Dževad Juzbašić Nekoliko napomena o etničkom razvitku u Bosni i Hercegovini

8/3/2019 Devad Juzbai Nekoliko napomena o etnikom razvitku u Bosni i Hercegovini

1/7

Prilozi, 30, Sarajevo, 2001., str. 195-206

Devad Juzbai

NEKOLIKO NAPOMENA O ETNIKOM RAZVITKU U BOSNI IHERCEGOVINI*

IstoriarisusaglasniuocjenidasumasovnaislamizacijaiposebnipoloajBosneuOsmanskomcarstvusnanouticalinaekonomsko-drutveni, politikiinacionalnirazvitak. Ostavljajuipostraniniznaunihkontroverziuosvijetljavanjuovogsloenogistorijskogprocesa, pozabaviemoseukratkonekim, ponaemmiljenjuzanimljivimtezamaoetnikominacionalnomrazvitkuformuliranimubosanskohercegovakojistoriografijiudecenijamakojesupredhodileposljednjemratu.

U onim balkanskim zemljama gdje nije postojala konfesionalna monolitnost, kao u Bosni i Albaniji, dolo jedo masovnog prihvatanja islama. Pri tome je Bosna bila jedina balkanska politiko-dravna regija sa trihrianske konfesije, katolikom, bogumilskom i pravoslavnom. Ta se injenica reflektirala na formiranje

bosanskog feudalnog naroda i njegove politiko-dravne funkcije. Jedinstvena vjera (kao npr. u Grkoj,Bugarskoj, Srbiji) putem jedinstvene crkve, igrala je ogromnu ulogu u formiranju srednjovjekovnog naroda injegove drave. Meutim, u Bosni tri konfesije nisu mogle igrati ulogu jedinstvene ideoloke snage koja bi

se uvrstila u dravotvorne faktore. Borba za takvu poziciju vodila se izmeu katolianstva i bogumilstva, dokje u sjeni te borbe ostala uloga pravoslavlja. Po Nedimu Filipoviu, formiranje srednjovjekovnog bosanskognaroda poelo je rano sa poecima bosanske drave, tako da je u doba uspostavljanja osmanske vlasti taj

pojam bio zateen. Ovo se oitovalo u izrazima Bonjanin, Bonjak, Bosnalu, od Bosne kao oznakama zanove podanike.[1]

Filipovi se, meutim, sloiosamiljenjemSimeirkovia, dajeusrednjovjekovnojbosanskojdravitekoutvrditietnikusliku, osobitousmislumoderneodredbenacionalnogbia. Mali je broj podataka kojidirektno govore o etnikim fenomenima. Po irkoviu to je nekoliko plemenskih atributa iz raznih vremenakoji sami za sebe ne mogu biti osnova za osvijetljavanje cjelokupne etnike problematike. Jedva netomoemo saznati o sadrini svijesti koja je spajala one koje tekstovi nazivaju Srbin iliBonjanin, Vlah ili

Latin.

Rije je o srazmjerno tanko naseljenom prostoru nepogodnom za komunikacije, iji su dijelovi bili slabopovezani. irkovi posebno naglaava da ne moemo na srednjovjekovnu drutvenu realnost primjenjivatikriterije koji vae u dananjem razgranienju etnikih grupa. Ipak on zakljuuje da se ne mogu predvidjeti

podaci kako je ivot u bosanskoj dravi kao politikoj zajednici vodio razvijanju osjeaja pripadnosti tojdravi i nastajanju grupne i etnike oznake Bonjanin.[2]Potrebno je istai da Marko unji kao dokazafirmacije srednjovjekovne bosanske drave navodi i ukorjenjavanje jednog, iroko i bez zazora

prihvaenog dravnog i narodnog imena koje se svugdje samouvjereno natura. Ovo potkrepljuje brojnimizvornim podacima o upotrebi naziva bosanski (bosanska vjera, bosanska crkva, bosanski jezik,oznaka bosanska za razliite vrste robe iz Bosne) Bonjanin, Bonjak i dr.[3]

