Anja Marković NAPOLJU SU LJUDI
description
Transcript of Anja Marković NAPOLJU SU LJUDI
b
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 1
Biblioteka »Prvenac«XI koloIV kolo
na koricama:Bo`idar \oki}Studija za »He!«
crte` (tu{ i pero), 35 × 50 cm, 1997.
Bo`idar \oki} se povukao sa umetni~ke scene Srbije u jesen 2008. godine. Crte` na koricama ustupljen je za {tampanje samo zbog molbe prijatelja. Ustupljen je besplatno.
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 2
S
NAPOLJU SU LJUDI
Anja Markovi}
Kragujevac, 2012.
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 3
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 4
Gradovima koji imaju du{u i du{ama
koje su ~itavi gradovi
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 5
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 6
U LANCIMA
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 7
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 8
Posle rata
Razbijeni mozaik cvetakao rana u vodama oka. On je raspuklo ogledalo svetapo ~ijoj povr{inibezglasno nari~ucrveni karmini.
9
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 9
Revolucije
Razgoreli se trgovi, ne mo`e{ vi{e glave ni om~ama vezati za telo. Svi sanjaju slobodu samoniklihniko ne zna -njihovo korenjeu njima raste, niko ne zna da je igra ve} postala preozbiljna. Ljulja{ka se odljuljala u mrak, svi putevi su odavno izbrisani, i niko se vi{e ne}e vratitiku}i.
10
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 10
Igre sni`enih bogova
Niko se vi{e ne}e vratitiku}i. Slova od olova po telu pi{u pesmekoje zvonko pevaju granate.
Rat je, i no}, i strah je.
I tek se po koja glavausudi da pogleda u neboi vidi da ni tamo nije bolje. Vreme je takvoda cvetaju smrti umesto zvezda. A zemljina rebra su vrelai crvena, pod telima spava~a.
11
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 11
Tantal u meni
Zemljina rebra su vrelaod na{ih sumornih lutanja. Umornih jezika, procedili smo i poslednje zubekroz prazne re~i. Dosta je `e|i! Treba mi samo gutljaj sa velike crne vodeda znam za{to ba{ ovde, i pre, i posle, i gde. Ali se voda uvek udaviu trenu kad do|em do nje. Ma, to je samo jo{ jedan surovi kli{e prirode, izme|u bede zape~enog asfalta i sunca.
12
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 12
Riblji grad
Izme|u bede zape~enog asfaltai suncaobe{ene su parole gladio udice, o one koji su nekad li~ili na ljude(dok su jeli krompir)
Sad u istom dahu udi{uleto, strah i prazninu. Uzdi{u, i mole. ë
Svuda je tako tiho.
13
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 13
U redu
Svuda je tako tiho. Zmija od ljudi vijuga kroz ulice, njen rep pun otrova pojeo bi glavu-da ova nije tako daleko. Zmija od ljudi koji ~ekaju identitetstrpljivi isti ljudi
nate~enih stopala, ispla`enih jezika, Ljudi
zgr~enih prstiju, ote`alih grudi, ljudi koji ne jedu krompir. Ljudi zmija gde je svaki m moj otac, a svaka ` moja majka. Ljudi-zmija otrovnica~iju glavu {alteri gutaju tiho, bez hleba.
14
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 14
Jutro na sala{u
Bez hleba`ivot mu se razvukao kao Panonijai svaki dan je postao ponedeljak. I svaki ponedeljak se razvukao kao `ivot, beskrajno ravan. Prazan. ^vrsto se dr`ao za cev pi{tolja. Izaziva~ki, jezikom ju je golicao, ~ekaju}i da mu kine u lice. ë
Pucanj je opet rasterao ptice.
15
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 15
Treptaji
Pucanj je negde rasterao ptice. Napetostu organizmu raste poput klice. Ne{to je dirnulo ko{nicu u srcui sve bruji kroz atome. U toj oluji strah ne`no prostrujisve do ~elaniz koje klizi otekla kap.
Organizam zna. Umiri}e se kosti tek kada ih izljubeolovni gosti.
16
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 16
]elija
Uzidao sam u sebe zidove ikucaju samo olovni gosti. Kamen je vezao ruke da se ne spotaknui ne polete u zagrljaje.
