HRVATSKE ŠUME 229/230 - 1/2-2016

ČASOPIS ZA POPULARIZACI JU ŠUMARSTVA | Broj 229/230 | Godina XX. | Zagreb, siječanj/veljača 2016. | ISSN 1330 – 6480

Intervju: Ivan Pavelić

Paulovnija

Služba za certificiranje šuma

EU strategija za šumarstvo

Tema broja

Izdvajamo...

Summit o klimi – Pariška konvencija Obnova Anindola u Samoboru Obnovljena Šumarija Petrinja

sadržaj 3 Riječ urednika 4 Intervju: Ivan Pavelić, predsjednik Uprave Hrvatskih

šuma 7 Paulovnija – prilika za zaradu ili opasnost za naš

ekosustav? 12 Šumarija Krašić graditelj šumskih poučnih staza 14 Višegodišnji plan implementacije EU strategije za

šumarstvo 15 Za zaštitu UNESCO-a nominirane bukove šume u

Nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica 16 Vrlo uspješna 2015. godina 18 Glas za spas zemlje 20 Humanitarna prodaja božićnih drvaca “Za 1000 radosti” 21 Učiti od najboljih 22 Novi centar za promatranje ptica u Spačvi 23 Hrvatske šume priključile se europskom edukativnom

programu 24 Šumar započeo uređivanje, šumari vraćaju sjaj

Mjesečnik »Hrvatske šume« | Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: mr. sc. Irena

Devčić, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić,

Željka Bakran | Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb; tel. 01 4804 169; faks 01 4804 101 | e-mail: [email protected]; [email protected] | Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. |

Naslovna stranica: Snježna šetnja Psunjem III, Goran Dorić | Zadnja stranica: Albedo, Marinko Bošnjaković | Grafičko oblikovanje: Milivoj Milić | Lektura i tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Bistranska 19, Zagreb | Naklada: 6200 kom |

CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. | Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). | U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač. |

26 Šumarija Petrinja uselila u novu zgradu 32 Tamo gdje raste šumsko zlato 35 Tiha prijetnja biološkoj raznolikosti 37 Šumar s novčanice od 500 austrijskih šilinga 40 Zaštićena područja dinarskog luka za prirodu i ljude 42 Močvarna i vlažna staništa za našu održivu budućnost 44 Obična jarebika 45 Kod sremze je vrlo bitna doza 46 Baršunasta panjevčica nalik je zimskom sunašcu 48 Zeleni neboderi za budućnost gradova 50 Žute oznake na stablima 52 Vodena groblja drveća najčešće su posljedica

hidrotehničkih zahvata 54 “Šuma lista, šuma blista” – Jasen

DJEČJI KUTAK

DV VEDRI DANI Osijek

Odgojiteljice: Tatjana Košaroš i Ivona AbramovićNacrtao: Vjekoslav Lončarić, 5,11 godinaKomentar: “Jasen je lijepo drvo i imamo ga u dvorištu našeg vrtića. U jesen volimo bacati sjemenke u zrak da lete. U jesen mu lišće otpadne pa izgleda tužno.”

DV JOSIPDOL

Odgojiteljice: Darinka Salopek i Maja MarinićNacrtao: Patrik Bokulić , 6 godinaKomentar: “Jasen je visoko drvo. U zimi ostaje bez lišća.”

DV ZAPRUĐE

Odgojiteljice: Draženka Kovačević, Maša Kmecik, Marijana Medvidović

Skupina: KrijesniceNacrtala: Ida Bakran Mujkić, 6,7 godina

Komentar: “Mislim da se od njega pravi čaj.” – Marta Petra Ivanović 5,7 godina

DV PLOČE

Odgojiteljica: Snježana MerdžanSkupina: starija – srednjaNacrtala: Nika Grgurinović, 6 godinaKomentar: “Jasen ima divnu krošnju, čula sam od mame da se od njegovog stabla prave glazbeni instrumenti.” – Ana, 5 godina

DV VEDRI DANI Zagreb

Odgojiteljice: Maja Listeš i Blaženka PiriNacrtala: Lana Vićan, 6,1 godinaKomentar: “Drvo jasen imamo u dvorištu u vrtiću. Skupljala sam lišće od jasena sa mamom u parku i radila krunu od njih.”

Ispravak: U prošlom broju potkrala se tehnička greška. Autorica članka “Sve više kupaca zahtijeva domaće drvce s deklaracijom” je kolegica Marija Glavaš, a ne Goran Vincenc, kako je izašlo u tiskanom izdanju.

Trolova šuma u Norveškoj

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016. HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016. 55

HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016. 3

Riječ urednika

Novu 2016. godinu časopis Hrvatske šume dočekao je slavljenički. Naime, ove godine proslavit ćemo 20 godina od izlaska prvoga broja časopisa, što je lijepa brojka s obzirom na brojne okolnosti koje su pratile časopis tijekom njegova razvoja. Prvo izdanje časopisa izašlo je u siječnju 1997. godine naslje-

đujući istoimene novine koje su služile za informiranje djelatnika u sferi internih aktivnosti, a koje su izlazile 1992. godine. Potreba za informiranjem šire javnosti o temama šumarstva nadrasla je potrebe informiranja radnika te je tako novina prerasla u časopis za popularizaciju šumarstva. Tijekom svih ovih godina časopis je objavio veliki broj članaka, intervjua, feljtona i drugih novinarskih formi na temu šumarstva, lovstva, eko-logije, zaštite prirode, planinarstva, brojne edukativne sadržaje te rubriku dječji kutak kojem promoviramo ekološku svijest kod predškolskog uzrasta. U novije vrijeme posebnu pozornost pridajemo EU projektima jer smatramo kako će oni usmjeriti hrvatsko šumarstvo u narednome razdoblju. Naravno, pratili smo brojne događaje i manifestacije na kojima je tvrtka Hrvatske šume d.o.o. sudjelovala i koje je obilježavala u prote-klome razdoblju, kako bi jednom zauvijek ostao povijesni zapis za buduće generacije.

Potreba za glasilom koje promovira šumarstvo ne postoji samo u Hrvatskoj, već i u zemljama regije. Šumarstvo se često krivo interpretira i, na veliku žalost, šumari često nemaju prilike izreći svoje mišljenje i svoj stav u javnim glasilima. Iako je riječ o jednoj od najstarijih i najkonstantnijih struka u Hrvatskoj koja je prošle godine proslavila 250 godina organiziranog šumarstva u našoj zemlji, iako gospodarimo društvenim resursom na odgovoran i potrajan način zbog čega smo prvi u regiji dobili ugledni FSC certifikat, iako strani mediji snimaju dokumentarne filmove o kvalitetnim šumama u Hrvatskoj, domaća javnost slabo mari za te kvalitete misleći kako su šume bogom dane, dok šumare proglašavaju neprijateljima prirode. Upravo zbog toga je od velike važnosti sačuvati časopis Hrvatske šume za buduće generacije, kako bi i oni mogli čuti dru-gu stranu priče u vremenu u kojem smo živjeli.

Kao i do sada, radujemo se izlasku novoga izdanja časopisa i nadamo se da će još dugo vremena raditi na popularizaciji šumarstva, kako u Hrvatskoj, tako i u cijeloj regiji.

Vaš urednik Goran Vincenc

Poštovani čitatelji,

4 HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016.

IntervjuProkomentirajte nam prošlu 2015. godinu u poslov-

nome smislu. Nastavlja li se i dalje trend povećanja

dobiti?

Kao i prethodne 2014. godine, tako je i 2015. godina bila iznimno dobra za Hrvatske šume d.o.o. Početno je bilo problema s iskorištavanjem šuma zbog loših vremenskih uvjeta, ali smo maksimalnim angažiranjem svih radnika, te nešto povoljnijim vremenskim uvjetima u drugoj polo-vici godine, uspjeli realizirati planiranu proizvodnju koja je za oko 2 % veća nego što je bila u 2014. godini. Ukupno je ostvareno oko 19 milijuna kuna manje prihoda, jer je sortimentna struktura bila lošija, međutim, to neće utje-cati na smanjenje pozitivnog rezultata poslovanja, tako da vjerujem kako ćemo u 2015. godini poslovati s dobiti koja će biti veća nego u 2014. godini i ona će biti oko 175 mili-juna kuna. Razlog zašto smo u mogućnosti ostvariti i veću dobit s manjim prihodima je činjenica kako su tek sada vid-ljivi efekti nekih aktivnosti koje smo kao Uprava provodili u prethodnim godinama.

Koje su planirane investicije za 2016. godinu?

Zbog dobrog poslovnog rezultata planirano je poveća-nje investicija u 2016. godini i one bi trebale iznositi preko 230 milijuna kuna bez ulaganja u BOŠ, što je najveći iznos investicija u povijesti Hrvatskih šuma, dok bi ulaganja u BOŠ trebala biti na nivou bilanciranog ulaganja. Dakle, stručno govoreći, šumi ćemo dati sve ono što je šumogospodar-skim osnovama i predviđeno, kako bi i u budućnosti mogli očekivati izdašno iskorištavanje, a sve u skladu s održivim ili potrajnim gospodarenjem.

Veći dio tog 20 % većeg investiranja je investiranje u šumsku infrastrukturu, kao i u radna vozila i strojeve, jer se u razdoblju od 2009. do 2012. godine značajno manje ulagalo od potrebnog. Naime, to su bile godine krize i ne-namjenskog ulaganja OKFŠ-a, tako da nije bilo sredstava za takva ulaganja. Mi sada pokušavamo čim brže ispraviti te greške koje su rađene tih godina. Primjerice, stari vozni park osobnih radnih vozila je vrlo skup za održavanje, sto-ga je racionalnije kupovati nova vozila kako bi sigurnost radnika koji ih voze bila veća, a ujedno kako bi troškovi održavanja bili manji. Velike investicije 2016. godine bit će i u radne strojeve, pri čemu će se optimizirati korište-nje strojeva na način da će se povećati njihova efikasnost, jer strojevi neće biti na korištenju samo jednoj šumariji ili podružnici, nego se planira njihovo korištenje na po-dručju cijele Hrvatske, čime se zapravo smanjuju troškovi i povećava isplativost.

Veliki pomak u investiranju bit će i kod uređenja zgrada koje nam služe za obavljanje osnovne djelatnosti, a poseb-na briga je usmjerena na povećanje energetske učinkovi-tosti i potpisani su ugovori s Fondom o sufinanciranju obje-kata s tim ciljem u maksimalnom iznosu.

U kojem segmentu smatrate da bi trebalo poboljšati

poslovanje i hoće li to biti moguće u 2016. godini?

Kaže se da uvijek postoji prostor za unaprjeđenje. Kada pitate što bi trebalo poboljšati, moj odgovor je SVE gdje je

Ivan Pavelić, predsjednik Uprave Hrvatskih šuma

Intervju:

Ivan Pavelić,

predsjednik

Uprave Hrvatskih

šumaTekst Foto: Goran Vincenc


Intervjuto moguće napraviti, a da se stvara veća pozitivna razlika između prihoda i rashoda.

Ono što će biti glavni smjerovi novih aktivnosti tijekom 2016. godine su unaprjeđenje informacijskog sustava, pri čemu se planira prelazak na naprednije tehnologije, a sve s ciljem kako bi mogli čim efikasnije poslovati. Prvo će se kre-nuti od financija i knjigovodstva s ciljem da se proširi na sve druge aktivnosti u Hrvatskim šumama. Nadalje, prostora za unaprjeđenje ima u procesima vezanim za šumarstvo. Od trenutka kada su ti procesi definirani prošlo je jako puno godina i za neke se može reći da su jako zastarjeli, jer je u međuvremenu razvijena tehnologija koja značajno pospje-šuje neke radove unutar tih procesa.

Isto tako gdje svakako trebamo napredovati je i odnos prema našim kupcima. Naime, zahtjevnost koja je stavlje-na pred drvoprerađivače u smislu konkurentnosti je nešto što njima jako otežava posao, a s druge strane, samo ma-lim promjenama u pristupu, mi, kao njihovi dobavljači, im možemo olakšati život, a da nama to ne predstavlja nika-kvo otežavanje našeg rada. Recimo od izbora sortimenta koji se želi kupiti, pa do proizvodnje u dimenzijama koje njima omogućuju veću iskoristivost, odnosno manje ot-pada.

Nadalje, moguća poboljšanja su i u odnosu radnika pre-ma poslu, a to se može postići boljom komunikacijom s radnicima, jer jednostavno postoje poslovi koje nije nužno raditi, a rade se. Dakle, potrebno je da svatko od radnika pro-nađe način kako može biti efikasniji u svom dijelu posla, jer ako povećamo efikasnost u okvirima istog radnog vremena, tada možemo ili imati veće plaće ili smanjiti radno vrijeme, a zadržati iste plaće, što je dobro za svakog radnika.

Koliki manevarski prostor kao trgovačko društvo ima-

mo za slobodno poslovanje u danim političkim uvje-

tima?

Kako se i pokazuje, politički uvjeti nisu utjecali na naše poslovanje. Naime, postoje pravila i zakonitosti prema ko-jima poduzeća trebaju poslovati, a politički uvjeti bi na to trebali utjecati samo u onom dijelu koji se odnosi na eko-nomske utjecaje, kao što su promjena zakona o radu, pro-mjena porezne politike i sl.

Kada se govori o državnim poduzećima i privatnim poduzećima, jedina razlika koja je između tih poduzeća je u vlasništvu te u konkurentnosti. Naime, u pravilu je konkurentnost kod takvih poduzeća vrlo mala, jer su to većinom “monopolističke” djelatnosti. Ali samo funkcio-niranje poduzeća je vrlo slično i cilj je da to poduzeće prije svega obavlja svoj cilj zbog kojeg je osnovano, posluje čim stabilnije kako bi radnicima moglo dati određenu sigur-nost radnog mjesta, a vlasnicima korist koja se očekuje, a to je dobit.

Zaključno mislim da je manevarski prostor vrlo velik bez obzira na bilo koje političke uvjete, jer poslovanje Hrvatskih šuma nije i ne bi trebalo biti pod utjecajem političke okoli-ne, osim u dijelu postavljanja ciljeva poduzeća.

Kako biste ocijenili odnos HŠ-a sa drvnom industrijom?

Mislim da je jako puno napravljeno upravo u tom se-gmentu, jer jednostavno se Hrvatske šume više ne gledaju kao protivnik, već kao partner s drvoprerađivačkom indu-strijom. Samom činjenicom da su svi ugovori koji se pot-pisuju javni i svima dostupni, uklonjena je svaka sumnja u protežirano poslovanje i uvedena su pravila koja su unapri-jed poznata, svima jasna i kojih se čvrsto držimo. Naravno da ta pravila ne mogu davati bolje uvjete svim drvoprera-đivačima, ali to su pravila koja bi trebala omogućiti da se u toj industriji, sirovini koju mi proizvodimo DODA najveća vrijednost, što bi trebao biti jedan od ciljeva svake politike koja se postavlja pred Upravu Hrvatskih šuma.

Naravno da svi drvoprerađivači samim time što nisu u povoljnijem položaju ne mogu biti i zadovoljni, ali uveden je red, držimo se pravila, a kada se svi ili većina dogovori da se pravila trebaju mijenjati, tada ćemo ta pravila i promije-niti. Sada je prošlo već dosta vremena od primjene ovakvog modela rada i vrijeme je da se napravi kratka revizija pa da se pristupi i promjeni pravila, ako se prepoznaju neke ano-malije.

Smatrate li da bi tržište drvne mase trebalo biti libe-

ralizirano?

Svako tržište, ukoliko je cijena tržišna, treba biti liberali-zirano. Kod nas je nešto drukčiji slučaj, jer prodaja sirovine, odnosno trupaca nije tržišna. Ona bi bila tržišna kada bi se cijena slobodno formirala, te kada bi kupci kupovali po tako formiranim cijenama, a cijene bi trebale biti rezultat po-nude i potražnje. Dakle, u Hrvatskoj je to moguće ako bi se većina trupaca prodavala preko licitacije, što sada nije slu-čaj, nego se cijena formira na sasvim druge načine. Dakle, kako nemamo slobodno formiranje cijena sirovine, tako ne bi trebalo biti niti slobodno formiranje cijena proizvo-da, jer ako se nešto može kupiti ispod cijene, a nakon toga uz minimalne obrade to prodati po tržišnoj cijeni, tada se ostavlja prostor za ekstra zarade. U slučaju da cijena sirovi-ne bude previsoka, nitko ne bi kupovao sirovinu. Drugim ri-ječima, dok se može zarađivati tržište bi kupovalo sirovinu, a kada to nije slučaj tada bi se prestalo s kupovinom. Na taj se način zapravo rizik poslovanja svodi samo na opskrblji-vača sirovinom, a to su Hrvatske šume.

Takva situacija može trajati još neko vrijeme, dok se drvoprerađivačima ne omogući da kroz zaradu „stignu“ tehnologiju koja je standardna u EU, ali cijene će vrlo brzo morati krenuti prema tržišnim. Oni proizvođači koji kroz tu zaradu sada pokrivaju gubitke iz prethodnih godina ili koji izvlače tu zaradu neće biti konkurentni u budućnosti i jed-nostavno će propasti.

Još je bitno za takve sustave u kojima cijena nije do kra-ja tržišna da se uspostavi “lanac” ili “piramida” proizvoda, pri čemu bi se proizvodi s nižim nivoom završenosti morali isporučivati kupcima koji na te proizvode žele dodati vrije-dnost i to po cijeni koja je vezana za inicijalnu cijenu sirovi-ne. Samo na taj bi se način omogućilo s jedne strane da ima dostatno sirovine, odnosno poluproizvoda za proizvode s


Intervjuvisokim nivoom završenosti, te s druge strane da nema ek-stra zarade na niskim nivoima završenosti proizvoda.

Prema Zakonu o šumama iz 2014. godine stoji kako je

interes RH donošenje Nacionalne šumarske strategije.

Što bi, po Vašem mišljenju, trebala sadržavati spome-

nuta strategija i u kojem smjeru bi trebalo ići hrvatsko

šumarstvo?

Šumarstvo se treba razvijati u skladu sa znanstvenim pristupom za najbolji način gospodarenja. Međutim, ne treba zaboraviti da su šume s jedne strane nacionalno bogatstvo, s druge strane ekološki generator kvalitete, a s treće strane “štednja” kroz vrijednost sirovine. Ako bi neka Vlada procijenila kako je zbog potreba drvoprerađivačke industrije, a s ciljem ostvarivanja maksimalne koristi zbog velike potražnje i dobrih cijena, potrebno povećati sječu određene vrste ili vrsta drveta u nekom kratkom razdo-blju, tada bi trebalo razmišljati o tome da se to i realizira, pod uvjetom da se ta “prekomjerna sječa” kompenzira ili pojačanom sadnjom te vrste ili smanjivanjem sječe u slije-dećim razdobljima. Drugim riječima, ukoliko imamo šted-nju, a imamo potrebu za novcima, tada je logično da se podigne štednja, racionalno investira, te kada se investicija isplati vrati ponovo na štednju.

Nacionalna šumarska strategija bi trebao biti doku-ment koji daje smjernice kako bi se trebalo gospodariti šumama, s time da se ostavi sloboda u dijelu izmjena te strategije. Dakle, to bi trebao biti kompromis između šu-marske struke s jedne strane i želja vlasnika (Vlade) s dru-ge strane, uz mogućnost da vlasnik privremeno i naruši očekivanja pod uvjetom da se to narušavanje na neki od načina korigira.

Prema mom nekom razmišljanju, strategija šumarstva bi trebala dati smjernice za dvije stvari:

a) da površina pod šumama dugoročno ne bude manja od postojeće,

b) da kvaliteta šume i vrsta u šumi dugoročno ne bude lošija od postojeće.

Šumske štete su u porastu. Što napraviti kako bi se sta-

lo na kraj krađi drvne mase iz državnih šuma?

Uvijek je bilo krađa, ali je bitno da se to svede u razumne granice. Ako se zakonski definira kako se krađa do 1.000 kn ne smatra krivičnim djelom, na taj se način ne daje dobra poruka u svezi sa šumama, jer je veliki dio krađa upravo is-pod tog iznosa, a ako je to samo prekršaj, tada se može vo-diti samo protiv poznatog počinitelja, što kod krađe šuma često nije slučaj.

Mi poduzimamo sve kako bi smanjili mogućnost krađe, od povećanja broja čuvara šuma, preko uvođenja kamera, pa do uvođenja smjenskog rada kako bi uvijek netko bio u šumi. U dobrom dijelu i uspijevamo držati krađu pod kontrolom u državnim šumama, ali mišljenja sam kako je situacija s privatnim šumama jako loša. Ako je točan podatak da 60 % vlasnika šuma ne zna gdje mu je šuma,

to znači da oni ne mogu niti provjeriti je li im se dogodila neka krađa ili neka druga šteta. A kada bi i mogli, nemaju mogućnost organizacije čuvanja šuma.

To je opći problem i mislim da bi se i šira zajednica tre-bala umiješati u to, te svi zajedno tražiti rješenja kojim bi se krađa dovela u razumne granice.

Kakav je odnos Uprave i sindikata u Hrvatskim šuma-

ma?

Odnos Uprave i sindikata je takav da svatko treba raditi svoj posao i to se treba truditi da ga radi čim bolje. I mi-slim da nismo daleko od toga da postignemo cilj. Naime, kada god su sindikati prepoznali neki od problema, Uprava društva ih je na njihov prijedlog primila, te se o problemu razgovaralo i tražila su se rješenja, pojedinačno ili kroz tu-mačenje Kolektivnog ugovora.

Sindikat jednostavno mora shvatiti kako upravljačka funkcija nije u njihovoj ingerenciji, nego je ona ili savje-todavna ili kontrolna ili pregovaračka. Zakon o radu je tu dosta jasan i nedvosmislen i ako bi svatko realizirao svoju ulogu, mislim da bi odnosi Uprave i sindikata bili još bolji.

Preporuka EU je destimulirati odlaske u prijevreme-

ne mirovine. Smatrate li da je broj radnika u HŠ-u

trenutno u optimumu ili su nužne promjene i u tom

segmentu?

Mogu se složiti s preporukom EU iz jednostavnog razlo-ga što ćemo kao posljedicu imati društvo koje je većinom u mirovini i neće biti mogućnosti plaćati sav taj trošak. Uprava nije nikoga poslala u prijevremenu mirovinu, niti je proglašavala višak radnika, u skladu s kojim bi prvi višak bili oni koji imaju uvjete za prijevremenu mirovinu. Na taj se je način priklonila preporuci EU.

Što se tiče broja radnika, u ovoj organizacijskoj shemi je taj broj vrlo blizu optimalnog. Možda nekih djelatnosti ima previše, a nekih premalo, međutim, jednostavnim prekva-lifikacijama se to može lako korigirati. Ako bi se mijenjala organizacija, tada bi se vjerojatno negdje mogao pojaviti višak, ali isto tako bi se on mogao zaposliti na onim poslovi-ma koje Hrvatske šume “kupuju” izvana.

Kada će zgrada na Trgu kralja Tomislava biti useljiva?

Početno smo imali problema s projektom rekonstruk-cije, jer su naši projektanti tvrdili kako nije potreban cje-loviti projekt rekonstrukcije, nego je dovoljno ići prema tzv. jednostavnim rekonstrukcijama. Dolaskom inspektora pokazalo se kako to nije baš istina, te smo izgubili više od 2 mjeseca kako bi se napravili svi potrebni projekti, te kako bi se ishodovale sve potrebne dozvole. Sve je to bilo gotovo prije Božića i sada se radi punim tempom.

Preseljenje očekujemo 1. ožujka, a sve pripreme za pre-seljenje smo već ili napravili ili ih radimo.

Mislim da će taj novi prostor biti adekvatan potrebama koje imaju radnici Direkcije i podružnice Zagreb i veselim se što ćemo uskoro biti svi zajedno u novim prostorijama.


Aktualno

Visoka otkupna cijena paulovnije odnosi se na stabla starosti barem 15 godina, sve ispod toga slabije je plaćena roba. Iskustva zemalja koje su u ovaj posao ušle pred 15 ili 20 godina govore kako mnogo toga može poći po krivu.

Tekst: Irena Devčić Foto: Arhiva

ŠUMARSTVO

Paulovnija – prilika za zaradu ili

opasnost za naš ekosustav?

U posljednjih nekoliko godina, a posebice zadnjih ne-koliko mjeseci, učestalo se može čuti, odnosno čitati o novim prilikama zarade na neiskorištenim poljo-

privrednim zemljištima. Kako, pitate se sa zanimanjem? Sadnjom ekstremno brzorastuće vrste drveta znane pod nazivom Paulovnija. Ova vrsta je toliko brzorastuća da je svo-je mjesto pronašla i u Guinessovoj knjizi rekorda. Porijeklo joj je azijsko, a ime rusko. Naime, kraljevski pedigre drvo je dobilo imenom ruske princeze Ane Pavlovne, supruge nizo-zemskog princa Vilijama. U Hrvatskoj je postala popularna prije dvije do tri godine, no u Europi i svijetu kao brzorastuća plantažna vrsta za prodaju uzgaja se već nekih dvadesetak godina. Kao i u gotovo svemu, tako i u trendovima uzgaja-nja drva za prodaju, također kasnimo za ostatkom svijeta. Pa prije nego se pojedinci odluče za avanturu zvanu Paulovnija bilo bi pametno pogledati iskustva onih koji se time bave već dva desetljeća. A iskustva su razna. Činjenica je da u svijetu postoji dvadesetak vrsta paulovnije, koja među drvom, kažu proizvođači, prednjači svojim karakteristikama. U Kini je za-sađena na više od dva i pol milijuna hektara, što i ne čudi s obzirom da je tamo autohtona vrsta. Paulovnija je bez čvo-rova i koristi se u zrakoplovnoj industriji i brodogradnji, a u novije vrijeme švedska IKEA koristi samo nju u proizvodnji. Poljoprivrednici (ne i šumari) ju nazivaju drvom budućno-sti zbog nevjerojatnih karakteristika i širokih eksploatacijskih mogućnosti, među ostalim i kao ukrasnog drva, za proizvod-nju glazbenih instrumenata i namještaja te za ogrjev. Dobar je izolator vlage i topline i pogodna je za dobivanje biomase. Ima dvaput veću vatrootpornost (točka spaljivanja na 400 Celzijevih stupnjeva) od borovine. U drevna vremena u Ja-panu su je koristili za izradu okvira kojima su kimona štitili od požara, navodi Manasiev koji je pisao o mogućnostima

uzgajanja paulovnije u Makedoniji. Naime, i tamo se sve više poljoprivrednika odlučuje za ovu kulturu.

Upravo jedan od njih objasnio je zašto je krenuo sa sadnjom paulovnije još 2011.godine, na vrhuncu krize u po-ljoprivredi. – Cijeli se život bavim uzgojem povrća i nikad nije bilo lako, ali kriza je postala nepodnošljiva. Do tada sam imao nasade povrća na dva hektara, od kojih je jedan u potpunosti bio opremljen sustavom za grijanje te visokim i suvremenim plastenicima. Sve je bilo dobro do 2008. kada sam doživio najveći ekonomski udarac zbog niske otkupne cijene rajčica. Cijene nisu bile normalne za svibanj – kilogram rajčice bio 30 denara (3,7 kuna), a troškovi proizvodnje gotovo isto toli-ko. To me je dovelo pred bankrot.