Konstatirajui da je pretean dio feudalaca, seljatva i gradskog stanovnitva u Bosni prihvatio islam, NedimFilipovi zakljuuje da su osnovne drutvene klase bosanske drave produavale egzistenciju bosanskog

srednjovjekovnog naroda u okvirima islamsko-turske drave. Meutim, sada je bosanski narod bio podijeljenvjersko-civilizacijskom dionicom na dva dijela: ehl-i mille, muslimanski dio toga naroda i ehl-i zimme,hrianski dio toga naroda. Masovnom kolonizacijom pustih i slabo naseljenih krajeva sa vanbosanskog

podruja u 15. i 16. stoljeu, koju je zbog potreba svoje ekonomije i vojnog poretka vrilo Osmanskocarstvo, dolo je do velikih demografskih promjena. Islamizirani dio tog koloniziranog svjeta ulazio je u ehl-i mille, a ostali njegov dio u ehl-i zimme. Ove, kao i kasnije kolonizacije, pojaale su, uglavnom, hiransko

pravoslavno stanovnitvo. Dvije komponente ehl-i zimme pravoslavci i katolici, kao historijski nastavakbosanskog srednjovjekovnog naroda, vremenom su se transformirale u dijelove srpske i hrvatske nacije.Muslimanski dio tog naroda formirao se postepeno u toku osmanlijske vladavine kao poseban

junoslavenski etniki individualitet sa sopstvenom feudalnom klasom.[4]

MasovnaislamizacijauBosniiAlbanijibilajeposljedicaunutranjihprilikauovimregijamaipolitiko-stratekihpotrebaosmanskedrave. Meutimiporedodreenihslinosti, zbograzliitihistorijskihuslovamasovnaislamizacijaupomenutimzemljamanijeimalaistereflekseumodernojepohi. UBosniiHercegovinijeislamiziranostanovnitvonastaloizetnikisrodne, alireligijskiheterogenemase, iz


2/7


3/7

Ovdjesepostavljapitanjezatojeunarodnojtradicijiizblijedilosjeanjenasrednjovjekovnubosanskudravuinjenevladare, odkojihseunaroduspominjesamobanKulin. NaovopitanjepokuaojesvojevremenoodgovoritiAntoBabi, tumaeiodsustvopomenutetradicijeslaboukraljevskevlastiuslovljenomkarakterombosanskogfeudalizma.[8]Mislimdajeprihvatanjeislamavodilovremenomdistanciranjuodneislamskesrednjovjekovneprolosti. Tomesudoprinijeleimigracijestanovnitva, kojejenapodrujeBosnedonijelosvojutradicijuimitologiju.

Uistoriografijije, meutim, spornatezakakojeveinabosanskogsrednjovjekovnogplemstvaprelanaislamiukljuilaseuosmanskifeudalnisistem. TakoSrekoDajadolazidozakljukadasubosansko-muslimanskoplemstvosainjavalislavenskiislaviziranielementiizcijelogjunoslavenskogprostora, dok

jeueestarosjedilakihBosanacamoglobitisrazmjernomalo. Osmansko-bosanskaaristokracijarelativnosebrzo bosnificirala ipostalanepristupanaosmanskimnebonjacima. tosetieetnikogporijekla

bosansko-muslimanskogseljatva, Dajatakoerdrinajvjerovatnijimdaunjemunajveiudioimabosanskosrednjovjekovnoseljatvo. Pritomepakistieiudiodoseljenihvlahauprocesuislamizacije, kojejezanemarivanoujednostraniminterpretacijamaobogumilskomporijeklubosanskihMuslimana.[9]

Islamizacijajeodsamogpoetkaimalaznatnogudjelauformiranjuposebnihcrtaubiuislamiziranihmasa, kojeetokomvremenadobitifizionomijskiizrazetnije. Uosmanskomdrutvutajjemomenatbio

zakrivenvjerskimprincipomipodjelomukonfesionalnezajednice, tojeimalozaposljedicunominiranjebosanskihMuslimanakaoTuraka(turskavjera) uodnosunahriane. Madaseovanominacijaodralasvedonovijegvremena, samisubosanskiMuslimanisvojuetnikuidentifikacijusaTurcimanegiralitakotosuTurinanazivaliTurkua.ReligijskifaktorbiojedovoljnosnaandastvoriosnovezapromjeneuetnikombiuislamiziranihstanovnikaBosne, aliislamskiuniverzalizamnijepotisnuonjihovoosjeanjeetnogenetskepovezanostiizajednitvasasredinomukojojsuivjeli.[10]

