9771986592001

ISSN 1986 - 5929

fojničkafojnička Broj 42rujan/listopad 2016.

cijena 2 KM

škrinjaškrinjaHRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

2 3

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 42, rujan/listopad 2016. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Bošnjak • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb •

Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Drage naše čitateljke, dragi naši čitatelji,

dva mjeseca tako brzo prolete... Kako nama, koji

pripremamo "Fojničku škrinju", tako i vama koji ste

željni njenog iščitavanja...

Opet se dogodilo toliko toga! Izbori su bili, ali kao

da i nisu! Jedino novo, na što su izbori ukazali, jest

činjenica kako se oko 1 500 Hrvata odselilo iz Fojnice u

posljednje četiri godine. Čija je to politika i kome je

potreban mirnodopski egzodus, nastojat ćemo odgovoriti

u narednim brojevima. U ovome donosimo komentar

Ivane Cvjetković.

Naš najvrijedniji suradnik Tomislav Bošnjak

ponovno nas vodi kroz prelijepa fojnička sela, kroz

događaje iz područja kulture i sporta, kroz realnu i

samo malo uljepšanu sliku Fojnice.

Nismo zaboravili niti na savjete iz oblasti psihologije

i zdravog života koji nam u ovim tmurnim jesenjim

danima trebaju zasigurno više nego prijašnjih mjeseci.

Kako bismo pripremili svoj duh i tijelo na dugu zimu i

pripadajuću joj letargiju, zadržali vedrinu i optimizam,

pridružite nam se u vježbama Pet Tibetanaca s

Gordanom Bošnjak- Čuturić.

I naravno, ne zaboravite ništa od svega što se vidi u

Retrovizoru kao i u ostalim našim rubrikama...

U zdravlju! OOOOOOOOOOOOOOOOmmmm...

urednica Suzana Lovrić

šnjava. Saznavši za Perinu nevolju, gra-đevinski majstor iz Fojnice Ivica Bošnjak zvani "Šepica" odlučio je i pored velike zauzetosti privatnim poslovima odvojiti dan i sa svojom ekipom (Frano Đepić, Dario Cvjetković "Okruglan", Renato Cvjetković "Kubin" i Miro Stanić "Glu-mac"), pojačan majstorom Marinkom Bilićem, prepokriti mu kuću. U stvari, za realizaciju hvale vrijedne akcije zaslužno je više ljudi. Ponajprije, bivši gvardijan franjevačkog samostana fra Nikica Vujica koji je darovao lim (premda skinut s kuće časnih sestara u dobrom stanju) i dasku, Igor Bošnjak "Miško" foliju, te limari "Ilco" i "Čope" Petrović s Otigošća koji su lim ugradili na pripremljen krov.

Krov je promijenjen, više ne postoji bojazan da će iz pukotina stropa kapati kiša i "Šef" će zasigurno mirnije dočekati predstojeće kišne i zimske dane, no treba ući u kuću i doživjeti nespokoj skučenog prostora u kojem obitavaju tri generacije pa poželjeti da se i potkrovlje osposobi za stanovanje. Snaga zajedništva i huma-nosti to mogu, samo je pitanje tko bi pokrenuo akciju…

ravi humanitarci, bilo iz koje sfere života, nikada ne teže za samoistica-Pnjem i reklamom. Štoviše, nastoje

ostati po strani, nečujni i nevidljivi, ali ipak njihova dobra djela treba spomi-njati; ako ništa drugo kako bi njihov primjer poticao i druge i ovaj svijet uči-nili barem malo humanijim.

Primjer humanosti na djelu zabilježio sam sunčanog zadnjeg dana u rujnu u fojničkom naselju Trošnjik. Mnogi po-znaju Peru Miloša "Šefa" i svjesni su si-romaštva u kojem živi njegova šestočla-na obitelj, ali malo je kome bilo poznato da mu i krov na loše urađenoj kući proki-

Humanostna djeluT. Bošnjak

2 3

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 42, rujan/listopad 2016. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Bošnjak • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb •

Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Drage naše čitateljke, dragi naši čitatelji,

dva mjeseca tako brzo prolete... Kako nama, koji

pripremamo "Fojničku škrinju", tako i vama koji ste

željni njenog iščitavanja...

Opet se dogodilo toliko toga! Izbori su bili, ali kao

da i nisu! Jedino novo, na što su izbori ukazali, jest

činjenica kako se oko 1 500 Hrvata odselilo iz Fojnice u

posljednje četiri godine. Čija je to politika i kome je

potreban mirnodopski egzodus, nastojat ćemo odgovoriti

u narednim brojevima. U ovome donosimo komentar

Ivane Cvjetković.

Naš najvrijedniji suradnik Tomislav Bošnjak

ponovno nas vodi kroz prelijepa fojnička sela, kroz

događaje iz područja kulture i sporta, kroz realnu i

samo malo uljepšanu sliku Fojnice.

Nismo zaboravili niti na savjete iz oblasti psihologije

i zdravog života koji nam u ovim tmurnim jesenjim

danima trebaju zasigurno više nego prijašnjih mjeseci.

Kako bismo pripremili svoj duh i tijelo na dugu zimu i

pripadajuću joj letargiju, zadržali vedrinu i optimizam,

pridružite nam se u vježbama Pet Tibetanaca s

Gordanom Bošnjak- Čuturić.

I naravno, ne zaboravite ništa od svega što se vidi u

Retrovizoru kao i u ostalim našim rubrikama...

U zdravlju! OOOOOOOOOOOOOOOOmmmm...

urednica Suzana Lovrić

šnjava. Saznavši za Perinu nevolju, gra-đevinski majstor iz Fojnice Ivica Bošnjak zvani "Šepica" odlučio je i pored velike zauzetosti privatnim poslovima odvojiti dan i sa svojom ekipom (Frano Đepić, Dario Cvjetković "Okruglan", Renato Cvjetković "Kubin" i Miro Stanić "Glu-mac"), pojačan majstorom Marinkom Bilićem, prepokriti mu kuću. U stvari, za realizaciju hvale vrijedne akcije zaslužno je više ljudi. Ponajprije, bivši gvardijan franjevačkog samostana fra Nikica Vujica koji je darovao lim (premda skinut s kuće časnih sestara u dobrom stanju) i dasku, Igor Bošnjak "Miško" foliju, te limari "Ilco" i "Čope" Petrović s Otigošća koji su lim ugradili na pripremljen krov.

Krov je promijenjen, više ne postoji bojazan da će iz pukotina stropa kapati kiša i "Šef" će zasigurno mirnije dočekati predstojeće kišne i zimske dane, no treba ući u kuću i doživjeti nespokoj skučenog prostora u kojem obitavaju tri generacije pa poželjeti da se i potkrovlje osposobi za stanovanje. Snaga zajedništva i huma-nosti to mogu, samo je pitanje tko bi pokrenuo akciju…

ravi humanitarci, bilo iz koje sfere života, nikada ne teže za samoistica-Pnjem i reklamom. Štoviše, nastoje

ostati po strani, nečujni i nevidljivi, ali ipak njihova dobra djela treba spomi-njati; ako ništa drugo kako bi njihov primjer poticao i druge i ovaj svijet uči-nili barem malo humanijim.

Primjer humanosti na djelu zabilježio sam sunčanog zadnjeg dana u rujnu u fojničkom naselju Trošnjik. Mnogi po-znaju Peru Miloša "Šefa" i svjesni su si-romaštva u kojem živi njegova šestočla-na obitelj, ali malo je kome bilo poznato da mu i krov na loše urađenoj kući proki-

Humanostna djeluT. Bošnjak

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

4.IX.2016.

Old timer klub Fojnica ovoga je vikenda organizirao još jedan, osmi po redu, međunarodni Old timer fest "Fojnica 2016" koji se održao u Fojnici, Kiseljaku te prvi puta i u Kreševu. Nastavljen je tako običaj po kojemu je prvi vikend u rujnu u Lepeničkoj dolini rezerviran za ljubitelje vremešnih ljubimaca na četiri kotača. Po riječima organizatora ove godine se doazvao 41 sudionik iz svih krajeva BiH, potom Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske i Njemačke. Osim poje-dinačno, mnogi od sudinika u Fojnicu su stilgi i organizirano kao što su to primjerice članovi Old timer kluba "Ero" iz Her-cegovine.

Većina sudionika u Fojnicu je stigla u petak popodne. Na-kon dočeka kojeg su im priredili domaćini i organizatori, program je počeo u subotu ujutro. Nakon svečanosti otvo-renja uslijedio je defile starih automobila od Fojnice do Kre-ševa. Kreševljaci su ih imali priliku razgledati od 11,30 sati. Vozači i članovi posade u Kreševu su posjetili Etno selo te Muzeju Franjevačkog samostana, nakon kojega su se zaputli ka izletištu Gajice gdje im je priređen ručak.

Program drugog dana Festivala počeo je izložbom vozila na parkingu hotela Stari grad. Izložba je ujedno bila i prilika posjetiteljima da izaberu naj vozilo. Sat kasnije organiziran je ispit spretnosti za vozače. Sudinici Festivala su oko podneva krenuli put Kiseljaka gdje su se kratko zadržali na gradskome parkingu kako bi i Kiseljačani mogli uživati u razgledavanju starih automobila. Nakon središta Kiseljaka sljedeće odredi-šte je naselje Han Ploča gdje je u Motelu "Zigi", tradicionalno, upriličeno proglašenje pobjednika i podjela nagrada kojim završava program 8. Međunarodnog odl timer festa "Fojnica 2016".

Najstariji automobil ove godine je Buick iz 1922. (A.P.)

ZAVRŠEN 8. ME\UNARODNI OLD TIMER FEST FOJNICA 2016.

9.IX.2016.

Desetak članova PD „Vranica“ Fojnica je ovih dana učes-tvovalo u zajedničkom obilasku Planinarskog puta "Dr. Jovo Elčić". Ovaj planinarski put obuhvata najatraktivnije predjele planina Zelengore i Kalinovićke Treskavice, a posvećen je istaknutom planinaru dr. Jovi Elčiću u znak velikog doprinosa planinarstvu, koji je rano preminuo, a bio je član PSD "Treska-vica" Trnovo.

"Već četiri godine ovaj uspon organiziraju njegovi najbliži prijatelji u sjećanje na ovog plemenitog čovjeka i planinara. Četrdesetak planinara iz šire regije bivše Jugoslavije se oku-pilo u Kalinoviku, te smo onda organizovanim prevozom stigli u samo središte planine Zelengore, do Orlovačkog jezera. Odatle je krenuo uspon preko Bregoća /2.014 m.n.v.) najvišeg vrha Zelengore, pa preko Štirinskog jezera (1.750 m.n.v.) i najvišeg vrha Lelije, Velika Lelija (2.032 m.n.v.) do Jablan vrela, nakon 12 sati pješačenja", kaže Eduard Slađo Jukić, jedan od učesnika Planinarskog puta "Dr. Jovo Elčić" i dodaje: "drugog dana smo imali planinarski uspon na najviši vrh Kalinovačke Treskavice, Veliki Treskać (1.969 m.n.v.), a kre-nuli smo sa lokaliteta Gvozno polje (1.340 m.n.v.) zahtjevnim usponom na vrh, pa preko Malog Treskaća, ponovo do Gvoz-nog polja u trajanju od 7 sati. Nakon završetka pješačenja, obavljena je svečana podjela planinarskih dnevnika svim učesnicima i prigodnih spomen značaka. Vrijeme je bilo ideal-no, nakon druženja, vratili smo se svojim kućama." (H.Č)

20.IX.2016.

Jučer je na Prokoškom jezeru održana memorijalna ceremonija povodom 19. godišnjice helikopterske nesreće u kojoj je poginulo sedam članova bivše misije Ujedinjenih nacija i pet zaposlenika OHR-a.

Među poginulima je bio i tadašnji zamjenik visokog predstavnika Gerd Wagner. Osim Wagnera, poginuli su Leah Melnick, Charles Morpeth, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf, Livio Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich, William Nesbitt, Marvin Padgett, Georg Stiebler i Peter Backes.

U DVA DANA OBIŠLI PLANINARSKI PUT "DR. JOVO ELČIĆ"

19 GODINA OD HELIKOPTERSKE NESREĆE NA PROKOŠKOM JEZERU

U svom obraćanju visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko podsjetio je da su tijekom i nakon rata deseci tisuća ljudi iz cijelog svijeta došli u našu zemlju da rade za njene građane i zajedno s njima, te da su neki od njih dali svoje živote za mir u BiH.

Obraćajući se prisutnima, Inzko je također podsjetio da je međunarodna zajednica prethodnu 21 godinu pomagala BiH i njenim građanima u konsolidaciji mira i izgradnji prosperitetnog i demokratskog društva, zasnovanog na vladavini prava.

Vijence na spomen-obilježje poginulim službenicima međunarodne zajednice položili su, između ostalih, visoki predstavnik Inzko, rezidentna koordinatorica UN-a i predstavnica Razvojnog programa UN-a (UNDP) u BiH Sezin Sinanoglu, predstavnici Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova te predstavnici Vlade Srednjobosanskog kantona i načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura. (F.Š.)

23.IX.2016.

Javna ustanova Dom zdravlja Fojnica od danas je opremljenija za jedno novo sanitetsko vozilo. Riječ je o vozilu vrijednom 55 000 KM koje je kupio odnosno donirao Fojničanin, Igor Bošnjak.

Danas je ispred Doma zdravlja upriličena i svečana primopredaja inače poptuno novog vozila koje je ovoj ustanovi bilo nephodno jer su bolnice u Novoj Biloj i Travniku od Fojnice udaljenje i 60 kilometara. (A.P.)

NOVO SANITETSKO VOZILO ZA DOM ZDRAVLJA

29.IX.2016.

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači - Tko je kao Bog?, Ga-bri-el - Bog je jak, a Ra-fa-el - Bog iscjeljuje, liječi.

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Najčešće je slikan u žaru borbe, okružen drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu i strovalju-je ga u pakao. Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštit-nik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.

I u našoj samostanskoj crkvi 29. rujna pod jutarnjom sve-tom misom, djelatnici Policijske stanice Fojnica proslavili su svoga nebeskoga zaštitnika Sv. Mihaela. Okupili su se zajedno na molitvi sadašnji i bivši policajci koji su radili u Fojnici.

Na kraju svete mise gvardijan je pozdravio sve prisutne djelatnike i zaželio im što uspješniji i strpljiviji rad u budućnosti te se nakon svete mise druženje nastavilo u samostanskoj blagovaonici. (R. R.)

PROSLAVLJEN SV. MIHOVIL

29.IX.2016

Načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura i direktor kompanije Centrotrans Eurolines Safudin Čengić su položili kamen temeljac za izgradnju autobusne stanice u Fojnici.

Novu autobusnu stanicu, po riječima direktora Čengića, činit će stanična zgrada, autobusni prostor sa pet perona i pješački plato koji će zadovoljiti potrebe putnika i omogućiti bržu i bolju organizaciju prijevoza.

U neposrednoj blizini autobusne stanice bit će izgrađena i savremena stambeno-poslovna zgrada sa 78 stanova i šest poslovnih prostora, kao i parking za putnička vozila. Dina-mika radova zavisit će o vremenskim prilikama, a krajnji rok za završetak autobuske stanice je maj, a stambeno-poslovnog objekta kraj iduće godine. Vrijednost ukupne investicije iznosi oko 6,5 miliona KM.

POČINJE IZGRADNJA AUTOBUSNE STANICE U FOJNICI

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

4.IX.2016.

Old timer klub Fojnica ovoga je vikenda organizirao još jedan, osmi po redu, međunarodni Old timer fest "Fojnica 2016" koji se održao u Fojnici, Kiseljaku te prvi puta i u Kreševu. Nastavljen je tako običaj po kojemu je prvi vikend u rujnu u Lepeničkoj dolini rezerviran za ljubitelje vremešnih ljubimaca na četiri kotača. Po riječima organizatora ove godine se doazvao 41 sudionik iz svih krajeva BiH, potom Hrvatske, Srbije, Slovenije, Mađarske i Njemačke. Osim poje-dinačno, mnogi od sudinika u Fojnicu su stilgi i organizirano kao što su to primjerice članovi Old timer kluba "Ero" iz Her-cegovine.

Većina sudionika u Fojnicu je stigla u petak popodne. Na-kon dočeka kojeg su im priredili domaćini i organizatori, program je počeo u subotu ujutro. Nakon svečanosti otvo-renja uslijedio je defile starih automobila od Fojnice do Kre-ševa. Kreševljaci su ih imali priliku razgledati od 11,30 sati. Vozači i članovi posade u Kreševu su posjetili Etno selo te Muzeju Franjevačkog samostana, nakon kojega su se zaputli ka izletištu Gajice gdje im je priređen ručak.

Program drugog dana Festivala počeo je izložbom vozila na parkingu hotela Stari grad. Izložba je ujedno bila i prilika posjetiteljima da izaberu naj vozilo. Sat kasnije organiziran je ispit spretnosti za vozače. Sudinici Festivala su oko podneva krenuli put Kiseljaka gdje su se kratko zadržali na gradskome parkingu kako bi i Kiseljačani mogli uživati u razgledavanju starih automobila. Nakon središta Kiseljaka sljedeće odredi-šte je naselje Han Ploča gdje je u Motelu "Zigi", tradicionalno, upriličeno proglašenje pobjednika i podjela nagrada kojim završava program 8. Međunarodnog odl timer festa "Fojnica 2016".

Najstariji automobil ove godine je Buick iz 1922. (A.P.)

ZAVRŠEN 8. ME\UNARODNI OLD TIMER FEST FOJNICA 2016.

9.IX.2016.

Desetak članova PD „Vranica“ Fojnica je ovih dana učes-tvovalo u zajedničkom obilasku Planinarskog puta "Dr. Jovo Elčić". Ovaj planinarski put obuhvata najatraktivnije predjele planina Zelengore i Kalinovićke Treskavice, a posvećen je istaknutom planinaru dr. Jovi Elčiću u znak velikog doprinosa planinarstvu, koji je rano preminuo, a bio je član PSD "Treska-vica" Trnovo.

"Već četiri godine ovaj uspon organiziraju njegovi najbliži prijatelji u sjećanje na ovog plemenitog čovjeka i planinara. Četrdesetak planinara iz šire regije bivše Jugoslavije se oku-pilo u Kalinoviku, te smo onda organizovanim prevozom stigli u samo središte planine Zelengore, do Orlovačkog jezera. Odatle je krenuo uspon preko Bregoća /2.014 m.n.v.) najvišeg vrha Zelengore, pa preko Štirinskog jezera (1.750 m.n.v.) i najvišeg vrha Lelije, Velika Lelija (2.032 m.n.v.) do Jablan vrela, nakon 12 sati pješačenja", kaže Eduard Slađo Jukić, jedan od učesnika Planinarskog puta "Dr. Jovo Elčić" i dodaje: "drugog dana smo imali planinarski uspon na najviši vrh Kalinovačke Treskavice, Veliki Treskać (1.969 m.n.v.), a kre-nuli smo sa lokaliteta Gvozno polje (1.340 m.n.v.) zahtjevnim usponom na vrh, pa preko Malog Treskaća, ponovo do Gvoz-nog polja u trajanju od 7 sati. Nakon završetka pješačenja, obavljena je svečana podjela planinarskih dnevnika svim učesnicima i prigodnih spomen značaka. Vrijeme je bilo ideal-no, nakon druženja, vratili smo se svojim kućama." (H.Č)

20.IX.2016.

Jučer je na Prokoškom jezeru održana memorijalna ceremonija povodom 19. godišnjice helikopterske nesreće u kojoj je poginulo sedam članova bivše misije Ujedinjenih nacija i pet zaposlenika OHR-a.

Među poginulima je bio i tadašnji zamjenik visokog predstavnika Gerd Wagner. Osim Wagnera, poginuli su Leah Melnick, Charles Morpeth, Thomas Reinhardt, Jurgen Schauf, Livio Beccaccio, Andrzej Buler, David Kriskovich, William Nesbitt, Marvin Padgett, Georg Stiebler i Peter Backes.

U DVA DANA OBIŠLI PLANINARSKI PUT "DR. JOVO ELČIĆ"

19 GODINA OD HELIKOPTERSKE NESREĆE NA PROKOŠKOM JEZERU

U svom obraćanju visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Valentin Inzko podsjetio je da su tijekom i nakon rata deseci tisuća ljudi iz cijelog svijeta došli u našu zemlju da rade za njene građane i zajedno s njima, te da su neki od njih dali svoje živote za mir u BiH.

Obraćajući se prisutnima, Inzko je također podsjetio da je međunarodna zajednica prethodnu 21 godinu pomagala BiH i njenim građanima u konsolidaciji mira i izgradnji prosperitetnog i demokratskog društva, zasnovanog na vladavini prava.

Vijence na spomen-obilježje poginulim službenicima međunarodne zajednice položili su, između ostalih, visoki predstavnik Inzko, rezidentna koordinatorica UN-a i predstavnica Razvojnog programa UN-a (UNDP) u BiH Sezin Sinanoglu, predstavnici Federalnog ministarstva unutrašnjih poslova te predstavnici Vlade Srednjobosanskog kantona i načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura. (F.Š.)

23.IX.2016.

Javna ustanova Dom zdravlja Fojnica od danas je opremljenija za jedno novo sanitetsko vozilo. Riječ je o vozilu vrijednom 55 000 KM koje je kupio odnosno donirao Fojničanin, Igor Bošnjak.

Danas je ispred Doma zdravlja upriličena i svečana primopredaja inače poptuno novog vozila koje je ovoj ustanovi bilo nephodno jer su bolnice u Novoj Biloj i Travniku od Fojnice udaljenje i 60 kilometara. (A.P.)

NOVO SANITETSKO VOZILO ZA DOM ZDRAVLJA

29.IX.2016.

Mihael, Gabrijel i Rafael tri su biblijska anđeoska imena. Izvorna značenja imena su, kako je to često u drevnim istočnim kulturama, rečenice, svojevrsne definicije nositelja imena: Mi-ha-el znači - Tko je kao Bog?, Ga-bri-el - Bog je jak, a Ra-fa-el - Bog iscjeljuje, liječi.

