ABBA- POSTOJANI, VETERNICA 16-18.2.2018.

Nestrpljivo sam iščekivala ovogodišnje duhovne vježbe na dragoj

Veternici. Ovaj put mi je zaista bio potreban bijeg od užurbane svakodnevnice i

mnogih obaveza. Veternički bregi ovaj put su bili prekriveni snijegom, što je

dalo posebnu notu ZMVB-ovskim vježbama u korizmenom vremenu.

Tema ovih duhovnih vježbi bila je molitva OČE NAŠ. Naš duhovnik đakon

Marko kroz razmatranja i homilije protumačio nam je značenje svake riječi.

Kako molimo, tako i živimo, to je bit molitve koju nas je naučio sam Isus.

Protumačio nam je kako Bog želi biti prisutan u našem životu svaki dan, svakog

trenutka, da je Bog Otac koji nas neizmjerno ljubi. Osvijestili smo si da moramo

misliti na Boga i na Božje stvari te da smo pozvani na svetost. Bog je jedini svet,

ali naša svetost se odražava u našim djelima, da smo pravedni i drugačiji od

većine svijeta koji nas okružuje. Svatko od nas ima svoj put posvećenja. Ono za

što trebamo moliti jest to da nam Bog „otvori oči i uši“ za ljude oko nas koji su u

potrebi te osposobi naše ruke i noge da čine dobra djela. Sitnice u našem životu

su put posvećenja, no trebaju biti potkrijepljene svetim sakramentima,

molitvom, Božjom riječi. Bog od nas ne traži mlakost, od nas traži maksimalno

davanje na poslu, faksu, školi, našoj obitelji, župnoj zajednici, zboru pa možda

baš i u oni sitnicama koje nam je teško činiti.

„Plod molitve je vjera. Plod vjere je ljubav. Plod ljubavi je služenje. Plod

služenja je mir. Zato moramo moliti da bismo imali čisto srce.“ (Majka

Terezija)… samo tako možemo ljubiti drugoga…

Kao poticaj na pitanje „Kako se Bog proslavlja u mom životu?“ dani su nam bili

tekstovi za razmatranje: Iv 13,1-17 Lk19, 1-10 Mk 2, 1-12 Iv 8, 2-11.

Svatko od nas u potrazi je za nekim ostvarenjem, svatko traga za srećom. Kad

nas je Bog stvarao, stvarao nas je iz ljubavi i želi da budemo sretni, ali na taj

način da se ostvarimo za vječnost. Potrebna je odluka da se prava radost traži s

Bogom živeći svoju svakodnevnicu, svoju redovitost. Tako je i Marija živjela po

Božjim zapovijedima, živjela je jednostavno svoju svakodnevnicu. Kao tekst za

razmišljanje bio nam je dan ulomak iz Lukinog evanđelja: Lk 1,2-38. a najviše su

me se dotaknule riječi „Ta Bogu ništa nije nemoguće!“ „ Ne boj se“. Razmišljala

sam kako trebam ostaviti zabrinutost i mnoga nepotrebna pitanja po strani,

samo treba vjerovati Gospodinu, našem nebeskom Ocu.

Subotnju večer nazvanom „Pod smokvom“ započeli smo dragocjenim, iskrenim

i dirljivim svjedočanstvom našega đakona Marka. Konačno smo svi sjeli u krug i

bili smo zajedno. Zajedno sa našim izmoljenim duhovnikom, koji nas je zaista

vodio kroz ove duhovne vježbe. Taj trenutak spoznaje – imamo duhovnika-

izmamio je suze , suze radosnice, suze nevjerice, suze zahvalnice. Zapjevali smo

pjesmu Postojani… sad je svaka riječ te pjesme odražavala naš put, put

duhovnog rasta ljudi koji se zovu Zbor mladih Varaždinske biskupije. Nikad

jasnije, nikad snažnije : „Postojani u ljubavi, ustrajni u molitvi, zajedništvom

nošeni, Duhom vjerom prožeti, Tijelom Božjim hranjeni.“ Napokon se mnogo

kockica posložilo i možemo reći da Zbor vođen dirigentom Edijem i glavnim

šefom Markom „diše punim plućima“. Nakon duhovnog dijela uslijedio je onaj

zabavni dio. Igra „Krdo gorila“ osvojila je svakog člana Zbora, svi smo se onako

iskreno nasmijali scenama koje nitko od nas neće zaboraviti, ljudi su plakali,

kočili se od smijeha… jedva su došli do daha od Mihaelovog performansa.

Zatim smo se povukli u šutnju i cjelonoćno klanjanje pred Presvetim. Duhovne

vježbe završili smo promišljanjem o kruhu, koji je sinonim za život, znak Božje

ljubavi i prijateljstva, simbol dostojanstva. Naša duhovna i tjelesna hrana.

Svaka Veternica je posebna, uvijek se nešto dobro gore satka u nama,

razruši se nešto staro i odlazimo u svijet preobraženi. Bilo je divno vidjeti

radosna lica zboraša, sudjelovati u dragocjenim razgovorima, onim zajedničkim

po sobama i pojedinačnim. Naš đakon kaže: „Tek po povratku u stvarnost

počinju duhovne vježbe.“ Pa hajdemo zajedno putem posvećenja, čineći dobro.

Pjesmom drugima nosimo Krista, kamo god pošli, ma gdje god bili. Hvala

dragom Bogu na duhovniku đakonu Marku, na njegovoj odluci da postane

svećenik, hvala sv. Riti. ZMVB je blago, jedan biser u pustinji. Uvijek sam mislila

da sam došla preeekasno u Zbor, baš kad je bila smjena generacije, da sam

trebala biti hrabrija malo ranije… možda 2008. god. ... No, Bog na svako naše

„Zašto?“ ima spreman plan “Zato!“. Naš put Bog uvijek okrene na dobro, ali

samo onda kada smo spremni hoditi zajedno s Njime unatoč našim padovima i

krivim odlukama. Uvijek iznova krećemo s molitvom Oče naš.

Irena

Kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se svome Ocu, koji je u

skrovitosti.

Tišina, zlata vrijedi. Kad si u tišini, tada možeš proispitati najdublje dijelove

sebe, promisliti o svemu onome što si čuo i izvući ono najvažnije za sebe.

Teško je šutjeti tjelesno…a kako li je tek teško šutjeti duhovno. Biti u tišini i

slušati Njega kako progovara. Upijati riječi te tišine, otpuštati sve one loše

stvari, sve brige i puniti sebe Njegovom riječju…riječju mira, ljubavi, hrabrosti …

Svojem Bogu možeš izreći sve svoje prošnje, molbe, sve što te muči.. Govori Mu

iz srca, reci Mu Abba, Tatice…ti si njegovo dijete. On je tu, sluša te, pomaže.

Zahvaljuj Mu svaki dan. Možda ne ispunja svaku tvoju želju, ali vjeruj, On zna

što radi. Želi ti pružiti sve, sve što je dobro za tvoj put posvećenja.

Nakon molitve…kada izađeš iz šutnje i vratiš se svijetu i svakodnevnim

obvezama, ne zaboravi vrijeme koje si proveo s Bogom. Sačuvaj djelić za sebe

(šutnju, sabranost, poniznost) a ljubav koju si osjećao tijekom molitve, širi

dalje…ljubi svoje bližnje.

Abba, Oče moj…hvala Ti što me svaki put „raširenih ruku“ strpljivo čekaš da Ti

dođem, što mi svaki dan pružaš priliku da činim dobro, da ljubim, da praštam.

Hvala ti što sve nas zoveš da Ti iznova i iznova dolazimo, da ti vjerujemo i

ostanemo s Tobom.

Bože, hvala ti na ovom prekrasnom doživljaju, na ovom vikendu punom

molitve, šutnje, pjesme i druženja s prekrasnim ljudima. ☺

Andrina Toma

Veternica, veljača 2018.

Ove duhovne vježbe bile su treće na kojima sam sudjelovala, ali bile su

drugačije od ostalih zbog Markovog predvođenja, a to mi se sviđalo jer su opet

donesle neka nova razmišljanja, stavove i zaključke koji nalažu pozitivne

promjene. Dopala mi se težnja za točno jednu promjenu jer je takav cilj

ostvariv, a nije lagan i zahtijeva promjene za kaj mislim da i je cilj svega i da

nakon ovog predivnog vikenda stvarno možemo biti spremni istinski širiti vjeru

u svoje obitelji, školu, faks… Osim razmatranja, bilo mi je super na klanjanju u

noći jer je vrijeme jako brzo prošlo i na kraju, iako sam bila umorna, baš sam

osjetila ispunjenost, nekaj prekrasno.

Uz duhovni aspekt, jako mi je drago da sam bila tu baš s vama, prava ste ekipa i

mislim da jedni drugima možemo i trebamo biti oslonac i podrška za razgovor i

savjet, pa eto, na tome vam hvala, divni ste ljudi!

I evo, sad kad je sve gotovo, vjerujem da su nam srca svima ispunjena i da smo

svi istinski radosni. Sad je vrijeme da nastavimo živjeti svoju svakodnevicu, u

istom takvom zajedništvu s Kristom, i da radosno i bez straha svjedočimo vjeru,

svima i svuda!

Maja Š.

