Ekoloski-faktori-i-klimatske-promjene

V

TEMA: Ekoloki faktori i klimatske promjene (seminarski rad iz biologije)

www.maturski.orgUvod:

POJAM :EKOLOKI FAKTORI

Pod spoljanjom (ivotnom) sredinom podrazumijeva se kompleks faktora koji djeluju na iva bia na onom mjestu na kome ive. Ti uticaji dolaze od ive i neive prirode u okolini koja okruuje biljke i ivotinje pa se nazivaju spoljanji ili ekoloki faktori.

Osnovne osobine ekolokih faktora su:

djeluju kompleksno (kao cijelina),

neprekidno se mijenjaju u vremenu i prostoru

meusobno su uslovljeni.

Oni se uzajamno uslovljavaju i mjenjaju, tako da je samostalno dejstvo jednog jedinog faktora nemogue. Tako je npr. vlanost vazduha uslovljena njegovom temperaturom. Promjena ekolokih faktora prisutna je i u vremenu (u toku dana i noi, tokom godine) i u prostoru (npr. promjena temperature idui od ekvatora prema polovima).

POJAM :KLIMATSKE PROMJENE

Klimatske promjene ili promjene klime oznaavaju dugotrajne i znaajne promjene prosjenih klimatskih uvjeta na zemlji. Primjeri su ledena doba ili globalno zatopljenje. Pod prosjene klimatske uvjete podrazumijevaju se prosjene temperature, padavine i vjetrovi.

Glavni dio:

PODJELA EKOLOKIH FAKTORA:

Sve ekoloke faktore moemo podijeliti na:

Abiotike: koji predstavljaju fiziko-hemijske uslove sredine ;

Biotike: uticaji koje neki organizam trpi od strane drugih ivih bia ;

Uticaj oveka, s obzirom da je vrlo specifian i znaajan, izdvaja se kao poseban, antropogeni faktor.

Abiotiki ekoloki faktori svrstavaju se u tri grupe :

1. klimatski faktori;

2. edafski faktori

3. orografski faktori

Klimatski faktori odreuju osnovni karakter neke oblasti i obuhvataju:

svjetlost,

temperaturu,

vodu i vlanost,

vazduh,

sunevo zraenje,

vazduna kretanja,odnosno vjetrove

Svaki od spomenutih inilaca ( svjetlost, temperaturu,vazduh vodu i vlanost ) moemo teorijski posmatrati kao vrijednost za sebe,ali praktino znae dio neodvojive cjeline bio-geo sistema unutar kojeg funkcionalna povezanost razliitih elemenata ini najvei domet praktine realizacije kvaliteta sistema.

Suneva svjetlost i toplota

Sunce kao centralna zvijezda sistema u kom ivimo i oko koje se kreu planete,emituju toplotnu energiju(kao posljedicu termonuklearnih pojava pretvaranja vodika u helijum= i svjetlost u svim pravcima.Dio,na ijem se pravcu emitovanja nalazi planeta Zemlja,dolazi do ozonskog sloja u stratosferi gdje opet dio bude upijen dok drugi dostie do troposfere.Iz ovog slijedi da naruavanje sastava ozonskog sloja i troposfere,kao filtera i regulatora toplote na Zemlji, dovodi do poremeaja u koliini i intenzitetu dotoka suneve svjetlosti i toplote do Zemlje.Bilo da ona dolazi u veoj koliini od normalne zbog rupa na ozonskom sloju ili u manjim koiinama zbog pretjerane gustoe vazdunog zastora.Ouvanje uslova unutar kojih se odvija ivot i inilaca koji ivot odreuju,znailo je i znai,sutinsko pitanje postojanja ivota na Zemlji kao planeti.Naglaavajui znaaj Sunca za odvijanje ivota na Zemlji ekolozi su ga nazvali njenim srcem.Ono predstavlja pumpu koja svojom cirkulacijom,kruenje vode u prirodi.Tu ulogu,ulogu pumpe,pokretaa,suneva toplota ima i kod strujanja vazduha.Naime strujanje vazduha je posljedica razliitosti temperatura vazdunih slojeva po vertikaljnoj ravni ili po povrini Zemlje.Usljed obrtanja Zemlje oko svoje ose,jedan put dnevno,zagrijavanju je izloen samo jedan njen dio a hlaenju drugi ( duina dana i noi varira zavisno od udaljenosti mjesta od polova ). To utie na pokretanje vazduha po povrini ali i na njegovo vertikalno strujanje.

Voda

Voda je najzastupljenija i najjednostavnija materija u prirodi ije su fiziko-hemijske osobine ovjeku vrlo poznate a za odravanje ivota vrlo znaajne (gustoa,taka mrnjenja i taka kljuanja,polarnost njenih sastavnih dijelova kiseonika i vodonika,kruni tok u prirodi,kvantitativni odnos agregatnih stanja i dr. )Ukupna koliina vode u prirodi iznosi 1,36 biliona km3 od ega se 97 % vode nalazi u okeanima a 3 % kao slatka voda,ili tanije 97,3 % vode ini morska voda koja pokriva 70 % zemljine povrine.Na polarni led otpada 2,01 % vode,0,58 % se nalazi u kori Zemlje,0,02 % u jezerima i rijekama i 0,001 % je u atmosferi.ovjeku je na raspolaganju svega 0,60 % od ukupne koliine vode ili 41 bilion godinje.

Vazduh

Vazduni omota ili atmosfera predstavlja tanak sloj zraka koji omotava planetu Zemlju.Vazduni omota nazivamo i vazdunim okeanom na ijem se dnu odvija ivot ovjeka.Debljina mu tano nije poznata ali se njegov najvei dio nalazi unutar 90km iznad zemljine mase.Vazduni omota oko Zemlje ne predstavlja ni milioniti dio njene mase.Naunici su izraunali da je teak samo 5 200 biliona tona.Kvalitet i kvantitet vazdunnog omotaa je posljedica dugotrajnih procesa koji su se na Zemlji deavali.Od gustog crnog oblaka visoke temperature,kako je prvobitno izgledao,vazduni omota je postajao fina pokretljiva masa,koja svojim

karakteristikama(teinom,pokretljivou,promjenama temprature i sl.) i dalje mijenja kvalitet ivotne sredine (drobi stijene,nosi mikro estice,oprauje biljke i sl),ali je postao i za ivot upotrebljiv faktor (disanje,letenje i dr. ) te postao sastavni dio ivih organizama.Vazduh snadbijeva ivi svijet kiseonikom za disanje,karbon dioksidom za fotosintezu u zeljenim biljkama,ozonskim slojem kao zaklonom od tetnih zraenja,oborinama koje natapaju zemlju i izoliraju ivot na Zemlji od hladnog svemira.Ono to smo iznijeli kao argument o znaaju iste vode za ivot,moemo iznijeti i za vazduni omota oko zemlju u kom je mogu ivot uz uvjerljiv dokaz da ovjek bez vode moe oko sedam dana a bez vazduha 2-3 minuta.

Edafski faktori su faktori koji obuhvataju fizike, hemijske i bioloke osobine zemljita i stijena na kojima se zemljite razvija.

Orografski faktori obuhvataju osobine reljefa:

nadmorska visina,

nagib terena,

stepen razuenosti reljefa itd.).

Edafski faktori obuhvataju fizika, hemijska i bioloka svojstva zemljita, a isto tako i stijena na kojima se zemljite razvija. Za organizme koji ive u zemlji ovi faktori su od prvorazrednog znaaja, a takoe i za biljke. Biljke se razvijaju i ive na zemljitima, u zemljitima, na povrinama stijena. Zbog toga su ovi faktori veoma znaajni ekoloki inioci. U momentu kada na povrini stijena nema obrazovanog zemljita, njena povrina preuzima ulogu stanita, koje moe da prui minimalne uslove poetnoj fazi rasta i razvoja biljaka. Zbog toga se na povrinama stijena prvo javljaju liajevi i alge. Poto su povrine stijena prvo izloene fizikom raspadanju, na njima se javljaju pukotine koje zatim naseljavaju mahovine. Pukotine se tako ire i predstavljaju pogodno stanite za razvoj drugih biljaka, koje doprinose daljem raspadanju stijena. Tokom vremena na povrinama stijena stvaraju se veoma plitka zemljita. Dok je zemljite veoma plitko (nekoliko mm do nekoliko cm) ono je po osobinama veoma slino stijeni. kasnije postaje sve monije ime se sve vie razlikuje od stijene od koje je nastalo. Zemljita se razlikuju meu sobom po osobinama pa se prema tim razlikama na njima javlja odgovarajua vegetacija. Usled toga zemljite predstavlja jedan od ekolokih faktora koji direkto uslovljava pojavu pojedinih biljaka i njihovih zajednica. Poto zemljita imaju vie osobina, njihov uticaj na vegetaciju ima kompleksan (sloen) karakter. Zbog toga se smatra da zemljite predstavlja kompleks ekolokih faktora.

