Boj Žaba i Miševa - Škiljan

7/23/2019 Boj Žaba i Miševa - Škiljan

http://slidepdf.com/reader/full/boj-zaba-i-miseva-skiljan 1/7

Boj žaba i miševa

Prve započinjem retke i molim da siđe mi kolo

Helikona u srce moje poradi spjeva

koji netom na pločice stavih na koljena sebi,

spjeva o golemoj bitki, o ratnika Aresa djelu,želeći svima da smrtnicima uđe u uho 5

kako su protiv žaba digli se miševi dični,

oponašali djela Giganta, sinova Zemlje,

kao što pričahu ljudi: ovakav bješe početak.

Jednom ožednje miš umakavši strahotnoj mački,

pa u obližnjoj bari pruži lakomo bradu 10

radujući se medenoj vodi, no opazi njega

baroljubac mnogoglasni, zvučnom zazvoni riječ ju:

»Stranče, ta tko si, odakle stiže, tko ti je otac?

Sve mi po istini zbori da ne vidim kako mi lažeš.Spoznam li da si prijatelj dostojan, vodim te kući; 15

dat ću ti mnoge i čestite gostinjske darove ondje.

Kralj sam, naime, Nadmiguša, koji u bari

žabama time se dičim svima zanavijek vladam.

Otac me othrani Pelej, pošto se s Kraljicom Voda

spoji u ljubavi pokraj žala eridanske rijeke. 20

Vidim: i ti si ljepotom i hrabrošću bolji od drugih,

mora da kralj si zacijelo žezlonoša, borac u ratu;

zato mi brzo ispričaj koje je tvoje porijeklo.«

Tada prozborivši tako Mrvograb odvrati njemu:»Zašto me pitaš za rod mi, ta poznat je čovjeku svakom, 25

svakome bogu i svakom krilatom nebeskom stvoru.

Moje je ime Mrvograb, a sin sam srčana oca

koji Hljeboglod se zove, dok mije gospođa majka

ona Žrvnjoliza, kralju Šunkoglabu rođena k ćerka.

Rodi me ona u kolibi, othrani biranim jelom: 30

smokvama, orasima i drugom svakovrsnom hranom.

Kako bih drug ti bio kad nismo po prirodi slični?

Tvoj je, naime, život u vodi, a meni je opet

običaj ljudima glodati sve, pa mi neće izmaći

triput izmljeven kruh iz košare, lijepe, okrugle, 35

niti svečani kolač obilno sezamom posut,

niti narezak šunke, ni jetrica s kožicom blijedom,

ni tek zgrušani sirac pravljen od slatkoga mlijeka,

niti slatkiš od meda za kojim i blaženi žude,

niti išta što kuhar ljudima sprema za gozbu 40

kad dodavanjem začina raznih ukrašava zdjele.

<Nikada bježao nisam od ratne stravične cike

nego sam među prvima išao odmah u bitku,

čak se ne bojim ni ljudi, premda su golemih tijela,

nego na krevet nasrćem, vrške im prstiju grickam, 45hvatam za bedra, no trud moj ipak ne dopire do njih



niti se bude iz dubokog sna od ugriza mojih.

Dvije su stvari na cijelome svijetu kojih se bojim:

mišar i mačka, koji mi zadaju goleme jade,

i mišolovka podla, gdje vreba nas prebolan usud. 50

Najviše plašim se mačke, ona je moćnija od svih:

kad se zavučem u rupu, i tamo u rupi me traži.>Ne volim grickati listove kelja ni rotkvu ni tikvu,

niti žvakati peršin, niti zelenu blitvu:

vi, stanovnici se bara hranite upravo time.« 55

Na to se nasmija Nadmiguša i odgovor reče:

»Stranče, odviše dičiš se želucem, imamo i mi

mnogo čudesa na obalama bare i u njoj.

Dvostruk naime dar je Kronović žabama dao,

tako da skačemo po tlu a skrivamo tijelo u vodi, 60

stanujemo u kućama dvojnim, sa dva počela.

Želiš li i to upoznati, nije baš nimalo teško:čvrsto mi zajaši leđa da ne bi slučajno pao,

pa ćeš veseo stići sve do mojega doma.«

Tako baš reče i podmetne leđa, a brzo se popne 65

miš i zagrli vještim zahvatom pretilu šiju.

Dok se vidjela obližnja obala, veseo bješe:

plivanje Nadmigušino raduje njega; no kada

tamnoljubičast val ga smoči, u suzama mnogim

požali svoj nevaljao naum i dlake si čupa, 70

nožice oko trbuha steže, a od novine

srce mu skače u grudima,

želi se domo

ći kopna;uz to silovito stenje natjeran užasnim strahom.