Tamnica vla`no {apu}e sigurnost.
Neko me je jednom pozvao napolje, ali ja nisam mogao presko~iti te ograde(rob svoje odbrane! )
Sada se spaja na{e disanje(u hladnim sobama du{e), doti~u mi usne zidovemoje urasle tvr|ave. ë
Nisam znao da sam tako nesre}an.
17
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 17
(ti{ina umesto naslova)
Nesre}ni ljudini~u kao groblja ipoput zaverenika imaju svoje tajne znakoveza pre}utno raspoznavanje:imaju smeh kao ropaci najti{i pla~ pod suncem, i svakom slu~ajnom prolaznikuizgledaju tako sibirski prazni.
A u njima uvek imaprevi{e se}anja. Imaju i ruke , kojima se ponekad zagrle, kada ih niko ne gleda, u svojim polumra~nim stanovimaimaju vratakroz koja niko ne prolazi.
18
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 18
Strah
Imam vratakroz koja niko ne prolazi. U sobi je sigurno i toplo. Poznat je raspored stvarii ni{ta se ne}e promenitisve dok ruka o tome ne odlu~i. ë
Napolju su ljudi.
19
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 19
Prole}e i pokreti promena
Prelomi}e se praskozorje o promene. Tvoja topla {aka i pusto{koja se klati na vetru.
Napolju su ljudi.
Sutra }e iscepati gradovekao papirne `dralovei darivati deci strahove umesto uspavanki. Nezvane promene. Svejedno jeko je na koga pucao i ~iji to karavani odlazepod senku tu|eg hlada. (to se ve} sto puta ponovilo)
U me|uvremenu, kao da se ni{ta nije dogodilo,
u prelomu promene praskozorjaposlednji sumrak svanu}eu nama. ë
(ljubav se danas ne sme pre}utati)
20
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 20
Pokreti promena
(ljubav se danas ne sme pre}utati)Zaustavi nebo. Hvata me vrtoglavica od naglih pokretatu|ih gradova u tu|im ljudimapod tu|im suncem. Vreme je da zamenimo moje stare deloveza neke bolje svetove. Zaustavi nebo. Jer je i obi~na smena dana i no}ipostala prete{kaza moje ve{ta~ke ruke pregorele od zagrljaja(o kojima sam samo sanjala)na prvi odjek bola
nestala je potreba za dodirom
~oveka
Zaustavi ovo veliko prete{ko plavo. Zbuni ptice }utalice, da padaju sa neba u jatima. Neka nas one umesto nas vole, mo`da je ba{ danas to nikadkad }e nam biti bolje.
21
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 21
Prelomi
Naprsle kosti predakaki~ma su na{ega sveta. Nikad uspravljeni.
22
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 22
Pla{i{ li se?
Poneka no} je nalik tebi:stotine o~iju uli~nih svetiljki slute napetu tamui vazduh je toliko hladan da se i beton naje`io. Gledate se zubima a ujedate pogledom, ti i tvoja no}; ima ne~eg drevnog u toj slicigde je svaki tvoj atom usmeren na udarac, a pesnica na kraju uvek punasamo mrtvih komaraca.
Nikom ni{ta.
A u tebi ima previ{e krvi za svo to pli{ano mrtvilokoje vrvi od mikropokreta…I mogao bi jo{ sto `ivota plakatio disanju uli~nih svetiljki, bojama mrakai {kripi vetra zalutalog u min|u{e. A nema{ toliko vremena. ë
Poneka no} je nalik ogledaluu kome se stra{an odraz smeje tvome licu, lepljivom od suza
i nikom ni{ta.
23
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 23
Prostor je bio ne{to prazniji
Svet se sru{io tiho i niko nije primetiokad je to tlo pobeglo od nas. I nikom ni{ta. Samo je poneka ruka mahala u beloj no}itra`e}i oslonac u praznom.
(Neizvesnost je urasla u kosti.
Si{u}i sr` je rasla, na{u sr`,
na{a je protkala tkiva
strahom
{to pu{ta korene u nama
-a oni nas nisu uhvatili).