Pišem ovo u zadnji čas, baš nakon što sam pisala i hvala Bogu položila ispit za

kojeg se (po svom iskrenom mišljenu) nisam ni u najmanju ruku dovoljno

pripremala. Ne želim da to ispadne kao nekakvo hvalisanje, ali se stvarno radilo

o jednom od težih ispita na studiju germanistike. I zato mojima doma nije bilo

sasvim jasno, kak sam se ja, kao jedan kakti „uzorni“ student, samo tako

odrekla učenja i vježbanja gramatike da bi mogla provesti tri nepuna dana na

Veternici na debelom minusu uoči predstojećeg ispita. Zapravo, vrlo

jednostavno. Zamijeniti učenje za društvo i zajedničko slavljenje Boga, pa tko bi

tome rekao ne? No, prije svega sam osjećala veliku potrebu da se odmaknem

od briga prije ispita i da u miru i tišini saslušam ono što mi On želi poručiti.

Tamo se sve naravno, posložilo: teme su se baš dotakle onoga što mene muči,

hrana je bila izvrsna, zajedničke molitve i misna slavlja još bolja, a vi zboraši

niste iznevjerili u nasmijavanju.

Ipak me se najviše dojmilo klanjanje po grupama u kapelici. Ta ležernost i

improvizacija kroz pjesme i molitvu pri slavljenju Presvetog oltarskog

sakramenta koji se nalazi u onako skroz jednostavnoj pokaznici, stvorila je taj

osjećaj da je On stvarno tu. Da nas pozorno sluša kako koliko toliko uspijevamo

pjevati četveroglasno i kako se trudimo izmoliti krunicu do kraja usprkos

„dekoncentraciji i umoru“. Jednostavno – bio je tada sa nama. I još uvijek jest.

Sveprisutan. To je bila moja prva pomisao koju sam zapisala kada je duhovnik

Marko upitao: „prva asocijacija kad kažem riječ Bog?“ Imala sam naravno,

pokoju sumnju kada sam bila petnaest minuta u šutnji - da je možda bilo

pametnije da sam ostala doma i to se naučila onako kako spada nego da sad

stojim na tankom ledu pa da još padnem taj ispit (i time zakompliciram sama

sebi studentski život). I cure iz „Emausa“ su vidjele kako svako malo bacam

pogled s Biblije na papirologiju punu morfologije. Što svakako nije bilo u redu ,

jer sam došla tamo provesti vikend u obnovi, a ne u učenju, no eto moja

zabrinutost mi jednostavno nije dala mira. Ali nakon tog klanjanja i povratka sa

Veternice kao da je sav strah nestao. Prije i za vrijeme ispita ništa me nije

zabrinjavalo, ništa me nije „grizlo“ (što je vrlo neobično za mene). Imala sam

potpuno povjerenje u sebe i u Njega. Stvarno sam zahvalna Bogu na svakome

od vas i ovakvom predobrom iskustvu. I još bih samo htjela nadodati rečenicu

koju sam si par puta podcrtala u bilježnici: „živi za danas, ovdje i sada, i znaj da

se Bog svaki dan brine za tebe.“ Nastojat ću izvršiti ovaj zadatak. Bvb+ Mateja J.

Veternica me svake godine sve više i više iznenađuje…mislim ono mir, tišina,

ljepota, besprijekornost. Jednostavna savršenost.

Treći put sam bila na Veternici, ali prvi put po ovakvom snijegu i zimi. Uvijek

sam se pitala kaj koja moja riječ izgovorena za vrijeme molitve „Oče naš“ znači.

Molitve koja je naš način života i način naše vjere. Nažalost, nikad nisam mogla

shvatiti…bar ne dosad. Hvala ti, Marko na tvojim razmatranjima i

objašnjenjima! Tvoje riječi su mi pomogle da shvatim svrhu i „otkrijem tajnu“

svake moje izgovorene riječi u toj predivnoj molitvi. Nisam samo naučila moliti

dublje i s većim osjećajem u srcu; naučila sam da postoje ljudi koji te razumiju,

znaju ti pomoći, znaju te nasmijati i kraj njih se nikad nebreš osjećati sam.

Ovaj vikend je stvarno bil odličan i nisam ga ni boljeg mogla zamisliti. I ove

godine dobila sam i više nego kaj sam tražila. Mise, klanjanje i cjelonoćno

klanjanje pobudili su u meni izuzetnu vjeru, snagu i sigurnost da se nosim sa

svim problemima i teškoćama koje me čekaju. Vidjelo se da naše srce gori samo

za Njega, da našim životima vlada On, da imamo čvrstu vjeru i nadu. Zajednička

molitva, radost i pjesma čula se i ovaj vikend. :D

Naravno, dojmovi se još nisu slegli (kak bi se opće mogli?). Hvala vam svima! I

hvala ti, Veternica!

P.S. Nadam se da sam ovo uspjela ostvariti: „Uđi čitav, ostani sam, izađi

drugačiji!“

Marta Ptiček

Veternica 2018.

Ovo je bila moja treća Veternica od kad sam ušla u zbor. Treća i ujedno najbolja

iz dva razloga. Prvi je taj da je vježbe vodil naš novi duhovnik Marko koji je po

mom mišljenju najveći blagoslov koji je naš zbor mogel dobiti, osoba koja zrači

jednostavnošću i pozitivom koju je nemoguće ne osjetiti. Drugi je taj da je na

mene imala najveći efekt od svih do sad. Budući da mi ovo nije bil prvi put išla

sam od doma s određenim očekivanjima jer sam znala kaj me čeka, i ta

očekivanja bila su premašena. Bilo je bolje nego kaj sam mogla zamisliti. Došla

sam s puno pitanja u sebi na koje si nisam znala sama odgovoriti, zbog toga sam

planirala popričati s nekim da lakše riješiim svoje dileme. Nakon kaj sam

odslušala Markova predavanja skužila sam da su sva moja pitanja odgovorena

bez da sam ih ikom postavila. To je na mene ostavilo wow efekt jer sam skužila

da je Netko, "The Boss", točno znal kaj meni u tom trenutku treba. Na mene su

poseban utisak ostavile dvije rečenice. Prva, da onog koga istinski voliš stavljaš

iznad svojih potreba i želja. Vjerujem da svi mi, počevši od sebe, to ponekad ne

vidimo, ne želimo vidjeti ili jednostavno zaboravimo zbog silnih drugih briga i

problema. Zbog toga si treba dati truda i dobro si posložiti prioritete u životu,

odnosno, staviti Boga na prvo mjesto, jer tad je sve na svom mjestu. Druga je ta

da trebamo dati 100% sebe u ono kaj radimo, tak da to bude pošteno

napravljeno. Ponekad se zapitaš zakaj bi to trebalo biti tak. I onda skužiš da je

Bog dal 100% od sebe kad je stvaral baš tebe i da je Isus dal 100% od sebe da bi

i tvoji grijesi mogli biti otpušteni. I onda preostaje samo zdrava logika koja ti

nalaže da i ti daš svoj maksimum kaj nekaj radiš. Na kraju mogu reći da sam

stvarno sretna osoba. Tam, u onoj bajci, okružena ekipom koja me razumije,

prihvaća i podržava, s kojom se mogu zabaviti i plakati, a istovremeno pronaći

mir koji mi često put tolko treba. To mi je nekaj prepredobro kaj ne bi mjenjala

za ništ na svijetu. Volim vas ljudi <3

Ana Špoljarić

Veternica 16.-18.2.2018

Ah, Veternica. Mjesto duhovnih obnova gdje možeš se na 3 dana udaljiti od

svakodnevnog života. Gdje početi? Pa od početka naravno ☺. Prvog dana u

petak stigli smo oko 18 sati gdje smo se svi zajedno okupili i smjestili u naše

sobe. Tog dana nismo imali puno aktivnosti ali smo zato imali u subotu

aktivnosti kao razmatranja, sveta misa, krunica, večernja i jutarnja molitva te

cjelonočno klanjanje što mi je bilo nepoznato, ali sam ubrzo saznao što je to ☺.

To klanjanje mi se svidjelo te je bilo ono što sam tražio, da se poklonim pred

Presvetim te otvorim srce Isusu. Na razmatranjima, koje je vodio naš

„župnik“(oprosti Marko ☺ ) Marko, naučili smo što je to duhovna obnova te

razmatrali smo svaku dio molitve Oče naša i njezinog značenja. Poslije svakog

razmatranja imali smo po 15 minuta šutnje gdje smo mogli pročitati neki dio iz

Biblije te razmisliti o onome što je rečeno na razmatranju te što je pisalo u

Bibliji. Moram pohvaliti i kuhara Božu (valjda sam dobro rekao, ako ne oprostite

gospon kuhar ☺) koji se brinuo za nas da ne budemo prazna želuca. Također bi

se htio zahvaliti vlč. Damjanu što nas je primio. Bilo je tu i pjevanja na misi te na

hodniku koje nikada neću zaboraviti. Da ne duljim, to bi bilo sve od mene.

Veselim se sljedećim duhovnim obnovama na Veternici. BVB + ☺

Luka Š.

Otkud da krenem? Iščekivala sam ovu Veternicu ko suha zemlica kišu. Nakon

naše proslave Nove godine i samog ulaska u 2018. nekak sam potonula. Ne

vjerom, nego raspoloženjem i fizičkom snagom. Odlučila sam napraviti par

promjena u životu, ne zbog onog ''new year – new me'' nego jednostavno zato

jer je 2018. za mene repriza 2017. – drugi put pišem maturu, drugi put učim iste

stvari, drugi put se pokušavam izboriti za nekaj kaj stvarno mislim da je za

mene, opet u inat većini koja mi govori da radim suprotno od onoga kaj bi

trebala. Veternica se smjestila taman na pola puta između početka i kraja

reprize. Toliko potrebna. Toliko poželjna. U ta tri dana donijela sam par odluka.