Nakon toga počeo je tražiti alternativu i kako sam kaže:– Istražujući što bi bilo najbolje za ove uvjete, najprije

sam pomislio na uzgoj trešanja, ali slučajno sam otkrio pau-lovniju. Prvi sam put vidio stablo paulovnije u svibnju, kad je bilo visoko oko dva metara, a onda u jesen, kada je već imalo pet metara. Činilo se nevjerojatnim, – govori taj makedonski poljoprivrednik.

No, iz razgovora koji je dalje tekao osjeća se da još uvijek ne zna kako i gdje točno plasirati i prodati uzgojeno drvo.

Plantaža paulovnije

Drvo ima veliku primjenu


Aktualno

Potražnja postoji, ali sve je bazirano na sistemu rekla-kazala, pa tako i otkupne cijene koje se spominju; variraju od 200 do 1.200 dolara po kubiku, odnosno oko 50 dolara za drvo za ogrjev koje se koristi kao biomasa. Od većine onih koji se bave ovim poslom ipak se može dobiti informacija kako je i 200 dolara po kubiku paulovnije više nego dobra cijena pri-likom prodaje. Kako je proizvodnja paulovnije u zemljama Europe u tijeku, tako se očekuje i veća potražnja, ali i ponuda ovog drva. Najviše se traže piljene daske od visokokvalitetnih stabala starosti minimalno 15 godina i promjera barem 40 cm. Što je veća starost to je i promjer veći te slijedom toga i drvo traženije, odnosno cjenjenije. Sve ispod toga je slabo traženo, a otkupna cijena niska. Stoga, već u startu koncept eventualne brze zarade nakon pet godina propada jer potra-žnja za takvim drvetom nije velika.

Krajem godine, na drugom dijelu svijeta u zemlji Down Under, kako se kolokvijalno voli reći za Australiju, iz-bio je skandal vezan uz dvije velike agrošumarske kompa-nije koje su u ime investitora uzgajale drvo paulovnije. Čitav proces krenuo je još daleke 1996. godine kada su posađene prve sadnice ove brzorastuće vrste. Sadnice su sađene na zemlji u posjedu kompanije, ali u ime investitora, odnosno zainteresiranih Australaca s minimalnim ulogom od 3.000 australskih dolara. Baš kako se danas propagira velika i brza zarada od paulovnije u nas, istu priču prolazili su Australci

prije dvadeset godina. Brzorastuća vrsta drveta koja na tr-žištu postiže enormnu cijenu bio je sasvim dovoljan ulog za ući u takav business. Ljudi su ulagali životne ušteđevine očekujući kako će se za deset do petnaest godina investici-ja uvećati i omogućiti im ugodnu starost. No, kako to često biva, barem kod nas, a kao što vidimo ni Australija toga očito nije lišena, petnaest godina kasnije ljudi su ostali bez novaca, bez zarade, bez uložene ušteđevine, a mnogi koji su podi-zali kredite kako bi uložili u ovaj poslovni pothvat ostali su i bez vlastitih domova. Kompanije su otišle u stečaj, a razlog je jednostavan. Ne možete predvidjeti situaciju na tržištu za dvadeset godina, niti klimatske, ali i biološke prilike koje vašu plantažu čekaju u idućim desetljećima. Nametnici, šumski požari, upitna kvaliteta sadnica, velike vrućine i suše dovele su do toga da drvo paulovnije jednostavno nije bilo dobre kvalitete. Umjesto očekivane otkupne cijene za uloženo se dobilo upola manje. Kompanija je nadoknađivala gubitke iz svoje vlastite blagajne sve dok nije potrošila zalihe. A zatim je objavila stečaj. Sličnih primjera ima još.

Ulazeći u bilo koju investiciju treba razmotriti sve mogućnosti i rizike. Brze i velike zarade nikada nema, barem ne ako niste od onih koji zamračuju prvi milijun. Svjedoci smo vremena u kojemu se na poljoprivrednim zemljištima sade plantaže paulovnije, a šumska zemljišta daju u poljo-privredne svrhe. Kako bilo da bilo, oprez je potreban. I za one

Stablo paulovnije Cvijet paulovnije


Aktualnokoji kreću u ovakve pothvate, ali i za šumare koji brinu o šum-skim ekosustavima Republike Hrvatske. Činjenica je da pau-lovnija nije autohtona vrsta. Njezin utjecaj na lokalne ekosu-stave moći ćemo procjenjivati tek u godinama koje slijede. Za sada se ne vodi kao invazivna vrsta, no moramo znati da je do sada niti nije bilo u većim omjerima unutar šumskih ekosustava. S njenim uzgajanjem krenulo se na području Slavonije, ali i u susjednoj nam Hercegovini. Paulovnija je izrazito nezahtjevna vrsta, no ipak valja voditi računa da se izbjegavaju područja u kojima se zadržava voda, ali i vjetrovi-ti krajevi s jakim udarima vjetra s obzirom da je navodno lako lomljiva. Slavonija se do sada više puta susretala s većim po-plavama, a pitanje je kako udari bure mogu utjecati na rast i razvoj ove vrste, pa to za sada ostaje za vidjeti. U jednom stručnom radu s područja američke Appalachian šume, na-slova “Paulownija tomentosa – egzotično drvo, domaći pro-blem”, istražuje se njezin utjecaj na autohtone vrste. Južni dio Apalačkog gorja suho je područje obraslo šumom bora, odnosno bora i hrasta. Karakteristika ovog područja jesu če-

sti požari tijekom godine, manjih ili većih razmjera, a i sama vegetacija ovog dijela Apalači gorja obnavlja se putem poža-ra. Na opožarenim područjima niknu mladice bora, a kasni-jim razvojem pojavljuje se i hrast. I tako već stoljećima. No, ono što su stručnjaci unazad deset godina primijetili, osim postojećih vrsta stabala, jest i jedna nova vrsta, Paulowni-ja tomentosa. Koje karakteristike opožarenog područja su omogućile pojavu i širenje ove egzotične vrste te kakvu štetu njezina pojava može nanijeti domaćem ekosustavu?

Na ta i takva pitanja odgovore je pokušao pronaći profesor Kuppinger sa svojim timom. Kao što je već nave-deno šumski ekosustav ovoga područja navikao je na povre-mene požare slabijeg intenziteta. Svakih stotinjak godina javio bi se požar velikih razmjera nakon kojega bi se borova šuma u potpunosti regenerirala. No sada se nakon svakog požara pojavljuje sve više i više stabala paulovnije koji po-lako mijenjaju sastav šume, a time i čitav izgled područja. Naime, paulovnija voli opožarene terene. Odgovara joj što više svjetlosti, a za klijanje sjemena potrebno joj je čisto tlo

Žuta kukuruzna sovica potencijalno je vrlo opasna za paulovniju

Glazbeni instrumenti izrađuju se od paulovnije


Aktualnobez puno listinca i organskog otpada. Kako smo već ranije naveli da je rekorderka u brzinskom rastu nije teško zaklju-čiti da u ovakvim uvjetima pored paulovnije niti jedna druga vrsta nema baš puno šanse za razvoj i rast. No, ipak nije baš lako postići idealne uvjete za razvoj paulovnije iz sjemena. Požar mora biti slabog intenziteta jer sjeme ne može preži-vjeti temperaturu jakog požara, a s druge strane manji požar neće u potpunosti ukloniti listinac sa zemlje niti sve zasjene iznad zemlje koje smetaju u razvoju paulovnije. Zaključak je da su područja njezina razvoja ipak ograničena i svedena na manje areale i specifične uvjete. No, svakako su daljnja istraživanja potrebna jer, prema riječima profesora Kuppin-gera, “invazija paulovnije na nova područja tek je započela. Paulovniju više ne nazivamo ukrasnim stablom, već stranom unesenom vrstom. Sam naziv nas sada poziva na oprez i praćenje njezinoga širenja kako jednoga dana ne bi postala invazivna vrsta i ugrozila autohotnu vegetaciju”.

A da se o paulovniji malo zna te da je za većinu po-

dručja još uvijek nepoznanica, barem kada govorimo o plantažama, govori i činjenica kako se do jučer navodilo da prirodnih nametnika gotovo da i nema, a ulaganja su potreb-na samo za kupnju sadnica i sadnju. Prema riječima vlasnika plantaže u Makedoniji, uzgoj paulovnije zahtijeva najviše truda u prvoj godini, kada stabla treba dohranjivati gnojivom, postaviti sustav za navodnjavanje kap po kap i obrezivati gra-ne kako bi postigla visinu. Već sljedeće godine obaveze su manje jer drvo formira korijen koji uzima vodu iz dubine od metar do metar i pol. Ne smetaju mu niske temperature, niti želi višak vode. Prva sječa može biti za tri godine ako se kori-sti kao drvo za ogrjev, ili nakon pete godine, ako se koristi za druge namjene. Prema njegovim procjenama troškovi uzgo-ja neće premašiti 10 eura po stablu za pet godina, kada pla-nira sječu za drvenu građu. No, je li sve uistinu tako tek ostaje za vidjeti. Visoka otkupna cijena paulovnije odnosi se na sta-bla starosti barem 15 godina, sve ispod toga slabije je plaće-na roba. Iskustva zemalja koje su u ovaj posao ušle pred 15 ili 20 godina, vidjeli smo, govore kako mnogo toga može poći po krivu. Krajem prošle godine, upravo zbog velikog interesa za paulovnijom, oglasila se i savjetodavna služba. Pregledom plantaže paulovnija u Virovitičko-podravskoj županiji u ruj-nu prošle godine uočene su štetne gusjenice i jedan odrasli oblik. Prema izgledu gusjenica i odraslog oblika vjerojatno se radi o žutoj kukuruznoj sovici (Heliothis armigera). Ona je

izraziti polifag, najčešće oštećuje svilu i klip kukuruza, lišće duhana i vinove loze, te plodove paprike i rajčice. U Hrvatskoj se često hrani korovnom vrstom Abutilon theophrasti i ima sposobnost migracije na velike udaljenosti. Osim topline vr-sti pogoduje sušno vrijeme, a dulje razdoblje kiša jako ometa razvoj štetnika. I savjetodavna služba naglašava kako je pa-ulovnija za naše krajeve još uvijek prilična nepoznanica. Ta vrsta ne pripada u naše klimatsko područje i ne zna se hoće li joj odgovarati naša tla, kako će reagirati na naše štetnike i bo-lesti, te kako će podnijeti česti mraz u našim krajevima. Po-trebna su istraživanja kako bi dobili odgovore na ova pitanja.

Paulovnija se u Hrvatskoj mogla vidjeti samo kao ukrasna vrsta, ali od prošle godine, radi dobrih svojstava, sve češće se uzgaja plantažno. Paulovnija raste od 5 do 9 metara na godinu, a na mjestu gdje je stabljika odrezana formira se nova pa tako nema potrebe za podsađivanjem. Nakon svoje osme godine daje visokokvalitetno drvo koje je lagano za obradu i ima dobra izolacijska i akustična svojstva, a na svjetskim tržištima prodaje se skuplje nego drvo hrasta ili bukve. Koristi se za proizvodnju peleta i bio-etanola, ali i osigurava sirovinu za industriju drvne građe i prerade drveta, proizvodnju namještaja i farmaceutsku in-dustriju. Paulovnija crpi i akumulira teške metale iz zemlje te obnavlja tlo nakon erozije, a listovi apsorbiraju 10 puta više emisije ugljikova dioksida nego druge vrste drveća. U mnogim se zemljama paulovnija eksploatira za proizvod-nju peleta i alternativnih biogoriva. Pritom se iskorištavaju stabljike, grane i lišće. Njezine pelete mogu upotrebljavati kućanstva, ali i veliki objekti i električna postrojenja. Drvo se koristi i za proizvodnju bioetanola. Jedan je američki znan-stvenik razvio novu tehnologiju koja se temelji na kombi-naciji termokemijske i biotehnološke metode s pomoću kojih se od jedne tone suhog drva može proizvesti 511 litara etanola. Zbog toga paulovniju nazivaju i bunar ulja. Trenutno najveći projekt sadnje paulovnije u Hrvatskoj jest onaj pored Osijeka gdje je tijekom 2014. godine zasađeno 80 tisuća sadnica paulovnije na 20 hektara zemljišta. Stabla se uzgajaju za dobivanje biomase, odnosno proizvodnju energije. Kod uzgoja paulovnije treba dobro razraditi ideju prije nego se krene u realizaciju projekta, jer nije jednako saditi i iskorištavati stablo za biomasu ili za tehničko drvo. Razlika je u gustoći sklopa, oblikovanju stabla, održavanju i iskorištavanju. Za tehničko drvo paulovnija treba više pro-


Aktualnostora, dok je za uzgoj drva za biomasu potrebno manje mjesta i moguća je gušća sadnja.

Činjenica je da je paulovnija nešto kao “hit” stablo u Hrvatskoj, ali i nekim susjednim zemljama. Plantaža je sve više. Jedna od posljednjih je ona u susjednoj nam Hercego-vini gdje je posađeno 400 stabala paulovnije. Hercegovački policajac Dragan Domazet iz Dabra kod Berkovića zasadio je plantažu tzv. carskog kineskog stabla. No, prema vlastitom priznanju od kada je krenuo u ovaj projekt pa danas otku-pna cijena pala je s 1.200 eura po kubiku na 600 eura. Što će biti za deset godina teško je prognozirati. O pomami za ovim stablom u Hercegovini svjedoči činjenica da samo u Domazetovom rodnom Dabru sada već ima zasađenih 400 sadnica, a interes uzgajivača ogleda se i u brojnim pozivi-ma koji mu pristižu sa raznim pitanjima o uzgoju i nabavci sadnica paulovnije. Plantaža se podiže i u Ljubuškom. Ne-kad se na ljubuškim poljima uzgajao pamuk, zatim duhan, a posljednjih desetljeća krumpir, rajčica, kupus i druge vrste povrća. Danas su polja sve zapuštenija, a neki se odlučuju na proizvodnju smilja.

– Poljodjelstvo nam je svake godine u sve težem stanju, a poljodjelci koji desetljećima uzgajaju tradicionalno povrće bilježe sve manje profita, ali i gubitke pa u tome ne vidim perspektivnu budućnost. Stoga, smatram da bi naši proizvo-đači trebali gledati dugoročnije i okrenuti se nekim novim izvorima profita iz poljodjelstva, a kao jedno od rješenja vi-dim plantažni uzgoj paulovnije, – smatra Ivan Džajić, vla-

snik buduće plantaže. Za paulovniju se sve više interesiraju i u Dalmaciji. Regionalne dnevne novine pripomažu tome bombastičnim naslovima tipa: “Dalmatinci, paulovniju zasa-dite i 440 tisuća kuna zaradite!”. Pa još k tome i dodaju:

– Ako žele dobru i brzu zaradu, Dalmatinci bi umjesto maslina i loze trebali saditi paulovniju – stablo podrijetlom iz Kine. Neobrađena dalmatinska kraška polja idealna su za ovo, kako ga često nazivaju, drvo budućnosti.

Kako smo već rekli, kasnimo u mnogočemu za svije-tom, pa tako i u ovoj pomami za paulovnijom. Dok jedni vode borbu s ovom stranom invazivnom vrstom, drugima rastu za-zubice od brze i lake zarade. Struka za sada šuti. O paulovniji se govori kao o ratarskoj kulturi (još jedan naslov iz novina: Paulovnija – ratarska kultura velike isplativosti – od sada i u Hrvatskoj!). Šumska zemljišta pretvaraju se u poljoprivredna, poljoprivrednici na svojoj zemlji uzgajaju plantaže drveća, proizvodnja hrane im je neisplativa. Dalmatinci se pozivaju da umjesto maslina sade paulovniju. Kolektivna amnezija je čini se česta pojava u nas, pa smo probleme s još jednom unesenom stranom vrstom brzo zaboravili. Amorfa fruticosa donijela nam je jednako oduševljenje svojom ljepotom i ka-rakteristikama. Sadila se uz željezničke pruge i nasipe radi nji-hova učvršćivanja. Dvadeset godina kasnije to krasno stabalce predstavlja noćnu moru šumarima. Kakva avantura nas čeka s paulovnijom teško da itko zna, no ideja o šumskom pokrovu dalmatinskog krša made in China umjesto maslina, borova i vinove loze meni osobno nije baš po volji.


Aktualno

Koliko su šumske poučne staze korisne i potrebne odavno je dokazano. One igraju veliku ulogu u sada već poznatom i priznatom projektu Hrvatskih šuma Škola u šumi, šuma u školi, jer to su najčešće lokacije na koje šumarski stručnjaci vode učenike. Radnici Šumarije Krašić obišli su razne lokacije na području Uprave šuma podružnice Karlovac kako bi na njima postavljali i kasnije i održavali poučne staze. Veliku ulogu u organiziranju i zaživljavanju ovih projekata nosi rukovoditelj u UŠP-a Karlovac, šumarski struč-njak Oliver Vlainić.

Sama po sebi, šetnja šumom obogaćuje čovjeka. O šumi nisu potrebna nikakva znanja da ga istodobno i napuni energijom i opusti. Ipak, poznavati koja i kakva

živa bića te okružuju u tvom zavičajnom prostoru, kakav značaj ima šumski ekosustav stepenica je više. Poznavati i biti svjestan uloge šume za održavanje života znači ljubav i poštovanje.

Šumari se itekako trude dati svoj doprinos u proširenju takve svijesti, osobito kod najmlađih. Poučne staze odličan su način za to jer osoba na licu mjesta može usporediti npr. vrstu drva koju vidi u prirodi s onom na fotografiji na eduka-tivnoj ploči i doznati ponešto o njoj.

Veliku ulogu u zaživljavanju poučnih staza na području Uprave šuma podružnice Karlovac ima rukovoditelj plansko – analitičkog odjela Oliver Vlainić. Kao šumarski stručnjak ak-tivno se uključuje u osmišljavanje sadržaja i medijske najave i koliko je moguće u koordinaciju samih akcija. Kao dugogodiš-nji stručnjak na poslovima plana i analitike sastavio je ponude za radove koje je financirala Javna ustanova NATURA VIVA za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Karlo-vačke županije.

VELIKI DOPRINOS UŠP-a KARLOVAC

Šumarija Krašić graditelj šumskih

poučnih staza Tekst: Marija Glavaš Foto: Oliver Vlainić, Marija Glavaš

Najveći broj staza na području Uprave šuma podružni-ce Karlovac izradili su i postavili radnici zaposleni u Šumariji Krašić.

Nakon što jednom postave stazu, radnici Šumarije Kra-šić se vraćaju kako bi obnavljali table, točnije, kako bi ih po potrebi prebrusili i kako bi osvježili boju i time ih zaštitili od atmosferilija.

Jedna od takvih staza je Kozjača na području Šuma-rije Karlovac, u blizini grada. Ploče daju opće informacije o prisutnim vrstama drveća, grmlja, zeljastog bilja, gljiva, kao i nešto podrobnije podatke o pitomom kestenu.

Na području Ornitološkog parka Petrovac u neposred-noj blizini Lovačkog doma Muljava, UŠP Karlovac, radnici su postavili dvije staze. Staza Rimski put obiluje podatcima o općim ekološkim temama, dok je staza Kraljev put posebno prilagođena osobama s invaliditetom koje se kreću u invalid-skim kolicima i osobama koje su slijepe ili slabovidne.

Uz to su radili objekte u Posebnom botaničkom rezerva-tu Đon – Močvar (cret), Značajnom krajobrazu Odransko po-lje, poučne ploče na rječici Slunjčici u mjestu Rastoke, gradu Ozlju i općini Bosiljevu te nadzorničku kuću u gradu Slunju.

Postavljanje Održavanje


Aktualno

Posljednja u nizu i još nedovršena staza koju su ovi vje-šti i vrijedni radnici podigli dokaz je kvalitete njihovog rada, budući da je izgrađena na području na kojem vladaju surovi vremenski uvjeti. Penje se uz planinu Klek koja je neprestan-ce izložena jakim naletima vjetra, no ni jedna ploča na njoj nije se oštetila od 2013. godine kada je postavljena prva plo-ča pa do današnjeg dana.

Nosi naziv Geološka poučna staza Klek, a podignuta je u sklopu projekta Akcijski planovi za značajni krajobraz Klek i ogulinsko plašćansko područje, planina – špilja – grad. Nalazi se na području UŠP Ogulin, točnije Šumarije Ogulin.

Razlog zbog kojeg je odabran tematski, a ne opći pristup, obzirom na edukacijski sadržaj ploča, leži, između ostalog, u činjenici da se geološka istraživanja Kleka neprekidno provo-de još od druge polovine 19. stoljeća.

Sve su ploče ucrtane na kartu, na kojoj su radi lakšeg snalaženja ucrtani i značajni toponimi poput planinarskog doma, radi lakše orijentacije u prostoru. Te se karte nalaze na više ploča, a na njima su upisani i nazivi svake od njih.

Jedna od tabli daje informacije koje sve šumske zajednice posjetitelj vidi putem te koje su vrste bilja zaštićene. Po pita-

nju faune posebno je istaknut leptir klekovski crni okač čiji je areal ograničen na samo jedan dio Kleka i stoga predstavlja endemsku vrstu te tri najveće i rijetke zvijeri: mrki medvjed, sivi vuk i europski ris.

Ove godine u planu je postavljanje još dviju ploča na kojima će biti dani podatci o još nekim, autohtonim vrstama leptira.

Budući planovi vode nazad u matičnu podružnicu, a uklju-čuju aktivnosti oko ostataka ostalih od pavlinskog samostana sv. Petra. Lokacija predstavlja najvišu kotu Petrove gore, vrh Mali Petrovac i ujedno najvišu kotu Šumarije Gvozd. Hrvatske šume su na toj lokaciji već bile aktivno uključene na način da su djelatnici pomagali prilikom istraživačkih i restauratorskih radova, zbog čega se naše poduzeće spominje na poučnim pločama.

U svakom slučaju poučne staze predstavljaju velik dopri-nos Uprave šuma podružnice Karlovac u podizanju svijesti o okolišu koji nas okružuje, ne samo školske djece, nego i lokal-nog stanovništva koje ima običaj šetati tim stazama i isto tako posjetitelja iz udaljenijih područja, pa čak stranaca, budući da je dosta informacija napisano na engleskom jeziku.

Poučna staza na Kleku


Aktualno

Šume i šumarstvo jedna su od najvažnijih gospodarskih grana unutar Europske unije. Prekrivaju oko 40 % ukupne površine EU, a unatrag 50 godina njihova površina polako se povećava. Zahvaljujući pošu-mljavanju i prirodnoj sukcesiji, šumska područja EU-a tijekom proteklih desetljeća povećavala su se za 0,4 % godišnje.

Europski povjerenik za poljoprivredu i ruralni razvoj, Phil Hogan, smatra kako je šumarstvo jedan od najvažnijih sektora koji ruralne krajeve drži vitalnim i održivim.

– Sa tri milijuna zaposlenih unutar EU, vjerujem kako je šu-marstvo ključan faktor tranzicije gospodarstva prema nisko-ugljičnoj ekonomiji. To je dovoljan razlog da svi zajedno ovaj sektor održavamo otpornim za sve nove izazove s kojima se konstantno suočava te da šume i dalje ravnomjerno ispunja-vaju svoje tri funkcije; ekonomsku, socijalnu i zaštitnu, bez na-rušavanja te ravnoteže u korist bilo koje od njih. Iako programi ruralnog razvoja 2014. – 2020. nisu finalizirani u svim zemlja-ma članicama, procjenjujemo kako, uzimajući u obzir svih 118 programa ruralnog razvoja, dolazimo do približnog iznosa od 7,2 bilijuna eura javnih investicija namijenjenih šumarskom sektoru. Višegodišnjim planom za šumarstvo procijenit će se kako ovim mjerama postići dodanu vrijednost te na koji način ih što efikasnije primijeniti, – rekao je u svome govoru povje-renik Phill Hogan.

Šume i šumarstvo jedna su od najvažnijih gospodar-skih grana unutar Europske unije. Prekrivaju oko 40 % ukupne površine EU, a unatrag 50 godina njihova površina polako se povećava. Zahvaljujući pošumljavanju i prirodnoj sukcesiji, šumska područja EU-a tijekom proteklih desetljeća poveća-vala su se za 0,4 % godišnje. Međutim, u svijetu se šumska područja i dalje smanjuju. U EU-u se trenutačno siječe samo 60–70 % godišnjeg prirasta, pa se stoga drvna zaliha povećava. Iako su dobrobiti koje imamo od šuma uvelike poznati i prepo-znati, posebno kroz novu šumarsku strategiju donesenu 2013. godine, prijetnje s kojima se suočava održivo šumarstvo sve su veće. Prvenstveno radi sve veće potražnje drvne mase, bilo u industriji bilo u sve brže rastućoj grani energetike, pridobiva-njem biomase kao alternativnog izvora energije. Istovreme-

EUROPSKO ŠUMARSTVO

Višegodišnji plan implementacije EU

strategije za šumarstvoTekst: Irena Devčić Foto: Marinko Bošnjaković

no šumski ekosistemi izloženi su brojnim prijetnjama koje su dodatno pojačane klimatskim promjenama; sve ekstremnijim vremenskim prilikama, poplavama, požarima, sušama te no-vim bolestima i nametnicima. Kako bi se zemlje članice što bolje nosile sa svim nabrojanim prijetnjama, načinjena je kon-kretna lista akcijskih planova kako bi se osigurao jedinstven i zajednički pristup različitim politikama i zakonskim regulati-vama koje se odnose na šumarski sektor unutar svake pojedi-ne zemlje. Kroz akcijske planove također se navode moguće inicijative i radnje za poboljšanje temeljenih funkcija šumskih ekosistema kao što su zaštita tla od erozije, poplava, klimat-skih promjena, smanjenje količina ugljičnog dioksida, stanište brojnim biljkama i životinjama, izvor genetske raznolikosti te mjesto odmaranja i rekreacije.

Strategija je sastavljena kao odgovor na nove zahtjeve koji su stavljeni pred šumarstvo. Znatne društvene i političke promjene tijekom proteklih 15 godina utjecale su na način na koji društvo EU-a gleda na šume i šumarstvo. U njoj se nagla-šava kako šume nisu važne samo i isključivo za ruralni razvoj, već i za cjelokupni okoliš s posebnim naglaskom na bioraznoli-kost, zatim drvnu industriju, bioenergiju te, naravno, njen zna-čaj u borbi protiv klimatskih promjena. Izražavajući potrebu za holističkim pristupom u strategiji se naglašava utjecaj ostalih zakonodavnih mjera na šume i šumarstvo te razvoj koji često izlazi iz uskih okvira šume. Prvenstveno se prepoznaje multi-funkcionalnost šuma, odnosno dobrobiti koje šuma donosi u ekonomskom, socijalnom i zaštitnom smislu. Na razini Europ-ske unije, šume i šumarski sektor dobivaju znatna sredstva. Šumarske mjere prema Regulativi o ruralnom razvoju čine financijsku kralježnicu za provedbu strategije pružajući oko 90 % ukupnih EU fondova usmjerenih na šumarstvo. S tolikim izdvajanjima, šume i sektor šuma EU-a trebali bi se pozicioni-rati na način koji osigurava njihov doprinos ciljevima Unije.