Svet se odronio i ostala je hladna slikaupla{enih ljudi koji vise
ispla`enih jezika, ote`alih grudi. Neko je hteo da ka`e ____ali se psovka zaglavila u grlui ti{inu je zasekla {kripa konopca. ! Veliki Mehanizam je pokrenuo ljudenjihovi dlanovi su tap{ali
24
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 24
njihovi kukovi su me{alinjihove noge su igralesvi su se smejalismejalismejali-Sve je u redu, rekli su u uredu, privid je ipak sre}an kraj. ëëë
Veliki Mehanizam je spustio zavesui zbunjeno treptao sa poluosmehomne shvataju}i do kraja~emu se uop{te smeju obe{ene lutke.
25
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 25
Pismo, nekad
^emu se uop{te smeju obe{ene lutke? ! Elaja ka`e da je u Padovi ki{a, i da se mali magarac Bruno, smrzao na smrt sanjaju}i o Izraelu. Elaja ka`e da su ga pojeli ravnodu{noi da ga vare ve} danimameki italijanski stomaci, i da je Matisza stolom opet siktao: … porca madonna! cere}i se praznim ~a{ama.
Znamo svi ispod ove olovne burkeda je magarac, ipak, bio`rtveni jarac privida slobode. I, po{tenije bi mo`da bilo da smo pojeli u~itelja, poslednje ve~eri, nego {to ga ovako samozato~enigrickamo u biskvitimasvakog drugog dana.
26
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 26
Bog sni`enih bogova
Nekog davnog dugog danaOn je rodjeniz ne~ijih usta napunjenih zlatom. Njegovo se ime ~italo ko riba, iscrtana {tapom, udavljena, suva u rimskoj pra{ini.
I taj krst {to nosi{e krvave ruke, u krvavom danu, Njegov be{e znak? ! Kvrgave ruke kurjaka ratnihkrsti{e Njega u krvi.
I klica{e klanovi kolosa-[to vi{i neka je hram, On voli klanicu ludaka! To sve je u Njegovu ~ast!
Danas je 2010. Prvi je prole}ni dan. Pod na{im elektronskim pokrovom je mirno.
27
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 27
Na{a usta su puna plastikei karijesa. Na{i se bogovi ra|aju iz nas.
28
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 28
Spa{}e sva tehnologija sa nas
Na{i se bogovi ra|aju iz nas. Tu. Tu gde se ukr{taju {inemojih ludih tramvajskih snovana{ao si gnezdo da svije{ od ekseraElektri~na ptico puna varnica.
Razgoreva{ mi nemir u prazne gradovepali{ mi uli~ne svetiljkesvi alarmi se bune[kripe nam delovi od trenjakada sleti{ na moju bioni~ku ruku.
Daleko, iznad `i~anog nebanazire se muk. Sunce }e, jednom, u zenituistopiti sve kablove premre`enog neba. Meko }e se bo`ansko rasuti po namai sinu}e slap sjajnog, sun~evog svetla. Lep{eg no tvoje mehani~ke iskre.
29
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 29
I baci}u se bez krila u neboTamo gde vi ni sa krilima nikad niste smelenikad. nikad. nikad. Elektri~ne ptice-gubitnice.
30
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 30
Mora
Ja ne `elim da se budim-napolju su ljudië
(seja~i straha `anju prah)
31
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 31
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 32
RAZBIJENI MOZAIK
Iskreno
(umesto pesme o tebi uvek samo prospem gomilu nere~i po papiru)
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 33
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 34
Pre}utana psovka
Svako pisanje o njemujeste pretvaranje njegovih mirisau crna, olovna slovasahranjena u snegu papira. A opet se iznova trudimda ga izlijem u kalupe stihova
-nepoznatog ~oveka, pustim da tu postoji, voljen i ri|, pospansa trepavicama punim pti~ijih gnezdai poluosmehom spoznajeda ljubav nije pesma .
35
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 35
@ena-de~ak
[kripa napu{tene ljulja{keprati senke koje odlaze sa zida(i vazduh se istopiopod njihovim sve`e skovanim snovima)
Ostavili su u pra{ini `enu-de~akada im crta povratak kredama u boji, i da broji staklence rasute po nebudok glumi da jeslobodna.