Prva – izbaci sve iz sebe. Toliko toga se nakupilo u meni u zadnjih par tjedana, a

sve kaj uđe unutra, mora i nekak van. Znala sam da vas nije briga dal me

gledate urednu i finu ili rasplakanu i neurednu pa sam jednostavno takva i bila –

iskrena. Drugo – ispovijedi dušu. Vlč. Tihomir me ftrgel. Jednostavno to. Treće –

ostavi svo kamenje koje si izbacila upravo tamo i ne vraćaj ništa natrag osim

zalijepljenog srca koje kuca jače nego ikad.

Kaj se tiče svih vas. Stvarno mi izmamite osmijeh na lice. Sumnjam da sam se

ikad toliko iskreno smijala koliko sad. Marko… Marko. Bogu hvala kaj te imamo.

Nemam kaj drugo za reći. Rijetko kad ostanem bez teksta i potrebe da svaku

sitnicu prenesem na papir, ali ovaj put samo je par riječi dovoljno – divni ste u

svojoj vjeri.

Bvb, Anja

Duhovna obnova na Veternici-Damjan

Već sam više puta bio na Veternici. Dobro mi je došlo jer se već 2-3 mjeseca

borim s tim da krenem nešto raditi. Da krenem svaki dan na vrijeme ustati,

svaki dan moliti krunicu, svaki dan čitati duhovno štivo, živjeti skromnije i sl.

Došao sam uključiti GPS, naći gdje sam i čvršće krenuti u pravom smjeru. Došao

sam autom nešto kasnije. Marta Kopjar je divno vozila. :D Smješten sam u sobu

s Edijem i Mihaelom Tomom. Odmah u petak navečer bili su prvi razgovori u

sobi (rekao bi dosta bogati i otvoreni). Upoznao sam tako dodatno dio zbora i

neke njihove priče (skupilo nas se 10-ak). Ozračje je bilo dobro, osjećalo se da

nema toliko briga i da je tek petak pa da možda još nismo toliko zaronili u sebe.

U subotu ujutro ne mogu ujutro nešto istaknuti osim da sam nakon dugo

vremena nešto bolje ispitao savjest. (To bi bilo to uključivanje GPSa.) Zapisao

sam neke nove korizmene odluke i krenuo na ispovijed. Na ispovijed sam išao

Damjanu jer ga dobro poznajem i dobre su mi njegove ispovijedi (jednom mi je

za pokoru dao knjigu od 500 strana). Popodne sam moram priznati više

vremena proveo u igraonici nego u meditaciji, ali sam i na taj način bolje

upoznao kolege iz zbora. I ništa posebno neću istaknuti do subote navečer. Fine

pjesme na misi. Tu i tamo sam se naježio. To je najviše što sam i doživio od

duhovnih iskustva. A onda Markovo svjedočanstvo. Drago mi je što je pričao o

nečem takvom pred svima, otvoreno i lijepo. Općenito volim svjedočanstva jer

učvršćuju odnose, zbliže ljude. Igre k'o igre. Ispričavam se svima koje sam u

duhu igre morao „osramotiti“. Navečer klanjanje (opet sam se malo naježio tu

i tamo). I osjetio sam da je dobro ( da nas ISUS JAKO VOLI :P) i da smo na

pravom mjestu. Spavao sam dobro (hrkao čvrstu i stabilno). U 5 smo bili na

redu Edi i ja za klanjanje. Spavalo mi se jako. Prvo sam čitao, pa molio litanije,

zatim razmišljao o ljudima sklopljenih očiju (to nije bilo pametno) jer sam malo

zaspao (ali miljenicima svojim i u snu on daje ☺ ) i na kraju izmolili krunicu

Duhu svetom (jako volim tu krunicu). U nedjelju me malo ulovila frka zbog

prijevoza pa zahvaljujem Ireni što je uskočila i žrtvovala se da me odveze.

Sve zajedno, imam odluke i nešto više čvrstoće da ih se držim pa što dragi Bog

da.

Hvala vam svima jer mi je bilo i zabavno i duhovno bogato i služilo mi je na spas

duše. Mir s vama. I da, ono najvažnije , Isus te voli.

Duhovna obnova na Veternici, veljača 2018.

Ovo je za mene bila treća duhovna obnova u našem duhovnom centru na

Veternici. Kak nam obično neke stvari znaju dosaditi dok ih ponavljamo više puta,

to nije slučaj i s duhovnom obnovom. Svaki put kad sam došel do sada na te naše

brege, uvek sam našel o čemu bi razmišljal, ili odluke koje trebam donijeti da bi

poboljšal duhovni život, ali i život općenito. Ove godine vodil nas je naš Marko,

duhovnik kojega mislim svi volimo i poštujemo ko naš izmoljeni dar u prethodnoj

sezoni. Odmah sam znal da budu ove vježbe opet posebne na svoj način, kak su

bile i svake do sad.

Odmah na početku, Marko nam je postavil jako zanimljivo pitanje – što su

duhovne vježbe? Malo sam zastal nad tim pitanjem, a i Marko nam je ponudil

zanimljive odgovore. Tak da mi je duhovna obnova dobila sasvim novu dimenziju,

spoznajući da sve nasljedujemo od Krista, jer je i On sam išel u osamu i molil se

svome Ocu, svom Tatici. Također, zanimljivo mi je bilo i razmišljanje o Božjem

imenu, Otac, i njegovu odnosu prema nama kao prema svojoj dječici. A tek

razmatranje Oče naša, vauuuuuu. Tu smo molitvu svi molili već sto put i ponekad

nam prelazi u naviku pa ju samo zverglamo napamet, ne razmišljajući o značenju

samih riječi. Mislim da izgovarajući tu molitvu, do sad si nisam u tolkoj mjeri

posvjestil značenje tih riječi koje izgovaramo. Koja je jačina riječi Otac, kojim

zazivamo našega Boga. Kolika je njegova milost, koju nam daje sa nebesa u kruhu

našem svagdanjem, kojeg primamo i kao hranu i kao euharistijsku „hranu“ za

dušu.

Puno sam razmišljal i o svetosti i slobodi volje koju nam je Bog podario i kolko

malo nas dijeli od Boga i grijeha – Bog se potrudil da nam da sve kaj nam treba,

a mi samo moramo reči da ili ne. Kolko je jednostavno ljubiti Boga, kolko je

jednostavna njegova milost i ljubav za naš grešnike. On je spustio nebo k nama

da bi mi mogli doći do neba. Kolika je zapravo veličina tog naizgled jednostavnog

događaja. Da se zmrzneš. Svetost postižemo u odnosu s Bogom isto kolko i u

odnosu sa drugima i svojim bližnjim, zato je važno djelovati u svijetu i svjedočiti

Kristovu ljubav, na kaj smo svi pozvani.

Ove godine uspel sam i više razmatrati Sveto Pismo i čitanja koja nam je Marko

predložil, pogotovo tokom noćnog klanjanja. Totalno neplanirano ostal sam vuru

i pol dulje nego sam trebal u kapelici i tak mi je pasalo. Biti s Isusom mi je tak

godilo duši – izmorenost i od ispita, semestra koji je prešel, briga koje imamo u

odnosima sa drugim ljudima – sve to sam nekak del postrance, sel si na onaj pod

i jastuček i preustil se Isusu. I ponovno sam se iznenadil kolko je riječ evanđelja

aktualna i danas. Razmišljaš o stvarima koje pišu u knjizi staroj 2000 godine i

čudiš se pa kak je pisac onda znal kaj bude mene mučilo. I samo zastaneš i uvidiš

Božju veličinu. Sljedeća stvar koja mi je bila super bila je i naša rasprava,

potaknuta također odlomkom o izgubljenom sinu, koju smo imali v

„Jeruzalemu“, na temu karizmatskih zajednica i obraćenja te očitovanja Božje

milosti u našim životima, i sa stajališta obraćenja i sa stajališta „starijeg“ sina.

Lepo je čuti kak ljudi razmišljaju, a i bolje se upoznajemo za uspješno

funkcioniranje zajednice.

A tek igra kaj nas je Marko animiral i pjevanje. To moram priznati, igre su mi bile

najzabavnije ove godine jer smo se svi tak iskreno nasmijali kaj nas je bolelo se,

od ukočenih čeljusti od smijanja do trbuha. A o klapskoj večeri ne moram niti

pričati puno nekaj posebno, imamo video materijale i dokaze o našoj

genijalnosti. Mislim da imamo takve glazbenike i glasove da ne trebamo više

samo gledati starije generacije zbora i govoriti – hteli bi biti ko oni i samo im se

diviti; mislim da trebamo stati jedni uz druge i ponosno reći da smo MI sad ZMVB,

i koncentrirati se na naš stil pjevanja i vođenja ovoga zbora, koji je mnogim

ljudima donesel razne promjene i milosti u život. Odlična smo ekipa koju nebi

menjal za nikaj, samo hoću da nas ima svakom sezonom sve više, da dobivamo

iskustvo i da se potičemo u radu na župama, u svojim zajednicama isto kak se

trudimo pjevati i u zboru te se trebamo otvoriti Kristovoj ljubavi, koja ima

nepresušan izvor u Presvetom Srcu Isusovu, koje nas čeka do našeg dana dolaska

pred Vječnog Oca. Volim vas sve i hvaljen Isus i Marija.