Požari su velika prijetnja šumskim ekosustavima


ZAŠTITA ŠUMA

Za zaštitu UNESCO-a nominirane

bukove šume u Nacionalnim parkovima

Sjeverni Velebit i Paklenica

Aktualno

Bukove šume u našim nacionalnim parkovima Sjever-ni Velebit i Paklenica nominirane su za upis na popis svjetske baštine UNESCO-a. Time se želi omogućiti još

veća razina zaštite prirodnih ljepota Hrvatske i održivi razvoj područja koja okružuju nacionalne parkove. Zaštita UNES-CO-a donosi veću prepoznatljivost na svjetskoj razini što znači i dolazak većeg broja gostiju, od čega će najveću korist imati lokalno stanovništvo. Pod zaštitom UNESCO-a trenut-no su Nacionalni park Plitvička jezera i Park prirode Papuk. Na sastanku koji je održan u Beču, Hrvatska je u prijedlog nomi-nacije uključila posebno prirodno vrijedna područja bukovih šuma u nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica. Riječ je o 1.220 hektara bukove šume koja se u NP Sjeverni Velebit nalazi u Strogom rezervatu Hajdučki i Rožanski ku-kovi, te 2.013 hektara šume na lokacijama Suva draga - Kli-menta i Oglavinovac – Javornik u NP Paklenica. Predstavnici zemalja na sastanku su usvojili Zajedničku deklaraciju o na-

Tekst Foto: Irena Devčić

mjeri serijske nominacije koja će se do kraja ovog mjeseca dostaviti u UNESCO-ov ured u Parizu na razmatranje. Time će započeti proces valorizacije nominacije za upis na popis svjetske baštine UNESCO-a. Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica teme-lji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju i veličini.

Prostor današnjeg Nacionalnog parka Paklenica oduvijek je bilo područje bogate kulturne prošlosti i iznimne prirodne ljepote. Od krških fenomena do prekrasnih šuma crnoga bora koji je prekrivao padine južnoga Velebita, a pre-ma kojemu je ovaj nacionalni park i dobio ime. Upravo zbog velikog bogatstva biocenoloških zajednica na ovom područ-ju u sklopu međunarodnog projekta “Čovjek i biosfera” i pro-grama “IUFRO” osnovane su dvije trajne pokusne plohe br. 49 i br. 50 koje su još 1984. godine postavili profesori Šumar-skog fakulteta, pokojni Đuro Rauš i Željko Španjol. Ploha br. 49 nalazi se upravo u, za zaštitu predloženoj sastojini bukve s jesenskom šašikom, dok se u reliktnoj šumi ilirskog crnog bora s dunjaricom nalazi ploha br. 50.

Nominacija je potvrda da se prirodnim ljepotama Hrvat-ske upravlja na najbolji mogući način s ciljem da se zaštite za buduće naraštaje, a da se istovremeno omogući održivi razvoj područja u kojima se parkovi nalaze. Povećanjem bro-ja gostiju, bez da se ugroze prirodne ljepote stanovnicima tih krajeva, omogućuje se stvaranje novih poslovnih prilika razvijanjem turističke i poljoprivredne ponude.

Iznimnost predloženih iskonskih bukovih šuma u parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica temelji se na njihovoj izvornosti, geografskom položaju i veličini.

Bura iznad Velebita

Šume na Paklenici


Aktualno

Služba za certifikaciju proizvoda koja djeluje pod okriljem Hrvatskih šuma imala je izuzetno uspješnu 2015. godinu. Porast kontroliranih subjekata od 75 posto dokaz je da se u ovoj službi radi kvalitetan posao te da će u vrlo bliskoj budućnosti biti potrebno zaposliti dodatni broj djelatnika, jer sve veći broj proizvođača shvaća prednosti ekološke proizvodnje.

Među poljoprivrednim proizvođačima u Hrvatskoj sve više raste svijest kako budućnost agrara leži u proizvodnji ekološke hrane za kojom sve više raste

potreba na inozemnim tržištima. Očito je kako dosadašnjim poimanjem konvencionalne poljoprivredne proizvodnje ko-rištenjem pesticida i raznih aditiva, hrvatski poljoprivrednik nije uspio pronaći iskorak dovoljan kako bi svoj proizvod nametnuo stranim interesentima, što zbog nedostatne i skupe moderne tehnologije, što zbog činjenice kako u nas prevladavaju mali proizvođači koji proizvedenim količinama ne mogu konkurirati mega kompanijama na svjetskoj razini.

No kako inozemni potrošači sve više uviđaju negativne strane takve proizvodnje, tako raste potreba za zdravim au-tohtonim poljoprivrednim proizvodima koji se proizvode na ekološki prihvatljiv način, bez tretiranja raznim kemijskim pesticidima i dodavanjem umjetnog gnojiva u tlo. Moderan kupac danas želi jesti voće i povrće uzgojeno na zdravom, nezagađenom tlu, koje je tretirano isključivo biološkim sred-stvima i za koje mu proizvođač garantira kvalitetu. Takav proizvod zdraviji je od onoga proizvedenog masovnom proi-zvodnjom te je samim time i skuplji, a upravo to je šansa ma-

SLUŽBA ZA CERTIFIKACIJU EKOLOŠKIH PROIZVODA

Vrlo uspješna 2015. godina Tekst: Goran Vincenc

lih proizvođača da se uhvate u koštac sa modernom poljo-privrednom industrijom te da na kraju izađu kao pobjednici.

Kako živimo u svijetu gdje je povjerenje kupca i potro-šača od velike važnosti, potreba za neovisnim tijelom koje će kontrolirati proizvođače, te im za to izdavati uvjerenja o kvaliteti, prepoznalo je tadašnje Ministarstvo poljoprivre-de, ribarstva i ruralnog razvoja te je 2004. godine ovlastilo tvrtku Hrvatske šume d.o.o. za provođenje postupka potvr-đivanja sukladnosti proizvoda, procesa i usluga u ekološkoj proizvodnji. Iako su se u početku ovlasti odnosile na certifi-kaciju nedrvnih šumskih proizvoda, Služba je proširila dje-latnost na ostale ekološke poljoprivredne proizvode, što je iz godine u godinu povećavalo broj tražitelja usluga kontrole i certifikacije proizvoda. U 2015. godini zabilježen je najveći porast. Ovlaštenom kontrolnom tijelu Hrvatske šume d.o.o. Ministarstvo je dodijelilo kodni broj HR-EKO-05. Hrvatske šume d.o.o., Služba za certifikaciju proizvoda, akreditirane su prema normi HRN EN 17065 za certifikaciju proizvoda u ekološkoj proizvodnji prema kojoj je ovlaštena za provo-đenje postupka stručne kontrole i certifikacije u ekološkoj proizvodnji.

Broj ekoloških proizvođača pod stručnom kontrolom Službe za certifikaciju “HŠ-a” d.o.o.

od 2005. do 2015. godine

Godina 2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

Broj ek. proiz. pod st.kontrolom Službe za certifikaciju 21 33 37 55 55 67 107 159 316 440 710

0

100

200

300

400

500

600

700

800

2005. 2006. 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. 2013. 2014. 2015.

Broj

eko

lošk

ih p

roizv

ođač

a po

d st

ručn

om ko

ntro

lom

Služ

be za

certi

fikac

iju

Godina


Aktualno

Služba za certifikaciju proizvoda prošle je godine ostvarila porast korisnika usluga za čak 75 posto te je novu 2016. godinu dočekala sa 701 kontroliranih subjekata, što je fantastičan rezultat. Služba je razvila i vlastite standarde za proizvode od drva te eko-kozmetiku dajući tako moguć-nost proizvođačima da certificiraju finalni proizvod izvan segmenta prehrambene industrije. Kvalitetom obavljenog posla zadovoljni su svi, od proizvođača do krajnjih korisnika proizvoda, što je Službu za certificiranje proizvoda svrstalo među najbolje promotore tvrtke Hrvatske šume u prošloj godini. Upitali smo stoga rukovoditeljicu Službe za certifi-kaciju proizvoda, dr. sc. Jadranku Roša, da nam prokomen-tira proteklu godinu

– Protekle godine Služba je provela ukupno 790 struč-nih kontrola od kojih je 7 provedeno na temelju anali-ze rizika, a 89 ih je provedeno nenajavljeno, bez znanja proizvođača. Kvaliteta proizvoda dodatno se provjerava i uzimanjem uzoraka koji se dostavljaju u ovlašteni labora-torij. Dobiveni rezultati pokazali su da nema nedozvolje-nih rezidua u proizvodima. Drago nam je da subjekti pod našim nadzorom analize uzoraka i sami šalju na analizu u neki od ovlaštenih laboratorija, što svjedoči o tome koliko su proizvođači ozbiljni i koliko im je važan certifikat za nji-hove proizvode. Osim toga, prošle godine izdali smo 52 odobrenja za reprodukcijski materijal koji nije iz ekološke proizvodnje te je izdano ukupno 385 potvrdnica, certifika-ta – izjavila je Roša.

Koliko su proizvođači ozbiljni govori i podatak kako je od svih kontrola provedenih prošle godine tek mali broj od 12 naređenih korektivnih mjera koje su najvećim dijelom pro-vedene, a bile su vezane za vođenje propisanih evidencija te održavanje proizvodnih parcela.

Trenutni propisi diktiraju uvjete o kontroli proizvoda putem direktiva iz Europske unije i Služba prilagođava pro-ceduru kontrolinga na temelju procjena rizika. Primjerice, tlo ne smije biti tretirano nikakvim kemijskim sredstvima zadnje tri godine, a mora biti dovoljno udaljeno od prve tretirane površine ili značajnije prometnice. Procjenjuje se stanje okoliša, a tijekom proizvodnje se rade procjene rizika. Ukoliko rizik postoji, rade se analize uzoraka u za to ovlaštenom laboratoriju. Poljoprivrednici koji se bave ova-kvom proizvodnjom na raspolaganju imaju sredstva iz EU fondova koja se isplaćuju putem Agencije za plaćanje, što je dodatni poticaj brojnim proizvođačima da krenu u eko-lošku proizvodnju te na taj način smanje troškove svojih proizvoda.

Kako bi održali visoku kvalitetu kontrole ekoloških proi-zvoda, potrebna je stalna edukacija zaposlenika Službe, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, jer se trendovi brzo i lako mijenjaju i bilo bi dobro da na području edukacije postoji više razumijevanja od strane nadređenih, jer se znanje ovo-ga tipa itekako može dobro unovčiti.

Potvrda o akreditaciji 2012. godine EKO markice iz ekološke proizvodnje


KLIMATSKI SUMMIT U PARIZU

Glas za spas Zemlje

Događaji

U Parizu je krajem godine održano 21. zasjedanje Konferencije stranaka (COP 21) Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime (UNFCCC) i 11.

zasjedanje sastanka stranaka Kyotskog protokola (CMP 11) na kojemu je postignut zajednički dogovor o zaustavljanju klimatskih promjena. Ishod sporazuma uravnotežen je i uk-ljučuje plan djelovanja da se globalno zatopljenje ograniči na razini znatno manjoj od 2 °C. Potpisivanjem novog sporazu-ma u Parizu, 190 država obvezalo se na konkretne klimatske akcije. Ovaj napredak pojačan je govorima više od 150 šefova država i vlada, kao i s do sada neviđenom podrškom stotina tisuća građana diljem svijeta koji su se ujedinili tražeći kon-kretne akcije protiv klimatskih promjena. Nakon dvotjednih pregovora države su postigle sporazum koji će dugoročno omogućiti određeni napredak. Ipak, ovaj sporazum mora biti dopunjen s konkretnim akcijama u bliskoj budućnosti, ako želimo ispuniti krajnji cilj ograničavanja globalnog zagrijava-nja ispod 2 ili 1,5 stupnja Celzijusa. Osiguravanje financijskih sredstava za prilagodbu na promjene i nadoknadu gubitaka i šteta, kao i intenzivnije smanjenje emisija stakleničkih plino-va državama potpisnicama treba biti prioritet. Znanstvenici prognoziraju ako se ne bude poštivao pariški sporazum i bez dodatnih nacionalnih planova smanjenja emisije staklenič-kih plinova, zemaljska kugla će se do kraja stoljeća zagrijati za čak 4 Celzijeva stupnja, što će dovesti do povećanja razi-ne mora i nestajanja mnogih životinjskih i biljnih vrsta. Pla-neta Zemlja je u ovom trenutku već zagrijana za 1 Celzijev

Tekst: Irena Devčić Foto: Arhiva

stupanj u odnosu na predindustrijsko razdoblje. No, jesu li ovakvi zaključci dovoljni kada znamo da Sporazum stupa na snagu tek 2020. godine? Luksemburška ministrica okoliša, Carole Dieschbourg, koja trenutačno predsjeda Vijećem, izjavila je:

– Danas trebamo biti ponosni. Dogovorili smo prvi prav-no obvezujući i univerzalni sporazum o klimi, a svijet njime kreće smjerom izbjegavanja opasnih klimatskih promjena. To je plan za bolji, pravedniji i održiv svijet. EU je nastojao da sporazum bude što snažniji. Tijekom svih pregovora uspješ-no smo podizali mostove za suradnju. Ali, nemojmo zabo-raviti da pariški sporazum predstavlja tek početak dugog putovanja. Na nama je sada odgovornost da ovaj sporazum pretočimo u djelovanje i to zajedno sa svim dionicima – ne-vladinim organizacijama, poslovnom zajednicom i svakim pojedinim građaninom. –

Između ostalog u pariškom sporazumu stoji da će ra-zvijene zemlje do 2020. godine zajedno plaćati 100 milijardi

Summit UN-a u Parizu

Na 21. konferenciji Ujedinjenih naroda o klimat-skim promjenama usvojen je novi globalni klimat-ski sporazum koji predstavlja temelj za dugoročne napore država potpisnica u borbi protiv klimatskih promjena.


Događajiameričkih dolara godišnje u obliku pomoći nerazvijenim zemljama za ublažavanje posljedica klimatskih promjena, a nakon 2020. godine će plaćati i više od tog iznosa. Dogo-vor je također kako će se nacionalni planovi za smanjenje globalnog zagrijavanja revidirati svakih pet godina. Prije samog početka plenarnog zasjedanja, najveća skupina ze-malja F77 + Kina izjavile su kako su zadovoljne tekstom koji je tijekom noći modificiran. Sporazum pokreće veliki me-hanizam revizije planova ograničenja i smanjenja emisija, treba omogućiti preusmjeravanje svjetskog gospodarstva prema modelu bez ili s malo ugljika. Takva revolucija uklju-čuje progresivno napuštanje fosilnih izvora, ugljena, nafte i plina koji dominiraju svjetskom energetskom proizvod-njom. Iz današnje perspektive mnogi se s pravom pitaju je li to uopće moguće postići. Ovaj veliki svjetski summit pratile su i brojne popratne afere. Globalno zagrijavanje i zaštita kli-me omiljene su teme brojnih teoretičara zavjera, ali i brojnih aktivista. Ovi potonji upravo pred početak održavanja sum-mita izašli su s nevjerojatnim podatkom. Unutar američke akademske zajednice mogu se naći ljudi koji će za desetak tisuća dolara napisati radove u kojima će nahvaliti pozitivne učinke porasta razina CO2 u atmosferi, tvrdi Greenpeaece. Prema izviješćima koja prenose svjetski mediji, aktivisti su se znanstvenicima lažno predstavili kao predstavnici kompa-nija koje se bave eksploatacijom fosilnih goriva. U jednom slučaju pretvarali su se da dolaze iz neke bliskoistočne naf-tne kompanije, a u drugom da rade za jednog indonezijskog proizvođača ugljena. U tom svojstvu uspjeli su pridobiti dvo-jicu poznatih klimatskih skeptika, Williama Happera, profe-sora fizike na Princetonu i Franka Clementea, umirovljenog profesora sociologije koji je ranije predavao na Pennsylvania State Universityju. Obojica su izrazili spremnost da prikriju činjenicu da su za svoje istraživanje dobili sredstva kompa-nija zagađivača, no priznali su da im trenutno neće poći za rukom dobiti neovisne recenzije. Suočen s pitanjima o ko-ruptivnosti dvaju američkih znanstvenika, John Kerry, ame-rički državni tajnik, izjavio je u Parizu: “Jedan profesor ili jedan znanstvenik neće pobiti tisuće znanstvenika koji su kroz više godina dobili peer review recenzije niti 97 posto znanstvenika na planeti”. Možda je točno, ali ako se ne možete pouzdati u znanstvenike i vjerovati njihovim riječima, kome onda uopće vjerovati?

To samo potpiruje maštu teoretičarima zavjera koji tvrde da globalnog zagrijavanja u biti nema te da velike sile manipuliraju s javnošću. Interesantan tekst o povećanju CO2 u atmosferi te klimatskim promjenama napisao je i Ivan Toman. U tekstu se navodi kako najveći dio financira-nja klimatskih studija odlazi na proučavanje utjecaja CO2 na klimatske promjene. Vrlo mali postotak sredstava odvaja se za proučavanje prirodnih utjecaja na klimatske promjene i zbog toga su one i dosta slabo istražene. Naime, novac se iz državnih blagajni nerado izdvaja za istraživanje onih pojava koje nisu potencijalan problem i zbog toga je financiranje studija koje bi mogle pokazati kako je klimatski sustav ma-nje osjetljiv na CO2, manje privlačno s političkog gledišta, nego financiranje studija koje su sklonije situaciju predsta-viti ozbiljnijom nego zaista jest. Navodi dalje kako postoji manji broj studija koje sugeriraju da je klimatska osjetlji-

vost mnogo manja nego nam govori konsenzus većine stu-dija. Primjerice, analizom satelitskih mjerenja (Spencer and Braswell, Journal of Geophysical Research, vol 115, 2010.) dobivena je klimatska osjetljivost od svega 0,6 °C na svako udvostručenje CO2. Ako bi ta studija bila točna, a budući da odnos mjerenja temperature i CO2 pokazuje mnogo veći porast temperature, tad bi najveći dio globalnog zagrijava-nja u zadnjih 100 godina morao biti uzrokovan prirodnim uzrocima, a ne povećanjem koncentracije CO2, pa se onda vraćamo na početak priče i pitanje koji su od znanstvenih radova pisani po narudžbi, a koji ne. Direktor britanskog Greenpeacea John Sauven izjavio je:

– Naše istraživanje pokazuje da kompanije koje prodaju fosilna goriva mogu sponzorirati profesore na prestižnim sveučilištima da napišu izvješća koja će posijati sumnju u klimatske promjene i prikriti da su dobili honorare. Koliko su znanstvenih izvješća, koja su posijala sumnje u klimat-ske promjene kroz godine, financirale naftne, plinske i ugljenske kompanije, veliko je pitanje. Ova je istraga poka-zala kako to rade, a sada trebamo saznati kada i gdje su to napravile. –

Prijete li nam katastrofične klimatske promjene koje će zauvijek izmijeniti život na kakav smo navikli ili se ništa toliko značajno neće izmijeniti u idućim stoljećima teško da možemo prognozirati. Znanstvenici su i do sada znali griješiti u svojim predviđanjima, a tadašnji teoretičari zavjera pokazalo se, bili su u pravu. Kako bilo da bilo, jedna činjenica ne može se izmijeniti. Na Zemlji je sve više i više ljudi, a svojim načinom života predstavljamo prijetnju pr-venstveno sebi, a onda drugima, Planeti najmanje. Kako je zgodno u svome osvrtu naslova “Ne spašavamo Zemlju, ona lako može preživjeti i bez nas”, primijetio Branko Štefano-

vić, planet Zemlja postoji pet milijardi godina. Mi smo na njoj tek zadnjih 200 tisuća. I sad si umišljamo da ćemo spa-šavati nešto što živi skoro trideset tisuća puta dulje od nas, i što je najvažnije, živjet će i dalje bez obzira na nas. Najveća potencijalno nova kolateralna žrtva smo mi. Trebalo nam je skoro dvjesto tisuća godina da se u miru množimo do prve milijarde, to je bilo oko 1800. godine. A onda nam je trebalo tisuću puta manje vremena da bismo se usedme-rostručili. To je nepodnošljiva progresija. Ali ne za Zemlju, nego za nas na njoj, primjećuje autor. I zaista, egocentrični kakvi jesmo uvjereni smo kako se borimo za dobrobit naše planete kojoj je i bez nas bilo sasvim dobro. S nama ili bez nas Zemlja nastavlja dalje svoj životni put kroz svemirska prostranstva. Mi smo ti koji ne možemo živjeti s posljedi-cama našeg djelovanja, ne Zemlja, stoga izvucimo glave iz mraka i prilagodimo se životu na Zemlji, jer Zemlja se ne treba prilagođavati nikome.

Logotip summita UN-a u Parizu


DogađajiHRVATSKE ŠUME I CARITAS U AKCIJI

Humanitarna prodaja božićnih drvaca

“Za 1000 radosti”

Suradnja Hrvatskih šuma i Hrvatskog Caritasa u sklo-pu božićne akcije “Za 1000 radosti” traje već duže od desetljeća, na zadovoljstvo svih uključenih instituci-

Tekst: Ana Juričić Musa Foto: Alen Gurović

ja i brojnih građana koji u njoj sudjeluju. Tako je u subotu, 19. prosinca, u središtu Zagreba, na Trgu bana Josipa Jelačića, održana već 13. po redu humanitarna prodaja božićnih drvaca, ove godine pod motom “Zagrli svijet!”. Građani glavnoga grada već godinama s radošću i nestr-pljenjem iščekuju taj događaj te su i ove godine pohrli-li kupiti božićno drvce i na taj način učiniti dobro djelo. Kao i proteklih godina, osim stotinu kubičnih metara drva za ogrjev, Hrvatske su šume Caritasu donirale 200 živih božićnih drvaca u teglama, a sav prihod od prodaje na glavnom gradskom trgu Caritas će dalje proslijediti potre-bitima – obiteljima nezaposlenih, višečlanim obiteljima, obiteljima u kojima je netko od članova teško bolestan i svim onima koji najteže podnose posljedice duge eko-nomske krize. U ponudi su bile obična smreka, pančićeva omorika i srebrna smreka. Svih 200 drvaca rasprodalo se u rekordnom roku, a kupci su izjavljivali zadovoljstvo što kupnjom božićnog drvca mogu usrećiti druge i pomoći onima kojima je to najpotrebnije. Dokaz je to da, unatoč teškim gospodarskim vremenima u kojima živimo, ima-mo i dalje razumijevanja jedni za druge i ne oklijevamo pomoći potrebitima. Akciju je tradicionalno podupro veli-ki broj ljudi iz javnog i kulturnog života.

Gužva na Trgu bana Jelačića

Zadovoljni radnici Hrvatskih šuma rado se odazivaju


Događaji

BioRES

Učiti od najboljih

U veljači 2015. godine nakon inicijalnog sastanka u Münchenu, u sklopu programa Horizon 2020, zapo-čet je projekt BioRES (Sustainable Regional Supply

Chains for Woody Bioenergy), čije je trajanje 30 mjeseci. Vodeći partner projekta je Deutsche Gesellschaft für Inter-nationale Zusammenarbeit (GIZ) GmbH, a uz Regionalnu energetsku agenciju sjeverozapadne Hrvatske, partneri na

projektu su AEBIOM – European Biomass Association, LK-Stmk – Landeskammer fur Land und Forstwirtschaft Steier-mark iz Austrije, CARMEN – Central Agricultural Raw Ma-terials Marketing and Energy Network iz Njemačke, Metla – Finnish Forest Research Institute iz Finske, KSSENA – Ener-getska agencija Savinjske, Šaleške i Koroške regije iz Sloveni-je, SERBIO – Nacionalna asocijacija za biomasu iz Srbije te BGBIOM – Bulgarian Biomass Association iz Bugarske.

Opći cilj projekta je uspostaviti i ojačati domaće opskrbne lance za proizvodnju drvne biomase kontrolirane kvalitete iz šuma kojima se upravlja na održiv način i drvnih ostataka u ze-mljama provedbe projekta, odnosno Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji putem promicanja i provedbe inovativnog koncepta sabirno lo-gističkih centara za biomasu (BLTC-a). Također, jedan od ciljeva je da na temelju suradnje s tehnološkim liderima iz Europe, oso-bito Austrijom, Slovenijom, Njemačkom i Finskom dođe do po-većanja lokalne ponude i potražnje drvne biomase u zemljama provedbe projekta. BioRES projekt će neposredno pridonije-ti razvoju sektora bioenergije primjenom šumske biomase kao pouzdanog i standardiziranog goriva, te osiguranju nje-gove održivosti pomoću poticanja uporabe certificirane drvne biomase opskrbom iz europskog šumarstva. Projekt će ojačati ulogu drvne biomase kao glavnog saveznika u borbi za sma-njenje emisija CO2. Povećanje domaće potražnje za drvnom biomasom pridonijet će rastu ekonomije i daljnjem rastu tržišta održivih tehnologija za proizvodnju i korištenje proizvoda drvne biomase u novim zemljama EU u jugoistočnoj Europi, čime se pridonosi postizanju EU ciljeva navedenih u Direktivi OIE.

Tri su glavna specifična cilja koja se moraju ostvariti

kroz BioRES projekt u zemljama provedbe projekta, od kojih je najvažniji izgradnja najmanje 6 od 8 novih logističkih centara za biomasu, zatim sklapanje ugovora o isporuci drvne biomase s korisnicima, odnosno potrošačima u ruralnim sredinama u ukupnom iznosu od najmanje 8.000 t/god (prosječno između 1.000 do 1.500 t godišnje po sabirno logističkom centru), pri čemu također trebaju biti sklopljeni ugovori s proizvođačima,

odnosno isporučiteljima biomase. Uz navedeno, specifični cilj je i osposobljavanje ukupno najmanje 12 trenera (predstav-nici poslovnih udruženja proizvođača biomase ili regionalnih energetskih agencija) i najmanje 400 potencijalnih sudionika duž opskrbnog lanca, koji će proći trening uz razvijanje njiho-vih kapaciteta u području primjene i upravljanja regionalnim opskrbnim lancima da bi se udovoljilo zahtjevima kvalitete proizvoda drvne biomase dobivene iz održivog šumarstva.

Postizanjem specifičnih ciljeva, BioRES će doprinijeti po-većanju udjela drvne biomase u neposrednoj potrošnji ener-gije u Bugarskoj, Hrvatskoj i Srbiji. U sklopu projekta BioRES, u razdoblju od 30. studenog do 4. prosinca 2015., organizirano je studijsko putovanje u Sloveniju, Austriju i Njemačku na loka-cije sabirno – logističkih centara za biomasu koji predstavljaju najbolje primjere iz prakse. Na putovanju su sudjelovale de-legacije iz Srbije, Bugarske i Hrvatske. Studijskim putovanjem obuhvaćene su sljedeće lokacije: Biomasa Nazarje d.o.o. (Slo-venija), Biomassehof Leoben (Austrija), Biomassehof Achen-tal (Njemačka) te Biomassehof Allgau (Njemačka), gdje je na primjerima dobre prakse prezentiran cjelokupni proces od pridobivanja drvne biomase do prodaje iste ili prodaje topline.

