2. kvalifikacijski dio „Povrće u dizajnu i dekoraciji“

ARANŽMANI OD POVRĆA

Estetika – osnovi pojmovi

Estetika je nauka koja se bavi uočavanjem i ocjenjivanjem ljepote te estetskim pojmovima u svijetu. Kao samostalna znanstvena disciplina definirana je u 18. stoljeću. Estetika prožima sva stručna područja ljudske djelatnosti jer je ljepota kojom se ona bavi u neposrednoj blizini svakog predmeta i pojave. Područje, u kojoj zauzima posebno mjesto je umjetnost – sa širokom paletom svojih umjetičkih djelatnosti u koje se može ubrojiti i floristika. Za razliku od običnog povezivanja cvijeća ona uzdiže biljke i ostali pribor u jedinstvene objekte, koji su napravljeni s određenim ciljem. Takav rad treba u nama izazvati psihološki proces dakle potaknuti osjećaje. Te senzacije mogu imati karakter ili užitka ili nezadovoljstva.

Linija

Linija je skupina točaka određenog pravca i pripada najznačajnijim sredstvima

izražavanja s kojima aranžer radi. Većina ljudi smatra da položaj pojedinih točaka u

aražmanu (voćke, cvjetovi itd.) te njihova veličina i oblik imaju prevladavajući (dominantan)

značaj za kompletnu kompoziciju. Ali upravo suprotno od toga. U većini aranžmana važan je

smjer stabljika, dužih grančica,listova ili korijena, nadalje važna je dužina i međusobni

položaj.

Oblik

Oblik je najvažniji element kompozicije. Svaka posuda za oblikovanje ima određeni oblik. Različite oblike imaju također cvjetovi, listovi, voćke te pomoćna sredstva. Iz tih oblika oblikujemo istovremeno jedan novi oblik, dakle zajednički oblik kompozicije. Oblik tvori vanjsku konturu tijela ili čitave površine.

Struktura

Strukturu možemo definirati kao sastavljanje (kompoziciju), oblikovanje (organizaciju) i konstrukciju. Strukturu kod biljnog materijala izražava karakter razgranatosti, tvorba biljaka i jasno utječe na njihovu zajedničku arhitekturu. Struktura biljaka najbolje se vidi kod biljaka u stanju bez lišća. S većom gustoćom lišća na peteljci struktura se prekriva teksturom.

Boja

Boja je jedan od elemenata kompozicije, koji ljudski mozak prvo uoči u aranžmanu.Tek

pri temeljitom i detaljnom promatranju kompozicije otkrivamo druge dijelove ( npr. teksturu,

strukturu, oblik i slično). Boja je stoga važan element koji može snažno naglasiti kompoziciju.

Ili suprotno tome boja može umanjiti estetsku vrijednost.

Proporcijonalnost

Proporcijonalnost je jedno od najvažnijih načela kako postići harmoniju kod aranžmana.

Proporcionalnošću izražavamo međusobne odnose dimenzija dvaju ili više elemenata

kompozicije između sebe ili u cijelini. Proporcijonalnost je pri sastavljanju (izradi) aranžmana

iz pojedinačnih komponenata jako važna. Ona dolazi iz utvrđenih međusobnih odnosa

predmeta u prirodi.

Posuda

Posuda je temelj većine ukrašavanja. U posudu stavljamo biljni materijal (svježi ili suh).

Odgovarajuću posudu biramo prema vrsti materijala, namjeni, načinu i stilu aranžmana.

Najćešće koristimo posude od stakla, keramike i porculana.

Važna stvar kod aranžiranja je relacija između posude i kompozicije. Za ispravno utvrđivanje

kompozicije koristi se najčešće relacija 3:5 što znači visina posude: visina aranžmana.

Ponekad se može koristiti i obrnuta relacija ili se može koristiti zbroj visine i širine posude.

