Damir Burić VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA …oliver.efri.hr/zavrsni/89.pdf · sveuČiliŠte u rijeci...
Transcript of Damir Burić VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA …oliver.efri.hr/zavrsni/89.pdf · sveuČiliŠte u rijeci...
SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET
Damir Burić
VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE
DIPLOMSKI RAD
Rijeka 2013
SVEUČILIŠTE U RIJECIEKONOMSKI FAKULTET
VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika trgovineMentor: Prof. dr. sc. Heri BezićStudent: Damir Burić
Studijski smjer: Financije i bankarstvoJMBAG: 20830
Rijeka, rujan 2013.
SADRŽAJ
1. UVOD........................................................................................................................11. 1. Svrha i cilj istraživanja............................................................................................... 11.2. Hipoteza rada ............................................................................................................... 11.3. Struktura rada.............................................................................................................. 21.4. Znanstvene metode ...................................................................................................... 2
2. TEORIJSKI ASPEKT VANJSKE TRGOVINE ..................................................32.1. Vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje .................................................... 32.2. Uloga i značenje vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje ....................................... 52.2.1 Trgovinska i platna bilanca zemlje........................................................................... 52.3. Vanjska trgovina Republike Hrvatske....................................................................... 6
3. INSTRUMENTI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE.................................173.1.Vanjskotrgovinska politika ........................................................................................ 173.2. Carine i carinska politika .......................................................................................... 203.2.1. Povijest carina u Hrvatskoj.................................................................................... 223.2.1.1. Carine prije osamostaljenja Republike Hrvatske ............................................. 223.2.1.2. Carinski sustav nakon osamostaljenja Republike Hrvatske............................ 233.2.2. Carinska osnovica ................................................................................................... 263.2.3. Carinska tarifa ........................................................................................................ 263.2.4. Carinska tarifa u Republici Hrvatskoj ................................................................. 273.3. Necarinska ograničenja vanjske trgovine ................................................................ 283.3.1. Kvantitativna (količinska) ograničenja vanjske trgovine.................................... 313.3.2. Izvozna subvencija .................................................................................................. 32
4. MULTILATERALNI I REGIONALNI CARINSKI SPORAZUMI ................334.1. WTO- Svjetska trgovinska organizacija.................................................................. 334.1.1. Republika Hrvatska i WTO ................................................................................... 354.2. Regionalni trgovinski sporazumi .............................................................................. 384.2.1. Europska unija ........................................................................................................ 384.2.1.1. Republika Hrvatska i Europska Unija............................................................... 394.2.2. CEFTA- Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini ................................. 44
5. ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU - izazovi za trgovinskupolitiku ........................................................................................................................46
5.1. Trgovinska integriranost ........................................................................................... 46
6. ZAKLJUČAK ........................................................................................................50LITERATURA...…………………………………………………………………………53POPIS GRAFIKONA I TABLICA ................................................................................. 54
1. UVOD
Sve zemlje danas su uključene u međunarodnu razmjenu. To uključenje i sudjelovanje
u makroekonomskoj razmjeni utječe na poboljšanje općeg makroekonomskog stanja
zemlje. Republika Hrvatska teži povećanju vanjskotrgovinske razmjene kako bi
omogućila poboljšanje i stabilnost vlastitog gospodarstva i osigurala prosperitet
vlastitim građanima. Hrvatska je uključivanjem u razne međunarodne organizacije
bitno popravila svoj položaj u regiji.
1.1. Svrha i cilj istraživanja
Cilj ovog rada je prikazati važnost vanjske trgovine kao iznimno važnog segmenta
nacionalnog gospodarstva svake zemlje, te prikazati instrumente vanjsko trgovinske
politike kojima se određena država može služiti da bi primarno ograničila uvoz i
poticala svoj izvoz, što bi dovelo do ekonomskog razvoja.
Republika Hrvatska je osamostaljenjem dobila autonomiju u kreiranju vlastite
gospodarske, a samim time i vanjskotrgovinske politike, no želja za priključivanjem
Europskoj Uniji rezultirala je potrebom za prihvaćanjem globalnih vanjskotrgovinskih
pravila WTO-a. Prilagođavanje navedene politike pravilima WTO-a uzrokovalo je
velike promjene u svim segmentima gospodarstva, a posebno u vanjskotrgovinskom
sektoru. S obzirom da država želi ostvariti što veće koristi od integriranja i
liberalizacije, ključno je pitanje što će ovi procesi značiti za nju, njezino
gospodarstvo, stanovništvo, te kakve koristi i troškove može očekivati.
1.2. Hipoteza rada
Hipoteza rada je da Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske ima utjecaj na
gospodarski rast i ekonomsku stabilnost zemlje, te predstavlja vrlo važan faktor u
vođenju gospodarske politike zemlje.
1.3. Struktura rada
Rad se sastoji od šest dijelova. U prvom dijelu analiziran je teorijski dio o vanjskoj
trgovini, te njezina uloga i značenje u gospodarstvu zemlje. U drugom su dijelu
prikazana obilježja vanjske trgovine Republike Hrvatske. Tu su obuhvaćeni podaci o
hrvatskoj vanjskoj trgovini te podaci o uvozu i izvozu Republike Hrvatske. Treći dio
opisuje instrumente vanjskotrgovinske politike, s ciljem opisa detaljne analize carina
te povijest carinske politike Republike Hrvatske. U četvrtom dijelu su prikazani
multilateralne (WTO) i regionalni carinski sporazumi (EU i CEFTA). U petom dijelu
stavljen je naglasak na izazove za trgovinsku politiku prije ulaska i nakon ulaska
Hrvatske u Europsku Uniju.
1.4. Znanstvene metode
Pri izradi rada korištena je kombinacija najadekvatnijih metoda. Metoda indukcije
korištena je kad se na temelju pojedinačnih činjenica, nastojalo doći do određenih
zaključaka. Nasuprot tome, metodom dedukcije opći su se sudovi primjenili na
određene slučajeve. Metoda deskripcije je upotrebljena u objašnjenju ekonomskih
pojmova i zakonitosti. U analitičkom dijelu rada korištene su metode analize i sinteze,
dok su matematičkim i statističkim metodama obradili podaci koji su prikazani
tabelarno i grafički.
2. TEORIJSKI ASPEKT VANJSKE TRGOVINE
U ovome poglavlju će se opisati vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje, te
će se objasniti uloga i značaj vanjske trgovine u gospodarstvu jedne zemlje. Objasniti
će se platna bilanca jedne zemlje, te će nakon toga biti prikazana trgovinska bilanca
Republike Hrvatske.
2.1. Vanjska trgovina i vanjskotrgovinsko poslovanje
Vanjska trgovina je gospodarska djelatnost koja obuhvaća razmjenu robe i usluga s
inozemstvom, odnosno sveukupnu razmjenu materijalnih i nematerijalnih dobara
između zemalja.1
U užem smislu vanjska trgovina obuhvaća samo promet robe između gospodarskih
subjekata iz različitih zemalja. U širem smislu vanjska trgovina uz robnu razmjenu
obuhvaća i razmjenu gospodarskih usluga, promet kapitala, promet ljudi (turizam) i
prijenos vijesti (telekomunikacijski promet).
Međunarodnu trgovinu definiramo kao ukupni opseg razmjene između zemalja
cijelog svijeta, odnosno ukupnost razmjene na globalnom tržištu.
Glavne značajke vanjske trgovine su:
- vanjska trgovina nailazi na razna ekonomsko-politička ograničenja u svim
zemljama, a ona se provode carinskim režimom, kontrolom vanjskotrgovinske
razmjene, uvođenjem tzv. kontigenata kojima se ograničuje količina ili
vrijednost robe koja se smije uvoziti u zemlju, ili izvoziti iz zemlje, a sve to
radi reguliranja ukupnog prometa roba i usluga s inozemstvom u svrhu zaštite
interesa vlastitog gospodarstva;
- vanjska se trgovina proteže na vanjskotrgovinske i monetarne sustave, što
uvjetuje njeno reguliranje međunarodnim i platnim sporazumima;
- vanjsku trgovinu prate mnogobrojne međunarodne konvencije, običaji i
pravila, nakon što ih je pojedina zemlja ratificirala i tako se ravnopravno
uključila u međunarodnu razmjenu;
- vanjsku trgovinu karakteriziraju složene tehnike plaćanja kao i njenog
osiguranja te naplate ugovorenih vanjskotrgovinskih poslova;
- vanjska je trgovina podvrgnuta posebnom sustavu nadzora nad kretanjem roba
i usluga u međunarodnoj razmjeni, te ju prati posebna dokumentacija, poseban
način izračunavanja cijene, posebni troškovi i posebne procedure;
- platni promet i kreditni odnosi s inozemstvom se reguliraju vlastitim deviznim
sustavom, sprječavajući tako nekontroliran odljev i korištenje konvertiblinih
deviznih sredstava;
- poslovni su rizici u vanjskoj trgovini mnogo izraženiji nego u unutarnjoj
trgovini, iz tog razloga je potrebno provesti osiguranje od robnih i financijskih
rizika, te uspostaviti trajne poslovne veze u inozemstvu.2
Uobičajena su tri čimbenika koja u svim zemljama uređuju vanjsku trgovinu:
- državna tijela, od kojih glavnu ulogu ima ministarstvo nadležno za vanjsku
trgovinu te središnja banka i uprava carine;
- ustavnove i zajednice čiji je cilj unapređivanje vanjske trgovine, analiziranje
međunarodne trgovine, utvrđivanje rezultata poduzetih mjera i predlaganje
novih mjera za poboljšanje pozicije zemlje na svjetskom tržištu;
- trgovačka društva koja se bave uvozom i izvozom robe i usluga. To je
najmasovnija grupa u koju spadaju proizvođači ili potrošači roba, te davatelji
različitih usluga u vanjskoj trgovini.3
Vanjskotrgovinska politika je danas samo jedna iz spectra politika što formiraju
ekonomsku politiku na području vanjske trgovine i drugih oblika međunaordne
gospodarske suradnje svakog pojedinog gospodarstva. Definiramo je kao znanost o
postavljanju ciljeva i sredstva, odnosno instrumenata za njihovo ostvarenje na ovome
području. Vanjskotrgovinska politika je u metodama svoga djelovanja autonomna,
samostalno postavlja instrumente za postizanje pojedinih odabranih ciljeva. U
kvaliteti svoga djelovanja i određivanja kvalitete i količine učinaka je podređena
ciljevima opće gospodarske politike. Država instrumente vanjskotrgovinske politike
koristi u cilju uravnoteženja platne balance, te njihovom upotrebom regulira željeni
stupanj otvorenosti nacionalnog gospodarstva.
2.2. Uloga i značenje vanjske trgovine u gospodarstvu zemlje
Osnovni zadatak vanjske trgovine je da se po najpovoljnijim uvjetima kupuje,
odnosno uvozi roba koje ili uopće nema ili je nema u dovoljnim količinama na
domaćem tržištu, te da se po najpovoljnijim uvjetima prodaje, tj. izvozi domaća roba i
gospodarske usluge na inozemno tržište.
Najvažniji razlog zbog čega je svaka zemlja zainteresirana za uključivanje u
međunarodnu razmjenu je taj što razvoj društvenih proizvodnih snaga izaziva
specijalizaciju proizvodnje i proizvodnju roba u velikim količinama pa tržište postaje
preusko za njihov plasman. Osim toga izvozom se ostvaruju devizna sredstva, koja
mogu poslužiti za uvoz deficitarnih roba ili proizvoda u vlastitoj zemlji.
Poseban problem na svjetskom tržištu imaju nerazvijene zemlje jer one uglavnom
izvoze artikle nižeg stupnja obrade, poljoprivredne proizvode, sirovine i
repromaterijal, čije su cijene na svjetskom tržištu promjenjive i znatno niže nego
cijene proizvoda sa višim stupnjem obrade koje su one primorane uvoziti.
2.2.1 Trgovinska i platna bilanca zemlje
Trgovinska bilanca odnos je vrijednosti ukupnog izvoza i ukupnog uvoza robe jedne
zemlje za određeno vremensko razdoblje, najčešće jedne godine. Ona može biti
aktivna, pasivna i uravnotežena.
Trgovinska je bilanca aktivna (suficitarna) ako je vrijednost izvoza robe veća od
uvoza robe, a pasivna (deficitarna) ako je vrijednost uvoza veća od izvoza robe.
Uravnoteženost trgovinske bilance postoji onda kad su vrijednosti izvoza i uvoza robe
izjednačene.
Platna bilanca prikaz je ukupnih novčanih primanja i izdavanja jedne zemlje prema
inozemstvu. Ona može biti aktivna ako je novčano primanje veće od izdavanja,
pasivna ako je novčano primanje manje od izdavanja te uravnotežena ako se primanje
novca izjednačuje s izvršenim izdavanjem. Platna bilanca se redovito sastavlja za
jednu godinu.
Deficitarna platna bilanca dovodi do smanjenja deviznih sredstava (rezervi) koja služe
za plaćanje uvozne robe. Kratkoročna rješenja u vezi s pasivnom platnom bilancom
mogu se naći u posudbi financijskih sredstava od drugih zemalja ili od odgovarajućih
međunarodnih ustanova, u zahvaćanju vlastitih deviznih ili zlatnih rezervi, te u
uvođenju restriktivnih mjera za prisilno smanjenje uvoza nekih manje potrebnih
proizvoda.
Jedino pravo i dugoročno rješenje je jačanje i razvoj vlastitog izvoza, gdje natjecanje
sa inozemnom konkurencijom prisiljava domaće proizvodače da konstantno
poboljšavaju proizvodnju, unapređuju tehnologiju i povećavaju cjelokupnu poslovnu
uspješnost.
2.3. Vanjska trgovina Republike Hrvatske
Iz tablice 1. se može vidjeti prikaz Vanjskotrgovinske bilance izražene u tisućama
eura. Ono što iz tablice možemo primjetit je da su i izvoz i uvoz rasli od 2002. godine
do 2008. godine. Međutim ono što možemo zaključiti za to razdoblje je da je uvoz
rasta puno brže od izvoza, što državu dovodi do negativne saldo robne razmjene,
odnosno povećanja te negativnosti.
