{\rtf1{\fonttbl{\f2 Times New Roman;}{\f3 Times New Roman;}{\f4 Times New Roman;}{\f1000000 Times New Roman;}}{\colortbl;\red0\green0\blue0;\red0\green0\blue0;\red0\green0\blue0;}\viewkind1\viewscale100\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 filozofska biblioteka Urednici biblioteke \par\pard\par\pard\ql BRANKO BO\u352?NJAK, MILAN KANGRGA, GAJO PETROVI\u262?, PREDRAG VRANICKI Izdaje \par\pard\par\pard\ql ITRO NAPRIJED Glavni urednik \par\pard\par\pard\ql MILAN MIRI\u262? \par\pard\par\pard\ql F.W.J. SCHELLING \par\pard\par\pard\ql SISTEM TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA \par\pard\par\pard\ql Preveo \par\pard\par\pard\ql VIKTOR D. SONNENFELD Redakcija i pogovor \par\pard\par\pard\ql DANILO PEJOVI\u262? ZAGREB 1986. \par\pard\par\pard\ql Naslov originala \par\pard\par\pard\ql F. W. J. SCHELLING \par\pard\par\pard\ql SYSTEM DES TRANSZENDENTALEN IDEALISMUS Herausgegeben von Ruth-Eva Schulz \par\pard\par\pard\ql FELIX MEINER VERLAG \par\pard\par\pard\ql HAMBURG 1957 \par\pard\par\pard\ql SADR\u381?AJ \par\pard\par\pard\ql PREDGOVOR 13 \par\pard\par\pard\ql UVOD \par\pard\par\pard\ql 1. Pojam transcendentalne filozofije .... 19 4. Organ transcendentalne filozofije .... 29 Prvo poglavlje: \par\pard\par\pardO PRINCIPU TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA Prvi odsjek: O nu\u382?nosti i kakvo\u263?i najvi\u353?eg principa \par znanja (Najvi\u353?i princip znanja: samosvijest \u8212? U najvi\u353?em principu znanja uvjetuju se sadr\u382?aj i \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 forma)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .33}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pardDrugi odsjek: Dedukcija samog principa . . . 41 Razja\u353?njenja (Ja je jedno s aktom pomi\u353?ljanja \par sebe \u8212? Ja je intelektualno promatranje \u8212? Ja je \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 identitet bitka i produciranja)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..44}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Op\u263?e primjedbe: (Ja i: objekt, individua, stvar po \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 sebi)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...53}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard 2. Zaklju\u269?ci (o ja jesam i ima) . 3. Prethodna razdioba transcendentalne \par filozofije... \par\pard\par\pard\ql 22 \par\pard\par\pard\ql 25 \par\pard\par\pard\ql Drugo poglavlje: \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 OP\u262?A DEDUKCIJA TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Prethodna napomena...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..56}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Tre\u263?e poglavlje: \par\pard\par\pard\ql SISTEM TEORIJSKE FILOZOFIJE PREMA NA\u268?ELIMA \par TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA \par\pard\par\pard\ql Prethodna napomena (o ja za nas i ja sam) . 67 I Dedukcija apsolutne sinteze sadr\u382?ane u aktu sa\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 mosvijesti ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 . 68}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\qc II Dedukcija srednjih \u269?lanova apsolutne sinteze. Prethodna napomena. (Filozofija kao ponavljanje prvobitnog niza radnja \u8212? Filozofija kao povijest \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 samosvijesti u epohama)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .73}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Prva epoha: Od prvobitnog osjeta do produk\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 tivnog zora...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...78}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql A. Zadatak da se razjasni kako ja dolazi do toga da sebe promatra kao ograni\u269?enoga \u8212? Rje\u353?enje (Samopromatranje u ograni\u269?enosti: osje\u263?anje \u8212? Dodaci (O mogu\u263?nosti i realitetu osjeta \u8212? Svaka ograni\u269?enost samo pomo\u263?u akta samosvijesti) . 78 B. Zadatak da se razjasni kako ja sam sebe promatra kao takvoga koji osje\u263?a. Razja\u353?njenje (zadatka) \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 \u8212? Rje\u353?enje...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..90}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 I (Izvo\u273?enje produciranja)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..91}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II (Potpuno izvo\u273?enje produktivnog promatranja) . 96}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 C. Teorija produktivnog promatranja \u8212? Prethodna}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 napomena...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..105}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 I Dedukcija produktivnog zora...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..111}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II Dedukcija materije ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 119}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pardZaklju\u269?ci (o tri momenta u konstrukciji materije: magnetizam, elektricitet, kemijski proces) . . . 123 Op\u263?e primjedbe uz prvu epohu (o materiji i \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 duhu)...}\cell{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...128}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Druga epoha: Od produktivnog promatranja}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 do refleksije. Prethodna napomena...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .132}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 D. Zadatak da se razjasni kako ja dolazi do toga da}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 sam sebe promatra kao produktivnoga \u8212?}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Rje\u353?enje...}\cell{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .133}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 I Unutra\u353?nje i vanjsko promatranje)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .134}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II (Unutra\u353?nje osjetilo i osjetilni objekt) . . .}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 . 139}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 III (Vrijeme i prostor \u8212? Supstancija i akcidencija \u8212?}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Kauzalitet kao sukcesija i uzajmi\u269?no djelovanje \u8212?}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Univerzum \u8212? Sukcesivni niz)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .144}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 IV}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 (Dedukcija organskoga)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .165}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 V}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 (Prijelaz na slobodna refleksiju)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...176}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx2880\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx5760\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Op\u263?a primjedba drugoj epohi (Uzajmi\u269?no djelo\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 vanje) ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 . 178}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Tre\u263?a epoha: Od refleksije do apsolutnog akta volje \par\pard\par\pard\ql I (Apstrakcija djelovanja od produciranoga \u8212? Sud \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 \u8212? Shematizam)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .181}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II (Transcendentalna apstrakcija pojma od proma-}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 tranja) ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .187}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 III}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 (Transcendentalni shematizam i kategorije) . . 192}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 IV}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 (Apsolutna apstrakcija kao postulat teorijske}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 filozofije)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...199}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Op\u263?a primjedba uz tre\u263?u epohu \u8212? (O zavr\u353?etku teorijske filozofije \u8212? A priori i a posteriori) . . 203 \u268?etvrto poglavlje: \par\pard\par\pard\ql SISTEM PRAKTI\u268?KE FILOZOFIJE PREMA NA\u268?ELIMA TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA (Prvo na\u269?elo: Apsolutna apstrakcija = samoodre\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 divanje inteligencije = htijenje)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...208}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Zaklju\u269?ci (o odnosu teorijske i prakti\u269?ke filozo\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 fije) ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .209}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql (Drugo na\u269?elo: Akt samoodre\u273?ivanja razja\u353?njiv samo iz nekog djelovanja inteligencije izvan inte\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ligencije) ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...209}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql Dodaci (Utjecaj drugih inteligencija na objekt \u8212? Samo pomo\u263?u inteligencija izvan mene postaje mi \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 svijet objektivan)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...228}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql E. Zadatak da se razjasni \u269?ime za ja htijenje opet \par postaje objektivnim \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Rje\u353?enje...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..223}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql I (Tre\u263?e na\u269?elo: Htijenje se prvobitno nu\u382?no upravlja na neki vanjski objekt \u8212? Ideje, ideali, nagon) ... \par\pard\par\pard\ql A. (Prijelaz iz idealnoga u objektivno: vrijeme) . B. (Promjene samo slu\u269?ajnih odre\u273?enja stvari \u8212? Djelovanje i promatranje prvobitno jedno \u8212? Ono istinski objektivno: ujedno idealna i realna djelatnost) ... \par\pard\par\pard\ql II (Materija kao organ slobodne djelatnosti \u8212? \u268?isto \par samoodre\u273?ivanje kao zahtjev, kategori\u269?ki imperativ \u8212? Prirodni nagon \u8212? Apsolutno slobodna i empirijski slobodna volja \u8212? Prirodna nu\u382?nost, apsolutno htijenje, samovolja)... \par\pard\par\pard\ql Dodaci (Dedukcija prava \u8212? Savez naroda) . . . 