DAVID CESAR

Ne bi čovjek vjerovao koliko Duha Svetoga u 15 minuta možeš primiti. Ne bi čovjek vjerovao koliko radosti i veselja ti ovaj zbor može pružiti. Ma ne bi čovjek vjerovao koliko si samo blizak Kraljevstvu Božjem kad si u kraljevstvu Veternice. Iznimno sam radosna kaj sam još jednom mogla primiti Krista u ovom ozračju, s ovim ljudima. Blagoslov ovog zbora, ime mu je Marko, priprema vrhunske duhovne vježbe, puno puno zanimljive za slušanje i razmatranje, a još i potkrijepljene biblijskim citatima (znači - potrudil se maksimalno). Fala Bogu na Marku! Osobno sam uživala svakog trenutka biti u prisustvu Boga živoga i ekipe za radost živu. Kak je samo lijepo kaj imaš nekog kome moreš pokazati sebe onakvog kakvog te samo Bog poznaje. Klanjanje presvetomu - Bože fala ti za svaki trenutak, bilo je neopisivo savršeno (only ekipa know what I mean). Tvoje otvoreno srce, tvoja pokazana svaka emocija, tvoja krhkost i osjećajnost - na tom putu iskrenosti čeka te Isus. Uroni u rijeku žive Vode, prepusti se Duhu Svetomu i strpljivo dočekaj ušće vječne radosti. BVB

Marta Šarec

Na početku ovoga eseja hoću reći da mi je riječima jako teško opisati mene

prije duhovnih vježbi i mene kakva sam se vratila tu nedjelju doma. Došla sam

jako zatvorena za sebe, za druge i za Boga. Zadnjih nekoliko mjeseci sam se

mučila s nekim stvarima, ali mogu reći da muke nisu lakše, nego da su puno

lakše dok ih ne nosiš sam. Dok daš Bogu apsolutno sve, čak i naelektrizirane

šiške na klanjanju, sve kaj te muči, kaj te žalosti, kaj te boli, On ionak već ima

odgovor na sve :) Ne znam ja kak se to dogodi, al uvijek na razmatranjima

čujem i uvijek mi zapne za uho nekaj kaj se mene tiče. Markova razmatranja su

bila divna i pomogla su mi jako. U klanjanju i cijelonoćnoj šutnji sam pronašla

poštovanje, poštovanje prema samoj sebi. Samo mi je trebalo da Tatica veli

Sara smiri se, tu sam. Dok sam bila na klanjanju, v tišini, niš mi više od Njega

trebalo nije. Tolko banalna stvar, a svako malo zabim na to. Također, konačno

sam nakon nekoliko mjeseci zaspala u miru i blagostanju i čovek bi rekel da se

baš jesam obnovila. Kroz druženje, kroz smijeh, gorile i iskrene prijatelje, puno

snijega po dzepovima, smijeh i neočekivane mlađahne cimerice v sobi, ponovo

sam pronašla sebe i dok sam se pogledala v špigl, oho pa gle to sam ja :) Potakla

sam samu sebe na ozbiljnost, u svim dijelovima svojeg života, nadasve

duhovnog. Kad sam dolazila, htela sam da me neko našpota i veli Sara uozbilji

se, nisi na ovom svetu da budeš mekana, podložna i slaba, nego snažna žena,

remek djelo onoga koji ti je dal snagu za sve, čak i za teške kufere po vlaku.

Skužila sam kak sam zapravo sretna i blagoslovljena z ljudima v svojem životu,

svojom obitelji najviše. Kaj da više velim, dok je Bog došel na svoje mesto, sve

je selo tam de treba biti. Volim vas puno <3

Sara Šabani

Ove DV na Veternici su mi bile svakako posebne. Nekako su se iskristaliziralo par momenta koje bih svakako želio pohraniti i u mozgu, a ne samo srcu :) 1) Kad je Bog na prvom mjestu, sve je na svojem mjestu: Ne znam koliko ste vi to primjetili, ali ja sigurno jesam. Otkad molimo, sve ide nekim svojim tokom. Ne treba vam više voditelj-dadilja. Znam koliko stresa je bilo prijašnjih godina kad sam točno trebao znati brojku ovoga, iskriku inoga, sobu one, prijevoz ove... Ovog puta toga nije bilo. Naša draga zajednica odrasta... Osjećaj je jako sličan osjećaju očinskog ponosa Marko se jako potrudio i jako mi je pasao njegov način izlaganja. Prvo kaže nešto pametno, pa onda to objasni meni zdravo seljački i pristupačno... ta promišljanja su mi dosta utjecala na dubinu dnevne molitve u kojoj je Oče naš sad malo značajniji nego prije. To mi se sviđa 3) Postojani: Ovaj moment mi je nekako najviše ostao u srcu, ali i o njemu mogu najmanje napisati. Markovo svjedočanstvo, vi, kao MOJA zajednica...ne neki tamo zbor, nego kao moja zajednica i ta pjesma.... teško je nešto reći. Preduboko mi se to uvuklo da bi mogao pričati. Zahvalan sam kaj sam mogao iskusiti taj trenutak. Za takve trenutke vrijedi žrtva 4) klanjanje: zapisao sam se na klanjanje između 5 i 6 što mi se nije činilo baš pametno, ali ajde...neka. Volim tu malu kapelicu na Veternici. Igrom Providnosti, sv. Ivan Pavao 2. ima jako jako ključno mjesto u mom životu, a najčešće ne ciljano, nego sasvim "slučajno". Uglavnom nikad mi sat vremena nije tako prohujalo...ostao bih u toj kapelici još par sati da nisam imao obaveze u nedjelju... Samo bih najradije zahvaljivao na svim ljudima u svojem životu dragom Bogu 5) ekipa: svaki put nam je super gore na Veternici, ali ovaj put mi je nekako bilo genijalno. Malo sam bio možda manje zabavljački nastrojen i to mi je baš pasalo... Nemate vi pojma kako mi je bilo drago da ne moram biti šoumen da bi fore prštale na sve strane... mogao sam biti takav kakav jesam bez potrebe da vama pozabavnim boravak gore, a sve to zbog genijalne ekipe. Ima puno zajednica, ali jedan je moj ZMVB. Nema vas svit!

Edi V.

To divno mjesto Veternica! Veselim se svakom vikendu i trenutku tam

provedenome. Ovo mi je 4. put na Veternici kao članici ZMVB-a i malo je reći da

je bilo predivno. Sad dok sam već otprilike znala kaj me čeka, kak bude sve

super, naše zajedničko druženje, opet sam dobila puno više od očekivanoga. Ko

da mi Bog svaki put veli „imam još nekaj bolje za tebe“, tak da mi je ovaj put

opet najbolji do sad. 😊 Markova predavanja u koja se potpuna dal da nam sve

približi, zajednička šutnja na klanjanju i neizbježno zajedničko pjevanje. Ta

energija kojom mi pjevamo na Veternici i to naše zajedništvo jednostavno je

neprocjenjivo. 😊 Ovaj put je ipak bilo drugačije u tom smislu da smo napokon

bili upotpunjeni, iako nisu bili svi članovi, bili smo jedna zaokružena cjelina s

duhovnikom na čelu. Marko se potpuno uklopil i 100% se potrudil oko svega. To

je ono kaj nam je do sad cijelo vrijeme falelo. Predivno je bilo vidjeti i osjetiti

kolko se brine za svakoga od nas, kolko smo mu kao pojedinci važni. To je ono

bez čega ZMVB ne funkcionira u potpunosti. Nadam se da bude još dugo naš

duhovnik. Zahvalna sam Bogu na Marku i na svakome od vas. 😊 Do sljedećeg

puta! BVB

Nina Martinković

Ovo je bila moja prva Veternica. Otkad sam ušao u zbor nisam bio redovit na

probama zbog studentskih obaveza te zbog toga nisam osjećao koliko članovi

ZMVB-a "dišu" zajedno. Ova dva dana provedena u šutnji, molitvi i pjesmi na

mene su ostavili veliki utisak. Mogu reći da od sad vidim sebe u zboru, a ne kao

prije zbor i sebe. Na Veternici sam shvatio da zbor nije samo pjevanje već puno

više od same pjesme. Razmatranja su mi bila zanimljiva te sam dosta naučio.

Drago mi je što ste me prihvatili u svoje "krdo" i iskreno se radujem

nadolazećim probama, koncertima, Veternicama...

Mihael Toma

Ljubav, radost, mir, zahvala

Zanimljivo je koliko se toga promijeni u čovjeku od Veternice do Veternice. I u

njemu i oko njega. Da li je to zbog predavanja, mise, samog mjesta ili konačnog

sučeljavanja samog sa sobom ispred Boga… ne znam. Možda je samo stvar u

nama, da na tom zagorskom bregu napokon dopustimo da nešto prodre u našu

dubinu, iščita sve što se u nama nalazi i potakne nas na razmišljanje o popravku

ili shvaćanju koliko smo zapravo vrijedni… Ovaj put su jedne od tih poticaja bile

Markove riječi.