TABLICA 1. Vanjskotrgovinska bilanca u tis. eura prema tekućem tečaju
GODINA IZVOZ UVOZ SALDO ROBNERAZMJENE
POKRIVENOST UVOZAIZVOZOM,
%
UKUPNO VERIŽNI
INDEKS
UKUPNO VERIŽNIINDEKS
2002 5,188,154.00 99.50 11,327,015.00 110.60 -6,138,861.00 45.80
2003 5,464,362.00 105.30 12,537,963.00 110.70 -7,073,601.00 43.60
2004 6,453,822.00 118.10 13,354,370.00 106.50 -6,900,548.00 48.30
2005 7,069,419.00 109.50 14,949,531.00 111.90 -7,880,112.00 47.30
2006 8,251,588.00 116.70 17,104,667.00 114.40 -8,853,079.00 48.20
2007 9,004,144.00 109.10 18,832,981.00 110.10 -9,828,837.00 47.80
2008 9,585,134.00 106.50 20,817,147.00 110.50 -11,232,013.00 46.00
2009 7,529,396.00 78.60 15,220,090.00 73.10 -7,690,694.00 49.50
2010 8,905,242.00 118.30 15,137,011.00 99.50 -6,231,769.00 58.80
2011 9,582,161.00 107.60 16,281,147.00 107.60 -6,698,986.00 58.90
Izvor: www.dzs.hr (24.7.2013)
Pokrivenost uvoza izvozom je od 2002. godine do 2008. otprilike jednak i kreće se
oko 47 %. 2008. godine nastupa svjetska kriza i dolazi do poremećaja u
vanjskotrgovinskoj bilanci. Dolazi do značajnog pada uvoza i do poboljšanja omjera
uvoza i izvoza, te se na taj način i smanjuje negativni saldo robne razmjene a i
povećava se pokrivenost uvoza izvozom. Možemo reći da je jedan od glavnih
zadataka države povećati izvoz a smanjiti uvoz i na taj način povećati pokrivenost
uvoza izvozom.
U tablicama 2. i 3. ćemo prikazati izvoz odnosno uvoz po sektorima i odsjecima
SMTK (Standardna međunarodna trgovinska klasifikacija) u tisućama kuna.
TA
BL
ICA
2. I
zvoz
po
sekt
orim
a io
dsje
cim
a S
MT
K u
tisu
ćam
a ku
na
RO
BN
I S
EK
TO
RG
OD
INA
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
Hra
na i
žive
živ
otin
je2,
632,
278
3,29
9,26
02,
648,
416
4,04
8,57
75,
542,
727
5,43
3,63
35,
250,
471
5,42
7,48
65,
544,
872
6,33
8,20
47,
206,
695
Pić
a i d
uha
n94
9,64
497
5,77
51,
022,
087
1,14
7,44
01,
133,
004
1,19
5,23
51,
212,
302
1,20
0,81
61,
376,
858
1,28
4,03
01,
369,
995
Sir
ove
mat
erij
e, o
sim
gor
iva
1,98
4,99
42,
148,
642
2,45
9,73
82,
897,
354
3,53
9,09
84,
218,
588
4,19
8,83
53,
368,
805
4,35
8,78
25,
548,
941
5,68
9,43
8
Min
eral
na g
oriv
a i m
aziv
a3,
226,
943
3,68
3,12
54,
988,
912
7,16
3,94
89,
144,
603
8,53
5,91
58,
787,
680
7,08
7,96
08,
088,
669
8,63
4,77
79,
889,
202
Živ
otin
jska
i bi
ljn
a ul
ja i
mas
ti89
,235
80,2
7575
,224
112,
817
109,
495
116,
407
174,
935
131,
812
149,
667
155,
241
152,
924
Kem
ijsk
i pro
izvo
di3,
651,
523
3,59
0,09
14,
057,
115
5,19
4,44
85,
548,
470
6,22
6,05
86,
821,
722
5,33
3,60
27,
408,
428
8,15
4,89
57,
891,
206
Pro
izvo
di s
vrst
ani p
rem
am
ater
ijal
u5,
263,
650
5,36
6,89
76,
603,
524
7,69
0,75
08,
993,
634
10,1
84,8
4810
,589
,106
8,31
8,85
99,
185,
360
10,6
53,1
2010
,314
,341
Str
ojev
i i p
rije
vozn
asr
edst
va9,
845,
330
11,3
80,5
3614
,269
,954
15,5
24,3
4317
,409
,678
20,4
81,2
1423
,174
,020
16,4
11,0
4920
,543
,516
21,1
54,2
0019
,309
,307
Raz
ni g
otov
i pro
izvo
di7,
299,
427
7,42
3,83
07,
857,
943
8,69
8,68
49,
004,
851
9,60
7,76
48,
920,
808
7,87
7,34
78,
163,
934
9,00
4,63
19,
059,
372
Ost
alip
roiz
vodi
itr
ansa
kcij
e7,
585
46,4
276,
051
7,37
88,
706
24,8
7012
,479
22,3
0250
,629
361,
737
1,35
1,13
1
UK
UP
NO
34,9
50,6
1137
,994
,857
43,9
88,9
6652
,486
,738
60,4
34,2
6566
,024
,530
69,1
42,3
5855
,180
,038
64,8
70,4
4371
,289
,778
72,2
33,6
13
Izvo
r:w
ww
.dzs
.hr
(24.
7.20
13)
TA
BL
ICA
3. U
voz
po s
ekto
rim
a i o
dsje
cim
a S
MT
K u
tisu
ćam
a ku
na
RO
BN
I S
EK
TO
RG
OD
INA
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
Hra
na i
žive
živo
tinj
e5,
718,
045
6,11
7,75
96,
550,
519
7,93
3,03
99,
032,
287
9,58
4,72
210
,672
,230
9,84
8,23
39,
906,
958
11,4
42,2
1312
,116
,235
Pić
a i d
uha
n64
0,65
271
5,07
667
1,39
977
3,69
280
3,65
192
9,04
995
7,08
095
3,72
21,
006,
246
1,10
5,33
61,
175,
186
Sir
ove
mat
erij
e, o
sim
gori
va1,
924,
805
2,03
2,16
11,
954,
631
2,25
0,30
92,
234,
131
2,38
7,27
73,
087,
240
1,80
0,16
11,
857,
340
1,99
3,70
31,
745,
257
Min
eral
na g
oriv
a i m
aziv
a9,
379,
507
9,50
5,32
910
,764
,224
16,6
93,6
4119
,880
,265
20,9
64,1
2426
,426
,992
18,8
26,7
8920
,653
,320
26,3
68,2
1227
,825
,340
Živ
otin
jska
i bi
ljn
a ul
ja i
mas
ti22
8,21
623
7,95
628
2,58
430
1,68
932
6,30
233
6,08
757
5,40
442
8,05
741
2,43
560
4,93
991
0,20
8
Kem
ijsk
i pro
izvo
di8,
796,
200
9,61
9,91
710
,180
,169
12,2
52,1
0913
,579
,729
15,1
75,0
3215
,916
,263
13,8
43,3
4115
,569
,514
16,7
01,0
9516
,455
,552
Pro
izvo
di s
vrst
ani p
rem
am
ater
ijal
u14
,994
,567
16,2
61,1
9518
,036
,334
21,0
38,4
6824
,403
,478
27,3
09,7
3427
,959
,631
20,2
79,7
5419
,854
,535
21,7
89,7
9120
,156
,649
Str
ojev
i i p
rije
vozn
asr
edst
va26
,214
,830
31,1
03,0
8031
,762
,764
36,3
75,0
8540
,328
,815
44,9
51,9
9148
,694
,609
31,8
42,2
9928
,279
,632
26,9
36,2
0427
,554
,100
Raz
ni g
otov
i pro
izvo
di8,
970,
357
10,0
96,2
4910
,942
,032
12,7
64,8
7814
,522
,651
16,3
80,4
3816
,021
,407
13,7
49,2
7012
,651
,814
14,0
53,5
4913
,560
,511
Ost
ali p
roiz
vodi
itr
ansa
kcij
e62
,280
195,
071
51,0
5751
,825
58,8
0393
,908
51,1
9712
2,11
232
,706
2,08
55,
153
UK
UP
NO
76,9
29,4
5985
,883
,792
91,1
95,7
1311
0,43
4,73
512
5,17
0,11
113
8,11
2,36
115
0,36
2,05
411
1,73
9,73
811
0,22
4,50
012
0,99
7,12
712
1,50
4,19
1
Izvo
r:w
ww
.dzs
.hr
(24.
7.20
13)
Iz Tablice 2. možemo vidjeti kretanje izvoza po sektorima i odsjecima SMTK za
razdoblje od 2002. godine do 2012. godine. Ono što možemo primjetiti da za razliku
od uvoza što je prikazano u Tablici 3. izvoz nije jako osjetio krizu koja se desila 2008.
godine. Gledajući ukupan iznos izvoza možemo primjetiti da izvoz konstantno raste
od 2002. godine ali i da je pod utjecajem krize u 2009. godini jako pala vrijednost
izvoza. Međutim nakon te godine u ostalim godinama dolazi do povećanja izvoza i
donekle se prati trend koji je bio i u godinama prije krize. Omjeri između pojedinih
sektora su tijekom godina ostali isti, tako da se npr. 2002. godine najveći dio izvoza
bio je u sektoru Strojeva i prijevoznih sredstava što je isto tako i u 2012. godini ali i u
svim ostalim promatranim godinama.
U Tablici 3. je prikazan uvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna. Ono
što možemo primjetiti da je kod uvoza puno veći utjecaj krize bio u 2009. godini ali
se i prenio na slijedeće promatrane godine, jer za razliku od izvoza koji se vratio po
ukupnim vrijednostima na prethodne godine i čak se i povećao, uvoz nije još dostigao
one razine koje su bile 2008. godine. Omjer između sektora uvoza se mijenjao pa tako
su Mineralna goriva i maziva tijekom godina rasla i došla do najveće vrijednosti
unutar uvoza, dok su strojevi i prijevozna sredstva zadržali kontinuitet tijekom
godina.
Grafikon 1. Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2002. godini prema
SMTK
Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)
Grafikon 2. Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2012. godini prema
SMTK
Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)
Grafikon 1 i 2. potvrđuju ono što smo prije u tekstu naveli, a to je da se struktura
izvoza po sektorima nije mijenjala u promatranom razdoblju odnosno nije došlo do
velikih promjena koje bi bile značajne.
Grafikon 3. Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2002. godini prema
SMTK
Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)
Grafikon 4. Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2012. godini prema
SMTK
Izvor: Izračun autora prema www.dzs.hr (24.7.2013)
Ono što možemo primjetiti iz grafikona 3 i 4. je da je kod uvoza za razliku od izvoza
došlo do značajne promjene u strukturi i to kod sektora mineralnih goriva i maziva
koja su znatno narasla kroz promatrano razdoblje.
Tablice 4. i 5. prikazuju izvoz i uvoz Hrvatske prema ekonomoskim grupacijama
zemalja.
Tab
lica
4.I
zvoz
Hrv
atsk
e pr
ema
ekon
omsk
im g
rupa
cija
ma
zem
alja
IZV
OZ
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
UK
UP
NO
38,4
21,4
3941
,211
,442
48,3
53,7
0052
,282
,750
60,4
34,2
6566
,043
,374
69,1
42,3
5855
,272
,198
64,8
70,4
4371
,234
,060
72,2
33,6
13
EU
RO
PA
33,9
42,6
5937
,555
,198
42,6
74,1
7445
,016
,403
52,2
57,9
8057
,232
,649
60,7
36,8
8748
,073
,031
55,2
03,4
0461
,718
,133
62,3
52,4
65
AZ
IJA
1,24
8,03
21,
297,
808
1,66
7,28
12,
652,
714
3,38
3,85
43,
534,
092
3,55
3,20
43,
330,
478
3,36
6,58
62,
941,
123
3,17
4,70
8
AF
RIK
A1,
784,
009
987,
151
1,98
7,70
62,
241,
579
1,40
2,57
185
4,89
91,
223,
285
1,95
1,04
12,
111,
808
3,06
0,32
52,
497,
606
SJE
VE
RN
A I
SR
ED
NJA
AM
ER
IKA
1,35
6,99
51,
280,
769
1,90
7,91
02,
188,
406
2,35
0,65
93,
167,
870
2,45
5,12
01,
694,
490
3,22
3,01
93,
115,
192
3,80
1,04
7
JUŽ
NA
AM
ER
IKA
40,9
8736
,325
32,7
8098
,598
73,2
7491
,153
95,3
9687
,893
167,
549
214,
417
253,
188
OC
EA
NIJ
A48
,757
54,1
9183
,848
85,0
5096
5,92
81,
162,
710
1,07
8,46
713
5,26
679
8,07
718
4,87
115
4,59
8
ZE
ML
JE E
U20
,337
,026
22,5
01,4
9731
,251
,835
32,3
81,6
4138
,290
,844
39,8
21,8
2942
,174
,625
33,4
82,1
0539
,625
,001
42,6
31,8
0442
,119
,600
AU
ST
RIJ
A2,
870,
882
3,20
6,33
94,
560,
905
3,73
2,17
13,
656,
549
4,04
3,12
84,
002,
032
2,97
5,23
03,
434,
452
4,07
0,15
14,
723,
178
FR
AN
CU
SK
A1,
239,
602
1,17
1,43
71,
108,
793
1,18
0,60
01,
240,
746
1,46
7,72
61,
452,
748
1,10
0,26
288
7,59
92,
089,
857
1,07
1,04
5
ITA
LIJ
A8,
781,
563
10,8
95,7
1511
,074
,401
11,0
53,4
3213
,981
,600
12,6
56,1
0113
,276
,515
10,5
18,3
1112
,094
,563
11,2
22,6
1311
,063
,748
NJE
MA
ČK
A4,
795,
965
4,90
5,01
75,
405,
061
5,57
8,74
06,
277,
257
6,61
8,29
67,
430,
089
6,07
6,16
26,
721,
002
7,18
9,76
67,
431,
033
VE
LIK
AB
RIT
AN
IJA
492,
027
483,
066
578,
887
749,
989
1,11
7,61
11,
273,
840
1,64
5,63
41,
165,
376
962,
388
1,06
5,60
21,
138,
848
BIH
5,49
3,18
65,
961,
295
6,94
8,57
17,
503,
022
7,60
5,97
29,
510,
547
10,6
03,2
877,
088,
909
7,53
4,63
08,
727,
230
9,22
7,18
2
SR
BIJ
A1,
346,
116
1,27
1,09
11,
762,
566
2,34
9,75
23,
010,
849
3,53
8,10
73,
823,
309
2,93
9,71
62,
545,
519
2,78
9,29
63,
141,
411
Izvo
r: iz
raču
n au
tora
pre
ma
ww
w.d
zs.h
r(2
4.7.
