IzvorničlanakUDK130.2:[316.323.64:009]Primljeno28.1.2013.

Alen TafraDivkovićeva2,HR–52100Pula

a.tafra09@gmail.com

Humanističke znanosti između neoliberalne globalizacije i kritike eurocentrizma

SažetakU vrtlogu akademskog kapitalizma, marginalizacija humanističkih znanosti predstavlja osobit primjer. Slijedom podvrgavanja utilitarističko-pozitivističkim načelima i kriteriji­ma, njihovu ugroženost pojačava taksonomijska razdvojenost od društvenih znanosti. No, dekonstrukcijska zadaća novih humanističkih znanosti nije zamisliva bez permanentnih transgresija propisanih akademskih granica. Naime, genealogija diskurzivnih struktura humanistike izvediva je jedino kroz prizmu njene upletenosti u historijsku genezu aktualnih struktura moći. Drugim riječima, potrebna je nova filozofija sadašnjosti/povijesti kao ho­listički okvir za istraživanje simultanog razvoja kako kapitalizma, kolonijalizma i eurocen­tričnog svjetskog sustava, tako i temeljnih kategorija modernih humanističkih znanosti. Na tragu Vattimove interpretacije Heideggerova pojma Verwindung, narečeni projekt dijagno­zu i perspektivu humanistike stoga postavlja u adekvatniji horizont Dusselove »planetarne paradigme«.

Ključne riječihumanističke znanosti, interdisciplinarnost, dekonstrukcija, globalizacija, eurocentrizam,filozofijapovijesti,planetarnaparadigma,JacquesDerrida,EnriqueDussel

1. Akademski kapitalizam i akademski pesimizam

Obziromnarazorneposljediceneoliberalizmapo javnoivisokoobrazova­nje,čini sedabaremanalizaaktualnesituacijenemanjka.Kakouvrtloguakademskogkapitalizmamarginalizacijahumanističkihznanostipredstavljaosobitprimjer,1razumljivojedaključnikritičkiprilozidolazeupravoiztogpravca.No,nakonSveučilišta u ruševinamaBillaReadingsa–knjigeobjav­ljene dvijegodinepotragičnojpogibijimladogautorauzrakoplovnojnesreći1994.–idefinitivnonakondesetljećemlađeLiessmannoveTeorije neobrazo­vanosti,gotovojenemogućeinajboljimkritikamapridatiispražnjeneozna­kekvalitetei»izvrsnosti«,adatonepoprateujediironijeilicinizma.2Kod

1»Humanistikapredstavljadisciplinuteorijskeproizvodnje koja ni na jednoj točci, niti pritehnološkim inovacijama niti pri organiza­ciji radnogprocesa,nitipri trženju iprodajinitipriorganizacijiuslugakojeomogućavajuopću infrastrukturu za proširenu reproduk­ciju kapitala i (zdravstvo, školstvo, kultura)reprodukciju radne snage, nije korisna zareprodukciju kapitalističkog sistema. Procesbudget cuts, ukidanja smjerova, programa iodsjeka temasovnog otpuštanja univerzitet­

skihradnikairadnicastogajeuvelikojvećinislučajevausmjerenprotivhumanistikepanijekarakteristika neoliberalnog odnosa spramuniverzitetailiznanostiucjelini…«(PrimožKrašovec, »Klasna borba u univerzitetskompolju«,u:Zarez306(2011),str.22).

2

Vidi:BillReadings,The University in Ruins,HarvardUniversityPress,CambridgeiLon­don 1996., str. 12–14, 21–43 passim; Kon­

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…412

najboljih, riječ jeo apokaliptički intoniranojkultur-pesimističkoj esejistici.Sudećipremafatalizmuskojimseneoliberalneobrazovnereformenameću–primjerice,uslovenskomIshodištu za nacionalni istraživački i inovacijski program–kao i tragicigubljenjaautonomijedruštveno-humanističkogpo­dručjakojagraničisfarsomoživljavanjateorijeodraza,3apokaliptikaovdjenijetekemotivanizraz,panitiuobičajenajeremijadaoduhovno-povijesnojsituacijinihilizma.Jer,neumoljivostekonomicističke»znanstvenepolitike«,kojaistodobnoparodira,pervertiraiproždiresmisaodruštvenihihumanistič­kihznanosti,savršenajekristalizacijastanjakojesuprijevišeodpolastoljećanajaviliHorkheimeriAdorno.Ideologijasestanjilauaksiompremakojemuinemožebitidrukčijenegoštojest;ona»višenijeomotač,negoprijetećaslikasvijeta«,dokzbiljapostajeideologijasebesame.4KakoporučujeMaryEvans,unaslovusvojeknjigeobritanskojinačicimnogoširegprocesa,nadjelujeUbijanje mišljenjaiSmrt sveučilišta. Ubojicudetektirauliku»biro­kratskihrotvajlera«kaoproduženeruke»racionalnebirokratskedržave21.stoljeća«.5MaxWeberprvijepostaviouvjerljivutezuobirokratskojdiscipli-ni, imunojnaosobanstav,kaovladajućojformidruštveneorganizacijebu­dućnosti.No,jošjeJacobBurckhardtoznačiomoderniusponklasebirokratakaopouzdaniindikatorskoresmrtionogadvosmislenogindividualizmakojijeiznjedrilarenesansa.Burckhardtovjepesimizamteškoodvojitiodnjegovihreakcionarnihstavovausmjerenihnesamoprotivkapitalizmanegoiprotivsocijalizma,demokracijeimasovnogdruštvakojedržavuikulturuugrožavaodozdo.6Očajničkivapećizadruštvenimiobrazovnimalternativama,Burck­hardtproročkipostavljaretoričkopitanje:

»Ilićenakrajusvepostatibiznis,kaouAmerici?«7

Kulturno relevantna razlika između industrijskogkapitalizma i socijalistič­kihalternativanepostojećajeizaBurckhardtovaprijateljaimlađegkolegusbaselskogsveučilišta–FriedrichaNietzschea.IsbitnodrukčijihpozicijafeministkinjeMaryEvans,činisedajeusporedbas»bjelokosnimkulama«,udobamasovneproizvodnjenaprenapučenimsveučilištima,izgubilasvakismisao.Podizanjekvotakultiviranogljudskogkapitalaposljedicajeosnovnepreobrazbesveučilišta,iz»kolektivnogsvijetaukojemuseneovisnoikritič­komišljenjevrednovalo«,usvijetčijevrijednostidiktirabirokracijomposre­dovana tržišnaekonomija.Stupitiubjelokosnukuluu tomenovomsvijetubilobiravno»usponunaEverestbezkisika«,zaključujeEvans.8Atavističkisukobiokosredstavaiklasnaborbanasvimrazinamastvarnostsusveučilišnehumanistikeu»postburžujskom«i»ultrakapitalističkom«dobu.9OdavnojeJaspersnajavioposljednjibojnipohodprotivljudskeplemenštine,nonjenop­stanaknijetražiouvidljivomlikusveučilišta,već»nevidljivojcrkvijednogacorpus mysticuma,uanonimnomlancuprijatelja«.10

