Godina I • Broj1 • 2010. • Besplatan

uls pacijenatapGlasilo Hrvatske komore medicinskih sestara

U povodu Svjetskog dana bolesnika mediji, političari, zdravstveni djelatnici, različite udruge progovaraju o pacijentu, o bolesniku, o njegovim potrebama. No, često to ostaje samo na deklarativnoj razini, a bolesna osoba suočava se sa svojim svagdanjim problemima i njegov osobni problem postaje najveći problem, nerijetko s puno zapreka na koje nailazi. U svrhu pomoći pacijentu, bolesnoj osobi, preventivnom djelovanju, ukazivanju na stanovite teškoće s kojima se potrebna i bolesna osoba suočava pokrenut je list „Puls pacijenata“. Nakana je lista, uz savjete, novosti iz zdravstvenog sustava otvoriti stranice i mogućnost pacijentima da kažu svoje probleme i teškoće, s nadom da će odgovorni u zdravstvenom sustavu imati razumijevanja za rješavanje njihovih problema. Listu „Puls pacijenata“ uistinu je u središtu pozornosti pacijent i njegovo ljudsko dostojanstvo! Zato su svi pozvani na suradnju, od pacijenata, udruga, medicinskih sestara i liječnika, do onih koji izravno odlučuju o zdravstvenom sustavu, kako bi pacijent bio u središtu pozornosti i sa što bo-ljom, dostupnijom i pravednijom zdravstvenom skrbi.

Bolesnik u središtu zdravstvene zaštite?

2

NakladnikHrvatska komora medicinskih sestara

UrednikVlado Čutura

UredništvoMarijo Drlje, Mirela Pandžić, Jadranka Pavić,

Natalija Petrec, Tanja Watz

LektorJozo Renić

Dizajn / priprema za tisakSlavica Čutura

TisakAlfacommerce

IZ SADRŽAJA

VELJAČA 2010.

IMPRESUM

Uplatnice za dodatno osiguranje

PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN BOLESNIKA

str. 4

str. 10

str. 6

str. 15

OTVORENO PISMO UDRUGE HRVATSKIH PACIJENATA

uls pacijenata

pTekstovi objavljeni u časopisu “Puls pacijenata”izražavaju mišljenjeautora i ne moraju seisključivo podudaratis mišljenjem Uredništvaili službenim stavomHrvatske komoremedicinskih sestara

Kuća života Zagreb otvorena u Vlaškoj

Poziv - Pozivamo na suradnju sve pacijente, udruge, zdravstvene djelatnike i ostale građane koji smatraju da mogu pridonijeti poboljšanju zdravstvenog sustava. Priloge slati na: HKMS, Lašćinska 14a, Zagreb, s naznakom za Puls pacijenata.

3

UVODNIK

Čovjek je u središtu svijeta

Otkako postoji svijet čovjek je u njegovu središtu pozornosti. Uređivao ga je po svojim mjerilima,

prema svojim društvenim i osobnim potrebama. Nastojao je oplemeniti ga na svim područjima pa tako i na području ljudskog zdravlja. Briga o zdravlju kroz različite oblike vodila se kroz povijest i civilizacijskim napretkom

zaštita zdravlja bila je sve razvijenija. No, suvremeno društvo kroz svoju potrošačku ideju i divlji kapitalizam nerijetko stavlja dobit ispred zdravlja pojedinca. Česta lutanja i traženja, nesnalaženja i mimoilaženja po strani ostavljaju pacijenta. U toj brizi Hrvatska komora medicinskih sestara otvorila je list „Puls pacijenata“ u kojem će nastojati spojiti struku i potrebe pacijenata, jer zajedničkim traženjem rješenja poboljšat će se kvaliteta društva i kvaliteta zdravlja. Zdravstveni sustav i svi djelatnici u njemu nisu tu radi sebe već radi čovjeka, osobito radi čovjeka koji trpi, koji podnosi nepravdu, koji je ponižen u svojem dostojanstvu i u svojim pravima, koji ostaje

bez posla, koji sve češće ostaje bez čistoga zraka. Kroz razumijevanje i toleranciju, s uvažavanjem struke i ljudskog dostojanstva, nakana je lista pomoći tražiti zajednička rješenja za nadvladavanje problema s kojima se susreće naše društvo, posebno na području zdravstva. Stoga je list „Puls pacijenata“ podjednako otvoren svima koji žele boljitak ovom društvu, bez obzira na profesiju, stalež ili materijalno stanje. Dapače, pozvani su svi na suradnju, od pacijenata, medicinskih sestara, liječnika, političara, udruga, u čijem je središtu ljudsko zdravlje i opće dobro.

Dragica Šimunec, predsjednica HKMS

ZAŠTO „PULS PACIJENATA“?

IZ SESTRINSKOG KUTA

Poziv zapartnerstvo

U nastojanjima približavanja sestrinstava svojim korisnicima kroz različite načine

djelovanja osmišljen je i list za pacijente odnosno sve one kojima je područje interesa zdravlje. Kako su zdravlje i bolest kontinuirano prisutni u ljudskoj svakodnevnici, u suvremenom sestrinstvu sve više se prepoznaje potreba partnerstva u pristupu bolesti i zdravlju. Iz tog razloga je

časopis „Puls pacijenata“ zamišljen kao zajednički projekt korisnika zdravstvene zaštite i medicinskih sestara kao davatelja zdravstvene usluge ali i svih ostalih sudionika čiji je interes kvaliteta života i zdravlje čovjeka. Poslanstvo sestrinstva u profesionalnom djelovanju usmjereno je da među pojedincima, obiteljima i skupinama razvijaju i obnašaju funkcije koje promiču i održavaju zdravlje i sprečavaju bolest. To znači da sestrinstvo skrbi o svojim korisnicima u zdravlju i bolesti od začeća do smrti. Svjetska zdravstvena organizacija ističe da zdravlje predstavlja jedno od temeljnih prava svih ljudi i temeljni je uvjet za mir i sigurnost u svijetu. Stoga, ukoliko nema dovoljno ulaganja i brige za

zdravlje, nepotrebne su sve mjere ulaganja u gospodarstvo i sve druge društvene grane jer to u konačnici predstavlja bespolodno uložen novac. Zdravlje ima jaku društvenu dimenziju koja podrazumijeva pravo i dužnost svake osobe za brigu o svome zdravlju ali i dužnost zajednice da promiče i štiti zdravlje pojedinca. Kako je izvorni model svake odgovornosti, čovjekova odgovornost za drugog čovjeka, govoreći o najranjivijim kao što su bolesni i nemoćni, temeljni cilj je zdravstvenih djelatnika ali i svih drugih, zastupati njihova prava i potrebe te štititi njihovo dostojanstvo. U takvom dinamičnom procesu od osobitog značaja je partnerstvo bez kojeg postavljeni ciljevi postaju svrha sami sebi.