Najstarije štovanje arkanđela Mihaela zabilježeno je već u 4. stoljeću. Mihael je, po Bibliji, na početku Božjeg stvaranja, vođa i pobjednik u borbi protiv pobunjenih anđela koje je predvodio Lucifer (Sotona). Najčešće je slikan u žaru borbe, okružen drugim anđelima, kako pobjeđuje Sotonu i strovalju-je ga u pakao. Općenito, Mihael se štuje kao branitelj i zaštit-nik vjere i Crkve. Kao svojeg patrona posebno ga časte, u vezi s njegovom ulogom, vojnici i policajci pa ljekarnici, vagari i trgovci, pekari; umirući.

I u našoj samostanskoj crkvi 29. rujna pod jutarnjom sve-tom misom, djelatnici Policijske stanice Fojnica proslavili su svoga nebeskoga zaštitnika Sv. Mihaela. Okupili su se zajedno na molitvi sadašnji i bivši policajci koji su radili u Fojnici.

Na kraju svete mise gvardijan je pozdravio sve prisutne djelatnike i zaželio im što uspješniji i strpljiviji rad u budućnosti te se nakon svete mise druženje nastavilo u samostanskoj blagovaonici. (R. R.)

PROSLAVLJEN SV. MIHOVIL

29.IX.2016

Načelnik Općine Fojnica Sabahudin Klisura i direktor kompanije Centrotrans Eurolines Safudin Čengić su položili kamen temeljac za izgradnju autobusne stanice u Fojnici.

Novu autobusnu stanicu, po riječima direktora Čengića, činit će stanična zgrada, autobusni prostor sa pet perona i pješački plato koji će zadovoljiti potrebe putnika i omogućiti bržu i bolju organizaciju prijevoza.

U neposrednoj blizini autobusne stanice bit će izgrađena i savremena stambeno-poslovna zgrada sa 78 stanova i šest poslovnih prostora, kao i parking za putnička vozila. Dina-mika radova zavisit će o vremenskim prilikama, a krajnji rok za završetak autobuske stanice je maj, a stambeno-poslovnog objekta kraj iduće godine. Vrijednost ukupne investicije iznosi oko 6,5 miliona KM.

POČINJE IZGRADNJA AUTOBUSNE STANICE U FOJNICI

6 7BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

1.X.2016.

Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici srdačno je otvorio svoja volonterska vrata učenicima sedmih razreda Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić", Gojevići – Fojnica. Drugi dan volonterske akcije "72 h bez kompromisa" obogatio je ju-čerašnju sliku bezuvjetnoga zalaganja za pozitivne društvene promjene novim nijansama istih boja – radošću, osmijehom i međusobnom suradnjom.

Učenici predvođeni dobrom voljom i osmijehom na licu, odvažno su nastavili započetu ekološku misiju, ali ovaj put omeđeni tajanstvenim granicama franjevačkog dvorišta i usmjeravani uputama koordinatorica Kristine Čuturić, Magdalene Gujić i Ane Čalage. Iskoristivši osigurani alat za rad, podijeljeni u tri grupe, veseli sedmaši su svoju volju i sna-

RAZREDI VII. I VII. 2 3

U EKOLOŠKOJ AKCIJI

gu preusmjerili na uređenje samostanskog dvorišta. Rješenje zadatka nije bilo nedokučivo i teško, ali sam proces rješavanja je zasigurno bio dostojan uloženog truda i vremena. Bez-uvjetna suradnja učenika u ovomu projektu ponovno je po-tvrdila postojanje istinskih vrijednosti koje prožimaju među-ljudske odnose naglasivši da su bezuvjetna ljubav, mir i uza-jamna pomoć stupovi moralno osviještene društvene zajed-nice. Osim što su promicale obilježja pozitivnih međuljudskih odnosa, ideje učenika razrađene u ovom projektu probudile su uspavanu svijest o važnosti očuvanja okoliša i životne sredine naše svakodnevnice.

Neizmjerno zahvalni gvardijanu samostana fra Miri Relo-ti, kao i pomoćniku ovog volonterskog projekta gospodinu Vjekoslavu Orozu, na nesebičnoj suradnji i dobrodošlici, učenici sedmih razreda Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" obogatili su svoju svakodnevnicu skromnim djelima ljubavi, te uspješno i zadovoljno okončali volontersku misiju "72 h bez kompromisa". (Ana Čalaga)

6.X.2016.

Uposlenici Delegacije Europske unije u BiH i Ureda speci-jalnog predstavnika EU, predvođeni veleposlanikom EU BiH Larsom-Gunnarom Wigemarkom, posjetili su 6. listopada Franjevački samostan Duha svetoga i Muzej u Fojnici, i neke od turističkih ruta kulturnog i povijesnog nasljeđa srednjo-vjekovne Bosne, koje je financirala EU kroz prijašnje projekte podrške razvoju turizma u BiH. Tijekom posjete obišli su riz-nice kulturnog i povijesnog blaga koje bh. franjevci predano skupljaju i čuvaju stoljećima na ovim prostorima, te se upo-znali s njihovom povijesnom ulogom i misijom u očuvanju i razvoju obrazovanja, kulture, vjere i tradicije na ovim prostorima. Istaknut je doprinos bh. franjevaca očuvanju zajedništva i života u BiH, zasnovan na ujedinjenosti u razli-čitostima, što je i temeljna vrijednost Europske unije.

Uposlenici Delegacije Europske unije u BiH i Ureda speci-jalnog predstavnika EU su se zahvalili na gostoprimstvu foj-ničkim franjevcima, predvođenim fra Mirom Relotom, gvar-dijanom Franjevačkog samostana. (Maja Došenović)

PREDSTAVNICI EU U BIH U POSJETI MUZEJU

10.X.2016.

Nakon održanog Transitusa (obreda preminuća svetoga Franje) u ponedjeljak navečer, u nedjelju 9. listopada 2016. godine proslavljen je sv. Franjo Asiški u Gojevićima. Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je svećenik koji nosi ime sveca fra Franjo Trogrlić.

Misno slavlje je i ove godine održano u crkvi, koja je bila potpuno ispunjena vjernicima iz Gvožđanskog kraja, Fojnice, te iz drugih susjednih župa. U svojoj propovijedi fra Franjo je, između ostalog, spomenuo i svećeničke redove koji su nastali zbog svetog Franje te opisao Franjinu važnost u današnjem životu svih nas.

Gvardijan fra Miro je na kraju svete mise zahvalio svima koji su na koji način pridonijeli ovoj proslavi kojoj su prethodile trodnevnice. Na koncu je bilo neizostavno kolo i veselje. Neka cijelu našu župnu zajednicu prati zagovor sv. Franje Asiškog. (Mirela Šimunić)

PROSLAVA SV. FRANJE U GOJEVIĆIMA

bilo

FRANJEVAČKI MUZEJ KANDIDATZA EUROPSKI MUZEJ GODINEMuzej Franjevačkog samostana u Fojnici je nominiran od

strane Europskog muzejskog foruma za prestižnu godišnju nagradu Muzej godine u Europi te je ušao u takmičenje sa 42 muzeja iz cijele Europe za ovu titulu. Na ovakvu ideju je došla koordinatorica Europskog muzejskog foruma u Bosni i Her-cegovini gospođica Alma Leka zajedno s fratrima u Fojnici, koja nas je i kandidirala nakon što smo ispunili uvjete koji se traže. U sklopu ove nominacije posjetila nas je 21. rujna služ-bena članica žirija Metka Fujs, koja ima zadatak posjetiti je-dan dio kandidiranih muzeja i napraviti izvještaj o viđenome.

IN MEMORIAM

Prošlo je 10 godina otkad nas je napustio

ILIJA BRADARA

Sa poštovanjem i ljubavi čuvamo sjećanje na tebe.

Supruga Danica, sinovi Zoran i Boban

Prošlo je pet godina otkad nije sa nama

BRANKO BRADARA

Uvijek si u našem srcu i mislima.

Tvoji: mama. sin Dejan sa obitelji i braća Boban i Zoran

6 7BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

1.X.2016.

Franjevački samostan Duha Svetoga u Fojnici srdačno je otvorio svoja volonterska vrata učenicima sedmih razreda Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić", Gojevići – Fojnica. Drugi dan volonterske akcije "72 h bez kompromisa" obogatio je ju-čerašnju sliku bezuvjetnoga zalaganja za pozitivne društvene promjene novim nijansama istih boja – radošću, osmijehom i međusobnom suradnjom.

Učenici predvođeni dobrom voljom i osmijehom na licu, odvažno su nastavili započetu ekološku misiju, ali ovaj put omeđeni tajanstvenim granicama franjevačkog dvorišta i usmjeravani uputama koordinatorica Kristine Čuturić, Magdalene Gujić i Ane Čalage. Iskoristivši osigurani alat za rad, podijeljeni u tri grupe, veseli sedmaši su svoju volju i sna-

RAZREDI VII. I VII. 2 3

U EKOLOŠKOJ AKCIJI

gu preusmjerili na uređenje samostanskog dvorišta. Rješenje zadatka nije bilo nedokučivo i teško, ali sam proces rješavanja je zasigurno bio dostojan uloženog truda i vremena. Bez-uvjetna suradnja učenika u ovomu projektu ponovno je po-tvrdila postojanje istinskih vrijednosti koje prožimaju među-ljudske odnose naglasivši da su bezuvjetna ljubav, mir i uza-jamna pomoć stupovi moralno osviještene društvene zajed-nice. Osim što su promicale obilježja pozitivnih međuljudskih odnosa, ideje učenika razrađene u ovom projektu probudile su uspavanu svijest o važnosti očuvanja okoliša i životne sredine naše svakodnevnice.

Neizmjerno zahvalni gvardijanu samostana fra Miri Relo-ti, kao i pomoćniku ovog volonterskog projekta gospodinu Vjekoslavu Orozu, na nesebičnoj suradnji i dobrodošlici, učenici sedmih razreda Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" obogatili su svoju svakodnevnicu skromnim djelima ljubavi, te uspješno i zadovoljno okončali volontersku misiju "72 h bez kompromisa". (Ana Čalaga)

6.X.2016.

Uposlenici Delegacije Europske unije u BiH i Ureda speci-jalnog predstavnika EU, predvođeni veleposlanikom EU BiH Larsom-Gunnarom Wigemarkom, posjetili su 6. listopada Franjevački samostan Duha svetoga i Muzej u Fojnici, i neke od turističkih ruta kulturnog i povijesnog nasljeđa srednjo-vjekovne Bosne, koje je financirala EU kroz prijašnje projekte podrške razvoju turizma u BiH. Tijekom posjete obišli su riz-nice kulturnog i povijesnog blaga koje bh. franjevci predano skupljaju i čuvaju stoljećima na ovim prostorima, te se upo-znali s njihovom povijesnom ulogom i misijom u očuvanju i razvoju obrazovanja, kulture, vjere i tradicije na ovim prostorima. Istaknut je doprinos bh. franjevaca očuvanju zajedništva i života u BiH, zasnovan na ujedinjenosti u razli-čitostima, što je i temeljna vrijednost Europske unije.

Uposlenici Delegacije Europske unije u BiH i Ureda speci-jalnog predstavnika EU su se zahvalili na gostoprimstvu foj-ničkim franjevcima, predvođenim fra Mirom Relotom, gvar-dijanom Franjevačkog samostana. (Maja Došenović)

PREDSTAVNICI EU U BIH U POSJETI MUZEJU

10.X.2016.

Nakon održanog Transitusa (obreda preminuća svetoga Franje) u ponedjeljak navečer, u nedjelju 9. listopada 2016. godine proslavljen je sv. Franjo Asiški u Gojevićima. Sveto misno slavlje u 11 sati predvodio je svećenik koji nosi ime sveca fra Franjo Trogrlić.

Misno slavlje je i ove godine održano u crkvi, koja je bila potpuno ispunjena vjernicima iz Gvožđanskog kraja, Fojnice, te iz drugih susjednih župa. U svojoj propovijedi fra Franjo je, između ostalog, spomenuo i svećeničke redove koji su nastali zbog svetog Franje te opisao Franjinu važnost u današnjem životu svih nas.

Gvardijan fra Miro je na kraju svete mise zahvalio svima koji su na koji način pridonijeli ovoj proslavi kojoj su prethodile trodnevnice. Na koncu je bilo neizostavno kolo i veselje. Neka cijelu našu župnu zajednicu prati zagovor sv. Franje Asiškog. (Mirela Šimunić)

PROSLAVA SV. FRANJE U GOJEVIĆIMA

bilo

FRANJEVAČKI MUZEJ KANDIDATZA EUROPSKI MUZEJ GODINEMuzej Franjevačkog samostana u Fojnici je nominiran od

strane Europskog muzejskog foruma za prestižnu godišnju nagradu Muzej godine u Europi te je ušao u takmičenje sa 42 muzeja iz cijele Europe za ovu titulu. Na ovakvu ideju je došla koordinatorica Europskog muzejskog foruma u Bosni i Her-cegovini gospođica Alma Leka zajedno s fratrima u Fojnici, koja nas je i kandidirala nakon što smo ispunili uvjete koji se traže. U sklopu ove nominacije posjetila nas je 21. rujna služ-bena članica žirija Metka Fujs, koja ima zadatak posjetiti je-dan dio kandidiranih muzeja i napraviti izvještaj o viđenome.

IN MEMORIAM

Prošlo je 10 godina otkad nas je napustio

ILIJA BRADARA

Sa poštovanjem i ljubavi čuvamo sjećanje na tebe.

Supruga Danica, sinovi Zoran i Boban

Prošlo je pet godina otkad nije sa nama

BRANKO BRADARA

Uvijek si u našem srcu i mislima.

Tvoji: mama. sin Dejan sa obitelji i braća Boban i Zoran

8 9BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

FOJNIČKAŠKRINJAKOMENTAR

dva gospodina, gospođica s prve stranice ovih novina.

Neovisna u svakom smislu, što je po meni najvažnija, kako ljudska, tako i politička osobina.

Na pamet mi ne pada da pričam o zemljama koje su ekonomski među naj-uspješnijim, a gdje su upravo žene na visokim političkim pozicijama, jer sam potpuno svjesna nespremnosti bosan-sko-hercegovačkog društva da prihvati ženu hjerarhijski iznad.

Ne moram vam ni govoriti da su žene manje korumpirane, organiziranije, od-govornije, humanije... Kako imam isku-stva, znam, sve te činjenice ćete shvatiti kao feminizam.

No ovo naglasiti moram - ova žena dolazi iz privatnog sektora. Već je dovoljno i za sebe i za druge napravila. Uspješna je doktorica i pjesnikinja. Su-djelovala sam u kampanji, bila sam pot-puno svjesna realnog stanja, ali nekako sam se ipak nadala.

Naivno, znam. Nismo mi ta razina. Nismo pametni

kao Visočani, koje mi, hej, mi (!) ismija-vamo zbog pronalaska piramida. Oni su ponovno ženi pokolonili mandat. Ženi koja je izbačena iz sile SDA, koja nije dopustila da se realiziraju talovi s Tur-

d mog prethodnog teksta na temu izbora prošlo je šest godina. U tih Ošest godina, ma koliko se naizgled

činilo da jest, ipak se tek malo što pro-mijenilo. Izgleda da nisam postala pa-metnija. Ni ja, ni drugi oko mene.

Ja jer i dalje pišem i plačem nad pro-livenim mlijekom, drugi jer su ga prolili. Ili gledali dok se prolijeva, a i to je su-djelovanje, jer zajednička nam je krava.

Na samom početku vam je već jasno kako ja vidim lokalne izbore koji su iza nas. Za veći dio zemlje loša prognoza vre-mena. Budućeg vremena, na koje smo mogli utjecati, a nismo. Birali smo istu vlast. Svi od reda.

I ne znam ni čemu ova moja postiz-borna kuknjava. Imali smo točna predvi-đanja. Za svih 79 općina. I to mjesecima unaprijed. Mogli smo znati što nas čeka. Ma, mogli smo znati unaprijed i godina-ma, kada su krenuli prvi autobusi ma-hom dvadesetogodišnjaka s kartom u jednom smjeru i putovnicama. Sav naš poraz se ogleda na fotografijama nasmi-janih lica s ulica Beča i Münchena. Naš poraz je njihova pobjeda.

A vi dobro znate tko su oni. Gledate ih više od dvadeset godina. I nastavit ćete ih ovdje gledati, a ne k'o svoju djecu u dijaspori, preko fotografija.

A nije da niste imali izbora, barem kada je riječ o Fojnici, mogla se dogoditi drastična promjena. Vjerujem da ste do-bro upućeni da je kandidatkinja bila, uz

cima i Arapima, i da visočka zemlja po-stane tuđa, kao što postaje Prokoško je-zero, a polako i cijela Fojnica.

Oni vjeruju u "neovisna žena".Neovisno zna skupo koštati, naučili

smo to i na primjeru kolege Ismara, koji je pretučen nakon emisije predizbornog sučeljavanja na visočkoj televiziji, ali su Visočani znali koga nagraditi, a koga će kazniti za sve do sada.

Nemojte misliti da se ovdje, što bi su-građani rekli, ibretim ja. Ne, ja vas samo podsjećam da ste izabrali istog čovjeka, načelnika (čuj mene, ministra poljopri-vrede i kauboja) koji nije učinio ništa. I neće. Bar ne za vas. Kao što neće ni oni iz drugih općina. Zašto bi se itko trudio, kad vi glasate i bez toga.

Ali ne brinite! Sindrom "nek' je najgo-ri, al' je naš" je zahvatio i druge. Možete zajedno kukati.

Nisu imuni čak ni u susjednim nam državama. U Hrvatskoj, nakon svih HDZ-ovih afera, samo promijenite na vrhu lika i on na osnovu simpatičnog štreberskog izgleda osvaja. U Srbiji se i pjesme pjeva-le, kako te "sistem laže", digla se nacija, al'na dan izbora pjesma utihnula.

To je, dragi moji, čisti mazohizam.I zato bih vas pozdravila do sljedećih

izbora i poručila: kad volite da vas muče i je*u, neka, to vam i treba!

I nemoj da se ne'ko žalio! Kad samo pomislite na to sjetite se da ste to vi (većina) napravili 2. listopada.

Uz proizvođače i kreativce "Fojnička

trpeza" okupila je i brojne djelatnike us-

lužnih djelatnosti, prije svega u rural-

nom turizmu, koji je jedna od perspek-

tiva razvitka Fojnice, kao i cjelokupne

središnje Bosne. Promovirajući turistič-

ke potencijale, izlagači su poručili koje

ovaj kraj ima što za ponuditi.

Sajmovi poput Fojničke trpeze su od

velikog značaja za sektor ruralnog

turizma i tradicionalnih proizvoda, jer se

na taj način upoznaju i umrežavaju svi

akteri ove oblasti, poručili su organiza-

tori, Udruženja proizvođača zdrave

hrane kao i sudionici ovog događaja.

Domaći proizvođači zdrave hrane su 5. listopada 2016. godine u Fojnici, is-pred hotela "Stari grad" prostrili još jed-nu "Fojničku trpezu", znatno bogatiju i ljepšu od svih dosadašnjih. Obilježilo ju je pravo bogatstvo domaćih proizvoda te rukotvorina ljudi iz ove kao i okolnih srednjobosanskih općina. Uz Fojničane, na ovogodišnjoj, četvrtoj po redu trpezi, izlagali su i proizvođači iz Kreševa, Va-reša i Kaknja. Ponovo su se na stolovima boja jeseni mogli pronaći domaći džemo-vi, sokovi, sirupi, razne vrste sireva, me-sa, povrća, raznih vrsta pčelinjih proiz-voda te mnogobrojne rukotvorine.

FOJNIČKAŠKRINJARETROVIZOR

Nemoj da se ne'ko žalio!Piše:

Ivana CVJETKOVIĆOdržana još jedna "Fojnička trpeza"Ana Popović

8 9BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

FOJNIČKAŠKRINJAKOMENTAR

dva gospodina, gospođica s prve stranice ovih novina.

Neovisna u svakom smislu, što je po meni najvažnija, kako ljudska, tako i politička osobina.

Na pamet mi ne pada da pričam o zemljama koje su ekonomski među naj-uspješnijim, a gdje su upravo žene na visokim političkim pozicijama, jer sam potpuno svjesna nespremnosti bosan-sko-hercegovačkog društva da prihvati ženu hjerarhijski iznad.

Ne moram vam ni govoriti da su žene manje korumpirane, organiziranije, od-govornije, humanije... Kako imam isku-stva, znam, sve te činjenice ćete shvatiti kao feminizam.

No ovo naglasiti moram - ova žena dolazi iz privatnog sektora. Već je dovoljno i za sebe i za druge napravila. Uspješna je doktorica i pjesnikinja. Su-djelovala sam u kampanji, bila sam pot-puno svjesna realnog stanja, ali nekako sam se ipak nadala.

Naivno, znam. Nismo mi ta razina. Nismo pametni

kao Visočani, koje mi, hej, mi (!) ismija-vamo zbog pronalaska piramida. Oni su ponovno ženi pokolonili mandat. Ženi koja je izbačena iz sile SDA, koja nije dopustila da se realiziraju talovi s Tur-

d mog prethodnog teksta na temu izbora prošlo je šest godina. U tih Ošest godina, ma koliko se naizgled

činilo da jest, ipak se tek malo što pro-mijenilo. Izgleda da nisam postala pa-metnija. Ni ja, ni drugi oko mene.

Ja jer i dalje pišem i plačem nad pro-livenim mlijekom, drugi jer su ga prolili. Ili gledali dok se prolijeva, a i to je su-djelovanje, jer zajednička nam je krava.

Na samom početku vam je već jasno kako ja vidim lokalne izbore koji su iza nas. Za veći dio zemlje loša prognoza vre-mena. Budućeg vremena, na koje smo mogli utjecati, a nismo. Birali smo istu vlast. Svi od reda.