SlinoNedimuFilipoviu, smatraBranislavurevdase procesformiranjabosanskohercegovakogmuslimanskognaroda nesastojisamouislamizacijinegoiupostepenojdrutvenojdiferencijacijiuokvirimaosmanskevlasti. Prirodnadiferencijacija, kojasesastojalauouvanjusvogjezikaidrugihdomaihspecifinosti, imalajeutomeprvenstvenznaaj, alijetomoralobitiispunjenodrutvenim

sadrajemdabisemoglogovoritionaroduufeudalnomsmislu. Pritomejebionajvanijimomenatpostanakirazvitakdomaefeudalneklase. Uprvimvijekovimaturskevlastinemoesegovoritiodomaojfeudalnojklasikaotakvojve odomaimljudimauosmanskojspahijskojklasi. Prvetendencijediferenciranjaodosmanskogporetka(zahtjevizadrugaijipoloajspahijaizaimauBosni) javljajuseodkraja16. stoljea, alipraviprocesstvaranjadrugaijihagrarnihodnosapoinjeu18. vijeku, kadase

pojaanimiftluenjemstvaradomaafeudalnaklasaimijenjapoloajmuslimanskihseljakauodnosunahrianskeseljake. Uztospoljnaopasnostpovezujemuslimanskinarodidomaafeudalnaklasapostajehegemonmuslimanskognaroda. urevzakljuujedajemuslimanskinaroduBosniiHercegoviniu19.stoljeeuaokaonarodufeudalnomsmislunesamouodnosunaostaladvanarodanegouizvjesnojmjeriiuodnosupremavrhovnojosmanskojvlasti.[11]

BosanskiMuslimanisuseetnikiidentificiralikaoBonjaciiliBosanciprvenstvenouodnosunaTurkeidrugemuslimanskenarode. Ovanominacijanijedolazilauobzirunutarbosanskimrelacijamaiinaeuodnosimasastanovnitvomjunoslavenskogporijekla. Tujereligijabiladiferencirajuaodrednica, paje

bosanskiMuslimanutimodnosimanazivan Turinom ili bosanskimTurinom. NazivBosanaciliBonjakkoristiosetakoeizastanovnikezemlje, bezobziranavjeru, kaooznakaregionalnogporijeklaidomovinskepripadnosti. Meutim, bonjatvokaonarodnosnakategorijaiideologijabilojeudobaotomanskevladavineunajveojmjerivezanozamuslimanskupopulacijuinjenuvodeubegovskustrukturu, kojajebilauuslovimapoznogosmanskogfeudalizmanosilacidejeoautonomijiBosneuokviruTurskogcarstva. Pomenuteautonomistiketenjenisumogleraunatinapodrkunemuslimanskogstanovnitva, kojesenalaziloupodreenomdrutvenomipolitikompoloaju. Katoliko, fratarsko

bonjatvoostalojenerazvijenoipotomkonanonestalouhrvatstvu, dokkodsrpsko-pravoslavnog

elementanisuzabiljeeninipokuajiafirmacijebonjatva. Sticajemistorijskihokolnosti(djelatnostsrpskepravoslavnecrkve, srpskiustanciiobnovasrpskedrave, povezanostsaSrbimaizdrugihzemaljakaoposljedicamigracija, izrastanjerelativnojakogtrgovakogslojaidr.) nacionalnirazvitakkodbosanskih


4/7

Srbaodvijaosebrimtempomnegokodostalogbosanskogstanovnitva. BosanskiMuslimanisukrajem19. ipoetkom20. stoljeasvojuidentifikacijuizraavalislueisereligioznomnominacijom. Utovrijemesvenjihovekulturne, prosvjetne, privredne, politikeorganizacijeiinstitucijeusvojimnazivimanosilisuiskljuivomuslimanskipredznak.[12]

