Http s index

eo504

6.NKS-autorske aplikacije - 7

6.Novosarajevski književni susreti - 2013

Autorske aplikacije - 7

Tatjana Debeljački (R. Srbija)

Dino Porović - Pora (BiH)

Kemal Pečenković (BiH)

Safija Vehabović (BiH)

Zdenka Mlinar (R. Hrvatska)

Tatjana Debeljački (1967)

Užice / R. Srbija

JAPANSKI VETAR

Sedi čupavko u “Svetu travki i dalekih mediterana.” Travka ima polje procvalih makova. On polju neće oduzeti ni lepotu, ni toplotu, neće oštetiti cveće. Travka se tu želi odmarati, skučiti, čisti vazduh udisati. Oduševljavao bi se cveću, plavetnilu neba, toploti sunčevih strelica, zvezdanim noćima, mesečevim senama. Čim vetar latice cvetne zaleluja, slušaće pesme duginih boja i opojnih mora. Cveće se igra sa kukcima. Ne zna…mogu doći i velike kiše, suše, požari i šta ako sve nestane?! Travka bi i to s njim delila miris maslinove grane i mediterana. Sa istoka vetar beži pun snova. Prošlost mu neda mira, došao je sav raščupan i znojav. Ponudio mi skamenjen plamen stena i polumesec od snega, a na dlanu sve snove ostvarene i davno zaboravljene. Htela – ne htela, treba da predam ono što mi je dato na čuvanje. Moramo izdržati protok vremena, da bi bili prepoznatljivi izbraždane podsvesti, sudaraju se sa istinom izgubljenog ponosa. Rasprostreo haljinu, koja je najednom procvetala u polje ljubičica, sleteo je leptir veselih krila. Vrtovi su beskrajne šume sa svojim Bogovima i gozbama, za svako godišnje doba u našoj duši. Nikada nećeš razumeti, zrak u oku, lažljivi iscelitelj što mami strast ostavlja ti život što će pobediti senke.

JAPANSKI DUH

Naslovnica Kontakt O nama Sekcije Projekti Meñunar.saradnja

Vijesti

Multiart

Kultura

Umjetnost

Kolumne

Biblioteka

Proza

Poezija

Drama

Dječija radionica

Konkursi

Foto galerija

Linkovi

Mapa stranice

Pretraga

KULTURA ROMA

Autori

Autori 2

of 9Udruzenje za kulturu - Novo Sarajevo - 6.NKS-autorske aplikacije - 7

5/1/2013http://www.kns.ba/s/index.php?option=com_content&task=view&id=1060&Itemid=61

Šumski duh je gospodar šuma i zveri, pastir čije stado čine jeleni, košute i zečevi, koje čuvaju vukovi ili risovi. Obrazi su mu plavi, oči zelene, brada duga i zelena. Ponekad se ogrne u krzno, a neke legende ga prikazuju sa rogovima i maskiranog. Leva cipela mu je uvek na desnoj nozi, kožuh zakopčava na pogrešnoj strani. On nema senu, krv mu je plava. On posmatra nešto drugo. Ne mogu da dokučim šta. Možda dušu? Pogled mu je tup i zenice sitne. Poljubila sam ga u vrat, tačno na mesto gde se nalazi Adamova jabučica.

PISMO IZ JAPANA

Izvini, u velikom sam poslu. Poželim eto tako tek da ti se javim. Juče nisam stigao, a znam da si očekivala. Izvini. Razumi me, molim te. Za uzvrat, volim te. Toliko posla imam a ne izlaziš mi iz glave. Ponekad budan sanjam. A noću ne mogu da spavam. Voli te tvoj provincijalac, ugojeni prasac.

Prvi i poslednji put

Napisah pesmu

Najlepša pesma

Ti i ja

Oprosti mi što je ova pesma

ovako kratka. Čak mi je i naslov duži od pesme.

Rekao sam ti:

"Neznam da pišem!"

U ćiriličnom pismu, ja sam u tebi

U latinicnom pismu,

Ti si u meni

Kakva bi ikebana od nas dvoje

Bila na Japanskom pismu?

Drugo pismo, 13 sati i 2 minuta. Četvrak, mart. Volim te. Toliko. 6 April. Ako sam zaboravio da ti napišem pismo nisam zaboravio da te Volim.

