9771986592001

ISSN 1986 - 5929

fojničkafojnička Broj 40Broj 40svibanj/lipanj 2016.svibanj/lipanj 2016.

cijena 2 KMcijena 2 KM

škrinjaškrinjaHRVATSKOKATOLIČKOPROSVJETNODRUŠTVO

FOJNICARODOLJUB

2 3

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 40, svibanj/lipanj 2016. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Bošnjak • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb •

Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Svečano otvorena moderna tržnica u Fojnicidanom (srijeda) je 5, a ostalim danima 2 KM po stolu, a u zatvorenom prostoru je 8 KM po metru kvadratnom. Nova tržni-ca je namijenjena za prodaju mesa i mes-nih prerađevina, mlijeka i mliječnih pre-rađevina, pekarskih proizvoda i slatkog programa, raznih vrsta tjestenina, ribe i njenih prerađevina, jaja, mesa peradi te drugih prehrambenih proizvoda, voća i povrća.

U svom obraćanju Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica je kazao da je Fojnica po prvi put u svom postojanju dobila modernu i savremenu pijacu/trž-nicu koje se ne bi postidjelo ni Sarajevo i da je njena zakupnina prilagođena soci-jalnim prilikama Fojnice. Načelnik Klisu-ra je kazao i to da je pijaca mjesto gdje se ljudi susreću, razgovaraju i razmjenjuju iskustva i obezbjeđuju sredstva za život.

Nekadašnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, sada na mjestu mini-stra privrede, vodoprivrede i šumarstva SBK-a te idejni pokretač ovog projekta je kazao da je ovaj projekat od opšteg in-teresa za Fojnicu, a da on zasigurno ne bi bio realizovan da nije bilo izražene dobre volje od strane ljudi koji su gruntovni vlasnici ovog zemljišta, a to su fratri Fra-njevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici na čelu sa gvardijanom fra Niki-com Vujicom i tom prilikom im je zahva-lio u svoje i u ime građana Fojnice.

večanim presjecanjem vrpce je u srijedu, 18.5.2016. godine, u Fojnici Sotvorena moderna tržnica. Vrpcu su

presjekli Tahir Lendo, premijer SBK, Sal-kan Merdžanić, ministar privrede, vodo-privrede i šumarstva SBK i Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica. Ovoj svečanoj manifestaciji su prisustvovali Asim Mekić, načelnik općine Busovača, predstavnici zakonodavne, izvršne i duhovne vlasti i preko 1.000 građana općine Fojnica. U zabavnom programu su nastupili članovi KPD "Matija Gubec" Bakovići i KUD "1001 noć" Fojnica.

Nova savremena tržnica se nalazi u Novom naselju u Fojnici, na oko 700 me-tara kvadratnih radnog prostora. Obje-kat posjeduje svu infrastrukturu i odlič-ne uvjete za prodaju proizvoda. Projekat je finansiran od strane Federalnog mini-starstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ureda za projekat PCU sa Općinom Fojnica. Vrijednost projekta je 525.141 KM od čega je Općina Fojnica učestvovala sa iznosom od 245.141 KM.

Objekat se sastoji od pet zatvorenih poslovnih prostora, sanitarnog čvora, natkrivenog prostora za oko 50 pijačnih stolova te parking prostora za petnaes-tak vozila. Cijena zakupa stola pijačnim

Tekst i fotografije: Hazim ČUKLE

Grad moga proljeća

Radujem ti se, željno te iščekujem u

Proljeće, doba mladosti moje.

Tamo, gdje su klupe stajale u parku

Gdje još uvijek naša imena stoje,

U sjećanju zarobljena...

Želim da znaš da ću o tebi uvijek ponosno pjevati,

O Šumama tvojim svijetu govoriti,

O ljudima kojih nema nigdje,

O tebi voljeni,grade moj!

Ti koji stojiš na istom mjestu već stoljećima

Gdje se ništa vremenom ne mijenja,

Uvijek me dočekaš sa osmijehom,

Onim istim osmijehom s kojim si me ispratio u svijet.

Ti čuvaš vrijeme za moj povratak,

Ljudi tvoji se ne mijenjaju,

Šume tvoje iznova u proljeće beharaju...

Vode tvoje, livade, cvijeće i trava...

Ti si oblikovao moju narav,

Svratio pažnju na ljepotu drveća

Dok stoljećima drveće, tiho,priča svoju ljubavnu priču...

Ispod tvojih krošnji sam se zaljubila,

Po klupama tvojim pisala njegovo ime,

U vodama tvojim plivala...

U kolijevci tvojoj odrastala...

Imaš najljepša, maglovita jutra, okupana rosom u zoru

Nebo je tvoje najplavije na nebeskom obzoru,

Ptice tvoje cvrkuću u zoru...

U sabah...

Odzvanja zvuk sa gradske džamije,

Ponosno se rađa jutarnje Sunce,

Automobili lagano prolaze...

Nema ih mnogo,

Miris kruha širi se ulicom iz pekare,

Stare majke spremaju doručak svojoj djeci ...

Stare majke...

Tamo gdje je i moja majka,

Moja majka koja je previše zla u životu pretrpjela

Tamo gdje njena snaga caruje,

Gdje živi da bih ja živjela,

Gdje se bori da bih se ja borila...

Život za život,

Pupoljak za cvijet,

Majka za dijete,

Dijete za svijet...

Tvoj zrak vječno nosim u svojim plućima,

Fojnica, grade moj...

Tvoje ljude nosim u srcima,

Ne zaboravljam ih...

Vi znate da se kod nas ništa ne mijenja,

Ne tugujte zbog toga,

Vi znate da je sreća tamo

Gdje vas uvijek prepoznaju,

Gdje se ljudi ne mijenjaju,

Gdje je mržnja dobrotom oprana,

Gdje narodnosti zajedno žive,

Gdje zvona vječno zvone,

Gdje samostan mirno počiva...

Čuvajte svoju mladost

U srcima vašim,

Uspjeh neka vam bude za kruha,

Šuma za dušu,

Prijatelji za život...

Imaš najljepša, maglovita jutra, okupana rosom u zoru

Nebo je tvoje najplavlje na nebeskom obzoru,

Ptice tvoje cvrkuću uzoru...

U sabah...

Olivera Tadić

2 3

UMJESTO UVODNIKA

Fojnička škrinja, broj 40, svibanj/lipanj 2016. Izdavač: HKPD "Rodoljub" Fojnica

Glavna urednica: Suzana Lovrić • Uredništvo: Marijana Bilić, Ivana Cvjetković, Ivan Katavić, Božana Tuka i Nikica Vujica • Lektura: Nina Bošnjak • Adresa: Fojnica, Mehmeda Spahe bb •

Tel.: 063 369 169 • E-mail: fojnicka.skrinja@gmail.com • Žiro-račun: 3060510000031712 Hypo Alpe-Adria banka • Naklada: 600 primjeraka • Tisak: "Štamparija Fojnica" Fojnica

CIJENE REKLAMNOG PROSTORA U ČASOPISU

1/1 stranica 1/2 stranice1/4 stranice (kolor)1/8 stranice

150 KM80 KM40 KM20 KM

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKAŠKRINJADOGAĐAJ

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Svečano otvorena moderna tržnica u Fojnicidanom (srijeda) je 5, a ostalim danima 2 KM po stolu, a u zatvorenom prostoru je 8 KM po metru kvadratnom. Nova tržni-ca je namijenjena za prodaju mesa i mes-nih prerađevina, mlijeka i mliječnih pre-rađevina, pekarskih proizvoda i slatkog programa, raznih vrsta tjestenina, ribe i njenih prerađevina, jaja, mesa peradi te drugih prehrambenih proizvoda, voća i povrća.

U svom obraćanju Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica je kazao da je Fojnica po prvi put u svom postojanju dobila modernu i savremenu pijacu/trž-nicu koje se ne bi postidjelo ni Sarajevo i da je njena zakupnina prilagođena soci-jalnim prilikama Fojnice. Načelnik Klisu-ra je kazao i to da je pijaca mjesto gdje se ljudi susreću, razgovaraju i razmjenjuju iskustva i obezbjeđuju sredstva za život.

Nekadašnji načelnik općine Fojnica Salkan Merdžanić, sada na mjestu mini-stra privrede, vodoprivrede i šumarstva SBK-a te idejni pokretač ovog projekta je kazao da je ovaj projekat od opšteg in-teresa za Fojnicu, a da on zasigurno ne bi bio realizovan da nije bilo izražene dobre volje od strane ljudi koji su gruntovni vlasnici ovog zemljišta, a to su fratri Fra-njevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici na čelu sa gvardijanom fra Niki-com Vujicom i tom prilikom im je zahva-lio u svoje i u ime građana Fojnice.

večanim presjecanjem vrpce je u srijedu, 18.5.2016. godine, u Fojnici Sotvorena moderna tržnica. Vrpcu su

presjekli Tahir Lendo, premijer SBK, Sal-kan Merdžanić, ministar privrede, vodo-privrede i šumarstva SBK i Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica. Ovoj svečanoj manifestaciji su prisustvovali Asim Mekić, načelnik općine Busovača, predstavnici zakonodavne, izvršne i duhovne vlasti i preko 1.000 građana općine Fojnica. U zabavnom programu su nastupili članovi KPD "Matija Gubec" Bakovići i KUD "1001 noć" Fojnica.

Nova savremena tržnica se nalazi u Novom naselju u Fojnici, na oko 700 me-tara kvadratnih radnog prostora. Obje-kat posjeduje svu infrastrukturu i odlič-ne uvjete za prodaju proizvoda. Projekat je finansiran od strane Federalnog mini-starstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva i Ureda za projekat PCU sa Općinom Fojnica. Vrijednost projekta je 525.141 KM od čega je Općina Fojnica učestvovala sa iznosom od 245.141 KM.

Objekat se sastoji od pet zatvorenih poslovnih prostora, sanitarnog čvora, natkrivenog prostora za oko 50 pijačnih stolova te parking prostora za petnaes-tak vozila. Cijena zakupa stola pijačnim

Tekst i fotografije: Hazim ČUKLE

Grad moga proljeća

Radujem ti se, željno te iščekujem u

Proljeće, doba mladosti moje.

Tamo, gdje su klupe stajale u parku

Gdje još uvijek naša imena stoje,

U sjećanju zarobljena...

Želim da znaš da ću o tebi uvijek ponosno pjevati,

O Šumama tvojim svijetu govoriti,

O ljudima kojih nema nigdje,

O tebi voljeni,grade moj!

Ti koji stojiš na istom mjestu već stoljećima

Gdje se ništa vremenom ne mijenja,

Uvijek me dočekaš sa osmijehom,

Onim istim osmijehom s kojim si me ispratio u svijet.

Ti čuvaš vrijeme za moj povratak,

Ljudi tvoji se ne mijenjaju,

Šume tvoje iznova u proljeće beharaju...

Vode tvoje, livade, cvijeće i trava...

Ti si oblikovao moju narav,

Svratio pažnju na ljepotu drveća

Dok stoljećima drveće, tiho,priča svoju ljubavnu priču...

Ispod tvojih krošnji sam se zaljubila,

Po klupama tvojim pisala njegovo ime,

U vodama tvojim plivala...

U kolijevci tvojoj odrastala...

Imaš najljepša, maglovita jutra, okupana rosom u zoru

Nebo je tvoje najplavije na nebeskom obzoru,

Ptice tvoje cvrkuću u zoru...

U sabah...

Odzvanja zvuk sa gradske džamije,

Ponosno se rađa jutarnje Sunce,

Automobili lagano prolaze...

Nema ih mnogo,

Miris kruha širi se ulicom iz pekare,

Stare majke spremaju doručak svojoj djeci ...

Stare majke...

Tamo gdje je i moja majka,

Moja majka koja je previše zla u životu pretrpjela

Tamo gdje njena snaga caruje,

Gdje živi da bih ja živjela,

Gdje se bori da bih se ja borila...

Život za život,

Pupoljak za cvijet,

Majka za dijete,

Dijete za svijet...

Tvoj zrak vječno nosim u svojim plućima,

Fojnica, grade moj...

Tvoje ljude nosim u srcima,

Ne zaboravljam ih...

Vi znate da se kod nas ništa ne mijenja,

Ne tugujte zbog toga,

Vi znate da je sreća tamo

Gdje vas uvijek prepoznaju,

Gdje se ljudi ne mijenjaju,

Gdje je mržnja dobrotom oprana,

Gdje narodnosti zajedno žive,

Gdje zvona vječno zvone,

Gdje samostan mirno počiva...

Čuvajte svoju mladost

U srcima vašim,

Uspjeh neka vam bude za kruha,

Šuma za dušu,

Prijatelji za život...

Imaš najljepša, maglovita jutra, okupana rosom u zoru

Nebo je tvoje najplavlje na nebeskom obzoru,

Ptice tvoje cvrkuću uzoru...

U sabah...

Olivera Tadić

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

28.5.2016.

U organizaciji KUD-a "1001 noć" Fojnica prvog dana vikenda na igralištu OŠ "Muhsin Rizvić" Fojnica održana je 5. smotra dječjeg folklora. Svojim igrama i pjesmama su se predstavili čla-novi folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava iz Fojnice, Kiseljaka, Visokog, Ilijaša, Hadžića i Zenice.

KUD "1001 noć" Fojnica je obnovilo svoj rad prije deset godi-na, i u ovo vrijeme postojanja mogu se pohvaliti uspješnim ra-dom. Organizirali su mnoge manifestacije u svom gradu, te na-stupili u brojnim gradovima naše zemlje, kao i u gradovima u inostranstvu. Izvan naše domovine nastupali su u Hrvatskoj, Turskoj, Grčkoj, Češkoj, Austriji. Imaju 120 aktivnih članova, raz-ličitog uzrasta i spola. Tu su folklorne sekcije, vokalni solisti, dječji hor, hor za odrasle, sekcije rekreativnog folklora, recita-torska i dramska sekcija. (H.Č.)

PETA DJEČJA SMOTRA FOLKLORA U FOJNICI

19.5.2016.

Noć muzeja obilježena u Muzeju samostana u Fojnici

Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici se pridružio zajednici bh. muzeja obilježavajući Međunarodni dan muzeja i Evropsku noć muzeja, koji se obilježava u svijetu već jedanaesti put. Ovogodišnja manifestacija će se u cijelom svijetu obilježiti pod nazivom "Muzeji i kulturni krajolici-pejsaži". Cilj je da se podigne svijest o tome da su muzeji važna sredstva kulturne razmjene, obogaćivanja kultura i razvoja uzajamnog razumijevanja, saradnje i mira među narodima. U muzičkom dijelu nastupili su Mirna Mlikota i Amna Ekinović.

U četvrtak 19. maja, sa početkom u 19 sati, u Muzeju samostana kulturni krajolik Fojnice svojim umjetničkim slika-ma je predstavila Sanja Jukić, likovna umjetnica iz Fojnice, inače je uposlena na mjestu državnog tužioca BiH. Otvaranju izložbe je pored ostalih prisustvovao i Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH.

Ovom prilikom prisutnima se obratio fra Miro Relota, gvar-dijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici.

"Radostan sam što se i ove godine manifestacija Međuna-rodni dan muzeja realizira u našem Franjevačkom samostanu zbog toga što je naš utemeljitelj sveti Franjo bio zaljubljenik u krajolik i prirodu. Ujedinjeni narodi su upravo svetog Franju proglasili zaštitnikom prirode, okoliša, svega stvorenog. Kad spomenemo BiH, odmah pred očima sjaje srednjovjekovni rudnici zlata, srebra, željeza, žive i uz franjevačku Srebrenicu, Fojnica stoji 'rame uz rame'! Ako ćemo o kulturi i njenim ču-varima i o učiteljima života, tu su derviši i franjevci, kako onda

OTVORENA IZLOŽBA SLIKA SANJE JUKIĆ IZ FOJNICE

tako i danas“, rekao je fra Miro Relota, budući gvardijan Franje-vačkog samostana u Fojnici.

"Najstarija datirana umjetnička slika u Bosni i Hercegovini, iz 1328. godine, čuva se u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Upravo je i ona isječak krajolika 'Vaza sa cvijećem'. Uvaženi stručnjak Smajil Tihić, koji je godinama radio u ovom samo-stanu, piše da se upravo u tim godinama radilo tehnikom tempera, na toj podlozi daska i ti motivi krajolika“, rekao je fra Miro Relota.

Autorica izložbe slika Sanja Jukić zahvalila je Franjevačkom samostanu i gvardijanu fra Nikici Vujici i posjetiteljima izložbe. Kazala je da joj je čast što je dio večerašnje kulturne manifes-tacije.

"U svojim slikama sam željela dotaći temu ove večeri, a to su kulturni krajolici koji su mjesta u kojim se utjelovljuje jedna neraskidiva veza između materijalne i nematerijalne baštine, na određenom prostoru. Izuzetno sam sretna što će ove moje slike biti u ovom samostanu i što će predstavljati jedan pečat jednog krajolika, s obzirom na mjesto i vrijeme gdje su se rađale, a to je Fojnica", kazala je umjetnica Sanja Jukić.

O autorici izložbe je govorio prof. Asad Nuhanović i između ostalog kazao je: "Sanja Jukić rođena 1962. godine u Sarajevu, imala je samostalnih i zajedničkih izložbi. Njeni su motivi nepatvorena priroda, a svojevrsna podrška da ustraje u svom umjetničkom radu je njena porodica. Prvu izložbu imala je 2006. godine što ukazuje na relativno kratko vrijeme Sanjinog bavljenja ovom umjetnošću. U ovom krajoliku nema čovjeka jer on ovdje ne oplemenjuje niti interveniše, niti skrnavi iskonski i arkadijski ambijent, znači idilu sreće, mira i zadovoljstva", kazao je prof. Asad Nuhanović. (H.Č.)

ISPRAĆENI MATURANTI 38. GENERACIJE FOJNICEFojnica je ispratila maturante SMŠ "Zijah Dizdarević",

njih 102, trideset osme generacije ove škole, koji su pohađali sljedeće škole: gimnaziju, fizioterapeutskog tehničara, farmaceutskog tehničara i hotelsko-turistič-kog tehničara. Nakon okupljana u sali škole i postroja-vanja, pred prepunom dvoranom, obratila im se prof. Merima Sijarić, direktorica škole.

"Kada je u pitanju ova generacija, ono što posebno želim da istaknem je da je ovo jedna vrlo dobra genera-cija. To kažem jer je ova generacija završila svoje sred-njoškolsko obrazovanje sa srednjom ocjenom vrlo dobar. Takođe ističem da je od 102 učenika njih 31 odličnim uspjehom završilo svoje školovanje, a imamo 7 učenika generacije, to se rijetko dešava. Ovi rezultati pokazuju kvalitet ove generacije maturanata, to isto govori kvali-tetan rad naših profesora", kazala je prof. Merima Sijarić, direktorica škole.

Maturanti su u popodnevnim satima krenuli od zgra-de škole u defileu ulicama Fojnice u pratnji svojih razred-nika i direktorice škole, pozdravljeni aplauzom blizu dvije hiljade roditelja, prijatelja, kolega, sugrađana i go-stiju Fojnice do hotela "Reumal". Učenicima generacije, a to su Dženana Brčaninović, Emina Kapo, Mejrema Kara-lić, Mulija Vehabović, Amila Vrabac, Nejra Selman, Amina Čeliković su uručene zahvalnice, novčane nagrade i knji-ge. Maturska zabava je trajala do kasno u noć. (H.Č.)

4

RETROVIZOR

5

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

28.5.2016.

U organizaciji KUD-a "1001 noć" Fojnica prvog dana vikenda na igralištu OŠ "Muhsin Rizvić" Fojnica održana je 5. smotra dječjeg folklora. Svojim igrama i pjesmama su se predstavili čla-novi folklorne sekcije kulturno-umjetničkih društava iz Fojnice, Kiseljaka, Visokog, Ilijaša, Hadžića i Zenice.

KUD "1001 noć" Fojnica je obnovilo svoj rad prije deset godi-na, i u ovo vrijeme postojanja mogu se pohvaliti uspješnim ra-dom. Organizirali su mnoge manifestacije u svom gradu, te na-stupili u brojnim gradovima naše zemlje, kao i u gradovima u inostranstvu. Izvan naše domovine nastupali su u Hrvatskoj, Turskoj, Grčkoj, Češkoj, Austriji. Imaju 120 aktivnih članova, raz-ličitog uzrasta i spola. Tu su folklorne sekcije, vokalni solisti, dječji hor, hor za odrasle, sekcije rekreativnog folklora, recita-torska i dramska sekcija. (H.Č.)

PETA DJEČJA SMOTRA FOLKLORA U FOJNICI

19.5.2016.

Noć muzeja obilježena u Muzeju samostana u Fojnici

Muzej Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici se pridružio zajednici bh. muzeja obilježavajući Međunarodni dan muzeja i Evropsku noć muzeja, koji se obilježava u svijetu već jedanaesti put. Ovogodišnja manifestacija će se u cijelom svijetu obilježiti pod nazivom "Muzeji i kulturni krajolici-pejsaži". Cilj je da se podigne svijest o tome da su muzeji važna sredstva kulturne razmjene, obogaćivanja kultura i razvoja uzajamnog razumijevanja, saradnje i mira među narodima. U muzičkom dijelu nastupili su Mirna Mlikota i Amna Ekinović.

U četvrtak 19. maja, sa početkom u 19 sati, u Muzeju samostana kulturni krajolik Fojnice svojim umjetničkim slika-ma je predstavila Sanja Jukić, likovna umjetnica iz Fojnice, inače je uposlena na mjestu državnog tužioca BiH. Otvaranju izložbe je pored ostalih prisustvovao i Valentin Inzko, visoki predstavnik u BiH.

Ovom prilikom prisutnima se obratio fra Miro Relota, gvar-dijan Franjevačkog samostana Duha Svetoga u Fojnici.

"Radostan sam što se i ove godine manifestacija Međuna-rodni dan muzeja realizira u našem Franjevačkom samostanu zbog toga što je naš utemeljitelj sveti Franjo bio zaljubljenik u krajolik i prirodu. Ujedinjeni narodi su upravo svetog Franju proglasili zaštitnikom prirode, okoliša, svega stvorenog. Kad spomenemo BiH, odmah pred očima sjaje srednjovjekovni rudnici zlata, srebra, željeza, žive i uz franjevačku Srebrenicu, Fojnica stoji 'rame uz rame'! Ako ćemo o kulturi i njenim ču-varima i o učiteljima života, tu su derviši i franjevci, kako onda

OTVORENA IZLOŽBA SLIKA SANJE JUKIĆ IZ FOJNICE

tako i danas“, rekao je fra Miro Relota, budući gvardijan Franje-vačkog samostana u Fojnici.

"Najstarija datirana umjetnička slika u Bosni i Hercegovini, iz 1328. godine, čuva se u Franjevačkom samostanu u Fojnici. Upravo je i ona isječak krajolika 'Vaza sa cvijećem'. Uvaženi stručnjak Smajil Tihić, koji je godinama radio u ovom samo-stanu, piše da se upravo u tim godinama radilo tehnikom tempera, na toj podlozi daska i ti motivi krajolika“, rekao je fra Miro Relota.

Autorica izložbe slika Sanja Jukić zahvalila je Franjevačkom samostanu i gvardijanu fra Nikici Vujici i posjetiteljima izložbe. Kazala je da joj je čast što je dio večerašnje kulturne manifes-tacije.

"U svojim slikama sam željela dotaći temu ove večeri, a to su kulturni krajolici koji su mjesta u kojim se utjelovljuje jedna neraskidiva veza između materijalne i nematerijalne baštine, na određenom prostoru. Izuzetno sam sretna što će ove moje slike biti u ovom samostanu i što će predstavljati jedan pečat jednog krajolika, s obzirom na mjesto i vrijeme gdje su se rađale, a to je Fojnica", kazala je umjetnica Sanja Jukić.

O autorici izložbe je govorio prof. Asad Nuhanović i između ostalog kazao je: "Sanja Jukić rođena 1962. godine u Sarajevu, imala je samostalnih i zajedničkih izložbi. Njeni su motivi nepatvorena priroda, a svojevrsna podrška da ustraje u svom umjetničkom radu je njena porodica. Prvu izložbu imala je 2006. godine što ukazuje na relativno kratko vrijeme Sanjinog bavljenja ovom umjetnošću. U ovom krajoliku nema čovjeka jer on ovdje ne oplemenjuje niti interveniše, niti skrnavi iskonski i arkadijski ambijent, znači idilu sreće, mira i zadovoljstva", kazao je prof. Asad Nuhanović. (H.Č.)

ISPRAĆENI MATURANTI 38. GENERACIJE FOJNICEFojnica je ispratila maturante SMŠ "Zijah Dizdarević",

njih 102, trideset osme generacije ove škole, koji su pohađali sljedeće škole: gimnaziju, fizioterapeutskog tehničara, farmaceutskog tehničara i hotelsko-turistič-kog tehničara. Nakon okupljana u sali škole i postroja-vanja, pred prepunom dvoranom, obratila im se prof. Merima Sijarić, direktorica škole.

"Kada je u pitanju ova generacija, ono što posebno želim da istaknem je da je ovo jedna vrlo dobra genera-cija. To kažem jer je ova generacija završila svoje sred-njoškolsko obrazovanje sa srednjom ocjenom vrlo dobar. Takođe ističem da je od 102 učenika njih 31 odličnim uspjehom završilo svoje školovanje, a imamo 7 učenika generacije, to se rijetko dešava. Ovi rezultati pokazuju kvalitet ove generacije maturanata, to isto govori kvali-tetan rad naših profesora", kazala je prof. Merima Sijarić, direktorica škole.