256 \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 III (Dedukcija pojma povijesti)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...262}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql A. (Individualna svijest i univerzalna povijest) . . 265 B. (Beskona\u269?ni progresivitet povijesti: postepeno \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 realiziranje pravnog ure\u273?enja)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...267}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\qc C. (Povijest kao jedinstvo slobode i nu\u382?nosti \u8212? Povijest kao djelovanje cijelog roda \u8212? Apsolutno: religija unutar transcendentalnog idealizma \u8212? Tri \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 perioda objave)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..268}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql F. Zadatak da se razjasni kako sam ja mo\u382?e postati \par svjestan prvobitne harmonije izme\u273?u subjektivno\par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ga i objektivnoga...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...279}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 236 239 \par\pard\par\pard\ql Rje\u353?enje \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 [ (Princip teleologije)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .279}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Peto poglavlje:}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 GLAVNE POSTAVKE TELEOLOGIJE PREMA}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 NA\u268?ELIMA TRANSCENDENTALNOG}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 IDEALIZMA...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .282}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 I (Priroda)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...282}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 II (Umjetnost)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...285}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql \u352?esto poglavlje: \par\pard\par\pard\ql DEDUKCIJA OP\u262?EG ORGANA FILOZOFIJE, ILI: \par GLAVNE POSTAVKE FILOZOFIJE \par\pard\par\pard\ql UMJETNOSTI PREMA NA\u268?ELIMA \par\pard\par\pard{\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 287}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 1. Dedukcija umjetni\u269?kog produkta uop\u263?e . .}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 287}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 2. Karakter umjetni\u269?kog produkta...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..294}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 3. Zaklju\u269?ci (Odnos umjetnosti prema cijelom si-}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 stemu filozofije)...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..299}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Op\u263?a primjedba uz cijeli sistem \u8212? (Pregled) . .}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 304}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 PISMA O DOGMATIZMU I KRITICIZMU}\cell\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Prethodna napomena...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .311}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Prvo pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..312}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Drugo pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..318}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Tre\u263?e pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...321}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 \u268?etvrto pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...324}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Peto pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..328}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 \u352?esto pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .337}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Sedmo pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .343}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Osmo pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ...347}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Deveto pismo ...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ..358}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Deseto pismo...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .368}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 POGOVOR...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .375}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}\trowd\trautofit1\intbl{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 KAZALO IMENA...}\cell{\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 .400}\cell{\trowd\trautofit1\intbl\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx4320\cltxlrtb\clftsWidth1\cellx8640\row}}\par\pard\par\pard\ql PREDGOVOR \par\pard\par\pard\ql Da jedan sistem koji potpuno mijenja i \u269?ak preokre\u263?e nazor o stvarima, koji vlada ne samo u obi\u269?nom \u382?ivotu nego dapa\u269?e i u ve\u263?em dijelu znanosti, kad su njegovi principi ve\u263? najstro\u382?e dokazani \u269?ak Ikod takvih koji su kadri da osjete ili da zaista uvide evidenciju njegovih doikaza nailazi na neprekidno prativurje\u269?je, to mo\u382?e imati svoj razlog samo u nemo\u263?i da se apstrahira od mno\u353?tva pojedinih problema, \u353?to' ih revna uobrazilja neposredno s takvim promijenjenim nazorom dovodi iz cijelog bogatstva iskustva, zaple\u263?u\u263?i i uznemiruju\u263?i time sud. Snagu doikaza ne mogu pore\u263?i, isto tako ne znaju ni\u353?ta \u353?to bi bilo izvjesno i evidentno, da to postave na mjesto onih principa, ali oni se boje konzekveneija, koje se pokazuju Ikao goleme i koje oni unaprijed vide kako proizlaze iz tih prin\par\pard\par\pard\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 cipa, pa o\u269?ajavaju da rije\u353?e sve one te\u353?ko\u263?e na koje principi u svojoj primjeni neminovno moraju nai\u263?i. No kako se od svakoga, tko u\u269?estvuje u filozofijskim istra\u382?ivanjima, s pravom mo\u382?e zahtijevati da bude sposoban za svalku apstrakciju i da zna shvatiti principe u njihovoj najvi\u353?oj op\u263?enitosti, u kojoj pojedinost potpuno i\u353?\u269?ezava i u kojoj je, samo ako je najvi\u353?a, zacijelo unaprijed sadr\u382?ano rje\u353?enje za sve mogu\u263?e zadatke, onda je prirodno da se kod prvog osr nivanja sistema odstranjuju sva istra\u382?ivanja, koja ulaze u ono pojedina\u269?no, i da se dovede na \u269?isto i stavi izvan svake sumnje samo ono prvo, tj. principi. Me\u273?utim, svaki sistem nalazi najsigurniji kamen za isku\u353?avanje svoje istine u tome \u353?to on s lako\u263?om ne samo rje\u353?ava probleme, koji su prije toga bili nerje\u353?ivi, nego \u353?to izaziva \u269?aik i posve nove, na koje se dosada nije pomi\u353?ljalo, daju\u263?i da iz nekog op\u263?eg potresa onoga \u353?to se bilo prihvatilo kao istinito proiza\u273?e nova vrsta istine. No upravo [je to ono osebujno transcendentalnog idealizma da on, \u269?im je jednom priznat, dovodi do nu\u382?nosti da se dade da sve znanje nastane, tako re\u263?i, odnaprijed i da,.se, ono \u353?to je ve\u263? odavno va\u382?ilo kao gotovo istina iznova podvrgne ispitu, te da pretpostavljaju\u263?i da \u263?e polo\u382?iti taj ispit, dade da proizi\u273?e iz njega bar u sasvim novoj formi i liku. \par Svrha je ovog djela upravo ta da pro\u353?iri transcendentalni idealizam u ono \u353?to on zaista treba da bude, naime u sistem cjelokupnog znanja, dakle da dokaz onog sistema ne izvede samo u op\u263?enitosti nego samim \u269?inom, tj. zbiljskim pro\u353?irivanjem njegovih principa na sve mogu\u263?e probleme u pogledu glavnih predmeta znanja, lcoji su ili ve\u263? prije bili naba\u269?eni, aJli ne rije\u353?eni, ili su pa'k pomo\u263?u samog sistema omogu\u263?eni i novo nastali. Iz toga slijedi samo od sebe da se ovaj spis mora dotaknuti pitanja i predmeta, koji kod veoma mnogih takvih ljudi koji sebi sada zacijelo stvaraju sud u filozofijskim stvarima, jo\u353? nisu ni potaknuti niti do\u353?li do rije\u269?i, jer jo\u353? vise na po\u269?elima sistema, od kojih ne mogu dalje, bilo zbog iskonske nesposobnosti da samo i shvate \u353?to se tra\u382?i s prvim principima svakog znanja, bilo iz predrasude ili kakvih god drugih razloga. Tako\u273?er se za tu klasu, premda se istra\u382?ivanje, kao \u353?to se razumije, vra\u263?a do prvih osnovnih na\u269?ela, ipak malo mo\u382?e o\u269?ekivati od ovog spisa, jer u pogledu prvih istra\u382?ivanja u njemu ne mo\u382?e do\u263?i ni\u353?ta \u353?to ve\u263? odavna ne bi bilo re\u269?eno ili u spisima izumitelja nauke o znanosti ili u pi\u353?\u269?evim spisima, samo \u353?to je u sada\u353?njoj obradbi prikaz u pogledu nekih ta\u269?aika mo\u382?da postigao ve\u263?u jasno\u263?u nego \u353?to ju je prije imao, ali kojom se \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ipak nikada ne mo\u382?e nadomjestiti iskonski nedostatak smisla. Uostalom, sredstvo kojim je pisac poku\u353?ao da postigne svoj cilj, da prika\u382?e idealizam u cijelom opsegu, jest da je sve dijelove filozofije izlo\u382?io u jednom kontinuitetu, a cjelokupnu filozofiju kao ono \u353?to ona jest, naime kao teku\u263?u povijest samosvijesti, ikojoj ono u iskustvu zapisano slu\u382?i, tako re\u263?i, samo kao spomenik i dokument. Da bi se ta povijest ta\u269?no i potpuno sastavila, to je zavisilo uglavnom od toga da se njene pojedine epohe a u njima opet pojedini momenti ne samo ta\u269?no lu\u269?e nego da se i prika\u382?u u sljedovanju kod kojega \u269?ovjek pomo\u263?u isarne metode, kojom je nalazi, mo\u382?e biti siguran da ni jedan nu\u382?ni, srednji \u269?lan nije presko\u269?en, i da ise tako cjelini dade suvisr lost, koju nikakvo vrijeme ne mo\u382?e uzdrmati i koja za svako dalje obra\u273?ivanje stoji tu, tako re\u263?i, kao nekakav nepromjenljivi kostur, na koji se sve mora nabaciti. \u352?to je pisca uglavnom natjeralo da upotrijebi osobit trud za prikaz one suvislosti, koja je zapravo postupno sljedovanje zorova kroz koje se ja di\u382?e do svijesti u najvi\u353?oj potenciji, bio je paralelizam prirode s inteligencijom, do kojega je ve\u263? odavna bio doveden, a prikazati ga potpuno, nije mogu\u263?e ni samoj transcendentalnoj ni samoj prirodnoj