2013
)
Tab
lica
5. U
voz
Hrv
atsk
e pr
ema
ekon
omsk
im g
rupa
cija
ma
zem
alja
UV
OZ
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
UK
UP
NO
83,8
80,1
1094
,830
,340
99,9
74,5
1111
0,52
0,22
612
5,17
0,11
113
8,15
9,43
615
0,36
2,05
411
1,75
1,09
811
0,22
4,50
012
1,03
6,15
512
1,50
4,19
1
EU
RO
PA
70,0
78,6
3478
,590
,189
84,0
78,6
0492
,357
,517
105,
604,
159
113,
836,
632
123,
986,
505
91,2
03,7
3188
,131
,553
95,6
82,3
5797
,640
,027
AZ
IJA
8,90
8,91
711
,194
,806
11,2
25,3
9912
,681
,244
14,5
75,2
1618
,387
,518
19,0
44,3
0714
,578
,651
16,2
93,0
7919
,492
,467
17,1
31,6
29
AF
RIK
A98
4,49
892
3,03
671
0,71
11,
073,
666
691,
065
967,
555
1,29
4,81
666
1,06
488
2,83
463
9,14
51,
134,
810
SJE
VE
RN
A I
SR
ED
NJA
AM
ER
IKA
2,73
3,07
52,
848,
492
2,44
8,96
52,
686,
410
2,59
6,31
23,
117,
623
3,86
9,87
33,
639,
855
3,16
4,55
43,
243,
345
3,67
0,98
7
JUŽ
NA
AM
ER
IKA
1,06
0,60
91,
122,
224
1,39
2,05
31,
641,
486
1,61
9,74
71,
733,
989
2,08
5,59
71,
605,
000
1,70
1,19
41,
906,
751
1,85
2,56
3
OC
EA
NIJ
A11
4,37
815
1,59
311
8,77
979
,904
83,6
1111
6,11
980
,955
62,7
9751
,287
72,0
8974
,175
ZE
ML
JE E
U46
,819
,687
53,6
12,4
0269
,525
,684
72,4
36,4
3481
,367
,423
89,4
87,1
3296
,406
,014
70,0
80,7
7066
,360
,697
74,8
42,2
2185
,812
,476
AU
ST
RIJ
A5,
563,
348
6,25
7,48
16,
817,
563
6,34
9,01
36,
799,
162
7,31
6,52
77,
397,
880
5,61
2,68
95,
253,
543
5,39
6,97
65,
439,
332
FR
AN
CU
SK
A4,
352,
962
5,02
2,58
74,
418,
364
4,62
0,10
74,
950,
058
5,00
1,41
94,
883,
511
3,34
6,85
82,
985,
412
3,56
4,71
43,
616,
969
ITA
LIJ
A14
,495
,343
17,2
03,9
0917
,152
,060
17,6
90,5
1420
,942
,857
22,2
28,2
1725
,674
,284
17,1
94,7
2116
,813
,926
19,9
01,1
4520
,344
,680
NJE
MA
ČK
A13
,613
,734
14,8
18,5
1215
,476
,787
16,3
78,7
2818
,195
,027
19,8
96,7
6820
,154
,254
15,1
26,6
7713
,791
,769
15,2
38,6
6515
,672
,160
VE
LIK
AB
RIT
AN
IJA
1,69
8,38
51,
933,
879
1,91
3,62
02,
068,
873
2,36
4,45
72,
492,
268
2,82
5,97
31,
952,
775
1,76
2,53
91,
794,
293
1,78
0,45
8
BIH
1,29
8,68
91,
534,
691
2,10
4,31
52,
698,
171
3,49
1,31
23,
933,
164
4,01
4,25
22,
983,
490
3,36
5,13
64,
043,
691
4,26
1,46
4
SR
BIJ
A41
7,28
051
0,92
884
6,48
41,
008,
134
1,32
4,50
81,
757,
613
2,10
1,44
91,
479,
627
1,68
0,62
82,
132,
310
2,11
7,67
5
Izvo
r:iz
raču
n au
tora
pre
ma
ww
w.d
zs.h
r(2
4.7.
2013
)
Iz tablice 4. vidimo da je izvoz Hrvatske najviše zastupljen na području Europe, a
unutar Europe najveći dio izvoza otpada na izvoz u zemlje Europske unije. Ono što
možemo zaključiti na temelju prikazanih podataka za izvoz u promatranom razdoblju
je da najveći dio izvoza je usmjer ka Italiji i Njemačkoj te jedan veliki dio otpada in a
susjednu Bosnu i Hercegovinu.
Iz tablice 5. možemo vidjeti da kako i izvoz tako i uvoz tijekom godna raste. Onu
karakteristiku koju imaju zajedničku je i da uvoz isto većinom otpada na Europu
odnosno zemlje Europske unije. Najviše uvozimo iz Italije i Njemačke, dok je u ovom
slučaju uvoz iz BIH zanemariv, s obzirom na izvoz.
3. INSTRUMENTI VANJSKOTRGOVINSKE POLITIKE
U nastavku ćemo prikazati carinske i necarinske instrumente vanjskotrgovinke
politike i objasniti njihovo značenje i utjecaj na vanjsku trgovinu. Posebno će biti
objašnjenja carina i carinska politika, te prikazana povijest carina u Hrvatskoj.
3.1.Vanjskotrgovinska politika
Vanjskotrgovinska politika je skup ekonomsko-političkih mjera neke zemlje kojima
se diskriminira roba kojom se trguje preko granice, radi ostvarenja općih ekonomskih
interesa zemlje. Tako može biti:
• diskriminacija protiv uvoza (protekcionizam): carine, kvote, antidamping,
• diskriminacija protiv izvoza: izvozne pristojbe,
• diskriminacija protiv stranih investitora: kapitalne kontrole,
• diskriminacija protiv stranih radnika: vize, kvalifikacijska selekcija,
• diskriminacija u korist izvoza: izvozne subvencije,
• diskriminacija u korist uvoza: precijenjena valuta.4
Instrumenti vanjskotrgovinske politike su brojni i često se dijele na carinske i
necarinske. Odabir adekvatnog instrumenta obično se svodi na izbor izmedu carinskih
i necarinskih ograničenja: izvoznih pristojbi i subvencija, uvoznih kvota, izvoznih
ograničenja, provizija i poreza na uvoznu robu, kontrola robe, administrativnih
procedura, pristojbi za carinsko evidentiranje, pravila porijekla robe i drugih.
Vanjskotrgovinska politika sastavni je dio ekonomske politike jedne zemlje te je
uvjetovana razvojem i potrebama cjelokupnog gospodarstva, odnosno zemlje.
Vanjskotrgovinski sustav jedne zemlje je skup propisa kojima ona određuje uvjete
ograničenja i povlastice u robnom prometu s inozemstvom, kao i reguliranje plaćanja.
Propisima se reguliraju carine, trgovinska i druga ograničenja, transport i špedicija
robe, tranzit robe, kretanje ljudi i promet kapitala, te se reguliraju inozemnih plaćanja
koja čine devizni režim jedne zemlje.
Prilikom uvođenja zaštitne politike i uvođenja raznih instrumenata zaštite često se
koristi različita argumentacija kojom se opravdava primjena određenog instrumenata:
- povećanje proračunskih prihoda države, u prošlosti je bio jedan od važnijih
argumenata za uvođenje zaštite,
- patriotizam kao argument zaštite se u Hrvatskoj koristio preko slogana
“Kupujmo Hrvatsko” ,
- zaštita mlade industrije je privremena zaštita koja se koristi radi
omogućivanja rasta nove industrije zabranom uvoza koji ima niže troškove u
inozemstvu kako bi se omogućila realizacija ekonomije obujma i postigli niži troškovi
proizvodnje na razini svjetske konkurencije,
- izjednačavanje uvoznih i domaćih cijena je element pasivne zaštite,
iskrivljuje komparativne prednosti i liminira racionalno načelo za trgovinu,
- povećanje nacionalnog blagostanja i poboljšanje uvjeta trgovine koristeći
carine i kvote. Samo velika zemlja može uspješno primjeniti taj argument, i postoji
problem ako partner odgovori sličnom mjerom,
- redistribucija dohotka tako da se pomogne siromašnima, primjerice,
uvođenjem carine na luksuzne proizvode gdje se oporezuju bogati ili uvođenjem
izvoznog poreza na “nužne” proizvode gdje se proizvode zadržava u zemlji i djeluje
na smanjenje cijena,
- poboljšanje trgovinske bilance polazi od toga da će uvođenje carine popraviti
trgovinsku bilancu smanjenjem uvoza bez utjecaja na izvoz. Postoje razni problemi
prilikom takve mjere: mogućnost odmazde trgovinskog partnera, ako je uvozna roba
koja se carini input u domaćoj izvoznoj robi doći će do smanjenja izvoza konačnog
proizvoda zbog povećanja njegove cijene, mogu se stvoriti inflacijski pritisci zbog
povećanja potražnje za supstitutima uvozne robe koji se proizvode u zemlji, može
doći do aprecijacije domaće valute koja poništava pozitivne efekte carine te smanjuje
domaći izvoz i povećava domaći uvoz. 5
Trgovinski deficit nastaje ako je domaća potražnja (C+I+G) veća od domaće
proizvodnje (Y), te je bolje smanjiti potražnju s fiskalnim i/ili monetarnom politikom,
- nacionalna zaposlenost i smanjenje nezaposlenosti, carina može popraviti
nacionalno blagostanje u doba depresije jer uvođenje carine pomiće potražnju od
uvozne prema domaćoj robi te domaća industrija povećava output i zaposlenost,
- argument nacionalne sigurnosti i obrane polazi od pretpostavke da su neke
industrije posebno važne za nacionalnu sigurnost zbog proizvoda koje proizvode ili
znanja i iskustva koje razvijaju,
- argument za zaštitu zbog neuspjeha domaćeg tržišnog neuspjeha temelji se
na mogućnostima da je rad podzaposlen ili nezaposlen, da postoje pogreške na tržištu
kapitala ili rada koje sprječavaju brzo kretanje resursa među sektorima te mogućnost
tehnološkog prelijevanja među zemljama,
- carina za kompenziranje strane izvozne subvencije opravdava se time da je
subvencija nepravedna prema domaćim proizvodačima robe,
- carina za poništavanje efekta dampinga polazi od toga da je umjetno
snižavanje cijena kako bi se povećala konkurentnost nepravedan i štetan za domaće
proizvodače. Uvođenjem carine kako bi se kompenzirala cjenovna razlika
(antidampinška pristojba) uklanja se nepravedna cjenovna prednost stranog poduzeća,
- carina da bi se smanjio strani monopolni profit,
- zaštita okoliša, kulturnih i društvenih vrijednosti.6
Režim vanjske trgovine u svakoj zemlji sadrži autonomne i ugovorene elemente.
Autonomni elementi podrazumjevaju samostalne i jednostrane odluke države o
vanjskotrgovinskoj razmjeni i međunarodnim plaćanjima, koje ona donosi u interesu
nacionalnog gospodarstva neovisno o drugim državama.
Ugovorne elemente sačinjavaju odredbe bilateralnih trgovinskih ugovora i sporazuma,
te multilateralnih međunarodnih sporazuma i konvencija. U skladu s ovim
sporazumima i konvencijama države reguliraju svoju vanjskotrgovinsku razmjenu i
ostale odnose s inozemstvom. Ugovorne elemente država ne može mjenjati
svojevoljno, već joj je potreban pristanak drugih država s kojima je konvencija ili
sporazum potpisan.
Autonomni i ugovorni elementi vanjskotrgovinskog režima često su međusobno
isprepleteni i jedni na druge utječu tako da ih je teško strogo odvajati.
Vanjskotrgovinski režim u pojedinoj zemlji najviše ovisi o stupnju razvitka
nacionalnog gospodarstva te o karakteru vanjskotrgovinske politike.
3.2. Carine i carinska politika
Zaštita domaće industrije ima dugu povijest. U XII. stoljeću Flandrija i Engleska
uvele su ograničenje slobode kretanja da bi sačuvali prednost svoje tekstilne
industrije.
U XIII. stoljeću Engleska je donijela zakon koji je određivao tipove i porijeklo odjeće
koju pojedinci mogu nositi. U XVI. i XVII. stoljeću Francuska je promicala neke
industrije putem uvoznih ograničenja, direktnog vlasništva ili subvencija. Isto je činio
i Japan za vrijeme dinastije Meiji. Uvozna ograničenja bila su jako važna nakon
početka industrijske revolucije. Kroz čitavo XIX. i prvu polovinu XX. stoljeća,
uvozne su carine u industrijskim zemljama iznosile 30 do 50 posto.
Carina je davanje koje država naplaćuje pri prijelazu robe preko carinske crte, kako za
potrebe državnog proračuna tako i za potrebe ostvarivanja određenih utjecaja na
vanjskotrgovinsku razmjenu, kao što su: zaštita domaće proizvodnje, poticanje njenog
razvitka i uravnoteženje platne bilance.
Carinsko područje obuhvaća teritorij unutar carinske granice ili carinske linije.
Najčešće se carinsko područje i carinska granica podudaraju sa državnom granicom i
državnim teritorijem. Izuzetak su slobodne carinske zone i slobodne carinske luke.
Vrste carina:
1) s obzirom na pravac kretanja robe:
- izvozne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na izvezenu robu za
koju je propisano da podliježe carinskoj pristojbi. Svrha joj je otežati izvoz robe koje
nema dovoljno na domaćem tržištu,
- uvozne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na uvezenu robu za
koju je propisano da podliježe plaćanju carinskih pristojbi. Mogu imati fiskalni
karakter, ali i intervencionistički gdje služe kao instrument zaštite vlastite
proizvodnje,
- tranzitne carine su carine koje se obračunavaju i plaćaju na robu u tranzitu
(provozu) preko neke zemlje. Zabranjene su Barcelonskom konvencijom iz 1921.
godine.