NacionalnirazvitakuBosniiHercegovinikarakteriziraneravnomjernostinjegovanedovrenostkodpojedinihdijelovastanovnitva. Posebnaspecifinosttograzvitkabilajedajevjerskapodjelaivjerskapripadnostvremenomdeterminiralainacionalnupripadnost. UBosniiHercegovini, kaouostalominacijelomtzv. srpsko-hrvatskomjezikomprostoru, nijesezbogposebnihistorijskihokolnostimoglaostvaritinacionalnaintegracijanaosnovuzajednicejezika, kakosetodogodilouveemdijeluEvrope, iakosuina

pomenutomprostorupostojaletendencijeusmjereneutompravcu.

UdobaaustrougarskeupraveuBosniiHercegoviniprocesformiranjasrpskenacionalnesvijestibiojekodpravoslavnogstanovnitva, uglavnom, zavren. Kodkatolikogstanovnitvaprocesformiranjahrvatskenacionalnesvijestibioje, izbogizraziteslabostigraanstva, tekutokuiodvijaosesaznatnimzakanjenjemuporeenjusasusjednimzemljamaukojimaiveHrvati. RazvitakbosanskihMuslimanaimaojeopetsvojeosobenostiispecifinosti.

Politikaaustrougarskeuprave, kojujeinauguriraominitarBenjaminKllay, teilajeizgradnjinacionalno-politikeposebnostiBosneiHercegovineinjenojizolacijioduticajaizsusjednihzemalja, uprvomreduSrbijeiCrneGore. Tomejepoetkomdevedesetihgodina19. vijekatrebaodaposluiKllayevkonceptinterkonfesionalnebosanskenacije. Nastojanje, dasestaromuslimanskofeudalnobonjatvomodificirastvaranjemnovogkonceptainterkonfesionalnogbonjatva, javilosejo prikrajuotomanskevladavineinspiriranoodstraneveziraOsmanTopal-pae(1861-1869). Kllayevapolitikanacionalnogbonjatva, koja

jeusvojojosnoviimalakonzervativnumaarskudoktrinuopolitikojnaciji, nijemoglabitiprihvaenanesamoodSrbaiHrvata, negoiodnajveegdijelamuslimanskihbegovaigraanstva.[13]Meutim,

bonjatvoseipaktadajavljalokaoizraznarodneposebnostibosanskihMuslimanaiprisutnetenjenjegovihprotagonistadasepravirazlikaizmeuvjereinacije(MehmedbegKapetanovi-Ljubuak: Bakavjera, bakanarodnost!), tenastojanja zavidnijeukljuivanjeudomaivienacionalni, alijednojeziki

kolorit. Tomejesluiloiisticanjesvogjezikakaobosanskog, podkojimseulingvistikomsmislupodrazumijevaloVukovo junonarjeje. NijezikapolitikaKllayevareimanijeteilajezikompartikularizmuniuvoenjuposebnogtipastandarnogjezikauBosniiHercegovini. Rije jeprijesvegaunastojanjudaseusklopuKllayevepolitikebosanskenacijeafirmiranazivbosanskijezik, jezikkojisuSrbizvalisrpski, aHrvatihrvatski. Nazivombosanskijezikoznaavanajeustvarinovotokavtina, centralnidijalekatskiidiom, kojisemigracijamarairiodalekoizvanBosneiHercegovine.[14]Akoneiprije,Bosancisusvojjeziku15. stoljeunazivalibosanskimjezikom, aistrancisugatadatakozvali. Bosanskimse u to vrijeme nazivalo i irilsko pismo kojim su pisali.[15] Sve do pojave i afirmacije nacionalnih pokreta

jezik stanovnitva Bosne najee je, pored drugih naziva, nazivan bosanskim,[16] a bosanski Muslimaninisu ni znali za drugi naziv na prelazu iz 19. u 20. vijek.