Maturanti su u popodnevnim satima krenuli od zgra-de škole u defileu ulicama Fojnice u pratnji svojih razred-nika i direktorice škole, pozdravljeni aplauzom blizu dvije hiljade roditelja, prijatelja, kolega, sugrađana i go-stiju Fojnice do hotela "Reumal". Učenicima generacije, a to su Dženana Brčaninović, Emina Kapo, Mejrema Kara-lić, Mulija Vehabović, Amila Vrabac, Nejra Selman, Amina Čeliković su uručene zahvalnice, novčane nagrade i knji-ge. Maturska zabava je trajala do kasno u noć. (H.Č.)

6 7

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

SEDME SPORTSKE IGRE SAMOSTALNOG SINDIKATA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA FBIH

U organizaciji Saveza samostalnog sindikata državnih služ-benika, namještenika u organima državne službe, sudijskoj vla-sti i u javnim ustanovama u FBiH, u Fojnici su, na terenima

NAČELNIK SABAHUDIN KLISURA ADEMU SALČINOVIĆU POKLONIO PATIKE

O 45-godišnjem Ademu Salčinoviću iz naselja Dusina, opći-na Fojnica pisali smo u "Dnevnom avazu" prije nekoliko godina o njegovom problemu kako teško nalazi obuću za svoje džinov-ske noge jer nosi broj 50 ili 51, zavisno od modela. Adem je de-mobilisani borac ABiH bez zaposlenja, živi sa suprugom Mer-zajetom i 85 godišnjim ocem Muhamedom koji je penzioner. Čak je nekoliko godina nosio drvene cipele koje je dobio na poklon iz Holandije. Visok je dva metra, a vaga oko 120 kilograma.

"Ma eto imamo tu babinu minimalnu penziju, a ja se pomalo bavim proizvodnjom drvenog uglja i radim na dnevnice. Nakon teksta u 'Dnevnom avazu' prije nekoliko godina o mojim veli-kim stopalima dobio sam od dobrih ljudi patika i cipela iz Aus-trije, Amerike, Kanade, Tuzle, Blagaja, Sarajeva itd. Evo prije par dana me pozvao Sabahudin Klisura (SDA), načelnik Općine Fojnica i uručio mi nove patike moj broj 51. Hvala mu, taman sad mogu da se nagizdam na teferić posljednjeg vikenda, kod nas u Dusini", kaže Adem Salčinović.

Načelnik Sabahudin Klisura kratko je kazao da mu je poznat problem Adema Salčinovića oko nabavke adekvatne obuće za svoje noge, pa je odlučio mu ih nabaviti.

"Preko svog brata Semina Klisure, koji privremeno radi i živi u Njemačkoj, naručio sam posebno da mu se ručno naprave patike taj broj. Patike su stigle i odnio sam ih Ademu u Dusinu, a nakon što ih je probao, rekao mi je kao da su mjerene o njego-vim stopalima", kaže zadovoljan, načelnik Klisura. (H.Č.)

PRVA DŽIPIJADA U FOJNICI

U organizaciji MZ Prokos održana je prva "Džipijada Fojnica 2016.". Okupljanje je bilo na platou ispred dječjeg vrtića u Fojnici. Učesnici su plaćali kotizaciju 30 KM za svoje terence, plus 10 KM po učesniku. Vozili su na relaciji Fojnica – Tovarište – Tocila – Jezernica -Vlaška ravan - Hrid - Prokoško jezero u dužini od 24 kilometra. Birat će se i najbolji džip, a nagrade su novčane: 500 KM za prvo, 200 KM drugo i poklon za treće mjesto. Učesnike pozdravio i Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica.

"Ovo nam je organizacija prve 'Džipijade' i imali smo veliki broj prijava, ali smo se odlučili za ograničen broj od 30 učes-nika, zbog loših vremenskih prilika. Imamo učesnike iz Fojnice, Viteza, Gornjeg Vakufa, Busovače, Kreševa i Kiseljaka. Starosna dob vozača je od 18 do 45 godina. Za ovu priliku smo odredili 20 redara, kako bi sve proteklo u najboljem redu", kaže Jasmin Merdžanić, jedan od organizatora "Džipijade", i dodaje: "Na Prokoškom jezeru ćemo napraviti krug i vratiti se na lokalitet Vlaška ravan gdje ćemo imati zajednički ručak (grah) i druže-nje uz muziku. Cilj je obogatiti turističku ponudu i rekreativno voziti svoje terence i tako u neku ruku otvoriti turističku sezo-nu u Fojnici. Nadamo se da će naredne godine ova manifes-tacija biti bogatija i da će prijeći u tradiciju". (H.Č.)

"Reumal group" i terenima Fojnice, održane tradicionalne sportske igre članova Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, namještenika. Učestvovalo je preko 300 takmičara iz deset kantona FBiH. Nakon postrojavanja na platou u "Aquaparku" u Fojnici, igre je otvorio Salih Krušćica, predsjednik Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, namješte-nika. Smješteni su u hotel "Nature" Remal group Fojnica.

"Ovdje nas je preko 300 iz 10 kantona FBiH, a imamo i goste iz drugih država sa kojima imamo dobru saradnju. Ovo je jedno lijepo druženje, tradicija, koju ćemo nastaviti i u narednim godinama. Državni službenici su zaslužili da se malo odmore i druže. Sa nama su i kolege iz Sindikata uprave Republike Srpske Božo Marić, predsjednik i Saša Paripović, član Republičkog od-bora Sindikata RS, kao i Adem Šerak, predsjednik Sindikata komunalne privrede BiH", kazao nam je Salih Krušćica, pred-sjednik Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, na-mještenika.

Adil Aljić, predstavnik za sport ovih igara, kazao nam je da su se takmičari takmičili ekipno i pojedinačno, muškarci i žene u sportskim disciplinama: mali nogomet, basket, odbojka na pije-sku, stoni tenis, streljaštvo, pikado, plivanje i "bacanje regista-ra". Igre su se odvijale u Fojnici gdje želimo da promoviramo i ovaj mali grad kao veliki turistički centar, a i da smanjimo tro-škove jer smo dosadašnje igre održavali u Neumu. Cilj je druže-nje, opuštanje, razmjena iskustva i relaksacija. Najbolji su dobili diplome, pehare i medalje. (H.Č.)

6 7

RETROVIZORFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

SEDME SPORTSKE IGRE SAMOSTALNOG SINDIKATA DRŽAVNIH SLUŽBENIKA FBIH

U organizaciji Saveza samostalnog sindikata državnih služ-benika, namještenika u organima državne službe, sudijskoj vla-sti i u javnim ustanovama u FBiH, u Fojnici su, na terenima

NAČELNIK SABAHUDIN KLISURA ADEMU SALČINOVIĆU POKLONIO PATIKE

O 45-godišnjem Ademu Salčinoviću iz naselja Dusina, opći-na Fojnica pisali smo u "Dnevnom avazu" prije nekoliko godina o njegovom problemu kako teško nalazi obuću za svoje džinov-ske noge jer nosi broj 50 ili 51, zavisno od modela. Adem je de-mobilisani borac ABiH bez zaposlenja, živi sa suprugom Mer-zajetom i 85 godišnjim ocem Muhamedom koji je penzioner. Čak je nekoliko godina nosio drvene cipele koje je dobio na poklon iz Holandije. Visok je dva metra, a vaga oko 120 kilograma.

"Ma eto imamo tu babinu minimalnu penziju, a ja se pomalo bavim proizvodnjom drvenog uglja i radim na dnevnice. Nakon teksta u 'Dnevnom avazu' prije nekoliko godina o mojim veli-kim stopalima dobio sam od dobrih ljudi patika i cipela iz Aus-trije, Amerike, Kanade, Tuzle, Blagaja, Sarajeva itd. Evo prije par dana me pozvao Sabahudin Klisura (SDA), načelnik Općine Fojnica i uručio mi nove patike moj broj 51. Hvala mu, taman sad mogu da se nagizdam na teferić posljednjeg vikenda, kod nas u Dusini", kaže Adem Salčinović.

Načelnik Sabahudin Klisura kratko je kazao da mu je poznat problem Adema Salčinovića oko nabavke adekvatne obuće za svoje noge, pa je odlučio mu ih nabaviti.

"Preko svog brata Semina Klisure, koji privremeno radi i živi u Njemačkoj, naručio sam posebno da mu se ručno naprave patike taj broj. Patike su stigle i odnio sam ih Ademu u Dusinu, a nakon što ih je probao, rekao mi je kao da su mjerene o njego-vim stopalima", kaže zadovoljan, načelnik Klisura. (H.Č.)

PRVA DŽIPIJADA U FOJNICI

U organizaciji MZ Prokos održana je prva "Džipijada Fojnica 2016.". Okupljanje je bilo na platou ispred dječjeg vrtića u Fojnici. Učesnici su plaćali kotizaciju 30 KM za svoje terence, plus 10 KM po učesniku. Vozili su na relaciji Fojnica – Tovarište – Tocila – Jezernica -Vlaška ravan - Hrid - Prokoško jezero u dužini od 24 kilometra. Birat će se i najbolji džip, a nagrade su novčane: 500 KM za prvo, 200 KM drugo i poklon za treće mjesto. Učesnike pozdravio i Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica.

"Ovo nam je organizacija prve 'Džipijade' i imali smo veliki broj prijava, ali smo se odlučili za ograničen broj od 30 učes-nika, zbog loših vremenskih prilika. Imamo učesnike iz Fojnice, Viteza, Gornjeg Vakufa, Busovače, Kreševa i Kiseljaka. Starosna dob vozača je od 18 do 45 godina. Za ovu priliku smo odredili 20 redara, kako bi sve proteklo u najboljem redu", kaže Jasmin Merdžanić, jedan od organizatora "Džipijade", i dodaje: "Na Prokoškom jezeru ćemo napraviti krug i vratiti se na lokalitet Vlaška ravan gdje ćemo imati zajednički ručak (grah) i druže-nje uz muziku. Cilj je obogatiti turističku ponudu i rekreativno voziti svoje terence i tako u neku ruku otvoriti turističku sezo-nu u Fojnici. Nadamo se da će naredne godine ova manifes-tacija biti bogatija i da će prijeći u tradiciju". (H.Č.)

"Reumal group" i terenima Fojnice, održane tradicionalne sportske igre članova Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, namještenika. Učestvovalo je preko 300 takmičara iz deset kantona FBiH. Nakon postrojavanja na platou u "Aquaparku" u Fojnici, igre je otvorio Salih Krušćica, predsjednik Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, namješte-nika. Smješteni su u hotel "Nature" Remal group Fojnica.

"Ovdje nas je preko 300 iz 10 kantona FBiH, a imamo i goste iz drugih država sa kojima imamo dobru saradnju. Ovo je jedno lijepo druženje, tradicija, koju ćemo nastaviti i u narednim godinama. Državni službenici su zaslužili da se malo odmore i druže. Sa nama su i kolege iz Sindikata uprave Republike Srpske Božo Marić, predsjednik i Saša Paripović, član Republičkog od-bora Sindikata RS, kao i Adem Šerak, predsjednik Sindikata komunalne privrede BiH", kazao nam je Salih Krušćica, pred-sjednik Saveza samostalnog sindikata državnih službenika, na-mještenika.

Adil Aljić, predstavnik za sport ovih igara, kazao nam je da su se takmičari takmičili ekipno i pojedinačno, muškarci i žene u sportskim disciplinama: mali nogomet, basket, odbojka na pije-sku, stoni tenis, streljaštvo, pikado, plivanje i "bacanje regista-ra". Igre su se odvijale u Fojnici gdje želimo da promoviramo i ovaj mali grad kao veliki turistički centar, a i da smanjimo tro-škove jer smo dosadašnje igre održavali u Neumu. Cilj je druže-nje, opuštanje, razmjena iskustva i relaksacija. Najbolji su dobili diplome, pehare i medalje. (H.Č.)

8 9

FOJNIČKAŠKRINJALJUDI MEĐU NAMA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

licu i kad sam skidao mrenu sa oka. Hranu mi kuha i brine o meni snaha Emira. Bio sam lovac 66 godina".

"Ustrijelio sam tri medvjeda, tada ih je bilo dosta i bojao sam ih se, a ja bio sam lovac u mom kraju. Rekao sam: 'Ili ti ili ja, ne možemo obojica biti gospodari šume.' Tad je malo bilo lovaca, poželio bi vidjeti kolegu lovca. Najteže je ubiti divlju svi-nju. Ništa od trofeja nisam sakupljao. Ovaj rat posljednji je bio pogan, a ni onaj nije bio dobar. U Titovo vrijeme se bolje živilo i radio svijet. Vidio sam Tita neko-liko puta dok sam bio u vojsci u Beo-gradu, ali samo je prolazio pored nas. Onaj vakat je bio zlatan", sa ponosom govori Hodžić.

"Nema više mojih vršnjaka, ali eto blizu mi kuće ima kafana 'Zambak' i ja tu svaki dan navratim na kafu, sa mlađima se družim i popričam, e vala jedino mi malo smeta kad nas ima u društvu više, krene pravi muhabet, a pola ih drže onog šejtana (mobitel) i sa njim dirlikaju bolje je da pričaju i čuju nešto pametno. Da bi doživio duboku starost ne treba jesti debelo meso, dobro je hodati puno, sport je zdrav, a najvažnije je ne sekirati se, to ubija. Treba se družit sa ljudima, eglenit i bit veseo", savjetuje vitalni i uvijek spre-man na šalu Ibrahim Hodžić.

"četrdeset dvije godine sam bio u braku sa Šefikom, ona umrla, a ja se kasnije oženio komšinicom Dudijom, mlađa od mene 17 godina i sa njom živio 22 godi-ne, i ona umrla i ostado sam i do dan danas. Biciklo sam vozio 70 godina. Pro-mijenio sam šest bicikla a 70 godina sam pušio lulu, oboje batalio i ostavio prošle godina. Doktoru išao samo kad sam operisao slijepo crijevo, bradavicu na

"Već dvadesetak godina drugujem sa kamerom, a imam ih sada četiri nove i savremene, kao i jedan dobar fotoaparat. Snimam svadbe, rođendane, druženja naših ljudi u dijaspori, koncerte itd. Če-sto dolazim u rodnu Fojnicu i BiH, bilje-žim svojom kamerom prirodne ljepote naše zemlje, onda ih predstavim i pre-zentiram u Njemačkoj ljudima, a i u dru-gim zemljama gdje često putujem.

Nijemci su oduševljeni našim ljepota-ma i dobar dio mojih poznanika je dola-zio u BiH da se lično uvjeri u te ljepote. Najviše im se dopadaju snimci vrela Bu-ne, Jablanice, Mostara, Sarajeva, Fojnice, Vlašića... sve to što sam snimao svojim kamerama. Obišao sam ja i druge neke zemlje, ali BiH je zemlja prirodnih lje-pota, rijeka, jezera, planinskih visova koji privlače ljude.

Evo ovih dana sam došao na sedam dana avionom u Sarajevo i onda u moju Fojnicu. Na jednoj svadbi našeg čovjeka u Njemačkoj sam najviše zaradio, snima-jući svadbu, dobio sam 700 eura", kaže Radislav Lovrić.

"Iako imam automobil, ja se volim provozati biciklom. Evo uzeo sam biciklo koje je vozio moj pokojni otac Drago, koji ga je kupio 1951. godine da se provozam po Fojnici. Vozio se otac njime 40 godina na posao u 'Pilanu' u Fojnici. Ovo je za muzeja, 65 mu je godina, sve je na njemu original, isto kao i kad ga je on kupio, samo sam morao promijeniti gume, naravno da bi istrule, one prve koje su bile na biciklu. Ko je imao tada bicikl, to je bilo veliko. Na njemu piše YCLE Extra made in Jugoslavia. Bit će kod mene dok sam živ, to je lijepa i uspomena, a volim i voziti bickl", kaže Radislav.

brahim Hodžić iz fojničkog naselja Ostružnica je zasigurno najstariji žitelj Iopćine Fojnica. Ušao je u 96-tu godinu

života, a još je vitalan i vedrog duha. Ženio se dva puta, imao četvero djece, desetoro unučadi isto toliko praunučadi. Do prošle godine je vozio bicikl, i sada često dođe u Fojnicu, neko ga poveze automobilom. Dobro čuje, relativno do-bro i vidi, a za kretanje nosi štap, koji mu kako kaže dođe kao dobar drug, ponekad mu i pomogne, ako noge zaklecaju. Živi sam i sreli smo ga u "Lovcu", sa bratićem Hajrudinom, došao je po penziju.

"Bavio sam se poljoprivredom i bio koperant Zemljoradničke zadruge. Naj-draže mi je bilo u životu kad sam se ože-nio prvi put 1939. godine. Doveo sam Šefiku iz obljižnjeg naselja Voljevac. Sva-tovi bili veliki, nosile se puške, to je gr-milo i pjevalo se i veselilo dva dana. Mla-doj nisam mogao prići dok je ne vjenčam, takav je adet bio. Nakon ženidbe dobijem poziv u vizitu vojsku. Služio sam 1,5 godi-nu Antu Pavelića, pa 3 godine Josipa Bro-za Tita, a u proteklom ratu pola godine bio u Armiji BiH, najstariji borac", pri-sjeća se Ibrahim Hodžić i nastavlja:

akon što ostavi mehaničarski alat, 61-godišnji Radislav Lovrić iz Fojni-Nce s adresom u Hamburgu u Nje-

mačkoj, uhvati se kamere, i to mu je kaže najdraže raditi. Živi sa suprugom i dvoje djece, vrstan je automehaničar, a i ka-merman. Neki kažu da je najbolji meha-ničar među kamermanima i kamerman među mehaničarima. Za nekoliko godina se nada da će otići u mirovinu, a onda povratak u rodnu Fojnicu, koju nosi uz sebe, u svom srcu i na kasetama kamere, od koje se ne odvaja, nakon što završi posao mehaničara.

Ibrahim Hodžić:

I u desetoj deceniji života vitalan i vedarTekst i fotografije: Hazim ČUKLE

Tekst i fotografije: Hazim ČUKLE Radislav Lovrić:

20 godina druguje sa kamerom

8 9

FOJNIČKAŠKRINJALJUDI MEĐU NAMA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

licu i kad sam skidao mrenu sa oka. Hranu mi kuha i brine o meni snaha Emira. Bio sam lovac 66 godina".

"Ustrijelio sam tri medvjeda, tada ih je bilo dosta i bojao sam ih se, a ja bio sam lovac u mom kraju. Rekao sam: 'Ili ti ili ja, ne možemo obojica biti gospodari šume.' Tad je malo bilo lovaca, poželio bi vidjeti kolegu lovca. Najteže je ubiti divlju svi-nju. Ništa od trofeja nisam sakupljao. Ovaj rat posljednji je bio pogan, a ni onaj nije bio dobar. U Titovo vrijeme se bolje živilo i radio svijet. Vidio sam Tita neko-liko puta dok sam bio u vojsci u Beo-gradu, ali samo je prolazio pored nas. Onaj vakat je bio zlatan", sa ponosom govori Hodžić.

"Nema više mojih vršnjaka, ali eto blizu mi kuće ima kafana 'Zambak' i ja tu svaki dan navratim na kafu, sa mlađima se družim i popričam, e vala jedino mi malo smeta kad nas ima u društvu više, krene pravi muhabet, a pola ih drže onog šejtana (mobitel) i sa njim dirlikaju bolje je da pričaju i čuju nešto pametno. Da bi doživio duboku starost ne treba jesti debelo meso, dobro je hodati puno, sport je zdrav, a najvažnije je ne sekirati se, to ubija. Treba se družit sa ljudima, eglenit i bit veseo", savjetuje vitalni i uvijek spre-man na šalu Ibrahim Hodžić.

"četrdeset dvije godine sam bio u braku sa Šefikom, ona umrla, a ja se kasnije oženio komšinicom Dudijom, mlađa od mene 17 godina i sa njom živio 22 godi-ne, i ona umrla i ostado sam i do dan danas. Biciklo sam vozio 70 godina. Pro-mijenio sam šest bicikla a 70 godina sam pušio lulu, oboje batalio i ostavio prošle godina. Doktoru išao samo kad sam operisao slijepo crijevo, bradavicu na

"Već dvadesetak godina drugujem sa kamerom, a imam ih sada četiri nove i savremene, kao i jedan dobar fotoaparat. Snimam svadbe, rođendane, druženja naših ljudi u dijaspori, koncerte itd. Če-sto dolazim u rodnu Fojnicu i BiH, bilje-žim svojom kamerom prirodne ljepote naše zemlje, onda ih predstavim i pre-zentiram u Njemačkoj ljudima, a i u dru-gim zemljama gdje često putujem.

Nijemci su oduševljeni našim ljepota-ma i dobar dio mojih poznanika je dola-zio u BiH da se lično uvjeri u te ljepote. Najviše im se dopadaju snimci vrela Bu-ne, Jablanice, Mostara, Sarajeva, Fojnice, Vlašića... sve to što sam snimao svojim kamerama. Obišao sam ja i druge neke zemlje, ali BiH je zemlja prirodnih lje-pota, rijeka, jezera, planinskih visova koji privlače ljude.

Evo ovih dana sam došao na sedam dana avionom u Sarajevo i onda u moju Fojnicu. Na jednoj svadbi našeg čovjeka u Njemačkoj sam najviše zaradio, snima-jući svadbu, dobio sam 700 eura", kaže Radislav Lovrić.

"Iako imam automobil, ja se volim provozati biciklom. Evo uzeo sam biciklo koje je vozio moj pokojni otac Drago, koji ga je kupio 1951. godine da se provozam po Fojnici. Vozio se otac njime 40 godina na posao u 'Pilanu' u Fojnici. Ovo je za muzeja, 65 mu je godina, sve je na njemu original, isto kao i kad ga je on kupio, samo sam morao promijeniti gume, naravno da bi istrule, one prve koje su bile na biciklu. Ko je imao tada bicikl, to je bilo veliko. Na njemu piše YCLE Extra made in Jugoslavia. Bit će kod mene dok sam živ, to je lijepa i uspomena, a volim i voziti bickl", kaže Radislav.

brahim Hodžić iz fojničkog naselja Ostružnica je zasigurno najstariji žitelj Iopćine Fojnica. Ušao je u 96-tu godinu

života, a još je vitalan i vedrog duha. Ženio se dva puta, imao četvero djece, desetoro unučadi isto toliko praunučadi. Do prošle godine je vozio bicikl, i sada često dođe u Fojnicu, neko ga poveze automobilom. Dobro čuje, relativno do-bro i vidi, a za kretanje nosi štap, koji mu kako kaže dođe kao dobar drug, ponekad mu i pomogne, ako noge zaklecaju. Živi sam i sreli smo ga u "Lovcu", sa bratićem Hajrudinom, došao je po penziju.

"Bavio sam se poljoprivredom i bio koperant Zemljoradničke zadruge. Naj-draže mi je bilo u životu kad sam se ože-nio prvi put 1939. godine. Doveo sam Šefiku iz obljižnjeg naselja Voljevac. Sva-tovi bili veliki, nosile se puške, to je gr-milo i pjevalo se i veselilo dva dana. Mla-doj nisam mogao prići dok je ne vjenčam, takav je adet bio. Nakon ženidbe dobijem poziv u vizitu vojsku. Služio sam 1,5 godi-nu Antu Pavelića, pa 3 godine Josipa Bro-za Tita, a u proteklom ratu pola godine bio u Armiji BiH, najstariji borac", pri-sjeća se Ibrahim Hodžić i nastavlja:

akon što ostavi mehaničarski alat, 61-godišnji Radislav Lovrić iz Fojni-Nce s adresom u Hamburgu u Nje-

mačkoj, uhvati se kamere, i to mu je kaže najdraže raditi. Živi sa suprugom i dvoje djece, vrstan je automehaničar, a i ka-merman. Neki kažu da je najbolji meha-ničar među kamermanima i kamerman među mehaničarima. Za nekoliko godina se nada da će otići u mirovinu, a onda povratak u rodnu Fojnicu, koju nosi uz sebe, u svom srcu i na kasetama kamere, od koje se ne odvaja, nakon što završi posao mehaničara.

Ibrahim Hodžić:

I u desetoj deceniji života vitalan i vedarTekst i fotografije: Hazim ČUKLE

Tekst i fotografije: Hazim ČUKLE Radislav Lovrić:

20 godina druguje sa kamerom

10 11BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

"Imamo 200 zaposlenih medicinskih radnika, uz sve ove urađene sadržaje naša usluga i korištenje naše vode je na zavidnoj visini i dobivamo još jedan dodatni kvalitet. Završetak tog dijela projekta očekujemo za 60 dana, a upo-

redo sa tim radimo potpunu adaptaciju prostora hidroterapije. Prateći trendove, imamo plan zanavljanja dijela nove me-dicinske opreme. Imamo plan i dijelom adaptirati Novu bolnicu, rekonstrukcija i adaptacija soba i medicinskog trakta. Tu imamo jak medicinski dijagnostički trakt: ultra zvuk, rendgen, labaratorij, ordinacije, profesionalna rehabilitacija", kaže Direktor Lokmić.