2) s obzirom na cilj uvođenja:
- fiskalne (financijske) carine, njima je osnovni cilj ostvarivanje javnih
prihoda za financiranje javnih rashoda, a tek im je sekundarni cilj zaštita domaće
proizvodnje. Mogu se obračunati i na uvoznu i na izvoznu robu,
- zaštitne (ekonomske) carine, cilj im je zaštiti domaće gospodarstvo od
inozemne konkurencije. Prvenstveni im je cilj ekonomski,
- represivne (returzivne), one su protumjera na štetnu mjere neke druge
države.
3) s obzirom na način uvođenja carine :
- autonomne carine, to su carine koje svaka država, kao suverena institucija
donosi samostalno i određuje ih prema vlastitim potrebama,
- ugovorene (konvencionalne) carine, to su carine koje su određene
dogovorom i međusobnim sporazumom izmedu dvije ili više država, zbog određenih
zajedničkih interesa i međusobne gospodarske suradnje. Ove carine mogu biti:
bilateralno, tripartitno ili multilateralno ugovorene.
4) s obzirom na visinu opterećenja :
- diferencijalne carine, primjenjuju se maksimalne carinske tarife na robu iz
zemalja s kojima nije zaključen nikakav ugovor ili iz onih zemalja koje iz određenog
razloga domaću robu podvrgavaju diskriminatorskom tretmanu,
- preferencijalne carine, primjenjuje se minimalne carinske tarife na uvoz roba
podrijetlom iz zemalja s kojima se održavaju redovni trgovinski odnosi na bazi
klauzula najvećeg povlaštenja.
5) s obzirom na način određivanja carinske obveze:
- carine na vrijednost uvezene robe (ad valorem), kod njih se uzima za osnovu
postotak od vrijednosti robe,
- specifične carine, to su carine koje se obračunavaju i plaćaju prema mjernim
jedinicama robe (kilogram, litra, komad itd.)7.
3.2.1. Povijest carina u Hrvatskoj
U sljedeća dva potpoglavlja opisati ćemo carine prije i nakon osamostaljenja
Republike Hrvatske.
3.2.1.1. Carine prije osamostaljenja Republike Hrvatske
Carinska služba Republike Hrvatske ima dugu povijesnu tradiciju o čemu svjedoči
jedna od najstarijih izvornih carinskih knjiga u Europi - Dubrovački carinski statut iz
13. stoljeća.
Dubrovački knez Marko Justinijani, Malo i Veliko vijeće, uz pristanak puka na
javnom gradskom zboru 28. rujna 1277. godine, objavljuju cjelovite carinske odredbe
prikupljene u poseban zbornik - Carinski statut ''Liber statutorum doane''.
Dubrovački carinski statut predstavlja jednu od najstarijih izvornih carinskih knjiga u
Europi, koju, s naknadnim dodacima, nalazimo kao prvu knjigu 35. serije nazvane
’’Carine i trošarine’’ i koja obuhvaca 74 stranice. U tadašnjem Dubrovniku carina se
određivala prema vrijednosti robe, a u rijetkim slučajevima i prema težini robe, te je
prvenstveno bila fiskalne naravi. Dubrovački carinski statut ''Liber statutorum doane''
poznaje uvoznu, izvoznu, provoznu i preferencijalnu carinu, koja nije bila
protekcionistička, osim ponekad za agrarne proizvode. Određene proizvode se nije
smjelo uvoziti, a na proizvode kupljene za osobne potrebe nije se plaćala carina. Prije
ukrcaja robe na prijevozno sredstvo svaki se trgovac bio obvezan prijaviti carinarnici
te platiti carinu, a prije nego je s robom napuštao Dubrovnik, morao je ispuniti i
predati carinarnici popis robe (carinsku deklaraciju) i morao je prisegnuti da su svi
podaci, uneseni u carinsku deklaraciju istiniti. Za neprijavljivanje robe bila je
predviđena novčana kazna i oduzimanje robe.
Godine 1423. Dubrovačka vlada donijela je nove carinske propise čime je Dubrovački
carinski statut ''Liber statutorum doane'' iz 1277. godine prestao važiti, premda su
neke odredbe i u novim propisima zadržane, a neke su ukinute.8
Kroz naredna stoljeća carinski propisi na području hrvatskih zemalja bili su različiti i
malo je pisanih dokumenta iz tog vremena.
Za vrijeme dvojne Austro-Ugarske monarhije hrvatske zemlje bile su podijeljene na
dva dijela: Istra, Dalmacija i kvarnerski otoci su pripadali pokrajini Austrijsko
primorje, a Hrvatska i Slavonija su pripadale Ugarskoj. Austrija i Ugarska
zaključivale su sporazume o carinama na rok od 10 godina, a prihod od carina je
svaka država dobivala zasebno i on je služio za pokrivanje troškova zajedničkih
poslova.
Carinska služba bivše države Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, bila je
sa sjedištem u Beogradu, gdje se nalazila Savezna uprava carina i brojila je ukupno 40
carinarnica (od kojih je 10 bilo u tadašnjoj Socijalističkoj Republici Hrvatskoj) sa 115
graničnih prijelaza i 60 prijelaza za pogranični promet, 123 unutrašnje ispostave te 12
carinskih laboratorija i 5 regionalnih računskih centara. Jugoslavenska carinska tarifa
je često mijenjana u svrhu zaštite velikih industrija, ali to nije činjeno sustavno već je
visina zaštite obično stavljena odokativno.
3.2.1.2. Carinski sustav nakon osamostaljenja Republike Hrvatske
8. listopada 1991.g. Republika Hrvatska se osamostalila i glede carinskog sustava te
organizacije i nadležnosti carinske službe. Republika Hrvatska imala je svoja tri
temeljna zakona: Carinski zakon, Zakon o carinskoj tarifi sa Carinskom tarifom i
Zakon o carinskoj službi.
U prvim godinama djelovanja i rada carinske službe struktura carinskih stopa je
promjenjena da bi se prilagodila potrebama hrvatskog gospodarstva, zbog novih
uvjeta poslovanja koji su ukazivali na potrebu drugačijih odnosa zaštitne i fiskalne
funkcije uvoznih opterećenja. U tom razdoblju najviše se usmjeravalo na usklađivanje
nomenclature Carinske tarife prema pravilima Savjeta za carinsku suradnju u
Bruxellesu s ciljem stvaranja pretpostavki za zahvate u carinskom sustavu glede
efikasnijeg punjenja državnog proracuna, konsolidiranja uvoznih instrumenata,
očuvanja zaštitnih efekata carine, kao i na pripremama za pregovore u okviru GATT-a
i WTO-a.
Hrvatska je od samog početka svog djelovanja započela s pripremnim radnjama za
prijam u punopravno članstvo multilateralnog međunarodnog Općeg sporazuma o
carinama i trgovini (GATT). Dobivanje statusa punopravnog člana tog sporazuma
bilo je povezano s formalnostima, a između ostalog je, zahtijevalo i protok određenog
vremena, te je zbog toga Hrvatska najprije postala promatračem u GATT-u. 1993.
godine Hrvatska je postala punopravnom članicom glavne međunarodne carinske
organizacije - Vijeća za carinsku suradnju u Bruxellesu, koja broji 136 članica. Na taj
način carinska služba Republike Hrvatske stekla je mogućnost pristupa svim
međunarodnim carinskim konvencijama, kao i mogućnost uključivanja u
multinacionalnu suradnju s ostalim članicama Vijeća, mogućnost dobivanja stručnih
izvješća i preporuka Vijeća koja se odnose na carinske propise i postupak, mogućnost
sudjelovanja u programima stručne obuke i usavršavanja carinskih djelatnika, pravo
na stručnu pomoć različitih carinskih eksperata iz redova Vijeća, te neposredno
sudjelovanje u stručnom radu raznih odbora Vijeća.
Carinsko pravo je u međuvremenu pretrpjelo dosta izmjena i dopuna, a doneseni su
neki novi veoma važni carinski i vanjskotrgovinski propisi. Zakon o trgovačkim
društvima iz 1993. godine stavio je izvan snage određene odredbe iz preuzetog
Zakona o vanjskotrgovinskom poslovanju, a stupanjem na snagu Zakona o trgovini
1996. g. taj zakon prestao je važiti. Novi Zakon o trgovini je liberalizirao i
pojednostavnio obavljanje pojedinih poslova trgovine s inozemstvom, a do danas je
mijenjan nekoliko puta.
Hrvatski sabor je 7. lipnja 1996. godine izglasao novi Zakon o carinskoj tarifi. Taj
zakon je stupio na snagu 1. srpnja 1996. godine čime je carina postala jedini oblik
zaštite koja se plaća na uvoznu robu, jer su tim zakonom ukinute dotadašnje ’’druge
pristojbe'' kao oblici izvancarinske zaštite.
Carinski zakon Republike Hrvatske iz 1991. godine mijenjan je devet puta, ali je i to
bilo nedovoljno, pa je bilo potrebno donijeti potpuno novi Carinski zakon, koji je u
potpunosti bio prilagođen hrvatskom gospodarstvu, a također i svim europskim i
svjetskim kriterijima te svjetskim carinskim standardima. Hrvatski sabor je 30. lipnja
1999. godine izglasao novi Carinski zakon, koji je u primjeni od 1. siječnja 2000.g. i u
kojemu je sadržan dio visokih standarda koji se postavljaju Republici Hrvatskoj od
strane međunarodnih institucija glede funkcioniranja carinske službe. Novi Carinski
zakon je temelj novog carinskog sustava Republike Hrvatske u koji su ugrađena
rješenja sadržana u Europskom carinskom kodeksu i Međunarodnoj konvenciji o
pojednostavljenju i usklađivanju carinskih postupaka. Njegovim donošenjem
Republika Hrvatska je napravila krupni korak u usklađivanju svog zakonodavstva s
europskim, a što je jedna od obveza koja je Republiku Hrvatsku očekivala u
pregovorima za pristupanje Europskoj uniji.
Novi Carinski zakon usklađen je s Europskim kodeksom, a razlikuje se u onim
dijelovima što ih se i u Europi rješava na razini država. S primjenom novog Zakona u
carinski postupak uvedena je i Jedinstvena carinska deklaracija (JCD) uz mogućnost
njezina podnošenja elektronskim putem.
13. srpnja 2001. godine Hrvatski je sabor donio novi Zakon o carinskoj službi, koji je
stupio na snagu 23. kolovoza 2001. godine. Njime je proširen sam djelokrug rada
carinske službe, jer su posebni porezi (trošarine, akcize) u cijelosti prešle u njezinu
nadležnost, pa je carinska služba od 1. siječnja 2002.g., osim obračuna i naplate
posebnih poreza na uvoznu robu, proširila nadzor i na tuzemnu proizvodnju i promet
roba koje podliježu zakonima o posebnim porezima.
Tim su zakonom uređeni i mnogobrojni poslovi i zadaci Carinske uprave, kao
upravne organizacije u sastavu Ministarstva financija. Na sjednici 21. lipnja 2000.
godine Vlada Republike Hrvatske donijela je Uredbu o pristupanju Međunarodnoj
konvenciji o uzajamnoj administrativnoj pomoći radi prevencije, istraživanja i
suzbijanja carinskih prekršaja što ju je donijela Svjetska carinska organizacija (WCO)
9. lipnja 1977. u Nairobiju, pa se zbog toga uobičajeno zove Nairobi-konvencija.
Nairobi-konvencija predviđa načine davanja pomoći, vrstu podataka što ih se u
razmjeni dostavlja, mogućnost sudjelovanja u zajedničkim istragama carinskih
prekršaja, pojavljivanje carinika pred sudovima u inozemstvu, objedinjavanje
obavijesti te načine uporabe dobivenih podataka, uz osobito isticanje suradnje u borbi
protiv krijumčarenja droga i psihotropnih tvari te krijumčarenja umjetničkih djela,
antikviteta i ostalih kulturnih dobara.
Prihvaćanjem ove Konvencije, stranke potpisnice dale su suglasnost u uzajamnom
međusobnom pomaganju carinskih uprava radi sprječavanja, istraživanja i suzbijanja
carinskih prekršaja.
10. veljače 2000. godine Republika Hrvatska je u Skoplju potpisala memorandum
Sporazuma o olakšavanju trgovine i transporta u jugoistočnoj Europi s ostalim
zemljama sudionicama. Time je potvrđen ulazak u regionalni program, što je
omogućilo i uspostavljanje regionalnog upravnog odbora regionalnog programa
TTFSE (Trade and Transport Facilitation in Southeast Europe) Svjetske banke. Sve
zemlje sudionice TTFSE programa potpisale su zajednički Memorandum o
razumjevanju kojim se osniva Regionalni upravni odbor koji će, kao radno tijelo za
provedbu različitih projekta obuhvaćenih programom, olakšati razmjenu iskustava
među državama, kolektivnu prilagodbu procedura standardima EU te usklađivanje
rada ''graničnih prijelaza - parova''.
3.2.2. Carinska osnovica
U Hrvatskoj se za carinsku osnovicu uzima normalna cijena robe uvećana za troškove
prijevoza i osiguranja do naše granice ili luke.
Carinska osnovica predstavlja iznos na koji se naplaćuje carina ad valorem i održava
carinsku vrijednost koja se odnosi na određenu količinu i vrstu uvozne robe. Carinska
osnovica je individualizirana carinska vrijednost određene robe koja je podložna
carinskom postupku.
3.2.3. Carinska tarifa
Carinska tarifa je popis svih carinskih stopa koje se naplaćuju na proizvode ili grupe
proizvoda prilikom prelaska carinske granice. Carinska se tarifa sastavlja prema
određenom sustavu, to znaci da se proizvodi koje ona sadrži, svrstavaju i klasificiraju
po određenom redu. Zbog toga se uz carinsku tarifu usko povezuje i pojam carinske
nomenklature i carinske klasifikacije.
Carinske tarife razvijenih zemalja izrađene su po nomenklaturi koja često može
sadržavati više tisuća carinskih brojeva. Zbog toga je Briselski savjet za carinsku
suradnju 1955. godine izradio specijalni priručnik s uputama za tumačenje svake
pozicije briselske carinske nomenklature, koja je prihvaćena od većine zemalja.