Bonjatvo se tada nije moglo afirmirati kao moderna nacionalna ideologija. Razlog tome lei i u

nepovjerenju veine uticajnih muslimanskih konzervativnih faktora prema sveukupnoj politici okupacioneuprave, pa i prema politici bosanske nacije. Meutim, od znatno veeg znaaja je bilo to to vodeimuslimanski krugovi, u kojima su dominirali zemljini veleposjednici i ulema, zbog svog ideolokog iobrazovnog profila nisu mogli postati predvodnici modernog nacionalnog pokreta. Zato je etniku, kulturnu i

politiku individualnost bosanskohercegovakih Muslimana karakteriziralo odsustvo moderne nacionalnesvijesti. Ovo je bilo uvjetovano kako njihovom socijalnom strukturom tako i vjerskom i dravnom tradicijomvezanom za Otomansko carstvo. Muslimani su zaostajali u pogledu ukljuivanja u moderne oblikekapitalistike privrede, na to su pored ekonomsko-socijalnih uzroka, bitno uticali i kulturno-historijskifaktori.[17]

Malobrojni pripadnici, nove evropski obrazovane muslimanske inteligencije pod uticajem srpske i hrvatskenacionalne propagande, pokazivali su sklonost da prihvate hrvatsku, odnosno srpsku nacionalnu orijentaciju.

Pri tome je hrvatstvo u 90-tim godinama 19. stoljea, kada je otpoeo ovaj proces, pokazalo vieprivlanosti. To je posebno vailo za prve univerzitetski obrazovane Muslimane, porijeklom iz viihdrutvenih krugova koji su studirali u Zagrebu i Beu. Tome je doprinosila i nacionalna ideologija AnteStarevia, njegovo uvaavanje islama i idealizacija bosanskog muslimanskog plemstva. Za hrvatski


5/7

opredijeljene muslimanske intelektualce karakteristino je nastojanje da se Muslimani moderniziraju,propagirajui da je budunost islama osigurana pod austrougarskom upravom.

Kod srpski orijentirane muslimanske omladine prisutna je bila tenja da se religija potisne u sferuprivatnosti, a nakon aneksije 1908. evidentno je psihiko i politiko distanciranje od Turske. Za razliku odpristalica hrvatstva meu Muslimanima, prosrpski dio studentske omladine podravao je do aneksije idejuautonomije Bosne i Hercegovine pod suverenitetom sultana i politiku koju je na toj platformi vodilo

konzervativno muslimansko vostvo zajedno sa Srbima. Politiku muslimanskih intelektualaca, koji su seizjanjavali kao Srbi, karakterizira antiaustrijanstvo, pa i antihrvatstvo ukoliko se hrvatstvo javljalo kaoalternativa srpstvu.[18]

Meutim, i kod onih malobrojnih bosanskih Muslimana koji su se srpski ili hrvatski opredjeljivali,muslimanstvo se pokazalo prevalentno u odnosu na srpstvo i hrvatstvo. Pomenuto opredjeljivanje bilo je

prvenstveno politikog karaktera i bilo je u nizu sluajeva praeno izmjenom nacionalno-politikeorijentacije. Uostalom, nigdje na Balkanu nije na osnovu zajednice jezika dolo do integracije stanovnitvaislamske vjere u veinske hrianske nacije. Samo kod Albanaca, koji su u veini muslimani, vjerske razlikenisu imale takav znaaj u nacionalnom razvitku kao kod susjednih im Junih Slavena. Iako je politikanacionalnog opredjeljivanja Muslimana pretrpjela historijski neuspjeh, muslimanska inteligencija, koja sesvojevremeno zalagala za njihovo nacionalizovanje u srpskom odnosno hrvatskom smislu, doprinosila je

prevazilaenju zatvorenosti muslimanske zajednice u Bosni i Hercegovini i odigrala je odreenu ulogu uprihvatanju tekovina evropske kulture od strane Muslimana.