4

Uplatnice za dodatno osiguranje

Od 1. siječnja HZZO više ne šalje ponude osiguranicima na kućne adrese već osiguranici moraju sami obnoviti dodatno

osiguranje. Građani mogu ponude poslati poštom, mogu ih ubaciti u za to previđene kutije u područnim uredima HZZO-a i u domovima zdravlja ili ako žele, mogu to učiniti na šalterima HZZO. Umirovljenici mogu također premiju uplaćivati izravno iz mirovine putem administrativne zabrane. Za to treba popuniti obrazac koji treba predati u HZZO. Ponude i administrativne zabrane mogu se nabaviti u područnim uredima i ispostavama HZZO-a, u domovima zdravlja i na na web stranicama HZZO (www.

hzzo-net.hr). Osiguranici koji obnove osiguranje dobit će policu i iskaznicu koja će vrijediti i nakon isteka roka od godinu dana te će se automatski moći obnoviti pod uvjetom da osiguranik redovito uplaćuje premiju. Tko želi dopunsko prekinuti, mora o tome HZZO obavijestiti ranije.

Nove zdravstvene iskaznices magnetnim čipom

Informatizacija primarne zdravstvene zaštite koja bi trebala profunkcionirati do konca lipnja trebala bi donijeti kvalitetnije funkcioniranje zdravstvene zaštite pacijentima i jednostavniji rad zdravstvenom osoblju uvođenjem novih iskaznica. Nove iskaznice imaju čip te magnetni zapis s prethodnih iskaznica, na njima je otisnuto ime i prezime, datum rođenja te matični broj osigurane osobe, uz pomoć kojega se osoba identificira u sustavu osiguranja. Uloga čipa na kartici jest ta da zdravstveni djelatnici preko informatičkog sustava upisuju i mijenjaju podatke o pacijentu, za početak o propisanoj terapiji i potrebnim pretragama. Tako će se u ljekarnu odlaziti samo sa zdravstvenom i osobnom iskaznicom a farmaceut će u sustavu vidjeti koji je lijek propisao liječnik. Također se

pacijenti neće trebati vraćati po nalaze nakon obavljenih laboratorijskih pretraga jer će ih rezultati pretraga krvi i mokraće čekati u računalima njihovih liječnika. U daljnjoj fazi informatizacije planirano je na čip pohraniti i druge važne informacije o svakom osiguraniku kao što su krvna grupa, podatci o alergiji na lijekove, obavljenim operacijama, kroničnim bolestima i slično, što će biti osobito važno za djelatnike hitnih medicinskih službi. Nove iskaznice neće se morati mijenjati ako se osiguranik preseli, promijeni posao ili ode u mirovinu, a njihova cijena će biti 25 kuna.Upis podataka u informacijski sustav obavljat će se samo uz pisanu suglasnost pacijenta a podatci će se smjeti koristiti samo u svrhu koju pacijent odobri. Na taj način želi se zaštititi neovlašteno pretraživanje baze podataka, te prenošenja podataka neovlaštenim osobama. Pristup sustavu imat će samo ovlaštene osobe koje će imati obavezu zaštite podataka te zabranu neovlaštenog pretraživanja baze podataka.

NOVOSTI

5

Zakon o palijativi samo na papiru

Zakonski okviri za organizaciju palijativne skrbi u Hrvatskoj stvoreni su u srpnju 2003. stupanjem na snagu novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti.

Tim je zakonom palijativna skrb navedena kao jedna od mjera zdravstvene zaštite, a kao djelatnost uvrštena na primarnu razinu zdravstvene zaštite. Isto tako, ta djelatnost je među ostalim uvrštena i u djelatnost domova zdravlja, te je utvrđeno da Dom zdravlja na svom području, ako to nije drukčije organizirano, može osigurati i palijativnu skrb. Isto tako zakonom je definirana i ustanova za palijativnu skrb koja u svom sastavu ima ambulantu za bol i palijativnu skrb te dnevni boravak, kao i

sastav palijativnog interdisciplinarnog tima kućnih posjeta kojega čine: liječnik, medicinska sestra, fizioterapeut te socijalni radnik s posebnom naobrazbom za pristup umirućem.U prosincu 2004. godine stupio je na snagu i Zakon o zaštiti pacijenata. U tom Zakonu se teško može pronaći naznaka o pravu pacijenata na palijativnu skrb. Definirajući pojam pacijenta navodi se da je pacijent svaka osoba bolesna ili zdrava koja zatraži ili kojoj se pruža određena mjera ili usluga u cilju očuvanja i unaprjeđenja zdravlja, sprečavanja bolesti, liječenja ili zdravstvene njege i rehabilitacije. Svakom se pacijentu jamči opće i jednako pravo na kvalitetnu i kontinuiranu zdravstvenu zaštitu primjerenu njegovom zdravstvenom stanju, sukladno opće prihvaćenim stručnim standardima i etičkim načelima, u najboljem interesu pacijenta uz poštivanje njegovih osobnih stavova.U kontekstu palijativne skrbi najznačajniji je članak 4. Zakona o zaštiti prava pacijenata, u kojem se navodi da se načelo humanosti zaštite prava pacijenata, između ostalog ostvaruje i osiguranjem prava na fizički i mentalni integritet pacijenta. Iako je od donošenja tog Zakona o zdravstvenoj zaštiti prošlo mnogo godina palijativna skrb još uvijek nije uključena u sustav obveznog zdravstvenog osiguranja, nisu

utvrđeni standardi i normativi za tu djelatnost, ne postoji niti zdravstvena politika za zdravstvenu skrb, a hospicij ‘Sveti Luka’ još nije dobio svoj kamen temeljac.Prema preporukama Svjetske zdravstvene organizacije zemlje sa srednjim dohotkom, među koje spada i Republika Hrvatska, postepeno trebaju uključiti palijativnu skrb u sve razine zdravstvene zaštite i povećati pokrivenost populacije timovima kućnih posjeta. Tako je na inicijativu Povjerenstva za palijativnu skrb Ministarstva zdravstva osnovanog 2002., te neiscrpnim radom i trudom i zalaganjem prof. dr. sc. Anice Jušić sastavljen Nacionalni program palijativne skrbi koji, nažalost nikada nije ostvaren. Godine 2002. osnovan je regionalni hospicijski centar u Zagrebu, kao ustanova civilnih udruga s pismenom potporom Ministarstva zdravstva. Djelatnici su uglavnom dobrovoljci, a izvor financiranja inozemni i tuzemni projekt. Glavna aktivnost temelji se na interdisciplinarnim hospicijskim kućnim posjetima.