Marko nam je rekao: Kad nekoga ljubiš, on je ispred tebe. Puno puta sam se pitala

da li je to ispravno jer sam u životu često prolazila lošije upravo zbog slijeđenja

te misli. Jednosmjerno ulaganje u nekog ili nešto zna početi umarati… Najrađe bi

digla ruke od svega, al savjest mi opet ne da. Sad znam da usprkos tome uvijek

moram dati sve od sebe. Kako god sebičnost i moje dobro zvučala dobra ideja,

treba vidjeti drugoga u većoj potrebi od naše. Zato daj i više od tog koliko možeš,

zahvaljuj i opraštaj jer, još jedna Markova, ne živi čovjek samo o kruhu.

Ljepši trenuci ove duhovne obnove bili su mi upravo oni provedeni sa vama,

zborašima. U veselju, smijehu, grudanju, igri, pjevanju. Baš sam vas gledala

onako posložene u krug, sve nasmijane, jednostavne, otvorene… ma čisti ponos

i radost. Fala vam na tome ☺ A moja nova odluka s Veternice? Zato je ljubav na

prvom mjestu u naslovu. Probati voljeti i razumjeti ono što do sad nisam.

I još par Markovih za lakši život:

Svako vrijeme je pravo vrijeme. Kad nešto radiš, uvijek daj sve od sebe. Treba

moliti kao da sve ovisi o Bogu i raditi kao da sve ovisi o nama.

Martina Vožar

Veternica

''Uđi čitav, ostani sam, izađi drugačiji!'', rečenica je koju je naš dragi duhovnik

Marko izgovorio prvi dan duhovnih vježbi. Ta rečenica me vodila kroz cijelu

duhovnu obnovu kroz ta 2-3 dana. Prije duhovne obnove postojale su mnoge

napasti koje su s vremenom nestale već kroz samu vožnju do Veternice. Kao da

sotona želi poremetiti svu tu radost koja će biti prisutna. No, ništa nije moglo

uništiti tu radost i ispunjenje Duhom Svetim koju smo tamo doživjeli. Markovo

razmatranje molitve ''Oče naša'' mi je puno pomoglo, jer sad više razmišljam

prilikom moljenja što to zapravo znači. Vrijeme koje smo dobili nakon

razmatranja da iskoristimo s Bogom mi je dobro došlo jer nažalost, uvijek nam

u životu dođu trenuci koji nas pritišću da nam Biblija ne bude N1. Ispovijed,

molitva, misa i razmatranja samo su dio elemenata koji su nas činili

ispunjenima. Uz to, imali smo večer ''Pod smokvom'' koja nam je svima ostala

jako u pamćenju zbog svog sadržaja i prisutnog smijeha. Sve je to bilo

popraćeno pjesmom kojom smo slavili Boga. Od svih tih elemenata izdvojila bi

sakrament ispovijedi. Zahvalna sam dragom Bogu na toj milosti koju nam daje

da se pročistimo od svih grijeha koji nas pritišću, isto kao i na šansi da

postanemo bolji i bliži Njemu. Isto tako, vrlo 'značajan element' mi je bilo

cjelonoćno klanjanje pred Presvetim. Bila sam u zadnjem terminu od 6-7h

ujutro, što mi je dodatno popravilo cijeli dan. Umor je bio prisutan, ali kada

kažu da ti je dan bolji ako se započne s Kristom, ne lažu. Stvarno jest tako. Bez

molitve nema ničega. Jer…''Molitva je naša jakost i Božja slabost.''. Kroz ta dva

dana sam bolje upoznala neke ljude, neke sam nanovo upoznala i zahvalna sam

Bogu na svakom članu ZMVB-a jer su pravi blagoslov. Hrana je bila odlična, o

tome se niti ne treba raspravljati. Ovo mi je 3. ili 4.odlazak na Veternicu, no

1.put sam sa ZMVB-om i svakako ću se prijaviti i na sljedeće duhovne vježbe.

Bogu hvala na svim primljenim darovima koje smo tamo stekli! :)

Magdalena Cindrić

Iako me veseli svaka proba, nastup ili bilokakvo druzenje sa ZMVB-om duhovne obnove na Veternici vjerojatno su najbolji dio svega. Jednostavno je predivno barem na jedan vikend ostaviti iza sebe sve obaveze i brige, i posvetiti svo vrijeme dragom Bogu, i uz to druziti se s tako predivnim ljudima. Svi uvijek imamo razna ocekivanja i u glavi si zamislimo kako ce sve otprilike biti, ali duhovne obnove uvijek nadmase sva iscekivanja i isto tako svaka duhovna obnova je posebna na svoj nacin. Nevjerojatno je koliko zapravo Oce Nas, molitva koju nas je sam Isus naucio moliti, u sebi krije tolika znacenja i objasnjenja za svaku pojedinu rijec. Bez razmisljanja mogu reci da mi je najbolji dio bilo cjelonocno klanjanje i sutnja. Kad u miru i tisini pronades odgovore na sva pitanja i probleme koji te muce i uzivas u Bozjoj blizini. No to nebi bilo to da nema svih vas. Zakon ste i jako sam zahvalna Bogu kaj vas imam u svojem zivotu! Bvb+

Domenika Inkret

Veternica 2018.

Veternica. Malo selo u kojemu je Duhovni centar Varaždinske biskupije.

Kompleks s crkvom Gospe žalosne, ugostiteljskim objektom i prekrasno

uređenim vanjskim dijelom. Tamo je Zbor mladih Varaždinske biskupije održao

svoju duhovnu obnovu u veljači 2018. godine. Duhovnu obnovu je vodio đakon

i duhovnik zbora Marko Domiter.

Duhovne su obnove nešto čarobno. Jer Bog je najveći čarobnjak koji postoji. On

može bilo kad i bilo gdje stvoriti bilo što ni iz čega. Jedna rečenica dobro opisuje

duhovnu obnovu, a ona glasi: „Uđi čitav, ostani sam, izađi drugačiji“. Tu nam

Bog pokazuje i aludira na nešto. Kada se odlučimo za duhovnu obnovu, tj. rast u

svojoj duhovnosti vođenu Isusom, trebamo se tome onda i predati. To je onda

vrijeme kada gledamo samo svoj odnos s Bogom i s drugima. Odvajamo se

fizički od svijeta, kako bismo, nakon popravljanja odnosa s Bogom, mogli izađi

drugačiji. Donijeti neke konkretne odluke za naš život. Za kvalitetnu duhovnost,

nije nužno biti svećenik, časna sestra, redovnik ili redovnica. Bitno je imati

intiman i prijateljski odnos s Bogom. Našim Ocem. On nas je stvorio, kako bi nas

onda samo mogao napustiti!? Istina, on nama daje potpunu slobodu, ali nas

nikada ne napušta. Nikada. Pa kad se i to nama činilo. Jer kao i u školi ili na

faksu: „Tijekom ispita, profesorove pomoći nema“. Profesor nas priprema za

nešto, a kad dođe vrijeme ispita, onda kao da ga nema. Tako i Bog. On nas

svojom ljubavlju beskrajno ljubi kako bi bili spremni za ispit. Za kušnje. Za onog,

suprotnog njemu, kada nas napadne sa svim primamljivim stvarima. Da baš

onda možemo ostati u Božjoj prisutnosti, iako ga onda trenutno ne vidimo i ne

osjetimo. Na duhovnim obnovama je bilo prekrasno jer je bio savršen spoj

razmatranja, duhovnosti, šutnje, zabave i druženja. U razmatranjima nas je

duhovnik Marko lijepo proveo kroz najljepšu molitvu, Oče naš. Kako je ta

molitva zapravo jako bogata u svojoj srži. Koliko u toj molitvi ima stvarnog

života. No, koliko god mogu sve te stvari biti prelijepe, meni se najviše svidjelo

klanjanje, i to ono cijelonoćno. Onda se, potpuno smiren i rasterećen svime,

možeš prepustiti Isusu. I pričati s njim. Da vidiš kako je prekrasan. I ne samo da

mu se moliš te duhovno i psihički predaješ, nego ga i fizički vidiš. To je nešto

prelijepo. Postoji li nešto ljepše od toga da imaš Isusa za najboljeg prijatelja. Od

prijatelja koji je najsavršenije i najčarobnije biće.

Zato, budimo radosni, jer, Bog je s nama, u svakom trenutku našega života. On

bdije nad nama u svakom trenutku. Dajmo mu svoje povjerenje i sve će biti

onako kako treba biti.

Šimun Ilčić

Veternica - veljača 2018 Konačno je došao dugo očekivani petak i naše duhovne obnove na Veternici. Već na okupljanju u Varaždinu znao sam da će biti super jer je među nama bilo jako puno pozitive. Naravno, nisam se razočarao kad smo stigli jer su nas dočekale prefine lazanje s tunjevinom u duhu korizmenog nemrsa. Naš duhovnik Marko analizirao je molitvu Oče Naš koju smo svi kao djeca vjerojatno prvu naučili moliti iako nismo razumjeli što se točno želi reći. Biblijske tekstove je često teško protumačiti pa mi je Markova tema bila posebno zanimljiva pošto je on puno mudriji od mene. Super mi je bilo to što smo imali česte pauze i raspored nije bio prenatrpan nego je sve bilo casual, a ujedno jako jako “obnavljajuće” i poučno. Isto tako poslije svakog Markovog razmatranja imali smo 15 minuta šutnje koje smo iskoristili za razmišljanje o nekom tekstu iz Evanđelja koji je odgovarao temi razmatranja. Od fine hrane,super ekipe našeg najboljeg zbora na svijetu ZMVB-a, super vodstva od strane “Župnika” i prekrasnog mirnog okoliša sam se stvarno odmorio i duhovno obnovio. S vremena na vrijeme je super doći na Veternicu jer stvarno ima nešto posebno u vezi tog mjesta. Neka neobjašnjiva pozitiva na kojoj se sklapaju nova prijateljstva i učvršćavaju ona stara i dugoročna. Hvala Bogu na svakome od vas iz zbora i na tom predivnom iskustvu. Jedva čekam iduće duhovne obnove na Veternici!