filozofiji nego samo objema znanostima, koje upravo zato moraju biti dvije vje\u269?no opre\u269?ne znanosti koje nikada ne mogu prije\u263?i u jedno. Uvjerljivi dokaz posve jednakog realiteta obiju znanosti u teorijskom pogledu, \u353?to ga je pisac dosada samo tvrdio, treba stoga tra\u382?iti u transcendentalnoj filozofiji, a naro\u269?ito u onom njenom prikazu \u353?to ga sadr\u382?ava ovo djelo, koje stoga valja smatrati kao nu\u382?dan pendant njegovim spisima o prirodnoj filozofiji. Upravo pomo\u263?u njega postaje, naime, o\u269?igledno da se one iste potencije zora, koje su u jastvu, mogu do izvjesne granice pokazati i u prirodi i da je prema tome, budu\u263?i da je ona granica \u8212? granica teorijske i prakti\u269?ke filozofije, za prosto teorijsko razmatranje sporedno da li \u263?e se napraviti prvim ono objektivno ili subjektivno, jer o ovome potonjemu mo\u382?e odlu\u269?iti samo prakti\u269?ka filozofija (ali koja u onom razmatranju nema nikakvog glasa), dakle da ni idealizam nema \u269?isto teorijskog fundamenta, a prema tome se utoliko ukoliko ise priznaje samo teorijska evidencija nikada ne mo\u382?e imati ona evidencija za koju je sposobna prirodna znanost, kojoj su fundament, kao i dokazi, posve i naskroz teorijski. Iz ovih \u263?e razja\u353?njenja upravo i oni \u269?itaoci koji poznaju prirodnu filozofiju izvu\u263?i zaiklju\u269?alk, da to ima neki razlog koji, prili\u269?no duboko, le\u382?i u samoj stvari za\u353?to pisac tu znanost suprotstavlja transcendentalnoj filozofiji, odvojiv\u353?i \par\pard\par\pard\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 je potpuno od nje, jer je pouzdano da mi nikada ne bismo bili natjerani na idealizam kad bi sav na\u353? zadatak bio samo taj da razjasnimo prirodu. \par \u352?to se, pak, ti\u269?e dedukcija koje su u ovom djelu izvr\u353?ene o glavnim predmetima prirode, materiji uop\u263?e i njenim op\u263?im funkcijama, organizmu itd., one su, dodu\u353?e, idealisti\u269?ka, ali zato ipak ne (\u353?to mnogi smatraju kao isto) teleologijska izvo\u273?enja, koja u idealizr mu isto tako ne mogu zadovoljiti kao ni u nekom drugom sistemu. Jer, ako ja npr. i doka\u382?em da je u svrhu slobode ili prakti\u269?nih ciljeva nu\u382?no, da opstoji materija s ovim ili onim odre\u273?enjima, ili da inteligencija svoje djelovanje ina vanjski svijet promatra kao posredovano nekim organizmom, ipak mi taj dokaz jo\u353? uvijek ne odgovara na pitanje, kako i pomo\u263?u kojeg mehanizma inteligencija promatra upravo ono \u353?to je u onu svrhu nu\u382?no. Naprotiv, svi se dokazi \u353?to ih idear list izvodi za egzistenciju odre\u273?enih vanjskih stvari moraju izvesti iz samog iskonskog mehanizma zrenja, tj. pomo\u263?u neke zbiljlske konstrukcije objekata. Zato \u353?to su dokazi idealisti\u269?ki, prosto teleOlogijski obrat dokaza ipak ni za korak ne bi dalje doveo pravo znanje, jer teleologijisiko razja\u353?njenje nekog objekta ne mo\u382?e me, kako je poznato, upravo ni\u353?ta pou\u269?iti o njegovu zbiljskom podrijetlu. \par\pard\par\pard Istine prakti\u269?ke filozofije mogu se u sistemu samog transcendentalnog idealizma javiti samo kao srednji \u269?lanovi, a \u353?to od prakti\u269?ke filozofije zapravo pripada njemu, a to je samo ono objektivno u njoj \u353?to je u svojoj najve\u263?oj op\u263?enitosti povijest, koja tra\u382?i da se ona u sistemu idealizma deducir isto tako transcendentalno kao i ono objektivno prvog reda ili priroda. Ta dedukcija povijesti vodi ujedno do dokaza da se ono, \u353?to imamo da smatramo kao posljednji temelj harmonije izme\u273?u subjektivnog i objektivnog u djelovanju, mora, dodu\u353?e, pomi\u353?ljati kao ne\u353?to apsolutno identi\u269?no, ali da se ono predo\u269?uje kao supstancijalno ili osobno bi\u263?e, ne bi bilo ni\u353?ta bolje nego da se stavi u prost abstractum, koje se mnijenje moglo natovariti idealizmu samo najgrubljim nerazumijevanjem. \par Sto se ti\u269?e osnovnih na\u269?ela teleologije, \u269?italac \u263?e bez sumnje sam od isebe uvidjeti da ona pokazuju jedini put, da se na shvatljiv na\u269?in razjasni koegzistencija mehanizma sa svrhovito\u353?\u263?u u prirodi. \u8212? Naposljetku, zbog teorema o filozofiji umjetnosti, s kojima se sve ovo zavr\u353?ava, pisac moli one koji mo\u382?da imaju osobit interes za njih, da promisle da se ovdje cijelo istra\u382?ivanje, koje je, ako se po sebi razmotri, beskona\u269?no, \u269?ini samo u odnosu prema sistemu filozofije, pa \par\pard\par\pard\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 su se zbog tog odnosa mnoge strane ovog velikog predmeta ve\u263? unaprijed morale isklju\u269?iti iz razmatranja. \par Na koncu pisac primje\u263?uje da je bio sporedan cilj da se, po mogu\u263?nosti, dade op\u263?enito \u269?itak i razumljiv prikaz transcendentalnog idealizma, ali da mu je to donekle moglo uspjeti ve\u263? pomo\u263?u metode koju je odabrao, o tome ga je uvjerilo dvokratno iskustvo prilikom javnog predavanja o sistemu. \par\pard\par\pard\ql Ovaj kratki predgovor bit \u263?e, me\u273?utim, dovoljan da kod onih koji s piscem stoje na istoj ta\u269?ki i koji rade zajedno s njime oko rje\u353?avanja istih zadataka pobudi neki interes za ovo djelo i da pozove one koji su \u382?eljni pouke i obavje\u353?tenja, ali da one koji nisu svjesni ni ovog prvog, niti iskreno tra\u382?e ovo drugo unaprijed zastra\u353?i, \u269?ime su i postignuti svi njegovi ciljevi, \par\pard\par\pard\ql Jena, krajem o\u382?ujka 1800. \par\pard\par\pard\ql 2 \u8212? Sistem transcendentalnog idealizma 17 \par\pard\par\pard\ql UVOD 1. \par\pard\par\pard 1.Sve se znanje osniva na podudaran]u ne\u269?ega objektivnoga s ne\u269?im subjektivnim. \u8212? Jer, \u269?ovjek zna samo ono istinito; istina se, pak, op\u263?enito sastoji u podudaranju predod\u382?bi sa svojim predmetima. \par 2. Skup svega isamo objektivnoga mi u svom znanju mo\u382?emo nazvati prirodom; skup svega subjektivnoga, naprotiv, neka se zove ja ili inteligencija. Oba su pojma me\u273?usobno opre\u269?na. Inteligencija se prvo bitno pomi\u353?lja saimio kao ono \u353?to predo\u269?uje, priroda prosto kao ono predo\u269?ivo, prva kao ono svjesno, druga kao ono besvjesno. U svakom je znanju, me\u273?utim, nu\u382?no uzajamno sastajanje obojega (svjesnoga i onoga po sebi besvjesnoga); zadatak je da se to sastajanje razjasni. \par\pard\par\pard\ql 3.U samom znanju \u8212? budu\u263?i da ja znam \u8212? jest ono objektivno i subjektivno tako sjedinjeno, da se ne mo\u382?e re\u263?i kojemu od obojega pripada prioritet. Ovdje nema ni\u353?ta prvo i ni\u353?ta drugo, oboje su istodobno i jedno. \u8212? \u268?im taj identitet ho\u263?u da razjasnim, moram ga ve\u263? i ukinuti. Da ga razjasnim, ja nu\u382?no moram, budu\u263?i da mi osim ona dva faktora znanja (kao princip razja\u353?njavanja) ina\u269?e ni\u353?ta nije dano, jednome dati prednost ispred drugoga, po\u263?i od jednoga da od njega do\u273?em do drugoga. Od kojega od obaju polazim, to zadatkom nije odre\u273?eno. \par\pard\par\pard 4. Pi erna /tome su mogu\u263?a samo dva slu\u269?aja: A. Ili se ono objektivno \u269?ini onim prvim pa se pila: \par kako mu pridolazi ono subjektivno, \u353?to se podudara s njime? \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Pojam subjektivnoga nije sadr\u382?an u pojmu objektivnoga; naprotiv, oba se me\u273?usobno isklju\u269?uju. Ono subjektivno mora dakle prido\u263?i onome objektivnome. \u8212? U pojmu prirode ne le\u382?i da opstoji i ne\u353?to inteligentno, \u353?to je predo\u269?uje. Priroda bi, tako se \u269?ini, opstojala i onda kad ne bi bilo ni\u269?ega \u353?to je predo\u269?uje. Zadatak se, dakle, mo\u382?e izraziti i ovako: Kako prirodi pridolazi inteligencija, ili kako priroda dolazi do toga da se ona predo\u269?uje? \par\pard\par\pardTaj zadatak uzima prirodu ili ono objektivno kao prvo. On je, dakle, bez sumnje zadatak prirodne znanosti, koja \u269?ini isto. \u8212? Da se prirodna znanost zaista \u8212? a da to ne zna \u8212? bar pribli\u382?ava rje\u353?enju onog zadatka, to se ovdje samo ukratko mo\u382?e pokazati. \par Ako svako znanje ima, tako re\u263?i, dva pola koji se uzajamno pretpostavljaju i zahtijevaju, onda oni sebe moraju tra\u382?iti u svim znanostima; istoga n.u\u382?no mora da opstoje dvije osnovne znanosti, pa mora biti nein gu\u269?e da \u269?ovjek po\u273?e od jednog pola a da ne bude natjeran na drugi. Dakle, nu\u382?na je tendencija svake prirodne znanosti da se od prirode do\u273?e do inteligencije. To, i ni\u353?ta drugo, osnovom je nastojanju da se u prirodne pojave unese teorija. \u8212? Najvi\u353?a savr\u353?enost prirodne znanosti bilo bi potpuno spiritualiziranje svih prirodnih zakona u zakone predo\u269?ivan ja i mi\u353?ljenja. Fenomeni (ono materijalno) moraju potpuno nestati, a samo zakoni (ono formalno) ostaju. Otuda to dolazi da ovaj u samoj prirodi nestaje utoliko vi\u353?e, da sami fenomeni postaju utoliko spiritualniji i da, naposljetku, sasvim nestaju, ukoliko vi\u353?e probija zakonitost. Opti\u269?ki fenomeni nisu ni\u353?ta drugo nego neka geometrija \u269?ije linije povla\u269?i svjetlo, i ve\u263? samo to svjetlo dvosmislenog je materijali teta. U pojavama magnetizma ve\u263? se gubi svaki materijalni trag, a od fenomena gravitacije, koje \u269?ak istra\u382?iva\u269?i prirode mogu da shvate kao neposredno spiritualno djelovanje, ne p reos taje ni\u353?ta osim njihovih zakona \u269?ije je izvo\u273?enje u velikome mehanizam nebeskih gibanja. \u8212? Savr\u353?ena teorija prirode bila bi ona po kojoj bi se cijela priroda razrije\u353?ila u neku inteligenciju. \u8212? Mrtvi i besvjesni produkti prirode samo su neuspjeli produkti njeni da reflektira samu sebe, a takozvana mrtva priroda uop\u263?e nezrela inteligencija; stoga u njenim fenomenima ve\u263? izbija jo\u353? besvjesno inteligentni karakter. \u8212? Najvi\u353?i cilj, da sebi samoj postane posve objektom, posti\u382?e priroda tek najvi\u353?om i posljednjom refleksijom koja nije ni\u353?ta drugo nego \u269?ovjek ili op\u263?enitije ono \u353?to mi nazivamo umom, pomo\u263?u kojega se priroda najprije vra\u263?a potpuno u samu sebe, a time poistaje o\u269?igledno da je priroda is\par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 konski identi\u269?na s onim \u353?to se u nama spoznaje kao ono inteligentno i svjesno. \par\pard\par\pard\ql To nka bude dovol jno da doka\u382?e, da prirodna znanost ima nu\u382?nu tendenciju da prirodu naipravi inteligentnom; upravo tom tendencijom ona postaje prirodnom filozofijom, koja je jedna od dviju nu\u382?nih osnovnih znanosti filozofije.