NOVOSTI

6

Poštovana/i Povodom Svjetskog dana bolesnika 11. veljače Udruga hrvatskih pacijenata (UHP) upućuje

odgovornima i cjelokupnoj hrvatskoj javnosti apel –

„Spasimo naše zdravstvo na načelu solidarnosti zdravih i bolesnih“.

Mnogi siromašni i bolesni koji se javljaju u UHP kada im je potrebna pomoć u nevolji, a nemaju novca da mogu kupiti dostupnost liječenja nađu se u bezizlaznoj situaciji. Bolesnima treba pravo na liječenje u trenutku potrebe i to temeljem njihovih polica HZZO-a, osnovnog i dopunskog osiguranja a ne žalovanje od zdravstvenih djelatnika, poput:

duge su liste čekanja; možete ako imate novca to obaviti za nekoliko dana. Time zdravlje pretvaramo u robu, pa tko

OTVORENO PISMO UDRUGE HRVATSKIH PACIJENATA

PISMO

Apel Predsjednici Vlade za spas zdravstvenog sustava

7

ima novca neka kupi i liječi se, a tko nema novca neka pati i čeka zakon biologije. Udruga hrvatskih pacijenata pribojava se da naš zdravstveni sustav ne bude tajkuniziran! Stoga se pitamo – je li u tijeku tajkunizacija našeg zdravstvenog sustava? Nažalost, dosadašnji tijek reforme nije donio rezultate na gorućim problemima zdravstva a to su liste čekanja i njihovo rješavanje koje onemogućavaju dostupnost u trenutku potrebe. Kapaciteti koji postoje, a prije svega druga smjena nisu stavljeni u funkciju bolesnog Čovjeka, dok se u privatnu praksu prošle godine slilo više od 600 milijuna kuna. Veliki je problem što se nisu uklonili limiti koji su uzrok lista čekanja a time i nedostupnost zdravstva za Čovjeka. Problem je što zakon i dalje dopušta istim ljudima rad u javnom i privatnom zdravstvu tj. miješanje praksa. Upravo to miješanje praksa javlja sumnju za preusmjeravanje bolesnika iz javnog zdravstva u privatnu praksu. Postavljamo otvoreno pitanje – je li miješanje praksa sukob interesa? Poštovana predsjednica Hrvatske Vlade, molimo Vas za spas našeg zdravstvenog sustava na načelu solidarnosti zdravih i bolesnih. Apeliramo na Vas da zaustavite pretvaranje zdravlja kao najveću vrednotu našeg društva u robu i moguću tajkunizaciju našeg zdravstvenog sustava. Molimo Vas promijenite zakon i zabranite zdravstvenim djelatnicima istodobno rad u javnom i privatnom zdravstvu.

Omogućite svakom djelatniku da bira gdje će raditi, bilo u javnom ili privatnom zdravstvu. Udruga hrvatskih pacijenata ne može očekivati boljitak dok je sadašnji zakon na snazi iako se za zdravstvo financijski više izdvaja. Plaća se osnovno i dopunsko osiguranje, lijekove s liste B, lijekove koji nisu na listi A i B, veći dio stomatologije, fizikalne terapije, participaciju, dijagnostiku kod privatnika itd. Bolesnima najteže pada kada u istom prostoru isti ljudi u isto vrijeme među četiri zida obavljaju dijelom javnu pa dijelom privatnu praksu. Postavljamo pitanje - Gdje je tu granica? Do sada odgovora nema! Zakon nas je stavio na milost i nemilost tih zdravstvenih djelatnika. Mi bolesnici ponekad se osjećamo jadno i nemoćno pa Vas molimo za odgovor - u kojim to zemljama još ima takve prakse kao u Hrvatskoj? Poštovana Predsjednice Hrvatske Vlade, još jednom Vas molimo a u ime života i zdravija te budućnosti osiguranika HZZO, promijenite zakon i zabranite miješanje praksa i uskladite ga s normativima Svjetske zdravstvene organizacije. Udruga hrvatskih pacijenata postavlja pitanje čemu danas služe domovi zdravlja i kapaciteti koji tamo postoje? Više puta smo uputili dopis ministru, poput toga - kada i gdje se može liječiti? Neki domovi umirovljenika molili su za većom dostupnosti liječnika, a isto tako i stanovnici pojedinih mjesta poput onih na otoku Koločepu. Na ta i slična pitanja te vapaje bolesnika do danas ministar

PISMOse nije oglasio. Stoga, ne dopustivo je da se u budućoj reformi “žrtvuju” svi siromašni i bolesni jer sve češće iz zdravstvenih krugova se čuje glas o nekoj standardnoj košarici zdravstvenih usluga koja treba biti zakonom regulirana. A što činiti sa svima onima koji su siromašni i bolesni i neće imati novca kupiti zdravstvenu uslugu te samim time biti će “osuđeni” na trpljenje i čekanje zakona biologije. Poštovana Predsjednice Vlade RH, zdravlje nije roba i samo zdravi narod može privređivati i osigurati sretnu budućnost. Udruga hrvatskih pacijenata uvjerenja je da čovjekovo dostojanstvo treba zaštiti u bolesti i umiranju, a zato treba zdravstveni sustav temeljiti na načelu solidarnosti zdravih i bolesnih. Zadaća je svih nas, posebno političara osigurati zdravstvenu zaštitu svima i staviti je u jednako pravnu dostupnost svakog bolesnog osiguranika HZZO-a, a ne samo za ELITU unatoč moći velikog kapitala. U nadi uvažavanja ovog našeg apela želimo Vam obilje zdravlja. U Zagrebu, 8 veljače 2010.

Predsjednik Marijo Drlje

8

„Mi sami možemo mijenjati stvarnost“

Kao pacijent snažno osjećam posljedice ovakvog sustava – ljudska neosjetljivost, nemoć u potrazi za „pravim liječnikom“, za potrebnim lijekovima, za dijagnostikom, za adekvatnim liječenjem – svakodnevica su današnjih bolesnika u Hrvatskoj.