36
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 36
Neki su najlep{i u delovima, neki su samo delovi
Postalo je naporno iznova sklapati mozaik(koga su nazvali po meni a nisu ni pitali), danima tra`iti delovepo drugim ljudimasklapatisve te nebitne pojedinosti, gledati, kako iznova rasteta stra{na celina, tra`iti
su{tinu
u nedovr{enoj slici, zami{ljati to oko koje nedostaje, uvo koje je ukrao hirurg, }utanje, zaboravljeno kod nepoznatog ~oveka
I, tek {to se sklopim, u mislimasa svim svojim nedostacima,
37
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 37
o{trim uglovima, snovima, i prihvatim da je to ne{to najbli`e celini{to je ikada moglo da se ostvari, i da je sada ~vrstoi da se ne}e sru{iti,
-neko zapeva u Sibiru…
i ja se setimnepoznatog ~ovekakoji je pre}utao sebeu najlep{e pesme,
i ja sesru{im.
38
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 38
@ena-pruga
Zelena no} }uti. Sluti samo mesec. Tek ponekad blesnesjajno hladno telo`enesa {inama u nogama(i no} se ve} oznojila
puze}i joj uz butine
a ona je i brda rasekla
da krvare odrone,
pusti je)
Voli{ je. Sputanu za zemljuudahni joj dah, paru izdahni, prisloni modre prstena njeno hladnocrno telo…
^elik se ugibaspreman da ga progutatopla vla`na zemlja…
39
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 39
Voli{ je? ë
Mesec snu`deno }uti. On zna kako divno pla~e`ena-prugakada je ponovo pregaze vozovi.
40
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 40
Molitva za nepoznatog ~oveka
Vrati se bez lovoratragomusijanih ptica padalicabez krvi na rukamakoje dr`e no`kojim prave le{, Vrati se bez govora, kroz nemu{te jezikepri~aj bajke dvosmisla, sagradi me no}asod pljuva~ke i semenasni`eni bo`e, Stvaraj me bez odmorai ~uvaj ko malo vode na dlanu rukekoja dr`i no`, Vrati se bez trijumfa, ko mostovi ti prstispajaj mi tetive, kosti vajajprobu{i sve s malo olovada pucam pod tvojim prstimana rukamakoje seku no`
41
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 41
Ru{i me bez odmora, sa neba ugasi to bledostrano teloda no} bude mra~nija od poslednjeda me na miru ujeda{dete/zveri/vojni~eujeda{ po zglobu rukekoja dr`i hlebOdlazi bez govora, bez pozdravauz ratne urlikeuz trubeuz pesmu bogova, odlazi bez odmora. Pusti da ~ekamna{ sudar svetovada molitve {ap}u me|uno`jaza povratak {ugavog psaKralja porazada se kroz moje kapije provu~e{ tihobez lovora.
42
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 42
@ena-maslina
Osun~ana, di{e tromo. Pod morem svetlalepljiv vazduh li`eslano meso. Golica teto oblo, zeleno, toplokad izme|u vla`nih dlanovaklizi `ena-maslinaniz liniju `ivota
(miri{u pod suncem
`enski vratovi)
Polako, dlanom prema le|ima…ë
U tvojim usnamatopi se ~ak i ko{tica
43
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 43
O ljubavi
Danas volim nepoznatog ~oveka. A tesan je jezikza sve ono {to `elim da ti ka`em, nepoznati ~ove~e,
zna{, na ovom svetu nema nikadadovoljno ljubavi. I ona se danas ne sme pre}utati. ë
Ono {to `elim da ti ka`em ({apu}e se prstima po ko`i).
44
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 44
Studija {ake
Nikada nisam voleo svoje {ake. U lavirintu tih sitnih linijapre~esto su se gubileposlednje nade, nevidljive i za uli~ne gatare. Tek ponekad sam imao snageda podignem ruke do visine o~iju, otvorim dlanove, i vidim jasno sav napor istorijeda proputuje umorne falangei ostavi prljave otiske. Ne, nikada nisam voleo svoje {ake.
Samo ponekad, uve~e, kada protrljamogrubele vrhoveznam kako su gre{ke
divno slu~ajne. Ostao je miris tvoje ko`e
zaglavljenme|u ote~enim prstima.
45
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 45
Predve~erje kod hotela Moskva
Sumrak ima tanke plave prste. Ima tamne hladne ruke, ruke kao {al, kao draga zmijaoko o~iju ih obavija, ne`no(dlanovi klize preko tvog odsustva
tra`e}i reljef tvoga lica.