Usvojempokušajuspašavanjahumanističkogidealaobrazovanja,bitnooslo­njenomnaNietzschea,činisedaiLiessmannprihvaćafatalnostpoistovjeći­vanja»sposobnostireflektivnedistancije«ikulturnogpesimizma.Itobilodakodkritičarakojigaoptužujuzapesimizamdenunciražurnalističkupoluobra­zovanostili,jošbolje,neobrazovanost11–bilodaisammelankoličnoopisujeduhovnu situaciju vremena prepuštenog posljednjoj istini tehnoznanstvenekulture.BolonjajesavršenarealizacijanajzlokobnijihNietzscheovihslutnji,usmisluotvorenogpodvrgavanjapoduzetništvutesvojevrsnomself-service ià-la-carteobrazovnomkonzumerizmu.12TimpovodomuTeoriji neobra­zovanosti nije teško izdvojiti efektne retoričke figure poput: »zastrašujućasablastmasovnog sveučilišta«,»projektprotuprosvjetiteljstva«,»institucio­nalizacijapoluobrazovanja«,»samosvjesnaodsutnostobrazovanja«,»najveći

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…413

prosvjetno-političkimanevarobmane«,»društvokojekljaštrislobodumišlje­nja«,»dominacijaropskihdušauznanstvenompogonu«,»društveno-politič­kaiobrazovno-političkatragedija«,»bijedasadašnjosti«te,konačno–»de-europeizacija«13i»oproštajodeuropskeidejepar exellence«.14Europa,tojeonaautoritativnavelikastvarkojajeiscrpilasvojemogućnosti,tepozivanaobnovu–kaonekoćNietzscheaiHeideggera–isamogLiessmanna.15

2. Zajednička geneza kulturnog pesimizma, postmoderne i kritike eurocentrizma

TemusudbineEuropeiZapada,raspravaopostmodernojkrizihumanistikedijeliskulturnimpesimizmomikritikomeurocentričnefilozofijepovijesti.

radPaulLiessmann,Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja, Naklada Jesenski iTurk,Zagreb2008.,str.63–88passim.

3

VidiIgorR.Žagar,»Kritika‘ishodišta’:Fah-idiotizamkao‘državnaznanstvenapolitika’«,u:Zarez 306(2011),str.26–27.

4

TheodorWiesengrundAdorno iMaxHork­heimer, Sociološke studije, Školska knjiga,Zagreb1980.,str.184.

5

MaryEvans,Killing Thinking: The Death of the Universities,Continuum,London iNewYork2004.,str.3.

6

VidiJacobBurckhardt,Razmišljanja o svjet­skoj povijesti, Prosvjeta, Zagreb 1999., str.130–131,183–194passim.Zakoncizanpri­kazBurckhardtova»historijskogpesimizma«vidi:ArthurHerman,The Idea of Decline in Western History,TheFreePress,NewYork1997.,str.83–88.

7

VidiJ.Burckhardt,op.cit.,str.193.Daovopitanje glasnoodjekuje i danas, vidi na pri­mjerumarksističkipostavljenekritike:Fred-ric Jameson, »Notes on Globalization as aPhilosophical Issue«, u: Fredric Jameson iMasao Miyoshi (ur.), The Cultures of Glo­balization,DukeUniversityPress,DurhamiLondon1998.

8

M.Evans,op.cit.,str.2.

9

Isto, str. ix. Za izraze u navodnicima vidi:Costanzo Preve, Filosofia del presente.Un mondo alla rovescia da interpretare,EdizioniSettimoSigillo,Rim2004., str.43,97,111,119, 128.Ovdje je riječ o najsuvremenijem–pohumanističkutradicijupogubnom–raz-vojupotencijalnekonfliktnostikulturnogas­pektaburžujskogživotaiekonomskogaspek­ta kapitalističkog društva.O ovome takođervidi:P.Krašovec,op.cit.

10

Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena,Maticahrvatska,Zagreb1998.,str.201.

11

VidiK.P.Liessmann,op.cit.,str.51–62pas-sim,149.

12

Kroz revoluciju potrošnje, medijatizaciju imerkantilizacijusvihvrijednosti,hiperpotro­šačko društvo – usprkos krizi obrazovanja ikulture–uspijevadjelovatipoputoslobodite­lja neumoljive pluralizacije, personalizacije,diverzifikacijeidentitetai»hiperumnožavanjaizbora«. Svojom glorifikacijom »revolucijepotrošnje«kaonoveili»cool«fazeupovijestizapadnogaindividualističkogidemokratskogideala, Gilles Lipovetsky ujedno ironijskipreporučuje prepuštanje globalnoj sociološ­kojtransformacijipomjeri»logikepraznine«koja vlada dobom »dovršene« ili »totalne«mode. Pritom francuski autor ne krije kakoje riječonovome,»homeopatskom«, fleksi­bilnijemilisoft tipupluralnogprogramiranjaidruštvenekontrole,kaodrugojstranideso­cijalizirajućeg učinka potrošačko-narcistič­kogsamoposluživanjaudruštvuznanja.VidiŽil Lipovecki, Carstvo prolaznog. Moda i njena sudbina u modernim društvima, Izda­vačka knjižarnica Zorana Stojanovića, prev.Jelena Stakić, SremskiKarlovci iNovi Sad1992.,str.8–16,151–155,167–180,217–233passim. Za obrazovni konzumerizam tako­đer vidi: B. Readings, op. cit., str. 27–29,130–131, 176–177; Alen Tafra, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti,Hr­vatskofilozofskodruštvo,Zagreb2008.,str.241–258passim.

13

K.P.Liessmann,op.cit.,str.91.

14

Isto,str.121.

15

VidiK.P.Liessmann,»OsvitZapada: jednarekonstrukcijaEurope«,u:Europski glasnik,4/1999.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…414

Postkolonijalni teoretičarRobertYoung tako povezuje politički proces de­kolonizacijeiusporednipokušajdekolonizacijeeuropskogmišljenjaihisto-riografije, naglašavajući pritomznakovitu činjenicuda je za jednuodnaj-ranijihuporaba termina ‘post-moderna’ zaslužanArnoldToynbee,koji istuantedatiraveć1875.16Tadazapadnacivilizacijaulaziurazdobljedramatičnihmutacijauvidusimultanihiproturječnihprocesaintenziviraneglobalizacijezapadnekultureiponovnogjačanjanezapadnihdržava.UkontekstubliskomfilozofijiterminprvikoristiRudolfPannwitz,itoutekstuKriza europske kul­ture iz1917.17AutorkojiseuzHesseaubrajameđupoznatiju»Zaratustrinudjecu«,svojukritiku»postmodernogčovjeka«temeljiuNietzscheovojkriticimodernitetaieuropskognihilizma,tražećiizlaz–ponovnonaNietzscheovutragu–utranseuropskojiorijentalnojviziji,kojatrebazapočetisotvaranjempremaistočnojEuropi.Sdrugestrane,Toynbeeipakprvikoristiterminufilo­zofijsko-povijesnomsmisluepohe–kojasebitnoakceleriraupravosVelikimratom–dok i sammožepredstavljatipretečupostmodernizmaobziromnapozitivnoprihvaćanjeparadoksasimultanostiglobalizacije i širenja svijestiokulturnoj relativnosti–pačak iprovincijalnosti–zapadnecivilizacije.18Dodajmo jošdaGianniVattimousvojojpoznatojanalizi»krajamoderne«nepropuštaukazatinajošjednogNietzscheovasljedbenikaizrazdobljaokoPrvogasvjetskograta,štovišenaparadigmatičnostSpenglerovePropasti Za­pada upogledudozrijevanjasvijestiokrizihumanizmauformikrizeeuro­centrizma.19