Narodno zdravlje je bitka za život i zdravlje cijelog naroda, ali i svakog čovjeka pojedinačno. I kao pacijent i kao zdravstveni

djelatnik želim vidjeti zdrave ljude u uspješnoj Hrvatskoj. Da li to Hrvatska može imati?Kao zdravstveni djelatnik uviđam probleme u zdravstvu koji izviru sa svih strana –

nedostatan broj djelatnika, zastarjela oprema i prostori u kojima se radi, nedjelotvorna organizacija, nedovoljno financijskih sredstava… U takvom okruženju nezadovoljstvo zdravstvenih djelatnika postala je svakodnevna činjenica. Kao pacijent snažno osjećam posljedice ovakvog sustava – ljudska neosjetljivost, nemoć u potrazi za „pravim liječnikom“, za potrebnim lijekovima, za dijagnostikom, za adekvatnim liječenjem – svakodnevica su današnjih bolesnika u Hrvatskoj.Dok smo zdravi ne bavimo se sustavom, nije u fokusu našeg zanimanja. Što se događa u trenutku kad zatrebamo zdravstvenu pomoć? Nađemo se u kovitlacu bez putokaza, bespomoćni u svojoj boli, prepušteni slučajnostima. Hoćemo li naletjeti na mrzovoljnu sestru ili na preumornog liječnika? Da li da odem u bolnicu A ili u bolnicu B? Kojem liječniku da se obratim? Koliko ću čekati na

pregled? Što će mi raditi? Što me čeka? Bezbroj pitanja vrti se u glavama prosječnog bolesnika – naravno u trenutku kad bi se trebalo što hitnije reagirati i što hitnije nešto poduzeti.

Što možemo učiniti?

Pitanje je koje bi svatko od nas trebao sam sebi postaviti. Obveza svakog čovjeka, svakog građana Hrvatske je da čini dobro, da se zalaže za zdravlje. Da bi to bilo moguće treba okupiti kritičnu masu dobrih ljudi, napraviti dobru organizaciju i izraditi kvalitetan program. Treba objediniti teoriju i praksu i provesti objedinjeno u djelo.Puno se može napraviti u unapređenju zdravlja i zdravstvene politike. I mi u Hrvatskoj možemo imati zdravstvo s kojim ćemo biti zadovoljni, u kojem će svaki zdravstveni djelatnik biti ponosan i sretan što je dio uspješnog tima, a svaki bolesnik će se osjećati zaštićeno

HRVATSKO ZDRAVSTVO U 21. STOLJEĆU!?

PROMIŠLJANJE

9

u svakom trenutku jer je u „dobrim rukama“. Liječenje započinje osmjehom – krilatica je programa Ministarstva zdravstva. Svi radije idemo liječniku koji ima vremena za nas, koji će se zauzeti za naše zdravlje. S njim ćemo lakše surađivati i naravno, brže se izliječiti. Po tome se razlikuju „dobri“ od „loših“ liječnika. Obiteljski liječnik treba biti centralna figura u održavanju zdravlja – upućivao je još u prošlom stoljeću dr. Andrija Štampar. Koliko bi bilo ekonomičnije za cijeli sustav zdravstva da liječenje započinje u okviru primarne zdravstvene zaštite. Umjesto prepunih bolničkih lista i čekanja na razne pretrage, ne bi li bilo učinkovitije da dio tog posla preuzmu „primarci“? Da se kliničke bolnice bave svojim područjem, opće bolnice svojim, a specijalne bolnice svojim poslom? I naravno, što mi kao pacijenti možemo napraviti za poboljšanje našeg liječenja? Jesmo li dovoljno informirani? Ostvarujemo li svoja prava zakonom zagarantirana? Koristimo li se radije „prečacima“ u želji za što bržim izlječenjem i u strahu od vlastite bolesti?Kao čovjek pitam sebe ali i svakog pojedinca – jesam li učinila sve što mogu za svoje zdravlje i što još mogu učiniti? Trebamo biti svjesni da glas svakog od nas puno znači i da jedino mi sami možemo mijenjati stvarnost – na bolje.

Tanja Watz, HUT

Na kojemje stupnju hrvatska telemedicina?

U svijetu razvoj tehnike prate i druge znanosti, pa tako i medicina koja koristi komunikacij-ske sustave u svoje svrhe. Posebno se razvija i primjenjuje nova grana - telemedicina, koja se postupno razvija i u Hrvatskoj. Telemedici-na je pružanje zdravstvenih usluga na daljinu uporabom informacijsko-komunikacijskih tehnologija. To je područje medicine koje se

zbog primjene kompjutorske i telekomunikacijske tehnologije omogućuje pružanje boljih, bržih i jeftinijih usluga pacijenti-ma. Posebno je značajna za manja i udaljenija mjesta od veli-kih zdravstvenih središta. Sastoji se od telemedicinskog centra koji je mjesto pružanja usluge telemedicine prema specijalno-sti. U njemu se nalazi telekonzultant, odnosno doktor medi-cine ili doktor medicine specijalist koji pruža uslugu u okviru sustava telemedicine. Tražitelj usluge jest doktor medicine ili zdravstveni radnik koji traži određenu telemedicinsku uslugu. A primatelj usluge je pacijent za kojega je usluga zatražena. Zdravstvene usluge koje se mogu pružati jesu konzultativne usluge te dijagnostički i terapijski postupci koji se temelje na podacima dostupnim putem informacijsko-komunikacijskog sustava. Na taj se način unapređuje i mijenja tradicionalni način pružanja zdravstvenih usluga jer videokonferencijom izravno se omogućuje povezivanje s liječnikom specijalistom bez obzira na udaljenost i zemljopisni položaj. U Hrvatskoj postoji Zavod za telemedicinu koji je smješten u Zagrebu i brine se o njezinu razvoju. Svrha Zavoda za telemedicinu između ostalog je i uspostaviti kontinuiranu edukaciju zdrav-stvenih djelatnika na otočnim, ruralnim i teško dostupnim po-dručjima, te im olakšati pristup stručnim sadržajima s obzirom na njihove otežane uvjete rada.