Carinska tarifa može sadržavati jedinstvene carinske stope koje se primjenjuju na
robu iz svih zemalja.
Na osnovu toga carinska tarifa može biti:
- jednokolonska, to je carinska tarifa koja se propisuje autonomno, što znači da
je dotična zemlja donosi neovisno od utjecaja drugih zemalja,
- dvokolonska, kod koje jedna kolona sadrži maksimalne stope, obično se
propisuju autonomno, dok je druga kolona s minimalnim stopama te one imaju
konvencionalni karakter, što znači da je utvrđena na osnovi trgovinskih ili carinskih
pregovora, bilateralnih ili multilateralnih dogovora.
3.2.4. Carinska tarifa u Republici Hrvatskoj
Carinska tarifa Republike Hrvatske temelji se na kombiniranoj nomenklaturi (KN)
Europske unije. 19. lipnja 2000. predsjednik Republike Hrvatske proglasio je zakon o
carinskoj tarifi. Na kraju svake godine donose se izmjene i dopune zakona o carinskoj
tarifi koje vrijede za sljedeću godinu.
Zakonom o carinskoj tarifi uređuje se:
− pravila u načinu obračuna carina,
− sustav nazivlja robe koja se uvozi, unosi ili prima na carinsko područje
Republike Hrvatske odnosno izvozi, iznosi ili šalje s carinskog područja
Republike Hrvatske razvrstan po odsjecima i poglavljima Carinske tarife,
− sustav brojčanog označavanja robe (tarifni brojevi i tarifne oznake) u
Carinskoj tarifi,
− pravila o razvrstavanju pojedine robe u tarifne brojeve i podbrojeve te tarifne
stavke Carinske tarife,
− carine koje se primjenjuju na uvezenu robu u 2000. godini.9
Pravila u načinu obračuna carina:
Carina utvrđena Carinskim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga
Zakona naplaćuje se na uvoz robe podrijetlom iz zemalja članica Svjetske trgovinske
organizacije, zemalja s kojima je Republika Hrvatska sklopila ugovore u kojima je
sadržano načelo najpovlaštenije nacije ili iz zemalja koje to načelo primjenjuju na
robu podrijetlom iz Republike Hrvatske.
Na uvoz robe podrijetlom iz zemalja s kojima je Republika Hrvatska sklopila ugovore
o povlaštenom trgovinskom režimu naplaćuje se carina utvrđena tim ugovorima.
Ukoliko to odredi Vlada Republike Hrvatske, na uvoz robe podrijetlom iz zemalja s
kojima Republika Hrvatska nema potpisan nikakav ugovor naplatit će se carina koja
je za 50% viša od carine određene ovim Zakonom.
U studenom 2009 godine donesena je uredba o carinskoj tarifi za 2010 godinu. U
carinskoj tarifi za 2010. godinu unesene su promjene s obzirom na preuzete
međunarodne obveze u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji, Sporazumu o stabilizaciji i
pridruživanju EU, te u okviru sklopljenih ugovora o slobodnoj trgovini.
Visine carina na uvoz proizvoda podrijetlom iz zemalja s kojima Republika Hrvatska
nije sklopila ugovore o povlaštenom trgovinskom režimu polaze iz obvezujućih carina
koje su rezultat pristupanja Svjetskoj trgovinskoj organizaciji.
3.3. Necarinska ograničenja vanjske trgovine
Necarinska ograničenja vanjske trgovine su sva ona ograničenja koja se primjenjuju u
vanjskotrgovinskoj politici radi ostvarenja ekonomskih i neekonomskih ciljeva. Sva
se necarinska ograničenja mogu svrstati u tri tipa:
U mjere I. tipa spadaju ona necarinska ograničenja kojima je svrha zaštiti domaću
privredu od vanjske konkurencije, ograničiti uvoz ili ojačati domaću privredu. Ove se
mjere dalje grupiraju u dvije grupe: mjere prema uvozu i mjere prema izvozu.
U tablici 6. prikazane su mjere I. tipa, čija je primarna namjera iskrivljenje trgovine,
dok u tablici 7, su prikazane mjere II. tipa čija je sekundarna namjera restriktivna.
Tablica 6. Mjere I. tipa
Mjere I. tipa (primarna namjera je iskrivljene trgovine)A. Mjere usmjerene na uvoz B. Mjere usmjerene na izvoz
1. Mjere koje djeluju na količine(direktne)
1. Mjere koje djeluju na količine(direktne):
1.1. globalne uvozne kvote 1.1. državna trgovina1.2. selektivne uvozne kvote 1.2. izvozne kvote i dozvole1.3. dozvole diskretno restriktivne1.4. dozvole liberalne1.5. "dobrovoljna" ograničenja izvoza1.6. embargo1.7. državna trgovina1.8. propisi o domaćem sadržaju2. Mjere koje djeluju kroz troškove icijene (indirektne)
2. Mjere koje djeluju kroz troškove icijene (indirektne)
2.1. varijabilni nameti i dodatne uvoznetakse (prelevmani)
2.1. direktne subvencije izvoznicima
2.2. antidampiška i kompenzatornaopterećenja (takse)
2.2. indirektne subvencije izvoznicimauključujući i kreditne olakšice
2.3. direktne subvencije domaćimkonkurentima uvoza
2.3. damping koji podržava država
2.5. kreditna ograničenja uvoznicima 2.4. izvorni nameti (takse)2.6. porezne olakšice i ostale indirektnesubvencije domaćim proizvođačima kojikonkuriraju uvozu uključujući i kreditnekoncesije
2.5. međunarodni robni sporazumi isporazumi o marketingu
2.7. diskriminatorne tarife u unutarnjemtransportu2.8. međunarodni robni sporazumi isporazumi o marketinguIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 195-196.
U mjere II. tipa spadaju mjere koje se odnose na sve probleme koji nisu vezani za
trgovinu ali se povremeno koriste za ograničavanje trgovine.
Tablica 7. Mjere II. tipa
Mjere II. tipa (sekundarna restriktivna namjera)1. Mjere koje djeluju na količine (direktne):a) ograničenje pristupa medijima komuniciranjab) kvantitativna ograničenja marketinga i propaganda2. Mjere koje djeluju kroz troškove i cijene (indirektne)a) propisi o pakiranju i etiketiranjub) zdravstveni, sanitarni i standardi o kvalitetic) sigurnosni i industrijski standardi i propisid) granične taksee) uporabne taksef) carinska procedura, konzularne formalnosti i sličnog) postupci carinske klasifikacije i sličnoh) postupci određivanja carinske osnovice i sličnoi) devizna ograničenjaj) propisi o obavijestima i "administrativne upute"k) državno poduzetništvo, financiranje istraživanja i razvoja islične pomoći domaćim proizvođačima supstituta uvoza iizvoznim sektorimaIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 196-197.
U mjere III. tipa pripadaju mjere ekonomske politike koje se primjenjuju isključivo iz
razloga koji nisu direktno vezani za trgovinu, ali koje neizbježno dovode do
iskrivljavanja uvjeta međunarodne razmjene i zbog toga utječu na vanjsku trgovinu.
U tablici 8. prikazane su mjere III. tipa koje su bez očite namjere iskrivljavanja
trgovine.
Tablica 8. Mjere III. tipa
Mjere III. tipa (bez očite namjere iskrivljavanja trgovine)a) državni monopol proizvodnje, prodaje i distribucije pojedinih proizvoda iligrupa proizvodab) državna strukturna politika i politika regionalnog razvoja koja utječe natrgovinuc ) ad hoc mjere ekonomske politike u vezi s bilancom plaćanjad) razlike u poreznim sustavimae) razlike u sustavima socijalnog osiguranjaf) razlike u sustavima amortizacijeg) vanjske koristi od vladinih programa nabavke za obranu, zrakoplovstvo ilinevojne svrheh) ekonomija obujma uvjetovana državnim nabavkamai) promjene nacionalnih standarda, propisa i praksej) tarife u vanjskom transportu i međunarodni državni transportni sporazumi
k) lučke pristojbeIzvor: Babić, A., Baić, M.; Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i izmjenjeno izdanje,Zagreb , 2008, str. 197.
3.3.1. Kvantitativna (količinska) ograničenja vanjske trgovine
Kvantitativnim ograničenjima dozvoljava se da samo određena količina neke robe ili
usluge prijeđe carinsku granicu. Najčešći instrument kvantitativnih ograničenja su
uvozne kvote koje dopuštaju slobodan pristup trgovini unutar kvote, ali potpunu
zabranu nakon što je kvota ispunjena u određenom razdoblju ili se dozvoljava daljnji
uvoz uz nametanje carine. Uvozna kvota podiže domaću cijenu, omogućuje rast
domaćoj proizvodnji, smanjuje potrošnju i uvoz te preraspodjeljuje dohodak od
potrošača prema proizvodačima. Učinci uvozne kvote na blagostanje su slični onima
koji proizlaze iz ekvivalentne uvozne carine, osim jedne iznimke. Renta koja je
povezana s ograničenjem ide onome tko ima uvoznu dozvolu, što ne znači da to mora
biti država.
Postojanjem kvote može doći do slabljenja motivacije domaćih poduzeća za
inoviranje jer im je osiguran udio na domaćem tržištu. Kvota može stvoriti
monopolnu moć, a time i visoke cijene bez utjecaja inozemne konkurencije kako bi ih
oborila.
S obzirom na opseg ograničenja kvote djelimo na: globalnu (nediskriminatornu) kvotu
i selektivnu (diskriminatornu) kvotu. Ako se kvotom ograničava ukupna trgovina
neke robe ili usluge sa svijetom, kvota je globalna odnosno nediskriminatorna. Kad je
dosegnut limit određen kvotom, neovisno iz koje zemlje je roba uvezena, daljnja
trgovina prestaje. Ako se kvota razlikuje prema zemljama podrijetla ili odredišta robe
ili usluge, kvota je selektivna ili diskriminatorna.
Kod selektivne kvote uvozne granice određuju se uglavnom bilateralnim
sporazumima. Smatra se da postoji nekoliko razloga za uvođenje kvota:
1. neelastičnost strane ponude,
2. sigurnost,
3. administrativna prilagodljivost.
3.3.2. Izvozna subvencija
Izvozna subvencija (premija) primjenjuje se kao poticaj izvoznicima da izvoze više
tako da im podiže domaću cijenu izvoznog proizvoda u odnosu prema svjetskoj cijeni.
Subvencija podiže cijenu i za proizvodača i za potrošača tako da potrošači žele manje
trošiti, a proizvodači proizvoditi više i izvoz raste. Izvozna subvencija smanjuje
potrošačev probitak i povećava proizvođačev. Dobitak proizvođača je veći od gubitka
potrošača. Međutim ta je mjera skupa. Kad se uzme u obzir trošak subvencije (novi
izvoz puta jedinična subvencija) krajnji je efekt negativan: izvozna subvencija ne
podiže blagostanje (izvozni prihod je manji od troška).
4. MULTILATERALNI I REGIONALNI CARINSKISPORAZUMI
U sljedećim poglavljima prikazati ćemo najvažnije multilateralne i regionalne
carinske sporazume za Republiku Hrvatsku. Objasniti će se Svjetska trgovinska
organicaja WTO, te odnos Hrvatske s Europskom unijom i CEFTOM.
4.1. WTO- Svjetska trgovinska organizacija
Međunarodna je trgovina tijekom 30-tih godina prošlog stoljeća bila u velikom
gubitku zbog raznih carinskih ratova između mnogih zemalja, već se tada pojavila
potreba za institucionalnom uređenju međunarodne trgovine. U tu svrhu je
organizirana konferencija u Bretton Woodsu 1944. godine, gdje se među ostalim
pokušalo stvoriti Međunarodnu trgovinsku organizaciju (ITO), ali njezinu ratifikaciju
zaustavio je Kongres SAD, što je dovelo do propasti ITO kao institucije. Neuspjeh
ITO rezultirao je pristupanjem 23 države Općem sporazumu o carinama i trgovini
(GATT) u Ženevi. GATT-om je pokrenuta postupna trgovinska liberalizacija i
uklanjanje protekcionističkih mjera u trgovini robom koje su predstavljale ostavštinu
iz 30-ih godina 20. stoljeća. Sve do 1994. godine, tijekom 47 godina i kroz osam
rundi pregovora: Ženeva (1947), Annecy (1949), Torquay (1951), Ženeva (1965),
Dillon runda (1960. - 1961.), Kennedy runda (1964. - 1967.), Tokyo runda (1973. -
1979.) i Urugvajska runda (1986. - 1994.). Deklaracijom iz Marakeša od 15. travnja
1994. godine utemeljena je WTO kao međunarodna organizacija koja je u svoju
strukturu ugradila dotadašnji Opći sporazum o carinama i trgovini, ali je svoju
nadležnost proširila na dva druga nova područja – trgovinu uslugama (GATS) i
intelektualno vlasništvo (TRIPS).
Temeljni cilj WTO-a je postizanje održivog rasta i razvitka gospodarstava, opće
dobrobiti, liberalnog trgovinskog okruženja, te doprinos postizanju bolje suradnje u
vođenju svjetske ekonomske politike. Stoga, djelovanje WTO-a usredotočeno je na
stvaranje: otvorenog i ravnopravnog sustava trgovinskih pravila, progresivne
liberalizacije i eliminacije carinskih i necarinskih prepreka trgovini robama i
uslugama, uklanjanje svih oblika protekcionističkih mjera i diskriminatornih tretmana
u međunarodnim trgovinskim odnosima, integraciju nerazvijenih i zemalja u razvoju,
te tranzicijskih zemalja u multilateralni sustav i postizanje maksimalno mogućeg
stupnja transparentnosti trgovinskog multilateralnog sustava.
WTO sporazumi sadrže nekoliko osnovnih načela kojima je cilj stvaranje
multilateralnog liberalnog trgovinskog sustava i obuhvaćaju:
1. princip najpovlaštenije nacije (ako jedna zemlja odobri bilo kakve povlastice
na uvoz iz druge zemlje, dužna je te povlastice primijeniti na uvoz iz svih
ostalih zemalja potpisnica GATT-a),
2. princip reciprociteta- uzajamno snižavanje carina,
3. princip nacionalnog tretmana (uvozna roba nakon što se na nju plati carina ne
smije se tretirati lošije od domaće robe),
4. diferencirani pristup najmanje razvijenih regija (niže carinske stope na uvoz
proizvoda iz manje razvijenih zemalja; GSP- opći sustav preferencijala
usvojen 1970. godine na drugoj konferenciji UNCTAD-a: povlastice koje
razvijene zemlje daju manje razvijenima),
5. ukidanje trgovinskih prepreka i zaštita okoline.