I ne znam ni čemu ova moja postiz-borna kuknjava. Imali smo točna predvi-đanja. Za svih 79 općina. I to mjesecima unaprijed. Mogli smo znati što nas čeka. Ma, mogli smo znati unaprijed i godina-ma, kada su krenuli prvi autobusi ma-hom dvadesetogodišnjaka s kartom u jednom smjeru i putovnicama. Sav naš poraz se ogleda na fotografijama nasmi-janih lica s ulica Beča i Münchena. Naš poraz je njihova pobjeda.

A vi dobro znate tko su oni. Gledate ih više od dvadeset godina. I nastavit ćete ih ovdje gledati, a ne k'o svoju djecu u dijaspori, preko fotografija.

A nije da niste imali izbora, barem kada je riječ o Fojnici, mogla se dogoditi drastična promjena. Vjerujem da ste do-bro upućeni da je kandidatkinja bila, uz

cima i Arapima, i da visočka zemlja po-stane tuđa, kao što postaje Prokoško je-zero, a polako i cijela Fojnica.

Oni vjeruju u "neovisna žena".Neovisno zna skupo koštati, naučili

smo to i na primjeru kolege Ismara, koji je pretučen nakon emisije predizbornog sučeljavanja na visočkoj televiziji, ali su Visočani znali koga nagraditi, a koga će kazniti za sve do sada.

Nemojte misliti da se ovdje, što bi su-građani rekli, ibretim ja. Ne, ja vas samo podsjećam da ste izabrali istog čovjeka, načelnika (čuj mene, ministra poljopri-vrede i kauboja) koji nije učinio ništa. I neće. Bar ne za vas. Kao što neće ni oni iz drugih općina. Zašto bi se itko trudio, kad vi glasate i bez toga.

Ali ne brinite! Sindrom "nek' je najgo-ri, al' je naš" je zahvatio i druge. Možete zajedno kukati.

Nisu imuni čak ni u susjednim nam državama. U Hrvatskoj, nakon svih HDZ-ovih afera, samo promijenite na vrhu lika i on na osnovu simpatičnog štreberskog izgleda osvaja. U Srbiji se i pjesme pjeva-le, kako te "sistem laže", digla se nacija, al'na dan izbora pjesma utihnula.

To je, dragi moji, čisti mazohizam.I zato bih vas pozdravila do sljedećih

izbora i poručila: kad volite da vas muče i je*u, neka, to vam i treba!

I nemoj da se ne'ko žalio! Kad samo pomislite na to sjetite se da ste to vi (većina) napravili 2. listopada.

Uz proizvođače i kreativce "Fojnička

trpeza" okupila je i brojne djelatnike us-

lužnih djelatnosti, prije svega u rural-

nom turizmu, koji je jedna od perspek-

tiva razvitka Fojnice, kao i cjelokupne

središnje Bosne. Promovirajući turistič-

ke potencijale, izlagači su poručili koje

ovaj kraj ima što za ponuditi.

Sajmovi poput Fojničke trpeze su od

velikog značaja za sektor ruralnog

turizma i tradicionalnih proizvoda, jer se

na taj način upoznaju i umrežavaju svi

akteri ove oblasti, poručili su organiza-

tori, Udruženja proizvođača zdrave

hrane kao i sudionici ovog događaja.

Domaći proizvođači zdrave hrane su 5. listopada 2016. godine u Fojnici, is-pred hotela "Stari grad" prostrili još jed-nu "Fojničku trpezu", znatno bogatiju i ljepšu od svih dosadašnjih. Obilježilo ju je pravo bogatstvo domaćih proizvoda te rukotvorina ljudi iz ove kao i okolnih srednjobosanskih općina. Uz Fojničane, na ovogodišnjoj, četvrtoj po redu trpezi, izlagali su i proizvođači iz Kreševa, Va-reša i Kaknja. Ponovo su se na stolovima boja jeseni mogli pronaći domaći džemo-vi, sokovi, sirupi, razne vrste sireva, me-sa, povrća, raznih vrsta pčelinjih proiz-voda te mnogobrojne rukotvorine.

FOJNIČKAŠKRINJARETROVIZOR

Nemoj da se ne'ko žalio!Piše:

Ivana CVJETKOVIĆOdržana još jedna "Fojnička trpeza"Ana Popović

10 11BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

FOJNIČKAŠKRINJA

ovoj veličanstvenoj likovnoj koloniji do-bili smo od Veleposlanstva Bosne i Her-cegovine u Francuskoj. Od 19. do 25. sep-tembra umjetnici iz Zavoda stvarali su, zajedno s ostalim sudionicima akade-mije koji su dolazili iz različitih zemalja, neizrecivo kreativna djela. Za slike na-stale u prethodnim danima na akademiji održana je aukcija, a rad naše Hajre Či-karić prodan je za 120 eura, a zatim su sve slike izložene u muzeju "Musee de l' Anconiade" u Saint Tropezu.

Moramo napomenuti da je profesio-nalni fotograf cijele manifestacije bio Mi-lomir Kovačević – Strašni, dugogodišnji prijatelj naše kuće. Za naše korisnike je organizirano i krstarenje brodom.

Zahvaljujemo se organizatorima i Veleposlanstvu BiH što su i ovaj put pru-žili priliku korisnicima Zavoda Drin da putuju, uživaju i osvoje Saint Tropez svo-jom posjetom.

Već 22. godinu za redom zaplovila je Flota mira u sklopu najvećeg međuna-rodnog socijalno-pedagoškog projekta u Europi – Mirno more, a kojoj je već 4. godinu za redom domaćin luka Marina Kaštela.

MIRNO MORE 2016.

PONOVNO U SAINT TROPEZU

Saint Tropez, utočište bogatih i slav-nih, destinacija je koja je i nama već drugi put postala dostupna i u kojoj je četvero naših korisnika zajedno s dvije socijalne radnice provelo nezaboravne trenutke, ali i ostavilo značajne tragove.

Četiri korisnika Zavoda Drin, koji imaju izražene umjetničke talente iz ob-lasti slikarstva, u pratnji Melise Pubović i Amele Drinić, sudjelovali su na koloniji pod nazivom ART ET HANDICAP MEN-TAL, koja je održana od 19. do 25. sep-tembra 2016. godine u Saint Tropezu. Ovu manifestaciju organizirala je asoci-jacija I'Ceuvre Saint-Jeannaise, s ciljem promoviranja pomirenja i izjednačava-nja ljudi. Pozivnicu da sudjelujemo na

Mirno more 2016. započelo je 17. rujna kada su posade stotinjak brodova s djecom i mladima krenuli na jedrenje iz raznih dalmatinskih luka i dva dana obilazili obalu. Nakon krstarenja 20. rujna okupili su se u Marini Kaštela.

Friedensflotte Mirno more, austrijska neprofitna organizacija, zalaže se za toleranciju, integraciju i MIRNO druže-nje, realizira određene projekte za socijalno ugroženu djecu širom svijeta. Jedan od tih projekata jest i krstarenje Jadranom jednom godišnje. Tako su i na-ši korisnici u pratnji svog stručnog vodi-telja, evo drugu godinu, bili sudionici ovog prelijepog događaja.

Mirno more najveći je socijalno-pedagoški projekt u Europi. Cilj projekta je omogućiti kronično bolesnoj, margi-naliziranoj, socijalno ugroženoj djeci te djeci s fizičkim i psihičkim poteškoćama da zajednički jedreći po hrvatskoj obali provedu tjedan mira i družeći se odbace predrasude prema različitim socijalnim, vjerskim i etničkim skupinama.

Moto ovog jedinstvenog projekta u svijetu je: “ODBACITI PREDRASUDE!”.

Dan za danom, druženje, upoznava-nje, kupanje, zabave... vrijeme je letjelo.

Krstarenje je bilo puno iznenađenja, na koje nitko nije ostao ravnodušan. Na-ša trojka zadovoljna i nasmijana vratila se u Zavod puni pozitivnih utisaka, pre-divnih trenutaka koje će zauvijek pam-titi.

NAŠI SUGRAĐANI

DRŽAVNO PRVENSTVO SPECIJALNE OLIMPIJADE BIH U STONOM TENISU - SREBRENICA 2016.

U Srebrenici 1. oktobra 2016. godine održano je Državno prvenstvo Specijal-ne olimpijade BiH u stonom tenisu. Na ovoj sportskoj manifestaciji sudjelovalo je 10 ekipa, 50 natjecatelja iz cijele BiH.

Tehnički organizatori Prvenstva su bili Udruženje "Leptir" Srebrenica i Sportski savez nedovoljno razvijenih lica

Republike Srpske. Drago nam je da naši korisnici imaju dosta prilika da se kroz sportska natjecanja druže s ekipama iz različitih udruženja, te izlazeći iz Zavoda što više integriraju u društvo.

Naši stolnoteniseri, kao i uvijek, osvjetlali su obraz Zavoda Drin. Vratili su se s 5 osvojenih medalja, 4 zlata i 1 srebro, i to: Spomenko Martinović, Zdenko Jaković, Renato Skočibušić i Mir-nesa Tosunović (zlato); Albin Memić (srebro).

DANI KRUHA I PLODOVA ZEMLJE - FOJNICA 2016.

U organizaciji roditelja, učenika i uči-telja Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" Gojevići - Fojnica i ove godine obilježeni su "Dani kruha i plodova zemlje". Doga-đaj je bio izložbeno-prodajnog karaktera te smo i mi bili pozvani da sudjelujemo.

Na navedenoj manifestaciji predsta-vila su se različita udruženja, škole te nekolicina ustanova s ovog područja. Naš Zavod je također prezentirao bogatu tr-pezu raznih ukusnih peciva, kolača te drugih prehrambenih proizvoda nasta-lih u kuhinji Zavoda Drin.

Brojne aktivnosti u Zavodu "Drin"

10 11BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

FOJNIČKAŠKRINJA

ovoj veličanstvenoj likovnoj koloniji do-bili smo od Veleposlanstva Bosne i Her-cegovine u Francuskoj. Od 19. do 25. sep-tembra umjetnici iz Zavoda stvarali su, zajedno s ostalim sudionicima akade-mije koji su dolazili iz različitih zemalja, neizrecivo kreativna djela. Za slike na-stale u prethodnim danima na akademiji održana je aukcija, a rad naše Hajre Či-karić prodan je za 120 eura, a zatim su sve slike izložene u muzeju "Musee de l' Anconiade" u Saint Tropezu.

Moramo napomenuti da je profesio-nalni fotograf cijele manifestacije bio Mi-lomir Kovačević – Strašni, dugogodišnji prijatelj naše kuće. Za naše korisnike je organizirano i krstarenje brodom.

Zahvaljujemo se organizatorima i Veleposlanstvu BiH što su i ovaj put pru-žili priliku korisnicima Zavoda Drin da putuju, uživaju i osvoje Saint Tropez svo-jom posjetom.

Već 22. godinu za redom zaplovila je Flota mira u sklopu najvećeg međuna-rodnog socijalno-pedagoškog projekta u Europi – Mirno more, a kojoj je već 4. godinu za redom domaćin luka Marina Kaštela.

MIRNO MORE 2016.

PONOVNO U SAINT TROPEZU

Saint Tropez, utočište bogatih i slav-nih, destinacija je koja je i nama već drugi put postala dostupna i u kojoj je četvero naših korisnika zajedno s dvije socijalne radnice provelo nezaboravne trenutke, ali i ostavilo značajne tragove.

Četiri korisnika Zavoda Drin, koji imaju izražene umjetničke talente iz ob-lasti slikarstva, u pratnji Melise Pubović i Amele Drinić, sudjelovali su na koloniji pod nazivom ART ET HANDICAP MEN-TAL, koja je održana od 19. do 25. sep-tembra 2016. godine u Saint Tropezu. Ovu manifestaciju organizirala je asoci-jacija I'Ceuvre Saint-Jeannaise, s ciljem promoviranja pomirenja i izjednačava-nja ljudi. Pozivnicu da sudjelujemo na

Mirno more 2016. započelo je 17. rujna kada su posade stotinjak brodova s djecom i mladima krenuli na jedrenje iz raznih dalmatinskih luka i dva dana obilazili obalu. Nakon krstarenja 20. rujna okupili su se u Marini Kaštela.

Friedensflotte Mirno more, austrijska neprofitna organizacija, zalaže se za toleranciju, integraciju i MIRNO druže-nje, realizira određene projekte za socijalno ugroženu djecu širom svijeta. Jedan od tih projekata jest i krstarenje Jadranom jednom godišnje. Tako su i na-ši korisnici u pratnji svog stručnog vodi-telja, evo drugu godinu, bili sudionici ovog prelijepog događaja.

Mirno more najveći je socijalno-pedagoški projekt u Europi. Cilj projekta je omogućiti kronično bolesnoj, margi-naliziranoj, socijalno ugroženoj djeci te djeci s fizičkim i psihičkim poteškoćama da zajednički jedreći po hrvatskoj obali provedu tjedan mira i družeći se odbace predrasude prema različitim socijalnim, vjerskim i etničkim skupinama.

Moto ovog jedinstvenog projekta u svijetu je: “ODBACITI PREDRASUDE!”.

Dan za danom, druženje, upoznava-nje, kupanje, zabave... vrijeme je letjelo.

Krstarenje je bilo puno iznenađenja, na koje nitko nije ostao ravnodušan. Na-ša trojka zadovoljna i nasmijana vratila se u Zavod puni pozitivnih utisaka, pre-divnih trenutaka koje će zauvijek pam-titi.

NAŠI SUGRAĐANI

DRŽAVNO PRVENSTVO SPECIJALNE OLIMPIJADE BIH U STONOM TENISU - SREBRENICA 2016.

U Srebrenici 1. oktobra 2016. godine održano je Državno prvenstvo Specijal-ne olimpijade BiH u stonom tenisu. Na ovoj sportskoj manifestaciji sudjelovalo je 10 ekipa, 50 natjecatelja iz cijele BiH.

Tehnički organizatori Prvenstva su bili Udruženje "Leptir" Srebrenica i Sportski savez nedovoljno razvijenih lica

Republike Srpske. Drago nam je da naši korisnici imaju dosta prilika da se kroz sportska natjecanja druže s ekipama iz različitih udruženja, te izlazeći iz Zavoda što više integriraju u društvo.

Naši stolnoteniseri, kao i uvijek, osvjetlali su obraz Zavoda Drin. Vratili su se s 5 osvojenih medalja, 4 zlata i 1 srebro, i to: Spomenko Martinović, Zdenko Jaković, Renato Skočibušić i Mir-nesa Tosunović (zlato); Albin Memić (srebro).

DANI KRUHA I PLODOVA ZEMLJE - FOJNICA 2016.

U organizaciji roditelja, učenika i uči-telja Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić" Gojevići - Fojnica i ove godine obilježeni su "Dani kruha i plodova zemlje". Doga-đaj je bio izložbeno-prodajnog karaktera te smo i mi bili pozvani da sudjelujemo.

Na navedenoj manifestaciji predsta-vila su se različita udruženja, škole te nekolicina ustanova s ovog područja. Naš Zavod je također prezentirao bogatu tr-pezu raznih ukusnih peciva, kolača te drugih prehrambenih proizvoda nasta-lih u kuhinji Zavoda Drin.

Brojne aktivnosti u Zavodu "Drin"

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

jeku prepušten daljnji rad. Jedino je, zbog nedostatka putova, bio otežan transport pa je konjska samarica bila osnovno sredstvo za prijenos tereta.

Malo je onih koji se mogu pohvaliti kako savršeno poznaju Dugo Brdo; svaki njegov kutak, čak i oni koji su u njemu proveli čobanske godine ili zaradili miro-vinu kao šumski radnici. Skrušeno pri-znajem kako sam ga upoznao tek po rub-nim dijelovima, bliže Gvožđanskoj dolini, ali sam zahvaljujući brojnim kazivačima, ljudima rođenim i odraslim u Dugom Br-du mogao napisati ovu priču iz njegove prošlosti.

Kako započeti? Hoću li čitatelje "Foj-ničke škrinje" povesti u šetnju najčešće korištenom dionicom iz Bakovića pa neizbježnom uzbrdicom uz Glavicu po-kraj "Tulešine" kuće (Anto Cvjetković) uz

neznatna skretanja, gotovo okomitim starim putom, izbiti na njive pri čijem su vrhu ruševine Šušnjara odakle puca po-gled na Gvožđansku dolinu i dalje preko Otigošća u prostranstva što se gube u tami daljine ili krenuti iz Gojevića??

S razlogom sam izabrao drugu opciju; putovanje iz Gojevića u društvu Mate Re-mića, komunikativnog, uvijek raspolože-nog čovjeka koji je rođen i odrastao u Dugom Brdu, a i danas je čest posjetitelj rodne kuće iza Krešetovog brijega.

Samo stotinjak koraka trebalo nam je od njegove kuće do šume kako bismo se dokopali hladovine i krenuli uzbrdicom pored Mračnog potoka uz tzv. Markovi-nu, ostavljajući za leđima Gojeviće u mi-ru nedjeljnog ranog popodneva. Pratim Matu i u sebi se čudim; mnogima bi mla-đima "duša izašla na nos" uz takvu uzbr-dicu, ali ovaj vitalni, dobroćudni čovjek sa 77 na plećima i sjekiricom u ruci (u šumu se ne ide bez sjekirice!) ne zastaj-kuje već u hodu priča čija je koja krčevi-na, a zapravo danas šuma. Uskoro smo izbili na čistinu koja je očima otvorila no-ve prizore. S desne strane, na Krešeto-vom brijegu, pažnju mi je privukao

eki nazivi toliko pristaju onome če-mu su dati pa se čini kako jedno-Nstavno i ne postoje druge riječi koje

bi ih adekvatno zamijenile. Takav se do-jam stječe i prilikom spomena pojma Dugo Brdo. S obzirom na golemo pro-stranstvo koje zauzima, počevši od Male ploče s lijeve strane rijeke Bistrice, pa sve do Brložnjaka iznad Dusine, ovo brdo ob-raslo bjelogoričnom šumom i ispresije-cano mnoštvom potoka prikladniji naziv nije moglo dobiti.

Tragovi ljudske djelatnosti u davna vremena vidljivi su posvuda po Dugom Brdu. To se odnosi prije svega na mnoge prirodne i vještačke upine (uvale) na ko-jima se nekoć u žegama kadio drveni ugljen. Najvažnije preduvjete darovala je priroda - bukovu šumu i vodu (potrebnu u procesu vađenja ugljena) dok je čov-

kod Ive. Kamene ostatke te prve djedove kućice na brijegu, a osobito one druge uz potok, Mato i danas pamti. Pročitao sam zanimljivo Odobrenje za mlin na tom, vodom bogatom, potoku Kaiševcu (izvire ispod Alijine ravni) iz 1915. godine koje je dobio Ivo Remić, Perin sin, iz općine Gojevići, kotara Fojnica, a koje je do danas sačuvao Mato. Izdato je u Sarajevu s potpisom okružnog predstojnika, na temelju naredbe zemaljske vlade iz 1889. godine, a u Dozvoli su navedeni uvjeti koji se moraju ispoštovati (jedno

"uljez" što usred prirode strši prema nebu. Mato mi pojašnjava kako je dao da nakon zadnjeg rata mostarski Eronet na njegovoj zemlji postavi repetitor za TV signal, a zauzvrat dovedena mu je struja u staru kuću, udaljenu nekoliko stupova.

Koračajući prema toj kući uz potok, moj vodič je iznosio svoja znanja o vlas-titim korijenima, a kako i ja nisam kre-nuo nespreman, potkrepljivao sam ga podacima iz crkvenih matica.

Remići su stari rod u Bistrici, a njegov rodonačelnik je Ivo Remić koji je s Ivkom r. Kalem (vj. 1861.) počeo stvarati po-tomstvo.

Iz Bistrice je u Dugo Brdo doselio njegov unuk Ivo Remić, sin Petra i Ane r. Baban iz Bistrice. Oženjen Marom r. Tuka (vj. 1882.) imali su petero djece u Bistrici kad su odlučili napustiti obiteljsku za-jednicu i osamostaliti se u gvožđanskom kraju gdje im se rodilo još petero djece. I pored spoznaje kako je smrtnost novo-rođenčadi i djece bila velika zapanjuje podatak da je od tih desetero djece svega njih troje ostalo na životu i za sobom ostavilo potomstvo: Pero (1889.), Ruža (1896., ud. Miličević) i Toma (1902.). Bio je i Stipo (1909.), snažan mladić, dobro bacao kamen s ramena, ali je umro nakon dolaska iz vojske.

Prvu kućicu Ivo je sagradio u zavjet-rini velikog brijega iznad Gojevića prema Dugom Brdu koji je dobio naziv Krešetov Brijeg (kao i potok Kaiševac koji protječe u blizini) po najmenici (najamnici) ro-dom iz Kreševa koja je godinama služila

kolo, količina vode koja se mora ostaviti itd.). Na susjednom potoku zvanom Gra-jin (po nadimku Kneževića – Graho/Gra-jo) bili su mlinovi: Martina Kneževića, "Pepanov", Mate Bebleka "Mateta", Sti-pinov“ i mlin Nike Markije.

Bilo je rano popodne, rosa još nije nestala iz sjenovitih dijelova kad smo se našli pred Matinom rodnom kućom. Ugodan je osjećaj slušati žubor potoka u zelenilu rajskog mira premda Mato pri-znaje da nije baš na pogodnom mjestu; zbog blizine potoka i osojčine malo je vremena sunce obasjava. Ali, ljudi su u to vrijeme birali upravo mjesta blizu vode, pogodna za stoku, vodenicu…

Evocirajući uspomene na djetinjstvo i mladost koje imaju i tužnih poglavlja (morao u najam poput ostale braće) nije mogao odoljeti kozarici (tamburici) oka-čenoj na zidu pa ju je dohvatio i potegnuo po žicama melodiju koju je davno naučio od Matijaša Buće dok je bio član KPD-a "Matija Gubec" iz Bakovića.

U blizini kuće, uz potok, nekoć su Remići vadili kamen krečnjak, pekli u krečani, koristili za gradnju i prodavali. Dobar stručnjak za taj posao bio je Anto Remić. Moj vodič Mato saselio je 1975. godine u Gojeviće s obitelji, u vlastitu kuću sagrađenu na zemljištu kupljenom od Mate Miličevića – Pele.