Repić najprije stavi u vodu, kao da vuče

veslo, i moli se bozima da se domogne zemlje; 75

tamnoljubičast talas ga kvasi dok zaziva pomoć.

Takva mu riječ izađe iz usta, i prozbori tako:

»Nije ovako na leđima nosio ljubavi breme

bik kad je vodio preko mora Europu do Krete,

kao što miša uz leđa pripijenog do kuće vodi 80

žaba dižući žućkasto tijelo nad srebrne vode.«

Vodena zmija se stvori odjednom, grozna na pogled

jednom i drugom, a vrat je pružala ravno nad vodom.

Nadmiguša je vidjevši zaroni, smetnuvši s uma

da će svojega druga izložiti sigurnoj smrti. 85

Roni dubinom bare i izmakne crnoj sudbini.

Miš tad, bez oslonca, nauznak pade odmah u vodu,

šapice grči i umirući cijuče tužno.

Čas se nađe pod valom, a čas je ponovo nad njim,

dok se koprca, no ne može izbjeći samrtni usud: 90

mokra mu dlaka je pridodavala mnogo težine.

Dok je u vodi ginuo, ove je viknuo riječi:

»Nadmigušo, nećeš sakriti prijevarno djelo:brodolomca si sa sebe zbacio kao sa stijene.



Nisi, zlotvoru, od mene bolji bio na kopnu 95

niti u šakanju, niti u rvanju, niti u trci;

varkom me u vodu zbaci. Bož ji je pogled bez pravde.

<Vojsci ćeš miševa platiti kaznu i nećeš uteći.«>

Reče i ispusti dušu u vodi; no njega Čankoliz

opazi koji je sjedio tamo na blagome žalu 100Jauknu, potrča miševima da objavi novost.

Kad su saznali sudbu, gnjev ih obuze strašan.

Svojim zapovijede glasnicima tad da sazovu

skupštinu rano u zoru u Hljebogloda kući;

otac on bješe Mrvograbu nesretnome, jadničku 105

čije je tijelo po bari plutalo, ali sad više

ne uz obalu, nego je plivalo posred tih voda.

Kad su u žurbi stigli sa zorom, prvi se digne,

ljutit zbog sinove smrti, Hljeboglod i prozbori riječi:

»Drugovi, ako i sam sam pretrpio jade od žaba 110premnoge, sad nam se svima sprema stravična propast.

Nesretnik ja sam, naime tri sam izgubio sina.

Mačka, naš najveći dušmanin, ugrabi prvog mi sina,

ulovi njega pred rupom ona i ubije ondje.

Drugog su opet ljudi u mrski odvukli usud 115

nepoznatom vještinom izumjevši drvenu zamku,

<koju mišolovkom zovu, zatorom miš jega roda;>

treći bješe ljubimac meni i brižnoj mu majci,

Nadmiguša ga utopi, odvede prema dubini.

Nego, hajde na oruž je, i navalimo na njih, 120tijela uresivši ratničkom opremom, blještavom, divnom.«

Riječima tim ih uvjeri da naoruža se svatko.

Opremi sam ih Ares kojemu rat je na brizi:

najprije nazuvke stave na jedno i na drugo bedro,

razbivši zrna zelenog boba, obradivši lijepo, 125

jer su ih čitave noči znalački glodali lično.

Koža na trsku napeta čvrst im bijaše oklop:

za nj su odrali mačku i sastavili ga vješto.

Središnji dio svijećnjaka uzmu za štit, dok je koplje

igla im duga, djelo Aresa cijelo od mjedi; 130

ljusku slanutka na čelu kao kacigu nose.

Miševi s oruž jem bijahu takvi, a kad ih vide,

žabe iz vode izrone; tada, na jednome mjestu

skupljene, odmah sazovu vijeće zbog strašnoga rata.

Dok su razmatrale odakle dolaze buna i vika, 135

glasnik se približi držeći štap u rukama svojim,

mladi Zdjelolaz, kom otac je Dubisir srčani onaj,

zlu im donosi vijest o ratu, zbori ovako:

»Žabe, mene su poslali miševi da vam uz prijetnju

kažem da se oružate radi rata i boja. 140

Naime, na vodi su oni Mrvograba vidjeli mrtva;ubi ga kralj vam Nadmiguša, pa neka se bore



koji među vama žabama stvarno su odlični rodom.«

Tako reče i objasni: riječ je do ušiju svima

došla i potresla srca veoma štovanih žaba; 145

dok su ga kudile, Nadmiguša usta i reče:

»Drugovi, nisam ja ubio miša niti ga vidjeh

kako umire; utopi on se u igri kod bareželeći plivati poput žabe, a zlikovci ovi

sada me nevina krive; nego hajde da vijeće 150

pitamo kako da slistimo lukave stvorove miš je.

Ja ću vam reci što mislim da bi najbolje bilo.