\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 1 \par\pard\par\pard\qj \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 B. Ili se ono subjektivno \u269?ini onim prvim, pa je zadatak ovaj: kako pridolazi ono objektivno \u353?to se podudara s njime? \par\pard\par\pard\ql Ako se svako znanje osniva na tom podudaranju 1), onda je zadatak da se to podudaranje razjasni, bez sumnje, najvi\u353?i za svako znanje, pa ako je filozofija, kao \u353?to se op\u263?enito priznaje, najvi\u353?a i najvrhovnija od svih znanosti, onda je on, bez sumnje, glavni zadatak filozofije. \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 1\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Dalje izvo\u273?enje pojma prirodne filozofije i njezine tendencije valja potra\u382?iti u pi\u353?\u269?evim spisima: Nacrt sistema prirodne filozofije (Entwurf eines Systems der Naturphilosophie), povezano s Uvodom za taj nacrt, i u razja\u353?njenjima koja \u263?e sadr\u382?avati prvi svezak \u268?asopisa za spekulativnu fiziku. \par\pard\par\pard\ql No zadatak zahtijeva samo razja\u353?njenje onog sastajanja uoip\u263?e i ostavlja posve neodre\u273?enim od \u269?ega to razja\u353?njenje polazi, \u353?to treba da napravi prvim, a \u353?to drugim. \u8212? No kako su sebi i obje opreke me\u273?usobno nu\u382?ne, rezultat operacije mora biti isti od ikoje se god ta\u269?ke po\u353?lo. \par\pard\par\pard\ql Da se ono objektivno u\u269?ini prvim i da se ono subjektivno izvede iz njega, to je, kao \u353?to smo upravo pokazali, zadatak prirodne filozofije. \par\pard\par\pard\ql Ako, dakle, opstoji transcendentalna filozofija, onda joj preostaje samo suprotni pravac, da po\u273?e od subjektivnoga kao onoga prvoga i apsolutnoga i dade da ono objektivno nastane iz njega. Dakle, na ta dva mogu\u263?a pravca filozofije razdijelile su se prirodna i transcendentalna filozofija, pa ako svaka filozofija mora i\u263?i za tim da ili od prirode napravi inteligenciju ili od inteligencije prirodu, onda je transcendentalna filozofija, koja ima ovaj potonji zadatak, druga nu\u382?na osnovna znanost filozofije. \par\pard\par\pard\ql 2. \par\pard\par\pard\ql Zaklju\u269?ci \par\pard\par\pard\qj Dosada\u353?njim smo deducirali ne samo pojam transcendentalne filozofije, nego smo \u269?itaocu ujedno pribavili pogled u cijeli sistem filozofije, koji se, kao \u353?to se vidi, dovr\u353?ava pomo\u263?u dvije osnovne znanosti koje se, u principu i pravcu me\u273?usobno opre\u269?ne, uzajamno tra\u382?e i upotpunjavaju. Ne cijeli sistem filozofije, nego samo jedna njegova osnovna znanost treba da se ovdje \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 postavi i, prema izvedenom pojmu, najprije ta\u269?no karakterizira.\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 2 \par\pard\par\pard\ql 2\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Tek dovr\u353?enjem sistema transcendentalne filozofije postat \u263?emo svjesni nu\u382?nosti prirodne filozofije, kao dopunske znanosti, pa \u263?emo onda tako\u273?er prestati da onoj postavljamo zahtjeve koje mo\u382?e ispuniti samo prirodna filozofija. \par\pard\par\pard 1. Ako je transcendentalnoj filozofiji ono subjektivno \u8212? prvo i jedini osnov svakog realiteta, jedini princip razja\u353?njenja svega drugoga ( 1.), onda ona nu\u382?no po\u269?inje s op\u263?om sumnjom u realitet objektivnoga. \par Kao \u353?to prirodni filozof, koji se dr\u382?i samo onoga objektivnoga, ni\u353?ta ne nastoji toliko sprije\u269?iti kao mije\u353?anje subjektivnoga u njegovo znanje, tako obratno transcendentalni filozof ni\u353?ta ne nastoji toliko sprije\u269?iti kao mije\u353?anje objektivnoga u \u269?isto subjektivni princip znanja. \u8212? Sredstvo za izlu\u269?ivanje jest apsolutni skepticizam \u8212? ne polovi\u269?ni, samo protiv obi\u269?nih predrasuda ljudi upereni, koji nikada ne gleda na osnov, nego temeljiti skepticizam, kojii se ne upravlja protiv pojedine predrasude, nego protiv osnovne predrasude s kojom sve druge moraju pasti same od sebe. Jer, osim umjetnih, u ljude unesenih predrasuda ima kudikamo prvobitnijih, ne poukom i umjetno\u353?\u263?u, nego od same prirode u nj stavljenih predrasuda koje, osim filozofa, svima ostalima va\u382?e umjesto principa svakog znanja, a pukom samostalnom misliocu \u269?ak kao kamen za ku\u353?anje svake istine. \par\pard\par\pard\ql Jedna osnovna predrasuda, na koju se reduciraju sve ostale nije nikakva druga, nego da ima stvari izvan nas. Smatranje istinom koje, budu\u263?i da se ne osniva ni na razlozima ni na zaklju\u269?cima (jer nema ni jednog jedinog odr\u382?ivog dokaza za to), a ipak se nikakvim opre\u269?nim dokazom ne da iskorijeniti (natura urca expellas, tarnen usque redibit), zahtijeva pravo na neposrednu izvjesnost, jer se odnosi na ne\u353?to \u353?to je posve razli\u269?ito od nas, \u353?tovi\u353?e, \u353?to je nama opre\u269?no, o \u269?emu se nikako ne uvi\u273?a kako dolazi u neposrednu svijest, \u8212? mo\u382?e se smatrati samo predrasudom \u8212? dodu\u353?e priro\u273?enom i iskonskom \u8212? ali zato ipak ni\u353?ta manje predrasudom. \par\pard\par\pard\ql Protivurje\u269?je da se na\u269?elo, koje po svojoj prirodi ne mo\u382?e biti neposredno izvjesno, ipak isto tako slijepo i bez razloga prihva\u263?a kao izvjesno, transcendentalni filozof zna da rije\u353?i samo pomo\u263?u pretpostavke da onto na\u269?elo na skriven na\u269?in, a da se to dosada ne uvi\u273?a \u8212? nije u svezi, nego da je identi\u269?no i jedno te isto s ne\u269?im neposredno izvjesnim. Da se, pak, poka\u382?e taj identitet, to \u263?e biti pravi posao transcendentalne filozofije. \par\pard\par\pard \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 2.No ni za obi\u269?nu upotrebu uma nema ni\u353?ta neposredno izvjesno osim na\u269?ela: ja jesam, ikoje je, budu\u263?i da izvan same neposredne svijesti gubi zna\u269?enje, naj\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 r \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 individualni ja od svih istina i apsolutna predrasuda, koja se prvo mora prihvatiti, ako ne\u353?to drugo treba da bude izvjesno. \u8212? Stav: Ima stvari izvan nas, bit \u263?e, dakle, za transcendentalnog filozofa izvjestan tako\u273?er samo pomo\u263?u identiteta tog stava sa stavom: Ja jesam, i njegova izvjesnost bit \u263?e tako\u273?er samo jednaka izvjesnosti stava od kojega on uzima svoju. \par Transcendentalno znanje bi se, prema tome, u dvije ta\u269?ke razlikovalo od obi\u269?noga. \par\pard\par\pard\ql Prvo, da mu je izvjesnost o egzistenciji vanjskih stvari prosta predrasuda iz koje transcendentalno znanje izlazi da potra\u382?i njene razloge. (Transcendentalnom filozofu nikada ne mo\u382?e biti do toga da doka\u382?e egzistenciju stvari po sebi, nego da je samo prirodna i nu\u382?na predrasuda da se vanjski predmeti prihva\u263?aju kao zbiljski.) \par\pard\par\pard\ql Drugo, da ono oba suda: Ja jesam, i: ima stvari izvan mene, koji se u obi\u269?noj svijesti stapaju, rastavlja (postavlja jedan pred drugi), da bi transcendentalni filozof upravo zaista mogao dokazati njihov identitet i neposrednu vezu, koja se u obi\u269?noj svijesti samo osje\u263?a. Aktom samog tog rastavljan ja, ako je potpun, prenosi se on u transcendentalni na\u269?in razmatranja, koji nipo\u353?to nije prirodan, nego umjetan. \par\pard\par\pard 3. Ako za transcendentalnog filozofa samo ono .subjektivno ima prvobitan realitet, onda \u263?e on sebi u znanju tako\u273?er samo ono subjektivno neposredno u\u269?initi objektom, a umjesto da se u obi\u269?nom znanju samo znanje (akt znanja) izgubi povrh objekta, u transcendentalnom \u263?e se obratno povrh akta znanja izgubiti objekt kao takav. Dakle, transcendentalno znanje jest znanje znanja, ukoliko je \u269?isto subjektivno. \par Tako npr. od zora samo ono objektivno dolazi do obi\u269?ne svijesti, samo zrenje gubi se u predmetu dok naprotiv transcendentalni na\u269?in razmatranja samo kroz akt zrenja vidi ono \u353?to se promatra. \u8212? Na taj je na\u269?in obi\u269?no mi\u353?ljenje mehanizam u kojemu vladaju pojmovi, a da se ne razlikuju kao pojmovi; dok transcendentalno mi\u353?ljenje prekida onaj mehanizam pa se, budu\u263?i da postaje svjesno pojma kao akta, uzdi\u382?e do pojma o pojmu. \u8212? U obi\u269?nom djelovanju zaboravlja se kraj objekta djelovanja samo djelovanje; filozofiranje je tako\u273?er djelovanje, ali ne samo djelovanje nego ujedno stalno samopromatranje (Selbstanschauen) u tom djelovanju. \par\pard\par\pard\ql Dakle, priroda transcendentalnog razmatranja mora se uop\u263?e sastojati u tome da se u njemu i ono, \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 \u353?to u svakom drugom mi\u353?ljenju, znanju ili djelovanju bje\u382?i od svijesti i \u353?to je apsolutno neobjektivno, o vodi u njemu do svijesti i da postaje objektivno, ukratko: u postojanom postojanju objektom samome sebi onoga subjektivnoga. \par\pard\par\pard\qj Transcendentalno umije\u263?e sastojat \u263?e se upravo u vje\u353?tini da se stalno odr\u382?ava u tom duplicitetu djelovanja i mi\u353?ljenja. \par\pard\par\pard\ql 3. \par\pard\par\pard Prethodna razdioba transcendentalne filozofije Ova je razdioba prethodna jer se principi razdiobe \par mogu izvesti tek u samoj znanosti. \par\pard\par\pard\ql Vra\u263?amo se na pojam znanosti. \par\pard\par\pard Transcendentalna filozofija ima da razjasni kako je znanje uop\u263?e mogu\u263?e, pretpostavljaju\u263?i da se ono subjektivno u njemu prihva\u263?a kao ono vladaju\u263?e ili prvo. \par Nije to, dakle, jedan pojedina\u269?ni dio niti poseban predmet zna\u269?enja, nego samo znanje i znanje uop\u263?e \u353?to ona sebi \u269?ini objektom. \par\pard\par\pard No svako se znanje, me\u273?utim, reducira na izvjesna prvobitna uvjerenja ili prvobitne predrasude; ta pojedina uvjerenja mora transcendentalna filozofija isvesti na jedno prvobitno uvjerenje; to jedno uvjerenje iz kojega se izvade sva ostala izra\u382?ava se u prvom prin cipu te filozofije, a zadatak da se takav na\u273?e ne zna\u269?i ni\u353?ta drugo, nego da se na\u273?e ono apsolutno-izvjesno kojim je posredovana svaka druga izvjesnost. \par Razdioba same transcendentalne filozofije odre\u273?uje se pomo\u263?u onih iskonskih uvjerenja, na \u269?iju se vrijednost poziva. Ta se uvjerenja moraju najprije potra\u382?iti u obi\u269?nom razumu. \u8212? Ako se \u269?ovjek, dakle, postavi natrag na stajali\u353?te obi\u269?nog nazora, onda on uvjerenja koja slijede nalazi duboko ukorijenjena u ljudskom razumu. \par\pard\par\pard\ql A. Da ne samo nezavisno od nas opstoji sviljet stvari izvan nas, nego i to da ise na\u353?e predod\u382?be s njima tako podudaraju da na stvarima nema ni\u353?ta drugo nego \u353?to mi sebi predo\u269?ujemo na njima. \u8212? Prisila u na\u353?im objektivnim predod\u382?bama razja\u353?njava se iz toga da su stvari nepromjenljivo odre\u273?ene, a tom odre\u273?eno\u353?