da sam samo zbog pri-
stanka da budem odjeven u prikladnu odjeu u uniformi, a na
zapad putujem iz karijeristikih pobuda, znate ono, civili-
zacija, mogunost uenja i velike zarade. On je pak vojnik i,
ako nekamo putuje, mora imati zapovijed kamo putuje, pa
bih ga molio, ako je ima, da mi kae kamo mi idemo, kamo
ide sva ova vojska i sav ovaj narod?
Previe oekujete od mene ree. Ja ni za sebe ne znam
kamo idem, ni zato idem tamo kamo, kako vidite, ipak idem.
A zapovijed da idem dobio sam, jo na polasku, i ona je ovdje.
Otvorio je koni torbak u kojem sam vidio nekoliko poha-
banih zemljovida, biljenicu, logaritamske tablice i okruglu
konatu kutiju. Uzeo je tu kutiju, a ostalo poklopio poklop-
cem ne zakop
avaju
i ga. Kutija je po svemu nalikovala nakutiju od kreme za cipele, onoj od dva jednaka dijela. Na
sastavu poklopaca bila je sljubljena ljepilom koje se skrutnulo
kao peatni vosak, i otvoriti je kutiju bilo mogue samo ako se
ta plomba polomi. Iz konate kutije, kao kod metara od tankog
lima koji se izvlae iz slinih leita, strio je komadi
papirnate vrpce. Satnik je uzeo kutiju s dva prsta lijeve ruke,
kaiprstom i palcem, onako kako bi uzeo kolice iste veliine, a
vrpcu na istovjetan nain prstima desne ruke. Priao mi jesasvim blizu i rekao:
Sad ete vidjeti to su mi na polasku dali i saznati sve to
i ja za dananji dan moram znati.
Poeo je paljivo istezati papirnatu vrpcu, pri emu se
konata kutija nije vrtjela, ali se u njoj vrtjela neka osovina i
neko kolice oko kojeg je vrpca bila namotana. Na vrpci su se
vidjela slova pisana strojem u dva reda. Ali se nije dalo
proitati to pie sve dok satnik, ugledavi okomito ucrtanu
crvenu liniju, nije prestao vrpcu izvlaiti.
Dalje ne smijemo. Tu je sve to mi je zapovjeeno za
dananji dan. On je itao glasno, a ja sluao i pratio pogle-
dom
to
ita: Dana 8. svibnja razmak od hrvatskoslovenskegranice do prilaza Zidanom Mostu prijei u usporenom hodu.
33
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
30/332
Imaj na umu da si od danas na tuoj zemlji i da se mora odno-
siti paljivo prema puanstvu. Ne otimati ni vodu ni hranu! Sa-
mo moliti i plaati. Ako susretnete slovenske partizane, izbjega-
vajte sukob, ali, napadnu li vas, branite se.
A cilj? upitao sam.
Unutra, na preostalom dijelu vrpce.
Moe li se to pogledati?
Ne! Ako izvuem vrpcu do kraja, to bih mogao uiniti, ne
mogu je vratiti, jer se osovina i kolice na kojemu je ne mogu
natrag okretati. Ako moj pretpostavljeni, a ja susret s njim
oekujem negdje na putu, nae vrpcu izvuenu i vie od
zapovijedi izdane za dan koji je u tijeku, mora me podvrgnutistegovnim mjerama. A ja to ne elim! Kad bih bio uitelj ili ono
to ste vi, ja bih svojoj radoznalosti udovoljio, ali, gospodine, ja
sam jo uvijek asnik Hrvatske vojske ree mi Rudi Hunjeta
i ode meu svoje ljude koji su spavali i meu svoje konje koji su
pasli po livadi.
