Domazet, Mladen, Dolenec, Danijela i Ančić, Branko (2012) Trebamo promjenu: mapiranje potencijala Hrvatske za održiv razvoj. Zagreb: Heinrich Böll Stiftung Hrvatska.

˝Indikatori ekološkog otiska (EF) i sretnog planeta (HPI) Hrvatske pokazuju, s druge strane, da je taj razvoj ovisan o relativno slabijem uplivu na okoliš nego što se to događa u najrazvijenijim zemljama na zapadnoj hemisferi˝ (Domazet i sur, 2014: 8).

˝Premda većina stanovništva smatra da problemi okoliša predstavljaju opasnost za njih i za državu u cjelini, prvenstveno ih zanima stjecanje više koristi od postojeće putanje razvitka i za sada sami ne postupaju imajući na umu ekološku održivost˝ (Domazet i sur, 2014: 8).

˝Skupine s nižim socijalno-ekonomskim statusom i nižim stupnjem obrazovanja manje znaju o problemima okoliša i raspoloživim rješenjima, manje ih brinu okolišna pitanja i teže im je vidjeti potencijalne komplementarnosti između privrednog rasta i zaštite okoliša. Ti nalazi ističu važnost smanjivanja nejednakosti kao integralnog dijela politike održiva razvoja. Uz to, analiza pokazuje da se građani i građanke Hrvatske u određivanju aktera odgovornih za zaokret prema održivosti jako oslanjaju na državu. Nemaju povjerenja u pojedince, a još manje vjeruju privatnim poduzećima i korporacijama. Građanke i građani Hrvatske izražavajusnažnu preferenciju u korist države, koja bi zakonski trebala odrediti pravila održiva razvoja, i vide državu prvenstveno kroz njene funkcije sankcioniranja i kontrole. Premda nije upitna uloga države kao središnje instance koja bi trebala koordinirati mnoge političke programe i mjere potrebne za promjenu orijentacije prema održivosti, ovi nalazi ukazuju na jaku tradiciju državnog paternalizma i upućuju na to da postoji potreba za jačanjem demokratskih impulsa samouprave i samoupravljanja u stanovništvu˝ (Domazet i sur, 2014: 8).

˝Dok stanovnicima mnogih zemalja svijeta nisu ponuđene nikakve mogućnosti izbora o tome kako će živjeti, Hrvatska je društvo koje je relativno dobro razvijeno tako da je sposobno preuzeti odgovornost za političke programe i mjere koje vode ka više ili manje održivoj životnoj praksi za njene građane i građanke˝ (Domazet i sur, 2014: 10). ˝Programi i mjere održivog razvoja ipak donose koristi pojedinačnim zemljama koje ih primjenjuju: ako su dobro planirane, one mogu pomoći u smanjivanju siromaštva i društvenog isključivanja, donijeti bolju kvalitetu života i povećati prehrambenu i energetsku neovisnost˝ (Domazet i sur, 2014: 10).

Ideja o održivom razvoju prvi put se spominje i razrađuje u Svjetskoj strategiji zaštite 1980. godine. 1987. godine strategija se proširuje kroz publikaciju Naša zajednička budućnost (poznatiju kao Brundtland izvještaj) gdje se definira ˝potreba za integriranjem ekonomske, socijalne i ekološke dimenzije razvoja radi postizanja održivosti˝ (Domazet i sur, 2014: 10).

˝Politički lideri najčešće održiv razvoj još uvijek smatraju nečim izvan svojih glavnih odgovornosti˝ (Domazet i sur, 2014: 11).

˝Hrvatska slabo stoji u komunikacijskim i koordinacijskim aspektima odlučivanja koje vodi ka održivu razvoju˝ (Domazet i sur, 2014: 11).

˝Unatoč svojoj veličina, Hrvatska je u povlaštenom klubu zemalja koje imaju koristi od visoke razvijenosti, a da za to ne plaća tako visoku ekološku cijenu kao druge razvijene zemlje˝ (Domazet i sur, 2014: 13).

˝Premda je Hrvatska značajno manje bogata nego prosjek EU27, to ne znači komparativno nižu razinu ljudskog razvitka˝ (Domazet i sur, 2014: 15).

˝Činjenica da je njen razvojni nivo zbog nejednakosti smanjen za 15% znači da je nejednakost ozbiljan problem za razvojnu putanju Hrvatske˝ (Domazet i sur, 2014: 15).

Ako gledamo globalno komparativni položaj Hrvatske putem indikatora koji se odnose na

održivi razvoj (indeks ljudskog razvitka, indeks ekološkog otiska i indeks sretnog planeta),

glavni nalazi studije iz 2014. godine (Domazet i sur, 2014) pokazuju da ˝ukupni razvoj

Hrvatske smješta naše suvremeno društvo među materijalno najrazvijenija društva u svijetu,

ali da to unutar društva ostaje i općenito nepriznato i nejednako raspodijeljeno˝ (Domazet i

sur, 2014: 7).