Jer, sada sam slepi vajar
koji od rebra i mraka gradi
kamenu zamenu za svoje slepe o~i
vrednim rukama tokom cele no}i
a na koncu se sve u svetlo rasto~i)
I no} ve} odlazi da spava. Pevam joj {um vode sa terazijske ~esmeko uspavanku na rastanku. ë
Nisi tu.
46
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 46
Uho
Ako pa`ljivo prisloni{ uho na beo sibirski vazduh, i oslu{ne{ kilometre ti{ine, mo`da }e{ ~utihrapave drevne {apate zaglavljene u vremenu
kako se me{aju sa novoro|enim, o{trim glasovima. Razume}e{ sve jezikei prepozna}e{ svoje ime u njimarazbijeno u slogove, ste{njeno u glasove. I sve muzike prostruja}e kroz min|u{e, tiho. Shvati}e{ da oduvek postoje re~i
i ljudi koji ih govore.
I da oni uvek pre}ute najbitnije:ono kada se malo srce okrenei po~ne da kuca u pogre{nom pravcu
47
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 47
Umesto pisma, mozaik za nepoznatog ~oveka
Satkali smo od no}i ~itavu igru pri~anja, pu{tamo re~i da se kotrljaju, kilometrimatamo kuda mi ne odlazimo. oslu{kuje{ me, pretvoren
u maleno, mekano uho, zgusnuto, u centar troto~ke
nepoznati ~ove~e
znamo oboje dobro da je dru{tvonajpogodnije tle za razvoj u~tivog }utanja, zarad primirija, zato ti i pri~am prstima. A ti me oslu{kuje{kao nekakvu daleku ti{inu, a bliskusamo zbog sposobnostida nepostoje}im, promuklim prstimapovu~e uglove tvojih usana, ka o~ima
48
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 48
izvaja ne{to nalik osmehu i oboji no}svim svetlima Beograda
nepoznati ~ove~e
oslu{kuje{ me zato {to ne postojim
a ja pri~ami pri~ami pri~amjer samo re~imaumemsklopiti mozaiku oblik rukekoja spava na tvojimnevidljivim ramenima.
49
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 49
Poslednji delovi mozaika
Pisanje pesama je samo jo{ jedan oblik }utanjao stvarima.
50
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 50
TI[INARENJE
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 51
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 52
Buka bezglasja
Ovde je tako tihoda ve} po~inje da mi smeta buka:~ujem ljuspanje zidova, puzanje vlage po parketu, i dim koji se gu`va u prostoru-zariva zvu~ne igliceu slepoo~nice, ~ujem{kripanje sun~evih noktijudok grebe po prozorima, ~ujem buku disanja
buku bezglasja
I ceo ovaj svet je mo`da stvoreniz bo`ijeg dokonog ti{inarenja-da neko {apatom uti{anarastaju}e praznine, potrebu za ljudima. ë
Ovde je tako tiho.
53
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 53
Pozivnica
Do|i da glo|emo kosti sa ognji{takao dva gladna psa u kasnu jesen, I da ostavimo sve ili ni{tadok po blatu, preko igrali{tatr~imo nazad u sebe. ë
Postoje re~i koje ne treba ni {apatom izgovoriti.
54
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 54
Grad-du{a
»a uskoro }e zima i snijeg }e pasti svuda
i sve }e biti vidljivo, ~ak i du{a«
Luko Paljetak
Du{a je spokoj grada koji spavauronjen u udobno bezre~je. Tamni pokrov skida tek po koje svetloi otkriva senke u pokretu, ste{njene izme|u plavih prozora, kako ple{u u ritmu zati{ja. Vreme jeda ih sve volim ve~eraskada je du{a mirna kao vernik, i spokojno gledam rasute zvezdekoje, kao mrve hlebapadaju sa neba, padaju sa neba…
55
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 55
Limeni torzo
Mo`da bih nekad i oti{laizvan svojih granicanegdegde ljudi spavaju bez snova(ili makar samo spavaju)
I uvek me nemo sputava
moj mali limeni torzo
rasadnik straha
na kome je iz {ale urezandatum proizvodnje igorko nasmejani rok trajanja-trule` i stati~nost-Mo`da bih nekad i isekla
moj mali limeni torzo
na nejednake delove, kao sitan novac podelila ciganima. Neka ga ugrade u svojekola`ne ku}e,
56
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 56
mo`da je ba{ ta limena `rtvapotrebnada nas zameni.