Ne ulazei dalje u problematiku nacionalnog razvitka u 20. vijeku istiemo da je Bosna i Hercegovina, kojaje i u Habsburkoj monarhiji bila posebno upravno podruje i samo kratkotrajno izmeu dva svjetska rataizgubila taj status u novostvorenoj dravi, obnovila u toku Drugog svjetskog rata elemente svoje dravnosti.Ona je u okviru jugoslavenske federacije egzistirala kao Republika, iji su konstitutivni narodi bili Srbi,Muslimani i Hrvati. I pored odreenih poetnih kolebanja i nedosljednosti Muslimani su priznati kao

poseban narod, odnosno nacija. Meutim, jo u vrijeme koje je predhodilo posljednjem ratu (1992-1995)pojedini istoriari su postavljali pitanje adekvatnije nacionalne nominacije bosanskih Muslimana. Izrazimuslimanski narod i nacija, Muslimani u Bosni i Hercegovini, odreuju naime iste u odnosu na

bosanskohercegovake Srbe i Hrvate, ali ih ne opredjeljuje prema ostalom muslimanskom svijetu. Stoga jejo tada predlagano da je najbolje upotrijebiti izraz Bonjaci.[19] Ovo su neposredno pred rad odbijali neki

uticajni muslimanski intelektualci smatrajui bonjatvo prevazienim da bude nacionalna odrednicaMuslimana. Oni su izraavali tada sumnju da bi se bonjatvo moglo svesti na ideologiju i politiku nekemuslimanske BiH, to bi neminovno vodilo oivljavanju srpsko-hrvatskih planova o podjeli BiH.[20]Meutim, u toku rata, kada su Muslimani izloeni genocidu pretrpjeli najvee rtve, afirmiran je za njihnaziv Bonjaci, koji je potom u dejtonskoj Bosni i Hercegovini postao i ustavna kategorija. Dok su ranijeBosanac i Bonjak bili sinonimi, potpuno istog znaenja, sada se pod pojmom Bosanac podrazumjeva onajkoji je porijeklom iz Bosne i Hercegovine odnosno njen dravljanin, bez obzira na vjeru i naciju. Danas sekao Bonjaci deklariraju, mada ne posve iskljuivo, bosansko-hercegovaki muslimani i veina pripadnikaislamske vjere junoslavenskog porijekla.

Nakon strane kataklizme kroz koju je prola Bosna i Hercegovina, njena jedina perspektiva koja obeavabolju budunost je da bude ureena kao moderna evropska, pluralistika i demokratska drava. S obzirom da

je u BiH nacionalna pripadnost odreena vjerskom pripadnou, dobri odnosi izmeu vjerskih zajednica,uzajamno uvaavanje, tolerancija i dijalog su od presudnog znaaja za nacionalne odnose. Sve vjerskezajednice trebaju uivati punu slobodu djelovanja, a drava da bi bila demokratska mora biti sekularna. Pritome se pluralizam ne moe samo svoditi na nacionalni pluralizam i multikulturnost. Tendencija da se

pluralizam svede samo na nacionalni i konfesionalni pluralizam vodi u nacionalni totalitarizam. Demokracijapodrazumjeva i pluralizam u pogledu razliitih svjetonazora i politikih opcija.

Z u s a m m e n f a s s u n g

EINIGE ANMERKUNGEN ZUR ETHNISCHEN ENTWICKLUNG IN BOSNIEN-HERZEGOWINA

Der Verfasser widmete seine Aufmerksamkeit einigen Thesen zur ethnischen und nationalen Entwicklung inBH, die in den vorausgehender Jahrzehnten vor dem letzen Krieg in der bosnisch-herzegowinischenHistoriographie formuliert wurden. Der Schwerpunkt der Errterung liegt auf der Bedeutung des


6/7

Islamisierugsprozesses und der besonderen Lage Bosniens im Osmanischen Reich. Die Massenislamisierungin Bosnien and Albanien war durch die jeweiligen besonderen Umstnden in diesen Regionen und durch

politisch-strategische Bedrfnisse des osmanischen Staates bedingt. Aber trotz gewisser hnlichkeiten hattedie Massenislamisierung in den genannten Lndern wegen verschiedener historischer Bedingungen nicht diegleichen Auswirkungen in der Moderne. Die islamisierte Masse in Albanien blieb mit den Christlich-Orthodoxen und den Katoholiken in der Gesmatheit des albanischen Volke integriert. Dagegen entwickeltedie islamisierte Bevlkerung in Bosnien, die sich aus einer ethnisch verwandten aber konfessionell