MATERIJAL KOJI KORISTIMO – POVRĆE, VOĆE, BILJKE

Opći principi

Cijeli proces njegovanja cvijeća treba osigurati dug životni vijek cvijeta. Odmah po

preuzimanju robe biljni materijal se mora tretirati. Kod skladištenja u hladnim prostorima

trgovine mora se regulirati temperatura između 1- 20°C , vlažnost zraka treba biti 90-98% i

treba voditi brigu o dovoljnoj prozračnosti, te brzo rukovati robom pri odvajanju.

Asortiman (izbor) povrća

Artičoka –- kod nas nije baš poznato povrće, vjerojatno je došlo iz regije Mediterana.

To je višegodišnja biljka koja raste u obliku grma oko jednog metra visine (slično

našem čičku). Najvažniji dijelovi su pupoljci obično veličine ljudske šake. Berba je

tijekom ljeta i početkom jeseni prije nego što procvatu. Artičoka se sastoji od

pojedinačnih listova koji ovisno o vrsti mogu biti bijele, ljubičaste ili zelene boje.

Brokula - dolazi iz mediteranskog područja, gdje se proširila na sve dijelove umjerene

i suptropske klime. To je niska godišnja ili dvogodišnja biljka koja nalikuje cvjetači.

Listovi su u donjoj rozeti a pupovi stoje na mesnatoj "nozi".

Celer – dvogodišnja biljka koja pripada porodici štitarki. Dolazi u tri oblika – lisnati,

korijenaš i peteljkasti. Svi dijelovi biljke su jestivi i imaju ljekovita svojstva. Lisnati

celer i celer u stabljici uzgaja se više u inozemstvu.

Luk - dolazi iz jugozapadnog dijela Azije, gdje su ga uzgajali i prije 4000 godina. Veliki

broj različitih vrsta luka se tijekom godina oplemenio , pa se razlikuju po boji, okusu

i obliku. Luk je podzemni dio biljke, u kojoj su pohranjeni hranjive tvari. Dugo, ravno i

šuplje lišće do 30 cm raste iznad tla.

Duguljaste tikvice (Zucchini) – ubrajaju se u ljetne tikvice koje se više puta godišnje

beru. Zuchini za razliku od drugih bundeva rastu na štapićastoj biljci trnovite

stabljike i lišća. Plod je duguljast i može težiti i do 2 kg. Koža je obično zelene, žute ili

zeleno-žute boje.

Cikla –- je dvogodišnja korijenasta biljka koja se bere već u prvoj godini. Njen dom je

mediteransko područje, odakle se proširila na područja umjerenog klimatskog pojasa.

Najcjenjeniji dio je korijen širok prosječno deset centimetara koji raste pod zemljom.

Iz korijena raste crvenkasto lišće. Osim korijena može se jesti i lišće (može se

pripremiti kao špinat ).

Bijeli luk – dolazi iz područja srednje i jugozapadne Azije. Višegodišnja je biljka. Sve

hranjive tvari pohranjene su u lukovici, koja se sastoji od različitog broja mesnatih

režanja . Svaki režanj je obložen tankom bijelom ili ružičastim kožom. Karakterističan

je vrlo jaki miris i oštar okus.

Komorač – ponekad ga se lako zamijeni s celerom u stabljici. Komorač je porijeklom

sa sjeverne obale Sredozemnog mora. Njegov bijeli dio iznad zemlje ima oblik kugle,

iz kojeg rastu desetak centimetara dugi izdanci. Izdanci završavaju s nježnim lišćem

koje izgledaju poput kopra. Komorač je prepoznatljiv po karakterističnom slatkom

okusu.

Kelj – razlikujemo nekoliko vrsta kelja - kovrčavi kelj, kelj pupčar(prokulice) i zeleni

kelj. Kovrčavi kelj sličan je bijelom kupusu, ali mu je lišće kovrčasto i valovito.

Prokulica raste na dvogodišnjoj biljci visokoj jedan metar. Urodi takozvanim

pupoljcima , koji su zapravo mali listovi koji tvore malu loptu. Kao zadnje spomenuti

ćemo zeleni kelj. Njegovi listovi ne tvore kupusastu formu . Oni su ravnomjerno

raspoređeni na stabljici. Biljka je velika oko jednog metra.