Prvi susjedi Remićima bili su Boš-njaci "Žeravini" na prijevoju iznad njih udaljeni 200-tinjak metara. Premda da-nas nitko ne živi u kući obnovljenoj na-kon zadnjeg rata, dobar dio njiva je pokošen pa je milina pogledati mnoge

Piše: Tomislav BošnjakPiše: Tomislav Bošnjak

Dugo BrdoDugo Brdo

Dugom Brdu život su udahnuli većinom doseljenici kojima je Bistrica postala pretijesna pa su na novim krčevinama zaživjeli potomci Šušnjara, Remića, Markovića, Kapetanovića i Markija. Ostaci kamenih zidina i poneka obnovljena vikendica danas su samo svjedoci na ta ne odveć daleka vremena.

Mato Remić ispred rodne kuće uz Krešetov potok

Juro i Anđa Bošnjak "Žerava" sa kćerkama Ružicom i Maricom

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

jeku prepušten daljnji rad. Jedino je, zbog nedostatka putova, bio otežan transport pa je konjska samarica bila osnovno sredstvo za prijenos tereta.

Malo je onih koji se mogu pohvaliti kako savršeno poznaju Dugo Brdo; svaki njegov kutak, čak i oni koji su u njemu proveli čobanske godine ili zaradili miro-vinu kao šumski radnici. Skrušeno pri-znajem kako sam ga upoznao tek po rub-nim dijelovima, bliže Gvožđanskoj dolini, ali sam zahvaljujući brojnim kazivačima, ljudima rođenim i odraslim u Dugom Br-du mogao napisati ovu priču iz njegove prošlosti.

Kako započeti? Hoću li čitatelje "Foj-ničke škrinje" povesti u šetnju najčešće korištenom dionicom iz Bakovića pa neizbježnom uzbrdicom uz Glavicu po-kraj "Tulešine" kuće (Anto Cvjetković) uz

neznatna skretanja, gotovo okomitim starim putom, izbiti na njive pri čijem su vrhu ruševine Šušnjara odakle puca po-gled na Gvožđansku dolinu i dalje preko Otigošća u prostranstva što se gube u tami daljine ili krenuti iz Gojevića??

S razlogom sam izabrao drugu opciju; putovanje iz Gojevića u društvu Mate Re-mića, komunikativnog, uvijek raspolože-nog čovjeka koji je rođen i odrastao u Dugom Brdu, a i danas je čest posjetitelj rodne kuće iza Krešetovog brijega.

Samo stotinjak koraka trebalo nam je od njegove kuće do šume kako bismo se dokopali hladovine i krenuli uzbrdicom pored Mračnog potoka uz tzv. Markovi-nu, ostavljajući za leđima Gojeviće u mi-ru nedjeljnog ranog popodneva. Pratim Matu i u sebi se čudim; mnogima bi mla-đima "duša izašla na nos" uz takvu uzbr-dicu, ali ovaj vitalni, dobroćudni čovjek sa 77 na plećima i sjekiricom u ruci (u šumu se ne ide bez sjekirice!) ne zastaj-kuje već u hodu priča čija je koja krčevi-na, a zapravo danas šuma. Uskoro smo izbili na čistinu koja je očima otvorila no-ve prizore. S desne strane, na Krešeto-vom brijegu, pažnju mi je privukao

eki nazivi toliko pristaju onome če-mu su dati pa se čini kako jedno-Nstavno i ne postoje druge riječi koje

bi ih adekvatno zamijenile. Takav se do-jam stječe i prilikom spomena pojma Dugo Brdo. S obzirom na golemo pro-stranstvo koje zauzima, počevši od Male ploče s lijeve strane rijeke Bistrice, pa sve do Brložnjaka iznad Dusine, ovo brdo ob-raslo bjelogoričnom šumom i ispresije-cano mnoštvom potoka prikladniji naziv nije moglo dobiti.

Tragovi ljudske djelatnosti u davna vremena vidljivi su posvuda po Dugom Brdu. To se odnosi prije svega na mnoge prirodne i vještačke upine (uvale) na ko-jima se nekoć u žegama kadio drveni ugljen. Najvažnije preduvjete darovala je priroda - bukovu šumu i vodu (potrebnu u procesu vađenja ugljena) dok je čov-

kod Ive. Kamene ostatke te prve djedove kućice na brijegu, a osobito one druge uz potok, Mato i danas pamti. Pročitao sam zanimljivo Odobrenje za mlin na tom, vodom bogatom, potoku Kaiševcu (izvire ispod Alijine ravni) iz 1915. godine koje je dobio Ivo Remić, Perin sin, iz općine Gojevići, kotara Fojnica, a koje je do danas sačuvao Mato. Izdato je u Sarajevu s potpisom okružnog predstojnika, na temelju naredbe zemaljske vlade iz 1889. godine, a u Dozvoli su navedeni uvjeti koji se moraju ispoštovati (jedno

"uljez" što usred prirode strši prema nebu. Mato mi pojašnjava kako je dao da nakon zadnjeg rata mostarski Eronet na njegovoj zemlji postavi repetitor za TV signal, a zauzvrat dovedena mu je struja u staru kuću, udaljenu nekoliko stupova.

Koračajući prema toj kući uz potok, moj vodič je iznosio svoja znanja o vlas-titim korijenima, a kako i ja nisam kre-nuo nespreman, potkrepljivao sam ga podacima iz crkvenih matica.

Remići su stari rod u Bistrici, a njegov rodonačelnik je Ivo Remić koji je s Ivkom r. Kalem (vj. 1861.) počeo stvarati po-tomstvo.

Iz Bistrice je u Dugo Brdo doselio njegov unuk Ivo Remić, sin Petra i Ane r. Baban iz Bistrice. Oženjen Marom r. Tuka (vj. 1882.) imali su petero djece u Bistrici kad su odlučili napustiti obiteljsku za-jednicu i osamostaliti se u gvožđanskom kraju gdje im se rodilo još petero djece. I pored spoznaje kako je smrtnost novo-rođenčadi i djece bila velika zapanjuje podatak da je od tih desetero djece svega njih troje ostalo na životu i za sobom ostavilo potomstvo: Pero (1889.), Ruža (1896., ud. Miličević) i Toma (1902.). Bio je i Stipo (1909.), snažan mladić, dobro bacao kamen s ramena, ali je umro nakon dolaska iz vojske.

Prvu kućicu Ivo je sagradio u zavjet-rini velikog brijega iznad Gojevića prema Dugom Brdu koji je dobio naziv Krešetov Brijeg (kao i potok Kaiševac koji protječe u blizini) po najmenici (najamnici) ro-dom iz Kreševa koja je godinama služila

kolo, količina vode koja se mora ostaviti itd.). Na susjednom potoku zvanom Gra-jin (po nadimku Kneževića – Graho/Gra-jo) bili su mlinovi: Martina Kneževića, "Pepanov", Mate Bebleka "Mateta", Sti-pinov“ i mlin Nike Markije.

Bilo je rano popodne, rosa još nije nestala iz sjenovitih dijelova kad smo se našli pred Matinom rodnom kućom. Ugodan je osjećaj slušati žubor potoka u zelenilu rajskog mira premda Mato pri-znaje da nije baš na pogodnom mjestu; zbog blizine potoka i osojčine malo je vremena sunce obasjava. Ali, ljudi su u to vrijeme birali upravo mjesta blizu vode, pogodna za stoku, vodenicu…

Evocirajući uspomene na djetinjstvo i mladost koje imaju i tužnih poglavlja (morao u najam poput ostale braće) nije mogao odoljeti kozarici (tamburici) oka-čenoj na zidu pa ju je dohvatio i potegnuo po žicama melodiju koju je davno naučio od Matijaša Buće dok je bio član KPD-a "Matija Gubec" iz Bakovića.

U blizini kuće, uz potok, nekoć su Remići vadili kamen krečnjak, pekli u krečani, koristili za gradnju i prodavali. Dobar stručnjak za taj posao bio je Anto Remić. Moj vodič Mato saselio je 1975. godine u Gojeviće s obitelji, u vlastitu kuću sagrađenu na zemljištu kupljenom od Mate Miličevića – Pele.

Prvi susjedi Remićima bili su Boš-njaci "Žeravini" na prijevoju iznad njih udaljeni 200-tinjak metara. Premda da-nas nitko ne živi u kući obnovljenoj na-kon zadnjeg rata, dobar dio njiva je pokošen pa je milina pogledati mnoge

Piše: Tomislav BošnjakPiše: Tomislav Bošnjak

Dugo BrdoDugo Brdo

Dugom Brdu život su udahnuli većinom doseljenici kojima je Bistrica postala pretijesna pa su na novim krčevinama zaživjeli potomci Šušnjara, Remića, Markovića, Kapetanovića i Markija. Ostaci kamenih zidina i poneka obnovljena vikendica danas su samo svjedoci na ta ne odveć daleka vremena.

Mato Remić ispred rodne kuće uz Krešetov potok

Juro i Anđa Bošnjak "Žerava" sa kćerkama Ružicom i Maricom

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Deževica Stipo je bio muški potomak, a njegovi opet sinovi Juro, Marko, Pero i Ivo. Zanimljivo je spomenuti kako je Sti-pina žena Anka, r. Glavočević s Tješila poginula 1938. godine od groma dok je na kućnom pragu u krilu držala sina Peru (1937.). Pero je ostao na životu, odra-stao, završio školu i postao učitelj. Pre-davao je neko vrijeme u Gojevićima, a danas je negdje u Prijedoru. Stipo se po-novno oženio nakon dvije godine, Katom Tolo "Rustanovom" iz Zahora, s kojom nije dugo poživio jer je nestao u II. svjet-skom ratu pa je petero djece ostalo siro-čad (dvoje još umrlo malih). Neki su

odrasli u domu za siročad, neki kod rodbine na Tješilu i ipak nekako izašli na svoje životne puteve. Jurin unuk je i poznati bivši reprezentativac Hrvatske Josip Šimunić.

Koliko god bilo ugodno uživati na je-senskom suncu i pogledu od Žeravinih kuća, nismo se dugo zadržali već nasta-vili prema zadanom cilju – Markijinim kućama na drugoj kosi. Oči ne varaju. Treba poprilično vremena kako bi se uskom stazom, preko potoka, prešao šumski pojas u kojem dominiraju ogromna bukova stabla i izbilo na imanja Markija. Usput mi je Mato pričao kako su

plastove sijena, kao u stara vremena. Zasluge za to pripadaju Predragu Staniću poznatijem po nadimku "Februar" koji živi nešto niže uz potok i drži ovce.

Prezime Bošnjak našlo se u Dugom Brdu nekoliko desetljeća nakon njihovog doseljavanja iz Hercegovine u Gvožđane.

Na krčenje i življenje u Dugom Brdu prvi se odvažio Luka Bošnjak sa ženom Anđom Miletić alias Petrić iz Lepenice. Imali su devetero djece, a lozu Bošnjaka produžio jedini sin Anto (1846.) s Ma-rom Pecirep-Pravdić izrodivši osmero djece. Od njihovog sina Marka (1888.-1935.) oženjenog Marom Močiljanin iz

našnje su Markije nastanjene u Gojevi-ćima (Mato, Anto "Braco" i Ivica "Tu-ljan"). Žicu za lovom genetski su nasli-jedili svi Nikini potomci do današnjega dana. Prepričava se anegdota kada su Matu Markiju (1912.-2004.) vlasti prive-le na saslušanje jer je ilegalno po Dugom brdu postavljao gvožđa (zamke). Istražni sudac je pred njega iznio gvožđa i upitao ga zna li što je to. Dakako da je poznao svoja gvožđa, ali se pravio nevješt pa je na opetovano pitanje odgovorio: "Ne znam, ako nije ruski plug." Samo su se mogli nasmijati njegovoj "provali". Bio je član Lovačkog društva "Divokoza" Fojni-ca od njegovog osnutka. Osim kuna koje je lovio zbog skupocjenog krzna pred njegovom cijevi živote su gubile srne, lisice, zečevi, jazavci…

Markije su krčenjem stvorile zavidno imanje na više od stotinu dunuma da bi ga kasnijom diobom počeli usitnjavati. Danas glavnina zarasta, osim dijela koji je pripao Nikolinom sinu Anti zvanom "Braco". Braco pamti tešku zimu, 1963./ 64. godine jer su bile izdale trave te go-dine pa su ljudi kosili ako je kosa mogla jednim zamahom donijeti barem jedan zalogaj ovci! Isplatilo se. Zbog pomanj-kanja sijena kresali su mnogo rašćine po Dugom Brdu, a zimi lomili i bukove mladice kako bi stoka preživjela. Bracin otac Nikola (1920.-2000.) bio je majstor

tom stazom, na nekim dijelovima veoma vrletnom, njihovi stari i omladina s fe-njerom u ruci dolazili jedni drugima na noćna sijela. Način života bio je tada neusporedivo teži, ali se za bolji nije znalo pa se i zadovoljstvo pronalazilo u naizgled sitnim stvarima.

Markije su također doselili iz Bistrice. Prvi doseljenik bio je Niko Markija (1886.-1965.), sin Stjepana i Ane r. Pavić - Tomić. Kad se 1910. godine oženio Per-kom r. Prajo Niko se odvojio iz obiteljske zajednice u Bistrici i otišao krčiti u Dugo Brdo. Prvu kućicu sagradio je na mjestu današnje vikendice "Matice" Markije, a kasnije se spustio još malo niže. Od šume stvarati oranicu nije nimalo lagan posao, ali Niko je bio navikao na kopanje. Bio je rudar po zanimanju. Radio je u rudnici-ma Bakovići i Tuzla, a mirovinu zaradio u Rumunjskoj. Po kazivanju njegovog unu-ka Ivice "Tuljana" mlad je otišao u miro-vinu (koristio je skoro pola stoljeća) pa se mogao posvetiti širenju svoga imanja. Osim toga bavio se lovom, u to vrijeme veoma unosnim poslom. Kažu da se od prodanog krzna jedne kune moglo kupiti dva para volova! Zbog toga su mnogi pokušavali biti lovci na kune, postavljali im zamke, ali malo tko kao Niko. U braku s Perkom izrodio je 13 djece, ali je na životu ostalo samo troje - sinovi Mato i Nikola, te kći Ane. Njihovi potomci da-

zidar. Sagradio je veliki broj kuća po foj-ničkim selima, među kojima i viđenijim muslimanskim obiteljima iz same čar-šije. Bio je graditelj onog starog planinar-skog doma Kiseljačana na Pogorelici, 1954. godine. Nikola je imao i svoj poseban obred: obvezno bi nakon ručka prilegao sat vremena. Poznata je i nje-gova izreka: treba se znojiti kad pogađaš posao kako bi manje kad budeš radio. Za razliku od oca koji je cijeli radni vijek privatno majstorisao Nikolin sin "Braco" je mirovinu zaradio u poduzeću, a preko posla se također bavio građevinom.

O životu u Dugom Brdu i svojim pre-cima pričao mi je i Ivica (1950.) zvani "Tuljan". Po njegovom kazivanju živjeli su gazdinski za te prilike; imali po 120 ovaca, držali volove, konje, krave, koze (do Titove zabrane držanja iza II. svjet-skog rata). Unatoč tom "bogatstvu" rano je otišao preko granice, i tek zadnjih go-dina, kad je zajedno sa suprugom zaradio austrijsku mirovinu, dolazi na duže pe-riode u lijepo uređenu kuću u Gojevići-ma. U Dugom Brdu blizu rodne kuće da-rovao je kćerki i zetu (Austrijancu) ko-mad zemlje na kojem su sagradili viken-dicu s natpisom "Vila Austrijanac" pa nakon tolikih godina po zemlji svojih predaka trčkara jedan od potomaka Mar-kija, točno sto godina mlađi od pradjeda - Lukas-Mato (2012.), "Tuljanov" unuk iz Beča.

Mali problem Markijama pričinjavao je nedostatak vode uz kuću pa su bili pri-morani prokopati jažvu od Grajinog potoka kako bi imali pitku vodu za sebe i stoku.

San o električnoj energiji ostao je sa-mo neostvarena čežnja svih stanovnika Dugog Brda dok su gledali u osvijetljenu Gvožđansku dolinu. Struja je dovedena tek do Marka Barešića "Čile" od Slavka Šušnjare "Cencika" 1977. godine, a na-kon rata elektrificirana je (u vlastitoj režiji) i Bošnjakova vikendica strujom iz Bakovića.

Unatoč tome što nisu bili daleko udaljeni od cestovne prometnice kroz gvožđansku dolinu stanovnici Dugog Brda raštrkani s kućama godinama su se patili bez pravog kolskog puta. Tek su se 70-ih godina počeli strojevima probijati kvalitetniji putovi, kad je odljev stanov-ništva nezaustavljivo tekao. Jedni su saseljavali tek nešto bliže asfaltu Bakovi-ća i Lužina, a drugi odlazili u bijeli svijet pa je Dugo Brdo do konca 80-ih praktički ostalo bez stanovnika.

Rodbina na okupu za sv. Franu u Gojevićima polovicom 50-ih godina - Markije i Bošnjaci Pulešini

Toma (Ivo) Remić 1902-1947 Mato Markija

Marko i Marica Barešić s bogatim plodovima svoga rada

Jozo (Anto) Šušnjara "Cencik" (1910.-1980.)

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Deževica Stipo je bio muški potomak, a njegovi opet sinovi Juro, Marko, Pero i Ivo. Zanimljivo je spomenuti kako je Sti-pina žena Anka, r. Glavočević s Tješila poginula 1938. godine od groma dok je na kućnom pragu u krilu držala sina Peru (1937.). Pero je ostao na životu, odra-stao, završio školu i postao učitelj. Pre-davao je neko vrijeme u Gojevićima, a danas je negdje u Prijedoru. Stipo se po-novno oženio nakon dvije godine, Katom Tolo "Rustanovom" iz Zahora, s kojom nije dugo poživio jer je nestao u II. svjet-skom ratu pa je petero djece ostalo siro-čad (dvoje još umrlo malih). Neki su

odrasli u domu za siročad, neki kod rodbine na Tješilu i ipak nekako izašli na svoje životne puteve. Jurin unuk je i poznati bivši reprezentativac Hrvatske Josip Šimunić.

Koliko god bilo ugodno uživati na je-senskom suncu i pogledu od Žeravinih kuća, nismo se dugo zadržali već nasta-vili prema zadanom cilju – Markijinim kućama na drugoj kosi. Oči ne varaju. Treba poprilično vremena kako bi se uskom stazom, preko potoka, prešao šumski pojas u kojem dominiraju ogromna bukova stabla i izbilo na imanja Markija. Usput mi je Mato pričao kako su

plastove sijena, kao u stara vremena. Zasluge za to pripadaju Predragu Staniću poznatijem po nadimku "Februar" koji živi nešto niže uz potok i drži ovce.

Prezime Bošnjak našlo se u Dugom Brdu nekoliko desetljeća nakon njihovog doseljavanja iz Hercegovine u Gvožđane.

Na krčenje i življenje u Dugom Brdu prvi se odvažio Luka Bošnjak sa ženom Anđom Miletić alias Petrić iz Lepenice. Imali su devetero djece, a lozu Bošnjaka produžio jedini sin Anto (1846.) s Ma-rom Pecirep-Pravdić izrodivši osmero djece. Od njihovog sina Marka (1888.-1935.) oženjenog Marom Močiljanin iz

našnje su Markije nastanjene u Gojevi-ćima (Mato, Anto "Braco" i Ivica "Tu-ljan"). Žicu za lovom genetski su nasli-jedili svi Nikini potomci do današnjega dana. Prepričava se anegdota kada su Matu Markiju (1912.-2004.) vlasti prive-le na saslušanje jer je ilegalno po Dugom brdu postavljao gvožđa (zamke). Istražni sudac je pred njega iznio gvožđa i upitao ga zna li što je to. Dakako da je poznao svoja gvožđa, ali se pravio nevješt pa je na opetovano pitanje odgovorio: "Ne znam, ako nije ruski plug." Samo su se mogli nasmijati njegovoj "provali". Bio je član Lovačkog društva "Divokoza" Fojni-ca od njegovog osnutka. Osim kuna koje je lovio zbog skupocjenog krzna pred njegovom cijevi živote su gubile srne, lisice, zečevi, jazavci…

Markije su krčenjem stvorile zavidno imanje na više od stotinu dunuma da bi ga kasnijom diobom počeli usitnjavati. Danas glavnina zarasta, osim dijela koji je pripao Nikolinom sinu Anti zvanom "Braco". Braco pamti tešku zimu, 1963./ 64. godine jer su bile izdale trave te go-dine pa su ljudi kosili ako je kosa mogla jednim zamahom donijeti barem jedan zalogaj ovci! Isplatilo se. Zbog pomanj-kanja sijena kresali su mnogo rašćine po Dugom Brdu, a zimi lomili i bukove mladice kako bi stoka preživjela. Bracin otac Nikola (1920.-2000.) bio je majstor

tom stazom, na nekim dijelovima veoma vrletnom, njihovi stari i omladina s fe-njerom u ruci dolazili jedni drugima na noćna sijela. Način života bio je tada neusporedivo teži, ali se za bolji nije znalo pa se i zadovoljstvo pronalazilo u naizgled sitnim stvarima.