Osobine zemljita:

Sve osobine zemljita se prije svega mogu podjeliti na:

fizika,

hemijska i

bioloka.

U fizike osobine spadaju mehaniki sastav, struktura, poroznost (upljikavost), vodni, vazduni i toplotni reim, boja itd. Pod mehanikim sastavom se podrazumjeva procentualni sadraj estica razliite veliine (prah, pesak, ljunak, mulj, glina). Struktura je karakter sjedinjenosti zemljita estica u agregate. Hemijska svojstva odnose se i na vrsti deo i na zemljini rastvor. Ukupan hemijski sastav zemljita zavisi od hemijskog sastava svih sfera (hidrosfere, atmosfere, biosfere). U zemljitu se nalaze gotovo svi elementi iz periodnog sistema pri emu se veina njih nalazi u vrlo malim koliinama. Tu spadaju:

organski elementi C, N, O i H;

nemetali S, P, Si i CL

metali Na, K, Ca, Mg, Al, Fe i Mn.

U zemljitu se u najveoj koliini nalaze O i Si, zatim Al i Fe, pa Ca i Mg i najzad K, poslije ega se redaju ostali elementi.Svi se oni ovde nalaze kako u slobodnom, elementarnom stanju tako i u razliitim hemijskim jedinjenjima. Najvei znaaj za ivot biljaka imaju, s jedne strane, soli kalijuma, kalcijuma, magnezijuma i gvoa, a s druge ugljena kiselina i azotna, fosforna i sumporna jedinjenja. Druga, ne manje vana, hemijska osobina zemljita je njegova reakcija. Podloga moe biti kisela, bazna ili neutralna to zavisi od koncentracije jona. Ako je koncentracija H jona vea od koncentracije OH jona, onda je to kisela reakcija (obrnuto je bazna). kada je koncentracija H jona jednaka koncentraciji OH jona onda je neutralna reakcija. Apsorptivna sposobnost zemljita odnosi se na to da ono moe da prima i izvjesno vrijeme zadrava u svom sastavu razliite materije. najaktivnije u tome su najsitnije estice zemlje.Razlikuju se mehanika, fizika, fiziko-hemijska, hemijska i bioloka apsorpcija.

Bioloke osobine zemljita

U zemljitu dominiraju biljni organizmi kako po brojnosti tako i po ulozi koju imaju. To ne znai da uticaj ivotinjskih organizama treba zanemariti, posebno kada se radi o prvim fazama razlaganja organskih materija. Sve biljne organizme, koji se u zemljitu nalaze u cjelini ili djelimino, dijelimo na makroorganizme (makroflora) i mikroorganizme (mikroflora).

Makroflora

Znaaj makroflora u zemljitu ogleda se prije svega u ulozi koju imaju korenovi sistemi. Oni su jedan od glavnih izvora organskih materija i njihova masa daleko prevazilazi masu svih ostalih zemljinih organizama.

Makrofauna

U zemljitu se nalazi i veliki broj ivotinja od kojih ga neke naseljavaju stalno a neke samo privremeno. One svojom aktivnou doprinose odravanju njegove povoljne mrviaste strukture, njegovoj aeraciji (provetravanje) i drenai. Od prestavnika makrofaune zenljita mogu se navesti: glodari, bubojedi, insekti, mokrice, pregljevi, puevi, stonoge, pauci i gliste.

Mikroflora

ine je bakterije, aktinomicete, gljive i alge. Broj bakterija u zemljitu je ogroman, posebno ako je ono plodno. Dijele se na heterotrofne i autotrofne. Aktinomicete ine prelaznu grupu izmeu bakterija i gljiva. One su uglavnom aerobni (ive u ptisustvu O). Imaju vanu ulogu u razlaganju organskih materija pri emu se oslobaaju hranljivi elementi. Poseban znaaj imaju u kruenju azota u zemljitu koji bi bez njih due vreme ostao u nepristupanom obliku, van dometa viih biljaka. Osim toga one u zemljitu lue i antibiotike. Ranije se prvenstveni znaaj za biohemijske procese u zemljitu pripisivao bakterijama, dok je znaaj gljiva bio zanemaren. Danas se zna da je uloga gljiva u kruenju materije veoma velika. Gljive utiu na strukturu zemljita (obezbeuju njegovu stabilnost), usvajanje mineralnog azota, razlaganje organskih materija, obrazovanje humusa i djeluju na druge mikroorganizme.

Mikrofauna

Za zamljine procese u mikrofauni su najvanije valjkasti crvi (nematode) i praivotinje. Broj nematoda moe da bude i nekoliko milijardi na 1 ha.

Biotiki faktori

Predstavljaju uzajamne uticaje biljaka, ivotinja i oveka (antropogeni faktor). Sve biljke i ivotinje uslovljene su ivotnom djelatnou drugih organizama. Na taj nain oigledno je da biljke mogu djelovati jedne na druge - uzajamni odnosi biljaka kao to su simbioza, parazitizam idr. Meu ivotinjama postoje uzajamni odnosi koji se najjasnije ogledaju u lancima ishrane, mada su prisutni i drugi odnosi kao to su simbioza, komensalizam (jedan organizam ima koristi,a drugi je neutralan) i parazitizam. Sa druge strane, biljke mogu djelovati na ivotinje, a ivotinje na biljke.

Uzajamni odnosi izmeu biljaka i ivotinja ogledaju se u sledeem:

ishrana svih ivotinja zasniva se na biljkama,

biljke ivotinjama slue kao skrovite,

ivotinje vre opraivanje,

rasprostiranje semena i plodova i dr.

Ekoloka valenca

Nijedan organizam ne moe da bude istovremeno prilagoen svim razliitim ivotnim uslovima koji vladaju na Zemlji. Svako ivo bie moe da opstane samo u okviru odreenih granica promjena ekolokih faktora. Raspon promjena pojedinih ekolokih faktora u okviru kojih je mogu opstanak pojedinih organskih vrsta naziva se ekoloka valenca.U irokoj generalizaciji, sredinu jednog organizma ine sva mnogostruka spoljanja dejstva razliite prirode, fizike, hemijske i biotike,kojima je on izloen i na koje on reaguje. iva bia naseljavaju razliite djelove zemaljskog prostora, vodu, kopno i vazduh i za njih su vezana svojim ivotnim potrebama.

Time elementi spoljanje sredine postaju uslovi ivota potrebama sredina, tu podrazumevajui i prostor kao takav, ivotna sredina. Gotovo beskrajnoj raznolikosti ivotnih uslova na razliitim takama Zemljine povrine, mogue je izdvojiti srazmjerno ogranien broj takvih koji predstavljaju osnovne i neophodne uslove opstanka. U njima se ogledaju karakteristike zemaljskog prostora u kome je ivot postao i na koji je on prilagoen. Tu prije svega dolazi u obzir povoljna temperatura na kojoj mogu nesmetano tei sloeni molekularni hemijski. Voda koja ulazi u sastav ive materije, pokriva 73% Zemljine povrine i igra bitnu ulogu u klimatskim, hemijskim i geolokim zbivanjima u zemaljskom prostoru, takoe je jedan od neophodnih uslova ivota. Atmosferski gasovi, posebno ugljendioksid i kiseonik predstavljaju isto tako neophodne uslove ivota. I mineralne materije posebno soli azota i fosfora koje organizmi neposredno ili posredno iskoriuju iz spoljanje sredine, nuni su uslov ivota. Najzad, Suneva svetlost koja je kozmikog porekla, predstavlja neophodni primarni izvor energije ivota koju zelene biljke vezuju ua stvaranje orrganske materije. Ovi osnovni uslovi ivota stavljaju peat na zemaljki prostor, kao sredinu u kojoj se odvija ivot. Oni djeluju na organizme i kao takvi predstavljaju ekoloke faktore koji skupa ine ivotnu sredinu. Ekoloke faktore odlikuje promenljivost. Svaki od njih varira u veliini i intenziletu, koleba se prostorno i vremenski esto u vrlo iroklm granicama. Tako na primjer, dnevna temperatura u pustinjskim oblastima Azije koleba se preko ljeta od 42 u podne, do 4,50C nou.I temperatura i svjetlost i vlanost variraju u irokim granicama. Ali se ekoloki faktori mijenjaju i u funkciji vremena kao i u svojim kombinacijama. Tako se reljef Zemljine povrine neprekidno mijenja u toku geolokih vijekova, a sa njim i raspored mora. S druge strane isti ekoloki faktori razliito djeluju na pojedine organske vrste,razliito ak i na pojedine stupnjeve njihovog razvia. U planinskim potocima, ive dve vrste planarija, Euplanaria noormalno izdrava ljetne temperature vode od 20 do 27 C dok Crenobia na istim temperaturama umire. U obilju ekokolokih faktora jedne organske vrste mogue je u principu odvojitil abiotike od biotikih faktora, iako je u izvjesnim sluajevima teko provesti granicu izmeu njih. Tako je na primjer teko odluiti da li uglinulu organsku materiju koja slui kao hrana mnogim organizmima,treba smatrati biotikim faktorom ili ne.Dejstvo jednog faktora je uvijek relativno, u zavisnosti od ostalih sa kojima ide zajedno. Tako je na primjer gornja letalna temperaturna granica buve prenosnika kuge, Xenopsylla cheopis zavisna od stepena relativne vlanosti. Vlanost u % 0 30 60 90 Letalna temperatura 22 27 32 36