Koraba – vjerojatno dolazi iz Mediterana ili Kine. Na tržnici ćete većinom dobiti

zelene ili ljubičaste boje . Jede se dio stabljike koji je izrastao iznad zemlje, u kojem

su pohranjene hranjive tvari. Osim korijena mogu se jesti i mladi listovi. Bogati su

vitaminom C i kalcijem.

Hren – dolazi iz Europe. U našim uvjetima, možemo ga pronaći da raste divlje u

prirodi. Krajem 19. i početkom 20. stoljeća, Bohemske zemlje su bile najvažniji

proizvođači hrena. Hren se također naziva ginseng.

Cvjetača – njen dom je Bliski istok, odakle se u 16. stoljeću proširila u cijelom svijetu.

Kao i kod brokule konzumiramo mesnati cvjetni dio,koji se nalazi u prizemnom dijelu

biljke. Najčešće je bijela, ali u današnje vrijeme možete dobiti i zelenu ili ljubičastu

cvjetaču.

Mrkva – potječe iz Srednje i Južne Azije. Jednogodišnja je ili dvogodišnja biljka s

visokom stabljikom. Od biljke se jede samo stožasti korijen, koji može biti do 30 cm

dug. Aromatičnni listovi su prikladna hrana za životinje. Mrkva ima uglavnom

narančasti korijen, ali postoje i druge neobične boje korijena npr bijele ili žute.

Paprika – porijeklom je iz Srednje Amerike, ali kasnije se proširila diljem Europe.

Oplemenjivanjem dobilo se nekoliko vrsta paprika. Dijelimo paprike u nekoliko

skupina: slatka paprika i ljuta paprika (feferon, čili začin). Paprika može imati i

različite oblike - okrugla, duguljasta, četvrtasta itd. Mogu biti i različitih boja. Najčešće

u trgovini imamo bijele, zelene, žute, crvene i narančaste.

Pastrnjak – trajna biljka koja može narasti do 1 m visine . Spremište hranjivih tvari je

pohranjeno u mesnatom dijelu korijena, jedinom dijelu biljke koji se konzumira. Žuto

smeđe do bijele je boje i ima bijelo meso. Okus je sličan kombinaciji peršina i celera.

Peršin – konzumira se stožasti korijen. Bijele je ili sive boje. U korijenu je pohranjeno

spremište hranjivih tvari. Lišće se koristi više kao začin. Oba dijela imaju vrlo

intenzivan okus i miris. Peršin se počeo uzgajati u mediteranskom području . Odatle

se proširio na cijeli svijet.

Poriluk – izvorno se uzgaja još od antičkih vremena (Grčka i Rimsko Carstvo). Iz tih

područja, proširio se diljem Europe i Azije. Radi se o dvogodišnjoj trajnici. Jede se

bijeli dio iznad zemlje. Ovaj dio ima oblik jajeta. Poriluk je vrlo aromatičan i ima

tipičan oštar okus.

Rajčica – donešena je u Europu iz Srednje Amerike u razdoblju prekooceanskih

otkrića (otprilike u 16. stoljeću). U našim uvjetima rajčice se jako dobro uzgajaju, tako

da su se mnoge vrste oplemenile koje se međusobno razlikuju po obliku i boji. Ima ih

malih (cherry), velikih, bačvastog oblika, okruglih, kruškolikih, mesnatih, žutih,

narančastih, crvenih. Rajčice rastu na grmu ili biljki koje morate pridržavati

potporom.

Rotkva – proširila se s područja Mediterana u Europu. Većinom se uzgaja bijela

rotkva, ali ima ih i smeđih i crnih. Rotkva ima vrlo intenzivan i pikantan okus. Osim

korijena mogu se konzumirati i mladi listovi, koji su pripremaju kao špinat.