Da oni ostanu, i da izgledakao da sam ja negde oti{la.
57
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 57
Snovi u snegu
(Pusta)
Sibir se tiho naselio u telo, prostranstvom svojimrazbio granice u beskrajno beloostavljaju}i, kao prljave tragove`elezni~ke stanice. Stra{an je san belinerasut u okean, kada spozna{da si mu ti stan i da ovudane prolaze vozovi. Znaju samo ovi psi, {to kraj perona lajutvoju pusto{ koju ujedaju. I dan je bled unedogled jer se spu{tabela no} u koju tonu tragovi pruge - niz nju du{a, modri de~akpu{ta vagone izbledele tuge.
58
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 58
Moj grad
Moj grad na u{}u `ene i mu{karcapijan. lud. iznemogao. Stra{an dok pali milione malihelektri~nih sunca. Zjapi . Prazan. Pun te{kog odsustva bogovai nekih dragih dodira. Mirankada umire od ~ekanja, on grli samoprezimela jata, samo kada tra`e.
Moj gradrase~en ulicama krvari so ine{to crnog snegapod te{kom ruskom zimomhladan. o{tar. pijan. Je`i se od {kripe avetnih tramvajaod ti{ine senki, di{emiris tamjana, ludilai prokislog mlekaumesto vazduha,
59
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 59
moj gradrazbijen. paljen. ga`enpod opsadom ro{avih fasada, oslepljen od prozoraa gra|enna stotine razli~itih na~inaprotkan je kroz na{u ko`ucvili u na{im nervima, sam.
Moj grad je mozaikisto kao i ja. Di{emou istom ritmu, ka{ljemo, kucamo u pogre{nim pravcimaskoro svaki danvezanijedino ovim pijanim crnim nebomkoje }utia mo`da sve re~i zna.
60
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 60
Padanje mraka
monotono padanje mrakaodigrava se u pozadini jedne dramekojom se puni du{a, kao eksplozivom, po pustim gradovima razvla~i se prete}ito gusto i crno i te{ko, previ{e sporo za jedan padpripija se uz ko`u i jo{ toplim {akama milujenervozne misli koje re`eu ritmu letnjih insekataoteklih kraj uli~ne svetiljke,
u padanju mrakagube se sva obli~ija du{e, ona otkucavaoslu{kuje napeto pokretenepoznatog ~oveka u nepoznatom gradunjegovo bezvoljno, be`ivotno disanjekoje prorezuje kulminaciju i ubrzavasve nenapisane zavr{etke jedne implozije, tihe i spasonosne, kao dolazak sna
i kako nakon svega pogledati u o~itoj rastegnutoj, mutnoj svakodnevnici
61
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 61
u kojoj tupo odjekuje pitanje:da li bi taj nepoznati ~ovek mogaokao {to ja za njega moguu padanju mraka na moj grad?
62
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 62
Mikropokreti
Mikropokreti kao izaziva~i bolapoput talasa vatrene ponorniceulivaju se u meso.
^udna se lepota rodila iz rane,
previ{e meri-skalpel-seci,
previ{e ljudski.
Mikropokreti kao izaziva~i bolacepaju zavoje sa golog otoka na telu, stru`u ko`u, mrse konce, skriveni pojasom gaze.
^udnu je lepotu napravio skalpel,
previ{e bola, previ{e krvi,
previ{e `enski.
63
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 63
Iz bolnice
Di{u u ovoj sobi nekefosforne, lepljive magle.
Tu su me naselili da ne vidimprevi{e ustreptalih sazve`|a, vezalisve moje jezike za ti{ineod kojih puca meso usana. Vreme se ve} odavno razvodnilo
u zamagljeno lice slu~ajnog prolaznika, pokojnika, a glasovi mojih ludilaprekidaju monologe, umorni od godina. Ovde je previ{e mirno za jedan pakao
i, tek se ponekad setim-ostalo mi je previ{e prstiju na rukamada mogu u magli dodirivati obli~jadok ~ekam da me pro|e potrebaza ljudima.