Dino Porović - Pora (1963)

Sarajevo / Bosna i Hercegovina



* Čekajući zeleno

Imamo mi puno toga jedno drugom reći, ali nemamo vremena.

Kad pratim Premier League, ona bi se smilovala - bez glavobolje. U vrijeme svršetka El Clasico-a

dogaña se španska sapunica - repriza.

Imamo mi puno toga jedno drugom reći, ali se nekako zaobilazimo.

Zato smo otvorili profile

na Facebook-u, Twitter-u, Skype-u, MSN-u... jer,

Imamo mi puno toga jedno drugom reći, kad pozelenimo.

* Slovenačka

Petra, obraza rumenocrvenih, sa jedinom sestrom, inače Slovenkom, još si na Ti dok joj, na Veliki petak, u leña zagledaš.

Petra, Petra, ne uzbuñujući se odveć, sjediš i cijediš priče

i fotografije mladosti, iščekajući blaženu viljamovku

da se smiri u čaši na hastalu kavane „Dr Figa“.

Petra, Petra, Petra! Sjećaš se mladosti, Londona i majke

Kraljice, Njenog Veličanstva, pisma sa zlatnim pečatom

tri lava i sedam gavrana. I srebra na grudima, kad si viknula: „Dajte mi pare, dajte mi novce i častiću čitav svijet!“

Petra, puše vjetar i kiša se promalja, ali, šta te briga - u torbi honorar i još jedna cigla u zidu

na rubu kućnog praga iščekuješ poziv na obiteljsku večeru.

Petra, Petra, sukni još jedan dim i digni umorni pogled

ka nebu iznad Kranja, sasvim uz rub stola na fotelji, suzama pokajnicama pripremljenu suknju svečano pogužvaj.

Petra, Petra, Petra! Ispred Prešernovog doma osmijehe štima poljupce kao kapljice

pred kapijom snova; Tragajući, trgaju ti se riječi što trgom zvone: „Oh, Bože, daj mi pare, daj mi novce i častim turom čitav svijet - na Veliki petak!“



*

Nauk

Spoznaja započinje otkucajem srca; Udisajem; Žeñ gasiš vodom; Glad kruhom; U jedinstvu prirode nematerijalnog i materijalnog; Mišljenje slobodom govora i hodom; Zadovoljstvo je cijelokupnog demosa; Strahovanje sa zalaskom do rañanja novih sunčevih zraka; Porobljavanje najezdom nezasitih iza konjske grive krivonogih imperatora;

Seobe sebe samih iz mjesta u mjesto, ili u druge dimenzije, iz misli u prah; Bez daha nastanjujemo vječne gradove; Zgaženih vratova na terasi snova; Opjevavanjem; Od znanog Homera, pa do svih neznanih; Rat klija u oploñenom tijelu hodajućih božanstava, faraonskih dinastija; Oštricom mača zarežemo najprije spoljašne niti Gordijevog čvora;

Spas lebdi u blagoslovu nad vitezovima na Bliskom i Dalekom; Bilo gdje; Paralelno; Bilo gdje; Inkvizitor usañuje preplašenom srcu srednjoumlje; Pero iz gavranovog krila zagolica imperijalizam letom iz gnijezda do podkontinenta; Udaljeno ostrvo lomi tišinu bespuća i oranja sedam mora kormilom hispanjolskih galija; Na spuštenim čamcima za spašavanje;

Sahara kolonizaciju stopirala na usahloj bradavici obespravljenih; Dobrobit bijelog na Crnom kontinentu; Iz zlata drevnih Inka i Maja; Rezervatskog smještaja Crvenih; Bespravnog dronjkanja smaragdne haljine Amazona; Od slučaja do slučaja; Sudbina zakukurikala meñu jatom usnulih galskih gusaka zarad budućih sjenki Pipna Malog ili Karla Velikog;

Sunce nije zašlo na Trgu revolucije sa Lujom XVI, ni u oku pobunjenog Robespjera, ni Napoleonovim topovima sa Vaterloa; Useljeničke slutnje puhću u mrzle prste ploveći kraj baklje kipa Slobode; Pero struže krasnopis potpisanih kapitulacija; Nažalost, Hitler i slični njemu nisu, niti će biti usamljenici pomućenog razuma što kreće u krvavu evoluciju zla;

Supstancija bitka nije valjda usamljena bitka što se nadima u njedrima Aristotela i Platona, umjetnošću ratovanja Sun Tzua, kritikama Kanta, Hegela ili Nitchea; Internacionala je propjevala glasom Marxa i kamarad Engelsa; Sovjetski Sojuz sa tovariš Lenjinom, Staljinom, Gorbačovom; Komunistička imala Tita za maršala; Ali i albanska Hoxhu, rumunska Ceausescua; Kubanska još Castroa.