Kad je sunce odskoilo, topniki konji bili osedlani i
upregnuti, a djevojke iz asne radne slube na livadi i u umi
dovravale jutarnju toaletu, priao sam Baji, koji se umio na
potoku i sada dotjerivao svoju tarzanicu, i ispriao mu svoj
razgovor sa satnikom, posebno naglaavajui kako satnik ima
konatu kutiju s trakom na kojoj su ispisane zapovijedi za
pojedini dan, pa je tu, valjda, ispisan i cilj putovanja. Rekaosam to Baji, koji od poetka vjeruje da ovim povlaenjem, ma
koliko ono bilo kaotino, upravlja jedan vii um, onaj to je
preko telefona gospodinu Novi i njegovoj Malvini otposlao
zapovijedi pred sam pokret. Baji je bilo neshvatljivo da ja sum-
njam u postojanje cilja. Za njega su plan i cilj puta postojali, a
to to ga mi ne znamo nije od znaenja, sve emo doznati kad
doe vrijeme.
I poto je uo za postojanje konate kutije u kojoj postoji taj
plan i taj cilj, ispisani crnim slovima na bijeloj vrpci, drei
da je to taj trenutak spoznaje, navalio je na mene da obojica
odemo do zapovjednika bitnice i da ga nagovorimo neka ku-
tiju otvori. Baja jami da e je ponovo slijepiti i da se nee
moi poznati da je otvarana. Rekao sam mu da ja na to satni-
ka nagovarati neu. eli li, neka ga ide nagovarati sam. I mo-
lim, neka satniku ne kae kako sam mu ja otkrio postojanje
34
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
31/332
te kutije. Ipak sam ga podsjetio kako nije lijepo nagovarati
ovjeka da kri vojnu stegu i time mu utirati put u zatvor.
Nego, mi se drimo satnika! Nae danohode usuglasimo s
njegovima! to bude njemu, neka bude i nama! Ne treba juriti
bezglavo kao to neki preporuuju. Nikada ne zna je li bolje
zakasniti ili uraniti. Uz satnika
emo sti
i kad sti
i treba! To bih morao rei zapovjednici djevojaka i vozau njihova
kamiona sloio se Baja.
Zato sam ti to o kutiji i kazao rekoh i ve mu vidjeh lea
kako u trku odlazi do vozaa, koji je ve bio za volanom, i
zapovjednice, koja je nadzirala ukrcavanje djevojaka, meu
kojima sam vidio i Magdalenu. Ovoga puta u budnom stanju,
ispavanu! Baja je i u trku gladio svoju lijepu tarzanicu!
Na cestu nije bilo lako izii, bila je zakrena pjeacima i za-
prenim kolima. Na trenutke se promet rijedio, ali ba kad
smo mi naumili krenuti, nastala je velika guva. elimo li ii u
jueranjem poretku, djevojke prve, mi za njima, a iza nas
bitnica, moramo na nekoliko trenutaka zaustaviti kolski
promet. Iziao sam na cestu da pokuam nagovoriti kojeg
koijaa neka zastane dok mi ne upadnemo. I posreilo mi se
da naiem na Josipa Sertia, eljezniara iz mog rodnog sela
koji sa enom i djevojicom u kolima, to miriu na sijeno, gura
na civilizirani Zapad, koji e i njega, vlakovou iz Generalskog
Stola, primiti u svoje velikoduno naruje. Poto smo se
pozdravili, ne propitujui se ni za zdravlje ni za to drugo,poto sam ga zamolio da odglumi kvar na kolima i poto je on
pristao bez velikog nagovaranja, upitao sam ga to on, za Boga
miloga bjei, koliko god nas taj Zapad primao rairenih ruku,
kad ima dva sina u partizanima?
Imam! Ali jednoga imam i meu ustaama. Taj je sam u
Generalskom Stolu poznatiji od one dvojice u partizanima.
Pa to? Ona dvojica u partizanima ne mogu zatititi
njega, ali mogu tebe.
E, moj Ivane Telebaru! Dok moja dva sina partizana dou
da me zatite, mene e susjedi ubiti, ozlojeeni na mog sina
ustau. I pourit e se upravo zato da budu hitriji od mojih
sinova!