injenica da se organske vrste u prirodi odravaju pod stalno promenljivim uslovima sredine objanjava se time da svaka od njih pokazuje veu ili manju plastinost prema kolebanjima pojedinih ekolokih faktora. Ali je reakcija organizma na dejstvo jednog faktora zavisna od stepena veliine i intenziteta samog faktora. Za sazrevanje polnih produkata arana potrebna je temperatura od najmanje 18C ,otuda se on normalnono ne razmnoava u mnogim vodama Sjeverne Evrope koje se preko ljeta ne zagrijavaju do te temperature. Dejstvo ekolokih faktora varira dakle sa stepenom njihove velniine i intenziteta, ali je tolerancija organizama prema obimu tog variranja u veoj ili manjoj mjeri ograniena i razliita za pojedine organske vrste.U termalnim izvorima Sjeverne Amerike broj vrsta insekata koleoptera koji u njima ive postepeno opada sa porastom temperature vode .Postoje dakle granice variranja veliine i intenziteta jednog ekolokog faktora koje odreena organska vrsta moe izdrati. Preko tih granica faktor prestaje da bude uslov ivota i postaje smetnja opstanku vrste.Amplituda kolebanja jednog ekolokog faktora u ijim je granicama mogu opstanak odreene organske vrste oznaena je kao ekoloka valenca. Ovaj znaajni pojam u sutini obeleava ekoloku plastinost vrste, njenu reakcionu irinu koja je specifina i uslovljena njenom unutranjom konstitucijom. Veliina ekoloke valence za jedan odreeni faktor varira od vrste do vrste i njene granice mogu biti ili jako razmaknute, ili naprotiv vrlo uske. U isti mah, ekoloka valenca jedne vrste organizama nije ista za sve faktore ona za jedan faktor moe biti velika, za drugi naprotiv vrlo mala.Odrasli komarac malariar izdrava temperaturne ralike od -30 do +30 C ali je osetljiva na kolebanja vlanosti vazduha,optimalna vlanost vazduha treba da joj je 90/o. Organizmi sa uskom ekolokom valencom za jedan odreeni faktor oznaeni su kao stenovalentni,sa irokom ekolokom valencom kao eurivalentni, pri emu se grki prefiks steno (uzak) i euri (irok) mogu vezati za izraze koji obeleavaju pojedine vrste ekoloke valence. Tipini primjer stenovalentnih organizama za temperaturu (stenotermni organizmi) jesu sprudotvorni korali koji ive samo u uzanom pojasu okeana oko ekvatora, izmeu 30 sjeverne irine i 7 june irine, gde temperatura vode ne silazi ispod 20C i koleba se u toku godine u uzanim granicama od svega 2 do 3C. Vrlo stenovalentna za temperaturu je i oveja bijela va koja ormalno ivi na temperaturi od od 24 do 32, ostvarenoj izmeu odela i koe oveka i ne podnosi vea temperaturna kolebanja. Organske vrste eurivalentne za temperaturu mnogobrojnije su. Poznati primjeri su tigar koji ivi kako u toplim dunglama Indije, tako i u Sibiru gde se zimska temperatura sputa do -40, ili amerika puma, koja je rasprostranjena na irokom prostoru od Kanade na severu, do Patagonije na jugu i dvogrba kamila koja u pustinji Gobi izdrava godinja temperaturna kolebanja od 38 (leti) do -37 (zimi). Razliitu ekoloku valencu pokazuju pojedine organske vrste i u odnosu na faktor hrane. Stenovalentne u ovom pogledu su mnoge vrste leptira ije se gusjenice hrane iskljuivo na jednoj biljnoj vrsti, kao to je to sluaj sa mljeikarom koji je vezan za biljku mljeiku ili sa leptirom Parnassius apollo, ija se gusjenica hrani na biljci Sedum album. Naprotiv, gubar (Lymantria dispar) je eurifag u Sjevernoj Americi, gde je on importiran i predstavlja znaajnu tetoinu uma, njegove gusjenice napadaju 477 razliitih biljnih vrsta. Veliina ekoloke valence za jedan faktor ne varira samo od jedne organske vrste do druge ona se isto tako mijenja sa stupnjem razvia iste vrste. Po pravilu je ekoloka valenca veine faktora najmanja u ranim stupnjevima razvia. Morski rak jastog u Atlantskom okeanu ne dopire na sever dalje od Lofotskih ostrva kraj norveke obale, jer se morska voda severnije ne zagrijava do temperature (15 do16C) koja je potrebna za razvie njegovih larava.

Ovde dakle ua ekoloka valenca za temperaturu larvenog stupnja ograniava rasprostranjenje u pravcu sjevera. U okviru ekoloke valence za jedan faktor postoji uvijek odreeni stepen veliine i intenziteta kada je njegovo dejstvo na jednu organsku vrstu najpovoljnije. Taj stepen odgovara optimumu dejstva tog faktora. Udaljavanjem od optimuma ka granicama ekoloke valence dejstvo postaje sve nepovoljnije i prelazi u pesimum u blizini gornje (maksimum) i donje (minimum) granice ekoloke valence Kao i sama ekoloka valenca, i poloaj take optimuma varira od jedne vrste organizama do druge i od jednog stupnja razvia do drugog. Za jedan isti faktor, optimum moe leati kod pojedinih vrsta blie maksimumu ili blie minimumu. Skup ekolokih valenci za pojedine faktore ine ekoloki spektar jedne organske vrste.Iako ekoloki faktori djeluju cjelovito i meusobno se uslovljavaju, ponekad samo jedan ekoloki faktor moe da ima odluujuu ulogu za ivot odreenog organizma. Tada taj faktor postaje ograniavajui ili limitirajui faktor, koji moe da ugrozi ili potpuno onemogui ivot tog organizma. Na primjer, koliina soli u podlozi po pravilu predstavlja limitirajui faktor. Na zaslanjenim stanitima, bez obzira na povoljne ili ak optimalne klimatske uslove, velika koliina soli u zemljitu onemoguava ivot mnogim biljkama.

Karakteristine osobine koje ivim biima omoguuju opstanak u specifinim ekolokim uslovima stanita nazivaju se adaptacije ili adaptivne karakteristike. One predstavljaju evolutivni rezultat dugotrajnog procesa ekolokog prilagoavanja organizama specifinim uslovima spoljanje sredine. Adaptacije, kao osobine koje omoguuju opstanak u specifinim uslovima spoljanje sredine, zapisane su u genetikoj osnovi svakog organizma. Adaptacije se, prije svega, ispoljavaju na morfolokom nivou. Lako je uoiti da je kaktus oblikom svoga tijela morfoloki adaptiran na uslove ekstremne sue u pustinji. Meutim, adaptacije se mogu ispoljiti i na fiziolokom nivou. U pustinjama ne ive samo kaktusi. U njima se mogu nai i naizgled obine biljke koje ive i izvan pustinjskih ekosistema. Te biljke nisu adaptirane na morfolokom nivou. Ali nain njihovog funkcionisanja je veoma specifian. Nain na koji vre fotosintezu ili nain na koji uvaju vodu je drugaiji. One su se adaptirale na fiziolokom nivou. Svako ivo bie je adaptirano na uslove spoljanje sredine u kojoj ivi. Da nije tako, ono jednostavno ne bi moglo da opstane. Meutim, esto se u prirodi moe vidjeti da jedna ista jedinka, ukoliko je pokretna i ukoliko tokom svog kretanja dolazi u razliita stanita, mijenja svoj izgled. Slino je i sa sesilnim organizmima. Ukoliko u toku sezone doe do znaajnijih promjena u uslovima spoljanje sredine, i oni mogu znaajnije izmjeniti svoj opti izgled. Te kratkotrajne morfoloke promjene nazivaju se modifikacije. Za razliku od adaptacija, one su neobavezne i nestalne, a traju onoliko dugo koliko traje i izmenjeni uticaj spoljanjeg faktora.Skup svih adaptivnih karakteristika jednog organizma predstavlja ivotnu formu te vrste. S obzirom na ogromnu raznovrsnost stanita na Zemlji i ogroman broj rjeenja do kojih su doli razliiti organizmi, jasno je da je danas mogue prepoznati i izuzetno veliki broj razliitih ivotnih formi. Meutim, kao to je u sistematici na osnovu pojedinih karaktera, mogue grupisati milione razliitih vrsta u nekoliko osnovnih carstava, tako se i sve ivotne forme mogu razvrstati u nekoliko osnovnih grupa.

