ENES KIEVI HAVINO PREKLINJANJE

Zlo je skoro uvijek bezrazlono. U njemu ne moe postojati bilo kakav katarziki proces, ak ni u ini osvete, jer se inovi zla stalno umnoavaju i nadovezuju jedan na drugog, gubedi na taj nain svoju prvobitnu smislenost. Silovanje je za enu najvede zlo. in spolnog ugnjetavanja slama ovjeka i rui mu iluziju perspektive. On je svojevrsni stroj za drobljenje, najsurovije, najbestijalnije i najbezobzirnije sredstvo manipulacije u kojem individualna tragika nerijetko postaje dio kolektivne tragedije, iskljuujudi njegov pojedinani, izolirani karakter i individualno odreenje rtve. Nisu rijetki, meutim, ni oni momenti u kojima se silovanje vrada u okvire individualnog iskustva i postaje lino psihiko iskuenje povezano s pitanjem kako ivjeti sa preivljenim iskustvom. Ukoliko se to treba shvatiti kao igra kunje, u kojoj ena ostaje razapeta izmeu vlastite tragedije i vjere u Boga, koji nimalo sluajno nije mukog roda, onda nije za uenje ni infiltriranje mase u krugove ateista. U tom sluaju, barem molitve ne odzvanjaju suludo kao neartikulisani zvuci. Isti sluaj nalazimo ovaploden i u stihovima Enesa Kievida u pjesmi Havino preklinjanje. Tipian in seksualne objektifikacije rekli bi laici. No, da li silovanje ikada moe biti tipino? Oslanjajudi se na tzv. ginokritiku, utemeljiteljice Elaine Showolter, koja de svu svoju kritiku panju usmjeriti ka enskim likovima u mukim knjievnim djelima, ka skrivenoj tradiciji enskog pisanja i kontrastu izmeu enskog i mukog glasa, enski lirski subjekt u Kievidevoj ispovijednoj pjesmi obraunava se sa svim tabuima jednog tradicionalnog drutva: od konvencije braka, nametnutog seksualnog odnosa, pa sve do pobaaja. Radi se o trima dominirajudim temama feministikih tekstova, ali u Havinom preklinjanju te enske i radikalne tabu teme nisu nimalo ublaene. tavie, obraujudi ih u formi ispovijednih stihova enskog lirskog ja, dovedene su do nivoa nesnoljivosti i takvog paradoksa u kojem enski lirski subjekt budi svoje skrivene i zatomljene elje, odbijajudi slijediti tradicionalno nametnuta pravila i pokoravati se kanonima. Ona se ujedno suprotstavlja i postavkama na kojima je utemeljen tzv. pro-life feminizam, koji se protivi praksi abortusa, nasilnog ina od kojeg, prema shvatanju pro-life feministkinja, profitira drutvo u cjelini, na raun traumatizirane i obogaljene ene:

Molila sam Te da me bar naas lii

nadzora muitelja mojih, kako bih sama sebi

utrobu noktima iskopala.1

Ova knjievna tvorevina tako postaje mala pripovjedaka cjelina koja funkcionira kao ispovijedna pria zrele ene sukobljene izmeu drutveno nametnutog ponaanja i drutveno neprihvatljivog seksualnog odnosa. Iz tog razloga, ona moe funkcionisati i u kontekstu ginokritikog projekta podizanja svijesti, pokazujudi kako je konstruisana enska pozicija u jednom ratovima markiranom drutvu, ime se ginokritika, kao jedan pojam sa dosta irokim semantikim poljem, transformira u jednostavno prepoznavanje injenice da su ene potlaene i da neto u vezi s tim moraju napraviti. Iako osakadena, ved unaprijed osuena, nitavna, ubijena u ivot i ponos, u naruju sa djetetom kojem ne eli pogledati u oi jer se plai sjaja, odraza i gena, u kojem proklinje svoje meso, ali kojeg se ne moe rijeiti jer de joj onda biti nanovo sueno kao edomorki ili nitavnici koja pljuje na svoju krv, Hava de, kao po historijskom religijskom modelu, ipak sruiti dignitet mukarca i propitati cijelu patrijarhalnu kulturu na elu sa Bogom kao vrhovnim moralitetom takvog poretka. Meutim, ona Svevinjem ne okrede lea, iako njeno stalno ponavljano pitanje: Zato me usliio nisi, Gospode?, vrlo brzo poprima retoriki karakter, to de u nekim dijelovima pjesme rezultirati svjedoanstvom koje je prepuno bijesa i razoarenja. Meutim, roenjem ved unaprijed obiljeenog djeteta, lini bol

1 Kievid, Enes: Poezija / Kajan, Ibrahim: Pjesme. Sarajevo. Svjetlost. 2002. str. 34

nesretne ene preobraava se u iskonski poriv majinstva, a njena ispovijest poprima dimenzije stianog i bogobojaznog jer Hava, uprkos svemu,ostaje odana Gospodaru i u samoj zavrnici svoje ispovijesti:

Daj mi snage, milostivi Boe moj,

podignuti ovo muko dijete, koje niko osim Tebe

sauvao ne bi.2

No, i karakter enskog lirskog subjekta, koji je ved unaprijed predodreen njenom nominacijom, zahtijeva uplitanje feministikog diskursa u pjesniki tekst, doputajudi da tradicionalno definiran enski glas, pasivan i melanholian, bude preputen bolnoj svijesti o posljedicama suoenja i traumatinog psiholokog preivljavanja.3Ime Hava je, naime, rije bogate semantike; ono priziva svetost i uzvienost prve stvorene ene i pramajke ovjeanstva koja je, ba kao i Kievideva junakinja, bila nevina rtva animoziteta i bestijalnosti. Religijski kanoni o prvoj eni predodredili su i njenu potresnu sudbinu, ali i njenu inferiornost u odnosu na mukarca. Pravoshodno, ena je drugorazredna Boija kreacija, odgovorna za protjerivanje ovjeka iz Raja, zbog ega se prema svim Havinim kderkama treba odnositi s mrnjom i prezirom. Ukoliko se tome pridoda i dobro znana sentenca prema kojoj je ena stvorena ne samo od mukarca, ved i za mukarca, onda to njenu egzistenciju u potpunosti ini instrumentalnom, a ne fundamentalnom. Pjesnik se u Preklinjanju vrsto dri ovakvih religijskih kliea, aludirajudi ak i na zabranjeno vode zbog kojeg je Hava popustila strastima i ogrijeila se na nagovor avola:

... Nego su mi jabuku pruali, danonono opipavajui

kako napreduje njihov plod.4

Havina borba za ouvanje vlastitog dostojanstva u dugih devet mjeseci jedna je od jasno vidljivih eksplicitnih feministikih poruka koje raskidaju sa tradicionalnim i steretipnim ulogama ene i koje nastoje uzdrmati ene nesvjesne svojih mogudnosti i svoje jake volje. Naalost, njena bitka, zbog okolnosti u kojima se vodi, ne moe biti dosljedna i nerijetko se kosi sa vlastitom nemodi, naroito u momentima kada ena-majka prieljkuje vlastitu smrt:

Okretala sam glavu od vode, okretala glavu od kruha,

ne bi li se smrt mojim molitvama smilovala.

5

Jo jedna od bitnih postavki feministikih stajalita u Havinom preklinjanju jeste i ratni kontekst u kojem je pjesma ostvarena. Oruani sukobi, naime, ponajvie pogaaju ene, upravo iz tog razloga to je nasilje nad enama jedan od pokuaja da se ouva status quo, odnosno privilegovana i dominantna pozicija mukarca. Prema takvoj jednoj od temeljnih postavki feminizma, silovanje je nita drugo do sredstvo zastraivanja, degradacije, ponienja, diskriminacije, kanjavanja, unitenja ili kontrole nad rtvom.6 Kievideva Hava je reprezent takvih insinuacija, a to isto nasilje je upisano i u tijelo djeteta roenog iz te surovosti i takvo de ostati dovijeka. Pretpostavke radikalnog feminizma, uveliko uoljive i u ginokritici, temelj su ovog Kievidevog pjesnikog ostvarenja i tematiziraju silovanje i ensko ropstvo u kojem je ensko bide, jednostavno, jedno od najbitnijih oruja u ratnim sukobima. Hava, dakle, postaje predmet, sredstvo i barem prividno gubi svoje odreenje kao ovjeka od krvi i mesa.

2Isto, str. 34

3Elbisa Ustamujid: Predgovor knjizi: Kievid, Enes: Poezija / Kajan, Ibrahim: Pjesme. Sarajevo. Svjetlost, 2002. str.

13 4Isto, str. 34

5Isto

6Vranid. Seada. Pred zidom utnje. Zagreb: Antibarbarus. 1996. str.56

No, i jezik njene ispovijesti, u skladu sa injenicom da se radi o pobonoj eni iz naroda, jeste dio feministikog projekta naglaavanja spolne razlike u jeziku koja enama doputa pretvaranje pasivnosti u kreativnost i aktivnost. Pjesnik se, naime, odrie mukog diskursa i progovara enskim glasom, koji namjerno preuzima osobitosti mukog intoniranog diskursa, ali samo zato da bi pokazao kako drutveno nametnute podjele na muki, dominantan i pomalo vulgaran, i enski glas, blag i melanholian, u njegovim stihovima ne vrijede. Zato je Hava ona jedinka iz naroda ije je svjedoanstvo u stilu jednostavnosti i saetosti narodnog govora, ali uoblienog sa tonom otre molitve, koja se granii sa svojevrsnim argonskim izrazom iji je cilj da prodrma i okira itateljsku publiku. Dolazi, dakle, do zamjene karakteristika mukog i enskog glasa, gdje se imaginarni muki diskurs pretvara u pasivnost, a dominirajudu ulogu preuzima pomalo provokativan enski glas, koji se ne ustruava ni da upotrijebi sintagme: sjeme soja pasjeg, iskopati utrobu, butinama zadaviti itd. Najzad, bitno je naglasiti da se ovakvom poezijom ne potkopava globalni enski aktivizam, ved se zapravo samo sprovode temeljne ideje feministike teorije. U svojoj ispovijesti lirska junakinja Hava ima jasno odreenog adresata kojem se obrada. Njene rijei nisu namijenjene mukarcima; ona eli utjecati na ene, gradedi svojevrsni prirunik o preivljavanju u ratnom, mukom svijetu, ija je stvarnost previe dramatina da bi bila u stanju trpjeti bilo kakav vid ideologiziranja.

Jasmin Sarajlid, prof.