\u263?u stvari posredno su odre\u273?ene i na\u353?e predod\u382?be. Tim prvim i iskonskim uvjerenjem odre\u273?en je prvi zadatak filozofije: da se razjasni kako se predod\u382?be apsolutno mogu podudarati s predmetima, koji egzistiraju posve nezavisno od njih. \u8212? Budu\u263?i da se na pretpostavci da su stvari upravo ono \u353?to mi na njima spoznajemo, dakle da mi stvari u svakom slu\u269?aju spo znajemo kakve su po sebi, osniva mogu\u263?nost sivakog iskustva (jer \u353?to bi bilo iskustvo i kuda bi npr. fizika zabludjela bez one pretpostavke apsolutnog identiteta \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 bitka i pojavljivanja?) \u8212? zato je rje\u353?enje tog zadatka identi\u269?no s teorijskom filozofijom koja ima da ispita mogu\u263?nost iskustva. \par\pard\par\pard\ql B. Drugo, isto tako prvobitno, uvjerenje jest da predod\u382?be koje bez nu\u382?nosti, pomo\u263?u slobode, nastaju u nama prelaze iz svijeta misli u zbiljski isvijet i da mogu posti\u263?i objektivan realitet. \par\pard\par\pard\ql Ovo je uvjerenje opre\u269?no prvome. Prema prvome prihva\u263?a se: predmeti su nepromjenljivo odre\u273?eni a po njima na\u353?e predod\u382?be; prema drugome: predmeti su promjenljivi, i to pomo\u263?u kauzaliteita predod\u382?bi u nama. Prema prvom uvjerenju opstoji prijelaz iz zbiljskog svijeta u svijet predod\u382?be ili odre\u273?ivanje predod\u382?be pomo\u263?u ne\u269?ega objektivnoga; prema drugome prijelaz iz svijeta predod\u382?be u zbiljski ili odre\u273?ivanje objektivnoga pomo\u263?u (slobodno stvorene) predod\u382?be u nama. \par\pard\par\pard Ovim drugim uvjerenjem odre\u273?en je jedan drugi problem, tj. ovaj: kako se ne\u353?to \u353?to je objektivno dade promijeniti pomo\u263?u ne\u269?ega prosto pomi\u353?ljenoga, tako da se potpuno podudara s pomi\u353?ljenim. \par Kako se na onoj pretpostavci osniva mogu\u263?nost svakog slobodnog djelovanja, zato je rje\u353?enje ovog zadatka prakti\u269?ka filozofija. \par\pard\par\pard\ql C. No mi vidimo da su nas oba ova problema zaplela u protivurje\u269?je. \u8212? Prema B zahtijeva se neko gospodstvo misli (onoga idealnoga) nad osjetilnim svijetom; ali kako je takvo gospodstvo mogu\u263?e, alko je (prema A) predod\u382?ba ve\u263? u svom postanju samo robinja objektivnoga? \u8212? Obratno, ako je zbiljski svijet ne\u353?to posve nezavisno od nas, prema \u269?emu se (kao svojoj praslici) mora upravljati na\u353?a predod\u382?ba (prema A), onda je neshvatljivo kako se opet zbiljski svijet mo\u382?e upravljati prema predod\u382?bama u nama (prema B). \u8212? Jednom rije\u269?ju: kraj teorijske izvjesnosti gubi se prakti\u269?ka, kraj prakti\u269?ke, pak, teorijska; nemogu\u263?e je da istodobno bude u na\u353?oj spoznaji istina, a u na\u353?em htijenju realitet. \par\pard\par\pard\ql To se protivurje\u269?je mora razjasniti ako uop\u263?e ima filozofije \u8212? a rje\u353?enje tog problema ili odgovor na pitanje: kako se predod\u382?be mogu pomi\u353?ljati kao takve da se istodobno upravljaju prema predmetima, a predmeti kao takvi da se upravljaju prema predod\u382?bama? nije prvi, ali je najvi\u353?i zadatak transcendentalne filozofije. \par\pard\par\pard\qj Lako je uvidjeti da se taj problem ne mo\u382?e rije\u353?iti ni u teorijskoj ni u prakti\u269?koj filozofiji, nego u jednoj vi\u353?oj koja je spoj,ni srednji \u269?lan obiju, pa nije ni teorijska ni prakti\u269?ka, nego oboje ujedno. \par\pard\par\pard \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Kako se istodobno objektivni svijet prilago\u273?uje predod\u382?bama u nama, a predod\u382?be objektivnom svijetu, to se ne da shvatiti ako izme\u273?u oba svijeta, idealnoga i realnoga, ne opstoji neka unaprijed odre\u273?ena harmonija. No i sama ta unaprijed odre\u273?ena harmonija ne da se pomi\u353?ljati, ako djelatnost kojom je proizveden objektivni svijet nije iskonski identi\u269?na s onom koja se o\u269?ituje u htijenju, i obratno. \par To je, na svaki na\u269?in, produktivna djelatnost koja se o\u269?ituje u htijenju; svako je slobodno djelovanje produktivno, samo sa svije\u353?\u263?u produktivno. Ako se sada, budu\u263?i da obje djelatnosti samo u principu imaju biti jedna, postavi da je ista djelatnost, koja je u slobodnu djelovanju produktivna sa svije\u353?\u263?u, u produciranju svijeta produktivna bez svijesti, onda je ona unaprijed odre\u273?ena harmonija zbiljska a protivurje\u269?je rije\u353?eno. \par\pard\par\pard Ako se postavi da se to zaista tako odnosi, onda \u263?e se onaj iskonski identitet djelatnosti, koja djeluje u produciranju isvijeta, s onim identitetom, koji se o\u269?ituje u htijenju, prikazivati u produktima prvoga, pa \u263?e se ti produkti morati prikazivati kao produkti djelatnosti koja je istodobno svjesna i besvjesna. \par Priroda, kako kao cjelina, tako i u svojim pojedinim produktima, morat \u263?e se pojaviti kao djelo proizvedeno sa svije\u353?\u263?u, a ipak ujedno kao djelo (najsljepljeg mehanizma; ona je svr\u353?na, a da nije svr\u353?no razja\u353?njiva. Filozofija prirodnih svrha ili teleologija jest, dakle, ona ta\u269?ka sjedinjenja teorijske i prakti\u269?ke filozofije. \par\pard\par\pard\ql D. Dosada se uop\u263?e postulirao identitet besvjesne djelatnosti, koja je proizvela prirodu, i svjesne djelatnosti, koja se o\u269?ituje u htijenju, a da se nije rije\u353?ilo kamo pada princip te djelatnosti, da li u prirodu ili u nas. \par\pard\par\pard\ql No sistem znanja mo\u382?e se smatrati kao dovr\u353?en samo onda ako se on vrati u svoj princip. \u8212? Transcendentalna filozofija bila bi, prema tonne, samo onda dovr\u353?ena kad bi onaj identitet \u8212? najvi\u353?e rje\u353?enje cijelog njenog problema \u8212? mogla dokazati u svom principu (u jastvu). \par\pard\par\pard\qj Postulira se, dakle, da se u subjektivnome, u samoj svijesti, poka\u382?e ona istodobno svjesna i besvjesna djelatnost. \par\pard\par\pard\ql Takva je djelatnost samo esteti\u269?ka djelatnost, pa se svako umjetni\u269?ko djelo dade shvatiti samo kao pro dukt takve djelatnosti. Idealni svijet umjetnosti i realni svijet objekata produkti su, dakle, jedne te iste djelatnosti; sastajanje obiju (svjesne i besvjesne) bez svijesti daje zbiljski, a sa svije\u353?\u263?u esteti\u269?ki svijet. \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Objektivni svijet samo je prvobitna, jo\u353? besvjesna poezija duha; op\u263?i organon filozofije \u8212? i zavr\u353?ni kamen njezina cijelog svoda \u8212? filozofija umjetnosti! 4. \par\pard\par\pard\ql Organ transcendentalne filozofije \par\pard\par\pard 1. Jedan neposredni objekt transcendentalnog razmatranja, jest ono subjektivno ( 2.) dakle, jedini organ ove vrste, da se filozofira, jest unutra\u353?nje osjetilo, a objekt transcendentalnog razmatranja takve je vrste da \u269?ak ni onako kao objekt matematike ne mo\u382?e postati objektom vanjskog zrenja. \u8212? Objekt matematike, dakako, isto itako ne opstoji izvan znanja kao ni objekt filozofije. Cijeli opstanaik matematike osniva se na zrenju, dakle ona i egzistira samo u zrenju, ali samo to zrenje jest vanjsko. Tome pridolazi da matemati\u269?ar ipak nikada nema neposredno posla sa samim zorom (konstrukcijom), nego samo s konstruiranim \u353?to se, dakako, izvanjski dade prikazati, dok filozof gleda samo na sam akt konstrukcije koji je apsolutno unutra\u353?nji. \par 2.Jo\u353? vi\u353?e, objekti transcendentalnog filozofa uop\u263?e ne egzistiraju, osim ukoliko se slobodno produciraju. \u8212? Na tu produkciju nikoga ne mo\u382?emo prisiliti, kao \u353?to vanjskim crtanjem nekog matemati\u269?kog lika mo\u382?emo prisiliti da se on iznutra zorno promatra. No kao \u353?to se egzistencija matemati\u269?kog lika osniva na vanjskom osjetilu, isto se tako sav realitet nekog filozofijskog pojma osniva samo na unutra\u353?njem osjetilu. Cijeli objekt te filozofije nije nikakav drugi nego djelovanje inteligencije prema odre\u273?enim zakonima. To se djelovanje dade shvatiti samo vlastitim unutra\u353?njim zrenjem, a ovo je opet mogu\u263?e samo s pomo\u263?u produkcije. Ali to nije dosta. Kod filozofiranja \u269?ovjek je ne samo objekt, nego ujedno i subjekt razmatranja. Za razumijevanje filozofije potrebna su, dakle, uvijek dva uvjeta, prvo, da se \u269?ovjek nalazi u ndkoj stalnoj djelatnosti, u nekom stalnom produciranju onih izvornih radnja, inteligencije, drugo, da se nalazi u stalnoj refleksiji na to produciranje, jednom rije\u269?ju, da uvijek ujedno bude ono \u353?to se promatra (ono \u353?to producira) i ono \u353?to promatra. \par\pard\par\pard\ql 3.Tim stalnim duplicit tom produciranja i zrenja treba da postane objektom ono \u353?to se ina\u269?e ni\u269?im ne reflektira. \u8212? Ovdje se ne mo\u382?e, ali se zacijelo kasnije mo\u382?e dokazati da je to reflektiranje apsolutno besvjesnoga i neobjektivnoga mogu\u263?e samo pomo\u263?u esteti\u269?kog akta uobrazilje. Me\u273?utim, nama je ve\u263? iz ovoga, \u353?to je dokazano, o\u269?igledno toliko da je sva filozofija produktivna. Filozofija se, dakle, isto tako kao i umjetnost osniva na produktivnoj mo\u263?i, a razlika obiju samo na razli\u269?nam pravcu produktivne snage. Jer, dok se \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 produkcija u umjetnosti upravlja prema vani, da pomo\u263?u produkata reflektira ono besvjesno, filozofijska se produkcija upravlja neposredno prema unutra, da ga reflektira u intelektualnom zrenju. \u8212? Pravi smisao kojim se mora shvatiti ova vrsta filozofije jest, dakle, esteti\u269?ki, a upravo je zato filozofija umjetnosti pravi organ on filozofije ( 3.). \par\pard\par\pard\ql Iz obi\u269?ne zbiljnosti ima samo dva izlaza, poezija, koja nas stavlja u neki idealni svijet, i filozofija, koja daje da zbiljski svijet pred nama posve i\u353?