PROMIŠLJANJE

10

Velikodušniji apostolski žaru službi bolesnika

Draga braćo i sestre! Dana 11. veljače, na liturgijski spomen Blažene Djevice Marije Lurdske, u vatikanskoj će se bazilici proslaviti 18. svjetski dan bolesnika. Zgodna podudarnost s 25. obljetnicom osnutka Papinskog vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika predstavlja još jedan razlog za zahvaliti Bogu na do sada prijeđenom putu na području pastorala zdravlja. Želim od srca da ta obljetnica bude prigoda za velikodušniji apostolski žar u službi bolesnika i svih onih koji se posvećuju njihovoj skrbi. Godišnjom proslavom Dana bolesnika Crkva, zapravo, želi probuditi snažnu svijest u crkvenoj zajednicu o važnosti pastoralne službe u velikom svijetu zdravlja, koja je sastavni dio njezina poslanja, jer je na tragu samog Kristova spasenjskog poslanja. On, božanski

liječnik, “prošao (je) čineći dobro i ozdravljajući sve kojima bijaše ovladao đavao” (Dj 10,38). U tajni njegove muke, smrti i uskrsnuća, ljudsko trpljenje crpi smisao i puninu svjetla. U apostolskom pismu Salvifici doloris, sluga Božji Ivan Pavao II. ovako objašnjava tu zbilju: “Ljudsko trpljenje – pisao je – dostiglo je svoj vrhunac u Kristovoj muci. I istodobno ono je ušla u potpuno novu dimenziju i u novi red: vezano je uz ljubav…, uz onu ljubav koja stvara dobro, koja izvlači dobro također iz zla preko trpljenja, kao što je najviše dobro otkupljenja svijeta poteklo od Kristova križa i neprestano iz njega izvire. Kristov je križ postao izvor, iz kojeg izviru rijeke žive vode” (18).

Iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade Gospodin Isus na Posljednjoj večeri, prije nego će se vratiti Ocu, prignuo se da opere noge apostolima, anticipirajući najviši čin ljubavi na križu. S tom je gestom pozvao svoje učenike da uđu u istu njegovu logiku ljubavi koja se

daje osobito najmanjima i najpotrebitijima (usp. Iv 13,12-17). Slijedeći njegov primjer, svaki je kršćanin pozvan, u različitim i uvijek novim okolnostima, u vlastitom životu provoditi u djelo prispodobu o dobrom Samarijancu, koji, prolazeći pored nekog čovjeka kojeg su razbojnici ostavili polumrtva uz put, “vidje

PORUKA PAPE BENEDIKTA XVI. ZA SVJETSKI DAN BOLESNIKA

PORUKA

11

ga, sažali se. Pristupi mu, opra mu rane uljem i vinom i zavi ih. Zatim ga stavi na svoje kljuse, odvede u gostionicu i preuze za nj brigu. Sutradan izvadi dva denara i dade ih gostioničaru: ‘Brini se za nj – reče mu – pa ako što više potrošiš, ja ću ti na povratku platiti’” (Lk 10,33-35). Na kraju prispodobe Isus kaže: “Idi pa i ti čini tako” (Lk 10,37). S tim se riječima obraća i nama. Potiče nas prignuti se nad rane tijela i duše tolike naše braće i sestara koje susrećemo na putovima svijeta; pomaže nam shvatiti da, Božjom milošću koju se prihvaća i živi u svakodnevnom životu, iskustvo bolesti i trpljenja može postati škola nade. I doista, kao što sam istaknuo u enciklici Spe salvi, “ne ozdravlja čovjeka izbjegavanje trpljenja, bijeg od boli, već sposobnost prihvatiti nevolje i sazrijevati u njoj, naći smisao po sjedinjenju s Kristom, koji je patnje podnosio s beskrajnom ljubavlju” (37).

Ljubav ima također potrebu za organiziranošću Već je Drugi vatikanski koncil podsjetio na važnu zadaću Crkve da skrbi za one koji trpe. U dogmatskoj konstituciji Lumen gentium čitamo da je “Otac poslao Krista ‘naviještati Radosnu vijest siromasima, …ozdravljati one koji su skršena srca’ (Lk 4,18), ‘tražiti i spasiti ono što je izgubljeno’ (Lk 19,10); na sličan način Crkva okružuje ljubavlju sve koji su pogođeni ljudskom slabošću, štoviše, u siromasima i patnicima prepoznaje sliku svojega siromašnog i patničkog Utemeljitelja te se trsi ukloniti njihovu nevolju i nastoji u njima služiti Kristu” (8). Taj čovjekoljubni i duhovni rad crkvene zajednice s bolesnicima i onima koji trpe u tijeku stoljeća izražavan je u mnogim oblicima i zdravstvenim strukturama, od kojih su neki imali i institucionalni karakter. Htio bih ovdje spomenuti one koji su izravno vodile biskupije kao i one koji su plod velikodušnosti raznih redovničkih ustanova. Riječ je o dragocjenoj “baštini” koja odgovara na činjenicu da “ljubav ima također potrebu za organiziranošću kako bi predstavljala uređeni oblik služenja” (Enc. Deus caritas est, 20). Osnivanje Papinskog

vijeća za dušobrižništvo zdravstvenih djelatnika prije dvadeset i pet godina, ulazi u tu skrb Crkve za svijet zdravlja. I stalo mi je dodati da se u sadašnjem povijesno-kulturnom trenutku zamjećuje potreba za pozornom i kapilarnom prisutnošću Crkve pored bolesnika, kao i prisutnost u društvu koja je kadra prenijeti na djelotvoran način evanđeoske vrijednosti u cilju zaštite ljudskoga života, od njegova začeća pa do naravne smrti. Želio bih ovdje podsjetiti na Poruku siromašnima, bolesnima i svima onima koji trpe, koju su koncilski oci uputili svijetu na završetku Drugoga vatikanskog koncila: “Vi svi koji teže osjećate teret križa – rekli su – … vi koji plačete… vi neznani patnici, budite hrabri: vi ste miljenici Božjega kraljevstva, kraljevstva nade, sreće i života; vi ste braća trpećeg Krista; i s njim, ako to želite, vi spašavate svijet!” (Ench. Vat., I, n. 523, (str. 313)). Zahvaljujem od srca osobama koje, svakodnevno, “služe bolesnima i onima koji trpe”, čineći da “apostolat Božjeg milosrđa, u koji su uključeni, odgovara uvijek sve bolje na nove zahtjeve” (Ivan Pavao II., ap. konst. Pastor Bonus, čl. 152). U ovoj Svećeničkoj godini svoju misao upućujem osobito vama, dragi svećenici, “poslužiteljima bolesnika”, znaku i oruđu Kristova suosjećanja, koji mora doći do svakog čovjeka koji trpi. Pozivam vas, dragi prezbiteri, da se ne štedite u skrbi i pružanju utjehe tim osobama. Vrijeme provedeno uz onoga koji je u kušnji rađa plodovima milosti za sve ostale dimenzije pastorala. Obraćam se na kraju vama, dragi bolesnici, i molim vas da molite i prinosite svoja trpljenja za svećenike, da uzmognu biti vjerni svojem pozivu i da njihova služba bude bogata duhovnim plodovima, na dobrobit čitave Crkve. S tim osjećajima zazivam na bolesnike, kao i na sve one koji im pomažu, majčinsku zaštitu Marije Salus Infirmorum i svima od srca udjeljujem apostolski blagoslov. Iz Vatikana, 22. studenoga 2009., na svetkovinu Našega Gospodina Isusa Krista, Kralja svega stvorenja. Papa Benedikt XVI

PORUKA

12

Mjerenje tjelesne temperatureNatalija Petrec, ms

Tjelesna temperatura može se mjeriti između dva nabora kože, najčešće u pazuhu, a može i u preponi kao i ispod jezika, u debelom crijevu ili u uhu.