Rotkvica – dolazi iz Azije. Danas je Kina najveći izvoznik. Postoji nekoliko sorti

rotkvice, neke više , neke manje pikantne. Većinom su crvene, ali možemo kupiti i

bijele ili crne. Oblik ovisi o sorti. Osim korijena može se jesti i lišće, koje je vrlo

pikantno.

Kupus – oplemenjene su stotine različitih sorti. Kupus je dvogodišnja biljka koja tvori

kupusnjaču u prvoj godini, a u drugoj godini cvijetove i plodove. Prema sezoni

berbe, možemo razlikovati rani, polu-rani, polu-kasni i kasni kupus. Prema boji imamo

crveni i bijeli kupus.

Asortiman voća

Ananas - dolazi iz suptropskih i tropskih područja, a kod nas ih možete dobiti tijekom

cijele godine. Biljka se sastoji od listova jednog kata rozete. Iz toga raste mesnata

stabljika. Na kraju, uglavnom dozrijevaju plodovi.

Banana – tropskom voću koje možete dobiti u bilo koje doba godine. Rastu na stablu

banane, koje može biti i do 16 m visoko. Plodovi rastu u grozdovima, koji mogu težiti i

do 60 kg. Jedna biljka najčešće urodi jednim grozdom. Na jednom grozdu može biti i

do 300 banana. To su izduženi plodovi s glatkom kožom koji čini i do 20% cjelokupne

težine. Postoji više vrste banana od zelene do žute i smeđe- crvenkaste.

Limun – drvo limuna dolazi iz središnje Azije. To je do 6 m visoko stablo sa sjajnim

eliptičnim lišćem i trnovitim granama. Plodovi su ovalnog oblika i na završetku se

sužavaju.Kora može biti glatka ili neravna. Postoji nekoliko vrsta limuna. U našim

uvjetima poznat je klasični limun žute kore i kiselog mesa . Druga vrsta je limeta, koja

je manja. Ona ima kuglast oblik, zelenu koru i vrlo aromatičan okus.

Grožđe – dolazi iz središnje Azije, Bliskog istoka i Mediterana. Danas se uzgaja u

blagom i suptropskom klimatskom pojasu. Grožđe raste na vinovoj lozi koji je

pričvršćeno na zemlji. Cijela biljka raste u visinu od 2 do 30 m. Plodovi imaju jajast ili

loptast oblik i rastu u grozdovima. Različite je boje - žuta, žuto-zelena, zelena, crvena,

plava- ljubičasta i slično.

Kruška – u Češkoj se uzgaja neiscrpan broj sorti. Kruške imaju različite boje (crvena,

zelena, žuta i slično) i oblike (kruškoliki, ovalni, okrugli). Slatkog su do medastog

okusa.

Jabuka – dolazi iz središnje Azije, gdje se proširila na cijeli svijet. Uzgajaju se mnoge

vrste. Neke jabuke su male, neke velike, neke zelene, crvene ili žute, žutog ili bijelog

mesa. Postoje zimske i ljetne sorte itd. U svakoj jabuci je kućište sa sjemenkama.

Kivi – je plod kineskog ogrozda. Ovo stablo može narasti do 8 m visine. Nosi male

ovalne plodove na dugoj stabljici koji imaju dlakavu smeđu koru. U svakom kiviju je

zeleno meso puno sitnih crnih sjemenki u središnjem dijelu.

Mandarina – dolazi iz jugoistočne Azije, odakle se proširila pretežito u mediteranskoj

regiji. Ima mnogo sorti, najpoznatije su klasične mandarine sa sjemenkama i

klementine bez sjemenki. Mandarina je zimzeleno stablo koje može biti i do 8 m

visoko. Mandarine su mali, narančasti, okrugli plodovi. Meso je podijeljen u dijelove,

koji se mogu lako odvojiti. Kora je debela oko 2,5 mm i može se jednostavno oguliti.

Naranča – naranča može rasti kao zimzelen grm ili drvo. Može narasti do 10 m visine.