Adaptacije i ivotna forma

Ekoloki faktori su povezani u cjelinu, jer se uzajamno uslovljavaju i mijenjaju, pa zajedno, kao kompleks, deluju na iva bia. Organizmi se prilagoavaju na te promjene u tenji da preive. Zbog toga se svaka vrsta odlikuje posebnim osobinama koje su nastale tokom evolucije, uslovljene su nasljednim iniocima i nazivaju se adaptacije (prilagoenosti).

Adaptacije su uvijek u skladu sa stanitem u kome ive i odraavaju karakter samog stanita. ivotno stanite je odreeni prostor na Zemlji koji se odlikuje specifinom kombinacijom ivotnih uslova (ekolokih faktora). Skup svih adaptivnih osobina, koje se javljaju kod organizma jedne vrste kao odgovor na uticaje ekolokih faktora, ini ivotnu (ekoloku) formu. ivotna forma ve na prvi pogled ukazuje na uslove sredine na koje su organizmi prilagoeni. Ona se ostvaruje na osnovu genetskih mogunosti vrste u toku dugotrajnog prilagoavanja na uslove spoljanje sredine. Pojava da meusobno veoma udaljene vrste imaju sline morfoloke i fizioloke osobine, ukazuje da su se one na slian nain prilagoavale istim uslovima sredine, pa su ostvarile istu ekoloku formu. Nasuprot tome, esto se u okviru srodnih vrsta sreu sasvim razliite ivotne forme jer te vrste ive u razliitim uslovima sredine.

Bogatstvo i raznovrsnost ivog sveta u pogledu razliitih tipova ivotnih formi moe se ilustrovati mnogobrojnim primerima:

kod biljaka su to ivotne forme drvea, bunova, trava itd.;

kod ivotinja slatkovodne, podzemne, umske, pustinjske itd. forme

Klimatske promjene

Prije nego to zaponem temu o klimatskim promenama vano je napomenuti da se klima na Zemlji stalno mijenja, odnosno da se oduvjek mijenjala. Nekada ranije, sve do poetka industrijske revolucije, klima se mijenjala kao rezultat promjena prirodnih okolnosti. Danas meutim, termin klimatske promjene koristimo kada govorimo o promjenama u klimi koje se dogaaju od poetka dvadesetog vijeka. Promjene koje su registrovane prethodnih, kao i one koje se predviaju za narednih 80 godina smatraju se da su nastale kao rezultat ovekovih aktivnosti a ne kao posljedica prirodnih promjena u atmosferi.

Efekat staklene bate

Efekt staklene bate je izraz za zagrijavanje planete Zemlje nastalo poremeajem energetske ravnotee izmeu koliine zraenja koje od Sunca prima i u svemir zrai Zemljina povrina. Ovaj efekat predstavlja rezultat poveanja koliine zraenja koje ne moe od povrine Zemlje da bude emitovano u svemir, ve ga atmosfera upije i postane toplija. Atmosfera Zemlje odbija dio (37-39%) energije koju Sunce direktno emituje (pojam pod nazivom albedo ), dok ostatak (zraenje manjih talasnih duina) pada na tlo i zagrijava ga, a tlo potom emituje infracrvene zrake (manjih talasnih duina) koji, u normalnim okolnostima, uglavnom odlaze u svemir. Meutim ukoliko u atmosferi postoje gasovi koji upijaju ovakvo zraenje, doi e do poveanja temperature atmosfere. To se dogodilo sa atmosferom Zemlje u poslednjem vijeku.Ukratko, Sunce emituje energiju raznih talasnih duina, dobar dio toga stigne do Zemljine povrine, doprinosi stvaranju i odravanju svog ivota na Zemlji, a dio tog zraenja potom biva emitovan u svemir i priroda je u ravnotei. Ako neto zadri dio tog zraenja, ravnotea se kvari i nastaju problemi. Ono to zadri zraenje je poznato pod nazivom gasovi staklene bate, a problemi koji nastaju su poznati pod nazivom globalno zagrijavanje.Efekat nastaje na slian nain kao u stakleniku, gde Sunevi zraci vidljivog i ultraljubiastog dijela spektra prodiru kroz staklo i griju tlo ispod stakla. Tlo potom emituje infracrveno zraenje koje ne moe proi kroz staklo, zadrava se unutra i tlo ostaje zagrijano. Usljed toga je u staklenicima mnogo toplije nego izvan njih. Na isti nain se ponaa i planeta Zemlja ukoliko postoji neka materija koja e se ponaati kao stakleni krov. Prilikom izbacivanja iz fabrikih dimnjaka i auspuha automobila ugljenik(IV)-oksid (poznatiji kao ugljen-dioksid) i ostali tetni gasovi formiraju omota oko Zemlje koji proputa toplotu da prodre do povrine ali ne i da se vrati u vasionu. Na ovaj nain povrina Zemlje postaje sve toplija i iz godine u godinu temperature su sve vie.Razlog koji dovodi do efekta staklene bate, usljed kojeg dolazi do zagrijavanja povrine Zemlje drugaiji je od onog u staklenoj bati, gdje do zagrijavanja dolazi uslejd smanjene cirkulacije vazduha i mijeanja zagrijanog vazduha,a ne zbog same apsorbcije Sunevog zraenja Ipak, ovaj pojam je iroko rasprostranjen i opte prihvaen.

Posljedice:

Porast tempreature za 1,5 4,5 C na 100 150 godina

Topljenje polarnog leda

Porast nivoa mora

Poveanje isparavanja mora i usto i poveanje oblanosti

Smatra se da je zbog ekstremnog poveanja temperatura ivi svijet na Zemlji sve ugroeniji.. Sve vie izumiru razne biljne i ivotinjske vrste.

Kisela kia je padavina zagaena sumporovim dioksidom, duikovim oksidima, amonijakom i drugim hemijskim spojevima. Dok se normalna pH vrijednost kie nalazi otprilike oko 5,5, pH vrijednost kisele kie iznosi u prosjeku 4 do 4,5. To otprilike odgovara 40 puta veoj koliini kiseline u odnosu na neoptereenu kinicu.Smanjenje pH vrijednosti za jednu mjeru znai prirast kiselosti za deseterostruko. Glavnu odgovornost za optereenja uzrokovana kiselim kiama snose termoelektrane, dim iz kuanstva i ispuni plinovi u prometu. tete nastale djelovanjem kiselih kia obino nastaju sasvim daleko od stvarnih tetnih izvora.Ako pH vrijednost u inae jako istim brdskim potocima i jezerima prijee u kiselo podruje moe doi do izumiranja riba i drugih organizama. Dospije li kisela kia u tlo oslobaaju se teki metali koji mogu opteretiti podzemne vode, a time i pitku vodu. Na taj nain se ovjek izlae pojaanom unoenju tekih metala u organizam.Ispitivanja pokazuju da sumporna i duina kiselina snose najveu odgovornost za kiselost kie.1980-ih godina prolog stoljea se brujalo o "kiseloj kii". U meuvremenu se inilo da se ta tema zaboravila, no kisele kie i dalje postoje. Iako je veina mrtvih stabala posjeena i ume ponovo poumljene, ipak uzroci jo dugo nisu odstranjeni. U procesima sagorijevanja u industriji i sagorijevanju ispunih plinova u prometu i dalje nastaju plinovi kao to su sumpor-dioksid i duik-oksidi koji tim putem dospijevaju u okolinu. S vodom iz kinih kapi ovi plinovi reagiraju stvarajui kiseline. pH vrijednost kinih kapi se prebacuje u kiselo podruje.Strunjaci predviaju da e se u godini 2020. za treinu manje sumpornih-oksida isputati u zrak nego u godini 1980., ali da e se u podruju Azije njihova emisija u tom vremenskom periodu vie nego udvostruiti. Jo tetniji su duik-oksidi koji u okolinu dospijevaju najveim dijelom kao ispuni plinovi u prometu. Paralelno sa svjetskim prirastom prometa strunjaci oekuju prirast i ovih plinova na svim kontinentima.Dakle, opasnost od kiselih kia jo nije prola. tovie, brzi razvoj industrije i prirast prometa e kiu i na drugim kontinentima uiniti kiselom. Teko je i zamisliti koji uinak bi kisele kie imale na tropske ume.