heterogenen Masse, also aus Bogumilen, Katholiken und Christlich-Orthodoxen, formierte, im Laufe derosmanischen Herrschaft ihre mentale, kulturelle und ethnische Besonderheit. Die entscheindenste Rollespielte dabei die Entstehung und Entwicklung der einheimischen feudalen Klasse, so dass die bosnischenMuslime, die sich als Bosniaken oder Bosnier in erster Linie in Abgrenzug von der Trken und anderenmuslimischen Vlker bezeichneten, ins 19. Jahrhundert als Volk im feudalen Sinne eintraten. Die Christlich-Orthodoxen und Katholiken, die ihren Glauben bewahrrten, transformierten sich in der modernen Zeit alsTeile der serbischen bzw. kroatischen Nation.

Die nationale Entwicklung in BH war von Ungleichmssigkeit und von Unvollendentheit in einigen Teilender Bevlkerung gekennzeichnet. Das Besondere dieser Entwicklung ist der Umstand, dass diekonfessionelle Teilung mit der Zeit auch die nationale Zugehrigkeit determiniert hat. Anders als imgrsseren Teil Europas konnte in BH, wie brigens auch im ganzen sogenannten serbokroatischen

Sprachgebiet, wegen den besonderen historischen Umstnden keine nationale Integration auf Grundlage derSprachengemeinschaft verwirklicht werden, obwohl auch hier solche Tendenzen vorhanden waren.

Der Autor berhrte unter anderem auch die Frage des Bosniakentums, das sich als eine moderne nationaleIdeologie weder bei den Cristlich-Orthodoxen und Katholiken noch bei den Moslimen am bergang vom 19.zum 20. Jahrhundert durchsetzen konnte. Deswegen war die ethnische, kulturelle und politischeIndividualitt der bosnischen Muslime vom Mangel an einem modernen Nationalbewusstsein geprgt. Dieswurde durch ihre damalige soziale Struktur sowie durch ihre religise und staatliche Tradition, die mit demottomanischen Reich verbunden war, bedingt. Obwohl sich die Politik der nationalen Selbstbestimmungder Muslime als verfehlt herausstellte, trug die muslimische Inteligenzia, die sich ihrerzeit fr eine serbischeoder kroatische nationale Orientierung einsetzte, zur berwindung der Abgeschirmtheit der muslimischenGemeinschaft in Bosnien-Herzegowina bei und spielte bei der Annahme der Eigenschaften der europischen

Kultur seitens der Muslime eine Rolle.

* Izlaganje na 5. zasjedanju Komisije za istoriju jugoistone Evrope Fondacije Pro Orienteposveenoj temi Mesijanizam i etnocentrizam na Balkanu, koje je odrano 4. decembra 2000.godine u Beu.

[1] Nedim Filipovi, Specifinosti islamizacije u Bosni, Pregled 1958, (vanredni broj), 27-33. Istitekst objavljen je i u Prilozima 4/1968, 559-365. Vidi od istog autora Osvrt na neke problemeistorije Bosne i Hercegovine, Pregled 2/1953, 89-93.

[2] Diskusija: Problemi etnikog razvitka u Bosni i Hercegovini, Prilozi Instituta za istoriju uSarajevu (dalje Prilozi, 11-12/1975-1976, 268-270, 276, 277-279.

[3] Marko unji,Bosna i Venecija (odnosi u XIV i XV st.), Sarajevo 1996, 386-387.

[4] N. Filipovi, Specifinosti islamizacije, 27-33; up. Avdo Sueska, Poloaj bosanskihMuslimana u Osmanskoj dravi, Pregled, 5/1975, 483-509. i kao nap. 2.

[5] Nedim Filipovi, Osvrt na pitanje islamizacije na Balkanu pod Turcima, Godinjak, ANUBiHXIII, CBI knj. 11, Sarajevo 1976, 395-396.

[6] Nedim Filipovi, O jednom aspektu korelacije izmeu islamizacije i iftluenja. Nekeimplikacije islamizacije u Bosni i Hercegovini, Prilozi, 18/1981, 38; isti, Osvrt na pitanje

islamizacije, 413-414.[7] N. Filipovi, O jednom aspektu korelacije, 25-39.


7/7

[8] Pregled, 2/1953.