Spomenuta svijest filozofijski se najviše razvila kod JacquesaDerridaa, teRobertYoungsrazlogomprimjećujekakosekodraspravaometodidekon­strukciječestozanemarujedaDerridanavišemjestakritičkigovorio»iz­vjesnoj fundamentalnoj europeizaciji svjetskekulture«, »povijestiZapada«i»zapadnjačkojmetafizici«.20Nadovezujućisenatezuopovezanostionto­logijeieurocentrizma–kaobitanaspektLévinasovaviđenjaodnosaetikeipolitike–Derridaovadekonstrukcijanijetekgeneralnaepistemološkakritika,većpoglavitokritikatemeljaokcidentalnogznanja,kojaiskorištavaambiva­lentneresursezapadnjačkogteksta.21Relativizacijazakojusedekonstrukcijaobičnooptužuje,podrazumijevakarakterističnopostmodernudecentralizaci­juidekolonizacijueuropskogmišljenjainjegovaodnosapremabitkuizna­čenjuDrugog.A taj jeodnospovezans»tlačenjemi totalitarizmomistog«krozukupnufilozofijskutradiciju.22Sudbinanovijezapadnemislije»ušire­njuvlastitacarstvaumjeriukojojZapadsužavasvoje«.23Većgrčkielementpredstavlja»prevlastIstogiJednog«,kaotlačenje»kojezacijelonenalikujeijednomdrugomnasvijetu,ontološkomilitranscendentalnomtlačenju,kojejeujednoizvorialibisvakogtlačenjanasvijetu«.24

U predavanjuO humanističkim znanostima i filozofijskoj disciplini, izvor­nonamijenjenomUNESCO-u,Derridainzistirakakomeđunarodneustano­veutemeljeneu idejama ljudskihprava imeđunarodnogprava,udiskursui jeziku svojih povelja impliciraju filozofiju. Derridaovo polazište pritomjeuprefigurirajućojuloziKantoveIdeje opće povijesti s gledišta svjetskog građanstva.25Naime, teleologijskaosovinapotonje raspravepostala je tra­dicija europskemodernosti, postavljajući uvijekEuropu kao krajnju svrhuuniverzalnepovijesti.Otudasufilozofijainanjojutemeljenemeđunarodneustanovenaslijedileproblemeurocentričnogdiskursa,kojinasprisiljavada–dokprizivamokozmopolitskopravonafilozofiju–pitamoiomogućno­sti filozofijekoja senebi prepuštalanjenom»grčko-europskompodrijetluilimemoriji«,niti imtekpukooponirala.26Derridaipaknaglašavakakobitakvafilozofijamoralaizbjećizamornusuprotnosteurocentrizmaiantieuro­centrizma.Utujesvrhunužnoosvijestitikakofilozofija»višenijeodređena

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…415

programom,izvornimjezikomiligovorom«čijebisjećanjemoglobitido­voljnozaobnoviteljskootkrićenjenedestinacije.Sonestrane»kolonijalneilineokolonijalnedijalektikeprisvajanjaiotuđivanja«nesamodapostojedruginačinifilozofijenegojefilozofija»akopostojitakvastvar,tajdrugiput«.27Većsunjenikorijenisumnjivi,»bastardni,hibridni,kalemljeni,multilinearniipoliglotski«.28Uskladusovomstvarnošćukaootvorenomšansom,potreb­no je prilagoditi naše prakse bavljenja historijom, filozofijom i historijomfilozofije.Moglibismododati,ifilozofijompovijesti.OstajućivjeranKantu,Derridagovorio»novomdobuprosvjetiteljstvaza…novotisućljeće«,uko­jemće»politikamišljenja«sačuvatisvojuautonomijunesvodivunaznanost,tehnologiju,ekonomiju,politikuilireligiju.29Pritomposebnonaglašavakakonijeustanjurazdvajatimotivkozmopolitskogpravanafilozofijuodmotiva»demokracijeudolasku«,dodajućikakotoujednozahtijeva»novufilozofskurefleksiju«otomeštodemokracijamožeznačitiibiti.Jer,obziromnapove­

16

Vidi Arnold Toynbee, A Study of History. Abridgement of Volumes I–VI, D.C.Somer­vell (ur.), Oxford University Press, Oxford1987.,str.39.

17

VidiRudolfPannwitz,Die Krisis der Euro­päischen Kultur,HansCarlVerlag,Nürnberg1917.ZakoncizaniinstruktivanprikazPann­witzova afirmativnog, vitalističkog orijenta­lizma, vidiRaymondFurness,Zarathustra’s Children: A Study of a Lost Generation of German Writers,CamdenHouse,NewYork2000.,str.17–47passim.

18

Zaovuanticipatorskuanalizupostmodernogstanja,nerazlučivuodkritikeeurocentrizma,posebno vidi: Arnold Toynbee, A Study of History. Volume IX,OxfordUniversityPress,London1954.

19

GianniVattimo,Kraj moderne,Maticahrvat­ska, Zagreb 2000., str. 36. »Kakve god bilenjihovemane sa stajališta suvremene histo­riografije,kaosvjetskipovjesničariSpengleriToynbeedalekosupreteklisvojeprovinci­jalnijekolege,kojisuidaljenastojaligledatina svijet s eurocentričnih i nacionalističkihmotrišta« (Philip Pomper et al. (ur.),World History: Ideologies, Structures and Identities,Blackwell Publishers Ltd,Malden i Oxford1998.,str.4).

20

Vidi od Derridaa: »Choreographies«, en­gleski prijevodC.McDonald, u: J.Derrida,Points…: Interviews, 1974–1994, ElisabethWeber(ur.),StanfordUniversityPress,Stan­ford1995.,str.94–96;Pisanje i razlika,prev.VandaMikšić,Diskursi,Sarajevo2007., str.29,87,102,104,205–209.

21

VidiRobertJ.C.Young,White Mythologies: Writing History and the West, Routledge,LondoniNewYork2004.,str.49–51.

22

J.Derrida,Pisanje i razlika,str.97.

23

Isto,str.2.

24

Isto,str.87.

25

Vidi Immanuel Kant, »Ideja opće povijestis gledišta svjetskoggrađanstva«, u: I.Kant,Pravno-politički spisi,ZvonkoPosavec(ur.),Političkakultura,Zagreb2000.

26

J.Derrida,»OftheHumanitiesandthePhilo­sophicalDiscipline:TheRighttoPhilosophyfromtheCosmopoliticalPointofView«,en­gleskiprijevodThomasDutoit,u:Surfaces4(1994),str.14.

27

Isto,str.15.