U sklopu studijskog putovanja održana je neovisno i obu-ka trenera, koji će u budućnosti održavati treninge na doma-ćem terenu na temu razvoja i upravljanja sabirno – logističkih centara i lokalno opskrbnih lanaca na održiv način. Trening je pokrio teme lokalnih tržišnih potencijala, razvoja i imple-mentacije poslovnih modela sabirno – logističkih centara za biomasu te osiguranje kvalitete i utvrđivanje uvjeta održivosti uključujući uredbu EU o drvu. Od hrvatskih predstavnika tre-ning su uspješno završili Damir Kolić iz tvrtke Šumska biomasa d.o.o., Tomislav Starčić iz tvrtke Hrvatske šume d.o.o., te Karlo Rajić i Saša Bardak iz Regionalne energetske agencije Sjeve-rozapadne Hrvatske koji će provesti tri treninga kroz 2016. godinu.

BioRES projekt će neposredno pridonijeti razvoju sektora bioenergije primjenom šumske biomase kao pouzdanog i standardiziranog goriva, te osigu-ranju njegove održivosti pomoću poticanja uporabe certificirane drvne biomase opskrbom iz europskog šumarstva.

Tekst: Saša Bardak i Karlo Rajić (REGEA)


Događaji

Turizam temeljen na prirodnome

bogatstvu nije nikakav novitet

u svijetu pa tako ni u Hrvatskoj.

Neke svoje prirodne ljepote smo

već poprilično dobro unovčili. Tu

prvenstveno mislimo na nacional-

ne parkove i parkove prirode te na

kraju i na jadransku obalu. No kon-

tinentalni dio Hrvatske pomalo za-

ostaje, ne zato što prirodnih ljepo-

ta nema, već zbog manjka ideja i

turističke infrastrukture. Stoga je

inicijativa općine Nijemci, male-

noga srijemskog mjesta na granici

sa Srbijom, itekako hvale vrijedna.

CENTAR ZA PROUČAVANJE PTICA

Novi centar za promatranje ptica u SpačviTekst Foto: Goran Vincenc

Prirodne ljepote Slavonije, naža-lost, poznate su uglavnom Sla-voncima. Ovaj zapostavljeni dio

Hrvatske već dugi niz godina vapi za investicijama i svježim kapitalom, a prirodna bogatstva kojima ova regija obiluje ostala su u drugom planu i nit-ko se nije trudio učiniti ih turističkom atrakcijom.

Tome je odlučila stati na kraj mala srijemska općina Nijemci čiji su čelni-ci primijetili kako je promatranje ptica u svijetu vrlo unosna grana turizma te su odlučili iskoristiti svoje prirodne blagodati i otvoriti Centar za proma-tranje ptica. Samo na području ove male općine obitava stotinjak različitih vrsta ptica od kojih su neke poput crne rode i orla štekavca rijetke, pa i ugro-žene. Stoga je općina Nijemci osmislila jedinstvenu ponudu u Spačvanskome bazenu gdje se pod sjenama stoljet-nih hrastovih šuma nudi mogućnosti riječnog avanturizma, panoramskih izleta brodom, kušanja odlične tradi-cijske hrane te promatranja ptica. U sklopu projekta opremljen je centar za promatranje ptica, uređeno je izletište Sopotac s dječjim igralištem i proma-tračnicom, dok je u mjestu Nijemci napravljen arboretum, uređene su pri-stupne ceste, pripremljeni su bicikli i čamci za iznajmljivanje i sl.

Za očekivati je kako će projekt pot-pomoći razvoju aktivnoga turizma orijentiranog ka razvoju malog i sred-njeg poduzetništva kao i otvaranju

Potporu ovome projektu dale su i Hrvatske šume, čiji su predstavnici nazočili predstavljanju projekta koje je upriličeno sredinom studenoga. Dio rute turističkog broda kretat će se rije-kom Bosut kroz šumu u blizini mjesta Apševci, koji će biti, kako ističu autori projekta, i najzanimljiviji dio ture. Nije teško primijetiti kako je Lovačka kuća Spačva kojom upravlja vinkovačka po-družnica Hrvatskih šuma vrlo blizu Ni-jemaca, te kako bi se uskoro u toj kući mogao tražiti krevet više.

Promocija prirodnih ljepota u kon-tinentalnom dijelu Hrvatske svakako ide u prilog Hrvatskim šumama jer se otvaraju mogućnosti boljeg iskorište-nja postojećih kapaciteta Hrvatskih šuma. Aktivni turizam ima sve više poklonika u svijetu, a postojeća infra-struktura, uz ciljana ulaganja, mogla bi donijeti korist našoj tvrtki.

U ravnici Srijema, općina Nijemci dobila je novi kvalitetan turistički proi-zvod koji objedinjuje prirodne atrakcije cijeloga kraja, a posjetiteljima omogu-ćuje upoznavanje prirodnog i tradi-cijskog blaga Srijema s naglaskom na očuvanju biološke raznolikosti i održi-vog razvoja.

Rijeke Bosut i Spačva te njihovo prirodno okruženje gdje prevladava stoljetna hrastova šuma biser je kon-tinentalne Hrvatske koja itekako može nadopuniti kvalitetu postojeće turistič-ke ponude.

novih radnih mjesta u Nijemcima, ali i Vukovarsko – srijemskoj županiji. Pod malim i srednjim poduzetništvom misli se prvenstveno na farme, poljoprivred-na gospodarstva te pružatelje turistič-kih usluga koji će sa novoizgrađenom infrastrukturom dobiti priliku iskoristiti svoje turističke kapacitete i predstaviti ih gostima, posjetiteljima i izletnicima.

Novac za ovu investiciju općina je našla u Europskome fondu za regio-nalni razvoj koji sufinancira projekt sa 81,75 posto od ukupne vrijednosti koja iznosi 1.222.904,95 eura.

Centar za proučavanje ptica Sopotac


Događaji

BUDUĆNOST KAKVU ŽELIMO

Hrvatske šume priključile se europskom

edukativnom programu Tekst: Goran Vincenc Foto: Grad Daruvar

Potreba za edukacijom mladih ljudi po pitanju zaštite okoliša u Hrvat-skoj nije nikakva novost, a kako

stvari stoje, ova aktualna tema će u bli-skoj budućnosti biti jedna od ključnih karika u odgoju mladih ljudi, ne samo kod nas, već i u ostatku svijeta. Sve če-šći prizori klimatskih kataklizmi kojima svjedočimo putem medija nagovještaj je potrebe za velikim promjenama, kako u načinu života, tako i u poimanju oču-vanja okoliša kao ključnog faktora za op-stanak našega planeta. Stoga je važno da se u edukaciju mladih ljudi vezanu za za-štitu okoliša, prvenstveno predškolskog i školskog uzrasta, uključe svi subjekti o kojima ovisi budućnost naše zemlje.

Grad Daruvar prepoznao je ozbilj-nost situacije te se zajedno sa 16 par-tnera priključio inicijativi okupljenoj na provedbi projekta EYD2015: Budućnost kakvu želimo – Lokalne vlasti za održivi razvoj, kojemu je glavni nositelj Klimat-ski savez.

Projekt se provodi u 10 država člani-ca Klimatskog saveza: Njemačka, Austri-ja, Luksemburg, Belgija, Grčka, Portugal, Češka, Mađarska, Rumunjska i Hrvatska, a financiran je sredstvima Europske uni-je. S provedbom projekta započelo se 24. prosinca 2014. godine, a ukupno trajanje projekta je 36 mjeseci.

U Gradu Daruvaru su prepoznali Hr-vatske šume kao nezaobilaznog faktora prilikom edukacije mladih na polju za-štite okoliša, što je rezultiralo suradnjom

na nekoliko važnih predavanja tijekom 2015. godine, a kako stvari stoje, to je tek početak suradnje.

Predavanje u obliku interaktivne pre-zentacije pod nazivom Šuma održala je Željka Bakran, rukovoditeljica Odjela za ekologiju Uprave šuma podružnice Bje-lovar u dva daruvarska vrtića. Ovom pre-zentacijom je djeci putem fotografija, odnosno kroz sliku i tekst prepričan život u šumi, opisane najzastupljenije biljne i životinjske vrste, objašnjena bitnost šuma za ljude i okoliš, odnosno naš pla-net Zemlju. Nakon predavanja djeca su na radionicama dala svoje viđenje šume i šumskog svijeta.

Za radionicu su, u okviru projekta, osigurana sredstva za rad, potrošni ma-terijal kao i edukativne didaktičke igračke s FSC certifikatom. Navedene igračke su izrađene od drveta iz naših šuma kojima gospodare i upravljaju Hrvatske šume. FSC certifikat dokaz je da se šumom gos-podari prema strogim ekološkim, socijal-nim i ekonomskim standardima.

U Velikoj vijećnici Grada Daruvara održana je konferencija s predstavnica-ma plemena Asháninka Yanesha, Jhenny Ivonne Munoz Hilares i Teresitom Irene Antazu Lopez te direktorom Klimatskog saveza Thomasom Broseom u okviru projekta EYD2015. Na temu održivo gospodarenje šumama u Republici Hr-vatskoj prezentaciju su održali predstav-nici Hrvatskih šuma d.o.o., Darko Bakarić, upravitelj Šumarije Daruvar, koji je svo-

jim izlaganjem dao uvid u gospodarenje šumama u Republici Hrvatskoj s nagla-skom na naše područje i Željka Bakran koja je dala uvid o održivom gospodare-nju šumama s aspekta ekologije.

Zanimljiva predavanja imale su i predstavnice plemena Asháninka i Yane-sha iz Perua. Vezano za stanje u amazon-skoj kišnoj šumi govorile su naše gošće, Jhenny Ivonne Munoz Hilares i Teresita Irene Antazu Lopez. U svom izlaganju dale su naglasak na bitnost zaštite kišnih šuma, osobito amazonske koja je izrazito važna za cijeli planet, jer zajedno s osta-lim kišnim šumama predstavlja pluća planeta, a u današnje vrijeme izrazito je ugrožena djelovanjem čovjeka koji sječe i uništava šume radi izvora drvne građe, izgradnje cesta, farmi i plantaža i iskori-štavanja rudnih bogatstava, što dovodi do brojnih prirodnih katastrofa kao što su suše i šumski požari, te doprinosi kli-matskim promjenama. Osim toga, pred-stavnice iz Perua su održale predavanje na temu položaja nacionalnih manjina i suživotu, također ključnom temom u ra-spravi o održivom razvoju planeta.

U sklopu projekta održane su edu-kativne radionice učenicima od 1. do 4. razreda Osnovne škole Vladimir Nazor u obliku interaktivne prezentacije pod nazivom Šuma, a radionice su održane i u češkoj Osnovnoj školi J. A. Komenskog.

Projekt ide dalje, a nove radionice i projekcije planiraju se za proljeće ove godine.

Grad Daruvar koji se uključio u zanimljiv projekt Budućnost kakvu želimo – Lokalne vlasti za održivi razvoj organizirao je niz predavanja i radionica za najmlađe kojima je, između ostalog, cilj podići razinu ekološke svijesti stanovništva. Predavanja vezana za očuvanje prirode i biološku raznolikost održali su zaposlenici Hrvatskih šuma, UŠP Bjelovar.


Događaji

Perivoj Anindol na području šumskog predjela Tepec, Šumarije Samobor, nosi u sebi posebnu čar. Mjesto je to koje desetljećima privlači i inspirira mnoge umjetnike i gdje je rođena himna jednog gradića. Mjesto gdje su voljeli šetati Ilirci, brojni poznati hrvatski pisci, plemstvo, jedan osobit učitelj osobito zaljubljen u prirodu i brojni drugi štovatelji ljepote i zdravog načina života. Anindol je započeo uređivati kotarski šumar Ivan Partaš u 19. stoljeću, a Hrvatske šume uvelike su doprinijele da ovaj perivoj ponovno zablista na svoju 150.-u godišnjicu.

Jedna od najpoznatijih turističkih atrakcija grada Samobo-ra, kapela sv. Ane, nalazi se u šumi nazvanoj Tepec, navod-no prema upozorenjima roditelja djeci neka se ne tepu

po šumi. Drukčiji stav o toj njihovoj potrebi zasigurno su zauzeli kada je djecu tamo odlučio povesti učitelj Habijanić na edukativnu šetnju. Njegova sklonost odlascima u prirodu vjerojatno ne bi bila neki relevantan podatak da 10. svibnja 1865. godine nije za svoje učenike, ali i brojno građanstvo organizirao prvi majales, odnosno svibanjsku svečanost. Ta je dobro organizirana zabava, kada su na Tepec doneseni stolovi i stolice, jela se izdašna hrana i kada je šuma bila ispu-njena živom muzikom, ponukala sudionike da se organizira i sljedeći majales.

Na jednome od tih majalesa prisustvovao je i tadašnji gradonačelnik Ljudevit Šmidhen. Osim što se vjerojatno opustio i dobro zabavio, došao je do zaključka da Tepec, od-nosno Anindol, valja pošumiti, prvenstveno zbog jakih po-plava i vezano s njima erozija koje su prijetile gradiću.

Pošumljavanju je prionuo kotarski šumar Ivan Partaš koji je šumarstvo završio na visokoj školi za kulturu tla u Beču. Partaš je po povratku u Hrvatsku, odnosno 1883. godine imenovan privremenim općinskim šumarom na području

OBNOVA POVIJESNE SAMOBORSKE ŠETNICE ANINDOL

Šumar započeo uređivanje, šumari

vraćaju sjaj Tekst Foto: Marija Glavaš

Zagrebačke županije sa sjedištem u Samoboru. Uz Tepec, pripisuje mu se velika uloga u isto tako uspješnom pošumlja-vanju šume Stražnik, također u neposrednoj okolici Samo-bora. Dokumenti koji govore u prilog takvih pothvata pohra-njeni su u Samoborskom muzeju zahvaljujući Ivici Sudniku, jednome od njegovih najzaslužnijih osnivača, intelektualcu te počasnom gradonačelniku Samobora. U njima stoje po-datci o dopremi smrekovih i ariševih sadnica iz rasadnika Sv. Mihovil kraj Senja, što također ukazuje na tadašnje dobro or-ganizirano šumarstvo u našoj domovini. Tu još valja spome-nuti i da je Biljevište (rasadnik) Sv. Mihovil najstariji šumski rasadnik u Hrvatskoj osnovan 1879. godine.

O pošumljavanju samoborske okolice pisao je naš uvaženi šumarski akademik Dušan Klepac u članku koji je pripremio povodom 750. godišnjice slobode hrvatskog gra-da Samobora na temu “Šumsko bogatstvo općine Samobor”. Akademik navodi kako su rezultati uspješne Partaševe šu-marske akcije bili opisani u Šumarskom listu iz 1909. godine te kako je šumarski nadzornik pri hrvatskoj Vladi u Zagrebu, Ante Kern, preporučio da se šume Medvednice urede po uzoru na naravni perivoj u Anindolu. U Samoborskom mu-zeju je pronađen i elaborat uređenja.

Jednom kada se lijepo uredila staza je nadograđivana, krčile su se nove staze, postavljale klupe, uređivali izvori, za što su zaslužni članovi Društva za proljepšavanje Samobora osnovanog 1886. godine, kao i nekoliko uglednih obitelji.

Kako je taj prostor tada izgledao moguće je vidjeti na lije-pim ilustracijama koje je crtao učitelj, pisac i prevoditelj Nikola Gyurich rođen u Novoj Gradiški koji je djelovao krajem 19. st. Gyurich je crtao motive kapele sv. Ane, stolove i stolce na Tanc-placu okruženom šumom, veliku drvenu konstrukciju koja je činila ulaz u perivoj, stabla smreke i hrasta i dr. Njegov je opus nastao u razdoblju od 1896. do 1898. godine, za vrijeme po-sjeta ocu zaposleniku samoborske šumarije. Druga osoba koja je ovjekovječila motive Anindola bio je ugledni građanin Sa-mobora, Franjo Bahovec, suvremenik Gyuricha i pionir stereo (3D) fotografije u Hrvatskoj. Na njegovim crno – bijelim fo-tografijama jasno se ocrtavaju motivi Anindola među kojima se često pojavljuje čovjek koji čisti velikom metlom od pruća.

Informativna ploča


Događaji

Od 1913. godine Anindol se mogao razgledati s vidikovca koji su građani prozvali piramidom, sve dok isti nije izgorio u požaru koji je izbio 1946. godine. Budući da su Samoborci osjećali veliku nostalgiju za lijepim pogledom na čitav gradić i njegovu okolicu, na mjestu stare je, 60 godina kasnije, po-stavljena nova piramida visine 14 m.

Današnja Šumarija Samobor osnovana je nakon II. svjet-skog rata, 9. rujna 1950. godine, ali je gospodarska jedinica Tepec – Palačnik – Stražnik ušla u njezin sastav nešto kasnije, odvajanjem iz područja kojima je gospodarila općina Samo-bor, odnosno R. O. Komunalac.

Područje gospodarske jedinice Tepec – Palačnik – Straž-nik rasprostire se na ukupnoj površini od 340,99 ha. Ima sta-tus park – šume, zaštićeno je od 1970. godine zbog čega je etat na tom području sveden na minimum. Na dijelu Tepec, odnosno Anindol, gospodari se na način da se siječe isključi-vo slučajni prihod, točnije vrše se sanitarne sječe. Od drugih redovnih poslova obavlja se šumski red te ručna košnja.

No, Samoborci su kao iskreni zaljubljenici u svoj grad i svoju kulturu i povijest smatrali da to nije dovoljno te da šetnica Anindol treba imati više urbani i romantičniji izgled kakav je imala nekoć.

U tu je svrhu Grad Samobor sazvao više radnih sasta-naka na kojima su sudjelovali predstavnici Hrvatskih šuma: voditelj Uprave šuma Zagreb, Krunoslav Jakupčić, upravitelj

Šumarije Samobor, Krešimir Gjurkin, i upravitelj radne jedi-nice Hortikultura, Damir Dramalija. Tamo su se upoznali sa stavovima i prijedlozima predstavnika Javne ustanove Zeleni prsten Zagrebačke županije, Udruge Oživljena povijest Sa-mobora, Upravnog odjela za gospodarstvo i dr. i iznijeli svo-je argumente i mišljenja. Nakon prvotnih živih rasprava, na kojima je svatko iznio svoje prethodno pomno pripremljene argumente, sudionici su uvidjeli da bez obzira na različito-sti u pogledima, svi zapravo imaju isti cilj – obnoviti Anin-dol i učiniti ga privlačnijim i ljepšim. Tijekom sastanaka je usuglašeno na koje će se načine vršiti obnova i koja će sve sredstva biti uložena u projekt. Od Hrvatskih šuma, uz Šu-mariju Samobor, u projekt se aktivno uključila radna jedinica Hortikultura, također sastavnica Uprave šuma podružnice Zagreb. U projekt je uključena zbog dugogodišnjeg iskustva u uređivanju zelenih gradskih površina na području Grada Zagreba te svoje aktivnosti u izradi urbanog namještaja. Dje-latnici Šumarije Samobor, predvođeni upraviteljem Krešimi-rom Gjurkinom i revirnikom Mirkom Horvatom, pobrinuli su se da se prije svečanog otvaranja izvrši ručna košnja travnja-ka uz stazu, čišćenje samoniklog podrasta kao i provedba šumskoga reda na području Tepeca, ali i Stražnika. Djelatnici radne jedinice Hortikultura su rukovođeni upraviteljem Da-mirom Dramalijom izradili drvene okvire za 13 informativno edukativnih i spomen ploča, dva drvena panoa s krovićima, drvenu masivnu garnituru, kao i deset drvenih stupića koji

U samoborskom divnom kraju tom

Koš obložen u drvo


Događaji

Godinama je Šumarija Petrinja imala svoje sje-dište u staroj austrougarskoj zgradi u Gupčevoj ulici. Od prosinca, šumari imaju novo sjedište u Ulici Artura Turkulina, gdje je uređena stara i troš-na zgrada lugarnice koja je nakon obnove zasjala punim sjajem.

Petrinjski šumari ovih dana imaju velikog razloga za zadovoljstvo. Nakon više od pola stoljeća dobili su kvalitetne radne prostore u koje su uselili početkom

prosinca prošle godine. Riječ je o renoviranoj staroj lugar-nici koja se nalazi sa prednje strane objekta te pripojenoj novoizgrađenoj zgradi sa garažom i kotlovnicom koja se nastavlja sa dvorišne strane. Šumari su tako dobili 517,08 kvadrata radnih prostorija, što u potpunosti zadovoljava potrebe 31 zaposlenika Šumarije, te dodatnih 84 kvadrata garaža i kotlovnice.

Na mjestu nove šumarije nekada je bila trošna lugar-nica koja je zbog svoje povijesne vrijednosti bila pod za-štitom Konzervatorskog zavoda. Naime, prema riječima Branka Telara, revirnika Šumarije Petrinja, lugarnice su se uvijek nalazile na rubu mjesta i prema lugarnicama se može lijepo vidjeti kako se mjesto širilo.

INVESTICIJE

Šumarija Petrinja

uselila u novu

zgradu Tekst Foto: Goran Vincenc

imaju za svrhu spriječiti nepropisno parkiranje automobila na šumskoj površini. Prebrusili su i nanovo obojili postojeću drvenu nadstrešnicu u blizini kapele sv. Ane.

Osim toga na inicijativu Samoboraca, Dramalija se po-brinuo da se stalak koša za igranje košarke koji se nalazi na predjelu koji su građani nazvali Tancplac obuče u drvo, čime je vizualno uklopljen prirodni okoliš. Isto su učinili s ormari-ćima za el. energiju s oglasnom pločom. U odabiru koji se odnosi na dizajn tabli sudjelovala je ravnateljica JU Zeleni prsten, Martina Glasnović, i time doprinijela da izgledaju vrlo estetski i da istodobno daju starinski štih.

Hrvatske šume sudjelovale su u svečanom postavlja-

nju prve spomen – ploče 15. svibnja 2015. godine, čime je obilježeno 150 godina od prvog majalesa, tj. začetka uređe-nja Anindola. Kao i za prvog majalesa sve je proteklo u vese-loj atmosferi s puno pjesme i plesa.

Uređivanje je trajalo tijekom 2015. godine, a nastavit će se i 2016. godine. Plan za 2016. godinu bit će definiran u do-govoru sa JU Zeleni prsten Zagrebačke županije i Gradom Samoborom, a obzirom na želje građanstva vjerojatno uk-ljučuje sadnju novih, uglavnom alohtonih vrsta drveća. Po-punjavanje šumskim sadnicama, prema riječima upravitelja Gjurkina, bit će potrebno u manjoj količini jer je došlo do pri-rodne obnove. U 2016. godini planirano je da RJ Hortikultura izradi još okvira za spomen ploče, a na jednoj od njih će biti stihovi pjesme Kraj kapele sv. Ane. Ploča će biti postavljena uz neku od klupa, budući da nije poznato na kojoj je točno Marko Vukasović dobio inspiraciju za himnu Samobora.

Temeljem dobre suradnje u 2015. godini, početkom ove godine Hrvatske šume, Grad Samobor i JU Zeleni prsten pot-pisali su Sporazum o iskazivanju interesa za suradnjom na projektu obnove i održavanja krajobrazne i rekreativne funk-cije Park šume Tepec – Palačnik – Stražnik. Ovaj Sporazum predstavlja temelj za izradu projekta koji načelno podrazu-mijeva obnovu i održavanje krajobrazne i rekreativne funk-cije Park šume u smislu obnove i uređenja staza, postave posjetiteljske i komunalne opreme, rasvjete te izradu cjelo-kupne krajobrazne projektne dokumentacije prema povije-snoj matrici.

U svakom slučaju ova šetnica koja je inspirirala umjet-nike kako za pjesničko i prozno, tako i likovno i fotografsko stvaralaštvo svakako ima svoju veliku povijesnu, tradicijsku, kulturnu i estetsku vrijednost ne samo za Samobor, nego i či-tavu Hrvatsku. Zato je doista potrebno uređenje i održavanje kako bi se osigurao reprezentativan izgled, tj. kako bi šetnica postala još privlačnijom za posjetitelje. Obnovljeni interijer lugarnice


Događaji

– Ova lugarnica danas se praktično nalazi u centru, a iduća je tri kilometra dalje prema Sisku, a danas čak ni ona nije na rubu grada. Izgrađena je krajem 19. st., a sve do Do-movinskog rata u njoj su živjeli zaposlenici Šumarije. Na-kon rata zgrada nije imala funkciju i propadala je. Danas je to najstarija lugarnica na ovome području i drago mi je da je obnovljena te da je dobila funkciju, – kaže nam Telar koji se sjeća prijeratne lugarnice.

Iako je stara zgrada također pod zaštitom, procije-njeno je da bi njezina obnova koštala 10 milijuna kuna, što umnogome premašuje troškove obnove današnje Šumarije.

– Stara zgrada Šumarije potječe iz Austrougarske i ne-kada je bila stacionar. Nakon Drugog svjetskog rata, zgrada je pripala Šumariji koja je sve do kraja prošle godine tamo imala svoje radne prostore. Riječ je o neadekvatnom pro-storu prilagođenom za potrebe Šumarije koji je bio u jako lošem stanju. Zgrada je prokišnjavala te predstavljala opa-snost za zaposlenike, a za njezinu obnovu trebalo je uložiti golema sredstva. S obzirom da je građevinska dozvola za izgradnju i obnovu stare lugarnice ishodovana još 2010. godine, u projekt obnove smo krenuli 2013. godine da bi cijeli posao završili sa krajem 2015. godine. Ovaj projekt, iako je bio zahtjevan, koštao je ukupno 3.097.606,62 kuna,

a mislim da smo dobili kudikamo kvalitetniji prostor nego da smo krenuli u obnovu stare Šumarije – rekao nam je Pe-tar Petrović, voditelj Uprave šuma Sisak.

Zanimljivo je kako je i stara lugarnica spomenik kulture te kako bi je obnovili, trošnu zgradu je bilo potrebno prvo srušiti, a onda je od temelja rađena identična kopija pod nadzorom konzervatora.

– Stara lugarnica građena je od drvenih greda koje su spajane takozvanim njemačkim vezom, vrstom gradnje u kojem vrhovi greda ne vire na rubovima kuća, već su istesa-ni pod pravim kutom. Fasada se sastojala od trstike kao izo-latora na koju je stavljana žbuka. Sve je moralo biti izrađeno upravo onako kako je bilo na stroj zgradi lugarnice, – rekao nam je Mario Lovreković, upravitelj Šumarije.

Upečatljivost tradicionalne arhitekture vidljiva je na fotografijama zgrade prije obnove, gdje se vidi trstika na fasadi koja služi kao izolator. Još je upečatljiviji interijer lu-garnice sa stropom napravljenim od poprečnih hrastovih greda koji prostoriji daje ugodan osjećaj tradicionalnog.

Ipak, zaposlenici Šumarije najviše vremena će provoditi u novoj zgradi gdje će se, osim ureda, nalaziti i ostale pro-storije za djelatnike. Kvalitetan radni prostor preduvjet je dobro obavljenog posla.

1 Zgrada stare Šumarije

2 Lugarnica prije obnove 1 2

Obnovljena zgrada lugarnice sa Šumarijom


Vijestice iz podružnicaUŠP Koprivnica

Realizacija sječe i izrade tijekom mje-seca studenog i prosinca iznosi 41.069 m³ oblovine i 35.518 m³ prostornog drva, što ukupno iznosi 76.587 m³. Uku-pno izvršenje u odnosu na plan sječe za 2015. godinu iznosi u oblovini 173.678 m³ (100,5 %) i prostornom drvu 206.289 m³ (113,5 %) ili sveukupno 379.967 m³ (107,2 %).