Oruž jem svi uresimo tijela i stanimo zatim

blizu visokih ivica, gdje je strmovito mjesto;

kada pak oni nasrnu na nas i ovamo dođu, 155

zgrabivši kacigu svakog tko blizu priđe nasuprot

odmah zajedno s kacigom bacimo dolje u baru.

Njih ćemo, neplivače, podaviti tako u vodi,pa ćemo orni podići spomenik propasti miš joj.«

Riječima tu ih nagovori da naoruža se svatko. 160

Sljezovim lišćem obaviše potkoljenice svoje,

lijepa zelena blitva čvrst im bijaše oklop,

zatim listove kelja u štitove pretvore vješto,

svatko je opremljen dugačkim kopljem od šiljate trske,

dok mu glavu pokriva kućica nježnoga puža. 165

Postroje tad se na visoke obale zbijeni čvrsto,

mašući kopljima; ispuni svakoga od njih žestina.

Zeus pak sazva bogove na nebo prepuno zvijezda,ratnu pokaza im vrevu i neustrašive borce,

brojne i silne, koji su nosili mačeve duge, 170

kao kad Giganti stupaju ili vojska Kentaura,

slatko se nasmija, zapita tko od besmrtnih žabe,

tko li miševe pomaže, a tad reče Ateni:

»Kćeri, nećeš li krenuti miševima pomoći?

Svi ti oni u tvojemu hramu skakuću stalno, 175

žrtvenom dimu se raduju i raznovrsnoj hrani.«

Tako je rekao Zeus, a odgovori njemu Atena:

»Nikada ne bih pritekla, ni kad ih zatiru, oče,

u pomoć miševima: zla su mi nanijeli mnoga;

vrpce su, naime, grickali moje i luči zbog ulja. 180

Time su, što su uradili, ujeli mene za srce.

Moju su izgrizli halju koju sam istkala s mukom,

onu od tankih niti, a isprela dug sam i pojas,

na kom su probili rupe: krojač mi krpo pomože,

ja mu ostadoh dužna, a to je za besmrtne strašno. 185

Prela sam jer sam sirota i nemam za vraćanje duga.

Ali ni žabama ne bih u pomoć pritekla rado.

Nije ni njima iskreno srce; naime, kada

nedavno vraćah se izmorena užasno ratom,svojim kreketanjem nisu ni časka dopustile meni 190



željnoj sna da zaklopim oči te besana ležah

s teškom glavoboljom sve dok se nije javio pijevac.

Nemojmo više im, bogovi, pružati nikakvu pomoć:

od vas bi netko mogao biti strelicom ranjen,

jer se čak i u dvoboju s bogom izbliza bore. 195

Gledajmo bitku s neba, i nek nam na zabavu bude!«Tako baš reče i druge nagovori bogove na to,

pa se svi u gomili skupe na jednome mjestu.

Tada komarci koji imaju goleme trube,

stvorivši stravičnu ratnu buku, zatrube, a s neba 200

Kronović Zeus zagrmi označivši pogubnu bitku.

Najprije Krekavac Lizomira pogodi kopljem

ravno u jetra, kroz trbuh, dok se borio sprijeda,

tako da pade na lice i zapraši peruškom nježnom.

Pade, prouzroči štropot, jer oruž je na njem zazveči. 205

Nakon toga Rupičar opet rani Močvarka,stjera mu čvrsto koplje kroz prsa, a njega u padu

crna pograbi smrt, i duša odleti iz tijela.

Blitvana, zgodivši u srce, upravo Dubisir ubi,

<tada Kruhojed Glasnobuka ravno kroz trbuh probode, 210

sruši on se na lice, iz udova prhne mu duša.

Kada Baroljub vidje kako Glasnobuk je umro,

prestigne Rupičara, u vrat ga tanjušni rani;

žalost Metvićka obuze, oštrom navali trskom

i ne povuče natrag oruž je svoje; kad vidje 215

njega Lizomir, kopljem ga odmjeri sjajnim veoma,hitne ga i ne promaši jetra po srijedi; kad vidi

kako Lopočar bježi, padne na obale strme.

Ali od boja ni tad ne odustane, napadne njega:

on se sruši bez riječi, zarumeni rujna mu krvca 220

baru, a Lizomir sam se uz žalove ispruži čitav,

pogođen posred sjajne utrobe i u slabine.>

Oruž je skinu Sirojedu ondje na obali samoj.

Vidjevši tad Šunkoduba, Mentimir osjeti stravu,

pa u baru odjuri, odbaci štit svoj u bijegu. 225

Panjoljupca ubi nezazorni Muljavko dični,

<kralja pak Šunkojeda tada Vodoljub ubi,>

razbivši hicem iz praćke mu glavu, a iz nje mu mozak

na nos iscuri: zemlja se od tog natapala krvlju.