28

Isto.HerderuiHegelusasvimsukonzistentneproturječnetvrdnjedasuGrcisvojadostignu­ćaderiviralioddrugih,tedasuuistovrijemeoni ipak originalni. Prema Hegelu, Grci suna neovisan način razvili duhovno izmate­rijalnihelemenatakojesuprimilioddrugih,dokHerder inzistirakakosuGrciprimljenosjemekultureopremili»sasvimnovomnara­vi«.Vidi:G.W.F.Hegel,Filozofija povijesti,Naprijed, Zagreb 1966., str. 249–252; J. G.Herder,Auch eine Philosophie zur Geschich­te der Bildung der Menschheit. Beytrag zu vielen Beyträgen des Jahrhunderts, Weid­mann, Riga 1774., str. 499. O korijenimafilozofije na tragu Derridaova navoda, pišeThomas McEvilley, The Shape of Ancient Thought: Comparative Studies in Greek and Indian Philosophies, Allworth Press, NewYork2002.

29

VidiJ.Derrida,»Of theHumanitiesand thePhilosophicalDiscipline«,str.17.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…416

zniceizmeđufilozofijeinjenegrčko-europskememorije,europskihjezikaizapadnjačkogmodelaonogaštosepremagrčkomnazivademokracijom–pri­sutanjeiznimanrizikkojinastupaizprošlihdanostiijošuvijekživihtragovahegemonija.30

3. Kritika eurocentrične filozofije povijesti kao uvjet interdisciplinarne humanistike

KonceptbudućedemokracijekojunajavljujeDerrida,blizakjekonceptubu­dućegaslobodnogiautonomnogsveučilištabezuvjeta,kaojedinommjestuostvarenjaidealanovihhumanističkihznanosti.Oneznačeponovnopromi­šljanjeiprevrednovanje»starih«paradigmi,kaoirazvijanjenovih.Otvore­nostbudućnosti inovomeuključujeotvorenostzaobnovukoja jemišljenakudikamo šire od tradicionalnog humanističkog projekta. Zadaća budućihhumanističkihznanostipodrazumijevanešto»višeodkritičkog«,točnije,de­konstrukciju.Pravonadekonstrukcijubezuvjetnoje»pravonapostavljanjekritičkihpitanja,nesamoopovijestipojmačovjekanegoiopovijestisamogpojmakritike«.31Kakotopravoizadaćamorazapočetiodvlastitepovijestiivlastitihaksiomahumanističkihznanosti,nedopustivojenjihovozatvaranjeunutartradicionalnihgranicahumanističkihodjela.Onećemoratikršitigra­niceizmeđudisciplina,nobezdapritomrastačuspecifičnostpojedinihstruka»uonomeštosečestonejasnonazivainterdisciplinarnošću«,ilipakuokviru»drugogadobrogpojmazasve,‘kulturalnihstudija’«.32Usvimodsjecima,proučavatćenadasvepovijestpojmovapoputčovjekaidemokracije,kojisugradećiseistovremenouspostavljalistruke.33Pozivajućisenajavniprostor,novehumanističkeznanostisačuvatćevezusepohomprosvjetiteljstva,ističeDerrida.34

Smislenostzahtjevazakritikomilidekonstrukcijomuhumanističkimznano­stima,zahtjevaneodvojivogkakoodzahtjevazainterdisciplinarnošćutakoiodkozmopolitskogpravanafilozofiju,pokušatćemoobrazložitipomoćudvaprimjera.Obziromdasetemeljneaporijeeuropskogfilozofskogistraživanjapojavljujuuneodvojivojpovezanostishistorijom,riječjeujednoozahtjevuzasučeljavanjemfilozofijskemisliionogaštoMassimoCacciarinaziva»ve­likompovijesnomznanošću«.35UpitanjusudvojicaautorakojisDerridaomdijelenasljeđeprosvjetiteljstva,stimeštojekodnjihnaglašenalojalnostide­jiprogresaujednoposredovana iuvjetovanavjernošćuHegelovoj filozofijipovijesti.Potonjaseutolikoispostavljakaosvojevrsniprobnikamendekon­strukcijskekritikeeurocentrizma.36

Kakoskupasprljavomvodomantieurocentrizamnebibacioidijete,javilasuseunovijevrijemeirazličitakozmopolitskashvaćanjamoderniteta,međukojimajenajvažnijatezaorazličitim»univerzalizmima«i»višestrukimmo­dernitetima«,čijijeglavnizagovornikShmuelNoahEisenstadt.37Kaokontru»višestrukimmodernitetima«,ukojimaprepoznaje štetnooslobađanjemo­dernitetaodnjegovaantagonizmausađenogukapitalističkomsustavu,Sla­vojŽižekiznosi»ljevičarskuobranueurocentrizma«.Uistoimenomtekstuiz1998.osuđuje»postmoderneljevičarskeintelektualce«zbogsvojevrsnepara­nojeodnavodna»protofašističkogeurocentričnogkulturnogimperijalizma«.TemeljnapremisaŽižekovezamisli»ljevičarskeaproprijacijeeuropskogapo­litičkognasljeđa«jetezakakoje»pravapolitika«(politics proper)fenomenkojisenajranijejavljaustarojGrčkoj,kadasupripadnicidemosapoprviputastalikaopredstavnici»čitavogdruštva,istinskeuniverzalnosti«.38Čitavupo­vijesteuropskepolitičkemislimožeseponjemusvestinanizporicanjatogagotovomitskogmomentarođenjapolitičkog.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…417

No,primijetitćemoovdje,historijskipristupiobzirpremaonimakojisuizu­miliiriječipojamdemokracijeponajprijenalažerazlikovanjedemokracije»starih«odsvihnjenihkasnijihinačica.Termindemos,dorskogpodrijetla,uAteninanerazlučivnačinoznačavanarodkojiživinaodređenomteritorijuisamtajteritorijkaomjestopodrijetla.Dakle,građanstvo,jednakost,slobodaisudjelovanjeunarodnomsuverenitetu,upotpunostiovisiorođenjukojimsestječepripadnostzajednicisrodnika,utemeljenojumituoautohtonosti.39

30

Vidiisto,str.18.

31

J. Derrida, »Sveučilište bez uvjeta«, u:Eu­ropski glasnik 14(2009),str.234–235.

32

Isto, str.259.Zakritiku interdisciplinarnostisvedene na kulturalne studije, vidi: B. Rea­dings,op.cit.,str.89–118passim.

33

Vidiisto,str.260–261.Međukritičko-dekon­strukcijskezadatkekojiseovimtragomname­ću,svakakovaljaubrojitiipreispitivanjepojmaEurope,kaoipovijestieurocentričnekonceptu­alizacijekulturno-povijesnihepoha.Kakojeupotonjemslučajuvećzanabrajanjeuspješnijihdjelaiautora(MartinBernal,TomažMastnak,LarryWolff i dr.) potrebnopriličnoprostora,ovdje–višeuprilogprvojzadaći–valjaistak-nutibaremsljedeću studiju:TomažMastnak,Evropa: istorija političkog pojma,Beogradskikrug,Beograd2007.Narečenezadaćezahtije­vajubitnouvažavanje isprepleteneafirmacijepoststrukturalizma, postkolonijalnih studija inovijehistoriografije.