35
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
32/332
Mirno smo putovali i do Breica i kroz Breice, i do Krkog i
kroz Krko. Put nije bio onako zakren kao to je bio dok smo
putovali kroz Hrvatsku. Nije bilo ekanja da se ep odepi i
kolona krene. Ljudska se masa razvukla na dugom putu, pa
makar nisi mogao juriti, nisi ni zastajao, ilo se polako ali
postojano. Nisam poznavao taj put niti sam imao podataka okilometrai izmeu jednog i drugog mjesta, pa ne znam po
emu sam oekivao da emo do Zidanog Mosta, ovakvim
tempom kretanja, stii i prije kraja dana. Razumije se, ako na
putu ne iskrsnu nepredviene potekoe. Razmiljao sam ka-
kve bi naravi te potekoe mogle biti. Dokuio sam samo dvije:
da nam tko preprijei put, minira most i neto slino ili da
doe do borbe s partizanima. Ono to e se zbiti kod sela
Rono, koje, dok smo kroz njega u miru prolazili, nije bilo nita
runije od drugih sela, nije bilo ni jedno ni drugo od te dvije
oekivane potekoe.
Avione nismo ni uli ni vidjeli, samo smo zauli pucnjavu u
pozadini, na prijeenom dijelu puta. Mi, zapravo, ni tu
pucnjavu, od buke motora, nismo jasno uli. uli smo samo
nekakav um od niza eksplozija, a im smo ga uli, ugledali
smo avione iznad svojih glava i doivjeli pucnjavu avionskih
mitraljeza po koloni nabojima, koji su u dodiru s ciljem
eksplodirali kao to eksplodiraju kukuruzna zrna kad se na
vruem limu pretvaraju u bulke. Dok smo jo svi bili na cesti,
prvi je avion doletio tako nisko da sam, kao da je u karoseriji s
djevojkama asne slube, vidio mitraljesca pod partizanskom
kapom kako po koloni ispucava dugi rafal.
Baja je bio priseban pa je skrenuo s puta niz laganu pa-dinu do dna grabe, koja je stajala nad samim sprudom Save.
Zaklon nije bio lo da nije bio obrastao svibanjskom koprivom,
koja ne pee kako e u srpnju pei, ali nas, kad bismo je
dodirnuli rukama i licem, ni sada nije tedjela. Moda nas
tako jako ne bi ni opekla da nije doletio drugi avion i da nismo,
pekla ne pekla, morali u koprivu lei. Izmeu naleta drugog i
treeg aviona imali smo vremena i smogli hrabrosti daustanemo iz kopriva i pogledamo to se oko nas zbiva.
Koliko smo mogli vidjeti, pjeaci su se ili posakrivali po
grabama ili su bjeali niz padinu, to dalje od ceste i to blie
rijeci. Najvei dio pripadnica asne radne slube posakrivao
se ispod kamiona, a manji je dio zalegao po okolnim graba-
ma. Samo su domobrani uz svoje konje i topove ostali nasredceste. Negdje jedan, a negdje i dvojica drali su konje za uzde
36
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
33/332
i nastojali im vale to vie pribliiti prsima, umirujui ih
tapanjem dlanom po vratu i sapima, da ne podivljaju od
straha i ne pobjegnu bezglavo kao to su pobjegli i podivljali
konji u civilnim zapregama. Vojniki konji, naviknuti i na
pucnjavu i na obuzdavanje u pucnjavi, podnosili su strah
top
u
i na mjestu i drhture
i ko
om po
itavom tijelu
ine
i jeslinom jezerskoj vodi kad je namreka olujni vjetar, ali su
konji civilnih zaprega i oko ceste i na cesti stvarali kaos i bili
uzrok brojnim nesreama. Kad je naletio i trei avion a mi se
bacili na zemlju gdje nije bilo kopriva, koliko smo strahovali da
e nas avijatiar pod petokrakom presjei rafalom, toliko smo
se i bojali da preko nas ne protutnje kopita dvaju konja i prou
kola to ih podivljali konji za sobom vuku. Veim su dijelom to
bile naputene zaprege. Koija je, kad je mitraljiranje poelo,
ispustio uzde i zajedno s onima koje je vozio potraio zaklon, a
konji su na cesti ostali sami i, onako uplaeni, poeli bjeati na
sve strane. U bijegu su se sudarali s drugim zapregama,
njitali i rzali, sami se zapletali i upadali u grabe i grmlje, ne
tedei nikoga tko bi im se naao na putu.