"Radit ćemo na uređenju i proširenju Aquaparka i to je još jedan sadržaj na usluzi našim gostima. U Reumalu smo uradili novu komplet infrastrukturu sa novim ventilacionim i klima sistemom i sistemom za prečišćavanje zraka. Ukup-na rekonstrukcija, sa svim ostalim što sam govorio, iznosi oko 4.900 000 KM.

Lječilište Reumal Fojnica je dosta veliki objekat, koji ima 260 soba i 500 kreveta. Sam podatak da je do sad u ovom periodu ugrađeno 7.000 metara kvadratnih itisona govori koliki projekat radimo.

Uz racionalni pristup, mislim da ćemo to sve dobro uraditi", zaključuje dr. Eldan Lokmić, generalni direktor Lječilišta Fojnica.

novi vodeni kompleks sa jednim novim bazenom koji se spaja sa terapeutskim bazenom, čija će površina 400 metara vodene površine, a cijeli kompleks se prostire na 2.000 metara kvadratnih površine“, pojašnjava direktor Lokmić.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKE PERSPEKTIVE

vertikalni transport od sobe do resto-rana i terapeutskih prostora", kaže dr. Eldan Lokmić, generalni direktor Lječi-lišta Reumal.

"U ovoj godini, u drugoj fazi projekta, smo završili komplet adaptaciju dijela

hotel Reumal skoro 40 godina dola-ze gosti sa sve četiri strane svijeta na Uodmor i rehabilitaciju. U ratu je de-

vastiran, a povremeno je bio renoviran i dobivao je nove sadržaje. Od septembra prošle godine u Lječilištu Reumal u Foj-nici je pokrenut projekt rekonstrucije, a početa je izgradnja zatvorenog bazena sa termalnom vodom, kako bi gosti imali što bolji ugođaj i rehabilitaciju. U toku su završni radovi na ovim projektima, pošto je ovaj gradić turističko mjesto, banjski turizam će biti još bolji.

"U prvoj fazi smo započeli adaptaciju, rekonstrukciju Reumala. Do sada smo renovirali 150 soba, a još narednih sto-tinu ćemo uraditi do mjeseca juna. Ura-đena je adaptacija i rekonstrukcija pri-zemlja hotela, tu prvenstveno mislimo na kongresnu salu, koja sada ima preko 400 mjesta sa svim tehnološkim i tehnič-kim stvarima za funkcionisanje takve sale. Urađena je komplet nova recepcija, ugostiteljski dio, veliki restoran, à la car-te, kuhinja, aperitiv. Urađen je novi pa-noramski lift, što je uvjek bio problem taj

elektroterapija, centralnog hola u medi-cinskom dijelu, a u toku su radovi na kompletnoj rekonstrukciji takozvanog terapijskog bazena koji će biti završen za 15 dana. Uporedo sa ovim radimo jedan novi sadržaj Reumala, a to je potpuno

Renoviranje, adaptacija i rekonstrukcija Lječilišta Reumal FojnicaTekst i fotografije: Hazim ČUKLE

10 11BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

"Imamo 200 zaposlenih medicinskih radnika, uz sve ove urađene sadržaje naša usluga i korištenje naše vode je na zavidnoj visini i dobivamo još jedan dodatni kvalitet. Završetak tog dijela projekta očekujemo za 60 dana, a upo-

redo sa tim radimo potpunu adaptaciju prostora hidroterapije. Prateći trendove, imamo plan zanavljanja dijela nove me-dicinske opreme. Imamo plan i dijelom adaptirati Novu bolnicu, rekonstrukcija i adaptacija soba i medicinskog trakta. Tu imamo jak medicinski dijagnostički trakt: ultra zvuk, rendgen, labaratorij, ordinacije, profesionalna rehabilitacija", kaže Direktor Lokmić.

"Radit ćemo na uređenju i proširenju Aquaparka i to je još jedan sadržaj na usluzi našim gostima. U Reumalu smo uradili novu komplet infrastrukturu sa novim ventilacionim i klima sistemom i sistemom za prečišćavanje zraka. Ukup-na rekonstrukcija, sa svim ostalim što sam govorio, iznosi oko 4.900 000 KM.

Lječilište Reumal Fojnica je dosta veliki objekat, koji ima 260 soba i 500 kreveta. Sam podatak da je do sad u ovom periodu ugrađeno 7.000 metara kvadratnih itisona govori koliki projekat radimo.

Uz racionalni pristup, mislim da ćemo to sve dobro uraditi", zaključuje dr. Eldan Lokmić, generalni direktor Lječilišta Fojnica.

novi vodeni kompleks sa jednim novim bazenom koji se spaja sa terapeutskim bazenom, čija će površina 400 metara vodene površine, a cijeli kompleks se prostire na 2.000 metara kvadratnih površine“, pojašnjava direktor Lokmić.

FOJNIČKAŠKRINJAFOJNIČKE PERSPEKTIVE

vertikalni transport od sobe do resto-rana i terapeutskih prostora", kaže dr. Eldan Lokmić, generalni direktor Lječi-lišta Reumal.

"U ovoj godini, u drugoj fazi projekta, smo završili komplet adaptaciju dijela

hotel Reumal skoro 40 godina dola-ze gosti sa sve četiri strane svijeta na Uodmor i rehabilitaciju. U ratu je de-

vastiran, a povremeno je bio renoviran i dobivao je nove sadržaje. Od septembra prošle godine u Lječilištu Reumal u Foj-nici je pokrenut projekt rekonstrucije, a početa je izgradnja zatvorenog bazena sa termalnom vodom, kako bi gosti imali što bolji ugođaj i rehabilitaciju. U toku su završni radovi na ovim projektima, pošto je ovaj gradić turističko mjesto, banjski turizam će biti još bolji.

"U prvoj fazi smo započeli adaptaciju, rekonstrukciju Reumala. Do sada smo renovirali 150 soba, a još narednih sto-tinu ćemo uraditi do mjeseca juna. Ura-đena je adaptacija i rekonstrukcija pri-zemlja hotela, tu prvenstveno mislimo na kongresnu salu, koja sada ima preko 400 mjesta sa svim tehnološkim i tehnič-kim stvarima za funkcionisanje takve sale. Urađena je komplet nova recepcija, ugostiteljski dio, veliki restoran, à la car-te, kuhinja, aperitiv. Urađen je novi pa-noramski lift, što je uvjek bio problem taj

elektroterapija, centralnog hola u medi-cinskom dijelu, a u toku su radovi na kompletnoj rekonstrukciji takozvanog terapijskog bazena koji će biti završen za 15 dana. Uporedo sa ovim radimo jedan novi sadržaj Reumala, a to je potpuno

Renoviranje, adaptacija i rekonstrukcija Lječilišta Reumal FojnicaTekst i fotografije: Hazim ČUKLE

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

TROŠNJIKTROŠNJIK

FOJNIČKAŠKRINJA

Za razliku od većine dosadašnjih objavljenih priča iz zavičaja u kojima su opisana naša manje-više izumrla sela evo napokon, može se reći, pravoga osvježenja – priče iz Trošnjika, naselja nadomak Fojnice koje je bez premca najživotnije naselje u župi.

Lijepa je svakodnevna slika žamora djece svih uzrasta dok se slijevaju jedinom asfaltiranom ulicom kroz naselje do autobusnog stajališta, ili popodne lijeno gegaju natrag natovareni torbama. Isto tako bila bi lijepa slika kada bi ta djeca, nakon što napišu svoje domaće zadaće i posvršavaju druge obveze, mogla izaći na igralište i poigrati se. U vrijeme zaklju-čenja ovog teksta upravo su, na inicijativu načelnika Općine Sabahudina Klisure i Branka Stanića Krepe, započeli radovi na izgradnji igrališta pored rijeke Gvožđanke.

Po blagoslovu kuća 2015./2016. u Trošnjiku je živjelo 60 obitelji sa 108 članova. Struktura stanovnika je specifična i raznolika u svakom pogledu; bilo po podrijetlu (tj. mjestu doseljenja), starosnoj dobi, socijalnom statusu…

nja ispirača zlata i zaraslim brežuljcima troske (po kojoj je lokalitet vjerojatno i dobio naziv), i nikada neće biti jasno razotkrivena, ali svjedoči kako se na tom području intenzivno eksploatirala razna ruda još iz doba Ilira, prije dolaska Rim-ljana.

zin otac Pero Dodig iz Međugorja, tadaš-njeg malog siromašnog hercegovačkog sela sa svojom obitelji. Nemirni mlada-lački duh vodio ga je i u Ameriku, ali se vratio i 1912. oženio susjedom Katom r. Soldo koja im je sljedeće godine rodila sina Andriju, zatim u Prvom svjetskom ratu Marka, a kasnije još šestero djece (troje umrlo). Pero Dodig je bio šumar pa je krećući se na širokom prostoru, ra-zumljivo, ostvarivao brojne kontakte s ljudima. Tražeći pogodnije mjesto za življenje najprije je u Srećama (Crni Vrh) kupio imanje, no nije dugo ostao na nje-

Neki povjesničari smatraju da je i utvrda Kozovgrad, tj. Kozao, Kozo, na-stala u srednjem vijeku upravo kako bi štitio svoje rudarske revire po Trošnjiku, Selakovićima, Bistrici i dalje, do Matorca, možda i Fojnicu, jer su u to vrijeme, kao po pravilu, privredni centri (u ovom slu-čaju rudarski reviri) imali na strateški pogodnim mjestima podignutu tvrđavu (grad).

Narodne predaje i priče iz daleke pro-šlosti, kao ona o zakopanom blagu na Ivanovoj njivi u Trošnjiku, vrijeme sve vi-še odnosi i zatrpava u zaborav, poput davno urušenih rudarskih jama koje su postojale na tom području. Iz vremena austrougarske uprave utvrđeno je kako na Trošnjiku postoje ležišta piritne ruda-če, antimona, arsena, žive, zlata, srebra, željezne rudače, hematita i magnetita.

Zadnji strani koncesionar bila je eng-leska tvrtka Trosnyk Mines Ltd London koja je za 500.000 dinara kupila od Gorneugarskog rudarskog i talioničkog društva iz Budimpešte rudnike pirita u Bakovićima što je potpisano ugovorom 4. svibnja 1936. godine. Od 1966. do 1969. godine u Trošnjiku su vršena is-traživanja kvarca, a od 1962. do 1964. godine u rudnicima pirita u Bakovićima i limonita u Trošnjku otvorili su se stari hodnici. I danas je istraživanje ležišta zla-ta u Bakovićima i Trošnjiku (s namjerom eksploatacije) postala veoma aktualna

mu. Prelazeći na drugu stranu planine dolazio je u doticaj s fratrima iz fojničkog samostana koji su imali mnogo zemlje i šume u vlasništvu pa su mu ponudili da bude njihov šumar. U vrhu Trošnjika bile su fratarske njive, a s drugu stranu poto-ka (prema kužnom groblju) štala za sto-ku i kuća građena od kamena za sluge koje su brinule o njoj. Očito se i Peri svidjelo u šumovitom fojničkom kraju pa je doselio i od njega nastao jedini rod Dodiga u Fojnici. Njegova kći Marija i danas se sjeća rodnih jabuka, šljiva i ora-ha, te njiva na kojima je kosilo po deset kosaca. Veći dio tog posjeda danas pre-kriva gusta šuma pa se podatak doima nevjerojatnim. Pero je tada ogradio cijelo Kužno groblje, a kad je on odselio na ima-nje Marka Alaupovića neki Grubešići-Komšići iz Šavnika su ga razgradili. Na-kon Dodiga staranje o samostanskom imanju u Trošnjiku preuzeo je Juro Babić doselivši iz Lućica iznad Fojnice sa že-nom Ankom i djecom. Plašeći se reformi novonastale države koja je vršila nacio-nalizaciju zemljišta samostan je nakon II. svjetskog rata posjede u Trošnjiku ustu-pio Juri, a ovaj zbog dječjeg dodatka na brojnu djecu sve dao državi, i nemajući kuda vratio se natrag u Lučice.

Premda se danas za cjelokupno nase-lje uvriježio naziv Trošnjik, treba razlu-čiti donji dio, prostor uz rijeku do naselja Drin, koji se u prošlosti nazivao Orlenike, dok je Trošnjik, zapravo, gornji dio koji se proteže prema Kužnom groblju i sta-rim rudokopima ispod Kozovgrada.

Začeci stvaranja današnjeg naselja Trošnjik stari su tek pola stoljeća. Pamte ih i oni ne odveć stari ljudi, ali memorija itekako burne, daleke prošlosti Troš-njika zatrpana je pod naslagama kame-

tema, toliko aktualna da je dobila sudski epilog. Mještani ni po koju cijenu ne žele postati taoci sprege korupcije i mita uskih interesnih krugova koji se žele još više obogatiti na njihovu štetu.

Osim po rudarstvu Trošnjik (tj. Troš-nik) se u starim dokumentima spominje najčešće kad se govori o kupovini i pro-daji zemljišnih posjeda. Npr. još u glavnoj tapiji (zemljišnoj ispravi) od 1465. go-dine spominju se posjedi, među kojima i Trošnik, koje su fratri zajedno s varo-šanima kupili za 2.000 jaspri, ili temesuč (potvrda) iz 1561. godine koji govori ka-ko je Đorđo Radoslav prodao Milenku Živku svoju njivu u Trošnjiku, a ona kas-nije pripade samostanu… Ili, Marko Pe-rak prodao 1698. godine gvardijanu fra Ivanu Jaranu za 800 jaspri. Već tad je bila sva zarasla u šumu. Lokalitetu kod poto-ka iznad Trošnjika ostao je naziv Jarano-vića njiva.

Ovo su samo neki od dokaza kako je Trošnjik od starina bio fratarski posjed. Premda to nije kvalitetno iskrčeno zem-ljište i nalazi se na zabitnom mjestu ku-povali su ga više puta od nametnih gos-podara prvenstveno zbog šume. Kako crkveni kroničar napisa: "Zemlja je bila iskrčena tek kako bi jedan kmet mogao životariti… Fratri su veća imanja kupo-vali od begova (begluk), manja od poje-dinaca, a nešto su im davali i katolici, oporukom."

Još je živa Marija Glavočević (1928.) s Tješila koja mi je kazivala kako je njezina obitelj tu provela dio života. Naime, u Trošnjik je oko 1927. godine doselio nje-

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Tri generacije Glavočevića

Trošnjičani za poklade '90-ih: Ane Vrebac, Finka i Stjepan Stanić, Marica i Drago Cvjetković, Sofija, Pero i Dragica Bošnjak

12 13

PRIČE IZ ZAVIČAJA

Piše Tomislav BOŠNJAK

TROŠNJIKTROŠNJIK

FOJNIČKAŠKRINJA

Za razliku od većine dosadašnjih objavljenih priča iz zavičaja u kojima su opisana naša manje-više izumrla sela evo napokon, može se reći, pravoga osvježenja – priče iz Trošnjika, naselja nadomak Fojnice koje je bez premca najživotnije naselje u župi.

Lijepa je svakodnevna slika žamora djece svih uzrasta dok se slijevaju jedinom asfaltiranom ulicom kroz naselje do autobusnog stajališta, ili popodne lijeno gegaju natrag natovareni torbama. Isto tako bila bi lijepa slika kada bi ta djeca, nakon što napišu svoje domaće zadaće i posvršavaju druge obveze, mogla izaći na igralište i poigrati se. U vrijeme zaklju-čenja ovog teksta upravo su, na inicijativu načelnika Općine Sabahudina Klisure i Branka Stanića Krepe, započeli radovi na izgradnji igrališta pored rijeke Gvožđanke.

Po blagoslovu kuća 2015./2016. u Trošnjiku je živjelo 60 obitelji sa 108 članova. Struktura stanovnika je specifična i raznolika u svakom pogledu; bilo po podrijetlu (tj. mjestu doseljenja), starosnoj dobi, socijalnom statusu…

nja ispirača zlata i zaraslim brežuljcima troske (po kojoj je lokalitet vjerojatno i dobio naziv), i nikada neće biti jasno razotkrivena, ali svjedoči kako se na tom području intenzivno eksploatirala razna ruda još iz doba Ilira, prije dolaska Rim-ljana.

zin otac Pero Dodig iz Međugorja, tadaš-njeg malog siromašnog hercegovačkog sela sa svojom obitelji. Nemirni mlada-lački duh vodio ga je i u Ameriku, ali se vratio i 1912. oženio susjedom Katom r. Soldo koja im je sljedeće godine rodila sina Andriju, zatim u Prvom svjetskom ratu Marka, a kasnije još šestero djece (troje umrlo). Pero Dodig je bio šumar pa je krećući se na širokom prostoru, ra-zumljivo, ostvarivao brojne kontakte s ljudima. Tražeći pogodnije mjesto za življenje najprije je u Srećama (Crni Vrh) kupio imanje, no nije dugo ostao na nje-

Neki povjesničari smatraju da je i utvrda Kozovgrad, tj. Kozao, Kozo, na-stala u srednjem vijeku upravo kako bi štitio svoje rudarske revire po Trošnjiku, Selakovićima, Bistrici i dalje, do Matorca, možda i Fojnicu, jer su u to vrijeme, kao po pravilu, privredni centri (u ovom slu-čaju rudarski reviri) imali na strateški pogodnim mjestima podignutu tvrđavu (grad).

Narodne predaje i priče iz daleke pro-šlosti, kao ona o zakopanom blagu na Ivanovoj njivi u Trošnjiku, vrijeme sve vi-še odnosi i zatrpava u zaborav, poput davno urušenih rudarskih jama koje su postojale na tom području. Iz vremena austrougarske uprave utvrđeno je kako na Trošnjiku postoje ležišta piritne ruda-če, antimona, arsena, žive, zlata, srebra, željezne rudače, hematita i magnetita.

Zadnji strani koncesionar bila je eng-leska tvrtka Trosnyk Mines Ltd London koja je za 500.000 dinara kupila od Gorneugarskog rudarskog i talioničkog društva iz Budimpešte rudnike pirita u Bakovićima što je potpisano ugovorom 4. svibnja 1936. godine. Od 1966. do 1969. godine u Trošnjiku su vršena is-traživanja kvarca, a od 1962. do 1964. godine u rudnicima pirita u Bakovićima i limonita u Trošnjku otvorili su se stari hodnici. I danas je istraživanje ležišta zla-ta u Bakovićima i Trošnjiku (s namjerom eksploatacije) postala veoma aktualna

mu. Prelazeći na drugu stranu planine dolazio je u doticaj s fratrima iz fojničkog samostana koji su imali mnogo zemlje i šume u vlasništvu pa su mu ponudili da bude njihov šumar. U vrhu Trošnjika bile su fratarske njive, a s drugu stranu poto-ka (prema kužnom groblju) štala za sto-ku i kuća građena od kamena za sluge koje su brinule o njoj. Očito se i Peri svidjelo u šumovitom fojničkom kraju pa je doselio i od njega nastao jedini rod Dodiga u Fojnici. Njegova kći Marija i danas se sjeća rodnih jabuka, šljiva i ora-ha, te njiva na kojima je kosilo po deset kosaca. Veći dio tog posjeda danas pre-kriva gusta šuma pa se podatak doima nevjerojatnim. Pero je tada ogradio cijelo Kužno groblje, a kad je on odselio na ima-nje Marka Alaupovića neki Grubešići-Komšići iz Šavnika su ga razgradili. Na-kon Dodiga staranje o samostanskom imanju u Trošnjiku preuzeo je Juro Babić doselivši iz Lućica iznad Fojnice sa že-nom Ankom i djecom. Plašeći se reformi novonastale države koja je vršila nacio-nalizaciju zemljišta samostan je nakon II. svjetskog rata posjede u Trošnjiku ustu-pio Juri, a ovaj zbog dječjeg dodatka na brojnu djecu sve dao državi, i nemajući kuda vratio se natrag u Lučice.

Premda se danas za cjelokupno nase-lje uvriježio naziv Trošnjik, treba razlu-čiti donji dio, prostor uz rijeku do naselja Drin, koji se u prošlosti nazivao Orlenike, dok je Trošnjik, zapravo, gornji dio koji se proteže prema Kužnom groblju i sta-rim rudokopima ispod Kozovgrada.

Začeci stvaranja današnjeg naselja Trošnjik stari su tek pola stoljeća. Pamte ih i oni ne odveć stari ljudi, ali memorija itekako burne, daleke prošlosti Troš-njika zatrpana je pod naslagama kame-

tema, toliko aktualna da je dobila sudski epilog. Mještani ni po koju cijenu ne žele postati taoci sprege korupcije i mita uskih interesnih krugova koji se žele još više obogatiti na njihovu štetu.

Osim po rudarstvu Trošnjik (tj. Troš-nik) se u starim dokumentima spominje najčešće kad se govori o kupovini i pro-daji zemljišnih posjeda. Npr. još u glavnoj tapiji (zemljišnoj ispravi) od 1465. go-dine spominju se posjedi, među kojima i Trošnik, koje su fratri zajedno s varo-šanima kupili za 2.000 jaspri, ili temesuč (potvrda) iz 1561. godine koji govori ka-ko je Đorđo Radoslav prodao Milenku Živku svoju njivu u Trošnjiku, a ona kas-nije pripade samostanu… Ili, Marko Pe-rak prodao 1698. godine gvardijanu fra Ivanu Jaranu za 800 jaspri. Već tad je bila sva zarasla u šumu. Lokalitetu kod poto-ka iznad Trošnjika ostao je naziv Jarano-vića njiva.

Ovo su samo neki od dokaza kako je Trošnjik od starina bio fratarski posjed. Premda to nije kvalitetno iskrčeno zem-ljište i nalazi se na zabitnom mjestu ku-povali su ga više puta od nametnih gos-podara prvenstveno zbog šume. Kako crkveni kroničar napisa: "Zemlja je bila iskrčena tek kako bi jedan kmet mogao životariti… Fratri su veća imanja kupo-vali od begova (begluk), manja od poje-dinaca, a nešto su im davali i katolici, oporukom."

Još je živa Marija Glavočević (1928.) s Tješila koja mi je kazivala kako je njezina obitelj tu provela dio života. Naime, u Trošnjik je oko 1927. godine doselio nje-

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Tri generacije Glavočevića

Trošnjičani za poklade '90-ih: Ane Vrebac, Finka i Stjepan Stanić, Marica i Drago Cvjetković, Sofija, Pero i Dragica Bošnjak

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA

Po kazivanju Drage Cvjetkovića (1939.) čija memorija funkcionira bes-prijekorno, on je bio treći s kućom u Tro-šnjiku. Bio se tek oženio i novu zajednicu planirao je stvarati u vlastitoj kući. Kuća je nikla za nevjerojatna 24 sata! Već su-tradan je u nju uselio! Naravno, ćerpič i drvnu građu je pripremio prije pa je "birketicu" za jedan dan sastavio majstor Jozo Radat "Čakija" iz Nadbara. Drago i danas pamti datum gradnje, tj. useljenja – 12. srpnja 1964. godine. Ali priči nije kraj; nastao je problem jer su se pojavili strogi šumari kaneći je srušiti jer je sa-građena na državnom zemljištu. Pro-blem je ipak riješen, no nakon nekoiko godina i rastave braka kuću blizu potoka prodao je Janjku Rajiću i otišao dalje, da bi se ponovno vratio u Trošnjik i sagradio veliku kuću (uselio 29.11.1972.) u kojoj i danas živi. I tada je bila sporna lokacija, pripadala je Vričku koji je nekada na tom mjestu držao pilanu. Od posljedica zad-njeg rata kuću je morao još dva puta obnavljati.

Ubrzo nakon Drage Cvjetkovića poče-la je ubrzana gradnja u Trošnjiku: Petar Cvjetković "Romušin", pa njegov zet Ilija Sabljić, Ane Vrebac "Salaukovina", Anto Glavočević, Pero Komšić, Anđelko Oroz, Mato "Matko" Bošnjak i Marko Davidović "Kikinovac". To su bili začeci naselja, a onda su u drugom valu počeli dolaziti novi ljudi i graditi nakon 70-ih godina.

Po mjestu gradnje točno se može za-ključiti kada je tko stigao. Oni prvi zau-zeli su placeve uz glavnu cestovnu pro-metnicu koja vodi od Fojnice prema Bakovićima, Dusini, Deževicama, i dalje, dok su oni kasnije bili primorani ići na-više, i ravnajući gudure stvarati prostor za gradnju. Treba znati kako su se za

kati izlazak sunca. Većini starih nadgrob-nih ploča u proteklim su godinama vjer-nici, kao zavjetni dar, pridodali svoje jednostavne križeve bez ikakvih natpisa, bilo drvene, kamene ili metalne ukra-šene krunicama. Kužno groblje postaje jedna vrsta intimnog doživljaja vjere, pročišćavanja duha u prirodi onakvoj kakvu je Bog stvorio. Dolazni put je veoma loš, usponit, pa većina radije pješači negoli koristi terenska vozila.

Trošnjičani eto u blizini imaju staro groblje u koje se više nitko ne kopa, a nemaju groblje u koje bi sahranjivali svoje umrle. Više su puta crkvi ukazivali na potrebu za tim, slali zahtjeve, pred-lagali i lokaciju poviše naselja, ali do-zvolu nikada nisu dobili pa su se pri-klonili groblju Bakovići ili mjestu iz kojeg su doselili, gdje počivaju njihovi preci.