Organizacijska struktura WTO-a
Ministarska konferencija najviše je tijelo koje odlučuje o pitanjima WTO-a. Glavno
vijeće je tijelo koje odlučuje o tekućim pitanjima WTO-a u razdoblju između
Ministarskih konferencija. Zasjeda u obliku tijela Glavnog vijeća kao Tijela za
rješavanje sporova i Tijela za pregled trgovinskih politika. Sastavljeno je od
predstavnika država članica i odgovorno je i nastupa u ime Ministarske konferencije.
Tijelo za rješavanje sporova (Dispute Settlement Body) zasjeda u obliku odnosno na
razini Glavnog vijeća i sadrži dva pomoćna tijela: Skupina stručnjaka za rješavanje
sporova i Žalbeno tijelo. Vijeća su tijela treće razine organizacijske strukture WTO-a,
odgovorna su Glavnom vijeću, sastoje se od predstavnika svih članica, nadležna su za
pitanja iz pripadajućih im sporazuma, sadrže pomoćna tijela, odbore i radne skupine,
koja su tijela četvrte razine, također sastavljena od predstavnika svih članica.
Tajništvo WTO-a nalazi se u Ženevi. Sastoji se od ureda Glavnog direktora i četiri
ureda zamjenika Glavnog direktora. Ima zaposlenih 500 djelatnika i nema funkciju
odlučivanja. Osnovna funkcija je pružanje tehničke podrške vijećima, odborima,
ministarskim konferencijama, kao i tehničke pomoći zemljama u razvoju, pravne
pomoći u postupku rješavanja sporova, te savjeta vladama u postupku pristupanja.
4.1.1. Republika Hrvatska i WTO
Hrvatska je 1993. godine započela s pripremama za pristupanje GATT-u te tako
službeno dobila status promatrača, a 27. listopada 1993. godine je uspostavljena
Radna skupina RH za pristupanje WTO.
Pregovori Hrvatske o pristupanju u članstvo WTO trajali su 6,5 godina. Za to vrijeme
održano je šest službenih i četiri neslužbene sjednice Radne skupine za prijam RH u
WTO, odnosno rundi multilateralnih pregovora, te 20 rundi bilateralnih pregovora. U
multilateralnim pregovorima potvrđena je usklađenost hrvatskog poreznog, carinskog,
deviznog, trgovinskog, i ostalih zakonodavstava u skladu s pravilima WTO
sporazuma.
Tijekom bilateralnih pregovora Hrvatska je pregovarala s 19 WTO članica koje su
izrazile interes pregovarati o carinskim uvjetima za pristup njihovih roba i pružanje
usluga na hrvatskom tržištu: SAD, Europska komisija (EK), Japan, Mađarska,
Slovenija, Češka, Slovačka, Poljska, Norveška, Švicarska, Turska, Australija, Novi
zeland, Kanada, Urugvaj, Ekvador, Meksiko, Kirgistan i Indija.
Hrvatska je od rujna 1999. godine bila blokirana u postupku prijama u članstvo WTO
a zbog različitih stavova i zahtjeva Sjedinjenih Američkih Država i Europske Unije
(Francuske) glede liberalizacije audiovizualnih usluga, pri čemu je Europska komisija
zastupala stav zaštite kulturne raznolikosti, a SAD stav liberalizacije. Hrvatska je
tražila isti tretman kao Baltičke zemlje, argumentirajući svoj stav kako je Hrvatska
europska zemlja orijentirana integraciji u europske strukture, članica Vijeća Europe i
potpisnica Konvencije o prekograničnoj televiziji. SAD nisu prihvatile takav model,
uz argumente da Hrvatska nema ugovorom institucionaliziran odnos s Europskom
Unijom, kao što to imaju Baltičke zemlje Sporazumima o pridruživanju. Hrvatska
ponuda izmjenjena je u veljači 2000. godine na način da je približena zahtjevima
Europske komisije, ali nije bila prihvaćena od američke strane. Novim neformalnim
prijedlogom postignut je dogovor koji ne uključuje obveze glede sadržaja programa,
već obveze davanja koncesija pri stjecanju vlasništva i upravljanja radio i TV
postajama.
Hrvatski sabor je na svojoj sjednici održanoj 5. listopada 2000. godine donio Zakon o
potvrđivanju Protokola o pristupanju Republike Hrvatske Marakeškom ugovoru o
osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, koji je stupio na snagu 30. listopada 2001.
godine.
Trideset dana nakon ratifikacije protokola tj. 30. studenog 2000. godine Republika
Hrvatska postala je članica Svjetske trgovinske organizacije (WTO). Hrvatska
gospodarska diplomacija imala je za cilj ugovoriti što duže “tranzicijsko razdoblje” u
kojem će se hrvatska ekonomija što bolje prilagoditi pravilima WTO-a. To je osobito
važno kod carinske zaštite na uvoz poljoprivrednih i industrijskih proizvoda kao i na
liberalizaciju tržišta telekomunikacijskih i nekih financijskih usluga. U osnovi,
hrvatska gospodarska diplomacija uspješno je djelovala pri ulasku u WTO, gdje je
imala podršku klasične diplomacije.
Pristupivši u WTO, u Hrvatskoj su prosječne carinske stope na industrijske proizvode
smanjene sa 9,7 % na 6,5 %, te nakon prijelaznih razdoblja od 2-5 godina na 5,34%.
Za poljoprivredne proizvode prosječne carinske stope smanjene su sa 33,7 % na 25 %,
dok su nakon prijelaznih razdoblja od 7 godina smanjene na 16,4 %, uključujući i
carine na uvoz ribe i ribljih proizvoda, koje su smanjene sa 32,1 % na 15,5 %.
Hrvatska je tijekom pregovora o prijemu prihvatila gotovo sve prijedloge carinskih
stopa "0 za 0" (za proizvode: drvo, igračke, čelik, pivo, papir, metale, poljoprivednu,
medicinsku, znanstvenu i građevinsku opremu) i carinske harmonizacije za tekstile
(12- 14 %) i kemikalije (6,5 %).
U području usluga Hrvatska je značajno otvorila tržište, a što se tiče audiovizualnih
usluga slijedila je baltički model kojim je odobren izuzetak od načela najpovlaštenije
nacije te dodatne obveze u područjima audiovizualnih kinematografskih, kazališnih i
telekomunikacijskih usluga, uključujući ukidanje poreza na dodanu vrijednost na
kinematografske ulaznice.
Hrvatska je s danom prijama u članstvo pristupila WTO-ovom višelateralnom
Sporazumu o trgovini civilnim zrakoplovima. Pregovori o pristupanju
multilateralnom Sporazumu o državnim nabavkama pokrenuti su temeljem zatraženog
statusa promatrača od 14. lipnja 1999. godine u veljači 2002. godine.
Ulaskom u WTO Hrvatska se obvezala svake godine donositi novu Uredbu o
carinskoj tarifi s nižim carinskim stopama. Hrvatska u kontekstu promicanja svojih
interesa, u WTO-u nastupa i u okviru neformalne konzultativne skupine zemalja
CEFTA plus. Kao članica prvi put je sudjelovala na Ministarskoj konferenciji 2001.
godine u Dohi kojom je pokrenuta nova runda multilateralnih trgovinskih pregovora.
Stajališta Republike Hrvatske iznijeta su na plenarnom zasjedanju Konferencije, i u
okviru neformalne skupine CEFTA plus te skupine novih članica.
Hrvatska glede multilateralnog trgovinskog sustava WTO-a zastupa stajališta:
− pokretanje nove sveobuhvatne runde pregovora,
− sustavna multilateralna trgovinska liberalizacija i jačanje WTO sustava,
− fleksibilnost u preuzimanju novih obveza do isteka ugovorenih prijelaznih
razdoblja u područjima poljoprivrede i pristupa tržištu,
− poseban položaj Hrvatske unutar RAM (grupa nedavno pridruženih članica)
inicijative, uključujući duža prijelazna razdoblja i grace period zbog ustupaka
koje je Hrvatska već dala prilikom pristupa u WTO,
− podržava pregovore, odnosno uključivanje novih područja, odnosa trgovine i
investicija, konkurencije i okoliša u WTO multilateralni sustav,
− trgovinsku liberalizaciju unutar regionalnih okvira suradnje kao WTO sustavu
komplementarnog procesa,
− podržava netrgovinske aspekte poljoprivrede tj. načelo multifunkcionalnosti
poljoprivrede,
− podržava poseban tretman zemalja u razvoju.
Prijem u članstvo Svjetske trgovinske organizacije omogućio je Hrvatskoj aktivniju
ulogu u svjetskom trgovinskom sustavu, osobito u sklopu pregovora članica WTO-a o
daljnjoj liberalizaciji telekomunikacija i financijskih usluga, te je omogućio daljnji
proces ulaska Hrvatske u europske integracijske procese, osobito u CEFTA-u i u
Europsku uniju, što je hrvatski gospodarski prioritet, koji je na kraju i ostvaren.
4.2. Regionalni trgovinski sporazumi
Pod regionalnim trgovinskim sporazmima podrazumijevamo odnos Hrvatske s
Europskom unijom te odnos Hrvatske kao člana CEFTE.
4.2.1. Europska unija
Europska unija (EU) jedinstvena je nadnacionalna integracija europskih demokratskih
zemalja okupljenih s ciljem zajedničkog promicanja mira i blagostanja. Nastanak
Europske unije uzrokovalo je onemogućavanje ponovnih strahota koje su Europi i
svijetu donijela dva svjetska rata. 18. travnja 1951. potpisan je Pariški ugovor koji je
stupio na snagu 23. srpnja 1952. godine. Tim ugovorom je osnovana Europska
zajednica za ugljen i čelik (EZUC), čije su države osnivačice bile: Belgija, Francuska,
Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemačka.
25. ožujka 1957. godine potpisani su Rimski ugovori. Ti ugovori su stupili na snagu 1.
siječnja 1958. godine, te su osnovane: Europska ekonomska zajednica (EEZ) i
Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM). Ovom zajednicom
uspostavljena je carinska unija među državama potpisnicama (Belgija, Francuska,
Italija, Luksemeburg, Nizozemska i Njemačka), postavljeni su kriteriji i temeljni
ciljevi stvaranja zajedničkog tržišta koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba,
usluga i kapitala.
Do prvog vala proširenja, odnosno pristupanja novih država članica dolazi 1973.
godine, kada se tadašnjim Zajednicama pridružuju Danska, Irska i Velika Britanija, a
samim time dolazi i do jačanja zajedničke vanjske politike Europske zajednice.
Jedinstvenim europskim aktom, koji je potpisan 1986. godine, otvoren je put za
potpunu uspostavu jedinstvenog tržišta. Tijekom osamdesetih godina 20. stoljeća
Europskoj zajednici pristupaju Grčka, Portugal i Španjolska.
Ugovorom o Europskoj uniji (Ugovorom iz Maastrichta) koji je stupio na snagu 1993.
godine prvi je put uveden pojam Europska Unija. Tim se ugovorom nadležnost Unije
podijelila se na tri područja (stupa).Prvi stup obuhvaćao je tri Zajednice: Europsku
zajednicu za ugljen i čelik, Europsku ekonomsku zajednicu i Europsku zajednicu za
atomsku energiju te jedinstveno tržište i jedinstvenu valutu. Drugi stup se odnosio na
Zajedničku vanjsku i sigurnosnu politiku, a treći stup na Suradnju u pravosuđu i
unutarnjim poslovima odnosno suradnju policije i pravosudnih tijela u kaznenim
pitanjima. Tokom 90-tih godina dolazi do četvrtog vala proširenja koji uključuje
Austriju, Finsku i Švedsku, a nadležnost Europske unije širi se na nova područja.
Najveći val proširenja Europske unije započeo je 1. svibnja 2004. kada je Europskoj
uniji pristupilo deset novih članica: Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska,
Malta, Poljska, Slovačka i Slovenija, a završio pristupanjem Bugarske i Rumunjske 1.
siječnja 2007. godine.
4.2.1.1. Republika Hrvatska i Europska Unija
Uspostavljanje odnosa između Hrvatske i Europske unije započelo je međunarodnim
priznanjem Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države 15. siječnja 1992.
godine.
U lipnju 1999. godine Vijeće ministara Europske unije usvojilo je Proces stabilizacije
i pridruživanja za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Makedoniju i tadašnju
Saveznu Republiku Jugoslaviju. Republika Hrvatska otpočela je proces intenzivnijeg
približavanja Europskoj uniji 2000. godine. Kao pripremni korak ka
institucionaliziranju odnosa izmedu Hrvatske i Europske unije, s Europskom su
komisijom održana četiri sastanka Zajedničke konzultativne radne skupine RH/EU, s
namjerom započinjanja konkretnih stručno-tehničkih razgovora. Svaki od sastanaka
popraćen je Zajedničkim preporukama ZKRS (Zajednička konzultativna radna
skupina), u kojima su identificirana područja u kojima se Hrvatska kroz konkretne
korake obvezala približiti standardima Europske unije.
U Hrvatsku je upućena i tzv. "fact finding mission" u cilju snimanja stanja u resorima
u svrhu prikupljanja podataka potrebnih za izradu Studije o izvedivosti pregovora o
SSP-u (tzv. Feasibility Study). Izradom i usvajanjem Studije o izvedivosti u lipnju
2000. godine, Europska komisija dala je preporuku Vijeću ministara EU-a za
otpočinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji.
U studenom 2000. godine. otvoreni su pregovori na marginama Zagrebačkog
summita. Ukupno su održana tri službena kruga pregovora, dva kruga tehničkih
pregovora, te niz dodatnih sastanaka na stručnoj razini kako bi se usuglasila pitanja
vezana uz dijelove sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu.
14. svibnja 2001. godine Sporazum je parafiran u Bruxellesu, a potpisan je 29.
listopada 2001. godine u Luxembourgu.