Najčešće se mjeri toplomjerom na živu ili elektronskim toplomjerom. Toplomjeri na živu razlikuju se po oblicima, ovisno o mjestu primjene tako da postoje različiti oblici za mjerenje temperature ispod pazuha, u usnoj šuplini ili u debelom crijevu. Toplomjer prije mjerenja treba stresti tako da se živa skupi u

rezervoaru, a ne u cjevčici. Sve više se primjenjuju i elektronski toplomjeri koji daju rezultate za nekoliko sekundi i zvučnim signalom daju znak kada je mjerenje završeno. Kod mjerenja temperature u uhu (što se najčešće koristi kod djece) upotrebljava se poseban toplomjer, čiji se nastavak stavi u vanjski zvukovod i za nekoliko sekunda se očita vrijednost tjelesne temperature. U pazuhu se temperatura mjeri tako da se toplomjer stavi u potpazušnu jamu koja mora biti suha, a spremište žive treba biti pokriveno kožom, toplomjer ne smije dodirivati odjeću, ruka se savije u laktu i stavi na suprotno rame. Za vrijeme mjerenja temperature treba biti miran. Mjerenje živinim toplomjerom

u pazuhu traje oko 9 minuta odraslima a 4 do 8 minuta djeci. Kod mjerenja tjelesne temperature u debelom crijevu rezervoar toplomjera treba namazati vazelinom a toplomjer se stavlja oko 2 do 3 cm u

rektum kod djece a oko 4 cm kod odraslih. Mjerenje traje oko 3 do 5 minuta a vrijednosti su za 0,5 °C više od temperature

mjerene u pazuhu. U ustima se toplomjer stavi pod jezik lijevo ili desno i lagano pridržava usnama. Prije mjerenja treba proći najmanje 6 minuta od uzimanja vruće hrane i najmanje petnaest minuta od uzimanja hladne hrane i oko 45 minuta od kupanja i tjelesnih aktivnosti. Mjerenje traje 5 do 8 minuta, a vrijednosti su za 0,3 °C više u odnosu na temperaturu u pazuhu. Toplomjer poslije svake

upotrebe treba očistiti deterdžentom i mlakom vodom i oprati ruke. Normalna tjelesna temperatura zdrava čovjeka, izmjerena na površini kože, kreće se između 36 i 37 °C.

SAVJETI

13

Skidanje povišene temperature

Povišena tjelesna temperatura najčešći je pojedinačni simptom bolesti u djece i odraslih. Vrijednosti normalne tjelesne

temperature kreću se od 36 i 37 °C mjereno ispod pazuha (aksilarno) i od 36,5 do 37,5 °C mjereno u debelom crijevu (rektalno). Povišena temperatura u većini slučajeva predstavlja odgovor na infekciju i jedna je od obrambenih reakcija organizma. Stoga se ne preporučuje snižavati temperaturu dok ona ne poraste iznad 38 °C. Temperatura se može sniziti fizikalnim mjerama ili lijekovima.

Oblozi i tuširanje

Metode fizikalnog snižavanja temperature najčešće su masaža oblozima od mokrih tkanina, polijevanjem ili tuširanjem mlakom vodom. Temperatura vode za tuširanje i polijevanje treba biti oko 37 °C odnosno oko 2 °C manje od izmjerene tjelesne temperature. Oblozi od mlake vode primjenjuju se tako da mokrom, ocijeđenom plahtom ili pelenom (kod

djeteta) omotamo cijelu osobu. Preko toga stavlja se deblji, suhi frotirni ručnik ili plahta. Nakon četiri do pet minuta takav se oblog skida i koža se posuši. Postupak se može ponavljati dokle god je potrebno ali nije dobro da osoba bude umotana u takve obloge dulje od pet minuta. Alkoholni oblozi nisu preporučljivi, posebno ne kod djece. Alkohol iritira kožu, prodire kroz kožu, ohladi je i sužava krvne žile i zbog toga je učinak slab. Također, alkohol isparava i na taj način udisanjem ulazi u organizam te može izazvati trovanje alkoholnim parama.

Upotreba antipiretika

Temperatura se može skidati i lijekovima zvanim antipiretici, kojih ima nekoliko vrsta. Za njihovu primjenu treba konzultirati liječnika i ljekarnika. Od lijekova za djecu se najčešće koristi paracetamol te ibuprofen u obliku sirupa i čepića, pri čemu se treba strogo pridržavati uputa o količinama. Acetilsalicilna kiselina (Aspirin, Andol) ne primjenjuje se kod djece do šesnaest godina. Učinak nakon primjene antipiretika

nastupa tek nakon pola sata do 45 minuta po davanju. Nakon davanja antipiretika preporučuje se pričekati dvadesetak minuta prije početka hlađenja tuširanjem. Razlog tomu je što tada počinje djelovanje lijeka koji zakoči centar za drhtanje, čime se izbjegava daljnje povećanje temperature uslijed drhtavice. Događa se da ako osoba drhti za vrijeme kupke dodatno povisi tjelesnu temperaturu za stupanj ili dva. Kod povišenja tjelesne temperture potrebno je obratiti pozornost na uzimanje dovoljne količine tekućine, laganu prehranu i mirovanje.

SAVJETI

14

AKTUALNOSTI

Odgovor je stigao 9. rujna 2009.Poštovani gospodine Čutura, Zahvaljujem na Vašem upitu. Međutim, moram Vas uputiti da se sa svojim upitom obratite u KBC Zagreb, obzirom da nisam u mogućnosti odgovoriti na dio pitanja koji se odnosi na ugovore KBC-a Zagreb s drugim pravnim osobama. Što se tiče Nacionalne liste čekanja, prema podacima koji su nam dostavljeni iz svih bolnica, na pretragu MR mozga se čeka u prosjeku 125 dana.