Markije su također doselili iz Bistrice. Prvi doseljenik bio je Niko Markija (1886.-1965.), sin Stjepana i Ane r. Pavić - Tomić. Kad se 1910. godine oženio Per-kom r. Prajo Niko se odvojio iz obiteljske zajednice u Bistrici i otišao krčiti u Dugo Brdo. Prvu kućicu sagradio je na mjestu današnje vikendice "Matice" Markije, a kasnije se spustio još malo niže. Od šume stvarati oranicu nije nimalo lagan posao, ali Niko je bio navikao na kopanje. Bio je rudar po zanimanju. Radio je u rudnici-ma Bakovići i Tuzla, a mirovinu zaradio u Rumunjskoj. Po kazivanju njegovog unu-ka Ivice "Tuljana" mlad je otišao u miro-vinu (koristio je skoro pola stoljeća) pa se mogao posvetiti širenju svoga imanja. Osim toga bavio se lovom, u to vrijeme veoma unosnim poslom. Kažu da se od prodanog krzna jedne kune moglo kupiti dva para volova! Zbog toga su mnogi pokušavali biti lovci na kune, postavljali im zamke, ali malo tko kao Niko. U braku s Perkom izrodio je 13 djece, ali je na životu ostalo samo troje - sinovi Mato i Nikola, te kći Ane. Njihovi potomci da-

zidar. Sagradio je veliki broj kuća po foj-ničkim selima, među kojima i viđenijim muslimanskim obiteljima iz same čar-šije. Bio je graditelj onog starog planinar-skog doma Kiseljačana na Pogorelici, 1954. godine. Nikola je imao i svoj poseban obred: obvezno bi nakon ručka prilegao sat vremena. Poznata je i nje-gova izreka: treba se znojiti kad pogađaš posao kako bi manje kad budeš radio. Za razliku od oca koji je cijeli radni vijek privatno majstorisao Nikolin sin "Braco" je mirovinu zaradio u poduzeću, a preko posla se također bavio građevinom.

O životu u Dugom Brdu i svojim pre-cima pričao mi je i Ivica (1950.) zvani "Tuljan". Po njegovom kazivanju živjeli su gazdinski za te prilike; imali po 120 ovaca, držali volove, konje, krave, koze (do Titove zabrane držanja iza II. svjet-skog rata). Unatoč tom "bogatstvu" rano je otišao preko granice, i tek zadnjih go-dina, kad je zajedno sa suprugom zaradio austrijsku mirovinu, dolazi na duže pe-riode u lijepo uređenu kuću u Gojevići-ma. U Dugom Brdu blizu rodne kuće da-rovao je kćerki i zetu (Austrijancu) ko-mad zemlje na kojem su sagradili viken-dicu s natpisom "Vila Austrijanac" pa nakon tolikih godina po zemlji svojih predaka trčkara jedan od potomaka Mar-kija, točno sto godina mlađi od pradjeda - Lukas-Mato (2012.), "Tuljanov" unuk iz Beča.

Mali problem Markijama pričinjavao je nedostatak vode uz kuću pa su bili pri-morani prokopati jažvu od Grajinog potoka kako bi imali pitku vodu za sebe i stoku.

San o električnoj energiji ostao je sa-mo neostvarena čežnja svih stanovnika Dugog Brda dok su gledali u osvijetljenu Gvožđansku dolinu. Struja je dovedena tek do Marka Barešića "Čile" od Slavka Šušnjare "Cencika" 1977. godine, a na-kon rata elektrificirana je (u vlastitoj režiji) i Bošnjakova vikendica strujom iz Bakovića.

Unatoč tome što nisu bili daleko udaljeni od cestovne prometnice kroz gvožđansku dolinu stanovnici Dugog Brda raštrkani s kućama godinama su se patili bez pravog kolskog puta. Tek su se 70-ih godina počeli strojevima probijati kvalitetniji putovi, kad je odljev stanov-ništva nezaustavljivo tekao. Jedni su saseljavali tek nešto bliže asfaltu Bakovi-ća i Lužina, a drugi odlazili u bijeli svijet pa je Dugo Brdo do konca 80-ih praktički ostalo bez stanovnika.

Rodbina na okupu za sv. Franu u Gojevićima polovicom 50-ih godina - Markije i Bošnjaci Pulešini

Toma (Ivo) Remić 1902-1947 Mato Markija

Marko i Marica Barešić s bogatim plodovima svoga rada

Jozo (Anto) Šušnjara "Cencik" (1910.-1980.)

16 17

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

stva; imao je mnogo zemlje, devet volova i ostalih goveda, konja sedlenika i prvi fijaker na općini (?) kojim se vozio u Vi-soko gdje je prodavao krzna kuna. Znao je zimi provesti mjesec dana u svome kramu u Hotunji, danima pratiti trag kune kako bi se dočepao njezinog sku-pocjenog krzna. Ponese u ruksaku hranu, krplje za hodanje po snijegu itd. Krzna su kupovali, uglavnom Židovi. Stipina je svirao uz gusle.

Stipinovi sinovi Ivo (1916.-2001.) i Anto (1922.-2007.) imali su brojno po-tomstvo. Ivina žena Ana r. Knežević-Cvi-tić iz Dusine imala je dvanaest poroda, ali nisu sva rođena djeca ostala na životu niti kasnije stvorila potomstvo pa je prezime skoro izumrlo. Oni živi davno su se rasuli po svijetu. Ivo je radio na šum-skim rižama, jedan životni period proveo s obitelji u Bačkoj da bi mirovinu zaradio u Njemačkoj. Početkom 60-ih sagradio je kuću u Lužinama gdje mu se rodila naj-mlađa kći, a i ta kuća već desetljećima samuje okružena šumom.

Poput oca Stipinov se sin Anto tako-đer ženio dvaput. Prva žena mu je bila Kata r. Kapetanović iz Bistrice (vj. 1945.) s kojom ima petero djece da bi u kasnim godinama vjenčao Ljubicu Kapetanović iz Brnjaka. Svirao je prim, a ostao upam-ćen i kao samouki slikar. Zahvaljujući njegovom ulju na platnu obitelji Markija ostala je uspomena na rodnu kuću u Dugom Brdu.

Šušnjare su starosjedioci Bistrice u kojoj su nazočni puna dva stoljeća, a u Dugo Brdo prvi se doselio Anto (1877.-1962.), sin Ive i Luce r. Orić. Po sačuvanoj priči njegovih predaka radio je u rudniku zlata i srebra u Bakovićima odakle je otišao u svijet tražiti lakši kruh. Tri go-dine o njemu se ništa nije čulo, a kada se pojavio žuljevitih ruku, bilo je jasno kako se obistinila ona narodna da nigdje nema kruha bez motike, tj. lopate. Naime, radio je u veoma teškim uvjetima nekog rud-nika u Rumunjskoj. Prilikom jednog od-laska sa sobom je poveo i Niku Markiju, ranije spominjanog susjeda iz Dugog Brda. Ostao je ukupno devet godine, a kako je od nožem zadobivene povrede počeo šepati, više nije bio za takav posao pa se vratio kući i dao na obradu zemlje. Trebalo je živjeti u jednoj kući s jeda-naestero čeljadi za što nije bila dovoljna slabašna mirovina iz Rumunjske pa je pored zemljoradnje i držanja stoke i on lovio kune. U braku s Marom Glavočević –

Jedan jedini povratnik nakon rata i današnji pravi stanovnik Dugog Brda je Marko Barešić "Čila" sa suprugom Mari-com. Vratili su se iz Švicarske prije 15-ak godina i prihvatili života na zemlji radom ublažavajući tugu za poginulim sinovima u zadnjem ratu u Hrvatskoj i BiH. Unatoč stečenim mirovinama izabrali su aktivan život radeći o zemlji, držeći kvalitetnu kravu, svinje, kokoši… Marljivi bračni par ima i egzotične paunove što luksuz-nom i uređenom imanju daje dodatnu ljepotu. Za moga posjeta ova gostoljubiva obitelj s ponosom mi je pokazala krupne plodove svoga rada iz vrta i njive. Premda na strmom terenu zemlja je plodna, bez kamena, u njoj uspijeva sve što se posadi. Dobar primjer su i osam tisuća zasađenih jelovih sadnica koje, na Markovu radost, odlično napreduju.

Prekrasan je pogled od kuće u cvijeću na Gvožđansku dolinu, ali dolazak do nje nije uvijek bio lagan. Nekadašnjim sta-rim putom tek se moglo s konjem i tovarom sijena da bi vrijedni "Čila" ručno prokopao bolji put, a kada je Šumarstvo počelo eksploatirati drva iz Dugog Brda strojem je razgrnut široki put kojeg Marko koliko-toliko održava. Očito nije samo življenje u Dugom Brdu utjecalo da Marko postane lovac (kao i njegov sin koji živi u Švicarskoj), već i bistrička tra-dicija naslijeđena u venama. Naime, Marko je rodom iz Bistrice kao i preci njegove supruge Marice r. Marković koji su bili čuveni lovci.

Prezime Marković pojavilo se u Du-gom Brdu dolaskom Ive koji se oženio Ružom Tuka, a naslijedio ga je sin Stipo zvani Stipina (1888.-1968.). Stipina se ženio dva puta, a cijelo potomstvo (še-stero djece) stekao je s prvom ženom, Anđom r. Bošnjak "Pulešinom" iz Božića. Nakon Anđine smrti vjenčao je udovicu Ivušu Ban, r. Kalem koja je sa sobom do-vela dvije kćeri. Stasit, brkat, sa šubarom na glavi, blage naravi, Stipina se cijeli svoj život bavio zemljoradnjom i lovom na kune. Čak je Tukama (tada živjeli gore u D. Brdu) kupio zemljište u Lužinama kako bi njemu ostalo imanje bliže boga-tom lovištu Dugog Brda. Ali, kad su došli stari dani, a nije imao mirovine, bio je prisiljen pomalo otkidati i prodavati di-jelove svoje zemlje. Tako je nešto prodao Šušnjarama, nešto Nikoli Markiji, pa Anđi "Kalemuši", Bošnjacima "Žeravi-nim"… U naponu snage bio je bogat, po tadašnjim kriterijima poimanja bogat-

lijepo uređena lovačka kuća LD "Vepar" iz Gojevića u kojoj se lovci više druže ne-goli dijele lovinu. Kune i njihovo skupo-cjeno krzno samo su još vidljive na ovoj slici oko pojasa Ive Markovića.

Treba spomenuti i Antešu Šimića, si-romašnog, ali veoma predanog najam-nika kod Katice Knežević "Cvitić" u Kruš-kovoj Bašti koji je 60-ih godina prošlog stoljeća u Dugom Brdu imao prostu ku-ćicu u kojoj se nastanio i veliki smuk, u narodu poznatiji kao smoco. Zvuči poput legenda; njegov zmijski miljenik, duga-čak skoro dva metra, stanovao je ispod

Skopljo s Tješila imao je sinove Jozu i Stipu. Jozo (1910.-1980.) zvani "Cencik" nastavio je očevim stopama, krčio je i proširivao svoje imanje, spuštajući se sve naniže pa su njegovi sinovi Ivica, Slavko i Josip sagradili kuće bliže Bakovićima tj. Lužinama.

Kad je riječ o lokalitetima u Dugom Brdu na kojem su ljudi živjeli treba spo-menuti i kotu br. 945, Ravno Rašće, gdje su Bošnjaci iz Ponjušine na više od 100 dunuma imali neku vrstu katuna. Naime, prilikom proljetnog izgona stoke na ispa-šu na planinu Vranicu (Gojevićki stano-vi) na tom mjestu su čobani držali stoku dok se ne dobije dozvola od vlasti. Isto tako, po povratku s planine zadržavali su se dok se ne podigne zadnja ljetina kako bi mogli pustiti stoku po njivama. Dakle, nisu postojale kuće za stalni boravak već samo za privremeni smještaj, te štale i torovi za stoku.

Na tom mjestu kućicu je imao i Ivo (Ivo) Kapetanović "Filić" rodom iz Bis-trice. Premda je u braku s Marom, udovicom Markovića (r. Vrcić iz Dusine), imao petero djece (ostao udovac 1918.) pod starost je bio prisiljen svoje imanje prepisati Mati Bošnjaku da ga dohrani. Na mjestu gdje su njegovi preci držali stoku Pero Bošnjak "Šemsin" danas ima vikendicu.

Još jedan krov niknuo je prije par godina u srcu šume Dugog Brda; na Režića bari, na mjestu nekadašnjeg lagera bukovih trupaca sagrađena je i

kreveta, a Anteša ga hranio mlijekom. Neki dječaci su namjeravali ubiti smocu, ali kad je Anteša zaprijetio kako će im u protivnom zapaliti kuće brzo su odustali od nakane. Dugo godina nakon Antešine smrti oko urušene kućice poput aureola lebdio je strah od velike zmije, izazivajući podozrivost makar i slučajnom prolaz-niku.

Ovo je samo djelić napisanoga o Du-gom Brdu, iako naslov sugerira kako se nema što reći o šumovitom brdu s de-setak raštrkanih, zaturenih kuća, osim možda prirodnih bogatstava kojima obiluje. Zbog prostora nisam spomenuo, a trebalo je spomenuti upravo to bogat-stvo mnogih vrsta gljiva i šumskih plo-dova. Ako ništa iz zahvale onih kojima su u prošlosti bili jedan od glavnih izvora prihoda. Mnoge iskrene priče o djetinj-stvu i neimaštini vezane su za branje šumskih jagoda, malina i borovnica od čije su prodaje djeca sebi kupovala knjige.

Ova priča bi zasigurno imala druga-čiji (ljepši) početak i kraj da je realiziran ambiciozni projekt s početka 90-ih koji je, čini se zauvijek, presječen ratnim rafalom. Radilo se o probijanju "ceste spasa" preko Dugog Brda prema Prozoru koja bi povezala Središnju Bosnu i hrvatski Jadran (Fojnica – Split, 180 km). Drugo "da je bilo", tj. "da nije bilo" je ne-sretni rat, treće "da nije"…, i tako bi se moglo redati u nedogled jer uvijek na koncu ostane upitnik: što bi bilo da je bilo?

Ivo Šušnjara Cencik s obitelji u D. Brdu

Ivo (Stipo) Marković s krznima ulovljenih kuna

Nikola Kapetanović s djevojkom Katom Barešić, Ivica Šušnjara s Anđom Kapetanović (ud. Marković Markica) i Slavko Šušnjara, u Bakovićima 60-ih

Stara kuća Remića u Dugom Brdu

16 17

PRIČE IZ ZAVIČAJAFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

stva; imao je mnogo zemlje, devet volova i ostalih goveda, konja sedlenika i prvi fijaker na općini (?) kojim se vozio u Vi-soko gdje je prodavao krzna kuna. Znao je zimi provesti mjesec dana u svome kramu u Hotunji, danima pratiti trag kune kako bi se dočepao njezinog sku-pocjenog krzna. Ponese u ruksaku hranu, krplje za hodanje po snijegu itd. Krzna su kupovali, uglavnom Židovi. Stipina je svirao uz gusle.

Stipinovi sinovi Ivo (1916.-2001.) i Anto (1922.-2007.) imali su brojno po-tomstvo. Ivina žena Ana r. Knežević-Cvi-tić iz Dusine imala je dvanaest poroda, ali nisu sva rođena djeca ostala na životu niti kasnije stvorila potomstvo pa je prezime skoro izumrlo. Oni živi davno su se rasuli po svijetu. Ivo je radio na šum-skim rižama, jedan životni period proveo s obitelji u Bačkoj da bi mirovinu zaradio u Njemačkoj. Početkom 60-ih sagradio je kuću u Lužinama gdje mu se rodila naj-mlađa kći, a i ta kuća već desetljećima samuje okružena šumom.

Poput oca Stipinov se sin Anto tako-đer ženio dvaput. Prva žena mu je bila Kata r. Kapetanović iz Bistrice (vj. 1945.) s kojom ima petero djece da bi u kasnim godinama vjenčao Ljubicu Kapetanović iz Brnjaka. Svirao je prim, a ostao upam-ćen i kao samouki slikar. Zahvaljujući njegovom ulju na platnu obitelji Markija ostala je uspomena na rodnu kuću u Dugom Brdu.

Šušnjare su starosjedioci Bistrice u kojoj su nazočni puna dva stoljeća, a u Dugo Brdo prvi se doselio Anto (1877.-1962.), sin Ive i Luce r. Orić. Po sačuvanoj priči njegovih predaka radio je u rudniku zlata i srebra u Bakovićima odakle je otišao u svijet tražiti lakši kruh. Tri go-dine o njemu se ništa nije čulo, a kada se pojavio žuljevitih ruku, bilo je jasno kako se obistinila ona narodna da nigdje nema kruha bez motike, tj. lopate. Naime, radio je u veoma teškim uvjetima nekog rud-nika u Rumunjskoj. Prilikom jednog od-laska sa sobom je poveo i Niku Markiju, ranije spominjanog susjeda iz Dugog Brda. Ostao je ukupno devet godine, a kako je od nožem zadobivene povrede počeo šepati, više nije bio za takav posao pa se vratio kući i dao na obradu zemlje. Trebalo je živjeti u jednoj kući s jeda-naestero čeljadi za što nije bila dovoljna slabašna mirovina iz Rumunjske pa je pored zemljoradnje i držanja stoke i on lovio kune. U braku s Marom Glavočević –

Jedan jedini povratnik nakon rata i današnji pravi stanovnik Dugog Brda je Marko Barešić "Čila" sa suprugom Mari-com. Vratili su se iz Švicarske prije 15-ak godina i prihvatili života na zemlji radom ublažavajući tugu za poginulim sinovima u zadnjem ratu u Hrvatskoj i BiH. Unatoč stečenim mirovinama izabrali su aktivan život radeći o zemlji, držeći kvalitetnu kravu, svinje, kokoši… Marljivi bračni par ima i egzotične paunove što luksuz-nom i uređenom imanju daje dodatnu ljepotu. Za moga posjeta ova gostoljubiva obitelj s ponosom mi je pokazala krupne plodove svoga rada iz vrta i njive. Premda na strmom terenu zemlja je plodna, bez kamena, u njoj uspijeva sve što se posadi. Dobar primjer su i osam tisuća zasađenih jelovih sadnica koje, na Markovu radost, odlično napreduju.

Prekrasan je pogled od kuće u cvijeću na Gvožđansku dolinu, ali dolazak do nje nije uvijek bio lagan. Nekadašnjim sta-rim putom tek se moglo s konjem i tovarom sijena da bi vrijedni "Čila" ručno prokopao bolji put, a kada je Šumarstvo počelo eksploatirati drva iz Dugog Brda strojem je razgrnut široki put kojeg Marko koliko-toliko održava. Očito nije samo življenje u Dugom Brdu utjecalo da Marko postane lovac (kao i njegov sin koji živi u Švicarskoj), već i bistrička tra-dicija naslijeđena u venama. Naime, Marko je rodom iz Bistrice kao i preci njegove supruge Marice r. Marković koji su bili čuveni lovci.

Prezime Marković pojavilo se u Du-gom Brdu dolaskom Ive koji se oženio Ružom Tuka, a naslijedio ga je sin Stipo zvani Stipina (1888.-1968.). Stipina se ženio dva puta, a cijelo potomstvo (še-stero djece) stekao je s prvom ženom, Anđom r. Bošnjak "Pulešinom" iz Božića. Nakon Anđine smrti vjenčao je udovicu Ivušu Ban, r. Kalem koja je sa sobom do-vela dvije kćeri. Stasit, brkat, sa šubarom na glavi, blage naravi, Stipina se cijeli svoj život bavio zemljoradnjom i lovom na kune. Čak je Tukama (tada živjeli gore u D. Brdu) kupio zemljište u Lužinama kako bi njemu ostalo imanje bliže boga-tom lovištu Dugog Brda. Ali, kad su došli stari dani, a nije imao mirovine, bio je prisiljen pomalo otkidati i prodavati di-jelove svoje zemlje. Tako je nešto prodao Šušnjarama, nešto Nikoli Markiji, pa Anđi "Kalemuši", Bošnjacima "Žeravi-nim"… U naponu snage bio je bogat, po tadašnjim kriterijima poimanja bogat-

lijepo uređena lovačka kuća LD "Vepar" iz Gojevića u kojoj se lovci više druže ne-goli dijele lovinu. Kune i njihovo skupo-cjeno krzno samo su još vidljive na ovoj slici oko pojasa Ive Markovića.

Treba spomenuti i Antešu Šimića, si-romašnog, ali veoma predanog najam-nika kod Katice Knežević "Cvitić" u Kruš-kovoj Bašti koji je 60-ih godina prošlog stoljeća u Dugom Brdu imao prostu ku-ćicu u kojoj se nastanio i veliki smuk, u narodu poznatiji kao smoco. Zvuči poput legenda; njegov zmijski miljenik, duga-čak skoro dva metra, stanovao je ispod

Skopljo s Tješila imao je sinove Jozu i Stipu. Jozo (1910.-1980.) zvani "Cencik" nastavio je očevim stopama, krčio je i proširivao svoje imanje, spuštajući se sve naniže pa su njegovi sinovi Ivica, Slavko i Josip sagradili kuće bliže Bakovićima tj. Lužinama.

Kad je riječ o lokalitetima u Dugom Brdu na kojem su ljudi živjeli treba spo-menuti i kotu br. 945, Ravno Rašće, gdje su Bošnjaci iz Ponjušine na više od 100 dunuma imali neku vrstu katuna. Naime, prilikom proljetnog izgona stoke na ispa-šu na planinu Vranicu (Gojevićki stano-vi) na tom mjestu su čobani držali stoku dok se ne dobije dozvola od vlasti. Isto tako, po povratku s planine zadržavali su se dok se ne podigne zadnja ljetina kako bi mogli pustiti stoku po njivama. Dakle, nisu postojale kuće za stalni boravak već samo za privremeni smještaj, te štale i torovi za stoku.

Na tom mjestu kućicu je imao i Ivo (Ivo) Kapetanović "Filić" rodom iz Bis-trice. Premda je u braku s Marom, udovicom Markovića (r. Vrcić iz Dusine), imao petero djece (ostao udovac 1918.) pod starost je bio prisiljen svoje imanje prepisati Mati Bošnjaku da ga dohrani. Na mjestu gdje su njegovi preci držali stoku Pero Bošnjak "Šemsin" danas ima vikendicu.

Još jedan krov niknuo je prije par godina u srcu šume Dugog Brda; na Režića bari, na mjestu nekadašnjeg lagera bukovih trupaca sagrađena je i

kreveta, a Anteša ga hranio mlijekom. Neki dječaci su namjeravali ubiti smocu, ali kad je Anteša zaprijetio kako će im u protivnom zapaliti kuće brzo su odustali od nakane. Dugo godina nakon Antešine smrti oko urušene kućice poput aureola lebdio je strah od velike zmije, izazivajući podozrivost makar i slučajnom prolaz-niku.