Od uzgojnih radova tijekom mjeseca studenog i prosinca rađene su pripre-me staništa, njege pod zastorom, nje-ge pomlatka i mladika, čišćenja, sjetve i sadnje na površini od 1.130 ha. Ukupno izvršenje po grupama uzgojnih radova za 2015. godinu iznosi: 665 ha pripreme staništa, 2.460 ha njege mladih sastojina, 178 ha pošumljavanja, 177 ha radova na konverzijama i 419 ha radova na sanaci-jama i obnovi.

U tijeku su prigodni lovovi na divlje svinje u kojima su odstrijeljena 202 grla.

Pri kraju su praćenja brojnosti ženki mrazovca na ljepljivim prstenima. Pre-ma dosada skupljenim podatcima sa 28 lokacija povećana brojnost populacije zabilježena je na jednom lokalitetu.

UŠP Našice

U svim šumarijama obavljaju se ra-dovi na čišćenju koljika.

Ostvarenje proizvodnje iznosi 99,21 % u oblovini, 106 % u prostornom drvetu i sveukupno 89 % bruto u odnosu na plan za 2015. godinu.

Tijekom sječa (F1) u prosincu 2015. godine ostvareno je 18.954 m3 u oblo-

vini, 15.856 m3 u prostornom drvetu, odnosno 34.810 m3 ukupno. Tijekom privlačenja (F2) ostvareno je 16.431 m3 u oblovini, 4.669 m3 u prostornom drvetu, odnosno 21.100 m3 ukupno.

U prosincu komercijala je uspjela prodati 17.984 m3 trupaca i naplatiti 10,6 milijuna kn, tanka oblovina ostva-rena je s 44,67 m3 i 30.822 kn, ukupno prostorno s 13.320 m3 i naplaćeno 2,04 milijuna kn, ukupno je prodano 31.349 m3 i prihodovano 12,7 milijuna kn.

Ostvareni rezultati u čitavoj 2015. godini su 178.704 m3 prodane oblovine, odnosno 95,6 milijuna kn, 232.591 m3

prostorno drveta, odnosno 36,2 milijuna kn ili sveukupno 411. 294 m3 s naplatom od 131,9 milijuna kn.

U 2015. godini načinjeno je 22,09 km gornjeg stroja i 7,0 km donjeg stroja. Održavanje šumskih prometnica izvrše-no je u vrijednosti od 5,7 milijuna kn, a investicije s 3,9 milijuna kn. Otkopano i proizvedeno kamena je u količini od 30.950 m3, a ugradnja sa zalihama u ko-ličini od 43.000 m3.

UŠP Osijek

Tijekom prosinca 2015. godine za-vršavani su planirani uzgojni radovi: sadnje, zaštite sadnica ograđivanjem tr-skom te čišćenja sastojina. Obavljen je i dio priprema staništa za sadnje u prvom kvartalu 2016. godine.

Iz rasadnika na području UŠP Osijek tijekom prosinca uspješno je završena isporuka planirane količine sadnica za potrebe jesenske sadnje. U rasadniku Višnjevac postavljana je proizvodnja sad-

nica običnog graba i bagrema (sadnice iz prirodnog pomlatka).

U siječnju se nastavljaju radovi pri-preme staništa za sadnje te radovi orezi-vanja grana u kulturama euroameričkih topola.

Tijekom studenog, prosinca i siječ-nja provedeni su skupni lovovi na divlje svinje unutar lovnog revira Porić gdje je u toku jednog lovnog dana, u kojem je sudjelovalo 14 lovaca, odstrijeljeno 22 grla. U otvorenom dijelu lovišta Breznica – lovni revir Nabrđe (Šumarija Đakovo) tijekom četiri lovna dana odstrijeljeno je 67 grla. Od toga su dva dana bila odrađe-na u teškim vremenskim uvjetima. Sku-pni lovovi organizirani u poligonima za lov divljih svinja (Ludoš – Šumarija Tikveš i Kujnjak – Šumarija Đakovo) su do sada dobro organizirani i provedeni, a jednako se očekuje i do kraja siječnja. S obzirom na kontinuirane probleme vezane uz potrebne strojeve, prihrana divljači ide u okvirima mogućeg – bilo da je riječ o ko-ličinama ili vrsti namirnica koja se izlaže.

UŠP Požega

Izvršenje sječe i izrade za prosinac iznosi 10.015 m3. Za razdoblje od sije-čnja do prosinca izvršenje je ostva-reno u količini od 171.960 m3 ili sa 101 %. Za razdoblje od siječnja do prosin-ca ostvarena je norma od 15,91 m/R.dan (110 %). Otprema drvnih sortimenata kupcu ostvarena je s 13.952 m3.

Proizvodnja tucanika i ostalih frakcija u prosincu 2015. godine ostvarena je s Tijekom sječa u prosincu 2015. godine

Tijekom studenog, prosinca i siječnja provedeni su skupni lovovi na divlje svinje unutar lovnog revira Porić


Vijestice iz podružnica

9.520 m3, dok je u razdoblju od siječnja do prosinca ostvareno 127.908 m3.

Otprema iz vlastitih kamenoloma u prosincu je ostvarena s 1.640 m3, a u razdoblju od siječnja do prosinca sa 64.605 m3.

Izgradnja i održavanje šumskih trak-torskih vlaka izvršena je na dužini od 9,84 km, dok je u razdoblju od siječnja do pro-sinca izvršeno 94,92 km.

U razdoblju od siječnja do prosinca izgrađeno je 7,39 km donjeg stroja šum-ske ceste. U istome je razdoblju izgra-đeno 10,64 km gornjeg stroja šumske ceste.

Odjel za uređivanje šuma je izvršio na području gospodarske jedinice Papuk Zvečevački završne radove na površini od 1.993,00 ha.

Od uzgojnih radova izvršeni su: pri-prema staništa na površini od 13,15 ha, njega pomlatka na 1,45 ha, čišćenja kolji-ka na 9,43 ha te sjetva i sadnja na površi-ni od 16,01 ha.

UŠP Vinkovci

Uspješno su izvršeni svi planirani radovi za 2015. godinu. Proizvodnja drvnih sortimenata izvršena je u količini od 379. 415 m3, što je 102 % od reba-lansiranog Plana sječa (372.781 m3). Izvršenje Biološke obnove šuma iznosi 99,52 %, u količini od 42.636.836 kn, a realizacija od prodaje drvnih sortimena-ta, ukupne količine od 364.451 m3 iznosi 184.825.814,45 kn.

U svim šumarijama od početka go-dine, započele su sječe glavnog prihoda, dovršni ili naplodni sijek .

Od uzgojnih radova u prosincu su za-vršena sva planirana popunjavanja sad-nicama hrasta i jasena te čišćenje koljika, a s početkom godine započele su njege starijeg mladika. Započelo je i obilježa-vanje stabala za čišćenje te doznaka II. dobnog razreda.

Iz područja Zaštite šuma, temeljem odobrenja za korištenje rodenticida – Sorexa Cebo, u zadnja dva mjeseca vrše-no je intenzivno suzbijanje glodavaca, na svim pomlađenim površinama. Kontro-lom istih površina ustanovljeno je da je provođenje preventivnih mjera spriječilo štete na pomlatku i mladiku. Suzbijanje glodavaca se nastavlja i u prvom kvar-talu ove godine, do dozvoljenih rokova. U tijeku je praćenje šumskog štetnika, velikog i malog mrazovca u sastojinama hrasta lužnjaka, a vrši se i unos podataka u baze Izvještajno prognostičkih poslova HŠ instituta .

UŠP Bjelovar

U dvanaest mjeseci 2015. godine po-sječeno je i izrađeno 676.057 m3 drvnih sortimenata, prema Planu proizvodnje za 2015. godinu izvršenje je 102 %. Pro-dano je 658.269 m3 drvnih sortimenata i ostvaren prihod od 220.773.030 kn uz prosječnu cijenu od 335 kn/m3. Izvršenje Plana prodaje je 97 %, a financijsko izvr-šenje je 101 %.

Tijekom listopada, studenoga i pro-sinca radnici UŠP Bjelovar radili su na području UŠP Split, u Šumariji Drniš, na radovima pošumljavanja. U ova tri mje-seca utrošilo se 325 ND, a sudjelovali su radnici Šumarija Bjelovar, Ivanska, Viro-vitica, Daruvar, Veliki Grđevac, Grubišno Polje i Garešnica.

Izgrađene su tri šumske ceste u Šu-mariji Bjelovar u gospodarskoj jedinici Bjelovarska Bilogora dužine 0,13 km i 0,51 km i zajednička šumska cesta UŠP Bjelovar i Požega na području Šumarija Pakrac i Požega ukupne dužine 1,42 km koju je izgradila RJ TMG iz Požege.

UŠP Nova Gradiška

Zahvaljujući povoljnim vremenskim prilikama koncem godine završeni su radovi RJ MTiG (šumsko građevinarstvo) na šumskim prometnicama.

Plan BOŠ-a za 2015. godinu izvršen je sa 99 %, a godina je završena s radovima sadnje i popunjavanja na 131 ha povr-

šine. Izvršena je zaštita šuma od divljači podizanjem i održavanjem ograda.

U klonskoj sjemenskoj plantaži izvr-šena je zimska rezidba stabala, a u rasad-niku Cernik u jesen je izvađeno ukupno 1.118.293 sadnice od čega 865.065 ko-mada za vlastite potrebe i 253.228 ko-mada za druge podružnice.

Odjel za uređivanje šuma radi na završnim radovima za gospodarske je-dinice Ljeskovača i Grede – Kamare. Ge-odeti iz istog odjela rade na geodetskim elaboratima za evidentiranje legalizi-ranih građevina na području UŠP Nova Gradiška.

UŠP Zagreb

Kraj 2015. i početak nove 2016. godi-ne obilježile su povoljne vremenske prili-ke za poslove proizvodnje. U potpunosti su izvršeni svi planirani radovi i inventure za prošlu te napravljeni operativni plano-vi po kvartalima za novu godinu. Uzgojni radovi u 2015. godini izvršeni su u vrijed-nosti od 21,5 milijuna kn. Odnose se na kupnju šuma (263 hektara), sadnju od gotovo milijun sadnica i unos od 430 t žira.

Napravljene su četiri nove ceste, 54 kilometara novih vlaka, te sanirani ošte-ćeni izvozni putovi u dužini 60 km.

Zahvaljujući ispomoći radnika i trak-tora iz UŠP Senj, koji su stigli početkom ove godine u razdoblju od 1. do 14. siječ-nja 2016. godine, proizvedeno je 8.412 m3, od čega 4.702 m3 oblog i 3710 m3 prostornog drva.

Prosječna prodajna cijena drvnih sortimenata je podignuta zahvaljujući licitacijama koje bi se trebale nastaviti i u 2016. godini uz ispunjenje manjih zao-stataka po ugovorima.

Zbog isteka ugovora s privatnim po-duzetnicima, pojedine su šumarije imale problema oko obavljanja hitnih interven-cija (uklanjanja stabala sa ceste na koju su pala zbog zimskih uvjeta snijega, leda i vjetra).

Suzbijanja šumskih štetnika u 2015. godini nije bilo, a podatci pristigli iz Šu-marija Donja Stubica, Zlatar, Velika Gori-ca, Dugo Selo i Popovača ne ukazuju na povećanu brojnost mrazovaca. Tretira-nje pepelnice obavljeno je na dvostruko manjoj površini nego prethodne godine. Ostaje problem smanjenja brojnosti glo-


Vijestice iz podružnicadavaca, jer je dozvola za uporabu roden-ticida produžena još samo tri mjeseca.

UŠP Buzet

Radionice pod nazivom “Koje je moje božićno drvo?”, UŠP Buzet upoznala je 228 učenika na koji način odabrati sta-balce za dom i kakve su razlike između nekoliko vrsta s kojima se susreću. Uče-nici su zajedno sa svojima nastavnicima iz ukupno dvanaest četvrtih i trećih ra-zreda Osnovne škole Šijana i Kaštanjer iz Pule, te Osnovne škole Fažana iz Fažane naučili kako božićna drvca ne dolaze iz šume, već iz rasadnika. Uz istarsko tradi-cionalno božićno drvce “smrikvu” (Juni-perus communis ili Juniperus oxycedrus), naučili su prepoznati crni bor, smreku i jelu, njihove habituse, izbojke i češere. Božićne su radionice tek kruna rada na projektu “Škola u šumi, šuma u školi” u ovoj Upravi šuma, koja je tijekom 2015. godine sa šumarstvom upoznala 719 polaznika u 12 različitih obrazovnih usta-nova, od vrtića do gimnazija.

Početkom mjeseca studenog rad-nici Šumarije Pazin odradili su horti-kulturni rad sadnje sadnica crnog bora i običnog čempresa na dijelu eksploata-cijskog polja “Krase”. U sklopu redovne revizije Programa gospodarenja za GJ “Planik”, od strane Odjela za uređiva-nje UŠP Delnice, dovršeni su terenski radovi. Na području šumskog predjela Gortanov brijeg u blizini Pazina, djelat-nici Šumarije Pazin dovršili su totalnu klupažu i doznaku odsjeka predviđenih za sanaciju narednih godina.

Šumarija Opatija – Matulji radi in-tenzivno na poslovima sječe, vuče i ot-

preme te će vlastitim kapacitetima do kraja tekuće godine ostvariti planirano. Međutim, vanjski ugovoreni izvoditelji su krenuli kasnije s ugovorenim obaveza-ma od predviđenih rokova, te je trenutno upitno izvršenje ovoga dijela planirane proizvodnje.

Gradu Opatiji donirano je stablo smre-ke za ukrašavanje na gradskom trgu.

Djelatnici Odjela za uređivanje šuma su obavljali radove propisane planom za 2015. godinu, ali i pripremu za radove na uređivanju šuma u šumama šumopo-sjednika na području Šumarije Opatija-Matulji u GJ Žejane i GJ Brgud. Radove u šumama šumoposjednika smo dobili na natječaju koji je objavila Savjetodavna služba, ove radove ćemo obavljati tije-kom sljedeće godine.

UŠP Delnice

Niti sedmodnevno stajanje zbog snijega početkom prosinca nije omelo djelatnike UŠP Delnice da na vrijeme izvrše Plan proizvodnje i Plan proda-je drvnih sortimenata. Podružnica je proizvela više od 485.000 m³ i do kraja godine očekuje se još nekoliko tisuća. Kupcima drvnih sortimenta otpremlje-ne su sve ugovorene količine, ukupno više od 475.000 m³, i također do kraja godine očekuje se još otprema nekoli-ko tisuća kubika.

Proizvodni kapaciteti delničke Uprave na ispomoći su u susjednim Upravama Senj i Buzet s ciljem da i te podružnice izvrše Plan. Privode se kra-ju i radovi BOŠ-a. Šumski radnici bili su na ispomoći i u UŠP Split, Šumariji Vr-

gorac na sadnji crnog bora. Pošumili su tijekom jeseni oko 10 ha površine.

Odjel za uređivanje šuma završio je na vrijeme sve svoje terenske radove. Završeni su i radovi u UŠP Buzet. Sada predstoje uredski radovi na osnovama. U sklopu Odjela projektant je isprojektirao ukupno 25,77 km šumskih prometnica, 15,09 km u UŠP Delnice i 10,68 u UŠP Senj.

Odjel za lovstvo koordinira lov na ne trofejnu divljač i priprema zalihe za zimsku prihranu divljači. Ove godine od-strijeljeno je do sada 19 grla medvjeda, 20 jelena i 23 srnjaka.

UŠP Karlovac

Radovi biološke obnove šuma u mjesecu studenom iznosili su samo 644 tisuće kuna. Sveukupno od početka godine obavljeno je radova u iznosu od 14,7 milijuna kuna (68 % plana). U tom razdoblju najviše je sredstava izdvojeno za radove njege mladih sastojina (5,3 milijuna kuna) te odabir i obilježavanje stabala za sječu (2,6 milijuna kuna). Radovi financirani sredstvima OKFŠ-a u proteklom mjesecu vrijedili su 248 tisu-ća kuna, a sveukupno od početka godi-ne 1,5 milijuna kuna (65% plana).

U studenom je ostvarena rekordna mjesečna sječa u povijesti UŠP Karlo-vac te je posječeno i izrađeno 46.060 m³ drvnih sortimenata (11 % plana). Od početka godine za 11 mjeseci ukupna proizvodnja drvnih sortimenata dosti-gla je 295.536 m³ (80 %). Za isto raz-doblje privučeno je 147.315 m³ drvnih sortimenata.

Prodaja drvnih sortimenata iznosila je znatnih 40.353 m³, što je donijelo pri-hod od 11,8 milijuna kuna s prosječnom prodajnom cijenom od 293 kn/m³. Sve-ukupna prodaja od početka godine do-stigla je 308.965 m³ s prihodom od 83,5 milijuna kuna i prosječnom prodajnom cijenom od 270 kn/m³.

Završena je izrada plana poslovanja i plana investicija UŠP Karlovac za 2016. godinu. Prema prethodnim planskim godinama planiran je povoljniji poslov-ni rezultat te ambiciozniji plan investici-ja prvenstveno u broju vozilu.

Hrvatski restauratorski zavod je za-vršio restauraciju ostataka pavlinskog samostana sv. Petra na Malom Petrov-cu, najvišem vrhu Petrove gore. Radnici

Radionice pod nazivom “Koje je moje božićno drvo?”, UŠP Buzet upoznala je 228 učenika na koji način odabrati stabalce za dom


Vijestice iz podružnica

Šumarije Krašić izmijenili su poučne ploče uz samostan tako da su sad svim posjetiteljima Turističkog centra Petro-va gora, kojim upravlja LD Muljava, do-stupne najnovije informacije vezane uz samostan. Svečano otvorenje restauri-ranog samostana očekuje se početkom 2016. godine.

UŠP Ogulin

UŠP Ogulin je u mjesecu prosincu na radovima pridobivanja drvnih sorti-menata realizirala 17.295,93 m³ drvne mase, što ukupno u ovoj godini daje sumu izvršenja u iznosu od 219.582 m³ (99,79 % realizacije plana).

Završeni su i radovi na biološkoj ob-novi šuma, a u prosincu su još bili izvo-đeni radovi na njezi i podizanju šuma, te radovi na reviziji šumskogospodarskih osnova. Tako su zaključno sa krajem po-slovne godine radovi biološke obnove šuma realizirani sa 99,67 % od ukupnog plana.

U rasadniku Oštarije tijekom prosin-ca prodano je 1.940 komada božićnih drvaca različitih vrsta četinjača, dok su ona nižega rasta prodavana i u teglama.

Na području UŠP Ogulin u mjese-cu prosincu su izvođeni radovi na dro-bljenju kamenog materijala i izgradnji i održavanju šumskih cesta i vlaka, dok se jedan bager nalazi na području UŠP Split na izgradnji šumske ceste.

UŠP Sisak

Sa završetkom godine završena je i kampanja unosa žira u sastojine (234 tone), a skupljeno je 850 kg pitomog kestena za rasadnike. Izvršeno je i popu-njavanje sadnicama (386.000 komada). Suzbijanje glodavaca izvršeno je na 76 ha površine. Završeni su radovi na podi-zanju i održavanju ograda. Njega starijih mladika 49 ha i čišćenje na 24 ha povr-šine.

Obavljen je tehnički pregled građe-vine upravne zgrade šumarije u Petrinji. Uporabna dozvola se očekuje po otkla-njanju manjih uvjetnih nedostataka ve-zanih za Pravilnik o osiguranju pristupač-nosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti.

Povjerenstvo Ministarstva poljopri-vrede pregledalo je elaborat za GJ Po-kupske šume i predložilo prihvaćanje Osnove. Pregledan je i elaborat progra-ma za gospodarenje šumama šumopo-sjednika za GJ Zrinske šume.

UŠP Gospić

Zbog obilnijih snježnih oborina, stro-jevi su bili angažirani na čišćenju snijega do radilišta, a radovi se izvode na nižim predjelima do kojih je moguće prići

Započeti su radovi na obnovi zgrade Šumarije Udbina, a završetak radova pla-niran je do kraja godine.

Zbog nepovoljnih vremenskih pri-lika i većih količina snijega koji je pao u šumi, jedan dio kapaciteta UŠP Gos-pić iz faze F1 i F2 preraspoređen je u UŠP Split, Šumariju Zadar i UŠP Karlo-vac, Šumarije Rakovica, Slunj, Gvozd, Topusko i Krašić, dok su šumski radni-ci raspoređeni u UŠP Split, Šumarije Benkovac, Obrovac i Knin na radove pošumljavanja

UŠP Gospić je s Hrvatskim voda-ma, VGO Rijeka, VGI Otočac izradila plan radova za 2016. godinu.

U Šumariji Udbina održana je ra-dionica pod nazivom „Prikrajanje, kro-jenje i klasiranje drvnih sortimenata“ koju su vodili Marinko Prka i Stjepan Lončar

U sklopu provođenja projekta “Škola u šumi, šuma u školi”, Ana Kr-bavac i Mandica Dasović iz Odjela za ekologiju, u Osnovnoj školi dr. Franjo Tuđman u Korenici, održale su radio-nicu i predavanje učenicima trećih ra-zreda na temu “Šume moga zavičaja”.

Prilikom izgradnje šumske ceste na području Šumarije Vrhovine u GJ Kriva Draga-Baćinovac pronađena je veća količina minsko-eksplozivnih sredstava koja su dijelom uništena na licu mjesta, a dijelom zbrinuta od strane ovlaštene tvrtke.

Hrvatski restauratorski zavod je završio restauraciju ostataka pavlinskog samostana Sv. Petra na Malom Petrovcu, najvišem vrhu Petrove gore

Klonska sjemenska plantaža hrasta lužnjaka


Šumska razglednica

Mirno slavonsko mjesto Otok smjestilo se na samoj međi između Slavonije i Srijema, sjeverno od Spa-čvanskog bazena gdje leži jedno od najvećih pri-

rodnih bogatstava Republike Hrvatske. Šume kojima gos-podari Šumarija Otok pripadaju sjevernome dijelu bazena i smatra ih se jednim od najljepših lužnjakovih sastojina Europe. Stoljetni slavonski hrastovi na glasu su u cijelome svijetu pa su tako od njega izgrađeni interijeri brojnih po-vijesnih zgrada u cijelome svijetu poput mađarskog ili uru-gvajskog parlamenta.

Šumarija Otok graniči sa Šumarijama Cerna i Županja na zapadu, Vinkovci na sjeveru, Lipovac na istoku te Vrba-nja na jugu. Iako obuhvaća svega dvije gospodarske jedini-ce riječ je o velikome području raspoređenom na GJ Slavir veličine 8610,72 ha te GJ Otočke šume veličine 2.590,61 ha. Riječ je o području nizinskih šuma čija se nadmorska visi-na kreće od 77 do 85 metara nadmorske visine na kojemu prevladavaju poznate zajednice hrasta lužnjaka i velike žu-tilovke te hrasta lužnjaka i običnoga graba. Pored lužnjaka gospodarski je zanimljiv još i jasen kojeg nalazimo uz vodo-toke Spačvanskog bazena koji reguliraju nivo podzemnih voda, toliko potrebnih lužnjakovim šumama.

ŠUMARIJA OTOK, UŠP VINKOVCI

Tamo gdje raste šumsko zlato Tekst Foto: Goran Vincenc

O cijelome području brine 96 zaposlenika sa upravi-teljem Stjepanom Plivelićem na čelu. Sa 11 inženjera, 24 šumska tehničara te 29 stalno zaposlenih sjekača Šumarija Otok predstavlja najveću šumariju na području kojem gos-podari UŠP Vinkovci. Godišnji etat Šumarije iznosi 66.506 m³ što, s obzirom da je riječ o hrastovini, igra veliku eko-nomsku ulogu u cijelome sustavu Hrvatskih šuma. Djelat-nicima su još uvijek svježa sjećanja na 2013. godinu kada je ova Šumarija ostvarila dobit od skoro 40 milijuna kuna. Osim poslova sječe i izrade, znatan dio organizacije Šuma-rije otpada i na poslove biološke obnove šuma.

– Svake se godine poslovi BOŠ-a obavljaju na otprilike 350 ha. Prema važećim Gospodarskim osnovama u idućih 10 godina bit će potrebno napraviti pripremu na 676,90 ha, – kaže nam Plivelić.

Na području Šumarije nalaze se i dvije priznate sje-menske sastojine. Prva se rasprostire na 78,76 ha, a riječ je o hrastu lužnjaku, dok je druga sjemenska sastojina polj-skog jasena na površini od 19,27 ha. Zanimljivo je da cijela GJ Slavir predstavlja sjemenski izvor hrasta lužnjaka, što je novitet u odnosu na staru Gospodarsku osnovu. Do sada se


Šumska razglednica

žir sakupljao samo na području sjemenske sastojine Lože, koja nije u potpunosti mogla udovoljiti potrebama za ži-rom na ovome području. Zanimljiv je podatak vezan kako je Šumarija Otok ove godine skupila 100 kilograma suhog jasenovog sjemena.

Šumarija na svome području vodi brigu o nekoliko lov-no tehničkih objekata, a tu, prije svega, treba istaknuti hlad-njaču koja se nalazi pored poznate Lovačke kuće Spačva. Lovište o kojem brine Odjel za lovstvo UŠP Vinkovci zove se Spačva XVI/11 i prostire se na 25.018 ha, od čega je na području Šumarije Otok 8.558 ha.

Kada govorimo o problematici, djelatnici Šumarije još uvijek pamte 2008. godinu kada je velika oluja uzrokovala veliku štetu gdje je u vjetrolomima stradalo oko 100.000 kubika hrastovine pred dovršni sijek. Financijski gubitak bio je golem i svi se nadaju kako se ta oluja neće više pono-viti. Zadnje četiri godine primijećena je hrastova mreža-sta stjenica koja uzrokuje promjenu boje lista u sezoni na području cijelog Spačvanskog bazena. Za sada je situacija pod kontrolom, no nikada se ne zna kada će klimatski uvjeti pogodovati ekspanziji ove beštije.

Šumarija broji i sve više prihoda od jasenovih sušaca što nikako nije dobro. Nekada je slučajni prihod od jasenovih sušaca bio neznatan, dok danas sudjeluje s 20 – 30 %.

Problem postoji i sa krivolovcima kojima pogoduje veli-ka otvorenost cesta na ovome području.

Oslobođenje Slavonije od turske vlasti nastupilo je tek poslije sklopljenog mira 1699. godine u Srijemskim Kar-lovcima. Da bi se osigurala od novih turskih provala Austro-Ugarska Monarhija ustrojila je vojno-obrambeni sustav duž dotadašnje granice prema Turskoj, a teritorij na kojem je taj sustav funkcionirao poznat je pod nazivom Vojna krajina.

Na teritoriju Vojne krajine šume su bile carsko vlasniš-tvo, a vojna uprava koristila je drvo za podizanje utvrda, mostova, ograda, kao i za ogrjev. Istodobno su iz ovih boga-tih šuma vojnici krajišnici besplatno (iako pod određenim uvjetima) namirivali svoje potrebe za drvom i drugim šum-skim proizvodima.