Iza etvrtog aviona peti se to smo ga oekivali kad su
nam domobrani rekli da partizani imaju pet aviona i da svih
pet odjednom napadaju nije pojavio i putnici su se stali dizati
iz zaklona, prilaziti cesti i nastavljati put, ako su bili pjeaci, a
ako su se u neemu vozili, traiti svoja vozila i gledati mogu li
u njima nastaviti putovanje. Nas smo troje iz grabe izgurali
na motorkota i stali uz rub ceste, izmeu kamiona asne
radne slube i bitnice. Zaudo, na strani ceste, onoj do rijeke,
to smo je iz grabe mogli vidjeti, nije bilo ni mrtvih ni teeranjenih. Bilo je okrznutih gelerom, ogrebenih i opeenih ko-
privom koliko hoe!
Ali na drugoj strani ceste, koju nismo vidjeli dok nismo
izili iz zaklona, bilo je i mrtvih i ranjenih, a ponajvie po-
lomljenih kola. Pozornost je privlaio zadnji dio seoskih talji-
ga, koji je ostao u grabi kad su pobjenjeli konji rudo i prvidio odvukli ne zna se kamo. Na toj polovici rastrganih taljiga,
na vrei brana, drei se ruicama za lanac koji je vezivao
stupove, stajala je djevojica, ni starija od pet ni mlaa od
etiri godine. Drei se lanca, stupila je nogicama po vrei
brana i derala se koliko se jae derati mogla. Povremeno je
isputala krikove uasnutosti kao to to ine nasmrt prepad-
nuta djeca. Svi koji su na cesti bili mogli su je i uti i vidjeti,ali joj nitko nije pritekao u pomo. Jedno, to je u tom trenu-
37
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
34/332
nutku svatko lijeio svoj strah, a drugo, to dijete, ostalo samo
u zadnjem trapu taljiga, kad su drugi njegovi suputnici iz njih
poiskakali ili odjezdili na prvomu, za repovima konja, nije bilo
ni u kakvoj ivotnoj opasnosti. Moglo je pustiti lanac, sii s
vree, napustiti kola i prii ljudima bez iije pomoi.
Kao i svi ostali, ni Baja nije potrao djevojici u pomo, iakoju je uoio, kao to su je svi uoili. Ali, poto je postalo oito da
djetetu nitko ne priskae u pomo a netko bi ipak morao, Baja
je pogledao prema djevojkama asne radne slube, ugledao
svoju Magdalenu i vie povlaenja nije moglo biti, ako je u
oima svoje ljubavi i njenih prijateljica elio ostati dostojan
Tarzan frizure, koju je s pravom njegovao, jer mu je dobro
pristajala. Ostavio nas je uz motorkota
, otr
ao do grabe ipolovi.ce taljiga, djevojicu razdvojio od lanca i k nama je donio
u naruju. Imala je utu kosicu, sve na uvojke, imala je
umazano lice, umazano suzama, branom i kolomau to ju je
s lanca nanosila na obraie kad je s njih brisala suze.
Djevojicu je od Baje preuzela Mirta i sve bi bilo blistavo
Baja bi postao milostiv junak u ovoj dungli, a mi njegovi
pomaga
i i poklonici da je djevoj
icu imao tko od naspreuzeti, njen otac, njena majka, i brinuti o njoj brigu kao to
je brinuo prije naleta onih prokletih aviona. Taj se netko,
meutim, nije javljao. Tko zna otkuda su te taljige dovezene i
tu se raspolovile, tko zna to je bilo s onima koji su uz
djevojicu putovali? Jesu li poginuli, jesu li se razbjeali, jesu li
tamo gdje je i prednji dio taljiga ili su se, kad su im pobjegli i
kola i konji, predomislili i, umjesto da idu naprijed, za konjima
i svojom djevojicom, vratili se odakle su i krenuli?