\u269?ezne. \u8212? Ne uvi\u273?amo za\u353?to bi smisao za filozofiju imao biti upravo op\u263?enitije pro\u353?iren nego smisao za poeziju; osobito me\u273?u klasom ljudi koji su, bilo pam\u263?enjem (ni\u353?ta ne ubija neposrednije ono produktivno), ili mrtvom spekulacijom koja uni\u353?tava svaku uobrazilju, potpuno izgubili esteti\u269?ki organ. \par\pard\par\pard\ql 4. Nepotrebno je zadr\u382?avati se na otrcanim frazama o smislu istine, o potpunoj bezbri\u382?nosti zbog rezultata, premda bismo se mogli pitati, koje bi drugo uvjerenje jo\u353? moglo biti sveto onome koji zahtijeva ono najizvjesnije (da izvan nas ima stvari). \u8212? Prije mo\u382?emo baciti jo\u353? jedan pogled na takozvane zahtjeve obi\u269?nog razuma. \par\pard\par\pard\ql Obi\u269?ni razum u stvarima filozofije nema nikakvih zahtjeva, osim onih \u353?to ih ima svaki predmet istra\u382?ivanja, tj. da se on potpuno razjasni. \par\pard\par\pard Ne radi se mo\u382?da o tome da se doka\u382?e da je istina ono \u353?to obi\u269?ni razum smatra istinitim, nego samo o tome da se otkrije neminovnost njegovih varki. \u8212? Ostaje pri tome da objektivni svijet pripada samo nu\u382?nim ograni\u269?enjima, koja omogu\u263?avaju samosvijest (ono ja jesam); za obi\u269?ni je razum dosta ako se opet iz samog ovog nazora izvede nu\u382?nost njegova nazora. \par U tu je svrhu nu\u382?no ne samo da se razjasni unutra\u353?nji mehanizam na\u353?e du\u353?evne djelatnosti, da se otkrije mehanizam nu\u382?nog predo\u269?ivanja, nego i da se poka\u382?e po kojoj je osebujnosti na\u353?e prirode nu\u382?no da nam se ono, \u353?to samo u na\u353?em predo\u269?ivanju ima realitet, reflektira kao ne\u353?to \u353?to postoji izvan nas. \par\pard\par\pard\ql Kao \u353?to prirodna znanost proizvodi idealizam iz realizma, budu\u263?i da prirodne zakone spiritualizira u zakone inteligencije, ili da materijalnome dodaje ono formalno ( 1.), tako itranscendentalna filozofija proizvodi realizam iz idealizma na taj na\u269?in da zakone inteligencije materijalizira u prirodne zakone, ili dia onome formalnome dodaje ono materijalno. \par\pard\par\pard\ql PRVO POGLAVLJE \par\pard\par\pard\ql O PRINCIPU TRANSCENDENTALNOG IDEALIZMA \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 Prvi odsjek \par\pard\par\pardO nu\u382?nosti i kakvo\u263?i najvi\u353?eg principa znanja \par 1.Me\u273?utim, prihva\u263?amo kao hipotezu da u na\u353?em znanju uop\u263?e ima realiteta, pa se pitamo: \u353?to su uvjeti tog realiteta? \u8212? Ima li u na\u353?em znanju zaista realiteta, zavisit \u263?e od toga da li se ti najprije izvedeni uvjeti kasnije zaista dadu pokazati. \par\pard\par\pard Ako se svako znanje osniva na podudaranju objektivnoga i subjektivnoga (Uvod 1.), onda se cijelo na\u353?e znanje sastoji od sudova koji nisu neposredno istiniti, koji svoj realitet uzimaju od ne\u269?ega drugoga. \par Prosto sastavljanje objektivnoga sa subjektivnim ne udara temelj pravom znanju. I obratno, pravo znanje pretpostavlja sastajanje oipreka, \u269?ije sastajanje mo\u382?e biti samo ne\u353?to posredovano. \par\pard\par\pard U na\u353?em znanju mora, dakle, biti ne\u353?to \u353?to op\u263?enito posreduje i \u353?to je jedini osnov znanja. \par 2.Prihva\u263?a se kao hipoteza da je u na\u353?em znanju neki sistem, tj. da je ono cjelina, koja sebe sama nosi i koja se sla\u382?e u samoj sebi. \u8212? Skeptik pori\u269?e tu pretpostavku, kao i prvu, a ona se, kao i ona prva, dade dokazati samo samim \u269?inom . \u8226?\u8212? A \u353?to bi bilo kad bi i na\u353?e znanje, kad bi cijela na\u353?a priroda u sebi samoj bila protivurje\u269?na? \u8212? Dakle, samo ako pretpostavimo da je na\u353?e znanje neka izvorna cjelina, \u269?iji nacrt ima da bude sistem filozofije, onda se prethodno opet pitamo za uvjete te cjeline. \par\pard\par\pard\ql 3 \u8212? Sistem transcendentalnog idealizma 33 \par\pard\par\pard Kako svaki pravi sistem (kao npr. sistem gra\u273?evine svijeta) osnov svog opstojanja moira imati u sebi samome, tako princip znanja, aiko ima neki njegov si stem, mora le\u382?ati unutar njega samoga. \par 3.Taj princip mo\u382?e biti samo jedan. Jer, svaka je istina apsolutno jednaka sebi. Zacijelo mo\u382?e da bude stupnjeva vjerojatnosti, istina nema stupnjeva; \u353?to je istinito, jednako je istinito. \u8212? No da bi istina svih sudova znanja bila apsolutno jednaka, to je nemogu\u263?e ako oni svoju istinu uzimaju od razli\u269?nih principa (\u269?lanova posredovanja), dakle u svakom znanju mora biti samo jedan princip (koji posreduje). \par\pard\par\pard 4.Taj je princip posredno ili indirektno princip svake znanosti, ali neposredno i direktno samo princip znanosti svega znanja ili transcendentalne filozofije. \par Zadatak da postavimo znanost znanja, tj. takvu koja ono subjektivno \u269?ini onim prvim i najvi\u353?im nagoni nas, dakle, neposredno na neki najvi\u353?i princip svakog znanja. \par\pard\par\pard\ql Svi prigovori protiv takvog apsolutno najvi\u353?eg principa znanja prosje\u269?ni su ve\u263? pojmom transcendentalne \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 filozofije. Svi ti prigovori potje\u269?u samo otuda \u353?to se ne vidi ograni\u269?enost prvog zadatka te znanosti, koja odmah na po\u269?etku apstrahira od svega objektivnoga a zadr\u382?ava u vidu samo ono subjektivno. \par\pard\par\pard\ql O nekom apsolutnom principu bitka nema ni govora, jer protiv takvoga vrijede svi oni prigovori, nego o apsolutnom principu znanja. \par\pard\par\pard\ql No sada je o\u269?ito da uop\u263?e nikada ne bi moglo do\u263?i do nekog znanja, \u269?ak ni dt> pojedina\u269?noga, kad ne bi bilo apsolutne granice znanja \u8212? ne\u353?to \u353?to nas, \u269?ak da ga i nismo svjesni, u znanju apsolutno sputava i ve\u382?e, i \u353?to nam, dok mi znamo, i ne postaje objektom, upravo zato \u353?to je princip svakog znanja. \par\pard\par\pard Transcendentalni filozof ne pita: koji posljednji osnov na\u353?eg znanja le\u382?i izvan njega? nego: \u353?to je ono posljeduje u samom na\u353?em znanju iz \u269?ega mi ne mo\u382?emo iza\u263?i? \u8212? On tra\u382?i princip znanja unutar znanja (taj je princip, dakle, sm ne\u353?to \u353?to se mo\u382?e znati). \par Tvrdnja da ima neki najvi\u353?i princip znanja nije kao ona da ima neki apsolutni princip bitka, nije pozitivna, nego negativna tvrdnja koja ograni\u269?ava i u kojoj le\u382?i samo toliko: ima ne\u353?to posljednje od kojega po\u269?inje svako znanje, a s onu stranu toga nema znanja. \par Budu\u263?i da transcendentalni filozof (Uv. 1.) sebi svagdje \u269?ini objektom ono subjektivno, zato on samo tvrdi da je subjektivno, tj. da za nas ima neko prvo znanje; ima li, apstrahirano od nas, s onu stranu tog prvog znanja uop\u263?e jo\u353? ne\u353?to, za to on prethodno ne mari i o tome mora da odlu\u269?i ono \u353?to kasnije slijedi. \par To prvo znanje za nas je dakle bez sumnje znanje o nama samima ili samosvijest. Kad idealist to znanje u\u269?ini principom filozofije, onda je to primjereno ograni\u269?enosti njegova cijelog zadatka koji osim onoga subjektivnoga u znanjiu nenia ni\u353?ta za objekt. \u8212?- Da je samosvijest \u269?vrsta taoka za koju je za nas vezano sve, za to nije potreban dokaz. \u8212? No da bi ta samosvijest mogla biti samo modifikacija jednog vi\u353?eg bitka \u8212? (mo\u382?da jedne vi\u353?e svijesti, a ova jedne jo\u353? vi\u353?e i tako dalje u beskona\u269?nost) \u8212? jednom rije\u269?ju, da bi jo\u353? i samosvijest mogla biti uop\u263?e ne\u353?to razja\u353?njivo, razja\u353?njivo iz ne\u269?ega o \u269?emu mi ni\u353?ta ne mo\u382?emo znati, jer se upravo tek pomo\u263?u samosvijesti pravi cijela sinteza na\u353?eg znanja \u8212? to se nas kao transcendentalnih filozofa ni\u353?ta ne ti\u269?e; jer samosvijest za nas nije neka vrsta bitka, nego jedna vrsta znanja, i to najvi\u353?a i krajnja lcoja uop\u263?e opstoji za nas. \par\pard\par\pard\ql \u268?ak se \u8212? da idemo jo\u353? dalje \u8212? dade dokazati, a dijelom je gore (Uv. 1.) ve\u263? dokazano da mi, sve aleo se ono objektivno hotimi\u269?no postavi IkaO' prvo, ipak nikada ne izlazimo iz samosvijesti. Mi onda u svojim \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 razja\u353?njavanjima ili bivamo natjerani natrag u beskona\u269?nost, od obrazlo\u382?enoga k razlogu, ili moramo hotimi\u269?no prekinuti niz, \u8212? na taj na\u269?in da prihvatimo ne\u353?to apsolutno, \u353?to je sebi saino uzrok i u\u269?inak \u8212? subjekt i objekt, a kako je to iskonski mogu\u263?e samo pomo\u263?u samosvijesti, \u8212? na taj na\u263?in da opet samosvijest postavimo kao ono prvo; to se doga\u273?a u prirodnoj znanosti za koju bitalk isto tato nije prvobitan kao ni za transcendentalnu filozofiju (v. Entwurf eines Systems der Naturphilosophie \u8212? Nacrt sistema prirodne filozofije, str. 5.) i koja jedini realitet stavlja u ono apsolutno koje je uzrok i u\u269?inak samoga sebe \u8212? u apsolutni identitet subjektivnoga i objektivnoga, koji mi nazivamo prirodom i koji u najvi\u353?oj potenciji opet nije ni\u353?ta drugo nego samosvijest. \par\pard\par\pard\ql Dogmatizam, kojemu je bitak ono prvobitno, mo\u382?e uop\u263?e da razja\u353?njava samo pomo\u263?u beskona\u269?nog regresa; jer niz uzroka i u\u269?inaka, po kojemu te\u269?e njegovo razja\u353?njavanje, mogao bi se zavr\u353?iti samo ne\u269?im \u353?to je ujedno uzroik i u\u269?inak samoga sebe; ali upravo time pretvorio bi se u prirodnu znanost koja se u svojoj dovr\u353?enosti i sama opet vra\u263?a na princip transcendental nog idealizma. (Konzekventni dogmatizam egzistira samo u ispinozizmu; ali s druge strane spinozizam mo\u382?e kao realan sistem dalje opstojati samo kao prirodna znanost, \u269?iji posljednji rezultat opet postaje principom transcendentalne filozofije.) \par\pard\par\pard Iz svega toga o\u269?igledno je da samosvijest ome\u273?uje i na\u353?e znanje kojemu je horizont pro\u353?iren do beskona\u269?nosti, i da u svakom pravcu ostaje ono najvi\u353?e. Za sada\u353?nju svrhu, me\u273?utim, nisu potrebne ove dalekose\u382?ne misli, nego samo refleksija o smislu na\u353?eg prvog zadatka. \u8212? Svatko \u263?e bez sumnje prihvatiti da je umovanje koje slijedi razumljivo i evidentno. \par Meni je, prije svega, samo do' toga da u samo svoje znanje unesem neki sistem i da nnutar samog znanja potra\u382?im ono \u269?ime je odre\u273?eno svako pojedino znanje. \u8212? No ono \u269?ime je u mom znanju odre\u273?eno sve bez sumnje je znanje o meni samome. \u8212? Kako ja svoje znanje ho\u263?u da obrazlo\u382?im samo u njemu samome, ja sebe dalje pitam za posljednji razlog onog prvog znanja (samosvijesti) 'koji, ako takvoga ima, nu\u382?no mora le\u382?ati izvan znanja. Samosvijest je svijetla ta\u269?ka u cijelom sistemu znanja, ali ona svijetli samo prema unaprijed, ne prema natrag. \u8212? Sve ako se i dopusti da je ta samosvijest jsamo modifikacija nekog od nje nezavisnog bitka, \u353?to dakako nikakva filozofija ne mo\u382?e u\u269?initi shvatljivim, za mene ona sada nije nikalkva vrsta bitka, nego vrsta znanja i samo u tom kvalitetu promatram je ovdje. Po ograni\u269?enosti mog