Svog Bathinusa, iz Ilirske zemlje Dezijatske, izdao brat Baton, zarad gluposti; Poštedili život i skrasili ga u Ravenu; Pao u zaborav; Papski legati stizali i do Kulin bana, kojemu je vojska najača; Kasnije, seldžučki sultani nisu širili samo nauk; Austrougarska željezničke pragove; Sa otomana otimali, prometali i preotimali; Ko je šta htio; I ko još šta stiže;

Sretan niz dabogda završi pušenjem lule mira; Živjela demokratija; Živio kralj; Živjela kraljica; Odvojeno - zbog feminizma? Ma ne, ne! Zbog impotencije; Tinja želja iz kubanske cigare, prži se na žalu Karipskog; Sijedom glavom pucketa «neko drugo Ja» i buntovni revolucionar Che Guevara: «Draga sloboda; Živjela sloboda; Smješkajte se, a draga je svima - sloboda;

Sad, za kraj, da li nauk kvare kraljevi, zemljoradnici, učenjaci, pjesnici, ratnici, pospanci, oni što slušaju i čuju, a ne razumiju; Popis podugačak; Odgovor se ne nazire; Osluškujem predosjećaj.

Kemal Pečenković (1986)

Bihać / Bosna i Hercegovina

ZALUTAO U DECEMBRU svjetla u kućama zaključana vrata dimnjaci se puše čizme mi prte kroz snijeg magla bjeličasta nad nebom nema zvijezda barem ih ne vidim ja ispod svjetiljke



jedem narezak negdje se moram skloniti i preživjeti noć do novog dana i tako opet novi dan nova noć novi dan nova noć i tu sam odjednom pred džamijskim vratima pomislim ko zaključava džamijske brave najveći je grješnik hvatam se za kvaku otključano je i ulazim miris tamjana ne znam kako se uzima abdest i klanja Bogu sjednem u kut i čekam i iz mene krenu šapat moje duše: nemoj da umrem sam Bože daj da pobjedim smrt daj lijep kraj budi Prijatelj moj i nemoj da umrem sam

MI SMO LUDI

mi smo ludi a drugi slobodno mogu biti normalni mi ne marimo za svijet nas dvoje smo svoj svijet ja ti nosim cvijet ti imaš sretan osmijeh i pogled oprašuje se cvijeće ljubimo se ja i ti ptice su nam uzori let i zajedničko vrijeme slavuj zrikavac svjetlac sve šumi o ljubavi i svugdje u divljini muško žensko voli žensko muško voli i mi smo divlji i nevini za ništa nismo krivi jer muško žensko voli žensko muško voli mi smo ludi a drugi slobodno mogu biti normalni mi ne marimo za svijet nas dvoje smo svoj svijet OBZORI ME ZOVU sjedim već i ne znam koju godinu i traćim vrijeme na ono što se zove životarenje



gomila tuge gomila gluposti nemam love nemam vize a ide mi se objavljujem prijateljstvo sa pustolovinama pušim dvije kutije dnevno čitam i ne spavam noćima šta još radim ovdje obzori me zovu obzori ka Istočnim narodima obzori ka divljini prirode i divljini gradova obzori me zovu da im dam noge šta još radim ovdje negdje gdje sve nije ekonomija negdje gdje postoji još bratstvo osmijeh je najbolji pozdrav kad sretneš se osmijeh je najbolji selam obzori me zovu da im dam noge šta još radim ovdje

Safija Vehabović (1990)

Zenica / Bosna i Hercegovina

BESMRTNA ŽENA Spazih ženu suzna oka, kužnu ženu. Spazih Krona kako guta svoj plod, zarobivši Demetru žitnu i brata silnog spazih kako sestru spasi; i Zeusa spazih kako ženu gazi. Ženu... U jednom oku Demetrinom cakli iskra od koje posta U drugom staklenom, iskra s kojom osta. Čednošću i plodnošću odisaše božica lijepa, pomućenošću i okrutnoću iskre one dv'je; jedna od koje posta, druga s kojom osta. Spazih ženu očajnu, Ženu b'jesnu; Ženu..