Cestom se kretao svatko tko se na bilo koji nain mogao
kretati. I mi smo morali krenuti, kamion asne radne slube,
nas troje i bitnica, ali nismo krenuti mogli, jer nismo imali
komu predati djevojicu. I umili smo je, i utjeili smo je i
nahranili smo je slanim krumpiriima, ali je nismo imali komu
predati da se o njoj brine. to s njom, pitalo se nas troje; to s
njom, pitao se satnik Hunjeta; to s njom, pitale su djevojke injihova zapovjednica. Ljudi pored nas prolaze, dolaze iz
pozadine otkuda su dole i te taljige s djevojicom, ali nitko od
onih to dolaze i prolaze ne kae da je to njegovo dijete.
Da je ostavimo kraj puta, neka tu stoji i plae dok njezini
ne naiu? Nije lijepo, nije u skladu sa sutinom milosra i nije
dostojno onog to znai Tarzan frizura. Da je sa sobom
povezemo, na Mirtinim koljenima, gdje se od poetka vozi Mir-
38
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
35/332
tin kovei s perikama i liilima? Mogli bismo kad bismo znali
dokle emo je tako voziti i komu emo je na kraju toga puta
predati. Mogli bismo kada bismo znali kamo mi zapravo idemo
i to nas sve na tom putu eka. Mogli bismo kad bismo mogli
znati da je i tamo negdje neemo.morati ostaviti kraj puta i
zaklju
iti kako bi bilo bolje da smo je ve
ovdje, kod Ro
nog,ostavili, kao to sada zakljuujemo kako bi bilo najbolje da je
Baja nije ni skidao s vree brana.
Kako je plitka posudica u kojoj drimo milosre i kako se
brzo troe zalihe junatva! Kako je elja za samoodranjem
duboka i, kad iz te dubine ikne, kako natkriljuje i nas i sve
oko nas!
Netko ree, netko od djevojaka i domobrana, da se krenuti
mora, da se stajati ne smije i da djevojicu nosimo, malo jedni,
malo drugi. Ako nita drugo ne budemo mogli, ostavit emo je
u nekom veem naselju, netko e je nai i odvesti kui. Drugi
rekoe da to ne valja, bit emo krivi to djevojica nikad nee
nai svoje roditelje, koji moraju biti tu negdje u pozadini, koji
e se kadtad pojaviti na ovom mjestu. Zato je ostavimo nanjenoj polovici kola i na njenoj vrei brana. I to kao da
odluismo! Ali nitko nije imao snage da djevojicu odnese do
njene vree brana. Tek jedan vojnik, na ope zaprepatenje,
ree da e on to uiniti kad drugi nitko nee.
Ja znam, dijete moje... ree on uzimajui djevojicu u
naruje ...ja znam kako se ovo zove. Nije mi prvi put da ovo
inim. Oprosti!Vojnik je iskoraio s kolnika na livadu uputivi se prema
ostatku onih kola. Bio je praen pogledima sviju nas,
ponienih i ojaenih nad svojom bespomonou i nad onim to
u toj bespomonosti inimo, kad je djevojica u krilu vojnika
rairila ruke i viknula:
Mama! Bako!
Dvije su ene, jedna sasvim mlada, ne mnogo starija od
pripadnica asne radne slube, a druga u etrdesetim
godinama, trale prema vojniku koliko su bre mogle i
odjednom obje uzele djevojicu u naruje, ljubile je i grlile.
Razumije se da smo s olakanjem prihvatili ovakav zavretak!