Njen dom su suptropska područja, osobito Indija i Kina. Postoje mnoge vrste naranče,

od kojih su najpoznatije klasične crvene ili narančaste.

Šljiva – obuhvaća nekoliko vrsta koštuničastog voća. Tu pripadaju ljubičaste šljive i

spiling, tamno plave šljive, zlatne mirabele i plavo-zelene renklode. Dolazi s područja

Bliskog istoka i Mediterana. Kod nas se odavno udomaćila. Šljive su bogate

prehrambenim vlaknima koji podržavaju funkciju i kretanje crijeva.

Asortiman biljaka

Biljke sa kojima radimo u floristici, trebaju ispuniti estetske zahtjeve mušterije i istovremeno

trebaju biti medicinski ne škodljive, dugotrajne i dostupne. Osim u veleprodaji s cvijećem

gdje možemo kupiti veliki asortiman biljaka, na raspolaganju imamo još i vrtove, parkove i

prirodu.

Rezano cvijeće - vrste koje uzgajamo u nadkrivenim prostorima ( staklenici i plastenici )

ili trajnice koje uzgajamo na otvorenom uključuju lukovičaste i gomoljaste biljke. Potom

ljetno cvijeće ili dvogodišnje biljke (npr. tulipani, orhideje, ruže,kale, anemone i tako dalje)

Lončanice - možemo ih podijeliti u dvije grupe biljke s ukrasnim listovima ( npr kaktusi,

sukulente,monstera,maranta itd ) i biljke lončanice s ukrasnim cvijetovima i plodovima

(klivija, kalanhoa,hoya , hortenzija, fuksija, ciklama i slično)

Dodatne biljke – koriste se za oblikovanje konstrukcija (npr. grančice jasena ili vrbe,

stabljike truskovca) ili kao dodatak kod aranžiranja (npr. grane breza, plodovi i listovi breze,

grmovi, jorgovan, metvica, joha, javor )

Sušene biljke – neophodni dio florističkog materijala ( npr. livadni repak, imortela smilje,

limonium biljka, lavanda, stričak, fizalis , noćna frajla (ljubičina))

Umjetne biljke - koristimo kao zamjenu za svježe ili sušene biljke, koristimo ih samo

tada kada je neophodno ili ako postoje stalno nepovoljni uvjeti ( svijetlost, temperatura,

protok zraka itd)

Osnovne metode u floristici

Osnovne metode uključuju floristiku posuda, vezanje, izrezivanje, ljepljenje, floristiku

kukičanjem, narezivanje i namotavanje.

Odabir odgovarajućih stolnih dekoracija

Kako u privatnom tako i u javnom prostoru, prolaze gotovo sve vrste florističkih ukrasa i

aranžmana . To su na primjer vezani buketi, izrezani u posudama, vijenci i slično. Pri odabiru

odgovarajućeg ukrasa u određenom prostoru, neophodno je prihvatiti neke karakteristike

prostora (vezano za prostor i aranžman). Bitna je prije svega svrha, tj s kojom namjerom se

ukras stavlja u prostor. Razlikujemo dekoracije povodom nekog događaja koji se postavlja u

unutrašnjosti povodom nekog značajnog događaja ili proslave. Tipični su po stilu, boji i

koristištenom materijalu. Kao primjer može koristiti dekoracija Morimono, npr. kod

ukrašavanja stola, gdje se služe uglavnom jela od povrća. Za uređenje interijera dugotrajnog

ukrašavanja koristimo dukotrajne dekoracije koje nadopunjuju interijer. Takva dekoracija

mora odgovarati interijeru i naglasiti ukupnu kompoziciju.

Korišteni materijal utječe na oblikovanje dekoracije, ali i njegovu trajnost. Vijek

dekoracije ( vremenski rok koliko dugo će ukrašavati interijer) je također ograničavajući

faktor. Razlikujemo kratkoročne cvjetne dekoracije, njihova trajnost je svega nekoliko dana.

Radi se većinom o dekoracijama izrađenim od svježeg cvijeća i svježeg voća i povrća.