SAVRŠEN AKORD Usnila sam bajkovit san; tri mudraca stajala su u odorama dugim, i isprepletenim svetim prstima zanosno molili Boga svog. Lice im požrtvovano bješe, nadzemaljskim bićima sličiše. Trio slavni izvodi melodiju svoju; prima otpočinje: U ime Allaha milostivog i samilosnog; potom velika terca zazvuča: Oče naš, ti koji si na nebesma; a kvinta čistoćom svojom odzvoni: Gospode, pomiluj nas. Skladba potpuna bi, uz savršeno jednistvo akorda durskog, koji treperaše snom mojim. ......................................................... Surovost obrnu slavni kvintakord, krvlju bi poharana stvarnost moja. primom, tercom i kvintom odveć upravljaju državni čimbenici, a dugobradi mudraci imaju zgrčeno lice i zvanje vjerskih invalida ponajprije. ......................................................... I samo nekad, u snu, čak i javi pojave se tri nade, heroji jedinstvene bajke, nastojeći stvarnost vratiti pod okrilje savrešnog akorda.

REFLEKTIVNA LJUBAV Ne mogu da ti kažem: volim te, trebam te, ljubavi moja; ne brini, nije me strah riječi su krive, previše izdane, suviše trivijalne posataše one. U našem rajhu nema tebe i mene, jer ustvari Ja sam ti i Ti si ja i mi smo jedno (opet te potrošene riječi, kvragu), Ja sam tvoja otkrivena Sahara, ali i dalje Sfinga pomalo, a Ti si cigareta koju ne ubih ja, moj stalni prah i mi jesmo zarobljeni u ovoj konzervi života k'o sardine, ali i dalje plešemo pustinjom silnom, praveć' jednistvenu pješčanu figuru; u inat vjetru...



Zdenka Mlinar (1957. roñ. u BiH)

Velika Gorica / R. Hrvatska

Ludilo Na sve strane glave usijane, neprepoznatljivi zvuci, krvoprolića, jauci... Ni dječjih duša svetosti, ni bijelih lâti nježnosti nisu više važne; svuda hulje, dobrote lažne. Bahatost zavladala ohola, egoizam i profit ispod stola; ni znanje, kažu, ništa ne vrijedi, proroke se lažne i tarot slijedi... Životi nedužnih se raspadaju, ljudi posrću, padaju; mladost bi preko devet gorâ i devet morâ, a starost čim prije do nebeskih dvora. I tako, k'o u nekom ružnom snu, ludilu nigdje kraja – buja i raste na sve strane u Lijepoj našoj bez ijedne mane!

Nisi ti sam (poeti)

Neshvaćen, povrijeñen, ponižen... Ništa čudno ni neobično, niti novo ni od jučer. Stara je to priča, stara slika, stara istina – k'o mi sami, k'o naši preci, k'o ljudski rod. K'o nebeski svod stara. Al', nisi ti sam, nije ni meni stran, i sad mi kožom mili taj osjećaj; u zagrljaj mi hrli, steže me i grli, u ponor vuče,



a srce tuče, a srce tuče! Ni mislî mi nisu na svom, u zagrljaju su tom, prozirnom i hladnom, bez duše i osjećaja, punom očaja... Al', znam, nisam sama! Ti si sa mnom i milijun drugih danas je s nama. Zajedno ćemo radost dozivati, suncu se radovati, s pticama letjeti, nad dobrotom bdjeti... U ljubavi, pjesmi i prijateljstvu. Nisi ti sam! Poruka razumu U dobrote svjetlu i mržnje tami, u glazbe zvuku i davanja trenutku – pjesniku pjesma k'o najljepši dar, radost bivstva životu na oltar. U kriku padanja i ponosu dizanja, u nadi govora i beznañu ponora – pjesniku pjesma k'o žednome vode izvor, razumu poruka, tek mali si prolazni stvor!

KNS/09.03.2013.



Http s index

Education

Transcript of Http s index