Ovo je samo djelić napisanoga o Du-gom Brdu, iako naslov sugerira kako se nema što reći o šumovitom brdu s de-setak raštrkanih, zaturenih kuća, osim možda prirodnih bogatstava kojima obiluje. Zbog prostora nisam spomenuo, a trebalo je spomenuti upravo to bogat-stvo mnogih vrsta gljiva i šumskih plo-dova. Ako ništa iz zahvale onih kojima su u prošlosti bili jedan od glavnih izvora prihoda. Mnoge iskrene priče o djetinj-stvu i neimaštini vezane su za branje šumskih jagoda, malina i borovnica od čije su prodaje djeca sebi kupovala knjige.

Ova priča bi zasigurno imala druga-čiji (ljepši) početak i kraj da je realiziran ambiciozni projekt s početka 90-ih koji je, čini se zauvijek, presječen ratnim rafalom. Radilo se o probijanju "ceste spasa" preko Dugog Brda prema Prozoru koja bi povezala Središnju Bosnu i hrvatski Jadran (Fojnica – Split, 180 km). Drugo "da je bilo", tj. "da nije bilo" je ne-sretni rat, treće "da nije"…, i tako bi se moglo redati u nedogled jer uvijek na koncu ostane upitnik: što bi bilo da je bilo?

Ivo Šušnjara Cencik s obitelji u D. Brdu

Ivo (Stipo) Marković s krznima ulovljenih kuna

Nikola Kapetanović s djevojkom Katom Barešić, Ivica Šušnjara s Anđom Kapetanović (ud. Marković Markica) i Slavko Šušnjara, u Bakovićima 60-ih

Stara kuća Remića u Dugom Brdu

18 19

DRUŠTVA I UDRUGEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Bosne i Hercegovine) koji se svake go-dine izmjenjuju u domaćinstvu.

KUD-ovi su počeli pristizati od ranih popodnevnih sati, a domaćin ih je preko svojih volontera spremno dočekivao već na autobusnom kolodvoru, pružao im okrepu u jelu i piću te upućivao dalje, prema predviđenom programu.

Dio programa bio je i odlazak pred-stavnika gostujućih KUD-ova u Bakoviće gdje su ih dočekali predsjednik Društva Branimir Miličević, načelnik općine Sa-bahudin Klisura i gvardijan franjevačkog samostana fra Miro Relota. Gosti su imali priliku upoznati sjedište našega Društva, i međusobno razmijeniti mišljenja kako

prošlom broju "Fojničke škrinje" najavljeni događaj XIV. Susreti UKUD-ova koji nose naziv "Matija

Gubec", uspješno je održan 24. rujna 2016. godine u dvorani OŠ "M. Rizvić" u Fojnici. Veoma veselo, razigrano i ras-pjevano bilo je te subotnje večeri kada je osam KUD-ova s prostora bivše nam za-jedničke države izvodilo svoj kulturno-zabavni program.

Da ukratko podsjetimo o čemu se ra-di: prije 15-ak godina kulturno-umjet-nička društva naziva "Matija Gubec" s prostora bivše Jugoslavije ostvarila su kontakt i dogovorili zajednički nastup koji je, evo, prerastao u tradiciju.

Prvi Susreti upriličeni su 2003. go-dine u Zagrebu, u dvorani Vatroslava Li-sinskog na koje, nažalost, zbog uvijek prisutne besparice, KPD "Matija Gubec" iz Bakovića nije putovalo, ali se od tada do danas redovito pojavljivalo na svim Susretima. Već se ustalila i kvota od devet KUD-ova (6 iz Hrvatske, 2 iz Srbije, i KPD "Matija Gubec" iz Bakovića kao jedino iz

I tako, sve u stilu red pjesme, red igre, red glazbe, praćeni burnim pljeskom zadovoljnih posjetitelja vrijeme je pro-teklo brzo, mimo predviđene sheme, i kao da nikoga nije brinulo što će se mož-da večera u hotelu "Reumal" ohladiti. Da-kako, to se nije dogodilo jer se osoblje istinski potrudilo da sve bude na najve-ćoj razini.

Tamburaški sastav iz KUD-a Strošin-ci, te domaći adut Vlado Kapetanović svojim su izvedbama malo koga ostavili u sjedećem položaju. Razigrana mladost i još neugašena želja za plesom onih stari-jih bili su krivci što se druženje oteglo debelo iza ponoći. To je i najbolji pokaza-telj kako su gosti otputovali noseći samo lijepe dojmove, uz želju da slično bude i naredne godine.

I na koncu, velike zasluge i zahvale na uspješnom organiziranju XIV. susreta idu na adrese vrijednih volontera te brojnih sponzora na čemu im se KPD "Matija Gubec" iz Bakovića od srca za-hvaljuje. Njima će zahvalnice biti uruče-ne naknadno, na "sijelu" koje će biti upri-ličeno u prostorijama Doma Društva u Bakovićima.

o vlastitome radu tako i o budućim pla-novima i aktivnostima.

Najveću pozornost naše male čaršije privukao je svečani mimohod KUD-ova ulicama Fojnice, od škole do franjevač-kog samostana, u kojem su Društva uz pjesmu pokazala svu raskoš i kolorit svojih narodnih nošnji.

Nakon razgledavanja bogate muzej-ske riznice sudionici defilea su se vratili u dvoranu i pripremili za nastup. Premda se činilo kako ljudi nisu bili dovoljno in-formirani o događaju, ipak je najavu Žane Bakule, voditeljice programa, do-čekao gromki pljesak dupke ispunjenih tribina u dvorani.

Prvi su nastupili domaćini iz Bakovi-ća, pobrali još jači pljesak, i na taj način otvorili XIV. po redu susrete. Kako Dru-štvo iz Bakovića ove godine proslavlja 80. obljetnicu svoga postojanja i dje-lovanja, simbolično su nastupile tri generacije njegovih članova. Bila je to prilika da najstarije članice još jednom zapjevaju bećarac fojničkoga kraja, a naj-mlađi dožive "vatreno krštenje" pred brojnim posjetiteljima.

Povodom velikog jubileja

iz tiska je izašla knjiga

(monografija)

autora Tomislava Bošnjaka

Na 120 stranica bogato ilustrira-ne knjige opisana je cijela povijest Društva pa će svatko tko je kupi, moći u njoj naći nešto o sebi ili svo-jim prethodnicima.

Knjiga po cijeni od 15 KM može se kupiti na pojedinim prodajnim mjestima "Fojničke škrinje" ili u prostorijama Društva, a sav prihod od prodaje ide u korist KPD-a "Matija Gubec" Bakovići.

80 GODINA KPD-a

"MATIJA GUBEC"

BAKOVIĆI

XIV. Susreti KUD-ova "Matija Gubec"U RIJEČI I SLICI

T. Bošnjak

18 19

DRUŠTVA I UDRUGEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

Bosne i Hercegovine) koji se svake go-dine izmjenjuju u domaćinstvu.

KUD-ovi su počeli pristizati od ranih popodnevnih sati, a domaćin ih je preko svojih volontera spremno dočekivao već na autobusnom kolodvoru, pružao im okrepu u jelu i piću te upućivao dalje, prema predviđenom programu.

Dio programa bio je i odlazak pred-stavnika gostujućih KUD-ova u Bakoviće gdje su ih dočekali predsjednik Društva Branimir Miličević, načelnik općine Sa-bahudin Klisura i gvardijan franjevačkog samostana fra Miro Relota. Gosti su imali priliku upoznati sjedište našega Društva, i međusobno razmijeniti mišljenja kako

prošlom broju "Fojničke škrinje" najavljeni događaj XIV. Susreti UKUD-ova koji nose naziv "Matija

Gubec", uspješno je održan 24. rujna 2016. godine u dvorani OŠ "M. Rizvić" u Fojnici. Veoma veselo, razigrano i ras-pjevano bilo je te subotnje večeri kada je osam KUD-ova s prostora bivše nam za-jedničke države izvodilo svoj kulturno-zabavni program.

Da ukratko podsjetimo o čemu se ra-di: prije 15-ak godina kulturno-umjet-nička društva naziva "Matija Gubec" s prostora bivše Jugoslavije ostvarila su kontakt i dogovorili zajednički nastup koji je, evo, prerastao u tradiciju.

Prvi Susreti upriličeni su 2003. go-dine u Zagrebu, u dvorani Vatroslava Li-sinskog na koje, nažalost, zbog uvijek prisutne besparice, KPD "Matija Gubec" iz Bakovića nije putovalo, ali se od tada do danas redovito pojavljivalo na svim Susretima. Već se ustalila i kvota od devet KUD-ova (6 iz Hrvatske, 2 iz Srbije, i KPD "Matija Gubec" iz Bakovića kao jedino iz

I tako, sve u stilu red pjesme, red igre, red glazbe, praćeni burnim pljeskom zadovoljnih posjetitelja vrijeme je pro-teklo brzo, mimo predviđene sheme, i kao da nikoga nije brinulo što će se mož-da večera u hotelu "Reumal" ohladiti. Da-kako, to se nije dogodilo jer se osoblje istinski potrudilo da sve bude na najve-ćoj razini.

Tamburaški sastav iz KUD-a Strošin-ci, te domaći adut Vlado Kapetanović svojim su izvedbama malo koga ostavili u sjedećem položaju. Razigrana mladost i još neugašena želja za plesom onih stari-jih bili su krivci što se druženje oteglo debelo iza ponoći. To je i najbolji pokaza-telj kako su gosti otputovali noseći samo lijepe dojmove, uz želju da slično bude i naredne godine.

I na koncu, velike zasluge i zahvale na uspješnom organiziranju XIV. susreta idu na adrese vrijednih volontera te brojnih sponzora na čemu im se KPD "Matija Gubec" iz Bakovića od srca za-hvaljuje. Njima će zahvalnice biti uruče-ne naknadno, na "sijelu" koje će biti upri-ličeno u prostorijama Doma Društva u Bakovićima.

o vlastitome radu tako i o budućim pla-novima i aktivnostima.

Najveću pozornost naše male čaršije privukao je svečani mimohod KUD-ova ulicama Fojnice, od škole do franjevač-kog samostana, u kojem su Društva uz pjesmu pokazala svu raskoš i kolorit svojih narodnih nošnji.

Nakon razgledavanja bogate muzej-ske riznice sudionici defilea su se vratili u dvoranu i pripremili za nastup. Premda se činilo kako ljudi nisu bili dovoljno in-formirani o događaju, ipak je najavu Žane Bakule, voditeljice programa, do-čekao gromki pljesak dupke ispunjenih tribina u dvorani.

Prvi su nastupili domaćini iz Bakovi-ća, pobrali još jači pljesak, i na taj način otvorili XIV. po redu susrete. Kako Dru-štvo iz Bakovića ove godine proslavlja 80. obljetnicu svoga postojanja i dje-lovanja, simbolično su nastupile tri generacije njegovih članova. Bila je to prilika da najstarije članice još jednom zapjevaju bećarac fojničkoga kraja, a naj-mlađi dožive "vatreno krštenje" pred brojnim posjetiteljima.

Povodom velikog jubileja

iz tiska je izašla knjiga

(monografija)

autora Tomislava Bošnjaka

Na 120 stranica bogato ilustrira-ne knjige opisana je cijela povijest Društva pa će svatko tko je kupi, moći u njoj naći nešto o sebi ili svo-jim prethodnicima.

Knjiga po cijeni od 15 KM može se kupiti na pojedinim prodajnim mjestima "Fojničke škrinje" ili u prostorijama Društva, a sav prihod od prodaje ide u korist KPD-a "Matija Gubec" Bakovići.

80 GODINA KPD-a

"MATIJA GUBEC"

BAKOVIĆI

XIV. Susreti KUD-ova "Matija Gubec"U RIJEČI I SLICI

T. Bošnjak

20 21

FOJNIČKAŠKRINJAEKOLOGIJA

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

šću, snažnom željom i entuzijazmom učenici OŠ "Ivan goran Kovačić" postavili su čvrst temelj volonterskom duhu u ovom kraju.

Iskreno se nadamo kako će u tom tonu nastaviti i postati hrabri inicijatori u realizaciji onakvog svijeta kakav žele za sebe i svoje bližnje.

d 30. rujna do 2. listopada 2016. godine na području Vrhbosanske Onadbiskupije održana je volonter-

ska akcija "72 sata bez kompromisa" u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih "Ivan Pavao II." iz Sa-rajeva.

Ove godine, zajedno s još tisuću mla-dih diljem BiH, akciji su se pridružili uče-nici Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić", Gojevići – Fojnica.

Smisao same akcije je volontiranje 72 sata u različitim segmentima društvene zajednice i na društvenu korist, i to bez kompromisa – kao što sam naziv kaže. Učenici OŠ "Ivan Goran Kovačić" prijavili su čak četiri projekta, od kojih su tri bila ekološka te jedan rekreacijsko-kreativni. U sklopu ekoloških projekta očišćeno je područje školskog dvorišta škole u Goje-vićima, škole u Fojnici te prostor oko Fra-njevačkog samostana i muzeja u Fojnici. U sklopu rekreacijskog-kreativnog pro-jekta učenici su jedno poslijepodne pro-veli s korisnicima Zavoda za mentalno invalidna lica u Bakovićima.

Osmijeh i radost na licima učenika, tijekom i nakon akcije najbolji je dokaz da Fojnica ima generacije na koje može računati. Svojom socijalnom osjetljivo-

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

konstruktivna, bračna komunikacija ne smije optuživati, zahtijevati, ismijavati, dominirati, nositi mržnju, biti sitnjičava. Bračna komunikacija mora biti raspolo-živa, spremna na promjenu mišljenja, mora postati mjesto i sredstvo za bolje razumijevanje svijeta drugoga, tako različitog i tako udaljenog od vlastitog.

Dakle, komunikacija mora uvijek biti nova, autentična, nikada ne smije biti otrcana ili razvodnjena. Ne smije sadrža-vati jadikovke ili prikazivanje sebe žrt-vom, već mora omogućiti jednome da upozna intimnost drugoga. Mora omo-gućiti preuzimanje vlastitih odgovorno-sti onome koji daje rješenja i isto onome koji ih ne daje već ih pasivno podnosi. Ne smije nikada optuživati drugoga, ne smije nikada biti u obrambenom stavu, već se treba usuditi pokazati drugoga onakvog kakav jest, izložen kritikama, kažnjen, ismijan, izgrđen. Nikada ne smi-je biti vođena ovetama ili kaznama, nego mora osiguravati, voditi uzajamnom prihvaćanju i promjeni, preobražaju, na putu uzajamnog psihološkog i duhovnog rasta. Ne smije nikada biti neiskrena, laž-na, nego odvažna, uvijek aktivna, spo-sobna dopustiti veću osobnu svijest obo-ma bračnim partnerima.

Moći priopćiti drugome vlastite emo-cije, ali i zabrinutosti, strahove, proble-me, sastavni je dio, i to bitan dio braka. U odnosu ljubavi mora postojati moguć-nost da drugome kažemo tko smo. Ne treba se bojati razotkriti se. U braku mo-žete biti to što jeste, a da zbog toga ne

budete odbačeni. Nesigurni bračni part-neri, koji nedovoljno cijene sebe, uplaše-ni baš zbog toga da će biti odbačeni, uvijek nađu opravdanja da ne kažu ono što osjećaju. Vjerovati da vas drugi razu-mije, a pri tome ne govoriti o sebi, spada u carstvo iluzija.

Šutnja je općenito znak da se u braku ne živi dobro, da je došlo do zahlađenja nekih ključnih odnosa. Šutnja je inače znak da nešto nije u redu. Iako šutnja može biti poželjna, nekada ona u drugo-me izaziva osjećaj krivnje, nekada je zai-sta neugodna. U braku su mnogi razoča-rani jer njihovi partneri odogovaraju sa-mo laički na njihovu želju za komunicira-njem, za podjelom bračnih problema. Nažolost, inzistiranje na pitanju drugo-me što osjeća, što misli, samo mu daje veliku moć, baš tu moć da ne odgovori. Negativna moć ucjene koja, na duže, teško frustrira bračnoga partnera koji beznadno traži razgovor, komunikaciju. Na koncu, odnos dospije na visok stupanj međusobne nekomunikacije koji i ubija taj odnos. Šutnja je često maska, skriva nesposobnost komuniciranja, nesposob-nost dopustiti drugome da ima krivo, skriva slobosti, strah od bračne stvarno-sti. Neodgovornosti.

U nekim brakovima postoji i strah od riječi volim te jer se ne želi čuti odgovor apsolutne šutnje. U svakom slučaju, dob-ro je izbjegavati prazne rečenice ili fraze bez značenja, rečene samo da se nešto kaže. Ne budite površni.

enska i muška psihologija su jako raz-ličite i ta duboka razlika u doživlja-Žvanju sebe, drugoga i svijeta koji nas

okružuje pravi razlog vrlo velike većine bračnih konflikata.

Zajednički život iz dana u dan, s različitim psihologijama, neizbježno pojačava patnju, nesnošljivost, nekomu-nikativnost, nerazumijevnje među brač-nim parterima. Prva stvar koja se nikada ne smije zaboraviti jest da brak donosi, uvijek i u svakom slučaju, teškoće, krize, konflikte, problematike između muškar-ca i žene. Započeti zajednički život znači da se treba suočiti s komunikacijom koju ostvarujemo s osobom drugoga spola, s mentalitetom, s očekivanjima, snovima, željama, koje su posve različite od naših vlastitih.

Komunikacija je jedino sredstvo koje dvoje bračnih partera može upotrijebiti za stvaranje i održavanje međusobne bliskosti, partnerstva i razumijevanja. To je jedino sredstvo da se održi brak. Pod komunikacijom se ne podrazumijeva sa-mo verbalna, iako ona obično prevlada-va, nego i generalna, mimika, držanje tijela, ponašanje, stavovi, ton glasa. Vrlo često se u komunikaciji koriste nježne, besprijekorne riječi, ali bez obzira na to, neki znak, neka modulacija glasa, neki pogled, odaje i čini razumljivom pravu poruku, onu poruku koja se osjeća. Ko-munikacija među osobama različitog spola mora biti konstruktivna budući da bi svaka narav vodila u nekomunika-tivnost, u nerazumijevanje. Da bi bila Marijana BILIĆ

Konstruktivna komunikacija u brakuAkcija "72 sata bez kompromisa" prvi put u Fojnici Piše: Kristina Čuturić

20 21

FOJNIČKAŠKRINJAEKOLOGIJA

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

šću, snažnom željom i entuzijazmom učenici OŠ "Ivan goran Kovačić" postavili su čvrst temelj volonterskom duhu u ovom kraju.

Iskreno se nadamo kako će u tom tonu nastaviti i postati hrabri inicijatori u realizaciji onakvog svijeta kakav žele za sebe i svoje bližnje.

d 30. rujna do 2. listopada 2016. godine na području Vrhbosanske Onadbiskupije održana je volonter-

ska akcija "72 sata bez kompromisa" u organizaciji Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih "Ivan Pavao II." iz Sa-rajeva.

Ove godine, zajedno s još tisuću mla-dih diljem BiH, akciji su se pridružili uče-nici Osnovne škole "Ivan Goran Kovačić", Gojevići – Fojnica.

Smisao same akcije je volontiranje 72 sata u različitim segmentima društvene zajednice i na društvenu korist, i to bez kompromisa – kao što sam naziv kaže. Učenici OŠ "Ivan Goran Kovačić" prijavili su čak četiri projekta, od kojih su tri bila ekološka te jedan rekreacijsko-kreativni. U sklopu ekoloških projekta očišćeno je područje školskog dvorišta škole u Goje-vićima, škole u Fojnici te prostor oko Fra-njevačkog samostana i muzeja u Fojnici. U sklopu rekreacijskog-kreativnog pro-jekta učenici su jedno poslijepodne pro-veli s korisnicima Zavoda za mentalno invalidna lica u Bakovićima.

Osmijeh i radost na licima učenika, tijekom i nakon akcije najbolji je dokaz da Fojnica ima generacije na koje može računati. Svojom socijalnom osjetljivo-

PSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

konstruktivna, bračna komunikacija ne smije optuživati, zahtijevati, ismijavati, dominirati, nositi mržnju, biti sitnjičava. Bračna komunikacija mora biti raspolo-živa, spremna na promjenu mišljenja, mora postati mjesto i sredstvo za bolje razumijevanje svijeta drugoga, tako različitog i tako udaljenog od vlastitog.

Dakle, komunikacija mora uvijek biti nova, autentična, nikada ne smije biti otrcana ili razvodnjena. Ne smije sadrža-vati jadikovke ili prikazivanje sebe žrt-vom, već mora omogućiti jednome da upozna intimnost drugoga. Mora omo-gućiti preuzimanje vlastitih odgovorno-sti onome koji daje rješenja i isto onome koji ih ne daje već ih pasivno podnosi. Ne smije nikada optuživati drugoga, ne smije nikada biti u obrambenom stavu, već se treba usuditi pokazati drugoga onakvog kakav jest, izložen kritikama, kažnjen, ismijan, izgrđen. Nikada ne smi-je biti vođena ovetama ili kaznama, nego mora osiguravati, voditi uzajamnom prihvaćanju i promjeni, preobražaju, na putu uzajamnog psihološkog i duhovnog rasta. Ne smije nikada biti neiskrena, laž-na, nego odvažna, uvijek aktivna, spo-sobna dopustiti veću osobnu svijest obo-ma bračnim partnerima.

Moći priopćiti drugome vlastite emo-cije, ali i zabrinutosti, strahove, proble-me, sastavni je dio, i to bitan dio braka. U odnosu ljubavi mora postojati moguć-nost da drugome kažemo tko smo. Ne treba se bojati razotkriti se. U braku mo-žete biti to što jeste, a da zbog toga ne

budete odbačeni. Nesigurni bračni part-neri, koji nedovoljno cijene sebe, uplaše-ni baš zbog toga da će biti odbačeni, uvijek nađu opravdanja da ne kažu ono što osjećaju. Vjerovati da vas drugi razu-mije, a pri tome ne govoriti o sebi, spada u carstvo iluzija.