U cilju sprječavanja prekomjernog pustošenja šuma i uvođenja nekakvog reda u gospodarenju carskim šumama, te zbog tadašnje dvojnosti civilne Hrvatske i Vojne kraji-ne, carica Marija Terezija izdala je 15. rujna 1755. godine

Šumarija Otok poznata je kao šumarija sa naj-vrjednijom drvnom masom u Hrvatskoj. Zauzima-jući sjeverni dio Spačvanskog bazena, ova Šuma-rija u svome srcu skriva i prirodne ljepote poput Otočkih virova i Loža, dva lokaliteta na kojima će svakome Slavoncu zaigrati srce. Kako i ne bi kada tamo rastu najljepši primjerci simbola Slavonije – hrasta lužnjaka.

Upravitelj Šumarije Otok Stjepan Plivelić Zgrada Šumarije Otok


Šumska razglednica

“Šumski red za šume petrovaradinske, brodske i gradiške pukovnije” i “Šumski red i instrukcije” od 23. veljače 1765. godine za područje karlovačkog generalata, a već 1769. go-dine i novi “Šumski red o čuvanju, zaštiti i uzgajanju šuma” napisan na hrvatskom jeziku. Ovaj šumski red propisivao je, između ostalog, ophodnju hrasta lužnjaka od 200 godina. Godine 1860. stupa na snagu “Pravilnik za šumsku službu u Vojnoj krajini” izveden iz “Šumskog zakona” koji je u dijelu Hrvatske, izvan Vojne krajine (tzv. Provincijal), počeo važiti 1858. godine.

Godina 1871. značajna je za šume i šumarstvo uop-će. Te je godine razvojačena Vojna krajina, a sve šume na njenom području podijeljene su na dva, po vrijednosti jed-naka dijela, od kojih je jedan pripao državi, a drugi krajiškim imovnim općinama koje su osnovane 1873. godine. Ovom segregacijom imovnim općinama dodijeljene su šume lo-šije kvalitete, često i degradirane, većinom su bile bliže na-seljima, pa su još u vrijeme vojne uprave bile prorijeđene ili zapuštene. Jedna od deset osnovanih imovnih općina u Hr-vatskoj bila je i Brodska imovna općina sa sjedištem u Vin-kovcima, koja je gospodarila svojim šumama na području bivše Brodske krajiške pukovnije prikazanom na sačuvanoj preglednoj karti iz 1871. god. na kojoj je vidljiva gospodar-ska podjela šuma po šumskogospodarskim osnovama iz 1863. godine. Brodska imovna općina počela je s javnim

djelovanjem 3. 1. 1874. godine. Upravo ova 1874. godina smatra se početkom znanstvenog i organiziranog pristupa šumarstvu jugoistočne Slavonije.

Propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine dr-žavne šume postaju vlasništvo Kraljevskog šumskog erara, novoosnovane Kraljevine SHS, a u Vinkovcima se formira Kraljevska direkcija šuma.

Godine 1939. Kraljevska direkcija šuma postaje Rav-nateljstvo banovinskih šuma u Vinkovcima. Po uspostavi NDH-a, ukidaju se sve imovne općine te se osniva jedin-stvena Direkcija šuma sa sjedištem u Vinkovcima, iako su sve dotadašnje šumarije i dalje radile.

Poslije Drugog svjetskog rata sve šume su postale druš-tvena svojina. Ovim šumama gospodarila je Šumarija u Otoku u sastavu ŠG Spačva u Vinkovcima. To šumsko gos-podarstvo 1961. godine se sjedinilo sa drvnom industri-jom Slavonski hrast u Vinkovcima u ŠPIK Spačva Vinkovci, a 1969. godine se formiralo posebno ŠG Hrast i kao takvo ušlo u sastav ŠPP Slavonska šuma, uz kasniju izmjenu na-ziva u SŠGO Slavonska šuma Vinkovci. Na osnovu Zakona o šumama izvršena je nova reorganizacija šumarstva kojom se od 1985. godine ukida SŠGO Slavonska šuma Vinkovci i formira ROŠ Slavonska šuma Vinkovci, koja gospodari šu-mama na bivšem slavonskom šumsko-gospodarskom po-dručju do kraja 1990. kada se osniva tvrtka Hrvatske šume koja upravlja navedenim područjem.

Na području Šumarije nalaze se i dva prirodna feno-mena: Zaštićeni krajolik Virovi te Poseban rezervat šumske vegetacije Lože koje Šumariji daju i turističku perspektivu u doglednoj budućnosti. Šumarija Otok ima jako dobru suradnju sa županijskom Javnom ustanovom za zaštitu prirode gdje zajedničkim snagama rade na zaštiti staništa ugrožene vrste orla štekavca. Baš nedavno je upravitelj Pli-velić prijavio novo, dosad neregistrirano gnijezdo. Nedav-no je u suradnji sa Šumarskim fakultetom u rijeku Brežnicu introduciran par dabrova koji su se dobro snašli u novome okolišu.

Bogata povijest i perspektivna budućnost glavni su adu-ti Šumarije Otok koja uz sirovinu kao što je svjetski priznati slavonski hrast ne može i neće biti crna.

Šuma GJ Slavir Otočki virovi zimi

Hladnjača pored LK Spačva

Štete su češće u monokulturama


Zaštita šumaMONOKULTURE

Tiha prijetnja biološkoj raznolikostiTekst: Irena Devčić Foto: Goran Vincenc, Arhiva

Što je veća bioraznolikost staništa, biljnih i životinjskih vrsta, ostaje očuvanija i stabilnija ravnoteža među njima. Krčenjem prirodnih šuma i pretvaranjem takvih, ali i drugih površina u šumske ili poljoprivredne monokulture, potpuno se onemogućuje život zdravoj prirodnoj zajednici. Takve površine postaju podlo-ga za razne štetne vrste, dok je njihovim prirodnim neprijateljima onemogućen opstanak.

U svim dijelovima svijeta rastuća je svijest o dobro-biti i koristi biološke raznolikosti na život i zdravlje svakog pojedinca kao i svijest o potrebi očuvanja

genetske raznolikosti kao osnovnog preduvjeta biološke raznolikosti. Očuvanje genetske raznolikosti je neopho-dan preduvjet u održanju i očuvanju biološke raznolikosti nekog prostora kao i pojedinačnih vrsta i podvrsta biljnog i životinjskog svijeta. U prirodi, vrijednost svakog genoma je jedinstvena i neprocjenjiva, pa tako gubitak pojedine vrste, podvrste ili njena modifikacija mogu ujedno značiti i trajan gubitak biološke ravnoteže unutar nekog staništa, gubitak važne karike u hranidbenom lancu pojedinih vrsta i slično. Za razliku od prirodnih sastojina, monokulture su biološki siromašne, estetski dosadne, neotporne na parazi-te, vjetrolome i vjetroizvale, u njima se tlo stvara sporije, a teže podnose duga suha razdoblja. Uneseni patogeni, koji se pojavljuju u monokulturama čine izuzetno velike štete, šire se velikom brzinom, a sušenje stabala često je gotovo

pa nemoguće zaustaviti. Takav primjer osjetljivih monokul-tura u nizinskim šumama su nasadi brzorastućih hibridnih topola, u kojima se posljednjih godina pojavilo intenzivno sušenje stabala.

U svjetskim razmjerima nekontrolirano širenje mo-nokultura predstavlja najveću prijetnju biološkoj raznoliko-sti. Izvještaj temeljen na novoj globalnoj analizi pokazuje da će više od 230 milijuna hektara prirodnih šuma nestati do 2050., ukoliko se ništa ne poduzme. Posebno se nagla-šava kako gubitak u šumskim područjima ili njihovoj kvali-teti nikako ne može biti nadomješten novim plantažama monokultura. Podizanjem ovakvih sastojina ne izjednačava se gubitak primarnih prirodnih šuma. Monokulture u šu-marstvu ili poljoprivredi predstavljaju podjednaku opasnost za svjetsku biološku raznolikost. Svakih nekoliko desetljeća pojavom agresivnog patogena izgubimo poneku omiljenu vrstu. Zadnja na popisu našla se – banana. Upravo zbog uz-

Plantaža banana


Zaštita šuma

goja u monokulturama, svijet bi uskoro mogao ostati bez te omiljene poslastice. Kao što je već rečeno, monokultura je oblik koji uključuje uzgoj samo jedne vrste biljaka na istom zemljištu više godina za redom, a ima i brojne biološke nedostatke. Zbog toga biljke u monokulturi postaju slabe i osjetljive na bolesti. Banane su sve češće pogođene bolešću koja je poznata kao kuga banana. Gljivica Tropical Race IV se širi u monokulturama, a baš tako se uzgajaju i Cavendish banane, najprodavanija i najviše uzgajana vrsta u svijetu. No, nije ovo prvi scenarij vezan za izumiranje banana. Još šezdesetih godina prošlog stoljeća obožavana je bila sorta Gros Michael, sve dok panamska bolest, koju uzrokuje trop-ska rosa, nije izbrisala ovu sortu banane s lica zemlje. Sada sličnu opasnost predstavlja gljivica Tropical Race 4 koja se u tlu zadržava i do trideset godina! Bolest je došla do jugo-istočne Azije, Kine, Filipina, Jordana, Mozambika, Pakista-na i Bliskog istoka te Afrike još prije dvije godine. Bolest se širi kroz tlo i vodu koja protječe kroz korijenje, a to ostavlja dugoročno zaraženo tlo ovom gljivicom. Nekada vodeći tajvanski proizvođač banana danas izvozi tek dva posto od količine banana koju je izvozio prije pedeset godina. Zaraza se ne može spriječiti upravo zbog činjenice da se današnje banane uglavnom uzgajaju kao monokultura, točnije sve su genetski jednake jer rastu kao sorta bez sjemena. Dru-gim riječima, ako se jedna razboli, sve će pogoditi ista zla sudbina. Bolest još nije došla do Južne Amerike, no proširi li se i na taj kontinent, čovječanstvo će se samo sa sjetom prisjećati tih žutih slatkih plodova.

Svakim danom sve više uviđamo značaj biološke raznolikosti Zemlje, no i dalje malo činimo na njezinom

očuvanju. Ne čudi stoga ni podatak kako je u posljednjih 150 godina u Istri izumrlo 15 vrsta viših biljaka. Jedna sva-kih 10 godina! Uglavnom su to vodene i močvarne biljke koje su vezane za ušće rijeke Mirne. Meliorativnim rado-vima na ušću nestala su njihova staništa. Malo po malo, gotovo ne primijećujući, pred našim očima nestaje svijet kakav znamo. Već odavno je poznata teza čuvenog Alberta

Einstena koji je rekao: “Nestanu li pčele s planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života”. Čekamo li, zaista da nestanu pčele ili je vrijeme da reagiramo sada, u trenutku kada svaki dan nestane preko stotinu različitih vrsta. Ovo posljednje stoljeće smatra se šestim masovnim periodom izumiranja od kada na Zemlji postoji bogatstvo života. Hrvatska je u smislu bioraznolikosti među najboga-tijim zemljama Europe. Poznatih svojti (vrste i podvrste) u Hrvatskoj ima gotovo 38.000, ali pretpostavlja se da je taj broj znatno veći. Unatoč visokoj vrijednosti prirode, mnoge njezine komponente izrazito su ugrožene pa je na crvenom popisu ugroženih vrsta 2.235 svojti. U usporedbi s europ-skim šumama, stupanj očuvanosti šuma u Hrvatskoj je izni-mno visok. Čak 95 % šumskih sastojina ima prirodni sastav, što je rijetko i iznimno vrijedno čak i u svijetu. Kao i svuda u svijetu najveća prijetnja divljim svojtama u Hrvatskoj je uništavanje i gubitak staništa, dijelom i kao posljedica pre-tvaranja prirodnih staništa u građevinsko ili poljoprivredno zemljište ili izgradnja prometnica i ostalih prometnih puto-va, što često dovodi do fragmentacije staništa. Divlje svojte ugrožava unos stranih vrsta, unos genetski modificiranih organizama u okoliš, a opasnost su i turizam, intenzivna poljoprivreda, poljoprivreda bazirana samo na proizvodnji monokultura, onečišćenje voda, tla i zraka.

Plantaža topole


FeljtonJOSIP RESSEL, ŠUMAR I IZUMITELJ

Šumar s novčanice od 500 austrijskih

šilinga Tekst: Goran Vincenc Foto: Walter Macovaz, Željko Zgrablić, Goran Vincenc, Arhiva

Iako je po struci bio šumar, Josipa Ressela u svijetu su proslavili izumi, ponajprije brodski vijak ili brodska elisa. Prema riječima austrijskog admirala Tegetthoffa, bitka kod Visa nikad ne bi otišla na austrijsku stranu da nije bilo ovoga Resselova izuma.

Josip Ludvig František Ressel rođen je 1793. godine u češkom mjestu Chrudimu u njemačkoj obitelji. Njegov otac, Anton Herrmann Ressel, je bio izvorni govornik

njemačkog jezika, dok je majka, Marie Anna Konvičkov, bila rođena Čehinja. Srednju školu upisao je u Linzu nakon koje se vraća u domovinu, točnije Česke Budejovice gdje završa-va dvogodišnju topničku školu. Iako se školovao za vojnika, ne zadržava se u vojsci, već školovanje nastavlja na bečkom sveučilištu, no iz financijskih je razloga bio primoran odu-stati. Ipak, uz pomoć Carske stipendije završava Šumarsku akademiju u Mariabrunnu.

Šumarsku karijeru započinje 1817. godine kada je po nalogu cara postavljen za kotarskog šumara u slovensko-me Pleterju.

Kada su prema dogovoru antinapoleonske koalicije postignutom na sastanku 1815. godine (Bečki kongres) austrijskoj carevini pripale i ilirske provincije, Ressel je iz Slovenije poslan u Provinciju Istru koja je obuhvaćala po-dručje Gorice, Gradiške, Trsta, Slovenskog primorja te kvar-nerske otoke. Za upravu te teritorijalne cjeline osnovano je

Carsko namjesništvo sa sjedištem u Trstu u sklopu kojeg je djelovala Provincijalna uprava državnih dobara za Primor-je. Ressel je radio u centrali Provincijalne uprave do 1835. godine kada je premješten za upravitelja državnih šuma u Istri i na Kvarneru sa sjedištem u Motovunu. Na toj dužno-sti ostaje do ljeta 1838. godine kada prelazi u mornaričku upravu i u brodograđevni odjel sa sjedištem u Trstu, ali sa manjim prekidima ostaje u Motovunu do 1843. godine u svojstvu mornaričkog agenta i predstojnika Mornaričke šu-marske agenture. Od tada pa do smrti 1857. godine radi prvo u Veneciji, zatim u centrali u Trstu kao mornarički šu-marski podintendant, a od 1855. godine kao intendant, tj. šef intendature.

Iako je većinu svoga radnoga vijeka proveo radeći šumarske poslove, u povijesti će ostati zapamćen po svo-jemu izumu koji je umnogome izmijenio industriju bro-dogradnje u svijetu. Poznat je prvenstveno kao izumitelj brodskoga vijka iliti propelera za pogon brodova. Nacrte za patent je izradio još 1812. godine, no patent dobiva tek 1827. godine. Prvi pokus na moru izveden je 1829. godine, a prvi brod na pogon vijkom zaplovio je 1839. godine. Tek

Josip Ressel na novčanici od 500 austrijskih šilinga


Feljtonposlije smrti dobio je svjetsko priznanje prvog pronalazača brodskog vijka, dok mu je austrijski general Tegetthoff, koji je vodio Višku bitku s Talijanima, odao priznanje izjavivši da talijansku mornaricu kod otoka Visa ne bi porazio bez Re-sselovog izuma. Republika Austrija prepoznala je Resselov doprinos čovječanstvu zbog čega je 1960. godine njegov lik stavljen na novčanicu od 500 šilinga. O značaju njego-vih otkrića u nautici govori i podatak kako je Muzej mora u Trstu postavio komad hrastovine iz Motovunske šume kojom je i Ressel gospodario. Ta hrastovina dar je buzetske podružnice Hrvatskih šuma. Poznati Motovunski filmski fe-stival kao nagradu dodjeljuje upravo Resselov propeler.

Od drugih njegovih izuma svakako treba istaknuti ku-glične ležajeve kao i prešu za grožđe.

Ressel je umro u Ljubljani gdje je i sahranjen 1857. go-dine.

Za vrijeme službovanja u Motovunu, Josip Ressel ostavio je iza sebe nekoliko radova koji se odnose na nje-gov radu u šumarstvu. Elaborat “Ponovno pošumljavanje općinskih zemljišta u Istri” govori o pošumljavanju pašnjaka i neplodnih površina koji je Ressel izradio po nalogu pokra-jinskog guvernera u ljetu 1842. godine. Kako se tada već nalazio na dužnosti carskog i kraljevskog mornaričkog šu-marskog agenta za Istru i Krk, a ne u Provincijskoj upravi dr-žavnih dobara koja je zapravo bila zadužena za takve poslo-

ve, govori kao dokaz da je njegova stručnost bila izuzetno cijenjena te ga se smatralo najpozvanijim za izradu takova elaborata. Zamisao za podizanjem novih šuma u Istri Re-ssel pozdravlja kao veličanstvenu, a ta se zamisao u znatno-me dijelu može ostvariti u kratkom razdoblju. Kao razloge kojima je podupro ovu ideju naveo je: “Današnja generacija imala je brodograđevnog drva, a sada ga više nema, te osje-ća njegovo pomanjkanje. Istoj generaciji u ravničarskoj Istri nedostaje ogrjevnog drva. Zbog posječenih šuma smanjena je količina kiše ljeti i slabe ljetine češće su negoli u doba kada je bilo više šuma. Istarskome seljaku smanjena je količina tra-ve na pašnjacima kao posljedica sječe visokoga drveća.” Kao zaključak navodi sama potražnja za brodograđevnim dr-vom opravdava uloženi trud pošumljavanja. Iz navedenog se vidi kako je Ressel, kao pravi šumar, vodio brigu o svim funkcijama modernog i održivog šumarstva: sociološkoj, ekološkoj i gospodarskoj.

Kao i svaki svoj prijedlog, pa i izum, Ressel ocjenjuje i s gospodarskog stajališta, pa tako o pošumljavanju govori kao o povećanju nacionalnog bogatstva. Prema podatcima o broju stanovništva kojeg je u to vrijeme u Istri bilo oko 200.000 te broja stoke za koju su potrebni pašnjaci, Ressel je izračunao kako je na raspolaganju 107.001 jutro koje se može odmah pošumiti, od ukupne općinske površine od 230.408 jutara “šumskoga zemljišta”. Predvidio je uzgoj 30 stabala po jutru ili 6.912.240 stabala. Vrijednost drva, rada

Zgrada Centra za OKFŠ Josip Ressel u Pazinu

Spomen ploča u Motovunu


Feljtoni prijevoza iznosila je 4 zlatne forinte po stablu, što znači kako bi se narodno bogatstvo povećalo za 27.648.960 zlat-nih forinti.

Vrijednostima glavnog prihoda dodao je i ostale vrijed-nosti s pošumljenih površina koje danas nazivamo općeko-risnim funkcijama šume (OKFŠ). Godišnju vrijednost toga Ressel računa s 1.382.448 forinti. Ako se ta vrijednost po-dijeli s 200.000 seoskoga stanovništva, na svakog je žitelja otpalo 6 forinti i 54 krajcara godišnje. Prema tome, zaklju-čio je, ponovno pošumljavanje općinske zemlje samo po sebi očuvat će Istru i otoke od gladi. Uvidjevši veliku korist od pošumljavanja, narod će se “u pravilu” i pozitivnije odno-siti prema šumi.

Baveći se pošumljavanjem, Ressel je u elaboratu na-pisao pasus pod nazivom “Teorija o metodi pošumljavanja” gdje upozorava na ekološke uvjete o kojima ovisi uspjeh radova napominjući kako se u Istri na golim pašnjacima i neplodnim zemljištima ni hrastova ni ariševa biljka ne mogu održati. Do te spoznaje Ressel dolazi na osnovi svojih po-kusa i opažanja tijekom sadnje hrastovog žira u državnoj šumi Gradnja na otoku Krku.

Promatrajući posađeni žir na pet plješina koje su sađe-ne po nalogu Dvorske komore, uvidio je kako su biljke prve godine bile jako dobre, druge godine došlo je do smanjenja prirasta, treće godine se pola biljaka posušilo, a pete su se

osušile sve do jedne. Nasuprot tomu, u susjednoj sastoji-ni se razvijao pomladak pod matičnim stablima bez imalo problema i zastoja. Na osnovi toga Ressel naglašava, a svoj tekst je i podvukao kako se u Istri uspjeh sadnje sjemena može postići samo ako će biljka tijekom nekoliko godina, točnije pet, imati nadstojnu zaštitu. Kao što možemo vidje-ti, šumari i danas koriste iste postavke prilikom prirodnog pošumljavanja, ne samo u Istri, već i u drugim dijelovima države.

Zanimljiv je i njegov prijedlog kažnjavanja i čuvanja šuma. Zaključio je da su postojeći zakonski propisi neza-dovoljavajući te da je potrebno donijeti nove s time da tre-ba voditi računa da ne budu prestrogi. Čuvari šuma nisu profesionalci, navodi Ressel, već seljaci koji neće prijavlji-vati okrivljene iz straha od odmazde. Navodi da oštre kazne često dovode do tučnjave, pa i ubojstva, te da kvare moral štetočine i čine ga još prepredenijim, pakosnijim. Stoga predlaže da se kazne sastoje od obaveze pošumljavanja određene površine uz nabavu žira za vlastiti trošak. Prekrši-telje je podijelio u grupe i to:

– šteta od djece za koju odgovaraju roditelji; kazna je dvostruko veća površina od počinjene štete

– prekršitelji iz potrebe; kazna je trostruko veća površina

– prekršitelji iz nehata; kazna je četverostruka površina od počinjene štete

– šteta iz zle namjere; šesterostruko veća površina u od-nosu na oštećenu

Kao šumar postavljen za uzgoj hrastova, za potrebe vojne brodogradnje, bio je veliki pobornik drvenoga bro-dovlja, no njegov izum je učinio upravo suprotno – otvorio je put razvoju brodova izgrađenima od metala o kojima je Ressel zapisao: “Na željeznim brodovima ljeti vlada pripeka a zimi studen, što sve nepovoljno djeluje na ljude i robu. Zimi se po palubi stvara poledica i pitam se kako se po ta-kvoj palubi može hodati?”.

O konkurentnoj drvnoj sirovini koja je dolazila iz uda-ljenih krajeva Austro-Ugarskog Carstva i koja je predstav-ljala konkurenciju istarskoj drvnoj građi rekao je: “Ako se željezničkim prijevozom može eventualno nabaviti drvo po povoljnijoj cijeni iz unutrašnjosti, ali troškovi prijevoza cestom iz unutrašnjosti Istre su niže, a i ne može punovri-jedno zamijeniti istarsku hrastovinu koja daleko nadmašu-je onu iz drugih krajeva. Uostalom, zar ima viškova drvene građe u Kranjskoj i Štajerskoj?”.

Resselov zanimljivi život poslužio je kao predložak za dva romana kojima su autori Julius Pfragner i Zdenek Plu-har.

Zbog iznimnog doprinosa šumarstvu Hrvatske, Hrvat-sko šumarsko društvo je 1993. godine podiglo spomen plo-ču na kući u Motovunu u kojoj je živio Josip Ressel, dok je Centar za općekorisne funkcije šuma u Pazinu, koji posluje u sklopu Hrvatskog šumarskog instituta, dobio ime po ovo-me iznimnome šumaru.

Komad hrastovine iz Motovunske šume darovan je Muzeju mora u Trstu

Crno jezero podno Durmitora


Zaštita prirodeWWF ADRIA

Zaštićena područja dinarskog luka

za prirodu i ljude Tekst: Irena Devčić Foto: Goran Vincenc

Projekt Parkovi Dinarskog luka provodi WWF Mediteranski program uz financijsku podršku Ministarstva vanjskih poslova Norveške i Mava Fondacije.

Svjetska organizacija za zaštitu prirode WWF Adria u suradnji s mrežom zaštićenih područja

Parkovi Dinarida započinje s četve-rogodišnjim projektom Zaštićena područja za prirodu i ljude. Projekt predstavlja nastavak inicijative Par-kovi Dinarskog luka kroz koju je osnovana mreža Parkovi Dinarida, a čiji su članovi više od 50 parkova iz osam zemalja regije. Cilj projekta je unapređenje kvalitete života ljudi koji žive ili gravitiraju teritoriju zašti-ćenih područja kroz promociju odr-živog korištenja prirodnih resursa, provođenja zajedničkih inicijativa s lokalnim stanovništvom i poboljša-nje politika zaštite i valorizacije pri-rodnih dobara. Kroz ovaj se program također potiče provođenje sporazu-ma Velika pobjeda za Dinarski luk (Big Win for Dinaric Arc), kojim su se ministri šest zemalja obvezali na ja-čanje regionalne suradnje kako bi se ostvarili zajednički i nacionalni peto-godišnji ciljevi za poboljšanje zaštite životne sredine.

– Novim projektom koji u regi-ji provodi WWF Adria osigurane su financije za poslovanje asocijacije Parkovi Dinarida i veseli me što će mreža godinu dana nakon osnivanja početi i s redovnim radom, – ista-

knuo je predsjednik Parkova Dinarida Zoran Mrdak, inače direktor Nacio-nalnih parkova Crne Gore.

Martin Šolar, glavni izvršni di-

rektor Svjetske organizacije za za-štitu prirode WWF Adria podsjetio je da je WWF osnovan 1961. godine i naglasio značaj misije Adrije WWF u regiji, kao i da je iz Projekta WWF-a proisteklo osnivanje Parkova Dina-rida mreže zaštićenih područja. Par-kovi Dinarida će biti važan partner WWF Adria na novom projektu Zašti-ćena područja za prirodu i ljude. Pro-gram financira Švedska agencija za međunarodni razvoj i suradnju SIDA, u iznosu od 4 milijuna eura, od čega će 500.000 eura biti korišteno za rea-lizaciju aktivnosti u Crnoj Gori.

– Naša želja je da Parkovi Dinarida postanu nezavisna asocijacija koja će se baviti zaštićenim područjima kako bi doprinijela ne samo zaštiti, već i ostvarenju ciljeva održivog razvoja i uključivanju lokalnih zajednica u pro-cese donošenja odluka.

Leon Kebe, menadžer Programa Dinarski luk – Zaštićena područja za prirodu i ljude WWF Adria iznio je informacije o planiranim aktivnosti-ma. Parkovi Dinarida će u narednom periodu posebnu pažnju posvetiti

izgradnji mehanizama za suradnju s lokalnim zajednicama i promovi-ranju primjera dobre prakse iz regije i svijeta o načinima na koje lokalno stanovništvo može osjetiti socio-ekonomske dobrobiti od zaštićenih područja. Program polaže temelje za angažman lokalnih zajednica u upravljanju zaštićenim područji-ma i jača lokalne kapacitete za veći utjecaj praćenja nacionalnih politika vezanih za životnu sredinu i prirodu. Program koristi zaštićena područja kao prirodne laboratorije za prona-laženje modela rješenja pomirenja razvojnih izazova uz očuvanje pri-rodnih dobara. Program će pomoći zaštićenim područjima povećati svo-ju ulogu u lokalnom, društvenom i privrednom razvoju kako bi lokalna zajednica prepoznala njihovu vrijed-nost te ih više podržavala. – Koliko je lokalno stanovništvo uključeno u rad zaštićenih područja, toliko su ona vođena bolje, a priroda je bolje oču-vana – rekao je Leon Kebe.