Proces nastajanja kiselih kia:

Pri procesima sagorijevanja nastaju sumporov dioksid, duikovi oksidi i drugi plinovi koji pospjeuju nastajanje kiselina. Takvi slobodni nemetalni oksidi oksidiraju u vlanoj atmosferi sa vodenom parom u sumpornu i duinu kiselinu. Ove tvari se otopljene nalaze u zraku tako da onda na zemlju padaju sa padavinama. Poto ovi proizvodi sagorijevanja nastaju u poveanoj koliini u gradovima i industrijskim zonama, i pH vrijednost je veinom tamo nia nego na selu.Ugljikov dioksid spada u plinove koji oneiuju atmosferu i na taj nain utjeu na promjenu klime. Pripada takozvanim stakleninim plinovima, odnosno plinovima koji izazivaju pojavu staklenika. Uinak djelovanja stakleninih plinova u slojevima atmosfere je da se povrina Zemlje neprirodno zagrijava. Promjene osjeamo svi, na svakom dijelu planeta. Kako smanjiti koliinu ugljinog dioksida u atmosferi koji nastaje izgaranjem fosilnih goriva (ugljena i nafte) pitanje je koje se ve due vrijeme postavlja pred znanost i politiku, ali i pred sve stanovnike Zemlje. Meunarodne konvencije takoer ograniavanju emisiju ugljinog dioksida u atmosferu.

Proces kako iz ugljinog-dioksida u reakciji s vodom nastaje ugljina kiselina (H2CO3): CO2 + H2O > H2CO3

Pod pojmom duik-oksidi (NOX) se objedinjuju dva spoja: duikov monoksid (NO) i duikov

dioksid (NO2). Ovi plinovi nastaju prije svega pri sagorijevanju fosilnih goriva. Pri svakom sagorijevanju nastaju duik-oksidi kao spoj duika iz zraka i kisika. to je vea temperatura sagorijevanja to je bre nastajanje duikova oksida.Kod svakog procesa sagorijevanja se prije svega oslobaa duikov monoksid koji kasnije u zraku oksidira u tetni duik-dioksid. Iz duikova dioksida se u reakciji sa vlagom stvara duina kiselina koja je odgovorna za treinu nastanka kisele kie.Ako se dnevna vrijednost koncentracije duik-dioksida u zraku nalazi preko 150 ug po m3 nastupaju akutna oboljenja dinih organa. Pokazatelji hroninog zatrovanja su: glavobolja, nesanica, irevi sluznice.Sumporov dioksid je daleko najtetnija tvar u zraku. Radi se o plinu bez boje, ali jakog i neugodnog mirisa koji kod ljudi prije svega djeluje na dine organe. U zimskim mjesecima visoka koncentracija sumporovog dioksida u zraku zajedno sa prainom koja se nalazi u zraku ini smog.Sagorijevanjem fosilnih zapaljivih tvari se atmosfera jako zagauje sumporovim dioksidom. On se pretvara u sumpornu kiselinu i u spoju s vodom ini kiselu kiu, koja je jedan od glavnih uzroka izumiranja uma.Ugradnjom proiivakih ureaja na termoelektranama smanjena je emisija sumporova dioksida Dugotrajno djelovanje sumporova dioksida na ovjeka rezultira nedostatkom okusa, crvenjenjem jezika, a kasnije upalom plua i prestankom disanja. Biljke reagiraju jo osjetljivije na djelovanje sumporovog dioksida. Proces fotosinteze se remeti i posljedica toga je oteenje lia (izumiranje uma).

Podruja primjene sumporova dioksida: kao sredstvo za konzerviranje u hemiji

kao sredstvo za izbjeljivanje u tekstilnoj industriji

kod procesa proiavanja voda

Proces kako iz sumpor-dioksida u reakciji sa vodom nastaju sumporasta (H2SO3) i sumporna kiseli

(H2SO4):

502+ H2O > H2SO3

503+ H20 > H2SO4

Gore navedeni spojevi su samo neki od primjera, jer svakako postoje i druge mogunosti nastanka kiselina, koje takoer pridonose nastanku kiselih kia.

Posljedice kiselih kia

U tlu kiseline zapoinju svoje tetno djelovanje. Kisela kia prije svega tetno djeluje na oskudne brdske predjele, jer kiselina otapa hranjive tvari, kao npr. kalcij, iz tankog sloja humusa, pa stabla ostaju bez kalcija koji im je prijeko potreban za izgradnju njihovih stanica.Kiseline izravno oteuju korijenje stabala ili vodom dospijevaju u lie ili iglice drvea, te oteuju njihova tkiva. Posljedica su mrlje smekaste boje.Takoer otapaju teke metale i aluminij u tlu.

Uticaj kiselih kia na biljke :

Poveanjem kiselosti tla, to znai poveanjem koliine H+ iona, se iz tla ispiru vane mineralne tvari kao to su magnezij, kalij, kalcij itd. Tako dolazi do drastinog smanjenja pH vrijednosti. Na temelju smanjivanja pH vrijednosti kao posljedica hemijskih procesa nastaju ioni koji imaju tetno djelovanje na korijenje biljki i na tlo. Isto vrijedi i za ione eljeza koji se oslobaaju pri pH vrijednosti manjoj od 3,8. Stupanj tetnosti konano ovisi o vrsti od. tipu tla.Igliasto drvee je jae pogoeno tetama prouzrokovanim kiselim kiama, i to jela vie nego smreka. Kod listopadnog drvea je najjae pogoen hrast. Prije svega su oteene ume na mjestima sa estim i obilnim padalinama i koja jo k tome imaju relativno niske prosjene godinje temperature. To se odnosi na ume na viim nadmorskim visinama. Obiljeja bolesti koje se pojavljuju su jako razliita.Pojedini simptomi bolesti nastupaju neovisno jedni o drugima i pri tome mogu ovisno o regiji u kojoj se pojavljuju biti i jako razliiti. Kod igliastog drvea su ustanovljene sljedea oteenja:

Oteenja iglica (poutjele iglice, opadanje iglica)

Oteenja pupoljaka i mladih klica

Oteenja kore

Oteenja drveta

Anomalije rasta

Oteenja korijenja

Slabljenje otpornosti na mraz, infekcije, tetoine itd.

Razlog zbog kojeg listovi ute je esto manjak hranjivih tvari. Poutjeli listovi odumiru i opadaju. Uz bolje uvjete u okolini postoji mogunost regeneracije i ponovnog ozelenjavanja drvea. Ako doe do izumiranja uma, to e imati za posljedicu promjenu cijelog ekosistema. To znai da se opet mogu nastaniti nie biljke koje su bolje prilagodljiva na kiselo tlo. Meutim, u srednjoj Europi jo nije takvo stanje da su oteenja uma nepopravljiva

Uticaj kiselih kia na jezera

U Skandinavskim jezerima se pojavila pH vrijednost vode 3. To vodi do izumiranja mikroorganizama i biljki i na kraju cijelog ekosustava. Ako u jezera utjeu rijeke koje su prije toga prolazile kroz kisela umska tla, dodatno se pojaava smanjivanje pH vrijednosti.

Uticaj kiselih kia na graevine

Viak protona u kinici prouzrokuje pojaano raspadanje kamenja, to znai da se ubrzava tronost. Tako na primjer vapnenac reagira sa sumpornom kiselinom u gips. Time se kamenje drobi. Na slian nain se pijesak razgrauje. Na taj nain se mnogobrojni kulturni spomenici i stare crkve nepovratno unitavaju.

Izumiranje uma :

Pojam izumiranje uma oznaava tete na velikim povrinama ume koje izazivaju odumiranje iglica i lia.Radi se o smetnji u cijelom odnosu drvo - tlo - zrak, tj. o oboljenju cijelog ekosistema. Glavni uzrok su kisele kie, a ostali mogui uzronici su tetne tvari kao to su duikovi oksidi i teki metali koji nastaju u prometu, domainstvima i industriji.Takoer i ekstremne vremenske i klimatske promjene, pogreke kod poumljavanja, gljive, bakterije, virusi, tetni kukci mogu se smatrati uzronicima izumiranja uma.Intenzivnom sjeom uma, posebno tropskih uma u Junoj Americi, takozvanih "plua planete Zemlje", unitava se jedini izvor kisika potrebnog za ivotne procese.