Nadalje, imamo dugoročne aranžmane, koji traju mjesecima. Radi se o dekoracijama od

suhih ili umjetnih ukrasima, koji u zatvorenim prostorima dugo zadržavaju boju i proporcije.

IKEBANA I MORIMONO

Ikebana i morimono su japanska umjetnost aranžiranja biljaka. Umjetnost ikebana

fokusira se na zadovoljstvo i mir i značajno je pod utjecajem tradicije i simbolike. Liberalni

prijevod stila moromono je " štogod je u zdjeli " dakle to je kompozicija s cvijećem i voćem i

povrćem na plitkim posudama (npr tanjurima, pladnjevima, plitkim zdjelama itd). Važno je

da su zdjele/pladnjevi na jednoj polovici do dvije trećine prazni. U aranžmanima koristimo

oblike, teksture i kontraste boja korištenog biljnog ili zamjenskog materijala (npr. štapove,

grančice, itd).

Osnovni principi rada

Pri oblikovanju treba uzeti u obzir mnoge faktore koji su često složeno kombinirani i

zahtijevaju vrlo iskusnog i profesionalnog aranžera. Vrsta aranžmana, pomno odabrani

materijal, prikladna posuda i odgovarajuća okolina - sve to čini jedinstvenu cjelinu. Kod

ikebana i morimono oblikovanja moramo prihvatiti neka osnovna pravila. Za cijelu

kompoziciju važna je asimetrija. U aranžmanu koristimo neparan broj cvjetova , u slučaju

velikih cvjetova npr peonije može biti iznimno 2, 4 ... dakle parni broj. Gotovi aranžmani su

uglavnom jednostrani ili su pogodni za pogled odozgo. Prostornost određuju tri osnovne

linije koje simboliziraju tri prinzipa: - nebo (shin), ljudi (soe) i zemlja (hikae). Aranžman dolazi

uvijek iz jedne točke i cijela kompozicija je podređena najdužoj dužini tj glavnoj liniji shin.

Ova linija je izvedena iz opsega posude. Duljina shin linije odgovara zbroju visine i širine

posude. Za druge linije moraju se podudarati dužine i omjer nagiba dviju glavnih linija u

odnosu na posudu.

Biljni materijal i njegova simbolika

Unutarnja kompozicija ikebane i morimono stila podliježe godišnjim dobima i pojedine

biljke i plodovi ili samo njihovi dijelovi su nositelji nekih simboličkih značenja. Na primjer,

lišće bambusa i izdanci bambusa simboliziraju idealnu osobnost i sigurnost muškaraca. U

proljeće se u kompozicijama pojavljuju jasne dinamične linije, linije stabljika. Ljetni

aranžmani su obično vrlo bogati. Jesen je karakteristična po umjerenosti , a zima donosi

mirne kompozicije u linijama i više pastelnih boja.

Tijek vremena u oblikovanju ima svoje simbolične izraze. Prošlost je simbolizirana sa

potpuno procvijetalim cvijećem ili sa suhim lišćem. Sadašnjost je izražena s potpuno

procvijetalim cvijetovima u najboljem stanju. Budućnost je skrivena u pupovima i proklijanim

izdancima.

Ispravan izbor materijala je vrlo važan za izradu morimono i ikebana aranžmana.

Pojedino cvijeće i plodovi su često povezani sa određenim godišnjim dobom i bilo bi

pogrešno koristiti ih u drugim godišnjim dobima.

Pomoćni materijal

Neodvojiv sastavni dio čitave kompozicije je prikladan spremnik ( posuda). Koriste se

razne zdjelice, podloge, tanjuri itd. Ključni aspekt je prije svega oblik posude. Koristimo

posude izrađene od različitih materijala, prvenstveno od keramike i porculana, potom od

stakla, metala, drveta ili raznih prirodnih materijala (npr. školjke).

Za ikebana i morimono aranžiranje važno je imati odgovarajući alat - škare, nož, pila,

čekić, vrtna žica i slično. Osim ovog klasičnog alata, tu su još i posebna pomagala tzv

kenzan, posude shippo i mnogi drugi.