Zanimljivo je znati kako su proš-le godine među 10 top nacionalnih parkova Europe ušla čak tri koji su dio mreže PARKOVI DINARIDA, i to Nacionalni park Durmitor, Nacionalni park Plitvička jezera i albanski Nacio-nalni park Butrint.


SVJETSKI DAN MOČVARNIH PODRUČJA

Močvarna i vlažna staništa za našu

održivu budućnost

Kada ste zadnji put zastali i uistinu promislili koliko je dragocjen naš prirodni svijet? Svjetski dan vlaž-nih staništa mogao bi biti pravi trenutak za to. Pro-mislite malo o tim blatnjavima dijelovima svijeta u kojima svoj dom pronalazi nevjerojatno velik broj biljaka i životinja.

O močvarnim staništima rijetko kad zaista promišljamo kao o ekosustavima koje treba čuvati, očuvati i zaštiti. Njihova funkcija nekako nam nije baš očigledna, kao

na primjer ona rijeka, jezera, mora, šuma i slično. Davnih go-dina, jedno ljeto provela sam u ekocentru Beli na otoku Cre-su, čisteći močvare. Prijavljujući se za taj volonterski kamp nije mi bilo sasvim jasno čemu uopće čišćenje močvara, a niti kako bismo mi to mogli učiniti, no društvo je bilo dobro pa sam tako otišla i ja. Putem sam se pitala gdje se na tom mediteranskom otoku močvare uopće mogu pronaći, no to mi je ipak u tom trenutku bila najmanja briga. Uostalom, ako nema močvara nećemo ih moći niti čistiti pa ćemo ljeto pro-vesti kupajući se i sunčajući. Ubrzo sam ipak saznala što su močvare, odnosno vlažna staništa na otoku Cresu, da ih ima puno (by, by kupanje i sunčanje, prvi dan smo lopate dobili u ruke) i zašto su toliko bitna. Naime, radi se o lokvama koje tijekom čitave godine zadržavaju vodu, vodom se u vrijeme ljetnih suša koriste creske ovce koje time opstaju u većem broju, a uginulim ovcama hrane se bjeloglavi supovi koji su rijetki i zaštićeni stanovnici ovoga otoka. Drugim riječima, moj volonterski kamp bavio se zaštitom bjeloglavih supova, a ne močvarama.

Ekologija

Tekst: Irena Devčić Foto: Goran Vincenc, Arhiva

Važnost vlažnih staništa nevjerojatno je značajna, iako, kao što je malo prije rečeno, njihove vrijednosti nismo možda odmah na prvu svjesni. Uz močvarna i vlažna staništa vezano je više od 40 posto ukupnog broja vrsta biljaka i životinja, među-tim to su i najugroženiji ekološki sustavi u svijetu. U posljednjih 50 godina izgubljeno je 50 posto svih vlažnih staništa u svijetu. Kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj, nestaju isušivanjem i meliori-ranjem u obradive površine, intenzivnim povećanjem potroš-nje vode za potrebe proizvodnje električne energije, industrije, poljoprivrede i domaćinstva, te postaju onečišćena komunal-nim i industrijskim vodama, pesticidima i otpadom. U Hrvat-skoj postoje četiri vlažna staništa koja se nalaze na Ramsar-skom popisu jer su od međunarodnog značaja. To su Lonjsko i Mokro polje, Kopački rit, donji tok Neretve i ribnjaci Crna mlaka, a na ovaj popis planiraju se uvrstiti i neka druga područja.

Dolina Neretve

Močvare su najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj

Rano jutro na Crnoj mlaci


Ekologija

sti, posebice na razini zapadne i srednje Europe. Međutim, to su ujedno i najugroženiji ekološki sustavi u Hrvatskoj. Stoga im je potrebno dati prioritet u zaštiti prirode, te načiniti nacio-nalni program očuvanja i upravljanja. Urbanizacija, krupni in-frastrukturni zahvati, degradacija zemljišta, onečišćenje oko-liša, prekomjerno iskorištavanje prirodnih izvora i unošenje stranih vrsta u ekološke sustave glavni su razlozi ugroženosti močvarnih staništa. Izraženom urbanizacijom proteklih pede-setak godina najviše su stradala močvarna staništa koja su se isušivala i smanjivala reguliranjem vodotoka, kako se širio naš životni prostor i rasla potreba za poljoprivrednom proizvod-njom. Upravo poljoprivredne aktivnosti u kombinaciji s vodno gospodarskim zahvatima pozitivno su djelovale na kvalitetu naših života, no istovremeno smo ostavljali nemjerljive poslje-dice za naš okoliš. Danas veliki problem predstavlja unošenje povećane količine organskih tvari (mineralna gnojiva, otpad-ne vode i sl.), zbog čega dolazi do niza promjena u ovim osjet-ljivim ekosustavima.

Kako bi se zaustavila daljnja degradacija ovih vrijednih područja, Hrvatska je najznačajnija močvarna i vlažna staništa zaštitila određenim stupnjem zaštite. Kopački rit, Lonjsko po-lje te Vransko jezero proglašeni su parkovima prirode, manje površine nalaze se pod zaštitom županijskih javnih ustanova za zaštićena područja kao npr. Veliko i Kolanjsko blato na oto-ku Pagu ili Crna mlaka na području Zagrebačke županije. No, od brojnih močvarnih i vlažnih staništa na ramsarskom popisu nalaze se svega četiri izuzetno vrijedna područja. Hrvatska je po bioraznolikosti jedna od najbogatijih država EU, oko 6,9 % površine Hrvatske prekriveno je močvarnim staništima i to je vrijedan resurs koji moramo očuvati kako bismo omogućili održivi razvoj svojih zaštićenih područja i krajeva koji ih okru-žuju. Pokušavajući spriječiti daljnju devastaciju močvarnih područja, 116 država svijeta, među kojima i Hrvatska, potpi-sale su Ramsarsku konvenciju kojom se obvezuju na očuvanje močvara na vlastitom teritoriju, stoga svake godine 2. veljače obilježavamo kao Svjetski dan močvarnih staništa, čime se podsjećamo na datum potpisivanja ove konvencije.

Djelatnici osječkog Šumatransa na terenu u drugoj smjeni

acijama prirodna poplavna područja, poput na primjer Ko-pačkog rita, imaju ključnu ulogu u prihvaćanju i zadržavanju poplavnih voda. Na taj način štite stanovništvo i imovinu na širem području. U teškim situacijama, poput poplava, kakve su nažalost ne tako davno pogodile i našu zemlju, vidi se koliko su važna prirodna retencijska područja kao što su Lonjsko polje ili Kopački rit.

Nizinske poplavne šume neprocjenjiva su biološka i krajobrazna vrijednost, a retencijska područja najčešće su pre-krivena šumama. Korištenje šuma jedno je od najbitnijih eko-nomskih djelatnosti u tim područjima i bazirano je na eksten-zivnom uzgoju. Na području Hrvatske, u riječnim dolinama sačuvana su prostrana močvarna područja koja predstavljaju jednu od najvećih vrijednosti biološke i krajobrazne raznoliko-

Svjetski dan močvarnih staništa izvrsna je prilika da se ukaže koliko su močvarna područja važna za bogatstvo biljnog i životinjskog svijeta, ali i za zaštitu stanovništva i imovine. Poplavna područja uz obale nizinskih rijeka mo-čvarna su područja koja imaju ključnu ulogu u sprječavanju poplava, jer mogu prihvatiti velike količine vode koja prijeti naseljima i obradivim površinama. Gotovo svake godine u Hrvatskoj imamo problem velikih poplava, a u takvim situ-

Šume Kopačkog rita


Mala šumarska enciklopedija

Obična jarebika (Sorbus aucuparia L.) srednje je visoko drvo, a pronalazimo ga na području čitave Europe. Nema je jedino u južnim predjelima Španjolske i Grč-

ke te u dijelovima Panonske nizine. U Hrvatskoj se rasprostire u zonama bijeloga graba, hrasta kitnjaka, brdske bukve i pretplaninske šume bukve i smreke. Stabalce ima bogatu krošnju, a kora drveta je na starijem dijelu tamnosiva do sivocrna, na pojedinim dijelovima sjajna, a ljušti se u ho-rizontalnim vrpcama i raspucava u dubokoj starosti. Jed-nogodišnji izbojci su zagasiti, crvenkastosmeđi, isprva pre-svučeni svijetlosivom, sjajnom pokožicom i nešto dlakavi, a kasnije goli i s većim brojem ovalnih svjetlijih lenticela. Pupovi su prilično krupni, prilegli, s tamnosivim gotovo cr-nim ljuskama koje su na gornjim rubovima posute svijetlo-sivim dlačicama. Listovi su neparno perasti, sastavljeni od devet do devetnaest listića koji su od jedan do dva centime-tra dugački. Listići su grubo nazubljeni i s gornje strane ja-snozeleni. Vrhovi listića su kratko zašiljeni, gotovo okomito usječenih zubaca, a osnove su im asimetrične. Palistići su kratkotrajni. Cvjetovi su bijeli, neprijatnog mirisa, skuplje-ni u štitaste (oblika kišobrana) cvati. Biljka cvjeta tijekom svibnja. Plodovi su okrugli, slični bobicama, mesnati, naran-často-crvene boje, sazrijevaju u rujnu i ostaju na granama tokom čitave zime. Vrsta je otporna na niske temperature. U sjeni ne cvjeta. Ako ima dovoljno sunca pojavljuje se čak i na nadmorskoj visini od 2.000 metara. Bez problema pod-nosi vjetar, mraz i snijeg. U sjevernim predjelima Njemačke jarebika se već desetljećima tradicionalno koristi kao živa ograda za zaštitu od vjetra na otvorenom prostoru. Jarebi-kini plodovi jestivi su kada se prerade, dok su sirovi opori, gorki i trpki, a uzeti u velikim količinama mogu djelovati i otrovno. Pri branju plodova najbolje je odrezati cijele štito-ve. Poželjno je berbu odgoditi do prvih mrazeva kada plo-dovi sadrže više šećera.

Jarebika se kao voćka uzgaja još od srednjeg vijeka, a njen uzgoj preporučio je i Karlo Veliki u svojim Kapitularima. Intenzivniji uzgoj jarebike započinje tek oko 1900. godine. Kao voćka se osim u Njemačkoj i Austriji uzgaja i u Rusiji, Bugarskoj i Poljskoj. Razvijen je i veći broj kultiviranih sorti koje možemo podijeliti na one koje se koriste u hortikulturi, te na one koje se uzgajaju zbog plodova (najviše u Rusiji). Nekoliko kultivara stvorio je i čuveni ruski botaničar Ivan Vladimirović Mičurin. Njihovi plodovi jestivi su i u svježem stanju. Mičurin je razvio i jestive križance jarebike i aronije, jarebike i mušmule, jarebike i divlje kruške te jarebike i gloga.

Nakon prerade jarebikini plodovi služe za spremanje miješanih marmelada, želea, kaša, sokova, sirupa, mošta, vina i vitaminskih koncentrata. U Njemačkoj, gdje je upo-treba ovih plodova relativno česta, pripremaju se i mije-šane marmelade od plodova jarebike, jabuke, kruške, šip-ka i drugog odgovarajućeg voća. U slavenskim zemljama priprema se rakija koja ulazi u sastav nekih vrsta votke. Od plodova se priprema i ocat. U pučkoj medicini smatra se da plodovi ove biljke povoljno djeluju protiv dijabetesa, pro-muklosti, kašlja, reume i za izlučivanje kamenaca. Smanju-ju količinu kolesterola u krvi, a posjeduju i jako antimikrob-no djelovanje. Ekstrakt iz svježih plodova služi kao sredstvo za otvaranje, a mošt kao sredstvo za zaustavljanje proljeva. To se objašnjava činjenicom da u svježim plodovima ima parasorbinske kiseline koja podražuje želučano crijevnu sluznicu, a u moštu je nema. Zreli plodovi sadrže oko 72 % vode, 6 % šećera, 1 % dušičnih tvari, 2 % organskih kiselina, oko 160 mg vitamina C i dosta vitamnina E. Prisutan je i alkohol sorbit koji nastaje fermentacijom šećera sorboze. Treba naglasiti i da iako je jarebika kod nas razmjerno če-sto drvo, i to prije svega u Gorskom kotaru i na Velebitu, do sada u Hrvatskoj nije bilo pokušaja kultiviranja, odnosno oplemenjivanja ove vrste divljeg voća.

Jarebika, starogermansko drvo zdravlja u germanskoj mitologiji bila je, kao i koze, posvećena bogu Donaru. I danas u nekim krajevima gdje se još drže koze, uobičajeno je bolesne koze hraniti lišćem jarebike. Istraživači narodnih običaja smatraju kako je to tradicijska ostavština. Također, uz grane lijeske i grane jarebike često se upotrebljavaju kao viline rašlje za traženje vodenih žila i izvora.

PREPORUKA KARLA VELIKOG

Obična jarebika Tekst: Irena Devčić Foto: Arhiva

Dijelovi biljke

Obična jarebika


Ljekovito bilje

Tekst: Marija Glavaš Foto: ArhivaLIJEK, PTIČJA HRANA, INSEKTICID I REPELENT

Kod sremze je vrlo bitna doza

Koristi od ovog stabalca u prirodi su brojne. Cvjetovi sremze (lat. Prunus padus) osiguravaju nektar pčelama, a plodovi hranu pticama poput kosa i drozda te sisavcima poput jazavca, šumskog miša, žutogrlog miša i puha. No, istodobno su plodovi otrovni za brojne domaće životinje, pogotovo koze. Oni su služili za hranu prethistorij-skom čovjeku što potvrđuju nalazi njenih koštica u naseobinama toga doba. Isto tako, dokazano je da se sremza upotrebljavala od najstarijih vremena za jelo u sjevernoj Europi. Škoti su nekoć bili nepovjerljivi prema ovom stablu, smatrali su da je vještičje i klonili ga se. Kao hranu su je danas zamijenile druge voćke.

Prije nego što su se započeli koristiti industrijski proizve-deni pesticidi, ljudi su koru sremze rasipali po poljima krumpira i voćnjacima jabuka. Cijanogeni glikozidi i fe-

noli štitili su tako njihov urod od štetnih kukaca i glodavaca. Lišće se može koristiti za pridobivanje zelene boje za bojanje odjeće, a plodovi za pridobivanje tamnozelene.

Uz domaću sremzu u Europu je kao dekorativna vrsta unesena kasna sremza koja je u nekim europskim zemljama stavljena na listu invazivnih biljaka.

Rasprostranjenost i stanište: dolazi u sjevernoj Europi i sjevernoj Aziji. Uglavnom raste u dolinama rijeka, u vlažnim nizinskim šumama, često s crnom johom, vrbom i hrastom lužnjakom, ali i u drugim listopadnim šumama, u živicama, na obalama potoka i rijeka. Preferira pjeskovita, glinena, va-pnenačka ili ilovasta tla, vlažna, ali dobro drenirana. Najviše se razmnožava korijenovim izdancima pa raste u vidu gru-pice klonova.

Opis: listopadno stabalce ili veći grm visine od 8 do 16 m. Cvjetovi su u grozdovima, bijeli, intenzivnog mirisa, sa po pet latica, dvodomni, u principu se unakrsno oprašuju. Redovito ih oprašuju kukci iz redova Diptera, Hymenoptera i Coleoptera. Crvenkasto crne, gorke, trešnjama nalik plodove jedu ptice. Veličine su zrna graška i sadrže po jednu veliku sjemenku. Kora je tamnije smeđe boje, glatka i s izduženim svijetlosmeđim lenticelama, neugodnog mirisa kada se lju-šti. Izbojci su u mladosti dlakavi, kasnije goli, pupovi se nala-ze u klasterima. Listovi su ovalni, nazubljeni i ušiljenih vrho-va; ujesen požute. Na peteljkama su po dvije žlijezde.

Ljekoviti dijelovi i vrijeme sabiranja: U ljekovite svrhe koriste se plodovi, kora s mladih grana, cvjetovi i listovi. Ne-zreli plodovi sakupljaju se u lipnju, a kora s mladih grančica u proljeće ili u jesen.

Kemijski sastav: kora sadrži tanine, cianogene gliko-zide (amigdalin) i fenole; zimski pupovi i lišće sadrže veće

Stablo u cvatu


Ljekovito bilje

Baršunasta ili zimska panjevčica, lat. Flammulina velutipes prva je vrsta gljive koja je napustila ze-mljinu orbitu. Američki znanstvenici htjeli su do-znati kako gljive rastu u okolini lišenoj gravitacije pa su u Space Shuttleu Columbia 1993. godine lansirali i komad drveta sa sporama panjčevice. Kako nije bilo čvrstog tla na koje bi padale spore, gljive su se razrasle u svim smjerovima.

Tekst: Marija Glavaš Foto: Arhiva

PRVA GLJIVA ASTRONAUT

Baršunasta

panjevčica nalik je

zimskom sunašcu

Prvobitno ju je u rod Agaricus svrstao engleski botani-čar i entomolog William Curtis koji je djelovao u 18. st. nadjenuvši joj i ime vrste velutipes. U rod Flammu-

lina svrstao ju je njemački mikolog Rolf Singer 1947. go-dine. Singera je narančasta boja klobuka očito asocirala na vatru jer ime u roda u prijevodu znači plamičak. Ime vrste u prijevodu znači baršunaste noge pa oba naziva dobro upotpunjuju izgled ove stapčare. Baršunasta panjevčica nije neka vrhunska delikatesa, ali je jedna od rijetkih gljiva koje priroda zimi nudi kao jestive. U snijegu se tada poput malenog sunca ističe svojom narančastom bojom.

Rasprostranjenost: umjereni pojas Europe i Sjeverne Amerike (SAD), krajnji istok Kine, Japan, sjever Afrike.

Stanište: saprofitska je gljiva pa raste na panjevima, ko-rijenju, drvetu ili živom drveću pri čemu bira ona oboljela. Događa se da je drvo ukopano pa tada izgleda kao da pa-njevčice rastu iz tla. Osobito voli vrbe, zatim bukovo drvo, kao i brijestovo, na kojem se rjeđe nalazi, budući da ga je poharala holandska bolest brijesta. Raste u klasterima.

Vrijeme sabiranja: potkraj jeseni i tijekom zime.

Opis: kod primjeraka koji rastu u prirodi klobuk je do-sta velik u odnosu na stapku, širine od jednog do sedam cm. Boja varira od narančastosmeđe do žućkastosmeđe i narančastocrvene, u središtu je tamniji, često blijedi kako gljiva doseže zrelost. Konveksnog je oblika, s vremenom se izravnava. Za vlažnog vremena je sluzav, a sjajan i suh za suhog vremena. Stapka je bez prstena, žilava, visine od 2 do 11 cm, širine od 3 do 10 mm, baza može i ne mora biti proširena, povijena je kao i kod mnogih drugih stapčara. Od klobuka prema bazi prelazi iz bijele u sve tamniju, smeđu boju. Prekrivena je baršunastom opnom koja je to izraže-nija što je gljiva starija. Listići su široki, isprva bijeli, a kako

količine tanina; lišće sadrži jednostavne fenole i polifenole, a mlado lišće i kora glikozide prunasin i plurasin. Cvjetovi sa-drže esencijalna ulja, amonijak, triametilen i amigdalin. Me-zokarp sadrži vodu, mono i oligosaharide, šećerne alkohole, organske kiseline, bjelančevine, mineralne soli, vitamine i fenole. Oko 5 % mase sjemena sadrži cijanogene glikozide (amigdalin) i najmanje između 10 i 40 % sjemenog ulja, toč-nije palmitinske i stearinske kiseline i glicerin.

Ljekovitost i kontraindikacije: primjenu nalazi isključi-vo u pučkoj medicini. Kora djeluje kao blagi diuretik, antipi-retik, i sedativ. Infuzija kore koristila se za tretiranje povišene temperature i gripe, ali budući da može doći do alergijskih reakcija na koži i sluzokoži takva se priprema više ne pre-poručuje. Infuzija spravljena od plodova koristi se kao an-tipiretik kod bolesti kao što su enteritis, kolitis i dizenterija. Infuzijom od lišća tretira se upala očiju, spolno prenosive bolesti i upale urogenitalnog trakta. Cijanovodična kiselina u sjemenu, u maloj količini može biti stimulans respiratornog sustava i probave, a tvrdi se i da je korisna u tretiranju raka. U većoj količini može uzrokovati prestanak disanja, čak i smrt. U Rusiji su se plodovi, kora i lišće samljeveni u prah koristili za anesteziju i dezinfekciju, a Finci su preparate od kore i lišća koristili za snižavanje povišene temperature i kod problema s disanjem.

Načini upotrebe: plodove je bolje konzumirati kuhane nego sirove, a ako su kao sirovi odviše gorki potrebno ih je odmah ispljunuti. Zbog gorčine se dosta koriste za džemove. Na krajnjem istoku i sjeveru Rusije ljudi običavaju drobiti i mljeti plodove, miješati ih s brašnom i potom praviti tijesto za kolače. U Rusiji običavaju spravljati i likere koje plodovi sremze boje u tamnocrveno.

Plodovi su vrlo nalik trešnjinima

Lišće

Zimsko Sunašce


Gljive naših krajeva

gljiva postaje zrelija poprimaju svijetlo žutu boju. Meso je bjelkasto do žućkasto i tanko. Spore su glatke, više ili manje eliptične. Ostavljaju bijeli otisak.

Uzgajane gljive izgledaju sasvim drugačije. Rastom su vidljivo manje od onih u prirodi, a budući da se uzgajaju na tamnim i hladnim mjestima i klobuk i stapka su izrazito svijetli, tj. bijele su boje. Klobuci su im izrazito konveksni i kada gljiva dosegne zrelost, a stapke vrlo izdužene i nježne.

Miris i okus: oštar i neugodan miris po kemikalijama se gubi kuhanjem. Okus je blag i pomalo vuče na voće.

Kemijski sastav: svježe gljive su izvor kalorijski siro-mašnih bjelančevina i složenih ugljikohidrata te vitamina B kompleksa. U maloj mjeri sadrže minerale kalij i fosfor i elemente u tragovima željezo, bakar, cink i selenij. Sadrže još fitokemikalije, točnije neke antioksidativne sastojke po-put beta glukana.

Ljekovitost: najpoznatije su kao sredstvo koje suzbi-ja rak i njegovo širenje. Dokazano je da je među žiteljima okruga Nagano u Japanu, koje predstavlja središte uzgoja ovih gljiva, izrazito mali broj osoba oboljelih od tumora. Povezanost je otkrio epidemiolog dr. Tetsuro Ikekawa, a istraživanja provedena na Univerzitetu u Singapuru 2005. godine dokazala su da bjelančevine u baršunastim panjev-čicama pomažu u jačanju imunosustava. Aktivni sastojci u

ovim gljivama, točnije lecitin i beta D – glukan imaju anti-bakterijska i antivirusna svojstva. Dugotrajnom konzuma-cijom liječe se peptički čir, bolesti jetre i zlatni stafilokok i Alzheimerova bolest. Osim toga, gljiva sadrži bjelančevinu koja zaustavlja astmu, alergijski rinitis i razvoj ekcema.

Kontraindikacije: nisu pronađene.

Načini pripreme: kod nas manje poznata, tradicionalna je namirnica japanske, kineske i korejske kuhinje. Jedu se samo klobuci jer su stručci isuviše žilavi. Najbolje ih je blago kuhati jer se time oslobađaju korisni nutrijenti i to na način da se u povrće dodaju pred kraj, budući su delikatne. Dobro upotpunjuju salate ili sendviče, mogu se dodavati omleti-ma, rižotima, gulašima, a ukusne su i u kombinaciji s gove-dinom, ribom ili morskim plodovima. Odlične su pržene u woku s povrćem i rezancima.

Moguća zamjena: slična je gljivama iz roda Collybia od kojih su neke jestive, ali ne osobito ukusne, a neke otrovne pa se treba povoditi za činjenicom da klobuk panjevčice izgleda kao da je preliven ljepilom i sjaji se. Eventualno je moguća zamjena s uvjetno jestivom sivolisnom panjevči-com, lat. Hyphloma capnoides, kod koje je najuočljivija ra-zlika u boji, budući da ima okeržuti ili svijelosmečkast klo-buk i sive listiće i raste na crnogorici. Može se zamijeniti i s otrovnom rebrastom patuljaricom Galerina marginata koja se razlikuje po smeđem otisku spora.

Potpuno drugačiji izgled panjevčica iz uzgoja

Tradicionalni dio azijske kuhinje


Urbano šumarstvo

Iako je ovaj projekt, kada je prvi

put predstavljen izgledao previše fu-turistički da bi bio dovršen, arhitekti iz studija Boeri Studio uspješno su završi-li projekt izgradnje nebodera sa verti-kalnim vrtovima.

Na taj će se način svi stanari osjećati kao u šumi, te iako će možda živjeti na 10. ili 15. katu iz svojeg će stana imati pogled i izlaz u prirodu.

Tekst Foto: Goran Vincenc

VERTIKALNA ŠUMA

Zeleni neboderi

za budućnost gradova

Već zadnjih tridesetak godina je jasno da su postulati moder-noga života neodrživi te da je

napredak civilizacije donio više nega-tivnih nego pozitivnih stvari. Kapital se preselio u velike gradove, a za njime su slijedili i ljudi u potrazi za poslom, što je dovelo do nevjerojatne razlike u kvalite-ti življenja koja ostavlja traga na zdravlju stanovništva.

Veliki gradovi koji konstantno pate od manjka životnoga prostora i velike zagađenosti nedavno su dobili zani-mljivo rješenje prema kojem bi se po-stojeća problematika mogla ublažiti. Riječ je o neboderima u talijanskom gradu Milanu nazvanima Bosco verti-cale ili vertikalna šuma, koji bi mogli predstavljati ishodište u novoj eri arhi-tektonskih rješenja koja se bave ovom problematikom.

Riječ je o revolucionarnom rješenju postavljenom na dva novoizgrađena nebodera u milanskoj četvrti Isola u ne-posrednoj blizini Corso Coma na kojima su zasađene cijele šume i vrtovi. Svaki neboder koji će biti izgrađen u sklopu projekta sadržavat će 480 velikih i sred-nje velikih stabala, 250 malih stabala, 11 tisuća niskog raslinja te 5 tisuća grmo-va, što je jednako šumskoj površini od 10 tisuća kvadratnih metara. Reciklira-na tehnička voda navodnjavat će biljke, dok će integrirani fotonaponski paneli osigurati električnu energiju za napa-janje zgrade. Kvadratura stanova kretat će se od 65 do 450 kvadratnih metara, dok će svaka stambena jedinica sadr-žavati velike pošumljene terase. Svaka zasađena biljka pažljivo je odabrana od strane botaničara kako bi bila u skladu sa geografskom orijentacijom terase te mikroklimom unutar i oko nebodera. Osim toga, za upravljanje i održavanje vertikalne šume već je oformljen i spe-cijalizirani tim koji će brinuti o zdravlju vegetacije.

Brojni arhitekti u svijetu pokušava-ju pronaći formulu suživota izme-đu prirode i betona. Brzorastući gradovi i sve veća potreba za ži-votnim prostorom kao i klimatske promjene bude potrebu za kom-promisnim rješenjima od kojih neka privlače pozornost javnosti. Talijanski arhitekt Stefano Boeri je prošle godine završio projekt zelenih nebodera koji su, kao nika-da do sada, naišli na odobravanje, kako javnosti, tako i struke.