Problem pitke vode

Zagaenje voda predstavlja najkompleksniji globalni problem. Svako zagaenje koje se emitira u ivotnu sredinu dospije do podzemnih voda, rijeka, jezera i mora. Zagaenje iz zraka kiselim kiama prenosi se do tla ili vodenih povrina. Zagaenja zemlje slivaju se u povrinske i podzemne vodene tokove. Rijeke i jezera su pod konstantnim pritiskom zagaenja otpadnim vodama iz urbanih sredina, hemijskim otpadom iz industrije i transporta, pesticidima sa poljoprivrednih povrina, i sl.Velike koliine organske tvari koja otpadnim vodama dospijeva do rijeka, jezera i mora izaziva proces eutrofikacije ija su posljedice mutnoa, poviena temperatura, nekontrolirana primarna produkcija, smanjenje rastvorenog kisika i pomor ribe i drugih organizama.Iako je 70% planeta Zemlje pokriveno vodom, samo 2% te vode predstavlja resurs slatke vode, a prekomjernom eksploatacijom i zagaenjem prouzrokovano je smanjenje zaliha pitke vode na globalnom nivou.Bosma gotovo ne proiava otpadne vode. Ostale tranzicijske zemlje naprednije su u tom podruju od Bosne. Ako se taj problem ne rijei, Bosna e vrlo skoro biti suoena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode. Konano, i iz Nacionalnog plana djelovanja za okoli vidljivo je da BiH ima vrlo mali broj ureaja za proiavanje otpadnih voda te da stoga stalno raste razina zagaenja vode.injenica je da e Bosna zbog neproiavanja otpadnih voda i problema s otpadom, bez uzimanja u obzir kiselih kia, biti vrlo skoro suoena s ozbiljnim prijetnjama za rezerve pitke vode.Analogno navedenome, doi e do porasta kancerogenih oboljenja probavnog trakta stanovnika koji piju zagaenu vodu, to slijedi iz porasta sadraja nitrata u podzemnim i povrinskim vodama i miljenja medicinskih strunjaka objavljenih u medicinskim leksikonima i publikacijama Svjetske zdravstvene organizacije.

Kiseli okeani

Globalno zagrijavanje je ekoloki problem koji utjee na ivot na planetu Zemlji. Ovo zagrijavanje, tj. porast globalne temperature prouzrokovano je efektom staklenika, odnosno slojem plina ugljikova dioksida koji se (prekomjerno emitiran kao posljedica ljudskih aktivnosti) akumulirao u sredinjem dijelu atmosfere i ne dozvoljava da se toplina, koja se generira procesima na Zemlji, ispusti u svemir, nego se vraa nazad na Zemljinu povrinu. Mi posljedice ovog problema osjeamo svakodnevno, a osim porasta temperature, dolazi do promjena u biolokim procesima, topljenja ledenih santi, podizanja nivoa mora, promjene stanita biljaka i ivotinja uslijed ada ptacije na nove klimatske uvjete.ovjek svakog dana udahne oko 20 000 litara zraka, a ujedno i sve veu koncentraciju tetnih i otrovnih materija, kao proizvod industrijalizacije, transporta, ali i svakodnevnih ljudskih aktivnosti. Zagaenje zraka moe biti plinovima ili sitnim esticama, a negativan utjecaj ima na ljudsko zdravlje, ivotinjski i biljni svijet kao i ekosisteme. Zagaenje zraka vee je u urbanim sredinama, a uslijed strujanja zraka lako se kree i iri.Nastavi li se poveavati koliina isputenoga ugljinog dioksida, povrina mora mogla bi postati kiselija nego ikad prije u posljednjih 300 milijuna godina (osim u razdobljima globalnih katastrofa), pie New Scientist. Osim toga, pokazalo se da se bioloka produktivnost okeana nakon osamdesetih godina 20. stoljea smanjila za 6%.Kako se poveava koliina ugljinog dioksida u atmosferi, sve vea koliina toga plina reagira s morskom vodom, zbog ega nastaju bikarbonati i ioni vodika, a to poveava kiselost povrinskoga sloja mora. Nakon ledenoga doba pH oceana iznosio je 8,3 neposredno prije poetka industrijske ere i isputanja CO2 iznosio je 8,2 a danas pH oceana iznosi 8,1.Eksperimentima se pokazalo da e atmosferski CO2 postii najveu vrijednost do 2300. godine s 1900 ppm, to je pet puta vie nego danas. Zbog toga e pH vrijednost povrinskoga sloja mora pasti na 7,4 i ostat e na toj razini nekoliko stotina godina.Jo nije jasno to bi takva dramatina promjena kiselosti mora znaila za ivot u moru, no poznato je da kisela sredina uzrokuje razgradnju karbonata, pa bi najranjivije ivotinje bile one s ljuturom od kalcijeva karbonata ili egzoskeletom, a to su koralji i neke alge.Pokusi s udvostruenom koliinom CO2 obavljeni u golemom stakleniku Biosphere 2 pokazali su da te ivotinje u takvim uvjetima stvaraju 40% manje kalcijeva karbonata. Satelitskim mjerenjima utvreno je da je u proteklih nekoliko desetljea smanjena koliina hlorofila u okeanima.

Gleeri i ledene ploe

Planinski gleeri se smanjuju u mnogim dijelovima svijeta mada su naunici posebno zabrinuti za oblast Aljaske. U tom podruju je u zadnjih 50 godina nestalo oko 80 kubnih kilometara leda. Gleeri se obino tope kada u toku zime padne manje snijega nego to se tokom ljeta istopi. Koliina snijega na veini planina Aljaske je znatno smanjena. Rauna se da je stvar toliko ozbiljna da ak polovina vode koja usled topljenja ide ka okenima potie od topljenja leda na Aljasci. U martu 2002. javnosti je skrenuta panja na pucanje ledene ploe Larsen B na Antarktiku. Naunici su bili prilino iznenaeni brzinom kojom se odvajanje dogaalo. vKomadv leda za koji je procenjeno da tei oko 5000 miliona tona i koji ima povrinu neto manju od drave u kojoj ivimo, odlomio se od kontinenta i raspao na hiljade manjih santi leda. Eksperti su ovakav ishod predvideli jo prije nekoliko godina ali su i oni bili iznenaeni kada se sve zavrilo za samo mjesec dana. Odvajanje ove ledene mase nije uticalo na nivo mora poto je i prije odvajanja led plutao na vodi. To naalost nije uklonilo sumnje naunika da e budua odvajanja leda na Antarktiku i drugim mestima imati ozbiljnog uticaja na nivo mora. Temperature su na Antarktiku u prosjeku porasle znatno vie u odnosu na ostatak planete [ak 2.5 stepena Celzijusa za 50 godina] a razlog za to i dalje nije sasvim jasan. Krivica neminovno pada na globalno otopljavanje koje je izazvao ovek poto brzina odvajanja ledene ploe poput Larsena B do tada nikada nije zabiljeena. Ako se ponu topiti i ledene mase na samom kontinentu tj. kopnenom delu Aljaske, neminovno e doi do drastinog poveanja nivoa mora. Na primjer, ako se potpuno otopi cijela ledena masa zapadnog Antarktika nivoi mora e porasti za 5 do 6 metara. Ovakav ishod bi predstavljao kataklizmu globalnih razmera.