Zatim ubi Čankoliz nezazornog Muljavka dičnog 230

udarcem mača, a njemu tama na oči pade.

Kada Zelenko vidje mrtvaca, povuče za nogu

njega, u bari ga potopi rukom mu stegnuvši šiju.

No i Zdjelograb želi osvetiti mrtvoga druga,

pa Zelenka zgodi kroz utrobu ravno u jetra, 235

pade on pred njega, dok mu duša leti put Hada.

Kad ga Gazikelj vidje, šakom se nabaci blata,čelo mu zamaže, te ga načas učini slijepim.



On se silno razbjesni i uhvati mesnatom rukom

težak kamen što ležaše na tlu, breme zemaljsko, 240

njime Gazikelja pod koljena zgodi, i sva mu

desna zazveči golijen, a on se u prašinu sruši.

Kvakan za osvetom žudi i odmah navali na njeg,

lupi ga posred trbuha, cijelu oštru mu trskuzari duboko tako da sva mu se prosu po zemlji 245

utroba kada koplje izvuče mesnatom rukom.

Čim je to Rupičar vidio s obale obližnje rijeke,

šepajući iz boja pobjegne uplašen na smrt.

Odjuri ravno u jarak da izbjegne sramotnu propast.

Nadmigušu u vršak kraka zgodi Hljeboglod 250

<(posljednjeg koji iz bare izroni, uplašen silno);>

kad ga Zelenko vidje da pada napola mrtva,

prođe kroz redove prve i oštrom trskom zavitla;

ali ne probi štit, jer mu zape oštrica koplja.Promaši šljem, veličine četiri lonca i sjajan, 255

onaj Origan božanski, sličan Aresu glavom,

koji u metežu sam je od žaba najbolji bio;

krenu i na njega, no kad ih vidi, ne sačeka on ih,

<bolje junake, nego u duboku zaroni baru.>

Bijaše mladić Mrvodrp, bolji od miševa drugih, 260

ljubljeni sin Strugara, nezazornog kradljivca kruha;

naloži sinu da kod kuće bude, daleko od rata;

sam se zaprijeti da će zatrti koljeno žablje.

Priđ

e potpuno blizu,žude

ći silno za bitkom:na dva je dijela po sredini razbio orah, 265

pa je za zaštitu stavio obje ljuske na ruke.

Žabe se uplaše odmah i sve se u baru skriju,

ali i tako bi skončale bješe mu golema snaga

da ih ne spazi hitro bogova otac i ljudi.

Sažali Kronović tad se na žabe i njihovu propast, 270

svojom glavom potrese i ove progovori riječi:

»Jao, doista veliko čudo očima vidim:

<nemalo zbunjuje mene Mrvodrp, koji po bari>

razbojnik među žabama kruži; nego što brže

ratnicu vještu pošaljimo Paladu, Aresa možda, 275

da ga zadrže od bitke: on je, naime, prejak.«

Tako Kronović reče, a Ares mu odvrati riječ ju:

»Nema te snage Atena, Krona potomstvo, ni Ares

kojom bi mogli od žaba odvući sramotnu propast.

Hajde da krenemo u pomoć svi, i oruž je tvoje 280

<neka se pokrene: njime silovito Titane pobi,>

njime si ubio nekoć Kapaneja, silnog junaka,

i Enkeladonta moćnog i gigantska divlja plemena.

Neka se pokrene: time i najbolji zbunjen će biti.«

Tako baš reče, a Kronović hitnuvši blistavu munju 285najprije glasno zagrmi, a velik zatrese se Olimp.



<Zatim krene zavitlavši svoju užasnu munju,

koplje božansko, što leti iz gospodarove ruke.>

Hitne ga, zaplaši sve ih, miševe kao i žabe,

no ne odustaje vojska miševa, nego još više 290

nada se da će istrijebiti narod boraca žaba,

ali se Kronović s Olimpa na te sažali žabe,te im bez oklijevanja svoju pošalje pomoć.

Dođoše iznenada krivokliješti, čvrstoleđaši

i tvrdokošci, svi škarousti, sjajnih ramena, 295

svi kosohodi, plećati, krivi, koštunjave građe

i sabljonošci, žderači što oči na prsima nose,

osmerokraki, dvoglavi, bezruki, zovu se oni

rakovi: miš je su repove, kao i ruke i noge,

svojim kliještima grizli, lomeći svinuta koplja. 300

Njih se preplaše kukavni miševi, čekati neće,

nego se okrenu u bijeg, a već se dizalo sunce,pa se jednodnevni boj završio takvim svršetkom.

Boj Žaba i Miševa - Škiljan

Documents

Transcript of Boj Žaba i Miševa - Škiljan