Zimi bilje propušta svjetlost, ljeti radi hladovinu


Urbano šumarstvoOva vrsta vertikalnog pošumljava-

nja mogla bi postati trend u budućem razvoju stambenih i poslovnih proje-kata u gusto naseljenim urbanim po-dručjima zbog otvaranja prostora za povećanje bioraznolikosti, ugodnije stanovanje te bolju gradsku klimu.

Bosco Verticale nije jedini zeleni građevinski projekt na svijetu koji in-tegrira biljni život u svoje fasade, ali za razliku od mnogih, ovaj projekt ide jedan korak dalje.

Dizajn arhitekte Stefana Boerija, Bosco Verticale se tumači kao projekt za gradsko pošumljavanje koje dopri-nosi obnovi okoliša i urbane biorazno-likosti bez implikacija širenja grada na teritoriju.

Boeri tvrdi kako uključivanje stabala dodaje samo pet posto troškova grad-nje, te je prijeko potrebni odgovor na širenje modernoga grada. Ako bi ovi stanovi sa vrtovima bile individualne kuće, zahtijevale bi 50.000 kvadratnih metara zemljišta i 10.000 kvadratnih metara šume.

U prvu vertikalnu šumu na svijetu, visoku 27 katova, bit će smješten goto-vo jedan hektar šumskih stabala, to jest nevjerojatnih 900 stabala, 5.000 grmo-va i 11.000 raznih biljaka.

Prekrivena biljnim životom zgrada će pomagati u balansiranju zagađe-nosti zraka filtriranjem čestica prašine koja je prisutna u svim gradovima (Mi-

lano je jedan od najzagađenijih grado-va u Europi).

Svaki stan u zgradi ima balkon sa za-sađenim stablima koja odgovaraju svim vremenskim uvjetima. Tijekom ljeta pružat će fantastičnu prirodnu hla-dovinu, a također i filtrirati zagađenje, dok će zimi golo drveće omogućiti sunčevoj svjetlosti prodiranje u stano-ve. Navodnjavanje biljaka vršit će se pomoću otpadnih voda koje se nalaze u svim zgradama na svijetu.

Talijanski arhitekt Stefano Boeri

jako dobro gura svoj koncept verti-kalne šume, pa će tako nakon Milana svoju ultramodernu i ekološki itekako prihvatljivu zgradu dobiti i švicarski grad Laussane. Radi se o fuziji kla-sičnih materijala poput stakla i beto-na s tradicionalnim drvetom, a bit je u tome što je drveće u ovom slučaju živo. Dakako, radi se o dekoraciji, ali ovaj 117 metara visoki neboder sa ukupno 36 katova ipak stvara osjećaj mnogo zelenijeg i ugodnijeg životnog prostora.

Na svakom će katu i međukatu te na krovu i oko zgrade biti posađeno mnoštvo bilja, a dominirati će 100 sta-bala cedra. Na ukupno 3.000 kvadrata zelene površine će se naći i oko 6.000 grmova i 18.000 različitih drugih bi-ljaka, a glavni je cilj poboljšati kvali-tetu života stanara i cijelog grada te izazvati druge arhitekte i građevinare da se prihvate ovakvih projekata. Kao dominantno drvo je izabran cedar jer je prilično izdržljiv te može opstati u raznim klimama, crnogorično je drvo pa će biti “zeleno” tijekom cijele go-dine (ova zgrada, nazvana The Ceder Trees Tower, je tako i prvi neboder na svijetu prekriven crnogoričnim drve-ćem) i jako dobro hvata čestice smo-ga, a i dobro će izgledati u vizuri gra-da. Gradnja počinje u prvoj polovici 2017. godine.

– Ova zgrada će Lausanne učiniti predvodnikom trenda globalnih iza-zova implementiranju urbane kvali-tete zajedno s održivošću i biorazno-likošću – izjavio je Boeri.

Bosco Verticale je zeleni projekt koji nije samo slovo na papiru, već i konkretni korak u smanjenju zagađe-nosti, rješavanju ugljičnog dioksida i stvaranju kisika.

Neboderi Vertikalna šuma u Milanu

10.000 m² zelenila na jednoj zgradi

Promjena boje u listu

Oznaka hodočasničkog puta

Tekst: Goran Vincenc Foto: Goran Vincenc, Wikipedia


Planine

Žute oznake na stablima

Brojni planinari i rekreativci koji pohode u brda si-gurno se pitaju što znače oznake bijeloga križa na žutoj podlozi koje često možemo sresti na debli-ma u šumama. Riječ je o hodočasničkim putovi-ma koji često znaju i prelaziti granice naše zemlje.

Planinari i rekreativci koji koriste prekrasno vrijeme koje smo ove godine imali prilike iskusiti čak i u je-senskom razdoblju, u velikome broju pohode dobro

utabane staze i planinarske putove markirane bijelim kru-gom na crvenoj kružnoj podlozi. Riječ je o priznatoj plani-narskoj oznaci koja se koristi i u drugim zemljama, a plani-naru daje do znanja kako se nalazi na pravome putu. No, na nekim planinarskim pravcima u našoj zemlji možemo naći oznake bijeloga kruga na žutoj kružnoj podlozi, a vrlo često i bijele križeve na žutoj kvadratnoj podlozi. Te oznake se nalaze na sličnim, ponegdje i na istim mjestima gdje i standardne planinarske oznake, a riječ je o oznaci hodoča-sničkog puta.

Naime, Europa je ispresijecana brojnim hodočasničkim putovima koji nerijetko prolaze šumskim krajolicima. Vje-rojatno najpoznatiji je Put sv. Jakova koji prolazi kroz nekoli-ko zapadnoeuropskih zemalja, prelazi planinske i šumovite Pirineje, a završava u crkvi sv. Jakova, u gradu Santiago de Compostela u Španjolskoj. U nama bližoj okolici postoje Eminov, Martinov i Slomškov hodočasnički put, dok je u našoj zemlji daleko najvažniji Marijanski hodočasnički put.

Tijekom srednjeg vijeka kada počinju prva hodočasnič-ka putovanja (neki ih smatraju i začetkom turizma), pojam hodočašće imao je raznoliko značenje, što je posljedica njegova teološkog i općenito vjerskog značenja kao jednog od središnjih motiva kršćanske vjere. O pojmu peregrinatio pisao je već Sv. Aurelije Augustin, između ostalog u svojim

djelima De civitae Dei i Contra Faustum, a isti je pojam raz-matran i u djelima benediktinskih redovnika tijekom ranog srednjeg vijeka, koji su hodočašće smatrali načinom života. Tijekom kasnog srednjeg vijeka, kada je hodočašće postalo prilično raširena pojava među europskom vjernicima, više je učenih autora pisalo negativno o hodočasnicima optužujući ih za nemoralno ponašanje, smatrajući pobožnijim činom davanje novaca sirotinji nego njegovo trošenje za put u neko hodočasničko središte.

Već od ranog srednjeg vijeka, za koji su pisani izvori oskudni, stanovništvo Hrvatske prakticiralo je hodočašće-nja u najvažnija europska hodočasnička središta. O tome govori vijest zabilježena u kronici Anali di Ragusa Dubrov-čanina Dinka Ranjine koji je opisao zavjetno hodočašće svećenika Ivana u Jeruzalem 843. godine. Zabilježeni su i brojni hodočasnici koji su pohodili Rim.

Marijanski hodočasnički put koji ima veliko značenje i za hrvatske vjernike poznat je još iz vremena ranoga kr-

HODOČASNIČKI PUTOVI

Naš najpoznatiji hodočasnički put


Planine

šćanstva. Kako Marija nije bila mučenica, niti su za njom ostale bilo kakve fizičke relikvije, putovi su joj bili posvećeni kako bi se častila njezina slika. Prema predaji, Marija se u Lidi naslonila na deblo i u njega utisnula svoju sliku. Druga tradicija govori kako je evanđelist Luka naslikao Mariju dok je još bila živa. U Istanbulu se moglo naći nekoliko različitih kopija te slike.

Marijanski božji putovi su se počeli javljati u većem bro-ju tijekom protureformacije, a kasnije i u baroku. U srednjoj Europi Marijanski hodočasnički put vodi od Čenstohove u

Poljskoj preko Levoče do Mariazella i povezuje tri najvažnija Marijanska središta Poljske, Slovačke i Austrije još od 1996. godine. Put je dugačak 1000 km. Po Poljskoj put prolazi oko 300 km kroz šumovite Beskide te kroz Gorczanski i Pienin-sky nacionalni park. Kroz Slovačku prolazi oko 550 km puta koji vodi kroz povijesno važne gradove Spiške pokrajine, kroz Nacionalni park Slovensky raj, preko Niskih Tatri, Velike i Male Fatre te konačno preko Bijelih i Malih Karpata do Bratislave. Kroz Austriju prolazi oko 200 km puta i to kroz Nacionalni park Donau – Auen do Beča, a potom po tradicijom bogatoj Via Sacra kroz predalpske predjele Donje Austrije do Maria-zella. U Austriji su na Mariazell povezali mrežu hodočasnič-kih putova koji dolaze sa područja Gornje Austrije, Donje Austrije, Beča, Graza, Grunderwega, Štajerske i Koruške. Hr-vatski Marijanski put se nadovezuje na štajerski krak Marijan-skog puta kroz Austriju i vodi do hrvatskog narodnog svetišta u Mariji Bistrici. U Hrvatskoj ima nekoliko trasa koje se među-sobno spajaju u Mariji Bistrici, a vjerojatno najpopularnija je trasa koja vodi od Zagreba preko Sljemena do svetišta. Put je trasiran i označen kao pješačka staza, iako se na mnogim dijelovima može proći automobilom. Put je opremljen infor-mativnim pločama na kojima su ucrtani putovi na kartama, a uz njih postoje odmorišta i druge zanimljivosti.

Marijanski hodočasnički putovi spadaju u vrlo zanimlji-vo područje kako hodočašća tako i planinarenja te rekrea-cije, a boravak na otvorenom je koristan i za zdravlje, stoga ne čudi što su hodočasnički putovi postali posljednjih godi-na izuzetno popularni.

Gorski kotar u jesen

Jesenje boje Bilogore

Oznake su slične kao planinarske, samo žute boje

Svetište u Mariji Bistrici (Wikipedia)


Zanimljivosti

Namjernici koji se upute do oba-le jezera Kaindy u Kazahstanu, smještenog u gorju koje pripada

velikom masivu Tanšan, dolaze vidjeti određena stabla. Pri tome nemaju u vidu ljepotu Šrenkove smreke koja tamo pri-rodno dolazi, niti njezinu iskoristivost kao stabla pogodnog za drvnu građu ili celu-lozu. Oni dolaze uživo vidjeti sliku golih, visokih debala koja se uzdižu iz tirkizno obojene ledene vode. Mnogi su ih uspo-redili s divovskim čačkalicama ili jarboli-ma potonulih jedrenjaka. Posjetitelji koji se na jezero otisnu čamcima mogu kroz bistru vodu vidjeti donji dio debala koja na sebi još uvijek nose grane i iglice. No, najzaslužniji za promociju ovog jedin-stvenog fenomena su dobro opremljeni ronioci koji su pod površinu sa sobom nosili fotoaparate ili kamere. Odjeveni u odjela primjerena zimskim uvjetima, jer temperatura u Kaindyju čak ni ljeti ne prelazi 6 ºC, snimili su nestvarne prizo-re. Ovjekovječili su debla bogatih zelenih

JEDINSTVENI FENOMEN

Tekst: Marija Glavaš Foto: Arhiva

Vodena groblja drveća najčešće su

posljedica hidrotehničkih zahvata

Prirodne nepogode i utjecaj čovjeka na nekim su mjestima u svijetu uzrokovali stvaranje jezera i kao daljnju posljedicu potapanje čitavih šuma koje su se tamo zatekle. Nedostatak kisika načinio je od takvih stabala djelomično potopljene mumije. Takva, pomalo sablasna mjesta koja su u najvećem broju nastala ljudskim djelovanjem, ljudi često nazivaju grobljima drveća.

krošanja dodatno omotanih jezerskim raslinjem koja djeluju poput lijepih i neo-bičnih umjetničkih skulptura.

Kaindy je smješteno na gotovo kraj-njem jugu zemlje, na 2.000 m n m., du-žine 400 m i dubine ne veće od 30 m na najdubljoj točki. Tirkizna boja vode potje-če od vapnenačkih stijena koje okružuju jezero, zbog čega ono neodoljivo pod-sjeća na naše Plitvice. Donji, potopljeni dio debala zadržao je zelene iglice jer se nalaze u svojevrsnoj hladnjači. Fenomen je nastao za potresa magnitude 7.7, 1911. godine s epicentrom sjeveroistočno od Almatija, najvećeg grada u državi. Potres je razorio više od 700 građevina, odnosno gotovo čitav grad, poginulo je 452 ljudi, a 740 je bilo ranjeno. Da se potres dogodio ovih dana žrtava bi bilo daleko više, izme-đu ostalog, jer Kazasi danas većinom žive unutar visokih zgrada. U vrijeme potresa na ljude su se rušila drva i platna koja su sačinjavala njihove mnogobrojne jurte.

U prirodi je potres je prouzročio

brojna klizišta, a tlo koje se survalo niz klanac stvorilo je brane na dnu budućeg jezera Kaindy. Kišnice koja su padale na-kon što su nastale brane nisu više imale kuda otjecati, već su punile novonastali bazen. Drveće preostalo od nekadašnje šume ostalo je zarobljeno u ledenoj jezer-skoj vodi i to je povijest Kaindy fenomena.

Tri godine ranije, 1908. godine, vrlo slična situacija se dogodila u Norveškoj, samo jezero nije nastalo zbog punjenja kišnicom, nego vodom rijeke Lygne. Po-krenuta klizišta stvorila su brane u pla-ninskoj udolini, a voda je potopila naselje od devet kuća, i okolnu šumu. Današnje jezero Lygnstøy lsvatnet također posjeću-ju brojni ronioci oboružani podvodnim fotoaparatima i kamerama. Najbolja vid-ljivost je u travnju i svibnju, ali najbolje fo-tografije ogoljenog, mrtvog drveća, zaro-bljenog u mrzloj vodi slikane su kasno ljeti kada se pod njim prostire sag svijetlozele-nih algi. Zbog mističnog izgleda Norveža-

Jezero Kaindy u Kazahstanu


Zanimljivostini su podvodno drveće nazvali Trolovom šumom. O kojoj je vrsti riječ teško je reći obzirom na njegovo stanje.

Drugi primjeri groblja drveća na ra-znim stranama svijeta nastali su zbog hi-drotehničkih zahvata, odnosno djelovanja čovjeka.

Kao da u Transilvaniji nema do-

voljno sablasnih lokacija ovijenih mrač-nim legendama, za nastanak još jedne pobrinula se velika poplava 1988. godi-ne i uništila seoce Bezid Nou. Brana koja je imala zadaću zaštititi ovo rumunjsko selo uzrokovala je pretjeranu akumu-laciju vode. Iz umjetno nastalog jezera ostala su stršiti gola i okrnjena debla, poput nelijepih i bizarnih spomenika. Zvonik katoličke crkve odolijevao je do 2014. godine, a raseljeni stanovnici za sve krive Ceaușescua i njegovu megalo-mansku gradnju.

Za poplavu u indijskoj državi Kerali lokalno stanovništvo krivi Britance, točnije njihovu kolonijalnu gradnju. Brana zbog koje se nakupljala voda u jezeru Periyar bila je uzrokom potapanja šume, nakon koje je isto tako ostalo stršati iz vode mr-tvo, golo i okrnjeno drveće.

Groblje tisuća stabala u susjednoj dr-žavi Šri Lanki nastalo je izgradnjom rezer-

voara vode Udawalawe i velike brane u južnoj pokrajini. Rezervoar je izgrađen 1960-ih, dužine 8,6 km i širine 7 km. Smješten je unutar Nacionalnog parka Udawalawe koji ima značajnu ulogu u očuvanju divljih slonova i raznih vrsta ptica. Drveće je masovno stradalo, ali se zato povećao broj ribljih vrsta u rezer-voaru i time i biodiverzitet, a slonovi su dobili veliko pojilište.

Afričko vodeno groblje stabala nala-zi se u Gani. Već pri prvom pogledu na zemljopisnu kartu te države nemoguće je ne uočiti veliku, razgranjenu vodenu površinu na istoku. Jezero Volta nastalo je izgradnjom velike brane Askombo na rijeci Volti koja se proteže južno od jeze-ra. To je najveće umjetno jezero i ujedno najveći umjetni rezervoar vode na Zem-lji, površine 8.502 km2. Tamošnja hidro-elektrana opskrbljuje električnom ener-gijom većinu države s time da je cijena takvog zahvata svojedobno značila pre-seljenje oko 78.000 ljudi i oko 200.000 životinja te uništenje oko 120 građevi-na. Danas mnogobrojni ribari koji love na Volti moraju navigavati tako da ne udare u neko od debla, teško okrnjenih, golih krošanja, kakva strše iz vode. Neki od Ganaca došli su na ideju iskoristiti 14 milijuna m3 drveta koliko je tamo pohra-

njeno, ali postoji i suprotstavljena strana koja tvrdi kako bi to narušilo ekološku rav-notežu u jezeru.

Još jedan takav slučaj koji uklju-

čuje umjetno stvoreno jezero i branu vodi na rijeku White river u saveznu američku državu Arkansas. Brana je trebala spriječiti poplave mjestašca Oasis koje je brojalo ne više od deset kuća i tamo je trebala biti izgrađena hidrocentrala. Sada među hrastovim deblima, u 30 m dubokoj vodi, pro-sječne temperature od oko 16 ºC, pli-vaju veliki grgeči, a lokacija je postala meka za ronioce opremljene kamera-ma. Potopljena stabla nazvali su Zača-ranom šumom.

Za kraj jedna drukčija i puno ljepša priča, ljepša stoga što drveće biva pod vodom svega nekoliko tjedana i zbog toga što je živo. Planinsko jezero Grüner See ili Zeleno jezero u austrijskoj pokraji-ni Štajerskoj dobilo je ime po prekrasnoj boji vode. Nalazi se nedaleko sela Tragöß, okruženo planinama koje predstavljaju dijelove planinskog lanca Hochschwab. Područje je prozvano dijamantom u au-strijskoj kruni, a od 2006. godine nosi sta-tus prirodnog rezervata. Otapanje snijega na okolnim planinama, koje se ponavlja svakog proljeća, ima za posljedicu dvo-struko povećanje vodene zapremine u jezeru za oko 10 m. Tada se ni po čemu osobit mali park, odnosno alpsku livadu pretvara u nadrealan podvodni svijet. Voda je tada temperature svega 4 do 8 ºC, ali i odlične vidljivosti pa su jezero posjetili brojni ronioci i za sobom ostavili mnoš-tvo jedinstvenih fotografija. Fotografije i video uradci prikazuju ljude koji plivaju pokraj zelenih krošanja bijelih borova, čo-vjeka koji u ruci pod vodom drži tek ubra-ni, procvali maslačak, podvodni odmor na drvenoj parkovnoj klupi, tipično planinsko grmlje iznad kojeg se mreška čista voda, rascvalo alpsko cvijeće i brojne druge ne-svakidašnje motive.

Prema najavi koju je prošle godine objavila Turistička asocijacija i turizam Tragöß – Grüner See ljudima i kućnim ljubimcima zabranjeno je plivanje i ro-njenje od 1. siječnja ove godine, a pre-ma jednoj internetskoj objavi i ranije, od 10. kolovoza 2015. godine. Svrha je sprječavanje zagađenja austrijskog dijamanta, prema nekima najljepše lo-kacije u državi koja i tako obiluje prirod-nim ljepotama.

Zeleno jezero u Austriji


DJEČJI KUTAK

Jasen je rod drveća iz porodice Oleaceae. Rod obuhvaća 63 vrsta u Europi, Aziji, Sjevernoj Americi i sjevernoj Africi. U Hrvatskoj su auto-

htoni poljski jasen u poplavnim nizinskim šuma-ma, gorski jasen u gorju te crni jasen u subme-diteranu. Listovi su neparno sastavljeni. Drvo je tvrdo i koristi se u izradi namještaja, brodova, glazbenih instrumenata, za ogrjev itd. Cvjetovi su dvospolni ili jednospolni i jednodomni, skupljeni u sastavljene paštice. Ocvijeće je najčešće sastavlje-no od 4 latice, kod nekih vrsta 2 ili ih nema. Plod je okriljeni oraščić – perutka. Oprašivanje je pomoću kukaca (npr. crni jasen) ili vjetra (npr. poljski ja-sen, gorski jasen itd.).

Priredila: Ljiljana Ivković, odgojiteljicaJASEN

Šuma lista, šuma blistaDV ČETIRI RIJEKE Karlovac

Odgojiteljice: Marta Tarabić i Mirjana Petrunić – Vrhovski Nacrtala: Lara Tuškan, 6 godinaKomentar: “Jasen može imati drugačije lišće. Može biti poljski.”

DV BUKOVAC

Odgojiteljice: Kukić Violeta, Čičak Marica, Jasna Cetina Radetić

Skupina: PatuljciNacrtala: Ines Barišić, 5 godina

DV GUSTAV KRKLEC Krapina

Odgojiteljice: Mirjana Gumbas i Božena KavaćNacrtao: Maks Dunaj, 6 godinaKomentar: “Od tog drveta se znači mogu napraviti jedra, a možda je sagrađen i brod Arka.”

DV ZLATNA RIBICA Kostrena

Odgojiteljice: Dragana Soldatić Petrović i Barbara PužNacrtala: Tina Cvijanović, 6 godinaKomentar: “Jasen u jesen mijenja boju lišća i lišće mu pada.”

sadržaj 3 Riječ urednika 4 Intervju: Ivan Pavelić, predsjednik Uprave Hrvatskih

šuma 7 Paulovnija – prilika za zaradu ili opasnost za naš

ekosustav? 12 Šumarija Krašić graditelj šumskih poučnih staza 14 Višegodišnji plan implementacije EU strategije za

šumarstvo 15 Za zaštitu UNESCO-a nominirane bukove šume u

Nacionalnim parkovima Sjeverni Velebit i Paklenica 16 Vrlo uspješna 2015. godina 18 Glas za spas zemlje 20 Humanitarna prodaja božićnih drvaca “Za 1000 radosti” 21 Učiti od najboljih 22 Novi centar za promatranje ptica u Spačvi 23 Hrvatske šume priključile se europskom edukativnom

programu 24 Šumar započeo uređivanje, šumari vraćaju sjaj

Mjesečnik »Hrvatske šume« | Izdavač: »Hrvatske šume« d.o.o. Zagreb | Predsjednik Uprave: Ivan Pavelić | Glavni urednik: Goran Vincenc | Novinari: mr. sc. Irena

Devčić, Marija Glavaš i Goran Vincenc | Uređivački odbor: predsjednik Branko Meštrić, Ivan Hodić, Mladen Slunjski, Herbert Krauthaker, Čedomir Križmanić,

Željka Bakran | Adresa redakcije: Lj. F. Vukotinovića 2, Zagreb; tel. 01 4804 169; faks 01 4804 101 | e-mail: [email protected]; [email protected] | Uredništvo se ne mora uvijek slagati s mišljenjem autora teksta. |

Naslovna stranica: Snježna šetnja Psunjem III, Goran Dorić | Zadnja stranica: Albedo, Marinko Bošnjaković | Grafičko oblikovanje: Milivoj Milić | Lektura i tisak: Intergrafika TTŽ d.o.o., Bistranska 19, Zagreb | Naklada: 6200 kom |

CJENIK OGLASNOG PROSTORA Jedna stranica (1/1) 3600 kn; pola stranice (1/2) 1800 kn; trećina stranice (1/3) 1200 kn; četvrtina stranice (1/4) 900 kn; osmina stranice (1/8) 450 kn. | Unutarnje stranice omota (1/1) 5400 kn; 1/2 stranice 2700 kn; 1/3 stranice 1800 kn; zadnja stranica 7200 kn (tu stranicu nije moguće dijeliti). | U ovu cijenu nije uračunat PDV koji plaća oglašivač. |

26 Šumarija Petrinja uselila u novu zgradu 32 Tamo gdje raste šumsko zlato 35 Tiha prijetnja biološkoj raznolikosti 37 Šumar s novčanice od 500 austrijskih šilinga 40 Zaštićena područja dinarskog luka za prirodu i ljude 42 Močvarna i vlažna staništa za našu održivu budućnost 44 Obična jarebika 45 Kod sremze je vrlo bitna doza 46 Baršunasta panjevčica nalik je zimskom sunašcu 48 Zeleni neboderi za budućnost gradova 50 Žute oznake na stablima 52 Vodena groblja drveća najčešće su posljedica

hidrotehničkih zahvata 54 “Šuma lista, šuma blista” – Jasen

DJEČJI KUTAK

DV VEDRI DANI Osijek

Odgojiteljice: Tatjana Košaroš i Ivona AbramovićNacrtao: Vjekoslav Lončarić, 5,11 godinaKomentar: “Jasen je lijepo drvo i imamo ga u dvorištu našeg vrtića. U jesen volimo bacati sjemenke u zrak da lete. U jesen mu lišće otpadne pa izgleda tužno.”

DV JOSIPDOL

Odgojiteljice: Darinka Salopek i Maja MarinićNacrtao: Patrik Bokulić , 6 godinaKomentar: “Jasen je visoko drvo. U zimi ostaje bez lišća.”

DV ZAPRUĐE

Odgojiteljice: Draženka Kovačević, Maša Kmecik, Marijana Medvidović

Skupina: KrijesniceNacrtala: Ida Bakran Mujkić, 6,7 godina

Komentar: “Mislim da se od njega pravi čaj.” – Marta Petra Ivanović 5,7 godina

DV PLOČE

Odgojiteljica: Snježana MerdžanSkupina: starija – srednjaNacrtala: Nika Grgurinović, 6 godinaKomentar: “Jasen ima divnu krošnju, čula sam od mame da se od njegovog stabla prave glazbeni instrumenti.” – Ana, 5 godina

DV VEDRI DANI Zagreb

Odgojiteljice: Maja Listeš i Blaženka PiriNacrtala: Lana Vićan, 6,1 godinaKomentar: “Drvo jasen imamo u dvorištu u vrtiću. Skupljala sam lišće od jasena sa mamom u parku i radila krunu od njih.”

Ispravak: U prošlom broju potkrala se tehnička greška. Autorica članka “Sve više kupaca zahtijeva domaće drvce s deklaracijom” je kolegica Marija Glavaš, a ne Goran Vincenc, kako je izašlo u tiskanom izdanju.

Trolova šuma u Norveškoj

2 HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016. HRVATSKE ŠUME BROJ 229 / 230 l SIJEČANJ / VELJAČA 2016. 55

ČASOPIS ZA POPULARIZACI JU ŠUMARSTVA | Broj 229/230 | Godina XX. | Zagreb, siječanj/veljača 2016. | ISSN 1330 – 6480

Intervju: Ivan Pavelić

Paulovnija

Služba za certificiranje šuma

EU strategija za šumarstvo

Tema broja

Izdvajamo...

Summit o klimi – Pariška konvencija Obnova Anindola u Samoboru Obnovljena Šumarija Petrinja

HRVATSKE ŠUME 229/230 - 1/2-2016

Documents

Transcript of HRVATSKE ŠUME 229/230 - 1/2-2016