Eric Vidović

Ovo su bile moje druge duhovne vježbe sa zborom. Ovaj puta se s menom nije

dogodilo nikaj drastičnoga kak to inače zna biti na takvim susretima, nego sam

osjećala poseban mir i sigurnost na veternici. Kak dok sam doma.. Moji ljudi,

poznato mjesto i Bog. Odmorila sam se od stresa u svakodnevici, od žurbe i

nadoknadila vrijeme s Bogom. Makar se ne čini nekaj posebno, to je bilo baš

ono kaj mi treba. Naš dragi duhovnik Marko je imal jako dobra predavanja koja

nisu bila preteška za koncentrirati se i nisu bila preduga kaj je meni dosta bitno

jer mi se tesko koncentrirati. Sviđa mi se kaj smo "obradili" cijeli Oče naš jer sad

imamo mogućnost više moliti srcem jer shvaćamo nekaj kaj prije nismo. Nekaj

kaj se nikad ne mijenja u našem zboru je naravno zajedništvo koje me uvijek

potakne da bolje živim svoju vjeru i dok nema zbora pored mene.. Na vježbe

sam došla dosta zabrinuta zbog škole i ispita za drugi tjedan, ali sve je dobro

prošlo. Hvala Bogu na tome i svim zborašima!

Marija Bralić

Veternica – osvrt

16., 17. i 18. 2. 2018.

Napokon, idemo opet na Veternicu, pa jedva sam dočekala! Iako sam

mislila da će me ova Veternica morati zaobići zbog bolesti, Bog me ipak htio

vidjeti „gore“. Ideš na Veternicu za vrijeme ispitnih rokova, super stvar, stvarno

je, tamo zaboraviš na sve brige i obaveze koje imaš jer znaš da će Bog sve srediti

i posložiti dok se vratiš u „realnost“. Kao što rekoh, ispiti, na Veternicu sam

krenula s drugom ekipom, u drugoj rundi, išli smo malo kasnije. Ovaj put su mi u

autu društvo radili Anja, Lana i Damjan. Put je prošao bez problema, osim uz malo

lutanja, ali ništa strašno. Dolskom na Veternicu, uputili smo se u dvoranu u kojoj

je već trajalo razmatranje. Pogledaš sve te ljude, svoju ekipu i samo možeš reći,

Bože hvala Ti na njima! Veliku čar ima Veternica po pitanju zbližavanja s drugima.

Imaš toliko vremen aza upoznavanje i otkrivanje nekih novih stvari kod drugoga,

ali najbitnije je upoznati Boga i Njegovu riječ. Toliko vremena za razgovor s Njim

je nešto najljepše što ti Veternica može pružiti. Tamo zaista možeš uživati. Samo

šutiš i slušaš kako ti Gospodin govori. Na ovoj duhovnoj obnovi malo dublje sam

upoznala Gospodinovu molitvu koju nerijetko samo izgovarano napamet i ne

mislimo o čemu govorimo. To je molitva „Oče naš“. Kako molitva započinje riječi

„Oče“ to nas mora upozoriti na to tko nam mora biti na prvom mjestu, a to je naš

Gospodin, jer kada je Bog na prvom mjestu, sve ostalo je na pravom mjestu. U

drugom dijelu „Oče naša“ su naše prošnje, „kruh naš svagdašnji, daj nam danas“

govori nam da budemo zahvalni za kruh koji imamo, da se sjetimo drugoga, s

drugim dijelimo taj kruh i da je važno živjeti ovaj sad trenutak. Trenutno na tu

molitvu gledam na jedan drugi način, svaku riječ izgovaram s dodatnim žarom i

ljubavi. Najljepši trenutak na ovoj duhovnoj obnovi bila mi je noć provedena u

šutnji i u klanjanju pred Presvetim. Tu si zaista mogao Bogu sve reći što ti je na

srcu i duši, sve što te muči, zahvaljivati mu na svemu što imaš. Kada sam krenula

nabrajati, do onda nisam ni bila svjesna koliko sam bogata, koliko toga zapravo

imam, jer kada imaš zdravlje, siguran krov nad glavom, toplu obuću na nogama i

iskrenog prijatelja pored sebe, bogatiji si nego što misliš, mnogo ljudi to nema.

Zato treba Bogu neprestano zahvaljivati na stvarima koje nam daje jer ih mi

zapravo ni ne vidimo i samo su nam „svakodnevica“.

Drago mi je da sam ponovo mogla posjetiti Veternicu, biti još bliže

Gospodinu i biti sa svojim ljudima na tako divnom mjestu i slaviti Njegovo ime.

Veselim se ponovnom odlasku na još jednu plodonsnu duhovnu obnovu.

Marta K.

Veternica 2018.

Ne znam kako bi završilo da ove godine nisam sudjelovala na Veternici.

Mislim da je nakon svega ipak ona najveći faktor koji nas sve drži skupa. Čini se

da pravila i apsolutno prepuštanje tuđim zamislima nisu toliko strašni koliko mi

se činilo zadnjih šest mjeseci, koliko sam dio zbora. Nema se mnogo za reći

osim da su mi ova tri dana vratila smjer. Šutnja liječi, kao i dobri duhovnici.

„Pod smokvom“ bih izdvojila kao vrhunac, iako su mi i svi trenuci prije i poslije

jednako mnogo značili. Hvala Marku na otvorenosti, Davidu C. na savršenom

rasporedu soba i svima ostalima koji su namjerno ili slučajno pridonijeli da

ovogodišnja Veternica bude jedna jedina takva u nizu.

Lana Bubaš

Ovo mi je bila druga duhovna obnova na Veternici sa ZMVB-om. Bilo i je pre predobro. Markova predavanja su bila najljepša predavnja ikad, milina za slušati. Nikad prije nisam tako duboko ušao u značenje Svetog pisma. Sada ozbiljnije shvaćam vjeru, evanđelje i Svetu misu. Nekad mi je to bilo kao neka 'obaveza' ali sada je sve drugačije, ozbiljnije, dublje. Tišina mi je uvijek najljepši dio obnove. U tišini se mogu lakše sabrati i shvatiti neke poruke koje nam Bog šalje. Sviđalo mi se to da program nije bio prenatrpani pa nam nije bilo naporno.

Druga duhovna obnova mi je bila ljepša od prva i nadam se da će treća biti još ljepša.

BenJamin Fabić

Od ove godine krenuli smo i sa korizmenim dugovnim vježbama na Veternici. Ova obnova dobro mi je došla jer sam u zadnje vrijeme malo popustila u svojoj ustrajnosti i razni problemi su me počeli odvlačiti od duhovnog. No na vrijeme sam rekla ne. Na Veternici je stvarno bilo predivno. Ta tri dana razmatranja molitve Oče naš dodatno su me probudila i shvatila sam da to nije obična molitva koju svakodnevno ponavljamo jer moramo već je molitva Bogu, našem Ocu, našem Tatici. Dodatno su me na molitvu potaknule riječi Alojzija Stepinca „Kad vam sve uzmu onda će vam ostati dvije ruke, sklopite ih i bit će te najjači!“. Isto tako sam naučila da ne smijem toliko sve odgađat za sutra jer danas je dan i mi živimo za danas, a sutra i jučer zapravo ne postoji. Jako mi se svidjelo cijelonoćno klanjanje gdje sam se mogla baš u potpunosti predati. I za kraj bi izdvojila rečenicu Sv. Bernarda koju smatram poticajom na sljedeće duhovne vježbe: „ Uđi čitav, ostani sam, izađi drugačiji.“

Rea Rođak

U desetom mjesecu prošle godine sam prvi put kročio u prostore pjevaone

ZMVB-a na audiciju, i nakon samo 4 mjeseca s još jako malo poznanstva samih

zboraša evo mene u jos nečem novom, na putu za Veternicu. Okružen tek

poznanicima iz kratkih susreta krećem s autom na mjestu vozača put u

nepoznato a Edi navigira xD. čul sam za Veternicu puno put, i znal sam kaj se

tam radi i kakvog su oblika Duhovne obnove u postu molitvi i šutnji od 3 dana,

ali isto tak sam znal i da naša bude nekaj drukčija i to me sve jako

intrigiralo,oduševljavalo,zanimalo i uzbuđenje je raslo kak smo se sve više

približavali! Ekipa u autu je bila jako vesela tak da je put od 45 min izgledal

duplo kraci i u tili cas eto nas na Veternici.

Nisam uopče mogel shvatit gde smo točno, do drugog jutra kad sam videl taj

neprocjenjiv i predivan pogled s trijema. Ranojutarnji pozdrav zimskog sunca i

nepregledni brežuljci prekriveni bijelim pokrivačem,već ti na samom početku

obnove pokazuju Božju veličinu u stvaranju ovog malog komadića Raja na

zemilji a mislim da Mu posebne zahvale idu i na talentu za kuhanje, kojeg je dal

slavnom kuharu Boži da nam sprema onak genijalne delicije,veliko Mu hvala na

tome.