Kratki opis i osnovna pravila za „Morimono“ djelo

Ikebana = japanska umjetnost, aranžiranje cvijeća

- dolazi iz Japana

- datira iz 6. stoljeća poslije Krista - korijenje, ritualne vaze, kasnije (14. - 15. stoljeće) zlatne,

brončane i porculanske posude

- od 15. stoljeća - jednostavne ikebana vrste - bonsai ...,kasnije se koriste jednostavane

posude izrađene od prirodnih materijala (bambus,košare, rustikalna keramika ...)

- krajem 19. stoljeća - aranžmani u plitkim posudama

- postoje razne ikebana škole, svaka ima svoje prinzipe obrade biljaka, razlikuju se između

ostalog u kutu okretanja matičnih linija, u vrhovima i slično, te prinzipe poučavaju voditelji

navedenih škola ( majstori za izradu ikebana)

- škole, primjerice, Ikenobo, Ohara, Kozan, Kokusai - poučavaju razne izrade vrsta ikebana

Principi

- složeni su, uče se cijeli život

- važno je materijal i posudu pažljivo izabrati

- važna je asimetrija

- neparan broj plodova, iznimno 2 voćke ( kod velikih plodova npr krastavci, paprika)

- aranžmani su pretežno jednostrani

- prostor se predstavlja u tri osnovne linije - Nebo (Shin), čovjek (soe), Zemlja (hikae)

- dolazi iz jedne točke

- biljke i plodovi trebaju zadržati svoj prirodni oblik

- Boje – nose simboliku muškog i ženskog spola (muške boje : crveni spektar, ljubičasto-

crvena i roza, ženske boje u suprotnosti su dakle blage boje: spektar bijele, plave i

žute)

- pojedini cvijetovi i plodovi voća i povrća povezani su s godišnjim dobima , što znači da

je važno koristiti ih samo u godišnjim dobima kada rastu

Pomoćna sredstva

- Posude : različite vaze, zdjelice, stalci, različite vrste tanjura – izrađeni od različitih

materijala: keramika, porculan, staklo, metal, drvo, bambus, kamen....

- škare, nož, žica, pila, čekić + držač

Morimono = „ štogod ima u zdjelici“

- kompozicija s cvijetovima i plodovima ( voće i povrće) na plitkim posudama ( tanjuri,

pladnjevi, zdjele)

- od ½ do 2/3 površine prostora treba ostati otvorena

- koristiti kontrast oblika, boja i tekstura materijala koji se upotrebljava

TIJEK RADA

Korištenje i uporaba morimono dekoracija

- dekoracija stola, dekoracija kuhinja

- ukrašavanje prostora

- svečano uređenje stola (pogledajte fotografiju koja slijedi)

Izvor : vlastite fotografije

ZAŠTITA NA RADU

Svaki zaposlenik mora prije rada naučiti važeće sigurnosne propise.

Principi sigurnosti na radnom mjestu

- Principi sigurnog ponašanja ( u razredu, na izletu, na ekskurziji)

o pristojnost i obzir

o pridržavanje pravila o sigurnosti u prometu

- predstavljanje razrednog poredka u strukovnoj nastavi

o kontrola stanja alata u radionici prije svakog korištenja, prijava griješke

o pridržavati se uputa za rad pri upotrebi silikonskog pištolja , škara i noža

o održavati red na radnom mjestu za vrijeme rada i nakon završetka rada

o pri radu ne ometati ili ugroziti svoje suradnike

o zabranjeno je unošenje ili konzumacija alkoholnih napitaka i omamljujućih

sredstava

- zabranjeno je unošenje opasnih predmeta u školu

- obveza je bez oklijevanja prijaviti svaku ozlijedu odgovarajućem nastavniku

- poznavati obaveze kod protupožarnog alarma i evakuacije škole

- izvođenje naputaka prije svakog događaja i evidencija u odgovarajuću dokumentaciju