Na mjestu odvajanja asfaltne trake za gornji dio naselja Trošnjik od glavne ceste (koja je regionalnog karaktera), uočljiv je kip Blažene Djevice Marije u staklenom ramu. Postavljen je nakon što je automobil udario dijete iz naselja pa su se majke organizirale i kupile kip kako bi Majka Božja štitila mještane na tom nepreglednom mjestu dok prelaze cestu ispred jurećih automobila. Zbilja, više nema nezgoda, a i mještani su oprezniji.

Mnogo pamte kako je u vrijeme na-stajanja naselja u njegovoj blizini bila deponija smeća. Mještani su godinama trpjeli smrad, gledali kako po njoj vršlja-ju svinje, a onda se digli na noge, blokirali prometnicu prema Bakovićima i natjera-li vlasti da je koncem 80-ih zatrpaju.

Problem sa smetljištem zanemariv je u odnosu na ratnu tragediju koja je 90-ih zadesila ne samo Trošnjik već cijelu Bos-nu i Hercegovinu.

lokacije i razne dozvole plaćali nemali iznosi, što za radničku klasu nije bilo jednostavno izdvojiti.

Današnji stanovnici Trošnjika dose-ljenici su iz raznih područja općine. Naj-brojniji su iz obje Citonje, a ima ih iz Tje-šila, Kamenika, Djedova Dola, Šćitova, Careva Dola, Dusine, Pljace… Dominiraju prezimena Đepić, Bošnjak, Cvjetković i Rajić.

Nekada su saseljavali kako bi im bilo bliže na posao, a nakon zadnjeg rata Tro-šnjik je mnogima postao mjesto življenja, određeno i mimo njihove volje; kao naj-bezbolnija opcija na jednom mjestu iz-graditi kuće i smjestiti socijalne sluča-jeve.

Prvih osam kuća vodu je dovelo iz Ključa (B. Citonja), iz tzv. Banculinog vrela, a kasnije, kako se naselje širilo, rađeni su novi vodovodi s izvorišta iz Gornjeg Trošnjika. Međutim, voda sadrži dosta željezne rude i nije baš zdrava za piće. Isti domaćini doveli su i električnu energiju u kolovozu 1973. godine, od zgrade Krumpiruše na Orlenikama. Bile su samo dvije žice pa su morali platiti još dvije kako bi je pojačali, a tek tada sebi odveli dvije nove žice.

I dok je u donjem dijelu počelo nicati naselje u gornjem Trošnjiku, na mjestu nekadašnjih fratarskih njiva, državna poljoprivredna zadruga poduzeća UPI (direktor bio Drago Oroz, kasnije Zoran Čabrić) odlučila je formirati voćnjak. Ambicioznim projektom zasađene su velike količine voća (uglavnom jabuka), i taman kad je počelo rađati uplela se tko zna kakva politika pa se preorijentiralo na stočarstvo. Najveći dio stabala je po-sječen, a ono što je preostalo prepušteno je nebrizi i zarastanju u korov pa su ljudi

Ratni sukob u Fojnici trajao je 10-ak dana, i mada zaklonjen brdom do Troš-njika su dopirali pucnji iz raznih oružja unoseći zebnju među mještane. Mada su uvjeravani da ne podliježu propagandi i ne napuštaju domove dogodio se ono što se moglo predvidjeti – pred smrtnom opasnošću brojnijih snaga ABiH civili su evakuirani za Kiseljak, a ubrzo su i brani-telji bili prisiljeni na povlačenje. Trošnjik je ostao nebranjen. Nekoliko kuća je za-paljeno u prvom mahu (ukupno sedam izgorjelo u ratu), a preostale opljačkane i devastirane u tolikoj mjeri skoro kao da su i porušene. Dvojica bojovnika HVO-a iz Trošnjika su poginula u ratu (Pero Đe-pić i Tomislav Cvjetković), a više ranjeno.

Iako svjesni teških devastacija svojih kuća prvi povratnici su se na svoj rizik počeli vraćati već 1996. godine dok je još dosta oružja bilo u rukama. Siti progna-ničkog života ljudi su se vraćali u svoje garaže i podrume (Petar "Romušin", Ilija Sabljić, Vito Grubešić, Perica i Drago Cvjetković, Branko Rajić, Stjepan Stanić, Bošnjaci "Matkovići" i dr., a Drago Boš-njak "Tučak" u početku je živio u kamp-kućici). Danas se ljudi sjećaju dodjele materijala kojeg su ugrađivali po snijegu, hladnoći, samo da se uvuku u svoje.

Pored obnove zapaljenih i devastira-nih kuća povećao se i broj novosagra-đenih. I tako, malo po malo Trošnjik se izgrađivao, rastao, život se vraćao…

Konfiguracija zemljišta, nepovoljna za širenje, razlog je što je naselje dosta zbijeno, s malim okućnicama, dovoljnim tek za nešto vrta ili voćku. Poviše sela ima dosta usitnjenih parcela koje su ljudi uzurpirali za sađenje krumpira, dok za ozbiljnije količine, kao i za sijanje žita koriste svoja prijeratna imanja, odakle su doselili.

Gradnja kuća u Trošnjiku započela je 60-ih godina prošlog stoljeća. Po kaziva-nju mojih brojnih sugovornika bio je to neugledan brežuljkast teren s ledinama na koje su čobani dogonili stoku na ispa-šu. Za gornji dio Trošnjika nije bilo puta, tek staza kojom se teret nosio na konjima (samarica). Početkom 70-ih Šumarstvo je nekoliko godina eksploatiralo šumu is-pod Kozovgrada, a drva svlačila na lager u Trošnjik. Tom prilikom izgrađen je širi put i sav pokaldrman kamenom.

Ne računajući prvu kuću koju je u Orlenikama, bliže Alaupovci, na očevini sagradio Marijan Grubešić-Komšić si-šavši iz Citonje, može se reći kako je prvu kuću u Trošnjiku sagradio njegov brat Frano Grubešić na tzv. Mujaginoj ledini. Nije dugo u njoj živio – prodao ju je mla-dom bračnom paru Marku Toli iz Šćitova oženjenim Ankom "Tučkovom", i zama-kao u daleku Australiju. Marko je kuću uskoro prodao Mirku Bošnjaku "Peroti-nom" iz Zahora. No, i Mirko se nije bog-zna koliko u njoj naživio; izbio je rat, prognanstvo, a potom odlazak za obitelji u Hrvatsku gdje danas žive.

Druga je nikla kućica siromašne sta-rice koju su zvali "baba iz trnja". Priprosti kućerak pregrađen popola popravljali su joj šumski radnici dragovoljnom akci-jom, na čelu s Matijašom Bućom, jednim od šefova u vrijeme spomenute eksploa-tacije šume. Živjela je bijedno pa su joj donosili namirnice kako bi preživjela. Kasnije je kućicu kupila "Cure" Knežević – Cvitić i na tom mjestu sagradila veću kuću. Zanimljivo, zbog spora oko građe-vinske dozvole majstor je zidao novu ku-ću oko stare ne rušeći je sve dok na red nije došao krov.

dugo godina kasnije dolazili i brali ja-buke kao "ničije". Novim projektom Za-druga je nabavila nekoliko stotina ovaca, angažirala čobana, ali i to je bilo kratkoga vijeka.

Jedna od znamenitosti Trošnjika je staro groblje na Krstacu, poznato kao Kužno groblje. Nakon rata groblje je bilo zapušteno, razgrađeno i samo su kame-ne ploče bili svjedoci da su na tom mjestu sahranjivani umrli od strašne kuge koja se navraćala nekoliko puta u drugoj polo-vici 18. i početkom 19. stoljeća. Zadnji put ga je bio ogradio Petar Cvjetković "Romušin" na ime zavjeta. Naime, kad mu se 1976. rodio sin, ustanovljeno je da ima leukemiju. Jadni otac zavjetovao je ograditi kužno groblje samo neka mu po-živi sin. Groblje je ogradio bodljikavom žicom, i gle čuda, bolje reći Božje milosti – neizlječiva bolest je nestala, dijete ozdravilo i danas je živ čovjek. Još sam čuo nekoliko primjera ozdravljenja onih koji su se zavjetovali pohoditi kužno groblje.

Dolaskom fra Janka Ljubosa za gvar-dijana fojničkog samostana nakon rata angažirao se za dostojno uređenje grob-lja. Niko Markija "Pizan" iz Bistrice, na radu u inozemstvu, ponudio se da kao svoj zavjetni dar financira izgradnju ka-pelice što je vješti majstor Miroslav Đe-pić uradio, 2001. godine. Sagradio je neo-bičnu kapelicu svu od kamena (i krov). Uvedena je jutarnja misa na Mladu ne-djelju i odziv je bio sve veći pa danas po-sjet Kužnom groblju predstavlja pravi zavjet na koji dolaze vjernici i iz drugih župa. Lijepo je i zdravo pješačenje i zno-jenje uzbrdicom kroz prirodu nakon što se napusti naselje, i u hrastovoj šumi uz molitvu za nepoznate pokojnike doče-

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Popodnevna kava kod Joze Kalema Drago Bošnjak "Tučak" sa zadružnim ovcama Jutarnja misa na Kužnom groblju Trošnjik početkom '90-ih

14

PRIČE IZ ZAVIČAJA

15

FOJNIČKAŠKRINJA

Po kazivanju Drage Cvjetkovića (1939.) čija memorija funkcionira bes-prijekorno, on je bio treći s kućom u Tro-šnjiku. Bio se tek oženio i novu zajednicu planirao je stvarati u vlastitoj kući. Kuća je nikla za nevjerojatna 24 sata! Već su-tradan je u nju uselio! Naravno, ćerpič i drvnu građu je pripremio prije pa je "birketicu" za jedan dan sastavio majstor Jozo Radat "Čakija" iz Nadbara. Drago i danas pamti datum gradnje, tj. useljenja – 12. srpnja 1964. godine. Ali priči nije kraj; nastao je problem jer su se pojavili strogi šumari kaneći je srušiti jer je sa-građena na državnom zemljištu. Pro-blem je ipak riješen, no nakon nekoiko godina i rastave braka kuću blizu potoka prodao je Janjku Rajiću i otišao dalje, da bi se ponovno vratio u Trošnjik i sagradio veliku kuću (uselio 29.11.1972.) u kojoj i danas živi. I tada je bila sporna lokacija, pripadala je Vričku koji je nekada na tom mjestu držao pilanu. Od posljedica zad-njeg rata kuću je morao još dva puta obnavljati.

Ubrzo nakon Drage Cvjetkovića poče-la je ubrzana gradnja u Trošnjiku: Petar Cvjetković "Romušin", pa njegov zet Ilija Sabljić, Ane Vrebac "Salaukovina", Anto Glavočević, Pero Komšić, Anđelko Oroz, Mato "Matko" Bošnjak i Marko Davidović "Kikinovac". To su bili začeci naselja, a onda su u drugom valu počeli dolaziti novi ljudi i graditi nakon 70-ih godina.

Po mjestu gradnje točno se može za-ključiti kada je tko stigao. Oni prvi zau-zeli su placeve uz glavnu cestovnu pro-metnicu koja vodi od Fojnice prema Bakovićima, Dusini, Deževicama, i dalje, dok su oni kasnije bili primorani ići na-više, i ravnajući gudure stvarati prostor za gradnju. Treba znati kako su se za

kati izlazak sunca. Većini starih nadgrob-nih ploča u proteklim su godinama vjer-nici, kao zavjetni dar, pridodali svoje jednostavne križeve bez ikakvih natpisa, bilo drvene, kamene ili metalne ukra-šene krunicama. Kužno groblje postaje jedna vrsta intimnog doživljaja vjere, pročišćavanja duha u prirodi onakvoj kakvu je Bog stvorio. Dolazni put je veoma loš, usponit, pa većina radije pješači negoli koristi terenska vozila.

Trošnjičani eto u blizini imaju staro groblje u koje se više nitko ne kopa, a nemaju groblje u koje bi sahranjivali svoje umrle. Više su puta crkvi ukazivali na potrebu za tim, slali zahtjeve, pred-lagali i lokaciju poviše naselja, ali do-zvolu nikada nisu dobili pa su se pri-klonili groblju Bakovići ili mjestu iz kojeg su doselili, gdje počivaju njihovi preci.

Na mjestu odvajanja asfaltne trake za gornji dio naselja Trošnjik od glavne ceste (koja je regionalnog karaktera), uočljiv je kip Blažene Djevice Marije u staklenom ramu. Postavljen je nakon što je automobil udario dijete iz naselja pa su se majke organizirale i kupile kip kako bi Majka Božja štitila mještane na tom nepreglednom mjestu dok prelaze cestu ispred jurećih automobila. Zbilja, više nema nezgoda, a i mještani su oprezniji.

Mnogo pamte kako je u vrijeme na-stajanja naselja u njegovoj blizini bila deponija smeća. Mještani su godinama trpjeli smrad, gledali kako po njoj vršlja-ju svinje, a onda se digli na noge, blokirali prometnicu prema Bakovićima i natjera-li vlasti da je koncem 80-ih zatrpaju.

Problem sa smetljištem zanemariv je u odnosu na ratnu tragediju koja je 90-ih zadesila ne samo Trošnjik već cijelu Bos-nu i Hercegovinu.

lokacije i razne dozvole plaćali nemali iznosi, što za radničku klasu nije bilo jednostavno izdvojiti.

Današnji stanovnici Trošnjika dose-ljenici su iz raznih područja općine. Naj-brojniji su iz obje Citonje, a ima ih iz Tje-šila, Kamenika, Djedova Dola, Šćitova, Careva Dola, Dusine, Pljace… Dominiraju prezimena Đepić, Bošnjak, Cvjetković i Rajić.

Nekada su saseljavali kako bi im bilo bliže na posao, a nakon zadnjeg rata Tro-šnjik je mnogima postao mjesto življenja, određeno i mimo njihove volje; kao naj-bezbolnija opcija na jednom mjestu iz-graditi kuće i smjestiti socijalne sluča-jeve.

Prvih osam kuća vodu je dovelo iz Ključa (B. Citonja), iz tzv. Banculinog vrela, a kasnije, kako se naselje širilo, rađeni su novi vodovodi s izvorišta iz Gornjeg Trošnjika. Međutim, voda sadrži dosta željezne rude i nije baš zdrava za piće. Isti domaćini doveli su i električnu energiju u kolovozu 1973. godine, od zgrade Krumpiruše na Orlenikama. Bile su samo dvije žice pa su morali platiti još dvije kako bi je pojačali, a tek tada sebi odveli dvije nove žice.

I dok je u donjem dijelu počelo nicati naselje u gornjem Trošnjiku, na mjestu nekadašnjih fratarskih njiva, državna poljoprivredna zadruga poduzeća UPI (direktor bio Drago Oroz, kasnije Zoran Čabrić) odlučila je formirati voćnjak. Ambicioznim projektom zasađene su velike količine voća (uglavnom jabuka), i taman kad je počelo rađati uplela se tko zna kakva politika pa se preorijentiralo na stočarstvo. Najveći dio stabala je po-sječen, a ono što je preostalo prepušteno je nebrizi i zarastanju u korov pa su ljudi

Ratni sukob u Fojnici trajao je 10-ak dana, i mada zaklonjen brdom do Troš-njika su dopirali pucnji iz raznih oružja unoseći zebnju među mještane. Mada su uvjeravani da ne podliježu propagandi i ne napuštaju domove dogodio se ono što se moglo predvidjeti – pred smrtnom opasnošću brojnijih snaga ABiH civili su evakuirani za Kiseljak, a ubrzo su i brani-telji bili prisiljeni na povlačenje. Trošnjik je ostao nebranjen. Nekoliko kuća je za-paljeno u prvom mahu (ukupno sedam izgorjelo u ratu), a preostale opljačkane i devastirane u tolikoj mjeri skoro kao da su i porušene. Dvojica bojovnika HVO-a iz Trošnjika su poginula u ratu (Pero Đe-pić i Tomislav Cvjetković), a više ranjeno.

Iako svjesni teških devastacija svojih kuća prvi povratnici su se na svoj rizik počeli vraćati već 1996. godine dok je još dosta oružja bilo u rukama. Siti progna-ničkog života ljudi su se vraćali u svoje garaže i podrume (Petar "Romušin", Ilija Sabljić, Vito Grubešić, Perica i Drago Cvjetković, Branko Rajić, Stjepan Stanić, Bošnjaci "Matkovići" i dr., a Drago Boš-njak "Tučak" u početku je živio u kamp-kućici). Danas se ljudi sjećaju dodjele materijala kojeg su ugrađivali po snijegu, hladnoći, samo da se uvuku u svoje.

Pored obnove zapaljenih i devastira-nih kuća povećao se i broj novosagra-đenih. I tako, malo po malo Trošnjik se izgrađivao, rastao, život se vraćao…

Konfiguracija zemljišta, nepovoljna za širenje, razlog je što je naselje dosta zbijeno, s malim okućnicama, dovoljnim tek za nešto vrta ili voćku. Poviše sela ima dosta usitnjenih parcela koje su ljudi uzurpirali za sađenje krumpira, dok za ozbiljnije količine, kao i za sijanje žita koriste svoja prijeratna imanja, odakle su doselili.

Gradnja kuća u Trošnjiku započela je 60-ih godina prošlog stoljeća. Po kaziva-nju mojih brojnih sugovornika bio je to neugledan brežuljkast teren s ledinama na koje su čobani dogonili stoku na ispa-šu. Za gornji dio Trošnjika nije bilo puta, tek staza kojom se teret nosio na konjima (samarica). Početkom 70-ih Šumarstvo je nekoliko godina eksploatiralo šumu is-pod Kozovgrada, a drva svlačila na lager u Trošnjik. Tom prilikom izgrađen je širi put i sav pokaldrman kamenom.

Ne računajući prvu kuću koju je u Orlenikama, bliže Alaupovci, na očevini sagradio Marijan Grubešić-Komšić si-šavši iz Citonje, može se reći kako je prvu kuću u Trošnjiku sagradio njegov brat Frano Grubešić na tzv. Mujaginoj ledini. Nije dugo u njoj živio – prodao ju je mla-dom bračnom paru Marku Toli iz Šćitova oženjenim Ankom "Tučkovom", i zama-kao u daleku Australiju. Marko je kuću uskoro prodao Mirku Bošnjaku "Peroti-nom" iz Zahora. No, i Mirko se nije bog-zna koliko u njoj naživio; izbio je rat, prognanstvo, a potom odlazak za obitelji u Hrvatsku gdje danas žive.

Druga je nikla kućica siromašne sta-rice koju su zvali "baba iz trnja". Priprosti kućerak pregrađen popola popravljali su joj šumski radnici dragovoljnom akci-jom, na čelu s Matijašom Bućom, jednim od šefova u vrijeme spomenute eksploa-tacije šume. Živjela je bijedno pa su joj donosili namirnice kako bi preživjela. Kasnije je kućicu kupila "Cure" Knežević – Cvitić i na tom mjestu sagradila veću kuću. Zanimljivo, zbog spora oko građe-vinske dozvole majstor je zidao novu ku-ću oko stare ne rušeći je sve dok na red nije došao krov.

dugo godina kasnije dolazili i brali ja-buke kao "ničije". Novim projektom Za-druga je nabavila nekoliko stotina ovaca, angažirala čobana, ali i to je bilo kratkoga vijeka.

Jedna od znamenitosti Trošnjika je staro groblje na Krstacu, poznato kao Kužno groblje. Nakon rata groblje je bilo zapušteno, razgrađeno i samo su kame-ne ploče bili svjedoci da su na tom mjestu sahranjivani umrli od strašne kuge koja se navraćala nekoliko puta u drugoj polo-vici 18. i početkom 19. stoljeća. Zadnji put ga je bio ogradio Petar Cvjetković "Romušin" na ime zavjeta. Naime, kad mu se 1976. rodio sin, ustanovljeno je da ima leukemiju. Jadni otac zavjetovao je ograditi kužno groblje samo neka mu po-živi sin. Groblje je ogradio bodljikavom žicom, i gle čuda, bolje reći Božje milosti – neizlječiva bolest je nestala, dijete ozdravilo i danas je živ čovjek. Još sam čuo nekoliko primjera ozdravljenja onih koji su se zavjetovali pohoditi kužno groblje.

Dolaskom fra Janka Ljubosa za gvar-dijana fojničkog samostana nakon rata angažirao se za dostojno uređenje grob-lja. Niko Markija "Pizan" iz Bistrice, na radu u inozemstvu, ponudio se da kao svoj zavjetni dar financira izgradnju ka-pelice što je vješti majstor Miroslav Đe-pić uradio, 2001. godine. Sagradio je neo-bičnu kapelicu svu od kamena (i krov). Uvedena je jutarnja misa na Mladu ne-djelju i odziv je bio sve veći pa danas po-sjet Kužnom groblju predstavlja pravi zavjet na koji dolaze vjernici i iz drugih župa. Lijepo je i zdravo pješačenje i zno-jenje uzbrdicom kroz prirodu nakon što se napusti naselje, i u hrastovoj šumi uz molitvu za nepoznate pokojnike doče-

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Popodnevna kava kod Joze Kalema Drago Bošnjak "Tučak" sa zadružnim ovcama Jutarnja misa na Kužnom groblju Trošnjik početkom '90-ih

16

Piše Tomislav BOŠNJAK

17

PRIČE IZ ZAVIČAJA

ču; ukazuje kako će nezaposlenost, kao boljka cijelog društva, u budućnosti raz-rijediti i najživotnije naselje. Mještani primjećuju kako iz godine u godinu i ono mijenja svoju strukturu – mladi sa za-vršetkom školovanja odlaze dalje u po-trazi za poslom jer ga u Fojnici teško mo-gu dobiti, djevojke se udaju, odlaze, momci rjeđe žene, ali kad se to i dogodi, odlaze i oni. Ova priča nam zvuči nešto poznato?

Ne treba biti ni pesimističan preko mjere; iz Trošnjika svakodnevno na posao odlaze uposlenici u državnim slu-žbama (vojska, policija, zdravstvo, škol-stvo…), a oni koji nemaju sreće zasnovati radni odnos, kruh zarađuju snalazeći se na razne načine. Tako npr. Mladen Oroz, stolar, u svom malom pogonu proizvodi

veoma kvalitetan pelet, sve traženiji biološki energent za grijanje. Šofersku tradiciju u obitelji bivšeg autoprijevoz-nika Stjepana Stanića "Leše" nastavio je sin Pero. Ne drži se samo volana već svoju mladu obitelj uzdržava marljivim i kvalitetnim radom u dobro opremljenoj radionici. Stjepanov hobi je skupljanje starina koje izvješene na pročelju kuće privlače pozornost prolaznika kao po-stavka mini muzeja.

Đepići, najbrojniji rod u Trošnjiku, kao da imaju urođenu žicu za majstor-lukom. Sve im ide od ruke pa se većina bavi građevinskim zanatima. Mnoge vi-kendice na planini, kameni zidovi i ka-mini djelo su Miroslava Đepića. Njegovo umjetničko djelo veliki bazen za ribe s fontanom, odnedavno dominira pred lijepo uređenim imanjem obitelji Davi-dović. Svoje ime u građevinarstvu, prvenstveno fasaderstvu traže i Kožuli "Perkovi". Jedan od braće, pak radije se drži traktora i eksploatacije šume. Snažan traktor posjeduje i Ranko Barešić koji je zbog svoje neustrašivosti oranja najstrmijih njiva veoma tražen, osobito u ovo vrijeme "malinomanije". U raznoli-kosti zanimanja stanovnika Trošnjika ne može se zaobići Miroslav Bošnjak bez čije bi veoma aktivne "vesele mašine" (rakijski kazan) ljubiteljima kapljice život bio mnogo turobniji.

Zanimljivost za kraj: najstarija osoba u Trošnjiku je Ana Pravdić (1927.), jedi-no prezime u naselju. Davno je, kao mlada, došla u najam kod Mate Đepića, nije se nikada udala i danas je sastavni dio obitelji Frane Đepića, Matinog sina. Kći Ive Miloša još je beba u kolicima, ali do izlaska ovoga broja Škrinje ne bih smio jamčiti kako je najmlađa…

Uoči rata u Trošnjiku se držalo 28 krava. Stjepan Stanić je sedamdesetih godina doselio iz Bjelovića (Kreševo). Pred rat je imao 48 koza, a njegov susjed Anto Bošnjak "Predsjednik" 15-ak. Sve je danas drugačije; u cijelom selu drže se tek tri krave, poneko svinju, kokoši… uglavnom oni koji žive na rubovima naselja, uz potok. Zbog gustoće naselja ni higijenski drugačije ne bi bilo prihvat-ljivo.

Zadnje desetljeće dovelo je do mo-dernizacije naselja: u ljeto 2007. godine asfaltiran je put kroz naselje u dužini 500 m, širine 3 m, i na taj način povezao ve-ćinu kuća, uključena javna rasvjeta, provedeni telefoni, postavljena kabelska mreža za TV… Lijepo je to čuti, ali životna realnost priča svoju prokleto istinitu pri-

FOJNIČKAŠKRINJAREPORTAŽA

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

teme iz povijesti, hrvatskog jezika, knji-ževnosti, aktualnosti iz Fojnice i okolnih općina.