34

VidiJ.Derrida,»Sveučilištebezuvjeta«,str.236.

35

Massimo Cacciari, Geo-filozofija Europe,Ceres,Zagreb1996.,str.9.

36

Hegel je dio tradicije romantičke, kulturali­stičkefilozofijepovijesti, teonnikoncepci­jomuniverzalnogasvjetskogduhaneuspijevaočuvatidistinkcijuizmeđuhistorijskeietno­lošketaksonomije,većkonstruirapovijestnaupravo»endogeni«način,ukojemuseikro­nološkiigeografskisusjednepovijestiprosu­đuju inkomenzurabilnima.VidiAzizAl-Az­meh,The Times of History: Universal Topics in Islamic Historiography,CentralEuropeanUniversityPress,Budimpešta 2007.Progresprincipaslobodeisvjetskogduharealiziraseunjegovushematskijasnonaznačenomtrans-ferupremaZapadu,gdje istiprogres svojimranijimnositeljimasukcesivnopresuđujepadu pasivnost ahistoričnosti koja time postajenjihovabit.Maršsvjetskogduha jeusvojojosnovnojshemitranslatio imperii,aHegelnenalazi potrebnim izraziti sućut kolateralnimžrtvamaeuropskogimperijalizmakojimalu­

kavstvoumakrči put svjetskomduhu.TakojeHegelusvojevrijemebezrezervnopodrža­vaoifrancuskukolonijalnuekspanzijuusje­vernojAfrici.VidiG.W.F.Hegel,Filozofija povijesti,Naprijed,Zagreb1966.,str.99.ZarazlikuodKantaiHerdera,Hegelunedostajebilo kakav respekt prema drugim, suvreme­nimnezapadnimkulturama,kojimaje,impli­citno,kaojedinanadaostavljenamogućnostimitacijeeuropskogmodela.Dakle,Hegelovjeuniverzalizamvezanuzsvojepartikularnokao »konkretno univerzalno«, što se u kon­tekstu bavljenja historijskim materijalommanifestirananačinsmještanjaprijestolnicesvjetskogduhauEuropukrozproteklihdvijei pol tisuće godina. Perspektiva koju svjet­skom duhu Hegel otvara još zapadnije – uAmericiindustrijeigrađanskogporetka–tekjenovadionicakojubakljaprogresaprolazinasvojemzapadnomkursu.Hegel jemoraoizbjećiproturječjeukojebigaodveoprodu­žetakokcidentalnogkretanjasvjetskogduha,što je jedino mogao postići prezentističkimzatvaranjemistinekaocjelineunagovještajukrajapovijesti,nakojićesekasnijenadove­zatiFukuyama.

37

VidiShmuelN.Eisenstadt(ur.),Multiple Mo­dernities,TransactionPublishers,NewBrun­swick2002.

38

VidiSlavojŽižek,»ALeftistPleafor‘Euro­centrism’«, u:Critical Inquiry 24 (4/1998),str.988.

39

VidiAlaindeBenoist,Democrazia: il proble­ma,talijanskiprijevodMarcoTarchi,Arnauded.,Firenze1985.,str.14–21.Atenskimitoautohtonosti govori o posebnoj vezi atičkogtla i samihAtenjana,kojikaosrodnicivukupodrijetlo od prva dva kralja, iz samog tlaizniklihKekropa iErehteja.Snagu togmita–posvjedočenogkodHomera,Herodota,Pin­dara,Aristofana, Tukidida i drugih – zornoilustriračinjenicadaje451/450.pr.Kr.Pop-perov demokratski heroj Periklo uveo novizakon koji atensko građanstvo ograničavasamo na djecu čija su oba roditelja atenskigrađani.VidiBenjaminIsaac,The Invention of Racism in Classical Antiquity, PrincetonUniversity Press, New Jersey i Woodstock2004.,str.113–124.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…418

Nadalje,zamijenimolinarativosegregiranojiautonomnojgrčkojpovijestiširom perspektivom svjetskih sustava te je smjestimo umeđuovisnu povi­jestširegamediteranskogibliskoistočnogprostora,ukazujesefundamentalniprocijepizmeđuhegemonskihisrednjihilimanjihpoleis.Tojenužnoimatiuvidukakobiseobustavilaoddevetnaestogstoljećadodanasživanastojanjaokohomogenizirane,atenocentričnedefinicijepolisa.40MinimalnadefinicijapolisamožesepremaKostasuVlassopoulosuuspješnoprimijenitiinaBliskiistok,gdjenovijaistraživanjauočavajustupnjevanjekonceptaslobodeijasnurazliku robova i slobodnih ljudi.41Usvjetluparcijalnosti i fragmentarnostiizvorazagrađanstvo i samoupravuuGrčkoj–koju sugeneracije autora slakoćomriješilitakoštosugovorećiogrčkompolisuopćenitoimpliciralionoštovrijedizaAtenu–besmislenoješkrtostizvorazabliskoistočnograđanstvoielementeautonomijenavoditikaodefinitivandokaznjihovanepostojanja.Radkopenhaškogcentrazapolis(Copenhagen Polis Centre)nedvojbenojedokazaodaautonomijausmislupolitičkeneovisnostiuvanjskimodnosimanikadanijebiladiogrčkogkonceptapolisa,niuteorijskomniupraktičnomsmislu.42Uokcidentalističkomdiskursuogrčkojdemokracijionaseshvaćakaounutarnjiinstitucionalniaranžmansvakogazasebnogdruštva,bezdaseobraćapažnjanaspecifičnekonjunkturepolitikemoćičitavihsustava.No,GrciokojimajeriječupravilusuAtenjaniizrazdobljakadajenjihovimperi­jalističkipolisuspostaviohegemonijuuvelikomdijeluGrčke.43Takviateno­centričnipristupinastojezaboravitidajesnagaatenskedemokracijeovisilaubitnojmjerionjenomimperijalnommjestuunutar–grčkog,mediteranskogilisvjetskog–političkogsustavauklasičnomrazdoblju.Kaoštojeidanas»vrijednopitatijeliodsustvoliberalneparlamentarnedemokracijeiznajve­ćegdijelasvjetskogsustavaupravoonoštočinimogućimnjenopostojanjeumalom dijelu jezgre sistema«,44Vlassopoulos postavlja pitanje o smisludemokracije koja je pod kontrolom imperijalnih ili hegemonijskih sila, pamakariAtene.Izaključuje:»Političkeborbe,ideologijeiinstitucijeimajumjestouspecifičnimpovijesnimkonjunkturama;onesenemogusupsumiratiuokcidentalističkuigru(ponovnog)otkrića‘politike’ilidemokra­cijeodstraneZapadaunjegovimrazličitiminkarnacijama.«45