Ali je ovakvu zavretku prethodio drukiji zavretak, onaj kad
je vojnik s djevojicom u naruju poao prema vrei brana
govorei da on dobro zna o emu se ovdje radi. Zato je pravizavretak: taj u zagrljaju bake i mame s unukom i keri, u
39
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
36/332
bakinu i maminu zahvaljivanju, u njihovoj isprici da djevojicu
nisu naputale nego su izgubile vlast nad konjima i poispadale
iz kola, i u njihovoj prii da je djed djevojice poginuo prije tri
dana a da joj je otac negdje u vojnim postrojbama na ovom
putu bio bez sjaja, bez osjeanja da smo neto uinili i
u
injenim pobijedili neiscrpnu koli
inu sebi
nosti.Ato je bilo u sluaju s djevojicom, to je to vojnik prije
svih nas znao, doznali smo im smo krenuli.
Ne znam je li stanje na dijelu puta od Ronog do Zidanog
Mosta, kamo smo do mraka morali stii, iskljuivo bila
posljedica ona etiri avionska naleta ili je takvo stanje vladalo
i prije dolaska aviona. to god bilo, ono nije nalikovalo na
stanje na putu to smo ga dotad bili proli. Odjednom su se uzrub ceste, s jedne i s druge strane, uz sam kolnik i podalje od
njega, u itu na njivama i u travi na livadama, pojavile leine
mrtvih konja, smrskana seljaka kola, razliita prtljaga,
prevrnuti automobili, automobili koji gore i automobili koji su
jednostavno stali, crknuli, i postali beskorisni. Valjda su svim
onim biciklima to smo ih vidjeli da kreu iz Zagreba, na ovom
dijelu puta, po
ljun
anu i neutabanu, izdu
ile gume i popucalapedala toliko ih je bilo odbaenih u grabama pored puta.
U tom kru od vozila i prtljage koja se iz vozila rasula
leali su ljudi za koje nitko nije znao, jer ih nitko nije
pretraivao, jesu li mrtvi, jesu li u ranama ili su samo umorni
od puta i iznenaenja pa spavaju. Uz one to su leali i snivali
vjeni ili okrepljujui san, susretali smo ene, djecu i mukarce
kako sjede ili stoje, plau, bulje u prazno, a ako se pokrenu,
sudei po tomu u kakvu su stanju, prije e natrag nego
naprijed. Bilo ih je i izgubljenih, doista, onih koji su izgubili
svoje znance i svoj rod, i onih koji su se izbezumili i samo
odlutali. I jedni i drugi su nas pri susretu u mimoilasku pitali
jesmo li uli za toga i toga, jesmo li ga moda vidjeli, tako i
tako izgleda. Koga emo mi uti, koga emo vidjeti i
prepoznati?
Tada sam shvatio to je vojnik znao, a mi znali nismo, kad
je uzeo djevojicu iz Bajinih ruku i ponio je do njene polovice
kola. Sad i ja i svi ostali koji se nadaju doi tamo kamo smo
poli, znamo vojnikovo znanje. Ni uti ni vidjeti ni odbaena
vozila ni ljude uz njih to trae pomo ni uti ni vidjeti, nego
samo ii naprijed, ako se i ti ne misli, pomaui im, zaustaviti
na putu.
40
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
37/332
-
7/29/2019 Ivan Aralica Cetverored
38/332
Ni za no od osmog na deveti svibnja ne znam rei jesmo li je
probdjeli ili prespavali. Bilo je i jednoga i drugoga, pa e biti
da smo bdjeli. Borbe su na Zidanom Mostu trajale do pred
samo svitanje, a kad je pred svitanje pucnjava utihnula,
uhvatio nas je jo vei strah nego dok je trajala. Nismo znali
tko je pobjednik, nismo znali je li
ep probijen i ho
emo li urazdan krenuti naprijed ili nai uzmiu, kad nam ne bi
preostalo nita drugo nego povratak tamo otkuda smo krenuli.
I na tom povratku posvemanje rasulo!
U tim trenucima iekivanja ni ja ni Mirta nismo mogli
spavati. Ogrnuli smo se dekama i sjeli na sprud gledajui pod
sobom rijeku koja umi i nad sobom zoru koja svie. Pitao sam
je bi li, daje sada u na
em suterenskom stanu i da zna
tosada znade, krenula na civilizirani Zapad sa svojim vlasuljama
i liilim