Poplave

Ljeto 2002. godine u Evropi se zavrilo sa poznatim dugotrajnim kiama i katastrofalnim poplavama u Nemakoj, ekoj, Austriji, Rusiji, Rumuniji, Italiji i vajcarskoj. I pored toga to se klimatske promjene ne mogu sa sigurnou povezati sa pomenutim dugotrajnim kiama, naunici predviaju eu pojavu vremenskih neprilika u godinama koje dolaze. Izvetaj britanske vladine agencijeThe Environment Agency Sustainable Development Unit iz 2001. kae: 'Velike poplave koje su se ranije dogaale u proseku na svakih 100 godina mogu se poeti dogaati svakih 10 ili 20 godina. Poplave mogu postati dugotrajnije a ugroene oblasti znatno vee pa ak obuhvatiti i podruja za koja je do tada bilo nezamislivo da budu poplavljena.'Problemi koji prijete razvijenim i nerazvijenim podrujima planete su razliiti mada e i jednima i drugima stvoriti velike glavobolje. U razvijenim zemljama u kojima je sasvim normalna i [ masovna] pojava osiguranje sopstvene imovine, osiguravajui zavodi e morati da promjene politiku prema klijentima koji ive u ugroenim oblastima. Potencijalne tete su ogromne i pitanje je da li su inae veoma sigurni osiguravajui sistemi u stanju da pokriju takve tete. Ve sada se mijenjaju dosadanje prakse izgradnje stambenih i poslovnih objekata poevi od lokacija, nadmorske visine, korienih materijala itd. Manje razvijene i nerazvijene zemlje imaju neto vivotnijev probleme koji se odnose pre svega na prevenciju velikog broja rtava u nabujalim rekama. Kue i kolibe u Kini i Bangladeu koje su u nedavnim poplavama bile zbrisane sa lica zemlje odnijele su i veliki broj ljudskih rtava. Mnogi preivjeli su za due vrijeme ostali bez krova nad glavom. Teko je rei da li su ove poplave izazvane ba klimatskim promenama o kojima govorimo ali je jasno sa kakvim se rizicima suoavaju stanovnici ovih podruja i kakva ih sudbina eka ukoliko se poplave ponu deavati ee. Iako je za oekivati poveanje padavina izazvano globalnim otopljavanjem, glavnu ulogu kod poplava igraju neki drugi faktori. Ogoljavanje tj. sijeenje uma takoe ima veliki uticaj poto planinske ume imaju veliku mo upijanja vode. Ako ljudi nastave da unitavaju te povrine, voda e imati vie prostora za prolazak to poveava rizik za naseljena mjesta. Movare takoe imaju veliku sposobnost upijanja vlage, ali one se danas masovno isuuju radi industrijskog razvoja. Obalna podruja na cijeloj planeti su prva na udaru u sluaju podizanja nivoa mora. tetu bi u tom sluaju pretrpjele i priobalne povrine koje se koriste u poljoprivredne svrhe. Od 15 najveih gradova svijeta ak 13 se prostire u priobalnim zonama tako da e u sluaju poveanja nivoa mora biti neophodno izgraditi skupe odbrambene mehanizme. Nije potrebno posebno naglaavati da e svuda gdje bude ugroen ovjek biti na udaru i biljni i ivotinjski svet.

KAKVA NAS BUDUNOST EKA?

U 90-im godinama prolog stoljea se smatralo da ovjek ima primjetan utjecaj na klimatske promjene, no ve 2001. je donesen zakljuak da su promjene u klimatskim obiljejima u posljednjih 50 godina uvelike uzrokovane ljudskim utjecajem. U posljednjih 300 godina temperatura na Zemlji je narasla za 0.7 stupnjeva, od toga 0.5 stupnjeva samo u 20. stoljeu. 4 od 5 najtoplijih godina otkad postoje mjerenja bilo je u 90-ima prolog stoljea dok se broj hladnih dana gotovo prepolovio. Do kraja 21. stoljea se oekuje porast srednje temperature na Zemlji za od 1.4 do 5.8 stupnjeva. Porast temperature bi mogao uzrokovati promjenu oborinskog reima te porast morske razine. Do sredine 21. stoljea bi se zimske oborine na sjevernoj hemisferi u umjerenim irinama mogle poveati. Za to vrijeme se u Africi, Australiji, sredinjoj Americi oekuje smanjenje koliine oborine. U tropima se takoer oekuje poveanje koliine oborine. Smatra se da e zapadni dio Antarktika potpuno nestati do kraja stoljea to bi moglo rezultirati enormnim poveanjem razine mora. Oekuje se vie vrui (vea vjerojatnost za sue) i manje ledenih dana, te intenzivniji oborinski dogaaji. Globalno zatopljenje e se najvie osjetiti u umjerenim irinama i na polovima dok e manjih promjena biti u tropima. I dosad razorne meteoroloke pojave postat e jo razornije. Uragani e biti jai, s jaom oborinom i jaim vjetrom. No znanstvenici nemaju odgovor na pitanje to e se dogoditi s grmljavinskim olujama i tornadima, pretpostavlja se da e ih biti vie i da e biti jai. Takoer se oekuje jaanje azijskog monsuna te olujnih uspora, osobito na podruju Sjevernog mora. Velike poplave su se dosad javljale svakih otprilike 100 godine, u budunosti se oekuje da e se javljati svakih 20 godina. Ako se otopi zapadni dio Antarktika, razina mora bi mogla porasti za 5-6 metara, dok je u posljednjih 100 godina porasla za 10-20 centimetara, no topljenje leda na Antarktiku je najgori mogui scenarij.

POSLJEDICE

Klimatske promjene uzrokuju izumiranje nekih biljnih i ivotinjskih vrsta te pojavu novih. Prisjetimo se samo dinosaura koji su izumrli tijekom posljednjeg ledenog doba. Kako klimatske promjene utjeu na ivi svijet moe se vidjeti na drveu u svakom parku ili u vaem vrtu. Listanje i cvjetanje drvea se javlja u studenom i prosincu to nikako nije prirodno, buenje biljaka je do sada bilo rezervirano za proljee. Proljee dolazi do 2 tjedna ranije nego to je prije 50-ak godina, a jesen stie oko tjedan dana kasnije. Budui da se mijenja struktura hranidbenog lanca u prirodi, s listanjem drvea dolazi do promjene u ivotu insekata, to rezultira smanjenjem ili poveanjem broja ptica koje se njima hrane. Koraljni grebeni kao vrlo osjetljivi ekosistemi e takoer stradati. Ako temperatura poraste za 1-2 stepena, koraljni greben e izblijedjeti i na kraju i odumrijeti. Promjena meteorolokih uvjeta uvelike e utjecati na promjene u agrokulturi odreenih podruja. Kulture koje su se na nekom podruju uzgajale stoljeima, vie nee uspijevati, no zato e se uspijevati neto drugo. Oekuje se pomicanje agrokultura prema sjeveru. Dakle, za oekivati je da emo u Bosni uzgajati banane. Poljodjelstvo e se morati restrukturirati prema uvanju zaliha vode, s obzirom da se oekuju suna ljeta i kiovite zime, sustav navodnjavanja e morati uvati vodu i cijelu sezonu. Porast srednje temperature na Zemlji e utjecati na ljudsko zdravlje. Prije svega klimatske promjene e utjecati na kvalitetu hrane koju jedemo te na vodu koju pijemo. Neki znanstvenici najavljuju da e topliji svijet biti i bolesniji svijet. No, ako zime budu toplije, manje e ljudi umirati od hladnoe, ali prirodno odumiranje bakterija na niskim temperaturama e izostati to moe dovesti do irenja razliitih bolesti. Ljudi e ee umirati od toplinskih udara, od posljedica prekomjernog UV zraenja te trovanja hranom. Takoer se oekuje i irenje bolesti na podruja na kojima do tada nisu bile poznate, primjerice malarija i komarac malariar e se proiriti prema sjeveru. Otprije je poznato da vrijeme utjee na nagle pojave upale plua, gripe i bronhitisa. este poplave uzrokovat e bolesti koje se ire vodom. Vrua ljeta i blage zime te ee pojave ekstremnih uvjeta utjecat e na sav ivi svijet, ne samo na ljude. Podizanjem razine mora smanjivat e se svjetsko kopno ime su stanita mnogim biljnih i ivotinjskih vrsta ugroena. Moda najpoznatija ugroena vrsta je polarni medvjed. Topljenjem arktikog leda, polarni medvjed gubi svoje stanite, a budui da e klimatskim promjenama najvie biti pogoena polarna podruja, ukoliko se neto drastino ne promijeni, oekuje se izumranje polarnog medvjeda.

JELI BA SVE TAKO CRNO?

Mnogi znanstvenici skeptino gledaju na prognoze globalnog zatopljenja, prije svega jer se klima i u prolosti mijenjala sama od sebe te smatraju da ljudski utjecaj ne moe biti toliko velik. Klima je kompleksan sustav s mnogo ljudima nepoznatih parametara te je malo vjerojatno da promjena malog skupa podataka kao to su stakleniki plinovi moe bitno utjecati na taj ogroman sustav. Mnogo toga je u klimatskim promjenama nepoznanica. Nevjerojatno, ali klimatske promjene e imati i pozitivan utjecaj na odraena iva bia. Neke biljne i ivotinjske vrste e nestajati, no druge e nastajati. Razlog izumiranja ivotinjskih vrsta je u tome to ivotinje trebaju vie vremena da se prilagode promjeni dok su ljudi fleksibilniji. Klimatske promjene mogu imati i neke pozitivne strane. Nove biljne i ivotinjske vrste e se moi uzgajati u dosad nepogodnim irinama. Ljudi bi vie svojih aktivnosti mogli vriti na otvorenom zbog ugodnih temperatura.