S poštovanjem, Zora Lažeta MZSS

Netočni podaci iz ministrova kabinetaNa upit koji je upućen šefici kabineta Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi koliko se čeka magnetska rezonanca mozga, tek nakon pozivanja na zakon o javnim službama i medijima stigao je odgovor, a do tada je bilo upućivanje na druge institucije. Nakon provjere, na poliklinici Neuron pri Medicinskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu magnetska se s plaćanjem čeka do dva tjedna (snimanje s kontrastom stoji oko 2.200 kuna, preko Croatia osiguranja čeka se oko dva tjedna s time da se kontrast plaća), a preko HZZO-a čeka se oko osam mjeseci. Ukoliko bi se netko prijavio početkom veljače na magnetsku 3T došao bi na red krajem listopada, odnosno početkom studenoga.

15

AKTUALNOSTI

Dio objekta namijenjen je smještaju bolesnika prije i nakon transplantacije

U obnovljenim prostorijama u Vlaškoj 81a otvorena je Kuća života Zagreb. Kuća života nova je ustanova u Gradu Zagrebu

nastala u suradnji Gradskog ureda za zdravstvo i branitelje i Hrvatske udruge Transplant, Hrvatske udruge bubrežnih bolesnika na peritonejskoj dijalizi i Udruge ABC hepatitis, koje okupljaju transplantirane bolesnike ili bolesnike s kroničnim bolestima koje mogu uzrokovati potrebu presađivanja organa. U Hrvatskoj se transplantacija solidnih organa obavlja u pet centara, od kojih se tri nalaze u Zagrebu - KBC Zagreb, KB Merkur i KB Dubrava. U njima se liječe bolesnici iz cijele Hrvatske. Svima njima trebaju dostupne informacije o prevenciji i liječenju svoje bolesti, rado bi se aktivnije uključili u svoje liječenje te bi rado čuli i razmijenili iskustva s osobama sa sličnim ili istim problemima.

Kuća života svojom će ponudom nadopunjavati programe zdravstvenog, socijalnog, kulturnog, rekreativnog i drugih sadržaja. Cilj je pomoću edukacije zaustaviti trend rasta broja oboljelih od kroničnih i zaraznih bolesti, poboljšati ishod liječenja kod osoba prije i nakon transplantacije,

poboljšati psihosocijalnu sliku cijele grupacije, omogućiti bolju socijalizaciju i međusobno druženje bolesnika. Kuća će svoja vrata otvoriti i svim građanima grada Zagreba.Dio objekta namijenjen je smještaju bolesnika koji dolaze u Zagreb radi pretraga, liječenja i transplantacije. Moguće je smjestiti četiri osobe kroz duži

period, a po potrebi i do deset osoba. Uz mogućnost smještaja u Kući života će ove osobe moći dobiti i potrebne informacije, obuku za peritonejsku dijalizu, ali i mnoge druge usluge poput raznih predavanja, radionica, mogućnosti rehabilitacijskog vježbanja i slično.

Tanja Watz, HUT

Kuća života Zagreb otvorena u Vlaškoj

16

Dragi moji, uistinu je ova naša svakodnevnica iz dana u dan, iz sata u sat sve zahtjevnija i složenija.

Ponekad mi se čini kao da nas vrijeme sve skupa nemilosrdno i snažno melje bez iznimki mlade i stare. Nedavno sam se zatekla u ljekarni i moram priznati kako sam ostala zatečena informacijama koje su ljudi gotovo glasno izmjenjivali o promjenama koje će uslijediti. Spominjali su promjene u izdavanju recepata, nekakve magnetske kartice i niz novih informacija koje su meni do tog trenutka bile nepoznate i strane. Razgovori koji su se odvijali u ljekarni izgledali su kao borba u ringu, s jedne strane ljekarnik a s druge strane pacijenti, jedni pitaju i negoduju, drugi se opravdavaju i pokušavaju zaštititi. Uistinu osjećala sam se loše, kao kad sudjelujete u nekoj igri o čijim pravilima malo znate ili gotovo ništa, a

imate potrebu naučiti pravila i u konačnici sudjelovati. Glava mi je taj dan brujala od novih informacija, osjećala sam konfuziju i nelagodu. Neke se promijene zasigurno spremaju, sve što sam pokušala saznati bilo je bezuspješno jer svi su ograđivali riječima „biti će promjena ali još sve ne znamo“. Pa tko bi trebao znati ljutito sam se pitala, kod nas je sve naopako, svi tvrde da dobivaju informacije zadnji tren kao da se igramo pink-ponga samo što se tamo znaju pravila i uvjeti a kod nas pravila su promjenjiva i

uvjeti su kratkotrajni. U narodu kažu da ništa nije slučajno, niti moj odlazak u ljekarnu, niti informacije o kojima nisam ništa znala, niti susret na jutarnjoj kavi. Zašto spominjem jutarnju kavu, zato što sam na toj istoj kavi saznala za časopis „Puls pacijenta“. Moram priznati da sam u početku bila u nevjerici pitajući se da li danas uistinu postoji potreba za pravovaljanim informiranjem u zdravstvu. Ponekad mislimo da su nam informacije jasne i da baratamo činjenicama, a onda ostanemo zatečeni vlastitim neznanjem i šturim informacijama. Uistinu sam se oraspoložila nakon „dobrih vijesti“, imala sam pregršt pitanja o novom časopisu. Pomisao da postoji dobra volja entuzijazam i ljubav prema čovjeku bila je dovoljna da mi ubrza puls i povrati osmijeh u svakodnevnicu u kojoj zbog vlastitog žrvnja često ne primjećujemo ništa drugo.

Prof. dr. sc. Dubravka Šimunović

U ŽRVNJU SVAKODNEVNICE

Ne primjećujemo ništa drugo!

OSVRTI

17

proces liječenja može biti uspješniji upravo koristeći tu sinergiju koja postoji u odnosu liječnik-pacijent. Ova dobra klinička praksa, često svedena na rutinsku uljudnost, najčešće kao posljedica nesrazmjera između velikog broja pacijenata i raspoloživih liječnika i

specijalista, mogla bi biti činitelj koji će u naše klinike uvesti ozračje uzajamnog povjerenja i uvažavanja, što bi i čekaonice pretvorilo u mjesta strpljive solidarne građanske zauzetosti za opće dobro svih.

mr.sc. Ana Volarić-Mršić

Osvrt na informirani pristanak

Gledajući mnogobrojne (uglavnom američke) televizijske serije u kojima su glavni akteri medicinsko

osoblje i pacijenti, upadno je uočljiva činjenica da svaki pacijent ili njegova rodbina temeljito biva obaviještena o stanju u kojem se pacijent nalazi. Nakon toga, pacijent ili ista rodbina aktivno sudjeluje u donošenju odluke o zahvatu kojeg treba poduzeti u cilju liječenja i poduzimanja terapijskih zahvata. Nakon toga slijedi potpisivanje dokumenta koji liječnika ovlašćuje da izvrši zahvat za koji se dogovorio s pacijentom ili njegovom rodbinom. Sve to odiše jednom neusiljenom iskrenošću, koja djeluje oslobađajuće za obje strane.