Uz sva ta početna oduševljenja usljedila je cjelodnevna kateheza o molitvi Oče

Naš,koju je Marko tako genijalno osmislil i razradil da mi je potpuno promjenil

način na koji ju od sad molim isto ko i način na koji razmišljam dok izgovaram

tekst koji nas je sam Isus naučil. A mislim da susret z Bogom u tišini toga mjesta

uz odlomke evanđelja rijetko gdje na svijetu moreš naći. Odlomci koje smo

dobili skoro pa svi o obraćenju i spasenju ko da ih je Bog meni osobno uputil,

jer ipak zna on dobro na kakvom sam putu. Svako evanđelje,svaki redak

Isusovih riječi,samo su me sve više približavali mojem prijatelju Isusu i

razotrkivali dio mene, dok Ga na kraju nisam susrel u cjelonočnoj adoraciji. Prvo

takvo klanjanje u životu al tolka milost biti u prisustvu mog najboljeg i

najvjernijeg prijatelja koji me ne osuđuje makakvi god da jesam,i uvijek me

iznova zove ma kolko god da se udaljil. Taj poseban osjecajosječaj nebum

zaboravil dok god dišem i to se stvarno ne da riječima opisat.

Nakon toga u Nedjelju ispovijed i misa, samo su zaključili ko šlag na tortu moji

osobni susret s Bogom i sa samim sobom, baš ono kaj mi je trebalo da me ojača

u korizmenoj pripremi za susret s Uskrslim Isusom!

I na kraju da ne zaboravim cijelu Ekipu iz ZMVB-a koja me jednostavno

oduševila i radosnim druženjem i razgovorim i pjevanjem v kojem nam nema

ravnih, jer mi svaki put s tim četveroglasnim izvedbama, bilo u crkvi,bilo u

prostoriji za kateheze pa čak i totalno neplanirano na trijemu

predvecer,izmame u isto vrijeme i smješak i suzu jer znam da svi ko jedan

slavimo Onoga koji nas je stvoril koji nas čuva i koji nam je te predivne talente i

usadil dok nas je stvaral u svojim mislima. Zato ste mi svi skupa tak brzo prirasli

srcu i zato veliko Hvala i Slava na tome nasem Trojedinom Bogu!!!

P.S.

Da ne izostavim ko vrhunac zabavnog dijela "krdo gorila" i "izmami pljesak" vec

se dugo nisam tolko iskreno nasmijal tak da ljudi predivni ste i jedva cekam

ponovni odlazak :))))

Dominik Turković

Abba- Oče Oče naš, koji jesi na nebesima! Nama Isus u molitvi Očenaša dozvoljava da Boga možemo zvati Tatom, to je veliki dar. Isto tako, mi molimo Oče naš a ne Oče moj. Zato si moramo napočetku posvijestiti da smo svi međusobno braća i sestre. Sveti se ime tvoje! Posvijestimo si da je Bog apsolutno svet, on je triput svet. Kršteni smo u Ime Oca i Sina i Duha Svetoga.Tada tu svetost moramo svjedočiti našim životom. Dođi kraljevstvo tvoje! Kraljesvstvo Božje nije od ovoga svijeta. Hvala ti Bože što je tvoje kraljevstvo došlo u ovaj svijet. Pripravimo put Gospodinu, poravnajmo mu staze da može doći kraljevstvo njegovo. Budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji! Što god se Gospodinu svidi, to čini na nebu i na zemlji, na moru i u bezdanima (Ps.135) Svatko ima svoje poslanje, svatko ima svoj put. Tako će se po nama ostvarit zaziv "budi volja tvoja kako na nebu tako i na zemlji". Kruh naš svagdanji daj nam danas! Ovim zazivom molimo za konkretne životne potrebe. One su podijeljene na duhovne i materijalne (hrana,piće,odjeća,posao...) Bog nam sve to daje no, moramo biti svjesni da je sve što imamo dar Božje milosti i ljubavi. I otpusti nam duge naše kako i mi otpuštamo dužnicima našim! Bog nam uvijek oprašta više nego što smo zaslužili i više nego što ga molimo. I mi moramo oprostiti onima koji nas zaištu oproštenje. I vidjet ćemo kako će naš život dobiti novi polet u odnosu prema Bogu. I ne uvedi nas u napast! Kada molimo zapravo molimo da nas Bog čuva od napasti. Jer ako se budemo borili sami protiv napasti, vlastitim snagama bit ćemo prečesto poraženi. Nego nas izbavi od Zla! Ako nas Bog čuva od Zloga, zapravo nas je očuvao i od napasti. Ako smo bliže Bogu, više smo napastovani. Ali Bog je neizmjerno jači i njegova ljubav pobjeđuje zlo. Zato budimo uvijek spremni otvorena i čista srca primiti dar za koji molimo "i ne uvedi nas u napast, nego nas izbavi od zla".

Ljubica

Što napisati sad kad su se dojmovi polagano slegli…. Duhovne vježbe se obično

odvijaju u vremenu kad mi se u životu događaju neki krucijalnih trenuci, kada mi

je više od svega potrebna snaga i duhovno „punjenje“ – tako i ovog puta kada

sam mijenjala školu – šta reći nego Božja providnost. ☺

Nekako me se najviše dotakla ispovijed – iako sam se ispovijedala prije dolaska

na Veternicu, čitajući Šaškovu pripremu i ispit savjesti shvatila sam koliko

zapravo griješim u svakodnevnim sitnicama – tako da je bilo predivno pripremiti

se, preispitati se i očistiti dušu. Nakon toga je bilo cjelovečernje klanjanje,

odnosno u mom slučaju jutarnje klanjanje – ima li ljepšeg osjećaja probuditi se,

započeti dan u susretu sa Isusom u Presvetom Oltarskom sakramentu.

U nedjelju, ko i svaku nedjelju na Veternicu, probudila sam se sretna i uzbuđena,

ali i sjetna jer sam znala da se bliži kraj i povratak u svakodnevnicu – u tom

trenutku odvijale su neke promjene u mom životu.

Čitajući bilješke s Veternice dvije su mi stvari ostale posebno u sjećanju i dotakle

me. Kada je Marko govorio o ravnoteži našeg tijela, duha i duše shvatila sam

koliko se to zapravo odnosi na mene. U posljednje vrijeme sam stvarno bila

iscrpljena i često bezvoljna – nisam usklađivala svoje potrebe i obveze – odmor,

briga o vlastitom tijelu, rekreacija, molitva, euharistija, obveze u školi, obitelj…

To mi je i Tihomir spomenuo na ispovijedi – preopteretila sam se, previše toga je

bilo, u previše toga sam… Škola i dosadašnji tempo su me polako sve više i više

iscrpljivali (imala sam lude rasporede, redovito sam bar u jednoj školi bila od 7

ujutro do 7 navečer pa kad bi došla doma više ne bih imala snage i volje za bilo

kaj drugo, pa pripreme, papirologija…)

Došla sam na Veternicu da u tišini, Božjoj prisutnosti shvatim kako dalje. Znala

sam da uskoro počinjem raditi na novoj jedno školi (eee, ali tu su i dvije

područne), a pošto ne vozim auto brinula sam se kak budem sve to uskladila i

stigla, kak se budu uskladili moj raspored i onaj kolegice koju mijenjam. Došla

sam na Veternicu, mogla bih reći, sva izgubljena i iscrpljena, tražeći odgovore,

kako dalje.

Ali izašla sam jača i sigurna u ono što i kako moram. Rekao je Marko „Treba moliti

kao da sve ovisi o Bogu i kao da sve ovisi o tebi.“ I Tihomir mi je na ispovijedi

rekao da prepustim Bogu da bude Njegova volja, ali da učinim sve od sebe. (tak

ti je kad veliki umovi slično razmišljaju – naši duhovnici ☺ )

Tako da sam i pred Presvetim molila da mi Bog pokaže koja je Njegova volja, kako

dalje. I shvatila sam da Gospodinu jednostavno trebam prepustiti svoje putove,

da ne paničarim i jednostavno dam sve od sebe i radim ono što radim najbolje

što mogu. Bog me nikada do sada nije napustio – pogotovo što se tiče posla

(vjerujte, imala sam lude rasporede na ludim lokacijama koje bez auta je gotovo

nemoguće obavljati – ali eto ga – jedine linije koje praktički ima su one koje su

mi trebale).

Sad, tjedan dana nakon Veternice, Bog mi je ispunio želje („Molitva je naša

jakost, a Božja slabost“) i pokazao kako dalje – raspored je super, sve se posložilo,

imam super razrede, više nisam po cijele dane u školi, linije su super, kolegica i

ja imamo slične rasporede pa s njom idem u područnu školu – ma sve je super

ispalo.

Ono što sam još shvatila koliko mi zbor, svi vi značite – naša druženja četvrtkom,

molitva, proba, naše zajedništvo je ono što mi daje snagu, što me tjera da dam

sve od sebe i najvažnije – što me približava Bogu, s vama mogu biti ono što jesam,

predati se i dati Bogu sve, cijelu sebe. Kad mi je bilo teško prošlih mjeseci, veselilo

me, radovala sam se našim susretima, ti susreti davali su mi snagu. „Gdje su

dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja.“ Bogu hvala na svakome od vas.