Udrugomprimjeru,poslužitćemose,zakritičkopromišljanjeeurocentrizmanaročitokorisnim,pogledomizvana.46EgipatskiekonomistSamirAminijuž­noameričkifilozofEnriqueDusselsvojeinterdisciplinarneprojektesmještajuuokvirfilozofijepovijestizakojujeodpresudnogznačaja1492.Dakle,pravitrenutakrađanjamodernogsvijetazanjihjetzv.otkrićeAmerike,skojimsepoklapainastanaknovogadruštveno-ekonomskogsustava,kvalitativnodruk­čijegodsvihprethodnih.Jedanodnajvećihhendikepaprevladavajućedru-štveneznanosti–kojiujednokočisvenaporeoko»univerzalnogoslobađanjačovječanstva«–premaAminuležiupravounesposobnostidasepovežutadvaaspektamodernogsvijeta.Predmoderniopćioblikcivilizacijekojipret­hodi1492.biojejošfragmentiranurelativnoautonomnekulturnesvjetove,dabinakonrečenogdatumakrenuloosvajanjeglobusaiizgradnja»sustavautemeljenanakapitalističkojeksploatacijiinejednakostinaroda«krozidućihpet stoljeća.47Dussel sa svoje strane razlikuje eurocentričnu i »planetarnuparadigmu«, gdje prvamodernitet formulira – klasičan primjer predstavljaMaxWeber–kaoekskluzivnoeuropski fenomenkoji svojepočetke imausrednjemvijeku,dokpunirazvitaknaglobalnojrazinidoživljavakasnije.48TajrazvitakEuropabitrebaladugovatisvojimunutarnjimobilježjima,apo­sebiceracionalnosti.NatraguSpenglera,Dusselodbacujetrodiobusvjetskepovijestinaantiku,srednjiinovivijekkao»pseudoznanstvenu«,»ideološkuideformirajuću«.49Raskidstimsuženimhorizontomufilozofijiieticiuvjet

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…419

jenjihovaotvaranjaplanetarnojsferi.Naime,»planetarnaparadigma«sasvo­jegšireghorizonta»konceptualiziramodernitetkaokulturucentra ‘svjetskogsustava’, prvoga svjetskog sustava, posredstvom inkorporacijeAmerindije,tekaorezultatmanagementaove‘centralnosti’«.50Iz teperspektiveeurop­skimodernitetnijeneovisani»autopojetički«,već»dio svjetskogsustava«–točnije,njegovosredište.Utolikojemodernitetplanetaran,apremaDusseluzapočinjeprvosa»simultanim«uspostavljanjemŠpanjolske injenepreko­morske»periferije«.51Dakle,modernitetjenerazdvojanodsustava»središte–periferija«.Planetarnareformulacijamoderniteta,tvrdiDussel,uapsolutnomsmislumijenjasmisaomoderniteta,asnjimeishvaćanjepodrijetlairazvojasuvremenekrize,uključujućiovdjei»sadržajzakašnjelogmodernitetailipost-moderniteta«.52TosdrugestraneznačidacentralnostEuropeusvjetskomsustavunijeproizvodnjeneprethodne»unutarnjeakumuliranenadmoći«naddrugimkulturama,već»bitnaposljedicajednostavnečinjeniceotkrića,osva­janja,kolonizacijeiintegracije(supsumcije)Amerindije«.53Utomeležitajnaeuropske»komparativneprednosti«nadOsmanskimCarstvom, Indijom iliKinom.Ujedno,svakihelenocentričniilieurocentričniargumentweberijan­skogtipamožesedokazatineistinitimukoliko1492.shvatimokaotemeljnidatumzausporedbunavodnonadmoćnogZapadaidrugihkultura.54Tekjenarečenimanagement omogućioEuropi njenu transformaciju u svojevrsnu»refleksivnu svijest« svjetskepovijesti,naposeu likumoderne filozofije, itoodDescartesasvedoHabermasa.DusselnaročitoHabermasovojanalizi

40

Vidi Kostas Vlassopoulos, Unthinking the Greek Polis. Ancient Greek History Beyond Eurocentrism, Cambridge University Press,Cambridge2007.,str.96.

41

Vidi:isto,str.56,104;DanielC.Snell,Flight and Freedom in the Ancient Near East,Brill,Leiden2001.,str.40–43.

42

VidiMogensHermanHansen (ur.),A Com­parative Study of Thirty City-State Cultures,Kongelige Danske Videnskabernes Selskab,Kopenhagen 2000.; Daniel C. Snell, Flight and Freedom in the Ancient Near East,Brill,Leiden2001.

43

VidiK.Vlassopoulos,op.cit.,str.116.

44

Isto.

45

Isto,str.117.

46

Koncizan i nama instruktivan primjer dajeSamirAmin,»PoglednaEuropuizvana«,u:Zarez337(2012).

47

VidiS.Amin,»1492«,u:Monthly Review44(1992).

48

Vidi Enrique D. Dussel, »Beyond Euro-centrism:TheWorld-System and theLimits

ofModernity«, u: F. Jameson iM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.3.

49

Isto,str.4.

50

Isto.

51

EnriqueD.Dussel,The Invention of the Ame­ricas: Eclipse of »the Other« and the Myth of Modernity,engleskiprijevodMichaelD.Bar­ber,Continuum,NewYork1995.,str.10–11.

52

E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.Ja­mesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.4.Jedi­ninačinspašavanjaemancipacijskogpotenci­jalamodernitetaDusselprepoznajeunjegovunadilaženjuprojektomtransmoderniteta,kojipodržava dignitet i identitet drugih kultura;drugim riječima,unapuštanju eurocentričnepremise moderniteta. »Postmoderni autori,poputLyotarda,VattimaiRortyja,kritizirajumodernu racionalnostkao instrument terora,alijajekritiziramzatojersakrivasvojvlastitiiracionalni mit. Pokušavam prevladati mo­dernitetkroz‘transmodernitet,projektbuduć­nosti’–kojibimogaoslužitikaoalternativninaslovoveknjige«(E.Dussel,The Invention of the Americas,str.12).

53

E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.Ja­mesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.5.

54

Vidiisto,str.22.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…420

Neuzeit-azamjeraignoriranjeotkrićaiosvajanjaAmerikekaodeterminantemoderniteta.Naime,Habermaskao»historijski ključne događaje afirmiranjaprincipasubjektivnosti«navodi»reformaciju,prosvjetiteljstvoifrancusku re­voluciju«.55No,DusselusuŠpanjolskai1492.nezaobilaznijerčine»drugolice,alteritet(te-ixtli naastečkom),esencijalanzamodernitet«.56EuropskiegokonačnoizranjanameksičkomtluuprototipskomlikuHernánaCorté­sa,kao»gospodar-svijetaivolja-za-moć«.57Izpotonjeperspektive,europskevrijednostiidostignućazapravosu»posljedicepremještanja drevnogsredištatrećeg stadija interregionalnog sustava premaEuropi«; uključujući ovdje ikapitalizamkaoplod,aneuzrokeuropskecentralizacijeunutarprvoguistinusvjetskogsustavaupovijesti.58