zadatka, koja me \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 do beskona\u269?nosti unatrag zatvara u krug znanja, postaje mi samosvijest ne\u269?im samostalnim i apsolutnim principom \u8212? ne svakog bitka, nego svakog znanja, jer svako znanje (ne san moje) mora po\u263?i od nije. \u8212? Da je znanje uop\u263?e, da je naro\u269?ito ovo prvo znanje zavisno od neke egzistencije koja je od njega nezavisna, to jo\u353? ni jedan dogmatik nije dokazao. Dosada je isto tako mogu\u263?e da je svaka egzistencija samo modifikacija znanja, kao \u353?to je mogu\u263?e i to da je svako znanje samo modifikacija egzistencije. \u8212? No posve apstrahirano od toga, posve bez obzira na to da li je uop\u263?e ono, \u353?to je nu\u382?no, egzistencija, a znanje samo akcidencija egzistencije \u8212? za na\u353?u znanost postaje znanje samostalno upravo time \u353?to ga uzimamo na razmatranje prosto onako kako je osnovano u samome sebi, tj. ukoliko je prosto subjektivno. \par\pard\par\pard\qj Da li je znanje apsolutno samostalno, mo\u382?e ostati nerije\u353?eno sve dotle dok se pomo\u263?u same znanosti ne rije\u353?i mo\u382?e li se pomi\u353?ljati ne\u353?to \u353?to se ne da izvesti iz samog tog znanja. \par\pard\par\pard\ql Samom zadatku ili, naprotiv, odre\u273?enja zadatka dogmaitik ni\u353?ta ne mo\u382?e prigovoriti, ve\u263? zato \u353?to ja svoj zadatak mogu posve hotimice ograni\u269?iti, ali ga samo ne mogu hotimice pro\u353?iriti na ne\u353?to \u353?to nikada, kao \u353?to se to unaprijed dade uvidjeti, ne mo\u382?e pasti u sferu mog znanja, kao posljednji osnov znanja izvan znanja. \u8212? Jedini je mogu\u263?i prigovor tome da tako odre\u273?eni zadatak nije zadatak filozofije, da njegovo rje\u353?enje nije filozofija. \par\pard\par\pard \u352?to je, pak, filozofija, to je upravo ono dosada nerije\u353?eno pitanje \u269?iji odgovor mo\u382?e biti samo rezultat same filozofije. Da je rije\u353?en je zadatka filozofija, na to se mo\u382?e odgovoriti samo samim djelom, na taj na\u269?in da se, s tim zadatkom, ujedno rije\u353?e svi oni problemi koji su se odvajkada nastojali rije\u353?ili u filozofiji. \par Mi. me\u273?utim, tvrdimo s istiim pravom, s kojim dog matik tvrdi ono protivno, da je ono \u353?to se dosada razumijevalo pod filozofijom mogu\u263?e samo kao znanost znanja, a za objekt ima ne bitak, nego znanje; prema tome njezin princip tako\u273?er ne mo\u382?e biti princip bitka, nego samo princip znanja. \u8212? Da li treba da bi se od znanja do\u353?lo do bitka, iz znanja koje se isprva prihvatilo kao samostalno samo u svrhu na\u353?e znanosti, izvesti sve ono objektivno i da se znanje podigne do apsolutne samostalnosti, da li \u263?e to nama sigurnije po\u263?i za rukom nego dogmatiku opre\u269?ni poku\u353?aj da iz bitka, koji je prihva\u263?en kao samostalan, proizvede znanje, o tome mora odlu\u269?iti ono \u353?to slijedi. \par\pard\par\pard\ql 5. Da se ovim prvim zadatkom na\u353?e znanosti poku\u353?a mo\u382?e li se od znanja, kao takvoga (ukoliko je ono \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 akt), na\u263?i neki prijelaz k onome objektivnome u njemu (koje nije akt, nego bitak, opstojanje), \u8212? ve\u263? tim zadatkom znanje je postavljeno kao samostalno; a samom zadatku ne da se prije eksperimenta ni\u353?ta prigovoriti. \par\pard\par\pard Dakle, samim tim zadatkom ujedno je postavljeno da znanje ima u sebi samome apsolutan princip, a taj princip koji le\u382?i unutar samog znanja treba ujedno da bude princip transcendentalne filozofije kao znanosti. \par Svaka je znanost cjelokupnost na\u269?ela pod odre\u273?enom formom. Ako bi, dakle, onim principom imao biti obrazlo\u382?en cijeli sistem znanosti, onda on mora odre\u273?ivati ne samo sadr\u382?aj nego i formu te znanosti. \par Op\u263?enito se prihva\u263?a da filozofiji pripada osebujna forma koja se naziva sistemati\u269?nom. Pretpostaviti tu formu neizvedenu, mo\u382?e se u drugim znanostima, koje ve\u263? pretpostavljaju znanost znanosti, ali ne u samoj ovoj znanosti koja ima za objekt upravo mogu\u263?nost jedne takve znanosti uop\u263?e. \par\pard\par\pard\ql \u352?to je znanstvena forma uop\u263?e i kakvo joj je postanje? Na to se pitanje pomo\u263?u nauke o znanosti mora odgovoriti za sve druge znanosti. \u8212? No ta nauka o znanosti sama je ve\u263? znanost, dakle bila bi potrebna nau ka o znanosti nauke o znanosti, ali bi \u269?ak i ova opet bila znanost i tako u beskona\u269?nost. \u8212? Pitamo se kako se dade razjasniti taj krug, jer je o\u269?igledno nerazrje\u353?iv? \par\pard\par\pard\ql Taj za znanost neizbje\u382?ivi (krug ne da se razjasniti, ako iskonski nema svoje sijelo u samom znanju (objektu znanosti), naime tako da iskonski sadr\u382?aj znanja pretpostavlja iskonsku formu, i obratno iskonska forma znanja njegov iskonski sadr\u382?aj, pa da oboje bude uzajamno uvjetovano. \u8212? U tu svrhu morala bi se, dakle, u samoj inteligenciji na\u263?i ta\u269?lka gdje, jednim te istim nedjeljivim aktom najiiskonskijeg znanja, nastaju istodobno sadr\u382?aj i forma. \u8212? Zadatak da se na\u273?e ta ta\u269?ka morao bi biti identi\u269?an s ovim: da se na\u273?e princip svakog znanja. \par\pard\par\pard\ql Princip filozofije mora, dakle, biti takav princip u u kojemu je sadr\u382?.aj uvjetovan formom, a forma opet sadr\u382?ajem, ali ne da jedno pretpostavlja drugo, nego da se oboje me\u273?usobno pretpostavljaju. \u8212? Protiv nekog prvog principa filozofije argumentiralo se, izme\u273?u ostaloga, i na ovaj na\u269?in: Princip filozofije mora se dati izraziti u nekom na\u269?elu: to na\u269?elo ne bi, bez sumnje, imalo biti samo formalno, nego materijalno na\u269?elo. No svaki stav \u8212? sadr\u382?aj njegov mo\u382?e biti kakav mu drago \u8212? stoji pod zakonima logike. Tako svako materijalno na\u269?elo prosto time \u353?to je takvo, pretpostavlja vi\u353?a na\u269?ela, na\u269?ela logike. \u8212? Za tu argumentaciju ne \par\pard\par\pard\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 treba ni\u353?ta, osim da se ona preokrene. Neka se zamisli kakav formalan stav, npr. A = A kao najvi\u353?i. Ono \u353?to je na tom stavu logi\u269?ko samo je forma identiteta izme\u273?u A i A; ali otkud mi dolazi sam A? Ako A jest onda je on jednak samome sebi; ali otkud je on? Na to se pitanje, bez sumnje, ne da odgovoriti na osnovu samog toga stava, nego samo na osnovu nekoga vi\u353?ega. Analiza A = A pretpostavlja sintezu A. Prema tome je o\u269?i gledno da se ne mo\u382?e pomi\u353?ljati nikakav formalni princip, a da se ne pretpostavlja materijalni, niti materijalni, a da se ne pretpostavlja formalni princip. \par Iz tog kruga da svaka forma pretpostavlja neki sadr\u382?aj, a svaki sadr\u382?aj neku formu, nikako se ne da iza \u263?i ako se ne na\u273?e neko na\u269?elo u kojemu stu forma pomo\u263?u sadr\u382?aja, a sadr\u382?aj pomo\u263?u forme me\u273?usobno uvjetovani i omogu\u263?eni. \par\pard\par\pard\ql Prva pogre\u353?na pretpostavka onog argumenta jest, dakle, pretpostavka na\u269?ela logike kao neuvjetovanih, tj. koja se ne daju izvesti iz vi\u353?ih stavova. \u8212? No sada nam logi\u269?ka na\u269?ela nastaju prosto na taj na\u269?in \u353?to mi ono \u353?to je u drugima prosto forma smo opet \u269?inimo sadr\u382?ajem stavova; dakle logika mo\u382?e uop\u263?e nastati samo apstrakcijom od izvjesnih stavova. Ako ona nastaje na znanstven na\u269?in, onda mo\u382?e nastati samo pomo\u263?u apstrakcije od najvi\u353?ih na\u269?ela znanja, a kako ova kao na\u269?ela ve\u263? sama opet pretpostavljaju logi\u269?ku formu, zato moraju biti od takve vrste da se u njima oboje, forma i sadr\u382?aj, me\u273?usobno uvjetuju i da jedno dovodi drugo. \par\pard\par\pard\ql No ta se apstrakcija ipak ne mo\u382?e napraviti prije nego \u353?to su postavljena ta najvi\u353?a na\u269?ela znanja, prije nego \u353?to je stvorena sama nauka o znanosti. Taj novi krug, da bi nauka o znanosti i istodobno morala udariti temelj logici, a da bi se ipak imala stvoriti prema zakonima logike, nalazi isto rje\u353?enje kao onaj koji smo malo prije pokazali. Budu\u263?i da su u najvi\u353?im na\u269?elima znanja forma i sadr\u382?aj me\u273?usobno uvjetovani, zato znanost znanja istodobno mora biti zakon i najpotpunije izvr\u353?enje znanstvene forme i apsolutno autonomna kako prema formi, tako i prema sadr\u382?aju. Drugi odsjek \par\pard\par\pard\ql Dedukcija samog principa \par\pard\par\pard Mi govorimo o dedukciji najvi\u353?eg principa. Ne mo\u382?e biti govora o tome da se princip izvede iz jednoga vi \u353?ega, uop\u263?e ne o nekom dokazu njegova sadr\u382?aja. Dokaz se mo\u382?e odnositi samo na dignitet tog principa, ili na ito da se doka\u382?e da je on najvi\u353?i i da nosi na sebi sve one karaktere koji takvom principu pripadaju. \parTa se dedukcija mo\u382?e izvr\u353?iti na veoma razli\u269?an na\u269?in. Mi biramo onaj koji nam, budu\u263?i da je najlak\u353?i, \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 ujedno daje da najneposrednije vidimo pravi smisao principa. \par\pard\par\pard 1. Da je uop\u263?e mogu\u263?e neko znanje \u8212? ne ovo ili ono odre\u273?eno, nego koje god, bar znanje o neznanju, to \u269?ak skeptik priznaje. Ako \u353?to znamo, onda je to znanje ili uvjetovano ili neuvjetovano. \u8212? Uvjetovano? \u8212? onda ga znamo Samo zato za\u353?to je iskop\u269?ano s ne\u269?im neuvjetovanim. Tako mi, u svakom slu\u269?aju, dolazimo Tlo nekog neuvjetovanog znanja. (Da u na\u353?em znanju mora biti ne\u353?to \u353?to mi ne znamo na osnovu ne\u269?ega jo\u353? vi\u353?ega, dokazano je ve\u263? u preda\u353?nj em odsjeku.) \par Pita se samo \u353?to se bezuvjetno zna. \par\pard\par\pard\ql 2. Bezuvjetno znam samo ono o \u269?emu je znanje uvjetovano samo onim subjektivnim, a ne ne\u269?im objektivnim. \u8212? Sada tvrdimo da je samo takvo znanje koje je izra\u382?eno u identi\u269?nim stavovima uvjetovano onim subjektivnim. Jer, u sudu A = A posve apstrahiramo od sadr\u382?aja subjekta A. Ima li A uop\u263?e realiteta ili ne, to je za ovo znanje sasvim sporedno. Ako se, dakle, posve apstrahira od realiteta subjekta, onda se A promatra samo utoliko ukoliko se postavlja u nas, ukoliko ga mi predo\u269?ujemo. Odgovara li toj predod\u382?bi ne\u353?to izvan nas, to se i ne pita. Taj je stav evidentan i izvjestan, posve bez obzira na to da li je A ne\u353?to zaista egzistentno, ili samo umi\u353?ljeno, ili \u269?ak ne\u353?to nemogu\u263?e. Jer, stav kazuje samo toliko: kad ja mislim A, onda ne mislim ni\u353?ta drugo nego A. Dakle, znanje u tom stavu uvjetovano je samo mojim