64
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 64
Veze
I kada mu se predve~e upale svetlaostaje pitanje u tebina koje nikada nisi ni pomislio:Da li on postoji zbog nasili je on jedina ve~nostu koju mo`emo da ugradimo kosti?
Ima{ li snage da sla`e{ pred gradom koji je budana spava?
Vezani ste jo{ od prve kolibena dunavskom blati{tukada je va{e postojanje bilo samoko{mar usnulog Kelta, i jo{ uvek te pla{i negda{nja divljinaiz ~ijeg su se haosa izrodili oblici. U tvojim nozdrvama le`i uspavanmiris krvi ~udnih predaka, smrad robova
i buka Turaka te pla{ikada u bezglasju halucinira{. Ti u svakoj lampi vidi{ odblesak
65
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 65
biblioteke u plamenu, i ~uje{ glasove njenih spaljenih slovau svakoj knjizi koju pro~ita{.
Ti si Pobednik, bednik i kaldrma.
A on ima pogled pripitomljenog ludaka, ulice kao zagrljaj majke, i uho za sva~ije korake.
I kada mu se predve~e upale svetlati u`areni grozdovi zvezda
sme{ li biti toliko drzakda optu`i{ grad za prolaznost? I mo`e{ li biti ~ovek a toliko prazan
da pred mozaikom vremenakoji di{eostane{ ravnodu{an?
66
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 66
Ku}a za neobi~no hladne zime
kad ljubi{ svoju senku
umesto bli`njega svoga
Prona|e{ najzaba~eniji kutak sebe i zida{ po meri svojih kostiju, posadi{ vrata ka vodi jer iz vode ne dolaze ljudi. (a ribe svoja }utanja razmi{ljaju po krlju{tima)
Prozore za posmatranje prolaznikaotvara{ ka istoku, jer se po jutru ~ovek prepoznajei na njih postavi{ ruke, uho i hleb.
Dalje po zidovima probija{ pu{karnicena koje odla`e{ zube i nokte, vaja{ prozore za }utanja, ptice i neobi~no tople jeseni.
Male okrugle otvore izbu{i}e{ na zemljika neminovnosti, kao svaki sjajan arhitekta,
postavi}e{ srce umesto vetrokazajer ono nikada i nije od tebe zavisiloi pusti}e{ zemlju da ti ve`e stopala u ~vorovedo prve prole}ne bujice.
67
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 67
Tragovi gradova
Rasparali smo sve ulice Dablina, klupko razmotali da nas vodi daleko, u neki drugi grad, (mo`da se tamo sad ra|ajukupe svetlosti iz elektri~nih o~ijuda mi budu Majke)Lavirinti ljudi gube se kroz mene, tu`ne `ene ra|aju {ine iz svojihtunela. Uz njihove stepenicetr~e mi vozovi, gr~e se vagoni kazbirkama neispri~anih pri~a, uramljenih u prozore zgrada. Vreme brzo prolazi za `enu-de~aka, i slutnja grada je ve} postala majka-dojkinja stiha i straha. ë
^ula sam da Beograd miri{ena Matijine pesmei `elim da di{em.
68
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 68
Sanjam putovanja
Skrhana strahom. I mrak. O~i su mi preto~iliu nov~i}e, i ~ujem-valja se val udovice vode.
Kuda me vode? !
Crno se sluti u plavome mraku. A Haron }uti.
69
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 69
^ekanja-nadanja-o~ajanja
(u pozadini zbivanja su komunisti~ke zgrade, dosadno je)
Monotonija {ina ubija i sunce se lepi za ko`u.
Sporo je. Vreme je da postanem ubicavremenado ~asa sitnih koraka koji lome kaldrmu. Monotonija {ina ubija. Postao sambegunac od razuma, broje}i velike nebeske krugove{to klijaju iz nesna, ~ekaju}i onu pravu, Anu{ku, da po {inama prolije ulje
i zbog nje izgubim glavu…
70
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 70
^uda prostora
I svetlije od na{eg slepilau kojem su ~uda mogu}agrad je jedino nebona{eg svemira.
Tu, gde se ukr{taju {ineMajki predgra|apod hrapavim dodirom rukeda se jo{ jednom uru{imdok ~ekamu`arena bespu}a. (U oku nosim
malo, raspuklo sunce)
Ja, me|u elektri~nim zvezdama, mo`da ba{ tu na|em mestoza koje mi ruke nisu prekratke. ë
Grad je jedino nebokoje se sa ovog dna mo`e dosegnuti.