Zanimljivo je danas pročitati o posje-tima našim ljudima u inozemstvu od kojih su organizirano, po klubovima, prikupljana sredstva za naoružavanje HVO-a Središnja Bosna, za ratnu bolnicu itd. Ili, ambiciozni projekt koji na žalost nije realiziran do kraja, gradnja Ceste spasa od Fojnice, preko Prozora i Posušja do Splita. Bio bi to najkraći put iz Sredi-šnje Bosne do Splita (198 km). Listajući dalje podsjeća se na prisegu HVO-a u Foj-nici u kolovozu 1992., stvaranje brigade Josip Ban Jelačić, Božićni malonogometni turnir, razna priopćenja za javnost glede aktualnih događanja, Odluke Skupštine

formacija i polovnih informacija do čita-telja dopre prava informacija.

Osnivač i izdavač Vriska s Kaštela bio je ALFATISAK iz Šavnika, a glavni i odgo-vorni urednik grafički ing. Fabijan Kata-vić.

Listajući brojeve Vriska s Kaštela mo-gu se uočiti temeljne teme lista, kao što su: Kronika Fojnice, Fojničke likaruše, običaji, savjeti, recepti, a na zadnjim stra-nicama teme zabavnog sadržaja (sport i razbibriga, pisma čitatelja – Šandorov kutak, križaljka itd.).

Iz broja u broj povećavao se broj stra-nica (broj 2 bio na 16 str., broj 3 - 20, a broj 10 čak na 24 stranice), ovisno o bro-ju priloga suradnika, samim tim i teme su bile raznolikije, ali su i dalje prevladale

ilo bi zanimljivo vidjeti rezultat an-kete provedene među čitateljima BFojničke škrinje na postavljeno pita-

nje: „Što je Vrisak s Kaštela?“ Velika ve-ćina, osobito mlađe populacije, zasigur-no bi blijedo gledali na spomen nepozna-tog pojma, ali bi se našlo i onih koji bi se odmah prisjetili fojničkog glasila prije skoro četvrt stoljeća. Kako vrijeme leti… Oni koji vole čitati prisjetit će se turbu-lentnih 90-ih kada se avet rata šunjala Bosnom i Hercegovinom, zavlačeći se u sve naše gradove i sela, ispipavajući te-ren za svoj krvavi pir.

Bila je nedjelja, proljeće uvelike pri-pravilo prirodu za hladovinu od ljetnih žega kada se na blagdan Duhova, patrona župe Fojnica, vjernicima dijelio prvi broj fojničkog glasila neobičnog naslova Vri-sak s Kaštela. Sjećam se radosti i žara s kojim su tvorci Vriska dijelili mnoštvu naroda svoj prvi broj, sretni što je njiho-va ideja realizirana u djela u obliku skromnih novina na tri razdvojene dvo-lisnice, u crno bijelom izdanju. Ali, važno je bilo učiniti taj prvi, uvijek najvažniji korak.

Vrisak s Kaštela je nastao kao krik bola, očaja, bunta, prkosa, vapaja napu-štenog u samoći, u vrijeme dok je rat u BiH bjesnio, dok se širio miris paljevina, dok se grlo stezalo, a oči tisuća protjera-nih i prognanih vlažile neutješne suze za poginulim, crnina na majkama, groblja se povećavala… Istodobno Vrisak je bio i nada kako će nakon krvavog pira zasijati sunce i zamirisati ružičasti cvijetak (vri-jesak, vrisak) na obroncima naših plani-na i Kaštela u Zahoru.

O, kako se, gledano iz današnje per-spektive to činilo utopistički, zasnovano samo na željama "običnog čovjeka", dok su "veliki režiseri" imali drugi scenarij na programu. Do 5. kolovoza 1992. godine u Fojnici je bilo registrirano 2.770 progna-nih osoba.

Ideja za pokretanje mjesečnika infor-mativnog karaktera javila se u veljači 1992. godine na sastanku Kluba hrvat-skih intelektualaca u Fojnici, po uzoru na tadašnji Lašvanski glasnik iz Viteza, a osnovni cilj bio mu je da u vrijeme dezin-

Baš u ovo vrijeme, u lipnju 1992. godine, na patron župe Fojnica Duhove, svjetlo dana ugledao je prvi broj glasila "Vrisak s Kašte-la" i ušao na velika vrata u domo-ve, prije svega, fojničkih Hrvata.

Vrisak s kaštela– preteča Fojničke škrinje

"Mini muzej" Stjepana Stanića Asfaltiranje ulice u naselju Trošnjik

Lijepo uređena okućnica Marka Davidovića

16

Piše Tomislav BOŠNJAK

17

PRIČE IZ ZAVIČAJA

ču; ukazuje kako će nezaposlenost, kao boljka cijelog društva, u budućnosti raz-rijediti i najživotnije naselje. Mještani primjećuju kako iz godine u godinu i ono mijenja svoju strukturu – mladi sa za-vršetkom školovanja odlaze dalje u po-trazi za poslom jer ga u Fojnici teško mo-gu dobiti, djevojke se udaju, odlaze, momci rjeđe žene, ali kad se to i dogodi, odlaze i oni. Ova priča nam zvuči nešto poznato?

Ne treba biti ni pesimističan preko mjere; iz Trošnjika svakodnevno na posao odlaze uposlenici u državnim slu-žbama (vojska, policija, zdravstvo, škol-stvo…), a oni koji nemaju sreće zasnovati radni odnos, kruh zarađuju snalazeći se na razne načine. Tako npr. Mladen Oroz, stolar, u svom malom pogonu proizvodi

veoma kvalitetan pelet, sve traženiji biološki energent za grijanje. Šofersku tradiciju u obitelji bivšeg autoprijevoz-nika Stjepana Stanića "Leše" nastavio je sin Pero. Ne drži se samo volana već svoju mladu obitelj uzdržava marljivim i kvalitetnim radom u dobro opremljenoj radionici. Stjepanov hobi je skupljanje starina koje izvješene na pročelju kuće privlače pozornost prolaznika kao po-stavka mini muzeja.

Đepići, najbrojniji rod u Trošnjiku, kao da imaju urođenu žicu za majstor-lukom. Sve im ide od ruke pa se većina bavi građevinskim zanatima. Mnoge vi-kendice na planini, kameni zidovi i ka-mini djelo su Miroslava Đepića. Njegovo umjetničko djelo veliki bazen za ribe s fontanom, odnedavno dominira pred lijepo uređenim imanjem obitelji Davi-dović. Svoje ime u građevinarstvu, prvenstveno fasaderstvu traže i Kožuli "Perkovi". Jedan od braće, pak radije se drži traktora i eksploatacije šume. Snažan traktor posjeduje i Ranko Barešić koji je zbog svoje neustrašivosti oranja najstrmijih njiva veoma tražen, osobito u ovo vrijeme "malinomanije". U raznoli-kosti zanimanja stanovnika Trošnjika ne može se zaobići Miroslav Bošnjak bez čije bi veoma aktivne "vesele mašine" (rakijski kazan) ljubiteljima kapljice život bio mnogo turobniji.

Zanimljivost za kraj: najstarija osoba u Trošnjiku je Ana Pravdić (1927.), jedi-no prezime u naselju. Davno je, kao mlada, došla u najam kod Mate Đepića, nije se nikada udala i danas je sastavni dio obitelji Frane Đepića, Matinog sina. Kći Ive Miloša još je beba u kolicima, ali do izlaska ovoga broja Škrinje ne bih smio jamčiti kako je najmlađa…

Uoči rata u Trošnjiku se držalo 28 krava. Stjepan Stanić je sedamdesetih godina doselio iz Bjelovića (Kreševo). Pred rat je imao 48 koza, a njegov susjed Anto Bošnjak "Predsjednik" 15-ak. Sve je danas drugačije; u cijelom selu drže se tek tri krave, poneko svinju, kokoši… uglavnom oni koji žive na rubovima naselja, uz potok. Zbog gustoće naselja ni higijenski drugačije ne bi bilo prihvat-ljivo.

Zadnje desetljeće dovelo je do mo-dernizacije naselja: u ljeto 2007. godine asfaltiran je put kroz naselje u dužini 500 m, širine 3 m, i na taj način povezao ve-ćinu kuća, uključena javna rasvjeta, provedeni telefoni, postavljena kabelska mreža za TV… Lijepo je to čuti, ali životna realnost priča svoju prokleto istinitu pri-

FOJNIČKAŠKRINJAREPORTAŽA

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

teme iz povijesti, hrvatskog jezika, knji-ževnosti, aktualnosti iz Fojnice i okolnih općina.

Zanimljivo je danas pročitati o posje-tima našim ljudima u inozemstvu od kojih su organizirano, po klubovima, prikupljana sredstva za naoružavanje HVO-a Središnja Bosna, za ratnu bolnicu itd. Ili, ambiciozni projekt koji na žalost nije realiziran do kraja, gradnja Ceste spasa od Fojnice, preko Prozora i Posušja do Splita. Bio bi to najkraći put iz Sredi-šnje Bosne do Splita (198 km). Listajući dalje podsjeća se na prisegu HVO-a u Foj-nici u kolovozu 1992., stvaranje brigade Josip Ban Jelačić, Božićni malonogometni turnir, razna priopćenja za javnost glede aktualnih događanja, Odluke Skupštine

formacija i polovnih informacija do čita-telja dopre prava informacija.

Osnivač i izdavač Vriska s Kaštela bio je ALFATISAK iz Šavnika, a glavni i odgo-vorni urednik grafički ing. Fabijan Kata-vić.

Listajući brojeve Vriska s Kaštela mo-gu se uočiti temeljne teme lista, kao što su: Kronika Fojnice, Fojničke likaruše, običaji, savjeti, recepti, a na zadnjim stra-nicama teme zabavnog sadržaja (sport i razbibriga, pisma čitatelja – Šandorov kutak, križaljka itd.).

Iz broja u broj povećavao se broj stra-nica (broj 2 bio na 16 str., broj 3 - 20, a broj 10 čak na 24 stranice), ovisno o bro-ju priloga suradnika, samim tim i teme su bile raznolikije, ali su i dalje prevladale

ilo bi zanimljivo vidjeti rezultat an-kete provedene među čitateljima BFojničke škrinje na postavljeno pita-

nje: „Što je Vrisak s Kaštela?“ Velika ve-ćina, osobito mlađe populacije, zasigur-no bi blijedo gledali na spomen nepozna-tog pojma, ali bi se našlo i onih koji bi se odmah prisjetili fojničkog glasila prije skoro četvrt stoljeća. Kako vrijeme leti… Oni koji vole čitati prisjetit će se turbu-lentnih 90-ih kada se avet rata šunjala Bosnom i Hercegovinom, zavlačeći se u sve naše gradove i sela, ispipavajući te-ren za svoj krvavi pir.

Bila je nedjelja, proljeće uvelike pri-pravilo prirodu za hladovinu od ljetnih žega kada se na blagdan Duhova, patrona župe Fojnica, vjernicima dijelio prvi broj fojničkog glasila neobičnog naslova Vri-sak s Kaštela. Sjećam se radosti i žara s kojim su tvorci Vriska dijelili mnoštvu naroda svoj prvi broj, sretni što je njiho-va ideja realizirana u djela u obliku skromnih novina na tri razdvojene dvo-lisnice, u crno bijelom izdanju. Ali, važno je bilo učiniti taj prvi, uvijek najvažniji korak.

Vrisak s Kaštela je nastao kao krik bola, očaja, bunta, prkosa, vapaja napu-štenog u samoći, u vrijeme dok je rat u BiH bjesnio, dok se širio miris paljevina, dok se grlo stezalo, a oči tisuća protjera-nih i prognanih vlažile neutješne suze za poginulim, crnina na majkama, groblja se povećavala… Istodobno Vrisak je bio i nada kako će nakon krvavog pira zasijati sunce i zamirisati ružičasti cvijetak (vri-jesak, vrisak) na obroncima naših plani-na i Kaštela u Zahoru.

O, kako se, gledano iz današnje per-spektive to činilo utopistički, zasnovano samo na željama "običnog čovjeka", dok su "veliki režiseri" imali drugi scenarij na programu. Do 5. kolovoza 1992. godine u Fojnici je bilo registrirano 2.770 progna-nih osoba.

Ideja za pokretanje mjesečnika infor-mativnog karaktera javila se u veljači 1992. godine na sastanku Kluba hrvat-skih intelektualaca u Fojnici, po uzoru na tadašnji Lašvanski glasnik iz Viteza, a osnovni cilj bio mu je da u vrijeme dezin-

Baš u ovo vrijeme, u lipnju 1992. godine, na patron župe Fojnica Duhove, svjetlo dana ugledao je prvi broj glasila "Vrisak s Kašte-la" i ušao na velika vrata u domo-ve, prije svega, fojničkih Hrvata.

Vrisak s kaštela– preteča Fojničke škrinje

"Mini muzej" Stjepana Stanića Asfaltiranje ulice u naselju Trošnjik

Lijepo uređena okućnica Marka Davidovića

18 19

FOJNIČKAŠKRINJAREPORTAŽA IZ SPORTSKOG ARHIVA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

ispitivati kako se zove "sumnjivi" igrač jer je, tobože, dobar i treba ga pozvati na probu. Plan je uspio; kasnijom provje-rom dokazano je kako je domaćin šver-cao čak sedam starijih igrača pa je disci-plinska komisija utakmicu registrirala 3:0 za Fojnicu. Važni bodovi došli su na konto FK Fojnice što im je omogućilo da na koncu pobjegnu na četiri boda od pr-vih konkurenata Stupčanice i Mladosti.

Skeptici su odmah počeli s pričama kako juniori tako mladog kluba nemaju što tražiti u igranju protiv svojih vršnja-ka iz renomiranih prvoligaških i drugoli-gaških klubova duge tradicije – Željezni-čara, Sarajeva, Čelika, Famosa, Bosne (Vi-soko), Igmana… Međutim, rezultati su govorili najbolje; fojnički momci su se ravnopravno s većinom vršnjaka iz spo-menutih klubova pa su na kraju jesen-skog dijela prvenstva zauzeli 7. mjesto. Prvu utakmicu u Kvalitetnoj ligi Fojnica je odigrala na svome terenu protiv junio-ra Sarajeva. Bilo je 0:0.

Fojničkoj škrinji smo već pisali o žen-skom nogometnom klubu Trikotaža U(kasnije Vitex – Fojnica) koji se zapravo i

ugasio ponajprije iz razloga što je osnovan muški nogometni klub. Radi potpunije infor-macije treba znati kako je klub osnovan još daleke 1928. godine pod nazivom Inač, ali je kroz svoju povijest imao prekida u radu i mi-jenjao nazive da bi se te 1975. godine ponov-no aktivirao.

No, tema ovog pisanja nisu počeci senior-skog tima FK Fojnica, već juniorski pogon ko-jeg je morao imati svaki klub kao svoju bazu iz koje regrutira prvotimce. Snagom svoga talenta i kvalitetnim radom, kao nerazdvoj-nim čimbenicima za postizanje bilo kakvog uspjeha, fojnički juniori su iskazali svoju su-periornost, i za samo jednu sezonu postoja-nja plasirali se u kvalitetniji rang natjecanja.

Prvi trener juniora bio je Safet Konjicija, ali je zbog zdravstvenih problema morao od-stupiti s klupe pa je na njegovo mjesto došao Dževad Mujkanović, mladi trener koji se pro-slavio vodeći fojničke Amazonke u Prvoj ligi Jugoslavije. Kao što je u radu s djevojkama tražio puni angažman i redovite treninge, ta-ko je nastavio i s mladim momcima, mahom srednjoškolcima (godište 1958.-1960.) koji su već bili inficirani nogometom igrajući ga u raznim ekipama iz svoje ulice, kvarta, sela.

Na javni poziv za upis u juniore prijavilo se više od 30 momaka koji su vrlo brzo upijali savjete trenera. Tako su uskoro otišli u Kise-ljak na prijateljsku utakmicu s tamošnjim klubom i pobijedili 11:0! Kuriozitet je što je u drugom poluvremenu igrala potpuno nova postava! To najbolje govori koliko je kvalitet-nih, talentiranih igrača bilo na raspolaganju. Trebalo ih je selekcionirati, otkriti njihove prirodne pozicije, specifičnosti… Dževad je upravo volio takav pristup; studioznost, rad na detaljima.

Prve godine po preuzimanju uloge tre-nera, Dževadovi juniori su samo trenirali i igrali prijateljske utakmice da bi sljedeće

Po sudu tadašnjeg sportskog dopis-nika novinara Nikice Babića najbolje partije u tom dijelu sezone pružili su Džemidžić, Petrović, Šahmić, Mukača i Jukić.

I dan-danas Dževad Mujkanović u albumu brižljivo čuva novinske isječke koji svjedoče o pojedinim utakmicama. Tako su npr. juniori Fojnice u trećem kolu Omladinskog nogometnog Kupa Jugosla-vije (Kup Maršala Tita) svladali Romani-ju 3:1 (1:1, 1:1). Sastav Fojnice: D. Tolo, Guja, Golub, Čohadžić, (Numanagić), To-lo, Džemidžić, I. Tolo, Trifković, Šahmić (Toskić), Petrović i Jukić.

Strijelci: Šahmić, Jukić i Trifković (Boban), a najbolji igrač na teškom, ras-kvašenom terenu bio je Saša Džemidžić.

U četvrtfinalu istog natjecanja juniori Fojnice su igrali protiv vršnjaka sarajev-skog Željezničara. Sarajlije su izvele dru-gu postavu očekujući sigurnu pobjedu, no prevarili su se u procjeni; golovima Petrovića i Šahmića pred 500 gledatelja

općine Fojnica, vijesti iz susjednih općina itd.

U pripremi ove teme razgovarao sam s glavnim tvorcem Vriska s Kaš-tela Fabijanom Katavićem, nastanje-nim u Kninu koji mi je kazao kako su se tada u redakciji susretali s mnogim problemima kao što su nedostatak papira, financiranje, nedovoljan broj priloga itd, premda se mora priznati kako je bila "jaka" ekipa suradnika, sve intelektualci, profesori, doktor, i karikaturista Perica Brandić.

Zadnji broj (br. 12) Vriska s Kaštela izašao je u Fojnici u svibnju 1993. godine, na 16 stranica, potom su oz-biljni incidenti, kao uvod u pravi rat, prekinuli izlaženje fojničkog informa-tivnog lista (mjesečnika).

Prognanstvo u Kiseljaku nije spri-ječilo nastavak izlaska fojničkog mje-sečnika, ali pod drugim nazivom, u sa-svim novim okolnostima. Naime, nakon obiteljske tragedije, teških ranjavanja sinova Fabijana Katavića koji su otišli u Hrvatsku na liječenje za njima su otišli i roditelj, a Fabijan je smogao snage takoreći ponovno pokrenuti list. Na prijedlog Darija Kordića novi list je nosio naziv Hrvat-ski glas Središnje Bosne. List je tiskan u Zagrebu (Birotisak, d.o.o. Zagreb), pod pokroviteljstvom Zavičajnog kluba

godine bili uključeni u natjecanje lige II. C razreda, u kojoj je bilo sedam klubova. Na kraju prvenstva juniori Fojnice bili su prvaci s osvojenih 19 bodova. U 12 kola ostvarili su osam pobjeda, tri remija, i pretrpjeli samo jedan poraz, uz gol-raz-lika 30:7. Drugo mjesto zauzela je ekipa Stupčanice iz Olova, treće Mladost iz Župče, potom Kreševo, Gračanica, Borac iz Čekrčića i Kiseljak.

Dakle, juniori FK Fojnica su osvojili prvo mjesto i plasirali se u prvi razred, tj. u Kvalitetnu ligu sarajevskog područja, ali postoji zanimljiva pikanterija koja je bila presudna za ulazak u veći rang. Nai-me, odlučujuću utakmicu Fojničani su igrali protiv Mladosti iz Župče (općina Breza). Već na zagrijavanju vidjeli su ka-ko u domaćoj ekipi ima starijih momaka koje domaćin želi prošvercati pa je stari maher Salkan Mujkanović (Dževadov otac) uzeo stvar u svoje ruke. Za vrijeme utakmice umiješao se u domaće navijače i glumeći menadžera iz Sarajeva počeo je

Snagom svoga talenta i kvalitet-nim radom, kao nerazdvojnim čimbenicima za postizanje bilo kakvog uspjeha, fojnički juniori su iskazali svoju superiornost, i za samo jednu sezonu postojanja plasirali se u Kvalitetnu ligu BiH.

Juniori FK Fojnice 1977., sudionici Kvalitetne lige BiHStoje (slijeva): trener Dževad Mujkanović, Dominko Tolo "Flok", Ivica Bošnjak "Šepica", Mirsad Pašić, Mladen Nenadić, Ivica Tolo, Zdenko Jukić, Dževad Šahmić, Marinko Miličević, Vlado Tomljenović (trener juniora Famosa, za vrijeme boravka u banjama pomagao Dževadu Mujkanoviću na treninzima) i Mijo Bošnjak "Mišura". Čuče: Kenan Halilović, Ismet Rizvić "Miš", Goran Toskić, Dževad Mukaća, Zoran Toskić i Božidar Petrović.

Ulazak juniora FK Fojnica u Kvalitetnu ligu

Hrvata Kiseljaka, Fojnice i Kreševa. Daleko od središta zbivanja, velikih problema u dostavi priloga, a osobito zbog pomanjkanja ljudi koji bi ih pisali, list nije mogao dugo opstati - jednostavno se ugasio.

Nadamo se kako će Fojnička škri-nja, kao svojevrsni nasljednik Vriska s kaštela, imati mnogo duži vijek. U miru, prije svega.

Piše: Tomislav Bošnjak

50 godina brakaGlavni i odgovorni urednik Vriska s Kaštela, Fabijan (Pero) Katavić i Anika r.

Bošnjak vjenčani su u samostanskoj crkvi u Fojnici 21. studenog 1965. godine, a sakrament ženidbe udijelio im je fra Karlo Kujundžić. U skladnom braku dvije vedre duše rođeno je troje djece od kojih danas imaju unučad. Ratna tragedija i teška ranjavanja sinova odveli su ih u R Hrvatsku, ali ne zaboravljaju svoju Fojnicu u koju često dolaze.

Premda sa zakašnjenjem, Fojnička škrinja im čestita ovaj lijepi jubilej i želi svako dobro u životu.

18 19

FOJNIČKAŠKRINJAREPORTAŽA IZ SPORTSKOG ARHIVA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

ispitivati kako se zove "sumnjivi" igrač jer je, tobože, dobar i treba ga pozvati na probu. Plan je uspio; kasnijom provje-rom dokazano je kako je domaćin šver-cao čak sedam starijih igrača pa je disci-plinska komisija utakmicu registrirala 3:0 za Fojnicu. Važni bodovi došli su na konto FK Fojnice što im je omogućilo da na koncu pobjegnu na četiri boda od pr-vih konkurenata Stupčanice i Mladosti.

Skeptici su odmah počeli s pričama kako juniori tako mladog kluba nemaju što tražiti u igranju protiv svojih vršnja-ka iz renomiranih prvoligaških i drugoli-gaških klubova duge tradicije – Željezni-čara, Sarajeva, Čelika, Famosa, Bosne (Vi-soko), Igmana… Međutim, rezultati su govorili najbolje; fojnički momci su se ravnopravno s većinom vršnjaka iz spo-menutih klubova pa su na kraju jesen-skog dijela prvenstva zauzeli 7. mjesto. Prvu utakmicu u Kvalitetnoj ligi Fojnica je odigrala na svome terenu protiv junio-ra Sarajeva. Bilo je 0:0.

Fojničkoj škrinji smo već pisali o žen-skom nogometnom klubu Trikotaža U(kasnije Vitex – Fojnica) koji se zapravo i

ugasio ponajprije iz razloga što je osnovan muški nogometni klub. Radi potpunije infor-macije treba znati kako je klub osnovan još daleke 1928. godine pod nazivom Inač, ali je kroz svoju povijest imao prekida u radu i mi-jenjao nazive da bi se te 1975. godine ponov-no aktivirao.

No, tema ovog pisanja nisu počeci senior-skog tima FK Fojnica, već juniorski pogon ko-jeg je morao imati svaki klub kao svoju bazu iz koje regrutira prvotimce. Snagom svoga talenta i kvalitetnim radom, kao nerazdvoj-nim čimbenicima za postizanje bilo kakvog uspjeha, fojnički juniori su iskazali svoju su-periornost, i za samo jednu sezonu postoja-nja plasirali se u kvalitetniji rang natjecanja.

Prvi trener juniora bio je Safet Konjicija, ali je zbog zdravstvenih problema morao od-stupiti s klupe pa je na njegovo mjesto došao Dževad Mujkanović, mladi trener koji se pro-slavio vodeći fojničke Amazonke u Prvoj ligi Jugoslavije. Kao što je u radu s djevojkama tražio puni angažman i redovite treninge, ta-ko je nastavio i s mladim momcima, mahom srednjoškolcima (godište 1958.-1960.) koji su već bili inficirani nogometom igrajući ga u raznim ekipama iz svoje ulice, kvarta, sela.

Na javni poziv za upis u juniore prijavilo se više od 30 momaka koji su vrlo brzo upijali savjete trenera. Tako su uskoro otišli u Kise-ljak na prijateljsku utakmicu s tamošnjim klubom i pobijedili 11:0! Kuriozitet je što je u drugom poluvremenu igrala potpuno nova postava! To najbolje govori koliko je kvalitet-nih, talentiranih igrača bilo na raspolaganju. Trebalo ih je selekcionirati, otkriti njihove prirodne pozicije, specifičnosti… Dževad je upravo volio takav pristup; studioznost, rad na detaljima.