NatraguisključivanjaLatinskeAmerike,navedimojošslučajHardtaiNegri­jakoji,usprkospostuliraneinterdisciplinarnosti,gubeizvidavažneekonom­skeihistorijskerealnostiameričkogimperijalizma,čijijesvojevrsnidemantiodlučnomsnagomuslijediotekgodinudanapoobjavljivanjuImperija.59Nji­hovozanemarivanjekompleksnostistruktureimperijalističkogsustavazasi­gurnoimavezespreferiranjemsjevernoameričkedruštveneznanosti–»im­perijalnomameričkom ideokracijom«60 – u odnosu na perspektivu koju bimoglapružitibarpolustoljetnatradicijalatinoameričkihdebataoovisnosti,neokolonijalizmu i imperijalizmu.61AtilioBoron jeposljedicu jednostavnoocijenio kao »neadekvatnu socijalnu kartografiju«, a imperij bez imperija­lizmanazvao»paralizirajućimpolitičkimoksimoronom«.62 IakoseHardt iNegrioslanjajuinainterdisciplinarnedruštveneznanstvenikeholističkogza­mahapoputSamiraAmina,ImmanuelaWallersteinaiAndreaGunderaFran­ka,Imperij takođerprovociranizpitanjaoadekvatnommodelusuradnjedru-štvenihihumanističkihznanosti,osobitoobziromnanjihovrazličitpoložajnasveučilištuiuodnosunaneoliberalnuglobalizaciju.Naime, izgradnja i osamostaljivanje transnacionalnih kulturno-obrazovnihmreža i institucija za nacionalne sudionike znači gubitak na planu suvere­niteta i legitimnemoći.KakoprimjećujeRichardMunch, oni se svode nauloguagenataglobalnekultureijedinoprekonjestječulegitimaciju,usprkosproturječnomočuvanjulokalnihidiosinkrazija,teposljedičnojdisfunkcional­nojhibridnosti i anomiji.63Globalnaakademskaelita, koja raspolažemoćisakralizacije znanja, uglavnom se regrutira iz redova američkih vrhunskihsveučilišta.Obziromnarastlegitimacijskemoćimeđunarodnihmreža,usta­novaiparadigmi,širomsvijetasličnosedefinirajuproblemikojisezatimirješavajunasličannačin.Tijekomtogprocesadaljenapredujeipodvrgavanjepovijesnihlokalnihpraksiglobalnimekonomskimmisaonimmodelima(New Public Management).64Štosepotonjihtiče,možeseustvrditikakoSADmo­nopolizira njihovukonstrukciju i križarskimžarom raspiruje tu vjeru sači­njenuodscijentizma,biheviorizma,operacionalizma idrugihentuzijazamakvantitativnenaravi.Premapodacima skrajaprošlog stoljeća,međuprvih30časopisaoekonomijiusvijetu,21seuređujeuSAD,70%urednikadje­lujeuokviruameričkihustanova,a66%autorasusjevernoamerikanci.Riječjeopravojskolastici,oslonjenojnamoćnucrkvenuorganizacijusbrojnimsvećenstvom,biskupimaikatedralama.65Globalnavlasteksperatajačajeodlokalnihformipolitičkogodlučivanja,pasamimtimeiodnacionalnihelitakojimajeobrazovanjeistrgnutoizruku.KaoštoprimjećujeRastkoMočnik,slovenskabirokratskaispostavaglobalneobrazovneelite

»…potiskujeovdašnjeznanstveneprakseuneokolonijalnuovisnostodeuroatlantskogkapitalainjegovihideološkihaparata,onemogućavajućiimdaserazvijajupovlastitimlogikamainapodlozisvojihbrojnihznačajnihtradicija«.66

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…421

Lokalneznanstvenepraksesustavnosedezartikuliraju(Amin),odvajajuodvlastite injojbliskih tradicija, te svojevrsnim tunelom67vezujuuzsredištamoćiinjimaodgovarajućedominantneprakse.Idoksedruštveneznanostimogupodvrgnutiutilitarističko-pozitivističkimnačelimaikriterijimai takonaćisvojulegitimacijuisistemskunišu,humanističkeznanostiupostburžuj­skomiultrakapitalističkomdobusastajalištasistemaizgledajusvebeskori­snije.68Štosefilozofijetiče,unjojjetijekom20.stoljećapostupnoprevladaojezikužegsredištasvjetskogsistema,pasamimtimeiutjecajSADufilozo­fiji.KakoprimjećujeSteveFuller,SjedinjeneDržavetakođermoguposlužitikaoindikatortrendovapojačaneprofesionalizacijeispecijalizacijeufilozofi­ji,slabljenjanjenenormativnemisijeipratećegpovlačenjaizjavnosti.69

Zaključak

Usprkosbrojnimargumentimauprilogpesimizmu,nemadrugogizlazamimoprobijanjaputanovojfilozofijisadašnjosti/povijesti.70Onatrebapružitiholi­stičkiokvirzaistraživanjesimultanograzvojakakokapitalizma,kolonijaliz­

55

JürgenHabermas,Filozofski diskurs moderne. Dvanaest Predavanja,Globus,Zagreb1988.,str.22.»LatinskaAmerika,AfrikailiAzija,ne­majuznačajazafilozofaizFrankfurta!Uovojsebičnoj,eurocentričnojdefinicijimoderniteta,Habermas poistovjećuje europsku partikular­nostsasvjetskomuniverzalnošću«(E.Dussel,The Invention of the Americas,str.35).

56

Isto,str.26.

57

Isto.

58

E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.Ja­mesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.4.Na­rečeni treći stadij svoje je klasično vrijemeimaoudobabagdadskogkalifata(762–1258),dokjeprvisvjetskisustavcentriranokosje­vernogAtlantika.

59

VidiMichaelHardtiAntonioNegri,Imperij,Arkzind.o.o.iMultimedijalniinstitut,Zagreb2003.

60

C.Preve,op.cit.,str.112–117.

61

VidiAtilioA. Boron, Empire and Imperia­lism, engleski prijevod Jessica Casiro, ZedBooks,LondoniNewYork2005.,str.23–29,37–41.

62

Isto,str.19.

63

Vidi R.Munch, »Obrazovanje i znanost iz­međuglobalne kulture i nacionalnih razvoj­nih puteva«, u:Europski glasnik 14 (2009),str.369–372.

64

Vidiisto,str.372–378.

65

Vidi Carlo Gambescia, Mercato, EdizioniSettimoSigillo,Rim2003.,str.20.

66

R.Močnik, »Kritika ‘Ishodišta’. Opasna zaznanost, štetna za društvo«, u: »Akademskikapitalizam«,Zarez 306,str.30.

67

O »tunelskoj viziji« kao standardnoj per­spektivieurocentričnehistoriografije,slijepojza izvanjske utjecaje na navodno endoge­ni europski progres, vidi: James Blaut, The Colonizer’s Model of the World,TheGuilfordPress,NewYork1993.,str.3–8.

68

VidiP.Krašovec,op.cit.

69

S.Fuller,The Sociology of Intellectual Life. The Career of the Mind in and around the Academy,SAGEPublications,Londonetal.2009.,str.62–82passim.