71
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 71
Prostori ~uda
Grad je jedino neboza koje mi ruke nisu prekratke. I, mo`da ba{ tu na|em mestome|u elektri~nim zvezdama, Ja, malo, raspuklo sunceu oku nosimu`arena bespu}adok ~ekam, da se jo{ jednom uru{im, pod hrapavim dodirom rukeMajke predgra|a. Tu, gde se ukr{taju {inena{ih svemiragrad je jednino nebou kojem su ~uda mogu}aë
i svetle, do na{ih slepila.
72
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 72
Glasom ribe
Neka bar neko danas propevao bogu, o gradu , o ljudima, neka propevamakar i glasom ribe. Meni danas u {akama ginu izgladneli stihovi; meni danas dim krvi moje miri{e na prostakluk; meni su danas telo razlomili poput poga~ei mljackaju dok ga `va}uljudo`deri sa kravatama. Stra{no je danas i njegova muzikakrckanja pr{ljenovai strah lije po nama ve} danimai zemlji smo te{ki od njegovih ki{a. Neka propeva. Kad nebo }uti, kad ne mogu ljudineka bar zemlja propevaneka joj poslednji pokret budeodbrananeka pesmom izgu`va vremepreostalo do spokoja, ka`u: lepota }e zgaziti svet-iz otiska
73
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 73
procveta}e deformacijevojni~kih stopala. ë
A mi }emo disatitek dok znamo da je neko negdemakar i glasom ribe
da je neko negde uspeoda propeva.
74
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 74
Po~etak je u promrzlim zvezdama
Zemlja je oko{talada se vi{e nikada ne okrene za suncem(kao kada se malo srce pokvari
i po~ne da kuca u pogre{nom pravcu).
Nekako, ba{ tada, postao samdekorater no}nog neba-stru~njak za papirne zvezdei pustio sam da se sve moje tuge sliju na sever(da nekom drugom zadrhte u oku)
Spokojan. Tih. Sam. Kroz bele snove, ljubio sam ravnu, hladnu zemlju
u kojoj sam sahranio
sve promrzle zvezdeëë
za ve~nost
75
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 75
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 76
SKRA]ENICE
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 77
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 78
^ovek
^ela Otklju~anogVidi Esenciju. Kosti.
Zid
Zamka Izme|u Du{a.
No}
Nadrealna Oslepljenost ]utanja.
Grad
Grlo Rasparano. Agora. Di{e.
79
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 79
Ti{ina
Tragovi Izgovorenog. [apati Iskrene Nemu{ti. Autoportret.
Fotografija
Figure Ostavljaju Tragove. Oblik Grada. Ritualne Aluzije. Fatamorgana Igre Jeseni. Asimetrija.
Usamljenost
Usahli Suncokret. AgonijaMaj~inske Ljubavi. Eho. No}ni Oblici Stvari. Ti{ina.
80
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 80
Bele{ka o autoru
Anja Markovi} ro|ena je 1988. godine u Beogradu. Zavr{ava studije knji`evno-
sti na Filolo{kom fakultetu, na grupi za srpsku knji`evnost i jezik sa op{tom
knji`evno{}u. Organizuje poetske ve~eri u saradnji sa projektom Femix (proje-
kat za promociju `enskog stvarala{tva). Nastupa na poetskim ve~erima u
Beogradu.
81
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 81
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 82
Anja Markovi}NAPOLJU SU LJUDI
Urednik
Nenad Gli{i}
Ure|iva~ki odbor
Miljurko Vukadinovi}
Du{an Stojkovi}
Zoran Petrovi}
Tehni~ki urednik
Ivan Arsenijevi}
Izdava~
Studentski kulturni centar Kragujevac; Radoja Domanovi}a 12;
www.skckg.com
Za izdava~a
Nada Markovi}
Likovno-gra�~ko oblikovanje
Vladimir Rankovi}
[tampa
Gra�~ki atelje »Skver«, Kragujevac
Tira`: 300 primeraka
01 2012 ANJA:01.qxd 9/9/2012 11:39 PM Page 83