mi\u353?ljenjem (onim subjektivnim), tj. prema razja\u353?njenju orno jje neuvjetovano. \par\pard\par\pard\ql 3. No u svakom se znanju pomi\u353?lja ne\u353?to objektivno \u353?to se podudara sa subjektivnim. Me\u273?utim, u stavu A = A nema takvog podudaranja. Dalkle, svako iskonsko znanje nadilazi identitet mi\u353?ljenja, a i sam stav A A mora pretpostaviti takvo znanje. \u8212? Misle\u263?i A, ja ga, dakako, mislim kao A; ali kako ja dolazim do toga da mislim A? Ako je to slobodno stvoreni pojam, onda on ne udara temelj nikakvom znanju; ako je to s osje\u263?ajem nu\u382?nosti nastali pojam, mora on imati objektivan realitet. \par\pard\par\pard Ako se, dakle, svi stavovi u kojima subjekt i predikat nisu posredovani samo identitetom mi\u353?ljenja, nego ne\u269?im \u353?to je heterogeno od mi\u353?ljenja, razli\u269?ito od nje ga, zovu sinteti\u269?ni, onda se na\u353?e znanje sastoji od samih sinteti\u269?nih stavova i samo je u takvima zbiljsko znanje, tj. takvo koje svoj objekt ima izvan sebe. \par 4. No sinteti\u269?ni stavovi nisu neuvjetovani \u8212? izvjesni sami po sebi, jer to su samo identi\u269?ni ili analiti\u269?ni (2.). Ako, dakle, u sinteti\u269?nim stavovima \u8212? a time u cijelom na\u353?em znanju \u8212? treba da ima izvjesnosti, onda \par\pard\par\pard\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 se oni moraju svesti na ne\u353?to bezuvjetno izvjesno, tj. na identitet mi\u353?ljenja uop\u263?e, ali to sebi protivurje\u269?i. \par 5. To bi se protivurje\u269?je dalo rije\u353?iti samo na taj na\u269?in da se nade ta\u269?ka u kojoj su ono identi\u269?no i sinteti\u269?no jedno, ili kakav stav koji je, budu\u263?i identi\u269?an, ujedno sinteti\u269?an, a budu\u263?i sinteti\u269?an ujedno identi\u269?an. \par Kako mi u pogledu takvih stavova u kojima se ne\u353?to posve heterogeno poklapa s ne\u269?im subjektivnim \u8212? (a to se de\u353?ava u svakom sinteti\u269?nom sudu A = A; predikat, pojam, reprezentira ovdje uvijek ono subjektivno, subjekt ono objektivno), mo\u382?emo do\u263?i do izvjesnosti, to se ne da shvatiti, \par\pard\par\pard a) ako ne\u353?to uop\u263?e nije apsolutno istinito. Jer, kad bi u na\u353?em mi\u353?ljenju bilo beskona\u269?nog regresa od principa do principa, mi bismo, da do\u273?emo do osje\u263?aja one prisile (izvjesnosti, stava), bar nesvjesno morali unatrag prije\u263?i onaj beskona\u269?ni niz sito je o\u269?igledno besmislica. Ako je niz zaista beskona\u269?an, onda se on ni na koji na\u269?in ne mo\u382?e prije\u263?i. Ako nije beskona\u269?an, onda ima ne\u353?to apsolutno-istinito. \u8212? Ako ima ne\u353?to apso lutno-istinito, onda cijelo na\u353?e znanje i svaka pojedina istina u na\u353?em znanju mora biti isprepletena s onom apsolutnom izvjesno\u353?\u263?u; tamni osje\u263?aj te veze proizvodi onaj osje\u263?aj prisile s kojim mi neki stav smatramo istinitim. \u8212? Taj tamni osje\u263?aj treba da ise pomo\u263?u filozofije razrije\u353?i u jasne pojmove, na taj na\u269?in da se polka\u382?e ona veza i njezini glavni me\u273?u\u269?lanovi. \par b) Ono apsolutno-istinito mo\u382?e biti samo neko identi\u269?no znanje; ali kako je svako pravo znanje sinteti\u269?no, to ono apsolutno-istinito, budu\u263?i da je identi\u269?no znanje, mora nu\u382?no opet biti ujedno sinteti\u269?no; dakle ako ima ne\u353?to apsolutno-istinito, onda mora da ima i ta\u269?aka gdje neposredno iz identi\u269?nog znanja proizlazi sinteti\u269?no, a iz sinteti\u269?noga identi\u269?no znanje. \par 6. Da bi se mogao rije\u353?iti zadatak da se na\u273?e takva ta\u269?ka, moramo, bez sumnje, jo\u353? dublje prodrijeti u opreku izme\u273?u identi\u269?nih i sinteti\u269?nih stavova. \par U svakom se istavu me\u273?usobno pore\u273?uju dva pojma, tj. oni se postavljaju ili kao me\u273?usobno jednaki ili kao nejednaki. U identi\u269?nom se stavu smo mi\u353?ljenje pore\u273?uje sa samim sobom. \u8212?\u8226? Sinteti\u269?ni stav, naprotiv, izlazi izvan pukog mi\u353?ljenja. Time \u353?to ja pomi\u353?ljam subjekt stava ne pomi\u353?ljam i predikat, predikat pridolazi subjektu; dakle predmet ovdje nije odre\u273?en naprosto njegovim pomi\u353?ljanjem, on se razmatra kao realan, jer je realno upravo ono \u353?to se ne mo\u382?e stvoriti pukim mi\u353?ljenjem. \par\pard\par\pard\qc Ako je, dakle, identi\u269?an stav onaj u kojiemu se pojam pore\u273?uje samo s pojmom, a sinteti\u269?an onaj u kojemu se pojam pore\u273?uje s predmetom koji je razli\u269?it \par\pard\par\pard\ql \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 od njega, onda zadatak da se na\u273?e ta\u269?ka gdje je identi\u269?no znanje ujedno sinteti\u269?no zna\u269?i ovo: da se na\u273?e ta\u269?ka gdje su objekt i njegov pojam, predmet i njegova predod\u382?ba iskonski, apsolutno i bez ikakvog posredovanja jedno. \par\pard\par\pard\ql Da je taj zadatak identi\u269?an s onim da se na\u273?e princip svakog znanja, dade se jo\u353? kra\u263?e prikazati. \u8212? Kako se predmet i predod\u382?ba mogu podudarati, to je upravo nerazja\u353?njivo, ako u samom znanju nema ta\u269?ke gdje su oboje iskonski jedno \u8212? ili gdje je najpotpuniji ideti titet bitka i predo\u269?ivanja. \par\pard\par\pard\ql 7.Kako je predod\u382?ba ono subjektivno, a bitak onu objektivno, to zadatak, najtaenije odre\u273?en, zna\u269?i toliko: da se na\u273?e ta\u269?ka gdje su subjekt i objekt neposredno jedno. \par\pard\par\pard\ql 8.Tim sve bli\u382?im ograni\u269?avanjem zadatka on kao da je i rije\u353?en. \u8212? Onaj neposredni identitet subjekta i objekta mo\u382?e egzistirati samo tamo gdje je predo\u269?e no ujedno ono \u353?to predo\u269?uje, promatrano ujedno ono \u353?to promatra. \u8212? No taj identitet predo\u269?enoga i onoga \u353?to predo\u269?uje samo je u samosvijesti; taiko je tra\u382?ena ta\u269?ka na\u273?ena u samosvijesti. \par\pard\par\pard\ql Razja\u353?njenja \par\pard\par\pard a) Ako se sada osvrnemo na na\u269?elo identiteta A A, onda nalazimo da smo neposredno iz njega mogli izvesti svoj princip. \u8212? U 'svakom identi\u269?nom stavu pore\u273?uje se, kako se tvrdilo, mi\u353?ljenje sa samim sobom \u353?to se, bez sumn je, doga\u273?a pomo\u263?u nekog misaonog akta. Stav A = A pretpostavlja, dakle, neko mi\u353?ljenje koje neposredno sebi samome postaje objektom; ali takav misaoni akt koji samome sebi postaje objektom opstoji samo u samosvijesti. Kalko se iz jednog stava logike, prosto kao takvoga, mo\u382?e izvu\u263?i ne\u353?to realno, to se, dakako, ne da uvidjeti, ali zacijelo to kako se refleksi join na akt mi\u353?ljenja u tom stavu mo\u382?e na\u263?i ne\u353?to realno, npr. kategorije u logi\u269?kim funkcijama suda i tako u svakom identi\u269?nom stavu akt samosvijesti. \par b) Da su u samosvijesti subjekt i objekt mi\u353?ljenja jedno, to svakome mo\u382?e postati jasno samo pomo\u263?u samog akta sam osvijesti. Za to je potrebno da se taj akt istodobno poduzme i da se u tom aktu opet reflektira na sebe. \u8212? Samosvijest je onaj akt, kojim ono \u353?to misli, postaje sebi neposredno objektom, i obratno, taj akt, i nikakav drugi, jest samosvijest. Taj je akt apsolutno\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 j\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 slobodna radnja na koju \u269?ovjek mo\u382?e biti naveden, ali ne prisiljen. \u8212? Vje\u353?tina da \u269?ovjek isebe promatra u tom aktu, da sebe razlikuje kao pomi\u353?ljeno i kao misle\u263?e i da sebe u tom razlikovanju priznaje kao identi\u269?noga, nadalje se stalno pretpostavlja. \par\pard\par\pard \ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 c)Samosvijest je akt, ali pomo\u263?u svakog akta za nas nastaje ne\u353?to. \u8212? Svako je mi\u353?ljenje akt, a svako odre\u273?eno mi\u353?ljenje odre\u273?en akt; ali svakim takvim odre\u273?enim mi\u353?ljenjem nastaje za nas odre\u273?en pojam. Pojam nije ni\u353?ta drugo nego sam akt mi\u353?ljenja, a apstrahiran od tog akta on nije ni\u353?ta. Aktom samosvijesti mora nam tako\u273?er nastati neki pojam, a taj nije nikakav drugi nego pojam jastva. Budu\u263?i da ja sebi pomo\u263?u samosvijesti postajem objektom, nastaje za mene pojam jastva, i obratno, pojam jastva samo je pojam o tome kako ja sam sebi postajem objektom. \par d)Pojam jastva nastaje pomo\u263?u akta samosvijesti, dakle izvan tog akta ja nije ni\u353?ta, cijeli njegov realitet osniva se samo na tom aiktu i sam nije ni\u353?ta nego taj akt. Dakle, ja se mo\u382?e predo\u269?iti samo kao akt uop\u263?e i nije ina\u269?e ni\u353?ta. \u8212? Nije li vanjiski objekt ni\u353?ta razli\u269?ito od njegova pojma, jesu li i ovdje pojam i objekt jedno, pitanje je koje se tek mora rije\u353?iti; ali da su pojam jastva, tj. akt kojim mi\u353?ljenje sebi uop\u263?e postaje objektom, i sam ja (objekt) apsolutno jedno, za to nije poIreban dokaz, jer ja izvan tog akta o\u269?igledno nije ni\u353?ta pa opstoji uop\u263?e samo u tom aktu. \par\pard\par\pard\ql To je, dakle, onaj iskonski identitet mi\u353?ljenja i objekta, pojavljivanja i bitka, identitet koji smo mi traj \u382?ili, a koji ina\u269?e nigdje ne nalazimo. Jastva i nema prije onog akta kojim mi\u353?ljenje sebi samome postaje ob jek tom, dakle ono samo nije ni\u353?ta drugo nego mi\u353?ljenje koje sebi postaje objektom, a prema tome apsolutno ni\u353?ta izvan mi\u353?ljenja. -\u8212? Sito mnogima u jastvu ostaje skriven taj identitet pomi\u353?ljan ja i nastajanja ima svoj razlog samo u tome \u353?to oni akt samosvijesti niti mogu slobodno izvr\u353?iti, niti reflektirati na ono \u353?to u tom aktu nastaje. \u8212? U pogledu prvoga treba primijetiti da mi samosvijest kao akt dobro razlikujemo od prosto empirijske svijesti. \u352?to op\u263?enito nazivamo svije\u353?\u263?u, ne\u353?to je to se odvija naprosto u predod\u382?bama objekata i \u353?to u mijeni predod\u382?aba odr\u382?ava identitet, dakle ne\u353?to naprosto empirijske vrste, zato \u353?to sam tako svjestan samoga sebe, ali samo kao takva koji sebi ne\u353?to predo\u269?uje. \u8212? No akt o kojemu je ovdje govor jest takav da ja pomo\u263?u njega ne postajem svjestan sebe s ovim ili onim odre\u273?enjem, nego iskonski, a ova se svijest u opreci prema empirijskoj zove \u269?ista svijest ili samosvijest. \par\pard\par\pard\ql Geneza tih dviju vrsta svijesti dade se razjasniti jo\u353? ovako: Neka se \u269?ovjek posve prepusti nehoti\u269?noj sukcesiji predod\u382?aba, ipak \u263?e se te predod\u382?be, koliko god one bile raznolike i razli\u269?ite, pokazati\ul0\nosupersub\cf2\f3\fs18 1\ul0\nosupersub\cf1\f2\fs24 kao pripadne jednom identi\u269?nom subjektu. Reflekt