[9] Sreko M. Daja, Konfessionalitt und Nationalitt Bosniens und der Herzegowina.Voremanzipatorische Phase 1463-1804, Sdosteuropische Arbeiten 80, Mnchen 1984, 30-37,224; Up. Nedim Filipovi, Islamizacija vlaha u Bosni i Hercegovini u XV i XVI vijeku, RadoviANUBiH, LXXIII/32, Sarajevo 1983, 139-148.

[10] Kao napomena 2 i 7.[11]Diskusija, 285-286, Branislav urev, Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu u istoriji

Bosne i Hercegovine, Prilozi za orijentalnu filologiju 41/1991, 31-33; vidi: A. Sueska, Poloajbosanskih Muslimana, 483-509.

[12] Vidi. Muhamed Hadijahi, Die Anfnge der nationalen Entwicklung in Bosnien und derHerzegowina, Sdost-Forschungen, 21/1962, 168-193; isti, Od tradicije do identiteta (Genezanacionalnog pitanja bosanskih Muslimana) Sarajevo 1974, 5-155, 243-252; Vlado Jokanovi,

Elementi koji su kroz istoriju djelovali pozitivno i negativno na stvaranje bonjatva kaonacionalnog pokreta, Pregled, 8 i 9/1986, 133-163, 241-263. Ferdinand H a u p t m a n nodbacuje miljenje da bi regionalno bosanstvo u doba otomanske vladavine moglo imati znaenje

svjesnog etnikuma. Pri tome takoer smatra da se, i pored odreenih uspjeha nacionalnihpropagandi iz susjedstva, pri kraju turske vladavine pretena veina pravoslavnog i katolikogstanovnitva nalazila u stadiju vjerske zajednice, ija se osobenost jo nije povezivala sa pojmometnikuma.Die Mohamedaner in Bosnien-Hercegovina, u: Die Habsburgermonarchie Bd. IV, Wien1984, 682-684.

[13] O nacionalnoj politici Kllaya vidi Tomislav Kraljai, Kalajev reim u Bosni i Hercegovini1882-1903, Sarajevo 1987. 88 i dalje.

[14] Devad Jahi, Uloga bosanskog jezika u procesima srpskohrvatske standardizacije,Pregled, 2/1987, 245-255; Sreko M. Daja, Bosnien-Hercegovina in der sterreichisch-ungarischen Epoche (1878-1918). Intelligentsia zwischen Tradition und Ideologie, SOA 93,

Mnchen 1994, 207-218.[15] Kao nap. 3.

[16] Vidi Ljiljana Stani, Lingvistika terminologija u Bosni i Hercegovini u vrijemeaustrougarske uprave, Sarajevo 1986, 44-45.

[17] Devad Juzbai, Nacionalno-politiki odnosi u Bosanskohercegovakom saboru i jezikopitanje, ANUBiH, Djela LXXIII/42, Sarajevo 1999, 27. i dalje.

[18] O srpskim i hrvatskim tendencijama u razvitku Muslimana vidi M. Hadijahi, Od tradicije doidentiteta, 156 i dalje; S. Daja, Bosnien-Hercegovina 207-218; up. Ante Malbaa, Hrvatski i

srpski nacionalni problem za vrijeme reima Benjamina Kllaya, Osijek 1940, 28, 67-73,

Dominik Mandi,Etnika povijest Bosne i Hercegovine, Rim 1967, 408-445.[19] Branislav urev, Neke napomene o islamizaciji i bonjatvu, 31-33; Vidi Enver Redi, O

posebnosti bosanskih Muslimana u: Tokovi i otpori, Sarajevo 1970.

[20] Mustafa Imamovi, O historiji bonjakog pokuaja, u: Atif Purivatra, Mustafa Imamovi,Rusmir Mahmutehaji, Muslimani i Bonjatvo, Sarajevo 1991, 65-69.

http://iis.unsa.ba/prilozi/30/30_juzbasic.htm

Dževad Juzbašić Nekoliko napomena o etničkom razvitku u Bosni i Hercegovini

Documents

Transcript of Dževad Juzbašić Nekoliko napomena o etničkom razvitku u Bosni i Hercegovini