Šutnja je općenito znak da se u braku ne živi dobro, da je došlo do zahlađenja nekih ključnih odnosa. Šutnja je inače znak da nešto nije u redu. Iako šutnja može biti poželjna, nekada ona u drugo-me izaziva osjećaj krivnje, nekada je zai-sta neugodna. U braku su mnogi razoča-rani jer njihovi partneri odogovaraju sa-mo laički na njihovu želju za komunicira-njem, za podjelom bračnih problema. Nažolost, inzistiranje na pitanju drugo-me što osjeća, što misli, samo mu daje veliku moć, baš tu moć da ne odgovori. Negativna moć ucjene koja, na duže, teško frustrira bračnoga partnera koji beznadno traži razgovor, komunikaciju. Na koncu, odnos dospije na visok stupanj međusobne nekomunikacije koji i ubija taj odnos. Šutnja je često maska, skriva nesposobnost komuniciranja, nesposob-nost dopustiti drugome da ima krivo, skriva slobosti, strah od bračne stvarno-sti. Neodgovornosti.

U nekim brakovima postoji i strah od riječi volim te jer se ne želi čuti odgovor apsolutne šutnje. U svakom slučaju, dob-ro je izbjegavati prazne rečenice ili fraze bez značenja, rečene samo da se nešto kaže. Ne budite površni.

enska i muška psihologija su jako raz-ličite i ta duboka razlika u doživlja-Žvanju sebe, drugoga i svijeta koji nas

okružuje pravi razlog vrlo velike većine bračnih konflikata.

Zajednički život iz dana u dan, s različitim psihologijama, neizbježno pojačava patnju, nesnošljivost, nekomu-nikativnost, nerazumijevnje među brač-nim parterima. Prva stvar koja se nikada ne smije zaboraviti jest da brak donosi, uvijek i u svakom slučaju, teškoće, krize, konflikte, problematike između muškar-ca i žene. Započeti zajednički život znači da se treba suočiti s komunikacijom koju ostvarujemo s osobom drugoga spola, s mentalitetom, s očekivanjima, snovima, željama, koje su posve različite od naših vlastitih.

Komunikacija je jedino sredstvo koje dvoje bračnih partera može upotrijebiti za stvaranje i održavanje međusobne bliskosti, partnerstva i razumijevanja. To je jedino sredstvo da se održi brak. Pod komunikacijom se ne podrazumijeva sa-mo verbalna, iako ona obično prevlada-va, nego i generalna, mimika, držanje tijela, ponašanje, stavovi, ton glasa. Vrlo često se u komunikaciji koriste nježne, besprijekorne riječi, ali bez obzira na to, neki znak, neka modulacija glasa, neki pogled, odaje i čini razumljivom pravu poruku, onu poruku koja se osjeća. Ko-munikacija među osobama različitog spola mora biti konstruktivna budući da bi svaka narav vodila u nekomunika-tivnost, u nerazumijevanje. Da bi bila Marijana BILIĆ

Konstruktivna komunikacija u brakuAkcija "72 sata bez kompromisa" prvi put u Fojnici Piše: Kristina Čuturić

22 23

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

i rekla sam da u tvoj zagrljaj stane isto ono veliko nebo koje me je gutalo kroz noćne more u djetinjstvuali postane cvijeće postane cvijeće postane cvijeće)ili o razlikama naprimjerrazlika između prehrambene tehnologije i poezije je u tom što poezije svuda imačak i u tanjuru kad odbijam hranuili u tvojoj kosi kad čitaš deklaracije sa sokovaa iz one tišine koju sam napravila kad sam ti prešutila koliko si lijep dok mi pričašo koncentriranom sokuizlegao se neki čudan leptir i večeras ti se zakucao u okodok sam te ostavljalapravi se da nije ništa i da plačešvoljet ću te dva dana više od predviđenogdvije beskonačnosti su mi kraće (8.8.)

OD NESPAVANJA SU TI OČI MALI SUMRACI(utapanja u med)neki čajevi se vežu za šoljicei trpe bolna ispijanja

DOK GOD SE NEČEMU VRAĆAŠ LIJEPA MOJAkažem: vjerujem ti. ti zaspeš.ta opsjednutost rukama vukla se još iz prošlog života. zato uzagajam paukove i njihovim pletivom me u osami sjećam na nas. presvlačim se kao da boli. prosula se poda mnom www.ne znam. ti spavaš pod krevetom kad lutam a onda me moliš da ti pričam šta ima vani. dobro je lutati dok imaš. dok god se nečemu

RAZGLEDNICA ZA MALIKAIprosto jekad se plašim buđenja i ne spavamučim nove tehnike reanimacije rižemislim o ubijenim paukovima i da li su mi ruke poslije toga sterilni materijali ilikolika je razlika od ne voljeti do prestati voljeti u Celzijevim stupnjevima(on se zvao anel i rezbario je rupu u mojoj dušiu koju sam natrpala zemlju kao u vazu za cvijećetu si izrastao i moje si jedino dijete)ne otvaraj zagradeima dana kad sam toliko osjetljivada me boli gledati u limun adanas sam vidjela slijepca u tramvajutražio je izlaz i ponavljao "ne boj se, dušo"stanica je osnova organizmaIIjutra imaju jamu u zagrljajuustajem se i kad sam uvjerena da ne moguostatak danarazdvajam jamu na slogoveIIIpčele još uvijek dolaze na isto mjesto do prozorada umrudanas ih je bilo trisa onima od ranije ukupno ih je umrlo dvoje pune rukene spašavam ih višeni kad sam uvjerena da mogujednom si me pitao da li je istinada se one zapravo ubijaju spašavajući sei da li ih zato i ja spašavamne spašavam ih više i dišem(li)

KAKO SAM TE VOLJELA 86 DANArekla sam ljubavi, nemoj mi nikada tražiti da ubijam bube po našem stanupaukove u ćoškovima i miševe u podrumunezgrapno ostavljam tragove i leševe uvijek ostavljam na istom mjestu (za ostavljanje)to bi recimo mogla biti turskadržava koju ću vjerojatno neosnovao mrziti do kraja života i neću se obazirati na loše vijesti sa tv-a kao da mijenjam nešto timetvoja koža je bijela kao papir pomislila sam jednom kad sam pokušavala zapamtiti neki stiha onda sam te pitala "koliko dugo još muhe žive, nakon što se zalijepe za ljepilo?"ili sam samo htjela da te pitam"zašto je sitnijim slovima napisana cijena pozivakojim pomažemo djeci oboljeloj od raka?"i kako to podnijeti bez da nekoga voliškada god idemo u jednu krajnostnužno ćemo spoznati i drugu(jednom sam te opisivala

vraćaš lijepa moja mi pjevaš.cijepam se: svaka noć je bila kao poslijepodnevna dremkaa jutra su od nas pravila rem ranezarobljene u balonima. plutale smo.prevelike glave i premalog tijelau nedostatku riječi razrađujem osjećanjavjetar mi raznosi grudne kostipepeo pada s neba(svemu ovom fali vezaotuda znaš zašto se oduvijek plačem snijega)kažeš mi vjeruješ mijer ništa ti nisam ni rekla

SPISAKUtorkom pišem spisak za kupovinu. Odavno ne idem u kupovinu, ali spisak svejedno pišem. Nakon što završim spisak, stisnem ruke u grč i ponavljam: "pisale ste", kao mantru. Pisala sam ti. Ruka povremeno odlebdi pa blijedi, blijedi, blijedi. Tijelo mi, ionako, sve manje znači. Čini se da je krenulo s lica to bljedilo. Ostatak tijela se nije opirao, jedino možda oči.BunariMirna sam iza podočnjaka. Pravimo krug oko tog bunara. Tebi se na ruci raspada vrijeme, naslijeđeno od majke. Meni se raspada. Strpljivo čekam svoj red da potonem prije nego skočim. Tu gdje nedostaješ, rastu mutna jezera.Između nasNek ostane. Biljke ne vole nagle promjene. Šta će i napolju. Na ulici, ispred tržnih centara, ispred katedrale, ispred predsjedništva (su postala mjesta za sastanke) ljudi prose čuda. Nose svoje transparente. Jedni idu povratiti višak hrane, jedni idu da umru od gladi. Svi smo drugi.PutNe odlazim nigdje. Otvorim prozor i gledam nebo, sve dok ne zapišti "unpluge to save energy". PLEURAiza ponoći se budim zbog zgužvanih maramica po džepovimau kojima se duši uzdah(nastavi voljeti uz sve što nas čeka i leti pomoću plućnih kriladišidišidišidišidišidišidišivani padaju ljudial' prozor otvoren drži i vjeruj u čuda)nebo mi ponekad izgleda kao velika ozonska rupa. ti imaš pupak sa unutarnje strane rukei hipertrofičan bol u riječima.*ožiljak - zajednički naziv za tkivo koje se stvara poslijeprekida integriteta nekog pokrovnog tkiva.loše su vijesti za danas da plašim se površin

HORTIKULTURABilo bi obzirno sačekati da pomru ljudi sa postratnom traumom. Mjesta za zakopatinema.

Opet liježem u 21. Ne spavam jer umorna najlakše shvatim da jedini smisao je ljubav. Bilježim: želim naučiti sve vrste cvijeća i naći zemlju u koju mogu život saditi. sad. i. ti."I had to be broken so I could meet you"približiti rukeblisko mi je to što te bolidijelimo rane kao ljepotuplesati goliu bijelom vinua napolju rat će ššššššpijano cvijeće pijano cvijeće spava iza staklami smo se ovdje zasitili. te ratne priče. više se na tom ne može zaraditi. ne može zaratiti. Bilo bi obzirno sačekati. u našoj kući poljubimo ribu i vratimo jepod nama moreljubimo vodui vratimo se.*ja bih uvek bio dečak

SAN O SJEĆANJU NA SEVDALINKUruke su drhtava kosa prašina. obazri se obazri se puno je vremena kostima. ovdje se srce igra mozga u saksiji. ja urastam urastam urastam. humus je galaksija. pobjegli su mi leptiri iz naprtnjače i odnijeli tvoj rokovnik.tako me režu pored šavova.a noću mi glava lubenica i u njoj plaču košpice kao u šumi kučići sa druge strane potoka. po vodu majko šalji me. u vodu glavu uranjam a dolje ribe plaču kao u očima ti. očima ti me pomjeraš u odmaranje od umiranje umirim se i zaspem ti. daleka proći će neko mi ponavlja. po vodu majko šalji me da nestati se prelijevam.

DJEČAK IZ POLJA KANTARIONAkad prođe kroz ljudesve ih zaboli metakkoji prolazi kroz djecunegdje kilometarima daleko

RUČNI RADdanas je opet neko umrostavljajući ruku na čelo .lebdeći nad sudoperommerjem noževe pere

BIOLUMINISCENCIJAkad upalim svjetlo da vidida nema ničega Malik se smiri i zaspea onda zauzvrat sanja da ipak ima nečegi uspavljuje mene

VIDJETI NOĆUstavljam oči u trbuhi budem im majkakad plaču

Minela Masleša,rođena 1987. u Konjicu.

Voli bilje. Treba mir i ljude. Ne voli poslovne biografije.

22 23

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

i rekla sam da u tvoj zagrljaj stane isto ono veliko nebo koje me je gutalo kroz noćne more u djetinjstvuali postane cvijeće postane cvijeće postane cvijeće)ili o razlikama naprimjerrazlika između prehrambene tehnologije i poezije je u tom što poezije svuda imačak i u tanjuru kad odbijam hranuili u tvojoj kosi kad čitaš deklaracije sa sokovaa iz one tišine koju sam napravila kad sam ti prešutila koliko si lijep dok mi pričašo koncentriranom sokuizlegao se neki čudan leptir i večeras ti se zakucao u okodok sam te ostavljalapravi se da nije ništa i da plačešvoljet ću te dva dana više od predviđenogdvije beskonačnosti su mi kraće (8.8.)

OD NESPAVANJA SU TI OČI MALI SUMRACI(utapanja u med)neki čajevi se vežu za šoljicei trpe bolna ispijanja

DOK GOD SE NEČEMU VRAĆAŠ LIJEPA MOJAkažem: vjerujem ti. ti zaspeš.ta opsjednutost rukama vukla se još iz prošlog života. zato uzagajam paukove i njihovim pletivom me u osami sjećam na nas. presvlačim se kao da boli. prosula se poda mnom www.ne znam. ti spavaš pod krevetom kad lutam a onda me moliš da ti pričam šta ima vani. dobro je lutati dok imaš. dok god se nečemu

RAZGLEDNICA ZA MALIKAIprosto jekad se plašim buđenja i ne spavamučim nove tehnike reanimacije rižemislim o ubijenim paukovima i da li su mi ruke poslije toga sterilni materijali ilikolika je razlika od ne voljeti do prestati voljeti u Celzijevim stupnjevima(on se zvao anel i rezbario je rupu u mojoj dušiu koju sam natrpala zemlju kao u vazu za cvijećetu si izrastao i moje si jedino dijete)ne otvaraj zagradeima dana kad sam toliko osjetljivada me boli gledati u limun adanas sam vidjela slijepca u tramvajutražio je izlaz i ponavljao "ne boj se, dušo"stanica je osnova organizmaIIjutra imaju jamu u zagrljajuustajem se i kad sam uvjerena da ne moguostatak danarazdvajam jamu na slogoveIIIpčele još uvijek dolaze na isto mjesto do prozorada umrudanas ih je bilo trisa onima od ranije ukupno ih je umrlo dvoje pune rukene spašavam ih višeni kad sam uvjerena da mogujednom si me pitao da li je istinada se one zapravo ubijaju spašavajući sei da li ih zato i ja spašavamne spašavam ih više i dišem(li)

KAKO SAM TE VOLJELA 86 DANArekla sam ljubavi, nemoj mi nikada tražiti da ubijam bube po našem stanupaukove u ćoškovima i miševe u podrumunezgrapno ostavljam tragove i leševe uvijek ostavljam na istom mjestu (za ostavljanje)to bi recimo mogla biti turskadržava koju ću vjerojatno neosnovao mrziti do kraja života i neću se obazirati na loše vijesti sa tv-a kao da mijenjam nešto timetvoja koža je bijela kao papir pomislila sam jednom kad sam pokušavala zapamtiti neki stiha onda sam te pitala "koliko dugo još muhe žive, nakon što se zalijepe za ljepilo?"ili sam samo htjela da te pitam"zašto je sitnijim slovima napisana cijena pozivakojim pomažemo djeci oboljeloj od raka?"i kako to podnijeti bez da nekoga voliškada god idemo u jednu krajnostnužno ćemo spoznati i drugu(jednom sam te opisivala

vraćaš lijepa moja mi pjevaš.cijepam se: svaka noć je bila kao poslijepodnevna dremkaa jutra su od nas pravila rem ranezarobljene u balonima. plutale smo.prevelike glave i premalog tijelau nedostatku riječi razrađujem osjećanjavjetar mi raznosi grudne kostipepeo pada s neba(svemu ovom fali vezaotuda znaš zašto se oduvijek plačem snijega)kažeš mi vjeruješ mijer ništa ti nisam ni rekla

SPISAKUtorkom pišem spisak za kupovinu. Odavno ne idem u kupovinu, ali spisak svejedno pišem. Nakon što završim spisak, stisnem ruke u grč i ponavljam: "pisale ste", kao mantru. Pisala sam ti. Ruka povremeno odlebdi pa blijedi, blijedi, blijedi. Tijelo mi, ionako, sve manje znači. Čini se da je krenulo s lica to bljedilo. Ostatak tijela se nije opirao, jedino možda oči.BunariMirna sam iza podočnjaka. Pravimo krug oko tog bunara. Tebi se na ruci raspada vrijeme, naslijeđeno od majke. Meni se raspada. Strpljivo čekam svoj red da potonem prije nego skočim. Tu gdje nedostaješ, rastu mutna jezera.Između nasNek ostane. Biljke ne vole nagle promjene. Šta će i napolju. Na ulici, ispred tržnih centara, ispred katedrale, ispred predsjedništva (su postala mjesta za sastanke) ljudi prose čuda. Nose svoje transparente. Jedni idu povratiti višak hrane, jedni idu da umru od gladi. Svi smo drugi.PutNe odlazim nigdje. Otvorim prozor i gledam nebo, sve dok ne zapišti "unpluge to save energy". PLEURAiza ponoći se budim zbog zgužvanih maramica po džepovimau kojima se duši uzdah(nastavi voljeti uz sve što nas čeka i leti pomoću plućnih kriladišidišidišidišidišidišidišivani padaju ljudial' prozor otvoren drži i vjeruj u čuda)nebo mi ponekad izgleda kao velika ozonska rupa. ti imaš pupak sa unutarnje strane rukei hipertrofičan bol u riječima.*ožiljak - zajednički naziv za tkivo koje se stvara poslijeprekida integriteta nekog pokrovnog tkiva.loše su vijesti za danas da plašim se površin

HORTIKULTURABilo bi obzirno sačekati da pomru ljudi sa postratnom traumom. Mjesta za zakopatinema.

Opet liježem u 21. Ne spavam jer umorna najlakše shvatim da jedini smisao je ljubav. Bilježim: želim naučiti sve vrste cvijeća i naći zemlju u koju mogu život saditi. sad. i. ti."I had to be broken so I could meet you"približiti rukeblisko mi je to što te bolidijelimo rane kao ljepotuplesati goliu bijelom vinua napolju rat će ššššššpijano cvijeće pijano cvijeće spava iza staklami smo se ovdje zasitili. te ratne priče. više se na tom ne može zaraditi. ne može zaratiti. Bilo bi obzirno sačekati. u našoj kući poljubimo ribu i vratimo jepod nama moreljubimo vodui vratimo se.*ja bih uvek bio dečak

SAN O SJEĆANJU NA SEVDALINKUruke su drhtava kosa prašina. obazri se obazri se puno je vremena kostima. ovdje se srce igra mozga u saksiji. ja urastam urastam urastam. humus je galaksija. pobjegli su mi leptiri iz naprtnjače i odnijeli tvoj rokovnik.tako me režu pored šavova.a noću mi glava lubenica i u njoj plaču košpice kao u šumi kučići sa druge strane potoka. po vodu majko šalji me. u vodu glavu uranjam a dolje ribe plaču kao u očima ti. očima ti me pomjeraš u odmaranje od umiranje umirim se i zaspem ti. daleka proći će neko mi ponavlja. po vodu majko šalji me da nestati se prelijevam.

DJEČAK IZ POLJA KANTARIONAkad prođe kroz ljudesve ih zaboli metakkoji prolazi kroz djecunegdje kilometarima daleko

RUČNI RADdanas je opet neko umrostavljajući ruku na čelo .lebdeći nad sudoperommerjem noževe pere

BIOLUMINISCENCIJAkad upalim svjetlo da vidida nema ničega Malik se smiri i zaspea onda zauzvrat sanja da ipak ima nečegi uspavljuje mene

VIDJETI NOĆUstavljam oči u trbuhi budem im majkakad plaču

Minela Masleša,rođena 1987. u Konjicu.

Voli bilje. Treba mir i ljude. Ne voli poslovne biografije.

24 25

ZDRAV ŽIVOT

Drevna tajna fontane mladostiTibetanski svećenici ove su vježbe koristili da bi živjeli duže i zdravije, a vježbe je detaljno opisao Peter Kelder u knjizi "Drevna tajna fontane mladosti". Ovaj naziv itekako ima smisla jer ako ih redovito vježbate, pet Tibetanaca će vam pomoći da pomladite čitav organizam, kako fizički tako i psihički.

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

ćete prijeći na 5, i svakog narednog povećavati za 2.

Kada dođete do 21. ponavljanja svake vježbe, onda se ponavljanja više ne povećavaju. I dalje nastavite vježbati samo s 21 ponavljanjem za svaku vježbu.

Između vježbi možete ustati, staviti ruke na bokove, udahnuti na nos i iz-dahnuti na usta. To ponovite dva puta. Tako se ostvaruje bolji prijelaz između vježbi.

Dodatna prednost ovoga vježbanja jest i da ono ne oduzima puno vremena. Naime, pet vježbi s 21 ponavljanjem moguće je izvesti u desetak minuta.

U vrlo kratkom ćete vremenu tijelu dati izvrsnu fizičku aktivnost koja ima mnoštvo dobrobiti za zdravlje.

Prvi Tibetanac

Stanite uspravno i raširite ruke da budu paralelne s tlom. Dlanove okrenite prema tlu. Okrećite se u smjeru kazaljke na satu.

Jedan okret je jedno ponavljanje.U početku možete osjetiti vrtogla-

vicu, pa u tom slučaju vježbu izvodite sjedeći.

Prvu vježbu možete nekoliko tjedana raditi bez povećavanja broja ponavljanja kako biste se navikli na pokret.

Opis vježbi

Smatra se da ove vježbe:· poboljšavaju san,· smanjuju depresiju i napetost,· povećavaju koncentraciju i pamćenje,· pomlađuju organizam,· poboljšavaju probavu,· potpomažu rad dišnih organa,· sprječavaju gubitak koštane mase,· pomažu kod artritisa i reume,· smanjuju bol u leđima,· poboljšavaju vid,· potpomažu mršavljenju,· povećavaju fizičku snagu i izdržljivost,· poboljšavaju emocionalno i mentalno

zdravlje,Pet Tibetanaca su vježbe koje su tibe-

tanski svećenici izvodili tijekom niza go-dina, te su uz određeni životni stil, s njima uspijevali stvoriti predispozicije za jedan zdraviji i duži život.

Vježbe pet Tibetanaca stimuliraju energetski tok kroz sve čakre i daju život stanicama, organima i žlijezdama. Tako-đer, utječu na razvoj mišića i doprinose jednoj čvršćoj i zdravijoj muskulaturi.

Vježbe pet Tibetanaca nemaju ogra-ničenja što se tiče starosne dobi vježbača – mogu ih vježbati svi uzrasti.

Pritom je važno da vježbe izvodite pravilno te da dišete u skladu s pokre-tima.