Sama injenica da se jo nita ne poduzima po pitanju prilagodbe na nove klimatske uvjete govori da jo nije prekasno i da jo moemo neto poduzeti ne bi li se sprijeio najgori scenarij. Prema procjenama da bi se zaustavio ljudski utjecaj na klimatske promjene emisija CO2 se treba smanjiti za 70%. Najvei problem sa CO2 je taj to on ostaje u atmosferi i do 100 godina. Ukoliko bi trenutno zaustavili emisiju CO2, trebale bi proi godine i godine da se atmosfera oisti od tog staklenikog plina. No to se nee dogoditi, rastom populacije, uporabom fosilnih goriva, udio CO2 u atmosferi e rasti te e do klimatskih promjena i porasta temperature na Zemlji doi, no pitanje je u kolikoj mjeri. Smanjenjem emisije staklenikih plinova barem malo, klimatske promjene nee biti toliko nagle i drastine, te e i ljudima i ostalom ivom svijetu na planetu ostati dovoljno vremena da se prilagodi novim uvjetima.

TA OVJEK MOE UINITI

to mislite kako bi se va ivot mogao promijeniti s klimatskim promjenama? Svaki ovjek moe uini neto za ouvanje okolia i smanjenja staklenikih plinova. Prije svega treba krenuti od malih stvari u kuanstvu gdje se energijom treba raspolagati racionalno:

gasiti svjetlo u prostorijama u kojima se ne boravi,

kuhati samo onoliko vode koliko nam treba,

ugasiti kuanske ureaje koji nisu u upotrebi,

to manje otvarati friider i nikako ne drati vrata otvorena,

suiti odjeu prirodno na zraku, a ne u suilici,

prati odjeu i sue na ekonominim programima,

zimi smanjiti temperaturu u zatvorenim prostorima za 1 stupanj,

reciklirati plastiku, papir, limenke, odjeu

da bi zadrali toplinu u prostoriji, ujutro navui zastore,

pjeaiti i voziti se biciklom umjesto automobilom.

Gore navedene stvari koje moete izvesti u vaem kuanstvu ne stoje vas nita, a mogu uini puno za ouvanje naeg planeta.

Ukoliko ste voljni izdvojiti neto novaca za borbu protiv naglih klimatskih promjena uvijek moete:

koristiti tedne sijalice

graditi kue s boljom izolacijom

na krov postaviti solarne ploe koje e vam grijati vodu

izolirati prozore i vrata i postaviti duple prozore

koristiti obnovljive izvore energije (suneva energija, snaga vjetra, geotermalna energija, snaga vode i valova te nuklearna energija)

Prilagodba novim klimatskim uvjetima u budunosti bi mogla biti vrlo skupa. Klimatske promjene nee imati jednak utjecaj na sve dijelove svijeta. Siromaniji dijelovi nee biti toliko fleksibilni i prilagodba e biti duga i teka. Ako sada ponemo, prilagodit emo se s manje posljedica. Jo nije kasno! Zemlja je na jedini planet na kojem zasad moemo ivjeti, ponaajmo se svi prema njoj s potovanjem i uvajmo ju. Nemamo drugi izbor. uvajmo ono to imamo, dok to jo imamo.

ZAKLJUAK:

Ekoloki faktori su povezani u cjelinu,jer se uzajamno uslovljavaju i mijenjaju ,pa zajedno,kao kompleks,djeluju na iva bia. Organizmi se prilagoavaju na te promjene u tenji da preive. Zbog toga se svaka vrsta odlikuje posebnim osobinama koje su nastale tokom evolucije,uslovljene su nasljednim iniocima I nazivaju se adaptacije(prilagoenosti).

Adaptacije su uvijek u skladu sa stanitem u kome ive I odravaju karakter samog stanita. ivotno stanite je odreeni proctor na Zemlji koji se odlilkuje specifinom kombinacijom ivotnih uslova (ekolokih faktora ). Skup svih adaptivnih osobina,koje se javljaju kod organizma jedne vrste kao odgovor na uticaje ekolookih faktora,ini ivotnu (ekoloku) formu. ivotna forma ve na prvi pogled ukazuje na uslove sredine na koje su organizmi prilagoeni. Ona se ostvaruje na osnovu genetskih mogunosti vrste u toku dugotrajnog prilagoavanja na uslove spoljanje sredine. Pojava da meusobno veoma udaljene vrste imaju sline morfoloke I fizioloke osobine,ukazuju da se one na slian nain prilagoavale istim uslovima sredine,pa su ostvarile istu ekoloku formu. Nasuprot tome,esto se u okviru srodnih vrsta susreu sasvim razliite ivotne forme jer te vrste ive u razliitim uslovima sredine

Naa planeta plovi svemirom i na njoj ivimo ve mnogo godina. To je na mali svijet, to je mjesto gdje ovjek stanuje. A da li smo dovoljno brini prema njemu? Ljudska svijest je danas toliko opsjednuta materijalizmom i drugim stvarima, da i ne vide da se resursi ove nae planete polako smanjuju. I tek poneko se zapita da li je dobro sve to to radimo. Zagaivanjem rijeka, mora, planina nee nestati zemlja, ve mi sami. Zemlja e nastaviti da postoji pa makar i bez ivota na sebi.

Ovdje veliku ulogu igra ovjekova svijest. Da je ovjek svjesniji drugaije bi se ophodio prema svojoj okolini. Shvatio bi vanost zdrave prirode, i zbog sebe, i zbog drugih, i zbog svoje djece. Meutim izgleda da svijest ovjeanstva nije dovoljno razvijena. I samo moemo da se nadamo da e se ljudska svijest u budunosti vie razviti a s tim i na odnos prema naoj planeti.

Jednom su pitali jednu mudru enu: "ta treba da se desi da bi ivot na zemlji postao bolji?". Ona se nasmijeila i rekla: "Samo evolucija ovjeanstva." Znai jedna kompletna promjena svijesti koja bi nam ulila spoznaju o tome kako treba da ivimo, kako da se odnosimo prema sebi, drugima i naoj okolini. ovjek mora da shvati da ne moe tek tako da koristi prirodna bogatstva bez ogranienja. Mora da shvati da unitavanjem prirode unitava vlastito utoite i vlastiti ivot.

LITERATURA:

1." Ekologija " Zenica 2004

Prof.dr. evko Kadri

2.INTERNET:

http://hr.wikipedia.org http://www.vigoran.org/ http://www.bionet-skola.com. http://www.ekologija.ba/SADRAJ:

Pojam : Ekoloki faktori 2

Podjela Ekolokih faktora 3

Suneva svjetlost i toplota 4

Voda

4

Vazduh

Edafski faktori 5 - 7

Biotiki faktori 7

Ekoloka valenca 8 - 10

Adaptacija I ivotna forma 11

Klimatske promjene 11

Efekt staklene bate 12 - 13

Kisele kie

Problem pitke vode18

Kiseli okeani

Gleeri i ledene ploe20

Poplave 21

Kakva nas budunost eka

22

Posljedice 23

Sta ovjek

moe uiniti

24

Zakljuak

25

Literatura

26

www.maturski.orgSlika br.1 : Sve ea nevremena kao jedna od posljedica globalnog zatopljenja

Slika br. 2 :Pogled na Zemlju iz svemira. Voda pokriva 70% Zemljine povrine

Slika br. 3 :Vulkan. Zemlja je jedan od geoloki najaktivnijih planeta sunevog sustava

Slika br. 4 :Efekat staklene bate

0 -0,S -1.0 -l.S -2.0 -2.5 -3.1)

Slika br. 5 : Geografska raspodjela utjecaja sulfatnih aerosola na sunevo zraenje, W/m2

Slika br. 6 :Posljedica kiselih kia

Slika br. 7 :Zagaenje vode

Slika br. 8 :Poveanje kiselosti okeana - Velika prijetnja morskim ekosisitemima

Slika br. 9 : Efekt staklenika omoguio je ivot na Zemlji, ali je zbog ljudskog utjecaja taj efekt u zadnjih nekoliko godina sve izraeniji i dolazi do globalnog zatopljenja. Slika prikazuje topljenje leda.

Slika br. 10 : Slika prikazuje dramatino topljenje leda na Arktiku u posljednjih 20 godina. Golim okom je

uoljivo da se povrina leda drastino smanjila.

17