Nakon potpisivanja Sporazuma započeo je proces ratifikacije u Republici Hrvatskoj,
Europskom parlamentu i svim državama članicama Unije. Sporazum je 1. veljače
2005. godine stupio na snagu.
Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001. godine
Republika Hrvatska po prvi put stupa u ugovorne odnose s Europskom unijom. To je
bio najvažniji formalni korak u procesu približavanja Republike Hrvatske Europskoj
uniji prije podnošenja zahtjeva za punopravno članstvo, stjecanja statusa kandidata i
otvaranja pristupnih pregovora.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju je sklopljen na neodređeno vrijeme, i on je
preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti gospodarskoj i političkoj stabilizaciji
Republike Hrvatske, te uspostavi bliskih i dugoročnih veza između ugovornih
stranaka.
Područja suradnje predviđena Sporazumom u nadležnosti su Europske unije i/ili
država članica, pa se tako radi o sporazumu mješovitog karaktera koji na odgovarajući
način uređuje odnose Republike Hrvatske s Europskom unijom u sva tri stupa Unije.
Usuglašene odredbe Sporazuma, uz preambulu i opća načela, sadrže i dogovore o
suradnji i međusobnim obvezama u sljedećim područjima: politički dijalog,
regionalna suradnja, sloboda kretanja roba, radnika i kapitala, sloboda pružanja
usluga, poslovni nastan, usklađivanje zakonodavstva, suradnja na području pravosuđa
i unutarnjih poslova, politike suradnje, financijska suradnja, te institucionalne, opće i
završne odredbe.
Prema Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju Europska Unija je gotovo u cijelosti,
bez prijelaznog razdoblja ukinula carine i druga ograničenja na uvoz hrvatskih
proizvoda. Zadržane su samo kvote na izvoz mlade govedine, određenih ribljih
proizvoda i vina.
Tijekom pregovora najviše napora uloženo je u usuglašavanje trgovinskog dijela
Sporazuma u kojem je dogovoren prijelazni period u kojem će Republika Hrvatska
liberalizirati svoje tržište za industrijske i poljoprivredne proizvode iz Europske unije.
Postignuti sporazum jamči postupno otvaranje hrvatskog tržišta kroz trogodišnja
(danom stupanja na snagu Sporazuma carine su se snizile na 60% osnovne carine, 1.
siječnja 2003. godine na 30% osnovne carine te 1. siječnja 2004. godine ukinule su se
preostale carine) i šestogodišnja prijelazna razdoblja (danom stupanja na snagu
Sporazuma carine su se snizile na 70% osnovne carine, 1. siječnja 2003. godine na
50% osnovne carine, 1. siječnja 2004. godine na 40% osnovne carine, 1. siječnja
2005. godine carine na 30% osnovne carine, 1. siječnja 2006. godine na 15% osnovne
carine, te u konačnici 1. siječnja 2007. godine ukinule su se preostale carine.
Kod poljoprivrednih proizvoda zajamčen je šestogodišnji prijelazni period, uz
napomenu da se za razliku od industrijskih proizvoda, gdje su nakon prijelaznog
razdoblja svi proizvodi liberalizirani, ovdje predviđa zadržavanje određene carinske
zaštite i nakon isteka prijelaznog razdoblja (uglavnom kod uvoza živih životinja,
prerađenog voća i povrća, cvijeća, žitarica i brašna, voćnih sokova, svježeg i
smrznutog mesa, suhomesnatih proizvoda, mlijeka i mliječnih prerađevina, duhana i
cigareta, mineralne vode, čokolade, keksa i sladoleda).
Predviđena je i mogućnost primjene zaštitnih mjera u slučaju znatnijeg povećanja
uvoza koji može ugroziti stabilnost domaćeg tržišta.
Od 1. siječnja 2002. godine do 1. veljače 2005. godine, na snazi je bio Privremeni
sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima. Taj je Sporazum sklopljen
izmedu Europske zajednice i Republike Hrvatske i njime su bili regulirani trgovinski i
prometni odnosi izmedu Republike Hrvatske i Europske unije. Za to vrijeme trajao je
proces ratifikacije Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u državama članicama
Europske unije. Tako su se među prvim zemljama koje su ratificirale sporazum našle
Austrija, Irska, Danska i Njemačka, dok je ratifikacija Sporazuma najduže trajala kod
Nizozemske (30. travnja 2004.), Ujedinjenog Kraljevstva (3. rujna 2004.) i Italije (8.
listopada 2004.). Nakon šta su sve zemlje ratificirale Sporazum, 1. veljače 2005.
Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju stupio je na snagu.
2000. godine Europska Unija je donijela autonomnu odluku kojom se svim zemljama
zapadnog Balkana (Bosna i Hercegovina, Albanija, Makedonija, Srbija, Crna Gora i
Kosovo) garantiraju trgovinske povlastice, dopuštajući većini proizvoda ulaz na
tržište Unije bez carinskih i drugih ograničenja sve od 2015. godine. Time se
pokušava doprinijeti daljnjem miru, stabilnosti i ekonomskom napretku zemalja na
zapadnom Balkanu. Izvoz Europske Unije 2009. godine prema zemljama zapadnog
Balkana je iznosio 25.5 mlrd. Eura, što je 2.3% od ukupnog izvoza Unije. Nasuprot
tome izvoz zemlja zapadnog Balkana na tržište Unije je iznosio 11.2 mlrd. Eura što
čini 0.93% ukupnog uvoza Europske Unije.
Nakon političke odluke Europskoga vijeća o otvaranju pregovora i sazivanju
bilateralne međuvladine konferencije o pristupanju pregovori su formalno zapoceli 3.
listopada 2005. godine održavanjem prve sjednice međuvladine konferencije između
država članica EU-a i Republike Hrvatske na kojoj su razmijenjena Opća stajališta
Europske unije i Republike Hrvatske.
20. listopada 2005. započeo je postupak analitičkog pregleda usklađenosti hrvatskog
zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske unije (eng. screening). Osnovna je
svrha screeninga utvrditi postojeće razlike u svakom poglavlju pregovora između
zakonodavstva države kandidatkinje i pravne stečevine Europske unije s kojom je do
trenutka pristupanja u članstvo potrebno uskladiti nacionalno zakonodavstvo. Na
temelju analize od države kandidatkinje očekuje se da pokaže hoće li moći u cijelosti
prihvatiti pravnu stečevinu Europske Unije u pojedinom poglavlju pregovora i
uskladiti uočene razlike u zakonodavstvu ili ima namjeru zatražiti odgovarajuća
prijelazna razdoblja za potpuno usklađivanje i punu provedbu. Screening se provodi
zasebno za svako poglavlje pregovora.
18. listopada 2006. završen je postupak analitičkog pregleda usklađenosti hrvatskog
zakonodavstva s pravnom stečevinom Europske zajednice (screening). Nakon
završetka screeninga Hrvatska je započela otvaranje pregovora po pojedinom
poglavlju. Tu započinje sadržajna faza pregovora tijekom koje se pregovara o
uvjetima pod kojima će država kandidat prihvatiti, primijeniti i provesti pravnu
stečevinu Europske unije u tom poglavlju, uključujući prijelazna razdoblja koja su
eventualno zatražena tijekom pregovora. Nakon postizanja dogovora između
Europske unije i države kandidata o pojedinom poglavlju pregovora ono se smatra
privremeno zatvorenim ako su ispunjeni preduvjeti za njegovo zatvaranje.
Pregovaračka skupina za vođenje pregovora o pristupanju Republike Hrvatske
Europskoj uniji zadužena je za stručnu i tehničku razinu pregovora s institucijama
Europske unije i državama članicama Europske unije po svim poglavljima pregovora.
Ona razmatra i usvaja nacrte prijedloga pregovaračkih stajališta te ih upućuje
Koordinaciji za pregovore o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji te
izvješćuje Državno izaslanstvo i Vladu Republike Hrvatske o stanju pregovora.
Članovi pregovaračke skupine zaduženi su za koordinaciju pojedinih skupina
poglavlja pregovora te pružaju stručnu potporu glavnom pregovaraču u pregovorima,
sudjeluju u pregovorima prema nalogu glavnog pregovarača, usklađuju rad radnih
skupina za pripremu pregovora po pojedinim poglavljima pregovora, surađuju s
europskim koordinatorima tijela državne uprave te su odgovorni za izradu prijedloga
pregovaračkih stajališta i odgovarajućih izvješća.
Cilj Republike Hrvatske je bio zatvaranje svih poglavalja do 21. lipnja 2011. godine,
najkasnijeg mogućeg datuma za sazivanje pristupne konferencije pod mađarskim
predsjedanjem. Zatvaranje svih poglavlja se desilo 30. lipnja 2011. godine. Najteže je
bilo zatvoriti poglavlja pravosuđa i temeljnih prava i poglavlje Tržišnog natjecanja.
Hrvatska je postala punopravnom članicom 1. srpnja 2013. godine, nakon ratifikacije
sporazuma od svih zemalja članica EU.
4.2.2. CEFTA - Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini
CEFTA (Central Europe Free Trade Agreement) je organizacija osnovana 1992.
godine s ciljem usklađivanja gospodarskih odnosa među državama potpisnicama
razvojem trgovine, ubrzanjem razvoja trgovinskih aktivnosti, podizanjem životnog
standarda i osiguranjem boljih mogućnosti zapošljavanja, povećanjem produktivnosti
i postizanjem financijske stabilnosti. Sporazum su u prosincu 1992. godine potpisale
tadašnja Čehoslovačka, Mađarska i Poljska. U siječnju 1996. godine Sporazum je
potpisala Slovenija, u srpnju 1997. godine Rumunjska, a u siječnju 1999. godine
Bugarska. Kako je većina zemalja prije potpisivanja CEFTA Sporazuma već bila
potpisala sporazume s Europskom unijom o pridruživanju, CEFTA je djelovala kao
jedna od pripremnih aktivnosti na putu k punopravnomu članstvu u Europskoj uniji.
Također cilj CEFTA-e bio je osiguravanje istovjetnoga trgovinskog tretmana među
državama potpisnicama te uklanjanje trgovinskih zapreka.
Republika Hrvatska punopravno članstvo u CEFTA-i stekla je 1. ožujka 2003. godine.
Nakon proširenja Europske unije 1. svibnja 2004. godine u članstvu CEFTA-e ostale
su Bugarska, Rumunjska i Hrvatska.
Zemlje potpisnice Ugovora o CEFTA 2006 su Hrvatska, Makedonija, Rumunjska,
Bugarska, Albanija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Moldavija, Srbija i Kosovo.
Ulaskom u EU 2007. godine Bugarska i Rumunjska prestale su biti članice CEFTA-e.
CEFTA 2006 je novi srednjoeuropski ugovor o slobodnoj trgovini a nastao je iz
potrebe racionalizacije provedbe mreže bilateralnih ugovora o slobodnoj trgovini koje
su tijekom godina međusobno sklopile zemlje jugoistočne Europe. Osnovni ciljevi
zamjene mreže bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini jednim jedinstvenim
multilateralnim ugovorom leže u potrebi povećanja obujma međunarodne robne
razmjene i direktnih ulaganja u jugoistočnu Europu te olakšavanja poslovanja i
liberalizacija trgovine doprinoseći na taj način unapređenju i jačanju ukupnih
trgovinskih i gospodarskih odnosa u regiji. Postizanje financijske stabilnosti,
povećanje produktivnosti te usklađivanje razvoja ekonomskih odnosa između zemalja
potpisnica CEFTA-e su također bitni ciljevi CEFTA-e 2006, te je u potpunosti
usklađena sa odredbama WTO-a.
Područje slobodne trgovine bit će uspostavljeno u prijelaznom razdoblju koje
završava najkasnije 31. prosinca 2010. godine. Hrvatska je prestala biti članica
CEFTA-e 2006 onog trenutka kada je postala članica Europske Unije.
Za međusobnu trgovinu je određeno da će se ukinuti sva količinska ograničenja
izvoza i uvoza te se neće uvoditi nova, provoditi će se konstantna smanjenja carina, te
je zabranjeno uvoditi nove carine i takse. Svi oni industrijski proizvodi čiji uvoz nije
bio liberaliziran na dan stupanja na snagu ovog Sporazuma, za vrijeme tranzicijskog
perioda (31 prosinac 2008. godine) je došlo do postepenog smanjenja carina. CEFTA
2006 nije imala sadržanu dodatnu liberalizaciju trgovine poljoprivrednim proizvodima
ali je nakon dvije godine pregovora 14. 02. 2011. godine potpisan Dodatni Sporazum.
Albanija, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Moldavija i Srbija složili su se za više
liberalizirane koncesije u trgovini poljoprivrednim proizvodima. Stranke su ukinule
sve carine na uvoz, sve pristojbe s jednakim učinkom, i sva uvozna davanja fiskalne
prirode u medusobnoj trgovini na sve proizvode, osim onih u okviru bilateralnih
koncesija kako je navedeno u Aneksu 10. Ova značajna liberalizacija trgovine
poljoprivrednim proizvodima je važan korak u daljnjem smanjenju prepreka trgovini,
a očekuje se da imaju pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo regije.
5. ULAZAK HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU - izazoviza trgovinsku politiku
Trgovinska integriranost u Europsku Uniju i trgovinska politika nisu preduvjet za
članstvo, ali služe kao element za procjenu pripremljenosti za ulazak u Uniju.
Liberalizacija cijena i trgovine, postojanje sustava tržišnih zakona i bilanca plaćanja s
inozemstvom neki su od pokazatelja na temelju kojih se procjenjuje prvi gospodarski
kriterij o uspostavi djelotvornog tržišnog gospodarstva u državi kandidatkinji.
Drugi gospodarski kriterij jest razvijena sposobnost suočavanja s konkurentskim
pritiskom i tržišnim snagama unutar Unije. Ispunjavanje tog kriterija zahtijeva jačanje
konkurentnosti u glavnim gospodarskim sektorima kandidata te, između ostalog,
postojanje djelotvornog tržišnog gospodarstva; odgovarajuće mjere vladine politike i
zakonodavstva za poticanje konkurentnosti (trgovinska politika, politika
konkurentnosti, subvencije potpora malim i srednjim poduzećima), kao i određen
stupanj trgovinske integriranosti zemlje s Europskom Unijom prije proširenja (obujam
vanjskotrgovinske razmjene, vrsta proizvoda).