Osobe koje su takav tretman i osobno doživjele, osobito u privatnim klinikama, mogu svjedočiti da je čitav proces liječenja i boravka u bolnici ugodniji i manje stresan, jer se osjećaju ne samo uključene u taj proces, već i odgovorne za cjelokupan ishod. Nadalje, u

pristupu kojim liječnik i ostalo medicinsko osoblje uvažava svoga pacijenta time što ga maksimalno uključuje u proces prijema, odlučivanja i liječenja, otvara se ona intuitivna ljudska sposobnost aktivnog traženja rješenja za vlastito ozdravljenje, koje i nije čisto racionalne i biokemijske prirode. Tome u prilog idu mnoga istraživanja koja su pokazala da su rezultati liječenja kod pacijenata koji vjeruju svome liječniku, medicinskom osoblju, u svoje napore i vizije, daleko bolji od onih koji pasivno sudjeluju u procesu liječenja, očekujući od medicine kao takve da će se dogoditi čudo ozdravljenja. Zahvaljujući današnjim dostignućima biomedicine, ali i općom informiranošću širokih slojeva građana, čitav

OSVRTI

18

PITANJA, PRIMJEDBESAZNALI SMO ZA VAS

Ping-pong oko terapije

Otac mi je hospitaliziran na internom odjelu jedne bolnice zbog srčanih tegoba. Kako otac uz redovitu terapiju uzima i lijekove za prostatu (Tamosin kapsule), iz bolnice su me uputili da nabavim lijek kod obiteljskog liječnika koji me je odbio uz obrazloženje da terapiju mora osigurati bolnica. Zanima me tko mora osigurati terapiju mome ocu?

Dok je pacijent hospitaliziran ne može dobiti recepte od svojeg obiteljskog liječnika. To znači da je bolnica dužna osigurati sve potrebne lijekove. To isto odnosi se i na pisanje uputnica za dodatne pretrage za vrijeme dok je pacijent hospitaliziran. Štoviše, HZZO može zbog pisanja uputnica i recepata dok je pacijent u bolnici kazniti obiteljskog liječnika oduzimanjem dijela glavarine, u iznosu od 3.000 do 9.000 kuna, odnosno raskidom ugovora.

N.N. ima 18 godina, student je prve godine na dva fakulteta. Kako ne bi tražio stipendiju i opterećivao državni ili gradski budžet, položio je ispit za nogometnog suca. Uz rekreaciju, tu je priskrbljivao svoj džeparac za školarinu. Nakon pedesetak odsuđenih utakmica osjetio je bol u koljenu, upravo za vrijeme suđenja tijekom utakmice. Poslije rtg-a liječnik je zatražio dodatni pregled, odnosno dijagnozu putem magnetske rezonance. Naručio je pregled preko Centralnog naručivanja KBC-a Zagreb na magnetsku rezonancu 3. studenoga 2009., a pregled je

zakazan 31. svibnja 2010. godine. Razmišljajući kako će institucije imati razumijevanje, jer brojni športaši (košarkašice, nogometaši, te drugi kojima je to izvor prihoda) dođu u relativno kratkom roku na pregled, zatražen je pregled do

udaljenosti od 150 kilometara od Zagreba. No, odgovor nije stigao. Dopis je poslan i resornom ministarstvu na e-mail dr. Ante Subašića, ali odgovor nikad nije stigao. Postavlja se pitanje - koja je to poruka mladim ljudima?

LOŠA PORUKA MLADIMA

Osamnaestogodišnji nogometni sudac magnetsku čeka sedam mjeseci (210 dana)

19

Izmeđusvinjske gripe i stvarnih problema?

IZ MEDIJA

Na www.net.hr između ostaloga piše: Proglašavanje pandemije zbog svinjske gripe vrlo je ozbiljan problem, smatra

dr. Lidija Gajski, ali ne zbog bolesti. Zagrebačku internisticu i autoricu knjige Lijekovi ili priča o obmani dr. Gajski više brine upotreba upitno korisnih lijekova i cjepiva te izvanredne okolnosti nastale nakon što je u lipnju ove godine Svjetska zdravstvena organizacija proglasila pandemiju. Iz uobičajenih kriterija potrebnih za proglašavanje

pandemije, naime, isključen je kriterij težine bolesti. Osim toga, oboljeli se ne moraju uvijek testirati, čime se pod gripom može smatrati sve što joj nalikuje, a državama su dopuštene i interventne mjere koje omogućavaju eventualno i kršenje nekih osnovnih ljudskih prava. Izvanredne mjere omogućile su, dakako, da farmaceutske tvrtke sklapaju izuzetno povoljne ugovore za još neproizvedeno cjepivo čiju se djelotvornost u tom trenutku nije moglo ocijeniti. Države su utrošile milijune i oduzele ih tako onima koji imaju ozbiljnije zdravstvene probleme.

Pravi primjer preventivne skrbi

Na www.net.hr piše: Dr. Ivan Milas, voditelj Odjela za prevenciju i ranu dijagnostiku na zagrebačkom Institutu za

tumore, specijaliziranom prvenstveno za onkologiju solidnih tumora, odmah nam je ukazao na ključni faktor: “Što ranija dijagnostika i ranije liječenje, to bolji rezultati i uspjesi.”Nažalost, moram konstatirati da u Hrvatskoj ljudi dolaze nešto kasnije. Postoji sklonost da se postojeći zdravstveni problem isprva taji, čovjek osluškuje predugo što se to dešava s njim. Primjerice, ako primijetite da iskašljavate krv ili imate krv u stolici, to je signal koji

vas mora potjerati odmah. Ne sutra ili prekosutra k doktoru, nego, recimo to ovako – jučer. Naravno, neki se zavaravaju govoreći si da je krvarenje posljedica uzimanja andola ili jačeg trljanja nosa. I taj se simptom ignorira. Par mjeseci im treba da to konstatiraju dok se simptom stalno ponavlja.

Baš zbog toga da ne bi bilo grešaka, mi smo se u bolnici dogovorili da za prvi pregled ne treba narudžba. Čovjek može doći doslovno s ulice, sjetiti se da ga nešto probada, muči. Čak nismo ni tako striktni oko uputnica, to je administrativni dio koji se može naknadno riješiti. Treba doći do naše ambulante i bit će pregledan, savjetovan i dobit će odgovor muči li ga nešto ili ne.