70

Potonjom sintagmom nastoji se osvijestitikakosuhistorijskefiguracijeprošlosticentri­rane upravo u prezentu. Slijedom epistemo­loškog uvjerenja da se iz same prošlosti nemože izvući njeno značenje i smisao, svrhuhistorijskogistraživanjavaljatražitinadasveu senzibilizaciji za dinamički element u sa­dašnjosti,svekakobiseomogućioodgovor­nijiprijelazubudućnost.VidiHaydenWhite,»TheBurdenofHistory«,u:History and The­ory5(2/1966),str.133.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…422

maieurocentričnogsvjetskogsustava,takoitemeljnihkategorijamodernihhumanističkih znanosti. Tražena genealogija i/ili dekonstrukcija naslijeđe­nihdiskurzivnihstrukturahumanistikeizvedivajejedinokrozprizmunjeneupletenostiuhistorijskugenezuaktualnihstrukturamoći.Posrijedijeibitanpreduvjetrestrukturiranjaprojektamoderneusvrhurevitalizacijeipotpuni­jeafirmacijeidealapoputmira,slobode,demokracijeipravde.Tosvakakopodrazumijevaiprekoračenjegranicaideologiziranihkulturnihidentiteta,unastojanjuzabudućimsusretomkulturneraznolikostiiobnovljenahumaniz­makojinipoštonećeisključivatiglobalnopostavljeneekonomskeipolitičkeciljeve,veććeihpostavitiupravousvojesredište.71No,kakobiserečenegraniceprekoračileitakootvorilamogućnostnekihistinskinovihpovijesnihdogađaja-zgoda,modernainasljeđeprosvjetiteljstvamorajuosvijestitiisvo­jevlastitegranice,isječenekrozpovijesteuropskog/zapadnogodnosapremaDrugom.NatraguDussela,narečeniiskorakmogućejezamislitikao»noviprojekttransmoderne«kojićepodržavatidignitet i identitetdrugihkultura,sonestranekakoeurocentričnihpremisamodernetakoiantihumanističkihaspekatapostmoderne.72Potonjimaseproblemaktualnekrizekrivosvodinapukineuspjehprosvjetiteljskogprojekta,čimesezanemarujenjegovlegiti­mniiemancipacijskismisao.SlijedomVattimoveinterpretacijeHeideggero­vapojmaVerwindung,»prevladavanje«projektamoderne–njegovo»prebo­lijevanje«–projektom»transmoderne«mogućejejedinouzuvjetistodobnogpriznavanja pripadnosti nasljeđu prosvjetiteljstva73 i preuzimanjem odgo­vornostizanjegovumogućubudućnost.UtolikonarečeniprojektdijagnozuiperspektivuhumanistikenužnopostavljauadekvatnijihorizontDusselove»planetarneparadigme«.Nasuprotdisperzijiuniz izoliranihhistorija imi­krohistorija, humanističkim znanostima nameće se kompleksna interakcijarazličitihdiskurzivnihrazina,najčešćeljubomornoodijeljenihakademskompraksompodjelerada.Umjeriukojoj»sveučilištebezuvjeta«zahtjevarevi­zijuKantovedefinicijemodernogsveučilišta,trebaupozoritinaopasnostdapostmoderni razvoj interdisciplinarnih programamože biti i oblik daljnjegprodoratržišnihreformiuvidufleksibilizacijeiprekarizacije.Također,iuvo­đenja neakademskih standarda u ime otvaranja problemima tzv. »stvarnogsvijeta«koji,zarazlikuodšezdesetihgodina,višenisuformuliraniuduhukritičkogmišljenja,većglobalnogtržišnognatjecanja.74Kakoterminipoput‘holizma’,‘integrativnosti’ i‘sinteze’nebiširilipanikuinepovjerenje,va­ljasepodsjetitidagenealogijskidoseginterdisciplinarnostinajdaljedopireuhumanistici,točnijedogrčkefilozofije.75Stoga,dabikritičkainterdiscipli­narnostostvarilasvojsinergijskiefektusredpoplavenoveinterdisciplinarneretorike,filozofijamora(p)ostatinjenaosnovnafunkcija–onakritičko-de­konstrukcijskogmišljenja.Suprotnorastakanjuposebnostistruka,filozofijamožedoprinijeti razvoju svoje injihovekritičke samosvijesti,kojaovisiopriznanjudainajtemeljnijepretpostavkemogubitipreispitivanenovimna­činimamišljenjakojidolaze izvana.76Kao štoprimjećujeCostanzoPreve,odkojegapreuzimamizraz‘filozofijasadašnjosti’,onamožebitiplodjedinokolektivnognaporaistogaproizvodčitavegeneracije.77Kolikojeopetjasnodaživimouvrijemeprijelaza–interregnuma–tolikojeiteškoopisatinje­goveintelektualnekoordinate.Sidealističkogstajalištaopravdanjemožebitidavrijemezasovinletjošnijesazrelo.No,izgledadazaovugeneracijutonećebitidovoljno.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)

A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…423

Alen Tafra

The Humanities between Neoliberal Globalization and the Critique of Eurocentrism

AbstractIn the vortex of academic capitalism, the marginalization of humanities represents a peculiar case. Besides subjugation to principles and criteria of utilitarianism and positivism, their pre­cariousness has been aggravated by means of their taxonomic separation from social sciences. Nevertheless, the deconstructionist task of the new humanities is not conceivable without the permanent transgressions of prescribed academic borders. Namely, the genealogy of discursive structures of humanities is possible only through the prism of their involvement in the historical genesis of actual power structures. In other words, the new philosophy of present/history has been called for. It should operate as a holistic framework for the investigations of the simul­taneous developments not only of capitalism, colonialism and the Eurocentric world system, but of the main categories of modern humanities as well. Following Vattimo’s interpretation of Heidegger’s concept of Verwindung, this project inserts the diagnosis and prospective of huma­nities within the more adequate horizon of Dussel’s “planetary paradigm”.

Key wordshumanities, interdisciplinarity, deconstruction, globalization, eurocentrism, philosophy of history,planetaryparadigm,JacquesDerrida,EnriqueDussel

71

VidiŽarkoPaić,Politika identiteta. Kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb2005.

72

Jedininačinspašavanjaemancipacijskogpo-tencijala moderniteta Dussel prepoznaje unjegovunadilaženjuprojektomtransmoderni­teta,kojipodržavadignitet i identitetdrugihkultura;drugimriječima,unapuštanjueuro­centričnepremisemoderniteta.»Postmoderniautori,poputLyotarda,VattimaiRortyja,kri­tizirajumodernuracionalnostkaoinstrumentterora,alijajekritiziramzatojersakrivasvojvlastitiiracionalnimit.Pokušavamprevlada­ti modernitet kroz ‘transmodernitet, projektbudućnosti’–kojibimogaoslužitikaoalter-nativni naslov ove knjige« (E. Dussel, The Invention of the Americas,str.12).

73

VidiDipeshChakrabarty,Provincializing Eu­rope: Postcolonial Thought and Historical Difference,PrincetonUniversityPress,Prin­cetoniOxford2000.,str.4–5.

74

Vidi B. Readings, op. cit., str. 37–39;K. P.Liessmann,op.cit.,str.45,63–86passim.

75

JulieThompsonKlein,Humanities, Culture, and Interdisciplinarity: The Changing Ameri­can Academy,StateUniversityofNewYorkPress,Albany2005.,str.3,13–15.

76

VidiJoeMoran,Interdisciplinarity,Routled­ge,NewYorkiLondon,str.187.

77

VidiC.Preve,op.cit.,str.132.