Vježbe izvodite točnim redoslijedom, od prve do pete.

Svih pet vježbi radite s istim brojem ponavljanja. Počnite s onoliko ponavlja-nja koliko vam odgovara.

Starije osobe, na primjer, mogu osje-ćati da im je potrebno da počnu s 3 ponavljanja, a mlađe s 9 ili 11. Ono što je važno je da počnete neparnim brojem, znači možete početi s 1, 3, 5, 7, itd.

Svakog tjedna povećate broj za dva ponavljanja. Ako ste počeli u ponedjeljak s 3 ponavljanja, sljedećeg ponedjeljka

Kako vježbati

Radite onaj broj ponavljanja koji vam odgovara, a kad se osjetite spremni, počnite povećavati broj ponavljanja.

Kada vježbu završite, ispružite ruke ispred lica i gledajte u prste. Tako će vam se vrtoglavica brže smanjiti.

Ova vježba poboljšava osjećaj balansa. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Drugi Tibetanac

Legnite na tlo, ispružite se, ruke ispružite pored tijela. Dlanove stavite na tlo, a noge skupite jednu uz drugu.

Udahnite na nos, lagano podižite noge i u isto vrijeme podižite i glavu sve dok noge ne dođu u okomiti položaj, a glava bradom ne dodirne prsa.

Dok ovo radite, ne savijajte koljena i ne dižite trup s poda. Istovremeno, podižite samo glavu i noge.

Udišite tijekom podizanja glave i nogu, a izdišete na nos ili usta dok vraćate noge i glavu u početni položaj, na tlu.

Ako vam je u početku teško podizati potpuno ispružene noge, možete ih malo saviti u koljenima. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Gordana BOŠNJAK - ČUTURIĆ

Sjednite na tlo s rukama pored tijela i dlanovima oslonjenima o tlo. Prsti na rukama su usmjereni k nogama.

Važno je da ruke stavite točno pored trupa i da su noge ispružene ispred. Glava je pognuta naprijed i brada se naslanja na prsa.

Udahnite kroz nos i podižite trup prema gore. Pritom se noge savijaju u koljenima dok stopala dodiruju tlo. Ruke ostaju u istom položaju.

Glavu zabacite unatrag koliko možete. Cilj je doći u položaj u kome je trup natkoljenicama paralelan s tlom, ruke i potkoljenice okomite u odnosu na trup i tlo, a glava zabačena unatrag.

Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj.

Stopala cijelo vrijeme trebaju biti u istom položaju, važno je da ne kližu o tlo, a ruke su ispružene. Okret se vrši u ramenima.

Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Peti TibetanacLegnite na trbuh, stavite dlanove na

tlo pored ramena i rukama pridignite gornji dio tijela.

Prednjim dijelom stopala se oslanjate na tlo, a glavu zabacite unatrag ka leđima. Ruke i noge su razmaknute oko 60 cm jedna od druge.

Udahnite kroz nos i podignite stražnjicu, a glavu istovremeno savijajte dok ne dodirne prsa.

Stražnjicu podižite koliko god možete dovodeći tako tijelo u oblik trokuta.

Pridignite se na nožnim prstima koliko god možete. Ruke i noge moraju biti ispružene. Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj.

Tijekom vježbe cijelo tijelo osim dlanova i nožnih prstiju je iznad tla.

Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Nakon što ste izveli željeni broj ponavljanja, svake od vježbi pet Tibetanaca legnite na tlo, ispružite se i opustite koliko možete.

Pustite da vas obuzme ugodan osjećaj i dišite polako. Meditirajte na pozitivnom učinku koji su vježbe imale na vas.

Ostanite u tom položaju nekoliko minuta.

Vježbe pet Tibetanaca možete raditi ujutro ili navečer, kad vam najviše odgovara.

Prilikom izvođenja svake vježbe, usredotočite se na pravilno disanje. Udahom ispunite svoje tijelo zrakom i omogućite otvaranje energetskih tokova.

Izdisanjem zamislite da iz vašeg organizma izlaze sve napetosti koje ste nakupili od prethodnog vježbanja.

Nakon vježbanja preporučuje se tuširanje mlakom vodom.

Treći Tibetanac

Kleknite na koljena, savijte stopala tako da je prednji dio tabana oslonjen o tlo. Dlanove stavite na zadnji dio butine, odmah ispod stražnjice, a glavu savijte tako da brada dodiruje prsa.

Koljena razmaknuti 40-tak cm. Udahnite kroz nos i lagalo savijajte gornji dio tijela u struku prema natrag. Glavu zabacite unatrag koliko možete.

Istovremeno se oslanjajte dlanovima ispod stražnjice. Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Četvrti Tibetanac

FOJNIČKAŠKRINJA

24 25

ZDRAV ŽIVOT

Drevna tajna fontane mladostiTibetanski svećenici ove su vježbe koristili da bi živjeli duže i zdravije, a vježbe je detaljno opisao Peter Kelder u knjizi "Drevna tajna fontane mladosti". Ovaj naziv itekako ima smisla jer ako ih redovito vježbate, pet Tibetanaca će vam pomoći da pomladite čitav organizam, kako fizički tako i psihički.

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

ćete prijeći na 5, i svakog narednog povećavati za 2.

Kada dođete do 21. ponavljanja svake vježbe, onda se ponavljanja više ne povećavaju. I dalje nastavite vježbati samo s 21 ponavljanjem za svaku vježbu.

Između vježbi možete ustati, staviti ruke na bokove, udahnuti na nos i iz-dahnuti na usta. To ponovite dva puta. Tako se ostvaruje bolji prijelaz između vježbi.

Dodatna prednost ovoga vježbanja jest i da ono ne oduzima puno vremena. Naime, pet vježbi s 21 ponavljanjem moguće je izvesti u desetak minuta.

U vrlo kratkom ćete vremenu tijelu dati izvrsnu fizičku aktivnost koja ima mnoštvo dobrobiti za zdravlje.

Prvi Tibetanac

Stanite uspravno i raširite ruke da budu paralelne s tlom. Dlanove okrenite prema tlu. Okrećite se u smjeru kazaljke na satu.

Jedan okret je jedno ponavljanje.U početku možete osjetiti vrtogla-

vicu, pa u tom slučaju vježbu izvodite sjedeći.

Prvu vježbu možete nekoliko tjedana raditi bez povećavanja broja ponavljanja kako biste se navikli na pokret.

Opis vježbi

Smatra se da ove vježbe:· poboljšavaju san,· smanjuju depresiju i napetost,· povećavaju koncentraciju i pamćenje,· pomlađuju organizam,· poboljšavaju probavu,· potpomažu rad dišnih organa,· sprječavaju gubitak koštane mase,· pomažu kod artritisa i reume,· smanjuju bol u leđima,· poboljšavaju vid,· potpomažu mršavljenju,· povećavaju fizičku snagu i izdržljivost,· poboljšavaju emocionalno i mentalno

zdravlje,Pet Tibetanaca su vježbe koje su tibe-

tanski svećenici izvodili tijekom niza go-dina, te su uz određeni životni stil, s njima uspijevali stvoriti predispozicije za jedan zdraviji i duži život.

Vježbe pet Tibetanaca stimuliraju energetski tok kroz sve čakre i daju život stanicama, organima i žlijezdama. Tako-đer, utječu na razvoj mišića i doprinose jednoj čvršćoj i zdravijoj muskulaturi.

Vježbe pet Tibetanaca nemaju ogra-ničenja što se tiče starosne dobi vježbača – mogu ih vježbati svi uzrasti.

Pritom je važno da vježbe izvodite pravilno te da dišete u skladu s pokre-tima.

Vježbe izvodite točnim redoslijedom, od prve do pete.

Svih pet vježbi radite s istim brojem ponavljanja. Počnite s onoliko ponavlja-nja koliko vam odgovara.

Starije osobe, na primjer, mogu osje-ćati da im je potrebno da počnu s 3 ponavljanja, a mlađe s 9 ili 11. Ono što je važno je da počnete neparnim brojem, znači možete početi s 1, 3, 5, 7, itd.

Svakog tjedna povećate broj za dva ponavljanja. Ako ste počeli u ponedjeljak s 3 ponavljanja, sljedećeg ponedjeljka

Kako vježbati

Radite onaj broj ponavljanja koji vam odgovara, a kad se osjetite spremni, počnite povećavati broj ponavljanja.

Kada vježbu završite, ispružite ruke ispred lica i gledajte u prste. Tako će vam se vrtoglavica brže smanjiti.

Ova vježba poboljšava osjećaj balansa. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Drugi Tibetanac

Legnite na tlo, ispružite se, ruke ispružite pored tijela. Dlanove stavite na tlo, a noge skupite jednu uz drugu.

Udahnite na nos, lagano podižite noge i u isto vrijeme podižite i glavu sve dok noge ne dođu u okomiti položaj, a glava bradom ne dodirne prsa.

Dok ovo radite, ne savijajte koljena i ne dižite trup s poda. Istovremeno, podižite samo glavu i noge.

Udišite tijekom podizanja glave i nogu, a izdišete na nos ili usta dok vraćate noge i glavu u početni položaj, na tlu.

Ako vam je u početku teško podizati potpuno ispružene noge, možete ih malo saviti u koljenima. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Gordana BOŠNJAK - ČUTURIĆ

Sjednite na tlo s rukama pored tijela i dlanovima oslonjenima o tlo. Prsti na rukama su usmjereni k nogama.

Važno je da ruke stavite točno pored trupa i da su noge ispružene ispred. Glava je pognuta naprijed i brada se naslanja na prsa.

Udahnite kroz nos i podižite trup prema gore. Pritom se noge savijaju u koljenima dok stopala dodiruju tlo. Ruke ostaju u istom položaju.

Glavu zabacite unatrag koliko možete. Cilj je doći u položaj u kome je trup natkoljenicama paralelan s tlom, ruke i potkoljenice okomite u odnosu na trup i tlo, a glava zabačena unatrag.

Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj.

Stopala cijelo vrijeme trebaju biti u istom položaju, važno je da ne kližu o tlo, a ruke su ispružene. Okret se vrši u ramenima.

Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Peti TibetanacLegnite na trbuh, stavite dlanove na

tlo pored ramena i rukama pridignite gornji dio tijela.

Prednjim dijelom stopala se oslanjate na tlo, a glavu zabacite unatrag ka leđima. Ruke i noge su razmaknute oko 60 cm jedna od druge.

Udahnite kroz nos i podignite stražnjicu, a glavu istovremeno savijajte dok ne dodirne prsa.

Stražnjicu podižite koliko god možete dovodeći tako tijelo u oblik trokuta.

Pridignite se na nožnim prstima koliko god možete. Ruke i noge moraju biti ispružene. Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj.

Tijekom vježbe cijelo tijelo osim dlanova i nožnih prstiju je iznad tla.

Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Nakon što ste izveli željeni broj ponavljanja, svake od vježbi pet Tibetanaca legnite na tlo, ispružite se i opustite koliko možete.

Pustite da vas obuzme ugodan osjećaj i dišite polako. Meditirajte na pozitivnom učinku koji su vježbe imale na vas.

Ostanite u tom položaju nekoliko minuta.

Vježbe pet Tibetanaca možete raditi ujutro ili navečer, kad vam najviše odgovara.

Prilikom izvođenja svake vježbe, usredotočite se na pravilno disanje. Udahom ispunite svoje tijelo zrakom i omogućite otvaranje energetskih tokova.

Izdisanjem zamislite da iz vašeg organizma izlaze sve napetosti koje ste nakupili od prethodnog vježbanja.

Nakon vježbanja preporučuje se tuširanje mlakom vodom.

Treći Tibetanac

Kleknite na koljena, savijte stopala tako da je prednji dio tabana oslonjen o tlo. Dlanove stavite na zadnji dio butine, odmah ispod stražnjice, a glavu savijte tako da brada dodiruje prsa.

Koljena razmaknuti 40-tak cm. Udahnite kroz nos i lagalo savijajte gornji dio tijela u struku prema natrag. Glavu zabacite unatrag koliko možete.

Istovremeno se oslanjajte dlanovima ispod stražnjice. Izdahnite kroz nos ili usta dok se vraćate u početni položaj. Ponovite pokret do željenog broja ponavljanja.

Četvrti Tibetanac

FOJNIČKAŠKRINJA

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

ASPEKT MNL Fojnica 2016

cateljsku sezonu, a pojačava interes gle-datelja i kvalitetu igre; nakon prvog di-jela sezone nije se igrao drugi dio već se po skraćenom načinu došlo do završnih utakmica (play off) koje su dale odgovor tko su najbolji u ovogodišnjoj Ligi.

četvrtak 29. rujna 2016. godine finalnom utakmicom između ekipa UProkosa i Voljevca završena je još

jedna, šesta po redu, Malonogometna liga Fojnice. I ove godine se igralo po već isprobanom receptu koji skraćuje natje-

Poredak prvoplasiranih ekipa: 1. mjesto: Prokos2. mjesto: Voljevac3. mjesto: FojnicaOsim ekipa nagrade i priznanja dobili

su i pojedinci: Za najboljeg igrača MNL Fojnica 2016

proglašen je Jasmin Merdžanić "Pišća" iz ekipe Prokosa.

Prvi strijelac MNL je Elvedin Bunić (Prokos), a najbolji golman Elmin Ramić (Voljevac).

Najperspektivnijim mladim igračem proglašen je Goran Babić (Fojnica), a gol-manom Tarik Bureković (Fojnica). Na-grada za Fair Play pripala je ekipi Ragala.

Sve utakmice igrane su u športskoj dvorani OŠ "M. Rizvić", a sudili suci: Adem Fejzć, Nermin Buharalija te Ajdin i Edin Pašić.

Prema riječima Muhameda Huzba-šića, predsjednika ASPEKT MNL Fojnica, sve su utakmice odigrane, nije bilo po-vreda igrača, a raduje podatak kako se smanjio i broj dodijeljenih kartona što govori da se igralo fer i sportski.

Pokrovitelj ovogodišnje MNL ponov-no je bila općina Fojnica, a zahvaljujući i ostalim sponzorima najboljim ekipama i pojedincima dodijeljene su vrijedne na-grade u vidu sportske opreme.

T. Bošnjak

Prokošani uvjerljivi

Najbolji igrač: Jasmin Merdžanić Najbolji strijelac: Elvedin Bunić Najbolji golman: Elmin Ramić

Potrebno je spomenuti i sponzora turnira, a to je BH Telekom zahvaljujući kojem su petorici prvoplasiranih dodije-ljene diplome i skromne novčane nagra-de.

Josip Bošnjak kao uvjerljivi pobjed-nik turnira primio je i mali pehar, te veliki prijelazni pehar barem do sljedeće go-dine na kojem će biti urezano njegovo

ime pored imena dosadašnjih pobjed-nika.

Memorijalni turnir "Drago Bućo" bio je prilika kako bi stari znanci i prijatelji ne samo jedni drugima provjerili tre-nutnu formu na 64 crno-bijela polja već jedno popodne proveli u ugodnom dru-ženju.

T. Bošnjak

spomen na svog dugogodišnjeg i iznimno aktivnog člana Dragu Buću U(1936.-2011.) iz Bakovića, Šahovski

klub Fojnica organizirao je peti po redu memorijalni turnir. Turnir je održan u nedjelju, 9. listopada 2016. godine u prostorijama Doma KPD "Matija Gubec" u Bakovićima.

Na ovom šahovskom turniru sudjelo-valo je 15 igrača iz Fojnice i susjednih općina, a igralo se po švicarskom su-stavu, u pet kola, s tempom igre 15 minuta po igraču. Sudio je Andrija Lekić iz ŠK Fojnica.

Nakon zanimljivih partija doznala su se imena trojice prvoplasiranih: prvo mjesto, sa osvojenih pet bodova, zauzeo je Josip Bošnjak iz Fojnice; drugoplasi-rani, sa osvojena četiri boda, bio je Predrag Barešić iz Busovače; na trećem mjestu je Josip Oroz iz Gojevića, sa osvojena četiri boda.

Specijalnu nagradu primio je štićenik Zavoda za zbrinjavanje mentalno inva-lidnih osoba Bakovići Mato Brekalo, re-doviti sudionik turnira mada teško hen-dikepiran (potrebna je pomoć druge osobe koja bi vukla njegove zamišljene poteze).

MEMORIJALNI ŠAHOVSKI TURNIR "DRAGO BUĆO"

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 42 RUJAN/LISTOPAD 2016. BROJ 42RUJAN/LISTOPAD 2016.

ASPEKT MNL Fojnica 2016

cateljsku sezonu, a pojačava interes gle-datelja i kvalitetu igre; nakon prvog di-jela sezone nije se igrao drugi dio već se po skraćenom načinu došlo do završnih utakmica (play off) koje su dale odgovor tko su najbolji u ovogodišnjoj Ligi.

četvrtak 29. rujna 2016. godine finalnom utakmicom između ekipa UProkosa i Voljevca završena je još

jedna, šesta po redu, Malonogometna liga Fojnice. I ove godine se igralo po već isprobanom receptu koji skraćuje natje-

Poredak prvoplasiranih ekipa: 1. mjesto: Prokos2. mjesto: Voljevac3. mjesto: FojnicaOsim ekipa nagrade i priznanja dobili

su i pojedinci: Za najboljeg igrača MNL Fojnica 2016

proglašen je Jasmin Merdžanić "Pišća" iz ekipe Prokosa.

Prvi strijelac MNL je Elvedin Bunić (Prokos), a najbolji golman Elmin Ramić (Voljevac).

Najperspektivnijim mladim igračem proglašen je Goran Babić (Fojnica), a gol-manom Tarik Bureković (Fojnica). Na-grada za Fair Play pripala je ekipi Ragala.

Sve utakmice igrane su u športskoj dvorani OŠ "M. Rizvić", a sudili suci: Adem Fejzć, Nermin Buharalija te Ajdin i Edin Pašić.

Prema riječima Muhameda Huzba-šića, predsjednika ASPEKT MNL Fojnica, sve su utakmice odigrane, nije bilo po-vreda igrača, a raduje podatak kako se smanjio i broj dodijeljenih kartona što govori da se igralo fer i sportski.

Pokrovitelj ovogodišnje MNL ponov-no je bila općina Fojnica, a zahvaljujući i ostalim sponzorima najboljim ekipama i pojedincima dodijeljene su vrijedne na-grade u vidu sportske opreme.

T. Bošnjak

Prokošani uvjerljivi

Najbolji igrač: Jasmin Merdžanić Najbolji strijelac: Elvedin Bunić Najbolji golman: Elmin Ramić

Potrebno je spomenuti i sponzora turnira, a to je BH Telekom zahvaljujući kojem su petorici prvoplasiranih dodije-ljene diplome i skromne novčane nagra-de.

Josip Bošnjak kao uvjerljivi pobjed-nik turnira primio je i mali pehar, te veliki prijelazni pehar barem do sljedeće go-dine na kojem će biti urezano njegovo

ime pored imena dosadašnjih pobjed-nika.

Memorijalni turnir "Drago Bućo" bio je prilika kako bi stari znanci i prijatelji ne samo jedni drugima provjerili tre-nutnu formu na 64 crno-bijela polja već jedno popodne proveli u ugodnom dru-ženju.

T. Bošnjak

spomen na svog dugogodišnjeg i iznimno aktivnog člana Dragu Buću U(1936.-2011.) iz Bakovića, Šahovski

klub Fojnica organizirao je peti po redu memorijalni turnir. Turnir je održan u nedjelju, 9. listopada 2016. godine u prostorijama Doma KPD "Matija Gubec" u Bakovićima.

Na ovom šahovskom turniru sudjelo-valo je 15 igrača iz Fojnice i susjednih općina, a igralo se po švicarskom su-stavu, u pet kola, s tempom igre 15 minuta po igraču. Sudio je Andrija Lekić iz ŠK Fojnica.

Nakon zanimljivih partija doznala su se imena trojice prvoplasiranih: prvo mjesto, sa osvojenih pet bodova, zauzeo je Josip Bošnjak iz Fojnice; drugoplasi-rani, sa osvojena četiri boda, bio je Predrag Barešić iz Busovače; na trećem mjestu je Josip Oroz iz Gojevića, sa osvojena četiri boda.

Specijalnu nagradu primio je štićenik Zavoda za zbrinjavanje mentalno inva-lidnih osoba Bakovići Mato Brekalo, re-doviti sudionik turnira mada teško hen-dikepiran (potrebna je pomoć druge osobe koja bi vukla njegove zamišljene poteze).

MEMORIJALNI ŠAHOVSKI TURNIR "DRAGO BUĆO"

Sastavljen asfalt do OtigošćaSvaka vijest o pruženom metru novoga asfalta

dobra je vijest. Dokaz je kako se napreduje, gradi… Dugogodišnja želja Otigošćana da se spoje asfalt-nom trakom s Gojevićima napokon se ispunila. Za-hvaljujući financijskim sredstvima namijenjenim za infrastrukturu iz Kantona Središnja Bosna i Općini Fojnica, te upornošću pojedinaca rujan je bio mje-sec za još jedno slavlje u selu.

Još prije rata Otigošćani su debelo platili zado-voljstvo hodanja i vožnje asfaltom, ali dionica je bila u sredini, niti u selu niti započeta od Gojevića. Nakon rata asfaltirane su ulice u naselju, a eto sada i preostali dio, od rječice Ripulje do iznad separacije. No mnogi će mještani prokomentirati kako je uza-ludan i asfalt kada selo ostaje svakim danom praz-nije…

Sve radove, od pripreme do prostiranja asfaltnog sloja kolovozne trake široke 3 m i dužine od oko 1.100 m, izvodilo je građevinsko poduzeće "Buco-merc" d.o.o. iz Kiseljaka. Po riječima Anđelka Čutu-rića, predsjednika podružnice Otigošće (MZ Gojevi-ći), mještani su ovoga puta bili pošteđeni novčanih davanja, ali su pomagali radom i organizacijom za-vršnog slavlja. Uz bogatu trpezu pečenja i raznih domaćih jela u prostorijama škole pored mještana bili su i radnici koji su izvodili radove.

T. Bošnjak