Prve godine po preuzimanju uloge tre-nera, Dževadovi juniori su samo trenirali i igrali prijateljske utakmice da bi sljedeće

Po sudu tadašnjeg sportskog dopis-nika novinara Nikice Babića najbolje partije u tom dijelu sezone pružili su Džemidžić, Petrović, Šahmić, Mukača i Jukić.

I dan-danas Dževad Mujkanović u albumu brižljivo čuva novinske isječke koji svjedoče o pojedinim utakmicama. Tako su npr. juniori Fojnice u trećem kolu Omladinskog nogometnog Kupa Jugosla-vije (Kup Maršala Tita) svladali Romani-ju 3:1 (1:1, 1:1). Sastav Fojnice: D. Tolo, Guja, Golub, Čohadžić, (Numanagić), To-lo, Džemidžić, I. Tolo, Trifković, Šahmić (Toskić), Petrović i Jukić.

Strijelci: Šahmić, Jukić i Trifković (Boban), a najbolji igrač na teškom, ras-kvašenom terenu bio je Saša Džemidžić.

U četvrtfinalu istog natjecanja juniori Fojnice su igrali protiv vršnjaka sarajev-skog Željezničara. Sarajlije su izvele dru-gu postavu očekujući sigurnu pobjedu, no prevarili su se u procjeni; golovima Petrovića i Šahmića pred 500 gledatelja

općine Fojnica, vijesti iz susjednih općina itd.

U pripremi ove teme razgovarao sam s glavnim tvorcem Vriska s Kaš-tela Fabijanom Katavićem, nastanje-nim u Kninu koji mi je kazao kako su se tada u redakciji susretali s mnogim problemima kao što su nedostatak papira, financiranje, nedovoljan broj priloga itd, premda se mora priznati kako je bila "jaka" ekipa suradnika, sve intelektualci, profesori, doktor, i karikaturista Perica Brandić.

Zadnji broj (br. 12) Vriska s Kaštela izašao je u Fojnici u svibnju 1993. godine, na 16 stranica, potom su oz-biljni incidenti, kao uvod u pravi rat, prekinuli izlaženje fojničkog informa-tivnog lista (mjesečnika).

Prognanstvo u Kiseljaku nije spri-ječilo nastavak izlaska fojničkog mje-sečnika, ali pod drugim nazivom, u sa-svim novim okolnostima. Naime, nakon obiteljske tragedije, teških ranjavanja sinova Fabijana Katavića koji su otišli u Hrvatsku na liječenje za njima su otišli i roditelj, a Fabijan je smogao snage takoreći ponovno pokrenuti list. Na prijedlog Darija Kordića novi list je nosio naziv Hrvat-ski glas Središnje Bosne. List je tiskan u Zagrebu (Birotisak, d.o.o. Zagreb), pod pokroviteljstvom Zavičajnog kluba

godine bili uključeni u natjecanje lige II. C razreda, u kojoj je bilo sedam klubova. Na kraju prvenstva juniori Fojnice bili su prvaci s osvojenih 19 bodova. U 12 kola ostvarili su osam pobjeda, tri remija, i pretrpjeli samo jedan poraz, uz gol-raz-lika 30:7. Drugo mjesto zauzela je ekipa Stupčanice iz Olova, treće Mladost iz Župče, potom Kreševo, Gračanica, Borac iz Čekrčića i Kiseljak.

Dakle, juniori FK Fojnica su osvojili prvo mjesto i plasirali se u prvi razred, tj. u Kvalitetnu ligu sarajevskog područja, ali postoji zanimljiva pikanterija koja je bila presudna za ulazak u veći rang. Nai-me, odlučujuću utakmicu Fojničani su igrali protiv Mladosti iz Župče (općina Breza). Već na zagrijavanju vidjeli su ka-ko u domaćoj ekipi ima starijih momaka koje domaćin želi prošvercati pa je stari maher Salkan Mujkanović (Dževadov otac) uzeo stvar u svoje ruke. Za vrijeme utakmice umiješao se u domaće navijače i glumeći menadžera iz Sarajeva počeo je

Snagom svoga talenta i kvalitet-nim radom, kao nerazdvojnim čimbenicima za postizanje bilo kakvog uspjeha, fojnički juniori su iskazali svoju superiornost, i za samo jednu sezonu postojanja plasirali se u Kvalitetnu ligu BiH.

Juniori FK Fojnice 1977., sudionici Kvalitetne lige BiHStoje (slijeva): trener Dževad Mujkanović, Dominko Tolo "Flok", Ivica Bošnjak "Šepica", Mirsad Pašić, Mladen Nenadić, Ivica Tolo, Zdenko Jukić, Dževad Šahmić, Marinko Miličević, Vlado Tomljenović (trener juniora Famosa, za vrijeme boravka u banjama pomagao Dževadu Mujkanoviću na treninzima) i Mijo Bošnjak "Mišura". Čuče: Kenan Halilović, Ismet Rizvić "Miš", Goran Toskić, Dževad Mukaća, Zoran Toskić i Božidar Petrović.

Ulazak juniora FK Fojnica u Kvalitetnu ligu

Hrvata Kiseljaka, Fojnice i Kreševa. Daleko od središta zbivanja, velikih problema u dostavi priloga, a osobito zbog pomanjkanja ljudi koji bi ih pisali, list nije mogao dugo opstati - jednostavno se ugasio.

Nadamo se kako će Fojnička škri-nja, kao svojevrsni nasljednik Vriska s kaštela, imati mnogo duži vijek. U miru, prije svega.

Piše: Tomislav Bošnjak

50 godina brakaGlavni i odgovorni urednik Vriska s Kaštela, Fabijan (Pero) Katavić i Anika r.

Bošnjak vjenčani su u samostanskoj crkvi u Fojnici 21. studenog 1965. godine, a sakrament ženidbe udijelio im je fra Karlo Kujundžić. U skladnom braku dvije vedre duše rođeno je troje djece od kojih danas imaju unučad. Ratna tragedija i teška ranjavanja sinova odveli su ih u R Hrvatsku, ali ne zaboravljaju svoju Fojnicu u koju često dolaze.

Premda sa zakašnjenjem, Fojnička škrinja im čestita ovaj lijepi jubilej i želi svako dobro u životu.

20

FOJNIČKAŠKRINJA

21

IZ SPORTSKOG ARHIVA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

za prvi tim; igrao je uglavnom za drugi tim prvoligaša s Koševa jer je konkuren-cija u veznom redu za prvi sastav bila prejaka.

Dževad Mukača zvani "Džaja" bio je u tom juniorskom sastavu ubojiti centar-for, odličnog skoka i igre glavom. Bio je prvi strijelac Kvalitetne lige s 19 pogo-daka.

Talentiran je bio i vratar Mijo Bošnjak "Mišura". Imao je odlične vratarske pre-dispozicije; visinu, raspon ruku, okret-nost, ali je bio lijen za treniranje, i zbog

Braća blizanci, Zoran i Goran Toskić, pripadaju ovoj prvoj kategoriji. Obojica su igrali na sredini terena i u napadu. Juniorima su se priključili s 14 godina, uz specijalni liječnički pregled, a uskoro postali i prvotimci. Iz Fojnice su obojica prešli u Bugojno kao pojačanje kada je 1984./85. Iskra ušla u Prvu ligu Jugosla-vije. Tada je na vratima Iskre bio Dražen Ladić, a igrali Glamočak, Idić, Zjajo, Karo-glan, V. Glavaš… Te sezone Iskra je dogurala do polufinala Kupa Jugoslavije gdje ih je tek nakon jedanaesteraca svladao Dinamo iz Zagreba (1:1, 5:2

Nirvana gdje bi ih trener (trčao ukorak s njima) častio čajem. Treninzi na kojima su igrali juniori protiv seniora bili su veoma žestoki jer su mladi "grizli" i često pobjeđivali starije kolege što ovi nisu lako podnosili.

Kad bi pobijedili važnu utakmicu, obvezno su na račun kluba imali večeru u nekom od fojničkih restorana. Novca se odnekud uvijek pronalazilo, a financijske poslove kluba vodio je Salkan Mujkano-vić, veliki entuzijast i ljubitelj nogometa, kao i njegov sin Dževad. Tajnik kluba bio je Rafael Migić. Na gostujuće utakmice vozili su ih Jakica Oroz, autobusom, pa kombijem Univerziteta, "Tarzan", Jozo "Ćoza" i Tono Stojanović.

Red bi bilo ponešto kazati i o poje-dincima, najvećim talentima, a pri tome ostati objektivan. Osim toga i sam pojam talent često postaje relativan, a vrijedi pravilo kao na fakultetu: završavaju ga uporni, a ne pametni. Vjerojatno jedna od najboljih mladih generacija u povi-jesti nogometnog kluba Fojnica sigurno nije na pravi način kapitalizirala svoju nogometnu vrijednost u nastavku indi-vidualnih karijera. Rijetki su zaigrali u većim klubovima, druge je splet životnih okolnosti odveo na drugu stranu, a treći bili manje uporni, slabije trenirali i njihov talent nikada nije došao do izra-žaja.

toga je bio rezerva znatno nižem, elastič-nom paraderu, Dominku Toli "Floku" ko-ji je branio i u petom desetljeću. Nogomet je njegov život. Danas je član stožera NK Vitez, kao trener vratara.

Talent se nije mogao osporiti niti Zdenku Jukiću, sigurnom centarhalfu koji je bio kapetan i ponajbolji igrač juni-orske ekipe, Ivici Bošnjaku "Šepici" kojeg su zvali "Ajala" (po Hugi Rubenu Ayali, ta-dašnjem dugokosom igraču Argentine), kao i Ivici Toli, izvrsnom tehničaru na sredini terena (u jednom periodu u klu-bu su trenirala petorica Tola iz Šćitova).

Nakon sezone provedene u Kvalitet-noj ligi juniori Fojnice su ostali bez tre-nera Mujkanovića. Iz zdravstvenih razlo-ga dao je otkaz u klubu, ali uskoro preu-zeo ekipu Visočko fojnički odred iz Prido-le, člana općinske lige Fojnica (liga egzistirala samo godinu dana). Kako je pola juniorske ekipe odjednom promovi-rano u prvotimce FK Fojnice (trener bio dr. Džemal Džemidžić, brat igrača Sara-jeva iz 50-ih, Kemala Džemidžića), no-vom treneru juniora Anti Jukiću postavi-la se teška zadaća - s novim mladićima održati renome koji su stekli njihovi prethodnici igrajući protiv vršnjaka iz prvoligaški ekipa. Kasnije su osim Jukića juniore vodili još Marinko Oroz i Enver Kučuk, ali s mnogo manje uspjeha.

pobijedili su Fojničani i plasirali se u po-lufinale Kupa Maršala Tita na području sarajevske regije za juniore. Igrač utak-mice (po izvješću novinara Nikice Ba-bića) bio je Ivica Tolo.

Fojnica: D. Tolo, Guja, I. Jukić, Numa-nagić, Z. Tolo, Z. Jukić, Rizvić (Toskić), Šahmić, Ahmetak, I. Tolo i Petrović.

Polufinalne utakmice u Visokom protiv domaćeg kluba Bosna i danas se sjeća tadašnji kapetan i ponajbolji igrač Zdeno Jukić. Utakmica nije završena jer su igrači Fojnice napustili teren prije kraja. Razlog je bio pristrasni sudac koji je gledao kroz prste kako domaći igrači mlate goste na sve načine, a tome se pridružila "jalija" iz gledališta stvarajući pritisak da domaćin mora pobijediti. Za samovoljno napuštanje terena, bez ob-zira na sve, mogla se očekivati rigorozna kazna. Međutim, klub ne samo da nije kažnjen već je i utakmica ponovljena. Bo-me su tada i Fojničani tukli po nogama, ali ni blizu kao Visočani kod kuće, pri-znaje Zdeno. I što je najvažnije – glatko su pobijedili.

Dževad Mujkanović mi je pričao kako su njegovi puleni tjelesnu snagu stjecali trčeći po okolnim brdima, dopunjavajući talent koji nije bio upitan. U kondicijskim pripremama pomagao mu je prof. tjeles-nog Junuz Bajrić. Trčali su do Bakovića, Lučica, Tješila… Kada su trčali prema Prokosu, znali su predahnuti u kavani

jedanaestercima). Zoran je često bio strijelac. Imao je ponuda iz Hajduka, ali transfer nikada nije ostvaren. Karijeru su nastavili u Austriji. Njihov nekadašnji trener Dževad mi je ispričao zgodu kad Zoran nije smio nastupiti zbog crvenog kartona, ali ga je kao kvalitetnijeg ipak uvrstio u sastav umjesto Gorana na utak-mici protiv Kiseljaka. Uostalom, tko bi ih razlikovao…

Dževad Šahmić, dijete čaršije također je obećavao mnogo. Bio je svestran igrač, igrao na svim pozicijama, osim vratara, a najčešće na poziciji desnog halfa. Bio je zadužen i za čuvanje najopasnijih protiv-ničkih napadača. Tako je npr. na utakmici protiv Sutjeske iz Foče čuvao Radeta Pap-ricu, kasnijeg rasnog centarfora sarajev-skog Željezničara. Njegov je talent zapa-žen vrlo rano pa je sa 16 godina zaigrao za prvi tim Fojnice, a kada je formiran juniorski pogon postao je njihov stan-dardni član i ponajbolji igrač. Imao je ponuda preći u FK Sarajevo, ali zbog skromnosti, straha od velikog grada, od-laska iz obitelji…, spriječili su ga u tome. Bio je i na širem popisu juniorske repre-zentacije BiH, no nije odigrao nijednu utakmicu.

Za razliku od robusnog Šahmića nje-gov klupski kolega nježne konstitucije, lakonogi brzi Samir "Saša" Džemidžić je potpisao za Sarajevo, ali se nije baš nai-grao. Zabilježio je tek nekoliko nastupa

Uoči utakmice Juniora FK Fojnica – Borac (Čekrčići) 4:1.

Juniorski sastav FK Fojnica uoči utakmice protiv Gračanice (3:0)Strijelci: Šahmić 2 gola i Trifković 1. Slijeva stoje: Mijo Guja "Mićo", Zdravko Tolo, Zdenko Jukić, Dževad Šahmić, Ivica Jukić i Dominko Tolo "Flok". Čuče: Mijo Golub "Batun", Miroslav Tolo, Ivica Tolo, Samir Džemidžić "Saša" i Božidar Petrović. Braća blizanci, Zoran i Goran Toskić

Dževad Šahmić Ivica Tolo

20

FOJNIČKAŠKRINJA

21

IZ SPORTSKOG ARHIVA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

za prvi tim; igrao je uglavnom za drugi tim prvoligaša s Koševa jer je konkuren-cija u veznom redu za prvi sastav bila prejaka.

Dževad Mukača zvani "Džaja" bio je u tom juniorskom sastavu ubojiti centar-for, odličnog skoka i igre glavom. Bio je prvi strijelac Kvalitetne lige s 19 pogo-daka.

Talentiran je bio i vratar Mijo Bošnjak "Mišura". Imao je odlične vratarske pre-dispozicije; visinu, raspon ruku, okret-nost, ali je bio lijen za treniranje, i zbog

Braća blizanci, Zoran i Goran Toskić, pripadaju ovoj prvoj kategoriji. Obojica su igrali na sredini terena i u napadu. Juniorima su se priključili s 14 godina, uz specijalni liječnički pregled, a uskoro postali i prvotimci. Iz Fojnice su obojica prešli u Bugojno kao pojačanje kada je 1984./85. Iskra ušla u Prvu ligu Jugosla-vije. Tada je na vratima Iskre bio Dražen Ladić, a igrali Glamočak, Idić, Zjajo, Karo-glan, V. Glavaš… Te sezone Iskra je dogurala do polufinala Kupa Jugoslavije gdje ih je tek nakon jedanaesteraca svladao Dinamo iz Zagreba (1:1, 5:2

Nirvana gdje bi ih trener (trčao ukorak s njima) častio čajem. Treninzi na kojima su igrali juniori protiv seniora bili su veoma žestoki jer su mladi "grizli" i često pobjeđivali starije kolege što ovi nisu lako podnosili.

Kad bi pobijedili važnu utakmicu, obvezno su na račun kluba imali večeru u nekom od fojničkih restorana. Novca se odnekud uvijek pronalazilo, a financijske poslove kluba vodio je Salkan Mujkano-vić, veliki entuzijast i ljubitelj nogometa, kao i njegov sin Dževad. Tajnik kluba bio je Rafael Migić. Na gostujuće utakmice vozili su ih Jakica Oroz, autobusom, pa kombijem Univerziteta, "Tarzan", Jozo "Ćoza" i Tono Stojanović.

Red bi bilo ponešto kazati i o poje-dincima, najvećim talentima, a pri tome ostati objektivan. Osim toga i sam pojam talent često postaje relativan, a vrijedi pravilo kao na fakultetu: završavaju ga uporni, a ne pametni. Vjerojatno jedna od najboljih mladih generacija u povi-jesti nogometnog kluba Fojnica sigurno nije na pravi način kapitalizirala svoju nogometnu vrijednost u nastavku indi-vidualnih karijera. Rijetki su zaigrali u većim klubovima, druge je splet životnih okolnosti odveo na drugu stranu, a treći bili manje uporni, slabije trenirali i njihov talent nikada nije došao do izra-žaja.

toga je bio rezerva znatno nižem, elastič-nom paraderu, Dominku Toli "Floku" ko-ji je branio i u petom desetljeću. Nogomet je njegov život. Danas je član stožera NK Vitez, kao trener vratara.

Talent se nije mogao osporiti niti Zdenku Jukiću, sigurnom centarhalfu koji je bio kapetan i ponajbolji igrač juni-orske ekipe, Ivici Bošnjaku "Šepici" kojeg su zvali "Ajala" (po Hugi Rubenu Ayali, ta-dašnjem dugokosom igraču Argentine), kao i Ivici Toli, izvrsnom tehničaru na sredini terena (u jednom periodu u klu-bu su trenirala petorica Tola iz Šćitova).

Nakon sezone provedene u Kvalitet-noj ligi juniori Fojnice su ostali bez tre-nera Mujkanovića. Iz zdravstvenih razlo-ga dao je otkaz u klubu, ali uskoro preu-zeo ekipu Visočko fojnički odred iz Prido-le, člana općinske lige Fojnica (liga egzistirala samo godinu dana). Kako je pola juniorske ekipe odjednom promovi-rano u prvotimce FK Fojnice (trener bio dr. Džemal Džemidžić, brat igrača Sara-jeva iz 50-ih, Kemala Džemidžića), no-vom treneru juniora Anti Jukiću postavi-la se teška zadaća - s novim mladićima održati renome koji su stekli njihovi prethodnici igrajući protiv vršnjaka iz prvoligaški ekipa. Kasnije su osim Jukića juniore vodili još Marinko Oroz i Enver Kučuk, ali s mnogo manje uspjeha.

pobijedili su Fojničani i plasirali se u po-lufinale Kupa Maršala Tita na području sarajevske regije za juniore. Igrač utak-mice (po izvješću novinara Nikice Ba-bića) bio je Ivica Tolo.

Fojnica: D. Tolo, Guja, I. Jukić, Numa-nagić, Z. Tolo, Z. Jukić, Rizvić (Toskić), Šahmić, Ahmetak, I. Tolo i Petrović.

Polufinalne utakmice u Visokom protiv domaćeg kluba Bosna i danas se sjeća tadašnji kapetan i ponajbolji igrač Zdeno Jukić. Utakmica nije završena jer su igrači Fojnice napustili teren prije kraja. Razlog je bio pristrasni sudac koji je gledao kroz prste kako domaći igrači mlate goste na sve načine, a tome se pridružila "jalija" iz gledališta stvarajući pritisak da domaćin mora pobijediti. Za samovoljno napuštanje terena, bez ob-zira na sve, mogla se očekivati rigorozna kazna. Međutim, klub ne samo da nije kažnjen već je i utakmica ponovljena. Bo-me su tada i Fojničani tukli po nogama, ali ni blizu kao Visočani kod kuće, pri-znaje Zdeno. I što je najvažnije – glatko su pobijedili.

Dževad Mujkanović mi je pričao kako su njegovi puleni tjelesnu snagu stjecali trčeći po okolnim brdima, dopunjavajući talent koji nije bio upitan. U kondicijskim pripremama pomagao mu je prof. tjeles-nog Junuz Bajrić. Trčali su do Bakovića, Lučica, Tješila… Kada su trčali prema Prokosu, znali su predahnuti u kavani

jedanaestercima). Zoran je često bio strijelac. Imao je ponuda iz Hajduka, ali transfer nikada nije ostvaren. Karijeru su nastavili u Austriji. Njihov nekadašnji trener Dževad mi je ispričao zgodu kad Zoran nije smio nastupiti zbog crvenog kartona, ali ga je kao kvalitetnijeg ipak uvrstio u sastav umjesto Gorana na utak-mici protiv Kiseljaka. Uostalom, tko bi ih razlikovao…

Dževad Šahmić, dijete čaršije također je obećavao mnogo. Bio je svestran igrač, igrao na svim pozicijama, osim vratara, a najčešće na poziciji desnog halfa. Bio je zadužen i za čuvanje najopasnijih protiv-ničkih napadača. Tako je npr. na utakmici protiv Sutjeske iz Foče čuvao Radeta Pap-ricu, kasnijeg rasnog centarfora sarajev-skog Željezničara. Njegov je talent zapa-žen vrlo rano pa je sa 16 godina zaigrao za prvi tim Fojnice, a kada je formiran juniorski pogon postao je njihov stan-dardni član i ponajbolji igrač. Imao je ponuda preći u FK Sarajevo, ali zbog skromnosti, straha od velikog grada, od-laska iz obitelji…, spriječili su ga u tome. Bio je i na širem popisu juniorske repre-zentacije BiH, no nije odigrao nijednu utakmicu.

Za razliku od robusnog Šahmića nje-gov klupski kolega nježne konstitucije, lakonogi brzi Samir "Saša" Džemidžić je potpisao za Sarajevo, ali se nije baš nai-grao. Zabilježio je tek nekoliko nastupa

Uoči utakmice Juniora FK Fojnica – Borac (Čekrčići) 4:1.

Juniorski sastav FK Fojnica uoči utakmice protiv Gračanice (3:0)Strijelci: Šahmić 2 gola i Trifković 1. Slijeva stoje: Mijo Guja "Mićo", Zdravko Tolo, Zdenko Jukić, Dževad Šahmić, Ivica Jukić i Dominko Tolo "Flok". Čuče: Mijo Golub "Batun", Miroslav Tolo, Ivica Tolo, Samir Džemidžić "Saša" i Božidar Petrović. Braća blizanci, Zoran i Goran Toskić

Dževad Šahmić Ivica Tolo

22 23

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Zna trava livadnakad moj dragi rukama od vjetrazatalasa polja zrelih travaplodna ih zemlja u široka njedrapregršt različka, prstohvat dragoljuba, par koštica suncokreta,ispod nokta trputac,nekoliko klonulih makovai jedno sjeme bosiljkakad moj dragi rukama od kišeistrese iz očinjeg vida vedro skrivenih suzejer muškarci nikada ne plačuplodna ih zemlja u široka njedrakorijen maslačka, dugi prsti pirike,mrtva bijela kopriva,nebo plava vodopija,svaka je brazda natopljenai bubri i raste i upijakad moj dragi skine zmijsku košuljiculivadni gušteri i zelenegatalinke, kolona umornih mrava,par dugonogih skakavacai jedna bubamaraostanu zadivljenikako je glatka koža njegovih leđai miriše u udolini ruku polje pitome naneizmeđu prstiju na nogamarastu divlje maćuhicekad moj dragi dotakne tlooštrim tabanima svaka se travkarazdvaja i uvija da ga ne boli suha stabljika osjakai zaboravljena pustikarazna trava livadna da joj u pohode dolazi prijatelj nemuštim jezikom govorina mekom jastuku od dlanovaudomio kameleonanaklonio se bijelim krinolinamaladoleža, okom pomilovao Gospodinovu krunukako u narodu zovu pasiflorui ubrao jedan cvijet iz Božje bašteza mene

Divno je voljeti te u ovom svijetukoji je ljubav stavio na marginu običnostidok lažni gurui poput cirkuskih žongleraobijesno slave moć vjerovanja u zlatno teleobećavajući šarenu lažu u kaleidoskopu oka

crnim je krilimazaparalo nebu korua kljunovi surih orlovačupkali su komadiće zvijezdau skutima suncazačuo se sovin huk u drvoredu dvojbi sada sam sigurna da nećutražiti odgovorIz grla sam izdahnulatrbušaste slavujemalene natuknice bez dokazalabirint uha napustili sukakadu papagaji jer su po svu noć brbljali o sasvim nevažnim stvarimaa jedna velika arasletjela je sa desnog ramena na štap od žalosne vrbekoji ću ožiliti na obali ponorniceneka smiruje riječne tokovekada ih vodenbube zamreškaju Otvorila sam oči od žadaraširila prste koraljneotpustila talog bolii svu ljubav utisnula

Tuga se useli u čovjekakao red ptica sklupčanna žicama štoumrežavaju neboi jedna po jednateško se otkidajusluteći nevrijeme.Ako budeš dovoljnosnažno udarao dlanovimamožda odlete ka crnimkrovovima raspukle kućekoju su napustili stanarirušeći mostove jedan za drugim.Tuga je odar tišinena čijem tronu samoćaodlaže skute kao smrtnici tijelau povečerje života.Tuga je predvorje bolagdje suze sjajne kaogorski kristali zvonedodirujući se podno nogunjenih podanika

Pustila sam jutrosptice iz usnulih grudijato budnih čavki

Lament za nikad nespremniju BosnuZa one koje nitko ne pita žele li biti rođenina jednoj od zakrpa bosanskog patchvorkakako bi ih bez prava na odluku vezali dovoljno dugim uzlima dok ne postanu mumijemjesto je već odabrano u nizu istih uzoraka što ih vješti krojači poucrtanom šablonu slažu u nedogledZa one koji ni od kog ne traže svoje rođenjeu jednoj od mustri bosanskog miljeačin oduzimanja prava na izbor značinedostatak slobode, hod po staziveć izbrojanih koraka, retorika iste pričeurezana u kod pamćenja što ga prenoseini na ine stoljećima, godinama, danima,ustaljenim frazama i paradigmamaZa one koji su na pragu svog rođenjaBosna nikad nespremnija nije bilaDa im bude neuzorana gruda zemlje, travom obrasla kamena vrtača i obla,suncem okupana litica nad dolinom zlatnih vodotoka jer… majke su zaboravilevoljeti djecu drugih majki, a one kojenisu majke, ni maćehe ne znaju biti…

U predvorju ovostranogPred nebeska vrata ja ne bih rasula cipeletek pramenove kose ošišane uvojke debele kao prstikonjski rep stisnut crvenom trakomdobro duge pletenicei kožu sa glave onih koji kosu nisu imalii vještačke trepavice uvrnutejer čovjek kad putuje s onu stranuogledala ogoljen je do sržidrugi su mu davno strgali sve sa tijelasažvakali životnu pričuuzeli što se uzeti možea tamo svi idu isti jer ništa do sjećanja ne mogu ponijetia i to rasipaju pred vratima nebakao iskitirane kukuruze kokičaresvlače zemaljska odijela polažu kosti u horizontalu okaprozračni i laki koraka neuhvatljivognigdje ne žure jer tu vrijeme nije kategorija za mjerenjea ulaznica se ne kupuje djelimama koliko vjerovali da se dobrim dobroa lošim loše vraća to nije igra «tike-tike-tačke-nema više vračke»tamo iza je paralelni svijet i novi krugbeskonačnog sna u više dimenzijaPred nebeska vrata ja ne bih rasula cipelesuze i smijeh prostrla bih kao sagza sve iza mene koji će bosom nogomtrag svoj utisnuti u predvorju ovostranog

Ozrenka Fišićrođena 24. 7. 1960. u Jajcu, živi u Novom Travniku.