Kroz naša ludovanja, grudanja, naslikavanja, pjevanje, igranje (gorile) shvatila

sam koliko smo se zbližili i postali prava ekipa, još bolje, obitelj – naše zajedništvo

u Bogu svaki dan sve više i više raste.

Na kraju što reći nego - Oče moj – budi volja Tvoja. Koliko često želim da bude

moja volja, koliko često zaboravljam na Boga, koliko ga često maknem sa prvog

mjesta u životu. Sad kada pišem, kada mi se sve posložilo, shvatila sam – Bogu

treba sve prepustiti, staviti ga na prvo mjesto, tada sve ostalo sjeda na svoje.

BVB

Martina Eršeg

DUHOVNA OBNOVA NA VETERNICI

17. - 18. veljače 2018.

Provela sam jedan poseban vikend u Veternici u kojoj su se održavale duhovne vježbe za Zbor mladih Varaždinske biskupije. To je bio moj prvi susret u tom mjestu. Iako nisam mogla biti od samog početka na duhovnoj obnovi, bilo mi je jako lijepo, doživjela sam puno lijepih stvari, dobila duhovne darove i to sve u jednom lijepom zajedništvu.

U Veternicu sam stigla u subotu s vlč. Tihomirom Kosecom i duhovnu obnovu započela pokorničkim bogoslužjem u crkvi u 11h. Nakon toga bila je ispovijed koja mi je bila jako posebna zbog ispovijedanja s duhovnikom „licem u lice“. Duhovnik koji me ispovijedao dao mi je jako dobre savjete. Po završetku ispovijedi imala sam vremena smjestiti svoje stvari u sobu. Bila sam jako iznenađena i oduševljena što su sobe na vratima imale različite nazive poput Jeruzalem, Betanija, itd... Ja sam dobila sobu Getsemani koju sam dijelila sa još tri djevojke iz zbora. U crkvi smo svi zajedno molili krunicu, zatim smo ručali u posebnoj blagovaoni. Lijepo mi je što je uvijek netko imao molitvu prije i poslije ručka. A hrana? Bila je odlična, pohvala kuharu. Kad smo se naručali, slijedio je „odmor s Bogom“. Imali smo slobodu vrijeme provesti kako želimo. Bilo da se odmaramo, malo pročitamo bibliju ili da se družimo s ljudima. Neki su otišli u igraonicu i igrali ping-pong, stolni nogomet ili nešto drugo. Ja sam bila s nekim ljudima vani na snijegu pa su bile zimske radosti, bacali smo se u snijeg, neki su se grudali. Malo kasnije smo se družili po sobama, kartala sam belu.

Kad smo se dobro odmorili okupili smo se na katehezu koju je vodio naš duhovnik Marko Domiter. Bilo je pitanje što je to veselje, a što radost i koja je razlika. Marko je naglasio važnost molitve, kako je važno otvoreno razgovarati s Bogom i pitati ga: „Što ti Bože želiš od mene?“ Isto tako da je važno živjeti po Božjim zapovijedima, suobličiti se sa Bogom, a ne sa svijetom, odbacivati grijeh, redovito moliti, ispovijedati se... Naglasio je da trebamo konkretizirati svoj poziv za svetost, kako je to naš put i da za to trebamo moliti.

Nakon večernje molitve okupili smo se u crkvi na misno slavlje koje su vodili duhovnici: Damjan Koren i Marko Domiter, a svirali i pjevali Zbor mladih Varaždinske biskupije. Dio „Pod smokvom“ održavao se u dvorani gdje smo se svi okupili. Malo smo razgovarali, a zatim je slijedilo dirljivo i predivno svedočanstvo našeg duhovnika Marka, ispričao nam je svoj životni put od ranog djetinjstva do poziva za svećeništvo pa sve do danas, kroz što je sve prošao na tom putu.

Nakon svjedočanstva predložio je da svi stanemo u jedan krug i igramo dvije igre koje su bile jako zabavne, pogotovo druga „Mi smo krdo gorila“. Naravno nikad neću zaboraviti kad je Mihael glumio vođu gorile, nasmijali smo se do suza. ☺ Moram priznati da mi nakon toga nije bilo lako odmah se pripremiti i sabrati za zajedničko klanjanje u crkvi, u početku sam se poprilično morala suzdržavati od smijeha. Izlaganjem Presvetog na klanjanje započelo je vrijeme šutnje u kojem smo imali najviše vremena provoditi s Bogom. Bilo je cijelonoćno klanjanje, po četiri osoba se predbilježilo u jednom terminu po sat vremena. Ja sam bila u prvom terminu sa Andrinom, Martom Šarec i Mihaelom. Jedna djevojka nam je prije ostavila jednu knjižicu namijenjenu za klanjanje kroz koju nas je vodila Marta, klečali smo pred Presvetim, molili krunicu. Malo kasnije je Marta predložila da otpjevamo nešto, pa sam ja spontano uzela gitaru koju je netko ostavio u kapeli i svirala. Na kraju smo otpjevali jako puno pjesama, pridružila nam se već i sljedeća grupa za klanjanje i pjevala s nama. Nakon klanjanja smo se polako spremali na spavanje u šutnji. Šutnja je trajala sve do jutra. Netko bi pomislio da je to strašno što moramo biti u tišini, ali meni nije. Odgovaralo mi je da je jedan dio bio u tišini, a na to sam već navikla zbog boravka u ljetnom kampu Modrave u kojem su se svaki dan dva sata provela u tišini. Tišina je namijenjena da imamo više vremena provesti s Bogom. „Tišina je mjesto u kojem progovara Bog.“

Nedjeljno jutro započelo je u kapelici, blagoslovom s Presvetim. Nije bilo obavezno, ali ja sam došla pošto sam se uspjela probuditi. Zatim je slijedila jutarnja molitva čime je bio i završetak šutnje. Nakon molitve imali smo zajednički doručak i kavu, pa jednu katehezu koju je vodio naš duhovnik Marko. Izmolili smo krunicu u crkvi, bilo mi je drago da sam i ja dobila jednu deseticu. Otpjevali smo nekoliko pjesama od kojih me posebno dirnula pjesma „Čuj nas majko“. Ta pjesma me veže uz jako lijepe uspomene iz djetinjstva sa mojom bakom Šteficom s kojom smo sestra i ja svake godine išle na Mariju Bistricu. Kad sam bila kod nje posebno je voljela kad bi joj tu pjesmu ili pjesmu Majko Božja Bistrička odsvirala na harmoniki jer se odmah osjećala kao da je na Bistrici. Bilo mi je jako lijepo na misi, slaviti Boga, ali sam već osjećala da se bliži kraj jedne predivne duhovne obnove koja mi je prebrzo prošla. Nakon mise smo se polako pakirali nakon čega smo imali zajednički ručak.

Nakon ručka neki smo već morali otići malo ranije zbog obaveza, a neki su još malo ostali. Tako je završila duhovna obnova na Veternici. Mogu reći da mi je to bio prvi susret u Veternici i jedno veliko i predivno iskustvo sa mnogo duhovnih darova, vrijeme jako bogato iskorišteno i provedeno sa predivnim ljudima iz zbora. Drago mi je da sam neke ljude malo bolje upoznala s obzirom da sam nova u zboru, a neke ću tek malo bolje upoznati drugim prilikama. Svaki dio duhovne obnove bio je poseban na svoj način. Bila to zajednička molitva, krunica, kateheza, čitanje biblije, druženje u slobodnom vremenu, misno slavlje, klanjanje, šutnja, kad smo jeli u velikom zajedništvu - poanta svega toga je da smo bili kao jedna velika obitelj uz vodstvo naših dragih duhovnika i da je sve to bilo Njemu na čast i slavu. Mogu reći još da sam nakon te duhovne obnove izašla kao bogatiji čovjek i da se jako veselim sljedećem susretu na Veternici. Iskreno se nadam da će mi se za sljedeći susret rapored na poslu poklopiti tako da ću moći biti na cijeloj duhovnoj obnovi. Hvala dragom Bogu na svemu, na predivnom vikendu, duhovnoj obnovi i na predivnim ljudima s kojima sam ga provela.

Mirjana Kovaček

Znate svi onu famoznu šta reći, studiram novinarstvo pišemo svako malo nešt bez problema al to su sve informacije, činjenice, al esej nije sam to pa je uvijek šta reći.. Veternica je svima em duhovna, em psihička idila. Prvi put da je z nama bil naš duhovnik ljepše rečeno naš ŽUPNIK. V zadnje vreme on ima posebnu ulogu v našem zboru jer smo postali nekaj više pod njegovim vodstvom tak isto kak nas je vodil na veternici bilo je posebno. Svaka reč, sve je bilo na mestu, a mislim da je sve najviše ganulo njegovo svjedočanstvo, vjerujte progutal sam i dobar dio knedli evo sam bum to rekel.. Najviše od svega mene pjevanje digne iz svega, točnije glazba, tak je to bilo i na misi u nedjelju jer to dok vas čujem napred s gitarom sve me stepe evo i to ne zato jer samo predivno pjevamo nego jer je to bilo baš u Duhu, dvostruka molitva. I da za kraj nikad već nem pozabil kak se ljudi natjeraju da plješću bila je to moja GLUPOST GODINE :D Uglavnom nije vam ovo neki esej za zaključit neš al da teško se izrazim o sebi pišući znate da mi je govor struka tak da više na probi :P

p.s. pisal bi književno al ono napišem se toga na fasku

David V.