5.1. Trgovinska integriranost
Europska Unija je najznačajniji trgovinski partner Hrvatske, razmjenom s njezinim
državama članicama ostvarivao se veliki udio ukupne vanjske trgovine Hrvatske kao
što je prikazano u tablici 9. Izvoz Hrvatske u Europsku Uniju se konstantno
povećavao sve do 2009 kada je zabilježen pad, kada gledamo udio u izvozu vidi se da
je 2005. i 2006. godine rastao sa 62 na 63%, dok je nakon toga zabilježen pad na
60%, kasnije i do 58 % u 2012 godini.
Uvoz Hrvatske iz zemalja Europske Unije se kao i izvoz povećavao sve do 2009.
godine kada je došlo do pada od 32.5%. Udio uvoza iz zemlja Europske Unije u
ukupnom uvozu se konstantno tokom godina smanjuje, od 65.5% u 2005. godini pa
sve do 60.2% u 2010. godini.
Pokrivenost uvoza izvozom u Europsku Uniju je jako slaba, ona je u 2005. godini
iznosila svega 44.7%, te se tokom godina i smanjivala stvarajući sve veci jaz u
trgovinskoj razmjeni, tek je u 2009. godini došlo do pozitivnog pomaka kada je
pokrivenost uvoza iznosila 47.78%, i od onda je rasla do 2012 godine, kada opet
dolazi do pada na 49.08%.
Tab
lica
9.V
anjs
ka tr
govi
na H
rvat
ske
s E
U u
tisu
ćam
a ku
na
2002
2003
2004
2005
2006
2007
2008
2009
2010
2011
2012
UK
UP
AN
IZV
OZ
38,4
21,4
3941
,211
,442
48,3
53,7
0052
,282
,750
60,4
34,2
6566
,043
,374
69,1
42,3
5855
,272
,198
64,8
70,4
4371
,234
,060
72,2
33,6
13
Izvo
z u
zem
lje
EU
20,3
37,0
2622
,501
,497
31,2
51,8
3532
,381
,641
38,2
90,8
4439
,821
,829
42,1
74,6
2533
,482
,105
39,6
25,0
0142
,631
,804
42,1
19,6
00
Udi
o u
uku
pnom
izvo
zu %
52.9
354
.60
64.6
361
.94
63.3
660
.30
61.0
060
.58
61.0
859
.85
58.3
1
UK
UP
AN
UV
OZ
83,8
80,1
1094
,830
,340
99,9
74,5
1111
0,52
0,22
612
5,17
0,11
113
8,15
9,43
615
0,36
2,05
411
1,75
1,09
811
0,22
4,50
012
1,03
6,15
512
1,50
4,19
1
Uvo
z iz
zem
alja
EU
46,8
19,6
8753
,612
,402
69,5
25,6
8472
,436
,434
81,3
67,4
2389
,487
,132
96,4
06,0
1470
,080
,770
66,3
60,6
9774
,842
,221
85,8
12,4
76
Udi
o u
uku
pnom
uvoz
u %
55.8
256
.54
69.5
465
.54
65.0
164
.77
64.1
262
.71
60.2
161
.83
70.6
3
Pok
rive
nost
uvoz
a iz
EU
%43
.44
41.9
744
.95
44.7
047
.06
44.5
043
.75
47.7
859
.71
56.9
649
.08
Izvo
r: iz
raču
na a
utor
a pr
ema
ww
w.d
zs.h
r(2
4.7.
2013
)
Budući da udio hrvatskih proizvoda na tržištu Europske Unije pada, a struktura i
opseg se ne mijenjaju u željenom smjeru, možemo zaključiti da se konkurentnost
proizvodača iz Hrvatske na tržištu Europske Unije smanjuje. Hrvatska treba u
budućnosti težiti na povećanju ponude izvozne robe, privući više izravnih stranih
ulaganja, povećati produktivnost te pojačati inovacijski potencijal da bi se mogla
nositi sa konkurencijom prilikom ulaska u Europsku Uniju. Prepreke većem izvozu su
uglavnom mikreoekonomske prirode: nepotpuno korporativno restrukturiranje
ograničilo je povećanja produktivnosti u tradicionalnim izvoznim sektorima, kao i
diverzifikaciju prema novim proizvodima i tržištima.
Hrvatska ulazi u skupinu zemalja koje imaju neispunjeni trgovinski potencijal pa se u
budućnosti može očekivati jačanje izvoza. Jedan od načina razvoja ponude je
poticanje tehnološkog napretka i inovacija sudjelovanjem privatnog sektora u
aktivnostima istraživanja i razvoja. Ukupna ulaganja u istraživanje i razvoj čine oko 1
posto BDP-a, što je ispod prosjeka Europske Unije koji iznosi oko 2 posto.
6. ZAKLJUČAK
Ulazak bilo koje zemlje, pa tako i Hrvatske, danas u međunarodnu razmjenu, nije
samo obveza nego i nužnost, pogotovo malih zemalja u okvirima međunarodnog
tržišta. Zbog nemogućnosti ostvarenja ekonomije obujma na nacionalnom tržištu,
Hrvatska je orijentirana na međunarodnu razmjenu, što čini ovaj oblik suradnje s
inozemstvom presudnim za njezin gospodarski razvoj.
Korist koju će određena zemlja ostvariti sudjelovanjem u međunarodnoj razmjeni
ovisi o otvorenosti nacionalnog gospodarstva i strukturi uvoza i izvoza. Međutim ono
što je posebno potrebno naglastiti je da zemlja koja sudjeluje u međunarodnoj
razmjeni svakako ima veću korist od one zemlje koja ne sudjeluje u međunarodnoj
razmjeni.
Hrvatska danas nakon ulaska u EU, ima posebnu mogućnost povećanja sudjelovanja u
međunarodnoj razmjeni. Ulaskom u EU došlo je do povećanja tržita na koje Hrvatska
može plasirati proizvode a isto tako došlo je do smanjenja ili ukidanja ograničenja
koja su do sada postojala između EU zemalja i Hrvatske, poput carina.
Veliki prostor za napredak vanjske trgovine postoji u uslužnim djelatnostima,
pogotovo turizmu. Međutim problem turizma u Hrvatskoj je taj što unutar turizma kao
uslužne djelatnosti, Hrvatska država ne potiče prodaju hrvatski proizvoda i sirovina.
Problem turizma je u tome što veliki dio proizvoda koji se prodaje popratno s
turističkim uslugama ne dolazi porijeklom iz Hrvatske već iz uvoza, pa na taj način ne
ostvarujemo puni mogući profit od turizma već dio našeg profita odlazi na inozemni
uvoz.
Hrvatska je 14. lipnja 2006. godine donijela strategiju zvanu Hrvatska izvozna
ofenziva u cilju jačanja izvoza, ali niti to nije doprinijelo rastu izvoza. Problem
Hrvatskog izvoza je u tome što ne izvozimo gotove proizvode, već poluproizvode i
sirovine, te isto tako što hrvatska industrija i poljoprovreda značajno kasni u
tehnološkom razvoju i inovacijama. Ono što je potrebno hrvatskom gospodarstvu je
jedinstvena strategija o razvoju određene industrije ili grane te ulaganje i
unapređivanje i svih sektora povezanih s tim potencijalnim strateškim važnim
granama. Povezivanje znanosti i obrazovanja, i usmjeravanja u te sektore, te poticanje
razvoja i istraživanja te inovacija u tim sektorima, bi donijelo puno jaču poziciju u
međunarodnoj razmjeni. Hrvatska danas ima vrlo puno neobrađene zemlje i samim
razvitkom poljoprivrede, mogla bi opstati i riješiti problem gospodarske krize, a time i
poboljšati svoju poziciju na međunarodnom tržištu.
Nužnost sve većeg uključivanja Hrvatske u međunarodnu razmjenu proizlazi iz njene
pozicije male zemlje u okvirima međunarodnog tržišta, što se očituje u malom udjelu
u svjetskoj trgovini od 0.15%. Dva razloga su tome, a to je prije svega veličina zemlje
i vrlo mali broj stanovnika, te drugi razlog je vrlo mala industrijska proizvodnja i
proizvodnja općenito. Najveće stope rasta ostvarivala su ona gospodarstva koja su
najviše bila uključena u međunarodnu razmjenu.
Carine su u Hrvatskoj tokom godina sve više gubile na snazi kao jedan od
instrumenata vanjskotrgovinske politike zbrog pristupanja WTO-u, CEFTI te zbog
potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s EU gdje se Hrvatska
obavezala na postupno smanjenje carina. Danas su prosječne carinske stope smanjenje
u sektoru industrijske proizvodnje na 5.34%, sektoru poljoprivrednih proizvoda na
16.4 %, sektoru tekstila na 13% te kemikalija na 6.5%. Isto tako Hrvatska se obvezala
smanjiti iznos potpora, što je na kraju i učinila, koje daje određenim granama
industrije, posebice brodogradnji i poljoprivredi, tako da se te industrije lakše
prilagode izazovima koji ih čekaju nakon ulaska u EU.
Jedan od problema ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju, je i taj da su
automatski poništena članstva Hrvatske u različitim udruženjima poput CEFTE. Zašto
nam je CEFTA posebno značajna i predstavlja jako veliki gubitak za Hrvatsko
gospodarstvo, je zbog toga što imamo pozitivnu vanjsko trgovinsku bilancu sa
zemljama članicama CEFTE. Sada nakon ulaska u EU, dolazi do toga da mi moramo
uvesti ograničenja prema zemljama CEFTE, onako kako to radi EU i zbog njihovih
pravila koje smo mi nasljedili samim ulaskom u uniju. Kao rezultat toga zemlje
kojima namećemo dodatna opterećenja na trgovinu, nama uzvraćaju na jednak način i
ograničavaju i uvode dodatne carine na proizvode iz Hrvatske. Upravo zbog toga
dolazi do velikih gubitaka koje Hrvatsko gospodarstvo trenutačno trpi.
Dodatni problem predstavlja i odlazak domaće industrije u zemlje s jeftinijom radnom
snagom, npr. TDR (Tvornica Duhana Rovinj) koji su preselili pogone u zemlje s
jeftinijom radnom snagom i na taj način smanjili domaću proizvodnju te tako
smanjili izvoz, te direktno utjecali na vanjsko trgovinsku bilancu.
Jedan od načina na koji se može riješiti problem velikog uvoza je definiranje
strategije na razini države, gdje bi bilo određeno što zaštiti i što poticati, a koje grane
pustiti da propadnu. Država Hrvatska danas nema niti jedan suvisli dokument ili
strategiju o razvoju gopodarstva, a isto tako ne postoji niti makroekonomski model.
Bez tih osnovnih ekonomskih alata ne može se upravljati državom niti donositi
strateške i dugoročne odluke.
LITERATURA
POPIS KNJIGA
1. Aćimovic, M. (1995): Svjetsko gospodarstvo i međunarodna trgovina, Hotelijerski
Fakultet, Opatija.
2. Andrijanić, I. (2001): Vanjska trgovina, kako poslovati s inozemstvom, Mikrorad,
Zagreb.
3. Baban, Lj., Marijanović, G. (1996): Međunarodna ekonomija, 2 izmj. i dop. izd.,
Ekonomski Fakultet Osijek, Osijek.
4. Babić, A., Babić, M. (2008): Međunarodna ekonomija, sedmo dopunjeno i
izmjenjeno izdanje, Lareas Plus, Zagreb.
5. Grgić, M., Bilas, V. (2008): Međunarodna ekonomija, Lareas Plus, Zagreb.
6. Krugman, P. R., Obstfeld, M. (2009): Međunarodna ekonomija, teorija i
ekonomska politika, sedmo izdanje, Mate, Zagreb.
7. Lazibat, T., Kolaković, M. (2004): Međunarodno poslovanje u uvijetima
globalizacije, Sinergija, Zagreb.
8. Ott, K. (urednica) (2003): Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji, izazovi
ekonomske i pravne prilagodbe, Zagreb.
9. Ott, K. (urednica) (2005): Pridruživanje Hrvatske Europskoj Uniji, ususret
izazovima pregovora, treći svezak, Zagreb.
10. Hrvatska (2009); izvješce o konvergenciji Hrvatske s EU: ostvarivanje i
održavanje viših stopa gospodarskog rasta, dokument Svjetske banke.
OSTALI IZVORI
1. Carine, http://www.carine.hr
2. DZS, http://www.dzs.hr
3. HGK, http://www.hgk.hr
4. Izvoz, http://www.izvoz.hr
5. MVPEI, http://www.mvpei.hr
6. Narodne Novine, http://narodne-novine.nn.hr
7. Wikipedia, http://en.wikipedia.org
8. WTO, http://www.wto.org
POPIS GRAFIKONA I TABLICA
Popis Grafikona
Red. Broj Naslov grafikona Stranica
1Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2002.
godini prema SMTK 12
2Udio robnih sektora u ukupnom izvozu Hrvatske u 2012.
godini prema SMTK 12
3Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2002.
godini prema SMTK 13
4Udio robnih sektora u ukupnom uvozu Hrvatske u 2012.
godini prema SMTK 13
Popis Tablica
Red. Broj Naslov tablice Stranica1 Vanjsko trgovinska bilanca u tis. eura prema tekućem tečaju 82 Izvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna 103 Uvoz po sektorima i odsjecima SMTK u tisućama kuna 114 Izvoz Hrvatske prema ekonomskim grupacijama zemalja 155 Uvoz Hrvatske prema ekonomskim grupacijama zemalja 166 Mjere I. tipa 307 Mjere II. tipa 308 Mjere III. tipa 319 Vanjska trgovina Hrvatske s EU u tisućama kuna 47
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom VANJSKOTRGOVINSKA
POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE izradio/la samostalno pod voditeljstvom
prof. dr. sc. HERI BEZIĆA, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent
TOMISLAV GALOVIĆ. U radu sam primijenio metodologiju
znanstvenoistraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju
diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam
izravno ili parafrazirajući naveoa u diplomskom radu na uobičajen, standardan način
citirao sam i povezao s fusnotama s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskog jezika.
Suglasan sam s objavom diplomskog rada na službenim stranicama Fakulteta.
Student
DAMIR BURIĆ