Po zanimanju profesorica hrvatskog jezika i književ-

nosti, magistrica pedagogije i psihologije. Radi u

Osnovnoj školi "Fra Marijan Šunjić" Stojkovići, Novi

Travnik gdje predaje hrvatski jezik. Piše poeziju i

prozu, istražuje terapijske priče za djecu i odrasle. U

slobodno vrijeme bavi se umjetničkom fotografi-

jom, zaljubljenica je u kulturno-povijesne i prirodne

ljepote, dugogodišnja ekologinja i predsjednica Eko-

loške udruge "Stari hrast" Novi Travnik. Zanima se za

holističku medicinu (biblioterapija, homeopatija, re-

gresoterapija, mirror terapija, kvantna harmoniza-

cija, fitoterapija, sirova hrana), educira se iz obitelj-

skih sistemskih konstelacija.

Objavila prvu elektroničku multimedijalnu knjigu

poezije "Magleno more" 2004., napisala zbirke poe-

zije "Između stabala baobaba" 2008. i "Daj da bu-

dem polje tvoje tuge" 2010. koje zajedno s "Magle-

nim morem" čine trilogiju "Nove osjećajnosti". Bavi

se istraživačkim radom iz biblioterapije i drugih

kreativnih terapija u odgoju djece i mladih te piše

stručne radove za znanstvene skupove iz književno-

sti. Priprema stručnu knjigu "Biblioterapija u osnov-

noj školi" i dio je uređivačkog tima čitanki za 8. i 9.

razred osnovne škole, Nakladnik ALFA Zagreb.

u traku od slovakoju snježno-bijeli golubovi raznose diljem nebai njome rastjeruju oblake.

Zatvorena u misaobez vrata i prozorasanjam krovnebo zvijezde pojeloza zajutraksivi oblaci sjelimi na trepavicesunce se ne viditek slutim blizinukroz mliječni zastor okaruke mi svezane paučinompropadaju moji koracikroz tkivo snatanke niti neizvjesnostiupliću sekao svilena bubaučaurena čekamdan bez bola

Kako se može ubiti cvijetotvorio si vrataladanjske kućei poslije tebe su ušlikoprena noćitrag Velikog medvjedaokrajak mjeseca i jazatreperile su drvene perleizmeđu dovratka i sobes kaminom tisuće svijećaje plesalo po zidua u čaši od prozirnog staklakao djevojka pred udajuu krinolini bez bojestajala je ružacrvena kao nebo u zalaskutrebala je biti znak ljubaviumjesto nje poželjela sambuket trave,jednu bijelu radui na dlanu kap jutražao mi cvijetauzgojenog u poljuzatvorenih staklenikasa pogledomotvorenim na nebomogao je tek sanjatibolji svijet od ovogu koji ga jezarobio čovjekda bi ga teškom mačetomodvojio od ostatka tijelakako bi bio znak ljubavi

Kraj dana premotavam kao plahtukoja se dugo sušila na suncu,ravnam rubove širokim dlanom kao da jedrom mašem,noć u mom oku gasi svjetionik, na rubovima sna riječi rasute sliče školjkama,grlim tišinu nepomičnau jatu brzih papelina

Otok mudrosti je u namaa kako naći put kada je okružen morem zamrznutih riječi

Nebo je leglo na dolinu kao prst debeo kajmakmliječno bijelo se rasuloumačem cvjetove japanske trešnjecrvene kao zalazak na rubu horizontazemlja je hermetički zatvorena kutija jutrom, nebo je stišćesitne male točkicemiču se u mravinjaku života.Jedna sam od njih, nepomična

22 23

PRIJATELJI FOJNICEFOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

Zna trava livadnakad moj dragi rukama od vjetrazatalasa polja zrelih travaplodna ih zemlja u široka njedrapregršt različka, prstohvat dragoljuba, par koštica suncokreta,ispod nokta trputac,nekoliko klonulih makovai jedno sjeme bosiljkakad moj dragi rukama od kišeistrese iz očinjeg vida vedro skrivenih suzejer muškarci nikada ne plačuplodna ih zemlja u široka njedrakorijen maslačka, dugi prsti pirike,mrtva bijela kopriva,nebo plava vodopija,svaka je brazda natopljenai bubri i raste i upijakad moj dragi skine zmijsku košuljiculivadni gušteri i zelenegatalinke, kolona umornih mrava,par dugonogih skakavacai jedna bubamaraostanu zadivljenikako je glatka koža njegovih leđai miriše u udolini ruku polje pitome naneizmeđu prstiju na nogamarastu divlje maćuhicekad moj dragi dotakne tlooštrim tabanima svaka se travkarazdvaja i uvija da ga ne boli suha stabljika osjakai zaboravljena pustikarazna trava livadna da joj u pohode dolazi prijatelj nemuštim jezikom govorina mekom jastuku od dlanovaudomio kameleonanaklonio se bijelim krinolinamaladoleža, okom pomilovao Gospodinovu krunukako u narodu zovu pasiflorui ubrao jedan cvijet iz Božje bašteza mene

Divno je voljeti te u ovom svijetukoji je ljubav stavio na marginu običnostidok lažni gurui poput cirkuskih žongleraobijesno slave moć vjerovanja u zlatno teleobećavajući šarenu lažu u kaleidoskopu oka

crnim je krilimazaparalo nebu korua kljunovi surih orlovačupkali su komadiće zvijezdau skutima suncazačuo se sovin huk u drvoredu dvojbi sada sam sigurna da nećutražiti odgovorIz grla sam izdahnulatrbušaste slavujemalene natuknice bez dokazalabirint uha napustili sukakadu papagaji jer su po svu noć brbljali o sasvim nevažnim stvarimaa jedna velika arasletjela je sa desnog ramena na štap od žalosne vrbekoji ću ožiliti na obali ponorniceneka smiruje riječne tokovekada ih vodenbube zamreškaju Otvorila sam oči od žadaraširila prste koraljneotpustila talog bolii svu ljubav utisnula

Tuga se useli u čovjekakao red ptica sklupčanna žicama štoumrežavaju neboi jedna po jednateško se otkidajusluteći nevrijeme.Ako budeš dovoljnosnažno udarao dlanovimamožda odlete ka crnimkrovovima raspukle kućekoju su napustili stanarirušeći mostove jedan za drugim.Tuga je odar tišinena čijem tronu samoćaodlaže skute kao smrtnici tijelau povečerje života.Tuga je predvorje bolagdje suze sjajne kaogorski kristali zvonedodirujući se podno nogunjenih podanika

Pustila sam jutrosptice iz usnulih grudijato budnih čavki

Lament za nikad nespremniju BosnuZa one koje nitko ne pita žele li biti rođenina jednoj od zakrpa bosanskog patchvorkakako bi ih bez prava na odluku vezali dovoljno dugim uzlima dok ne postanu mumijemjesto je već odabrano u nizu istih uzoraka što ih vješti krojači poucrtanom šablonu slažu u nedogledZa one koji ni od kog ne traže svoje rođenjeu jednoj od mustri bosanskog miljeačin oduzimanja prava na izbor značinedostatak slobode, hod po staziveć izbrojanih koraka, retorika iste pričeurezana u kod pamćenja što ga prenoseini na ine stoljećima, godinama, danima,ustaljenim frazama i paradigmamaZa one koji su na pragu svog rođenjaBosna nikad nespremnija nije bilaDa im bude neuzorana gruda zemlje, travom obrasla kamena vrtača i obla,suncem okupana litica nad dolinom zlatnih vodotoka jer… majke su zaboravilevoljeti djecu drugih majki, a one kojenisu majke, ni maćehe ne znaju biti…

U predvorju ovostranogPred nebeska vrata ja ne bih rasula cipeletek pramenove kose ošišane uvojke debele kao prstikonjski rep stisnut crvenom trakomdobro duge pletenicei kožu sa glave onih koji kosu nisu imalii vještačke trepavice uvrnutejer čovjek kad putuje s onu stranuogledala ogoljen je do sržidrugi su mu davno strgali sve sa tijelasažvakali životnu pričuuzeli što se uzeti možea tamo svi idu isti jer ništa do sjećanja ne mogu ponijetia i to rasipaju pred vratima nebakao iskitirane kukuruze kokičaresvlače zemaljska odijela polažu kosti u horizontalu okaprozračni i laki koraka neuhvatljivognigdje ne žure jer tu vrijeme nije kategorija za mjerenjea ulaznica se ne kupuje djelimama koliko vjerovali da se dobrim dobroa lošim loše vraća to nije igra «tike-tike-tačke-nema više vračke»tamo iza je paralelni svijet i novi krugbeskonačnog sna u više dimenzijaPred nebeska vrata ja ne bih rasula cipelesuze i smijeh prostrla bih kao sagza sve iza mene koji će bosom nogomtrag svoj utisnuti u predvorju ovostranog

Ozrenka Fišićrođena 24. 7. 1960. u Jajcu, živi u Novom Travniku.

Po zanimanju profesorica hrvatskog jezika i književ-

nosti, magistrica pedagogije i psihologije. Radi u

Osnovnoj školi "Fra Marijan Šunjić" Stojkovići, Novi

Travnik gdje predaje hrvatski jezik. Piše poeziju i

prozu, istražuje terapijske priče za djecu i odrasle. U

slobodno vrijeme bavi se umjetničkom fotografi-

jom, zaljubljenica je u kulturno-povijesne i prirodne

ljepote, dugogodišnja ekologinja i predsjednica Eko-

loške udruge "Stari hrast" Novi Travnik. Zanima se za

holističku medicinu (biblioterapija, homeopatija, re-

gresoterapija, mirror terapija, kvantna harmoniza-

cija, fitoterapija, sirova hrana), educira se iz obitelj-

skih sistemskih konstelacija.

Objavila prvu elektroničku multimedijalnu knjigu

poezije "Magleno more" 2004., napisala zbirke poe-

zije "Između stabala baobaba" 2008. i "Daj da bu-

dem polje tvoje tuge" 2010. koje zajedno s "Magle-

nim morem" čine trilogiju "Nove osjećajnosti". Bavi

se istraživačkim radom iz biblioterapije i drugih

kreativnih terapija u odgoju djece i mladih te piše

stručne radove za znanstvene skupove iz književno-

sti. Priprema stručnu knjigu "Biblioterapija u osnov-

noj školi" i dio je uređivačkog tima čitanki za 8. i 9.

razred osnovne škole, Nakladnik ALFA Zagreb.

u traku od slovakoju snježno-bijeli golubovi raznose diljem nebai njome rastjeruju oblake.

Zatvorena u misaobez vrata i prozorasanjam krovnebo zvijezde pojeloza zajutraksivi oblaci sjelimi na trepavicesunce se ne viditek slutim blizinukroz mliječni zastor okaruke mi svezane paučinompropadaju moji koracikroz tkivo snatanke niti neizvjesnostiupliću sekao svilena bubaučaurena čekamdan bez bola

Kako se može ubiti cvijetotvorio si vrataladanjske kućei poslije tebe su ušlikoprena noćitrag Velikog medvjedaokrajak mjeseca i jazatreperile su drvene perleizmeđu dovratka i sobes kaminom tisuće svijećaje plesalo po zidua u čaši od prozirnog staklakao djevojka pred udajuu krinolini bez bojestajala je ružacrvena kao nebo u zalaskutrebala je biti znak ljubaviumjesto nje poželjela sambuket trave,jednu bijelu radui na dlanu kap jutražao mi cvijetauzgojenog u poljuzatvorenih staklenikasa pogledomotvorenim na nebomogao je tek sanjatibolji svijet od ovogu koji ga jezarobio čovjekda bi ga teškom mačetomodvojio od ostatka tijelakako bi bio znak ljubavi

Kraj dana premotavam kao plahtukoja se dugo sušila na suncu,ravnam rubove širokim dlanom kao da jedrom mašem,noć u mom oku gasi svjetionik, na rubovima sna riječi rasute sliče školjkama,grlim tišinu nepomičnau jatu brzih papelina

Otok mudrosti je u namaa kako naći put kada je okružen morem zamrznutih riječi

Nebo je leglo na dolinu kao prst debeo kajmakmliječno bijelo se rasuloumačem cvjetove japanske trešnjecrvene kao zalazak na rubu horizontazemlja je hermetički zatvorena kutija jutrom, nebo je stišćesitne male točkicemiču se u mravinjaku života.Jedna sam od njih, nepomična

24 25

FOJNIČKAŠKRINJAPSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

FOJNIČKAŠKRINJAZDRAV ŽIVOT

Vježbe za lijepa i zategnuta leđaPriredila: Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ

Vježbe za leđa pomažu vam da stojite uspravnije te eliminirate bolove u leđima. Tonirana leđa izgledaju jako privlačno, a dodani plus je što mnoge vježbe za leđa djeluju i na prsa, stoga će vaše grudi izgledati bolje.

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

kvog kakav nisi znao da postojiš. Ali promijenit ćeš percepciju. Prihvatit ćeš se, radit ćeš na sebi. Trudit ćeš se.

Jednoga dana sve ćeš to prenijeti na buduće generacije. Prenijet ćeš to na svo-ju djecu. Na djecu za koju ćeš željeti naj-bolje, željet ćeš ih izolirati iz postojećih normativnih okvira, a ipak silno gurati u te okvire s ciljem opstanka. Uvijek ćeš se pitati jesu li postojali bolji načini odgoja, jesi li dobro odgojio svoju djecu ili što si pogrešno uradio pa su se razvili u nešto što nisi očekivao. Nisu se oni razvili u ništa pogrešno. To trebaš shvatiti. Oni se samo nisu uklopili u tvoj, već prethodno pripremljeni kalup za odrastanje, našli su svoj kalup. Tamo se nisu ni trudili uklopiti, jednostvano stali su u njega baš onakvi kakvi jesu. Zašto ti ne kreneš učiti od njih? Za učenje nikada nije kasno.

Djeca nauče najvažije dok su još dje-ca. Nauče se životnim vrijednostima, po-štovanju, dijeljenju, oprostu, ispričava-nju.. .nauče se najvećim životnim mudrostima. Zašto bježati od toga da se uči od djece? Zašto bježati od spoznaje da smo ostarili, da nam je percepija ži-vota zbog okolinskih faktora iskrivljena? Zašto ne dopustiti rukama koje žele da nas grle, da nas i zagrle? Zašto ne dopu-stiti riječima koje žele da nas spase, da se izgovore? Zašto se sam sputavati u vlas-titom napretku? Zašto ne biti čovjek i uži-vati? Zašto se ne odreći strepnje i tjesko-be i zamijeniti ih smislom života? Učiti od djece? Je li to doista toliko teško?

Istina je da su djeca vrlo često tu kada se roditeljima najviše žuri, upravo tada ih i najviše usporavaju. Istina je da su tu kada su roditelji umorni pa ih još dodat-no uznemiravaju baš onda kada im je po-trebno najviše tišine. Vrlo često u takvim situacijama roditelji grubo reagiraju, ša-ljući djetetu pogrešne poruke. Vrlo često opominju, prijete, naređivaju, moralizi-raju. A jedino što takvim porukama po-stižu jest svađa. Umjesto da zajedno s djetetom postave problem, oni samo-stalno postavljaju rješenje, što je jako pogrešno. Svoje moraliziranje i kritizira-nje počinju ovako: "Ti si... Nikada... Uvi-jek..." To su riječi pomoću kojih se defini-ra poruka koja se odnosi na osobnost djeteta, a ne na ponašanje. Takve poruke kod djece izazivaju neposluh, krivnju, otpor, nepoštivanje roditeljskih potreba. Umjesto toga roditelji bi svoje poruke trebali početi riječima: "Ja... Ja sam uzru-jana... Brinem se... Ljutim se... Meni je neugodno..." Na taj način ne ocjenjuju osobu već pomažu djetetu da preuzme odgovornost za svoje postupke.

Uči dijete slušati. Uči ga poštovanju i pažnji. Roditelji ne trebaju posebne upu-te da bi se naučili ovakvom slanju poru-ka. Oni trebaju samo osluškivati svoje dijete i njegove potrebe. Trebaju ga pro-matrati u komunikaciji s drugima da bi u isto vrijeme, bez obzira na subjektivnost uspijevali održati svijest i o objektivno-sti. Roditelji se trebaju udružiti sa svojim djetetom. Biti jedno.

e li nas suvremen način života i tehno-logija uzela pod svoje okrilje? Jesmo li Jzaboravili koliko igra u pijesku, prav-

ljenje kolača od blata i stvaranje novca od lišća ima u sebi čari? Možda to nismo za-boravili mi, oni koji smo jedino na taj na-čin i znali uživati u igri, ali to su zaboravili oni ljudi u nama koji su ipak pali pod utjecaj mase. Ali ne zaboravimo, to su ljudi. Njih je moguće osvijestiti. Oni da-nas odgajaju svoju djecu. Načini i tehnike su različite, ali cilj odgoja je uvijek isti, da se dijete osposobi za život. Koliko je ono osposobljeno uz svu tehnologiju koju posjeduje, koliko je ono u stanju da na taj način odrastanja i odgoja razvija poten-cijal koji posjeduje? Hoće li ono ikada shvatiti važnost kolača od blata? Teško pitanje, s već pretpostavljenim, ali zbog težnje prema boljem, izbjegavanim od-govorom.

Mi nismo generacije, nismo brojke, nismo grupe, nismo mase, mi smo indi-vidue, a prije svega mi smo ljudi. Zašto se bojimo priznati grešku, pogrešno shva-ćanje, zašto se bojimo krenuti od nule? Krenuti od nule ne znači da nećeš stići na vrijeme k cilju, da ga nećeš ostvariti. Kre-nuti od nule znači da ćeš samo malo usporiti i izoštriti percepciju. Doći ćeš do stadija razlikovanja bitnog od nebitnog. Doći ćeš do stadija zrelosti, vrlo često ćeš se zaprepastiti jer ćeš upoznati sebe ona-

Vaga

Stanite uspravno spojenih stopala na čvrstoj podlo-zi. Polako trup nagnite naprijed dok jednu nogu straga podižete što je više mo-guće. Ispružite ruke kako biste održali ravno-težu. Ponovite vježbu po pet pu-ta sa svakom no-gom.

Pas koji gleda dolje

Spustite se na sve četiri i uz izdah zdjelicu podignite visoko te se dlanovima odgurnite od prostirke. Duboko udahnite pet puta i vratite se u početni položaj. Ponovite ukupno pet puta.

Evo nekoliko vježbi za privlačna i zategnuta leđa:

Superman (leđnjaci)

Lezite na trbuh te ruke i noge ispružite. Istovremeno ih podižite od poda. Vratite se u početni položaj. Napravite deset ponavljanja.

Mrtvo dizanje

Uspravno stanite, uzmite šipku, bučice ili bilo koje drugo opterećenje i spuštajte se skoro do poda. Za to vrijeme noge vam trebaju biti ravne ili samo blago savijene u koljenima. Polako se vratite u početni položaj i ponovite vježbu ukupno 10 puta.

Lateralno podizanje

Stojeći podižite bućice u stranu. Ruke držite blago savijene u laktovima te ih podignite do visine ramena. Vratite se u početni položaj i ponovite deset puta.

Marijana BILIĆ

Roditelji uče oddjece

24 25

FOJNIČKAŠKRINJAPSIHOLOGIJA I PEDAGOGIJA

FOJNIČKAŠKRINJAZDRAV ŽIVOT

Vježbe za lijepa i zategnuta leđaPriredila: Gordana BOŠNJAK ČUTURIĆ

Vježbe za leđa pomažu vam da stojite uspravnije te eliminirate bolove u leđima. Tonirana leđa izgledaju jako privlačno, a dodani plus je što mnoge vježbe za leđa djeluju i na prsa, stoga će vaše grudi izgledati bolje.

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

kvog kakav nisi znao da postojiš. Ali promijenit ćeš percepciju. Prihvatit ćeš se, radit ćeš na sebi. Trudit ćeš se.

Jednoga dana sve ćeš to prenijeti na buduće generacije. Prenijet ćeš to na svo-ju djecu. Na djecu za koju ćeš željeti naj-bolje, željet ćeš ih izolirati iz postojećih normativnih okvira, a ipak silno gurati u te okvire s ciljem opstanka. Uvijek ćeš se pitati jesu li postojali bolji načini odgoja, jesi li dobro odgojio svoju djecu ili što si pogrešno uradio pa su se razvili u nešto što nisi očekivao. Nisu se oni razvili u ništa pogrešno. To trebaš shvatiti. Oni se samo nisu uklopili u tvoj, već prethodno pripremljeni kalup za odrastanje, našli su svoj kalup. Tamo se nisu ni trudili uklopiti, jednostvano stali su u njega baš onakvi kakvi jesu. Zašto ti ne kreneš učiti od njih? Za učenje nikada nije kasno.

Djeca nauče najvažije dok su još dje-ca. Nauče se životnim vrijednostima, po-štovanju, dijeljenju, oprostu, ispričava-nju.. .nauče se najvećim životnim mudrostima. Zašto bježati od toga da se uči od djece? Zašto bježati od spoznaje da smo ostarili, da nam je percepija ži-vota zbog okolinskih faktora iskrivljena? Zašto ne dopustiti rukama koje žele da nas grle, da nas i zagrle? Zašto ne dopu-stiti riječima koje žele da nas spase, da se izgovore? Zašto se sam sputavati u vlas-titom napretku? Zašto ne biti čovjek i uži-vati? Zašto se ne odreći strepnje i tjesko-be i zamijeniti ih smislom života? Učiti od djece? Je li to doista toliko teško?

Istina je da su djeca vrlo često tu kada se roditeljima najviše žuri, upravo tada ih i najviše usporavaju. Istina je da su tu kada su roditelji umorni pa ih još dodat-no uznemiravaju baš onda kada im je po-trebno najviše tišine. Vrlo često u takvim situacijama roditelji grubo reagiraju, ša-ljući djetetu pogrešne poruke. Vrlo često opominju, prijete, naređivaju, moralizi-raju. A jedino što takvim porukama po-stižu jest svađa. Umjesto da zajedno s djetetom postave problem, oni samo-stalno postavljaju rješenje, što je jako pogrešno. Svoje moraliziranje i kritizira-nje počinju ovako: "Ti si... Nikada... Uvi-jek..." To su riječi pomoću kojih se defini-ra poruka koja se odnosi na osobnost djeteta, a ne na ponašanje. Takve poruke kod djece izazivaju neposluh, krivnju, otpor, nepoštivanje roditeljskih potreba. Umjesto toga roditelji bi svoje poruke trebali početi riječima: "Ja... Ja sam uzru-jana... Brinem se... Ljutim se... Meni je neugodno..." Na taj način ne ocjenjuju osobu već pomažu djetetu da preuzme odgovornost za svoje postupke.

Uči dijete slušati. Uči ga poštovanju i pažnji. Roditelji ne trebaju posebne upu-te da bi se naučili ovakvom slanju poru-ka. Oni trebaju samo osluškivati svoje dijete i njegove potrebe. Trebaju ga pro-matrati u komunikaciji s drugima da bi u isto vrijeme, bez obzira na subjektivnost uspijevali održati svijest i o objektivno-sti. Roditelji se trebaju udružiti sa svojim djetetom. Biti jedno.

e li nas suvremen način života i tehno-logija uzela pod svoje okrilje? Jesmo li Jzaboravili koliko igra u pijesku, prav-

ljenje kolača od blata i stvaranje novca od lišća ima u sebi čari? Možda to nismo za-boravili mi, oni koji smo jedino na taj na-čin i znali uživati u igri, ali to su zaboravili oni ljudi u nama koji su ipak pali pod utjecaj mase. Ali ne zaboravimo, to su ljudi. Njih je moguće osvijestiti. Oni da-nas odgajaju svoju djecu. Načini i tehnike su različite, ali cilj odgoja je uvijek isti, da se dijete osposobi za život. Koliko je ono osposobljeno uz svu tehnologiju koju posjeduje, koliko je ono u stanju da na taj način odrastanja i odgoja razvija poten-cijal koji posjeduje? Hoće li ono ikada shvatiti važnost kolača od blata? Teško pitanje, s već pretpostavljenim, ali zbog težnje prema boljem, izbjegavanim od-govorom.

Mi nismo generacije, nismo brojke, nismo grupe, nismo mase, mi smo indi-vidue, a prije svega mi smo ljudi. Zašto se bojimo priznati grešku, pogrešno shva-ćanje, zašto se bojimo krenuti od nule? Krenuti od nule ne znači da nećeš stići na vrijeme k cilju, da ga nećeš ostvariti. Kre-nuti od nule znači da ćeš samo malo usporiti i izoštriti percepciju. Doći ćeš do stadija razlikovanja bitnog od nebitnog. Doći ćeš do stadija zrelosti, vrlo često ćeš se zaprepastiti jer ćeš upoznati sebe ona-

Vaga

Stanite uspravno spojenih stopala na čvrstoj podlo-zi. Polako trup nagnite naprijed dok jednu nogu straga podižete što je više mo-guće. Ispružite ruke kako biste održali ravno-težu. Ponovite vježbu po pet pu-ta sa svakom no-gom.

Pas koji gleda dolje

Spustite se na sve četiri i uz izdah zdjelicu podignite visoko te se dlanovima odgurnite od prostirke. Duboko udahnite pet puta i vratite se u početni položaj. Ponovite ukupno pet puta.

Evo nekoliko vježbi za privlačna i zategnuta leđa:

Superman (leđnjaci)

Lezite na trbuh te ruke i noge ispružite. Istovremeno ih podižite od poda. Vratite se u početni položaj. Napravite deset ponavljanja.

Mrtvo dizanje

Uspravno stanite, uzmite šipku, bučice ili bilo koje drugo opterećenje i spuštajte se skoro do poda. Za to vrijeme noge vam trebaju biti ravne ili samo blago savijene u koljenima. Polako se vratite u početni položaj i ponovite vježbu ukupno 10 puta.

Lateralno podizanje

Stojeći podižite bućice u stranu. Ruke držite blago savijene u laktovima te ih podignite do visine ramena. Vratite se u početni položaj i ponovite deset puta.

Marijana BILIĆ

Roditelji uče oddjece

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

EDIS NADAREVIĆ POKLONIO

DVIJE GARNITURE DRESOVAEdis Nadarević je ovih dana boravio u Fojnici i tom prilikom

selekciji juniora i seniora FK Fojnica poklonio dvije garniture dresova. Doniranu sportsku opremu su primili Najim Softić, predsjednik i Zdravko Fišer, član Uprave kluba iz Fojnice. Zahvalili su donatoru i tom prilikom mu uručili zahvalnicu, rekvizite kluba i knjigu o sportu autora Nevresa Jemendžića.

"Prilikom dolaska u ovaj grad, upoznao sam Zdravka Fišera i došao na ideju da njihovom klubu poklonim garniture dreso-va. Ja sam od Bihaća, a živim i radim u Austriji, kad se uzme u obzir da mi je supruga iz ovog gradića Fojnice, nije bilo dileme kome pokloniti tu opremu jer volim i ovaj grad. Igrao sam ne-kad fudbal, sada imamo fudbalsku ekipu gdje igramo mali fud-bal na teritoriji Krajine", kaže donator Edis Nadarević. (H.Č.)

ALMEDIN HASANAGIĆ

OSTAO BEZ TITULEU kick boks meču koji je održan ovih dana u gradu Oltenu u

Švicarskoj između višestrukog svjetskog prvaka 36-godišnjeg Almedina Hasanagića, jednog od najboljih bh. kick boksera iz Fojnice sa slovenskom adresom i deset godina mlađeg od njega 26-godišnjeg Jiheda Hamamija, Marokanca sa švicarskom adresom. Bolji je bio Jihed Hamami i tako postao novi svjetski prvak u WKU asocijaci. Novi svjetski prvak je inače i aktuelni evropski prvak u istoj kategoriji.

"Bilo je to iskustvo protiv mladosti, pobijedila je mladost. Ja sam se nadao da bi naš Hasanagić mogao na iskustvo nešto uraditi i potvrditi titulu svjetskog prvaka, ali ga je Hamami od početka meča držao na distanci i pogodio ga dva, tri puta koljenom, tako da kad je u drugoj rundi primio udarac u pleksus, naš borac nije mogao više nastaviti borbu.Tako Hasanagić nije uspio odbraniti pojas svjetskog prvaka u WKU asocijaciji. Do kraja mjeseca Hasanagić mora odlučiti hoće li biti uzvratni meč ili će neko mlađi pokušati da novom svjetskom prvaku oduzme pojas", rekao je Nijaz Mujić, menadžer i trener našeg šampiona i dodao, "pričali smo o

SENIORKE: Irena Oroz 1. mjesto.NAJMLAĐI NATJECATELJI (VRTIĆANCI): Amanda Hukić do 18 kg 3. mjesto; Barbara Oroz do 18 kg 2. mjesto; Lorena Oroz do 24 kg 3. mjesto; Klara Miličević 2, mjesto do 27 kg. KICKO-VI: Patrik Gašić 1. mjesto; Amanda Hukić 2. mjesto; Klara Miličević 3. mjesto; Gabrijela Krajina 3. mjesto; Ivan Oroz 3. mjesto; Dario Oroz 3. mjesto. Sveukupno smo zauzeli 3. mjesto.

Hvala svima koji su pomogli na bilo kakav način (roditeljima i prijateljima). Čestitke svima na odličnim rezultatima...

23.4.2016.

Natjecanje u Lekeniku (Hrvatska).Naš klub je nastupio s tri natjecatelja.Lorena Džepić je osvojila 1. mjesto u kategoriji starijih

kadetkinja do 33 kg. U finalu je nokautom pobijedila protivnicu iz Imotskog. Ivan Miličević je osvojio 2. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg. Anto Džepić je osvojio 3. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg.

Trener ekipe: Ivana Knežević. Sudac: Dario Stojanović.

23.4.2016.

Federalno prvenstvo u PosušjuNastupilo je 350 natjecatelja iz 30 klubova. Naš klub je

predstavljalo 11 natjecatelja.Andrej Gavran je osvojio 1. mjesto u kategoriji mlađih

kadeta +51 kg s 2 pobjede. Luka Puljić je osvojio 2. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 30 kg s 3 pobjede. Finale gubi nažalost rezultatom 8:4. Teo Džepić je osvojio 2. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 27 kg, ostvario je 1 pobjedu. Marko Tuka je osvojio 3. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 36 kg, ostvario je 1 pobjedu. Mato Tuka je osvojio 2. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg, ostvario 2 pobjede. Finale gubi od predstavnika Marjana iz Splita. Samir Softić je izgubio prvu borbu i nažalost ostao bez medalje. Toni Krajina gubi prvu borbu i ostaje bez medalje. Petar Glavočević stariji kadet do 37 kg dobiva 2 borbe i finale gubi nakon 14 mjeseci. Vodio je rezultatom 6:3, zbog nepažnje dobiva udarac u glavu i morao je predati borbu. Petar Bošnjak, junior do 48 kg, osvojio je 2.

05.6.2016.

Fojnica open 2016.Sudjelovala su 254 natjecatelja iz 22 kluba (Hrvatska i BiH).

Naš klub su predstavljala 23 natjecatelja.Rezultati fojničkih natjecatelja su sljedeći:

MLAĐI KADETI ( : Teo Džepić 1. mjesto do 27 kg, 2 pobj.; Luka Puljić 3. mjesto do 30 kg, 1 pobj.; Patrik Stanić 3. mjesto do 33 kg, 1 pobj.; Marko Tuka 2. mjesto do 36 kg, 2 pobj.; Andrej Gavran 2. mjesto +51kg, 1 pobjeda.STARIJI KADETI (2. mjesto ekipno) i kadetkinje: Petar Glavo-čević 1. mjesto do 37 kg, 2 pobj.; Anto Džepić 2. mjesto do 49 kg, 2 pobj.; Mato Tuka 1. mjesto do 53 kg, 2 pobj.; Samir Softić 3. mjesto do 53 kg; Toni Krajina 3. mjesto do 57 kg; Ivan Mili-čević do 49 kg, bez medalje; Lorena Džepić 2. mjesto do 33 kg.JUNIORKE (1. mjesto ekipno): Nataša Oroz 1. mjesto do 63 kg, 2 pobjede, najbolja juniorka natjecanja; Ivana Bošnjak 1. mje-sto do 44 kg.

2. mjesto ekipno)

41. MALONOGOMETNI

TURNIR U DUSINIU organizaciji Mjesne zajednice Dusina, općina Fojnica na

školskom igralištu u Dusini odigran je najstariji malonogomet-ni turnir u općini Fojnica, a i šire. Igralo se po sistemu 4+1. Na-stupilo je 18 ekipa: "Club 6" Dusina, "Pogorelica" Dusina, Caffe "Japi" Jehovac, "Suša comerc" Visoko, "LH nekretnine" Visoko, mesnica "Durak" Fojnica, caffe "Dansi" Fojnica, "Kaćuni" Kaću-ni, "Orhan gradnja" Visoko, "Damac N" Kreševo, "Sevsen" Fojni-ca, mesnica "Meša" Fojnica, Zavod "Drin" Fojnica, MZ "Prokos", "Rostovo mednic" Novi Travnik, "Agrodur" Fojnica, "Šuma šped" Prokos, ŽAD "rmm" Kiseljak.

Pobjednik turnira je ekipa mesnica "Durak" Fojnica, drugo mjesto je osvojila ekipa "LH nekretnine" Visoko, treće mjesto je pripalo ekipi "Rostovo mednic" Novi Travnik. Najbolji igrač turnira je Sedin Mulaosmanović iz pobjedničke ekipe, najstri-jelac je Mahir Bajrić ("Orhan gradnja") i najgolman je Haris

Hasanagić, Hamami i njihovi menadžeri

tome, naš borac se još nije odlučio da li će biti uzvratnog meča, jer ako odluči da do meča dođe, morao bi uzeti godišnji odmor pa da se dobro pripremi, jer inače radi u firmi u Sloveniji 12 sati dnevno i nije u mogućnosti obaviti temeljite i dobre pripreme. Čestitamo novom svjetskom šampionu i znat ćemo ubrzo da li će Almedin Hasanagić pokušati vratiti pojas i titulu prvaka svijeta. Organizacija je bila vrhunska u Oltenu u Švicarskoj i svaka im čast". (H.ČUKLE)

Najim Softić, Edis Nadarević i Zdravko Fišer

mjesto. Ivana Bošnjak, juniorka do 46 kg, osvojila je 2. mjesto. Irena Oroz, seniorka do 67 kg, osvaja 3. mjesto.

Ekipa mlađih kadeta osvaja 1. mjesto u skupini mlađih kadeta. Ekipu vodio Muhamed Hukić. Sudci na natjecanju: Branko Stanić, Mirjana Golub i Ivan Kapetanović.

14.5.2016.

Susedgrad - Sokol pokal Ovo natjecanje, koje je okupilo oko 900 sudionika, otvorio je

Milan Bandić tako da su naši natjecatelji imali priliku upoznati gradonačelnika Zagreba.

Naš klub je postigao zapažene rezultate: Luka Puljić, mlađi kadet do 30 kg, je ostvario 4 pobjede, prva borba 7:0, druga borba 7:4, polufinale 5:0 i finale 10:10 i pobjeda Luke na zlatni bod, 1. mjesto. Petar Glavočević, kadet do 37 kg, ostvario 3 pobjede, prva borba 11:2, druga borba pri vodstvu od 5:1 predaja protivnika iz Dubrave i finale. Petar je ostvario pobjedu od 23:2, 1 mjesto. Samir Softić, kadet do 53 kg, osvojio je 3. mjesto, izgubio je borbu 10:3. Luka i Petar su pokazali na ovom natjecanju da su veliki talenti u ovom sportu. Toni Krajina, kadet do 57 kg, gubi borbu 14:1.

Sudci na ovom natjecanju su bili: Branko Stanić, Mirjana Golub i Ivan Kapetanović. Trener ekipe: Ivan Krajina.

Čakić ("Rostovo mednic"). Pobjednik je osvojio novčanu nagradu 1.500 KM, drugoplasirani 500 i trećeplasirani 300 KM. Najboljima je nagrade uručio Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica. (H.Č.)

Pobjednik turnira je ekipa mesnica "Durak" Fojnica

TAEKWONDO KLUB HVOJNICAPriredio: Ivan Krajina

26

SPORT

27

FOJNIČKAŠKRINJA

BROJ 40 SVIBANJ/LIPANJ 2016. BROJ 40SVIBANJ/LIPANJ 2016.

EDIS NADAREVIĆ POKLONIO

DVIJE GARNITURE DRESOVAEdis Nadarević je ovih dana boravio u Fojnici i tom prilikom

selekciji juniora i seniora FK Fojnica poklonio dvije garniture dresova. Doniranu sportsku opremu su primili Najim Softić, predsjednik i Zdravko Fišer, član Uprave kluba iz Fojnice. Zahvalili su donatoru i tom prilikom mu uručili zahvalnicu, rekvizite kluba i knjigu o sportu autora Nevresa Jemendžića.

"Prilikom dolaska u ovaj grad, upoznao sam Zdravka Fišera i došao na ideju da njihovom klubu poklonim garniture dreso-va. Ja sam od Bihaća, a živim i radim u Austriji, kad se uzme u obzir da mi je supruga iz ovog gradića Fojnice, nije bilo dileme kome pokloniti tu opremu jer volim i ovaj grad. Igrao sam ne-kad fudbal, sada imamo fudbalsku ekipu gdje igramo mali fud-bal na teritoriji Krajine", kaže donator Edis Nadarević. (H.Č.)

ALMEDIN HASANAGIĆ

OSTAO BEZ TITULEU kick boks meču koji je održan ovih dana u gradu Oltenu u

Švicarskoj između višestrukog svjetskog prvaka 36-godišnjeg Almedina Hasanagića, jednog od najboljih bh. kick boksera iz Fojnice sa slovenskom adresom i deset godina mlađeg od njega 26-godišnjeg Jiheda Hamamija, Marokanca sa švicarskom adresom. Bolji je bio Jihed Hamami i tako postao novi svjetski prvak u WKU asocijaci. Novi svjetski prvak je inače i aktuelni evropski prvak u istoj kategoriji.

"Bilo je to iskustvo protiv mladosti, pobijedila je mladost. Ja sam se nadao da bi naš Hasanagić mogao na iskustvo nešto uraditi i potvrditi titulu svjetskog prvaka, ali ga je Hamami od početka meča držao na distanci i pogodio ga dva, tri puta koljenom, tako da kad je u drugoj rundi primio udarac u pleksus, naš borac nije mogao više nastaviti borbu.Tako Hasanagić nije uspio odbraniti pojas svjetskog prvaka u WKU asocijaciji. Do kraja mjeseca Hasanagić mora odlučiti hoće li biti uzvratni meč ili će neko mlađi pokušati da novom svjetskom prvaku oduzme pojas", rekao je Nijaz Mujić, menadžer i trener našeg šampiona i dodao, "pričali smo o

SENIORKE: Irena Oroz 1. mjesto.NAJMLAĐI NATJECATELJI (VRTIĆANCI): Amanda Hukić do 18 kg 3. mjesto; Barbara Oroz do 18 kg 2. mjesto; Lorena Oroz do 24 kg 3. mjesto; Klara Miličević 2, mjesto do 27 kg. KICKO-VI: Patrik Gašić 1. mjesto; Amanda Hukić 2. mjesto; Klara Miličević 3. mjesto; Gabrijela Krajina 3. mjesto; Ivan Oroz 3. mjesto; Dario Oroz 3. mjesto. Sveukupno smo zauzeli 3. mjesto.

Hvala svima koji su pomogli na bilo kakav način (roditeljima i prijateljima). Čestitke svima na odličnim rezultatima...

23.4.2016.

Natjecanje u Lekeniku (Hrvatska).Naš klub je nastupio s tri natjecatelja.Lorena Džepić je osvojila 1. mjesto u kategoriji starijih

kadetkinja do 33 kg. U finalu je nokautom pobijedila protivnicu iz Imotskog. Ivan Miličević je osvojio 2. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg. Anto Džepić je osvojio 3. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg.

Trener ekipe: Ivana Knežević. Sudac: Dario Stojanović.

23.4.2016.

Federalno prvenstvo u PosušjuNastupilo je 350 natjecatelja iz 30 klubova. Naš klub je

predstavljalo 11 natjecatelja.Andrej Gavran je osvojio 1. mjesto u kategoriji mlađih

kadeta +51 kg s 2 pobjede. Luka Puljić je osvojio 2. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 30 kg s 3 pobjede. Finale gubi nažalost rezultatom 8:4. Teo Džepić je osvojio 2. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 27 kg, ostvario je 1 pobjedu. Marko Tuka je osvojio 3. mjesto u kategoriji mlađih kadeta do 36 kg, ostvario je 1 pobjedu. Mato Tuka je osvojio 2. mjesto u kategoriji starijih kadeta do 53 kg, ostvario 2 pobjede. Finale gubi od predstavnika Marjana iz Splita. Samir Softić je izgubio prvu borbu i nažalost ostao bez medalje. Toni Krajina gubi prvu borbu i ostaje bez medalje. Petar Glavočević stariji kadet do 37 kg dobiva 2 borbe i finale gubi nakon 14 mjeseci. Vodio je rezultatom 6:3, zbog nepažnje dobiva udarac u glavu i morao je predati borbu. Petar Bošnjak, junior do 48 kg, osvojio je 2.

05.6.2016.

Fojnica open 2016.Sudjelovala su 254 natjecatelja iz 22 kluba (Hrvatska i BiH).

Naš klub su predstavljala 23 natjecatelja.Rezultati fojničkih natjecatelja su sljedeći:

MLAĐI KADETI ( : Teo Džepić 1. mjesto do 27 kg, 2 pobj.; Luka Puljić 3. mjesto do 30 kg, 1 pobj.; Patrik Stanić 3. mjesto do 33 kg, 1 pobj.; Marko Tuka 2. mjesto do 36 kg, 2 pobj.; Andrej Gavran 2. mjesto +51kg, 1 pobjeda.STARIJI KADETI (2. mjesto ekipno) i kadetkinje: Petar Glavo-čević 1. mjesto do 37 kg, 2 pobj.; Anto Džepić 2. mjesto do 49 kg, 2 pobj.; Mato Tuka 1. mjesto do 53 kg, 2 pobj.; Samir Softić 3. mjesto do 53 kg; Toni Krajina 3. mjesto do 57 kg; Ivan Mili-čević do 49 kg, bez medalje; Lorena Džepić 2. mjesto do 33 kg.JUNIORKE (1. mjesto ekipno): Nataša Oroz 1. mjesto do 63 kg, 2 pobjede, najbolja juniorka natjecanja; Ivana Bošnjak 1. mje-sto do 44 kg.

2. mjesto ekipno)

41. MALONOGOMETNI

TURNIR U DUSINIU organizaciji Mjesne zajednice Dusina, općina Fojnica na

školskom igralištu u Dusini odigran je najstariji malonogomet-ni turnir u općini Fojnica, a i šire. Igralo se po sistemu 4+1. Na-stupilo je 18 ekipa: "Club 6" Dusina, "Pogorelica" Dusina, Caffe "Japi" Jehovac, "Suša comerc" Visoko, "LH nekretnine" Visoko, mesnica "Durak" Fojnica, caffe "Dansi" Fojnica, "Kaćuni" Kaću-ni, "Orhan gradnja" Visoko, "Damac N" Kreševo, "Sevsen" Fojni-ca, mesnica "Meša" Fojnica, Zavod "Drin" Fojnica, MZ "Prokos", "Rostovo mednic" Novi Travnik, "Agrodur" Fojnica, "Šuma šped" Prokos, ŽAD "rmm" Kiseljak.

Pobjednik turnira je ekipa mesnica "Durak" Fojnica, drugo mjesto je osvojila ekipa "LH nekretnine" Visoko, treće mjesto je pripalo ekipi "Rostovo mednic" Novi Travnik. Najbolji igrač turnira je Sedin Mulaosmanović iz pobjedničke ekipe, najstri-jelac je Mahir Bajrić ("Orhan gradnja") i najgolman je Haris

Hasanagić, Hamami i njihovi menadžeri

tome, naš borac se još nije odlučio da li će biti uzvratnog meča, jer ako odluči da do meča dođe, morao bi uzeti godišnji odmor pa da se dobro pripremi, jer inače radi u firmi u Sloveniji 12 sati dnevno i nije u mogućnosti obaviti temeljite i dobre pripreme. Čestitamo novom svjetskom šampionu i znat ćemo ubrzo da li će Almedin Hasanagić pokušati vratiti pojas i titulu prvaka svijeta. Organizacija je bila vrhunska u Oltenu u Švicarskoj i svaka im čast". (H.ČUKLE)

Najim Softić, Edis Nadarević i Zdravko Fišer

mjesto. Ivana Bošnjak, juniorka do 46 kg, osvojila je 2. mjesto. Irena Oroz, seniorka do 67 kg, osvaja 3. mjesto.

Ekipa mlađih kadeta osvaja 1. mjesto u skupini mlađih kadeta. Ekipu vodio Muhamed Hukić. Sudci na natjecanju: Branko Stanić, Mirjana Golub i Ivan Kapetanović.

14.5.2016.

Susedgrad - Sokol pokal Ovo natjecanje, koje je okupilo oko 900 sudionika, otvorio je

Milan Bandić tako da su naši natjecatelji imali priliku upoznati gradonačelnika Zagreba.

Naš klub je postigao zapažene rezultate: Luka Puljić, mlađi kadet do 30 kg, je ostvario 4 pobjede, prva borba 7:0, druga borba 7:4, polufinale 5:0 i finale 10:10 i pobjeda Luke na zlatni bod, 1. mjesto. Petar Glavočević, kadet do 37 kg, ostvario 3 pobjede, prva borba 11:2, druga borba pri vodstvu od 5:1 predaja protivnika iz Dubrave i finale. Petar je ostvario pobjedu od 23:2, 1 mjesto. Samir Softić, kadet do 53 kg, osvojio je 3. mjesto, izgubio je borbu 10:3. Luka i Petar su pokazali na ovom natjecanju da su veliki talenti u ovom sportu. Toni Krajina, kadet do 57 kg, gubi borbu 14:1.

Sudci na ovom natjecanju su bili: Branko Stanić, Mirjana Golub i Ivan Kapetanović. Trener ekipe: Ivan Krajina.

Čakić ("Rostovo mednic"). Pobjednik je osvojio novčanu nagradu 1.500 KM, drugoplasirani 500 i trećeplasirani 300 KM. Najboljima je nagrade uručio Sabahudin Klisura, načelnik općine Fojnica. (H.Č.)

Pobjednik turnira je ekipa mesnica "Durak" Fojnica

TAEKWONDO KLUB HVOJNICAPriredio: Ivan Krajina

FOJNIČKAŠKRINJAOBLJETNICA

Povodom 18-te godišnjice

firme knjigovodstvenog servisa

"Eno" Fojnica, njen vlasnik Samir

Aletić je upriličio prvo zajedni-

čko druženje, sa svojim klijen-

tima, koje je održano u izletištu

Vladića vrh u Fojnici. Pedesetak

zvanica se družilo uz roštilj, ja-

njetinu sa ražnja i muziku har-

monike.

"Ovo je prvo druženje firme i

mojih klijenata, trgovaca, ugo-

stitelja, mesara i drugih poslo-

davaca Fojnice i njihovih upo-

slenika. Bilo nas je pedesetak. U

znak zahvalnosti imali smo dru-

ženje i jedan zajednički izlet na

ovom lijepom izletištu. Nadam

se da će ovo druženje prijeći u

tradiciju i da bude još bogatije

naredne godine", kaže Samir

Aletić, inicijator druženja, vlas-

nik firme knjigovodstvenog si-

stema "Eno" Fojnica. (H.Č.)

Uz 18-tu godišnjicu firme pozvao sve svojeklijente da proslave na Vladića vrhu u Fojnici

KNJIGOVODSTVENI SERVIS "ENO" FOJNICA