Анастасија

LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ

LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ

4

LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ LIST UÊNIKA O[ "VESELIN MASLE[A" U FOÎ BROJ ---- 10101010

AnastasijA br. 10AnastasijA br. 10AnastasijA br. 10AnastasijA br. 10

Fo~a, maj 2009. godine. List

dabrobosanskog Gospodina Nikolaja.

Dragica Kova~, Milana Miqani}, Radmil Kova~

besplatan.

НашиНашиНашиНаши празниципразниципразниципразници

izlazi uz blagoslov Wegovog Visokopreosve

List uredili nastavnici: Mirjana Stupar, Ranko Kova~, Stanko Simovi},

Dragica Kova~, Milana Miqani}, Radmil Kova~evi} i u~enici Informati~ke i Novinarske sekcije. List je

2

Visokopreosve{tenstva Mitropolita

, Ranko Kova~, Stanko Simovi},

evi} i u~enici Informati~ke i Novinarske sekcije. List je


ri~a o stradawu i vasksewu Isusa Hrista ispri~ana je u 27. i 28. poglavqu Jevan|eqa po Mateju. U ovu pri~u u{li su motivi la`ne optu`be izdaje, pokajawa, iskupqewa, stradawa, dostojanstva,

Hristova pojava i u~ewe smetali su jevrejskom sve{tenstvu i ono ga optuì da huli na Boga. Preda{e ga rimskom namjesniku Pontiju Pilatu pod optu`bom da buni narod i govori da je on car. Za takvu optu`bu donosila se smrtna presuda. Isus sa prezrewem gleda na sve optu`be i ne odgovara na pitawa sudije Pontija Pilata. Na drugoj strani ve} je izraèn prezir prema Judi kao

izdajniku. Juda baca u crkvu 30 srebrewaka koje je dobio za izdaju, uzima uè i objesi se. Sudija Pilat je ispitivawem utvrdio Ijevrejskog praznika Pashe pusti jednog su`wa. Sve{tenici su spremno odgovorili da pusti Varavu, odmetnika i ubicu. Karakteristi~an je slede}i momenat. Pilat pita:

Hristom", masa odgovara: "Da se razapneglavom nego se povodi za onim {to jevrejski sve{tenici kaù. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato }e on pred svima prati ruke i govoriti:

krvi ovoga pravednika, vi }e te vidjeti

na djecu na{u". U ovim re~enicama sadràna je misao o nezasluènom stradawu Hristovom. Razapeti Isus nije ostavqen na tim mukama. Narod se rugao mu~eniku razapetom na krstu i uìvao u tu|im mukama.

trenutku u mukama, Isus se obrati Bogu: rije~i ispustio je du{u i desilo se ~udo. Crvena zavjesa rascjepila se na dvoje, zemqa se protresla, grobovi su se otvorili, pomrli sveci su ustali. Mnogi su tada uzviknuli:

ovaj bije{e Sin Boìji". Bogati Josif uzeo je Hristovo tijelo i zakopao ga u grobnicu. Posle tri dana Isus je vaskrsao, grob je ostao prazan. Vaskrsewe je obnova zivota, simbol neuni{tivosti duha na kome po~iva vjera u Boga. Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsewa ozna~avaju pomjerawe ìvotnih vrijednosti i moralnih principa na kojima po~iva qudski rod. Duh istine i pravde ja~i je od duha sile i zla.

o|en je u Jerusalimu od oca hri{}anina i majke neznabo`ke i zvao se Neanije. Po o~evoj smrti majka ga je vaspitavala potpuno u duhu idolopoklonstva, pa je u vojni~koj slu`bi kod cara Dioklecijana dostigao

~in vojvode. Progonio je hri{}ane i Aleksandriji desio se u no}i jak zemqotres, a vojvodi se javio Gospod i pokazao mu krst na nebu. Od tog trenutka cio njegov ìvot postao je borba za krst i hri{}anstvo. Kada je zbog toga dospeo u tamnicu javio mu se ponovo Gospod i krstio ga imenom Prokopije. Neznabo`ci su tada bacili u tamnicu i dvanaest hri{}anki, koje je Prokopije u~io vjeri Hristovoj i tome

kako }e primiti mu~eni~ki vijenac. Zato se u ~inu vjen~awa spomiwe i sveti Prokopije. Ove ène su stra{no mu~ene, a Prokopijeva majka, gledaju}i wihove muke i hrabrost, primila je kr{tewe i svih trinaest èna su pogubqene. Sveti Prokopije se usrdno molio za wih i za sve druge nevoqnike. Posje~en je 21. jula 303. godine u Kesariji.

ИзИзИзИз редакцијередакцијередакцијередакције

HRISTOVO POLAGAWE U GROBHRISTOVO POLAGAWE U GROBHRISTOVO POLAGAWE U GROBHRISTOVO POLAGAWE U GROB (IKONA SA PREDWE STRANE)

ri~a o stradawu i vasksewu Isusa Hrista ispri~ana je u 27. i 28. poglavqu Jevan|eqa po Mateju. U ovu pri~u u{li su motivi la`ne optu`be izdaje, pokajawa, iskupqewa, stradawa, dostojanstva,

Hristova pojava i u~ewe smetali su jevrejskom sve{tenstvu i ono ga optuì da huli na Boga. Preda{e ga rimskom namjesniku Pontiju Pilatu pod optu`bom da buni narod i govori da je on car. Za takvu optu`bu donosila se smrtna presuda.

rewem gleda na sve optu`be i ne odgovara na pitawa sudije Pontija Pilata. Na drugoj strani ve} je izraèn prezir prema Judi kao

izdajniku. Juda baca u crkvu 30 srebrewaka koje je dobio za izdaju, uzima uè i objesi se. Sudija Pilat je ispitivawem utvrdio Isusovu nevinost. Dosjetio se svog prava da povodom jevrejskog praznika Pashe pusti jednog su`wa. Sve{tenici su spremno odgovorili da pusti Varavu, odmetnika i ubicu. Karakteristi~an je slede}i momenat. Pilat pita:

a se razapne". Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim {to jevrejski sve{tenici kaù. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato }e on pred svima prati ruke i govoriti:

ika, vi }e te vidjeti". Narod je na ovo odgovorio: "Krv wegova i na nas i . U ovim re~enicama sadràna je misao o nezasluènom stradawu

Hristovom. Razapeti Isus nije ostavqen na tim mukama. Narod se rugao mu~eniku u tu|im mukama. "Ako si sin Boìji, si|i sa krsta

trenutku u mukama, Isus se obrati Bogu: "Boè moj, za{to si me ostavio?rije~i ispustio je du{u i desilo se ~udo. Crvena zavjesa rascjepila se na dvoje, zemqa se

u se otvorili, pomrli sveci su ustali. Mnogi su tada uzviknuli:

. Bogati Josif uzeo je Hristovo tijelo i zakopao ga u grobnicu. Posle tri dana Isus je vaskrsao, grob je ostao prazan. Vaskrsewe je obnova zivota, simbol

ivosti duha na kome po~iva vjera u Boga. Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsewa ozna~avaju pomjerawe ìvotnih vrijednosti i moralnih principa na kojima po~iva qudski rod. Duh istine i pravde ja~i je od duha sile i zla.

SVETI PROKOPIJESVETI PROKOPIJESVETI PROKOPIJESVETI PROKOPIJE

(IKONA SA UNUTRA[(IKONA SA UNUTRA[(IKONA SA UNUTRA[(IKONA SA UNUTRA[WEW STRANE)WEW STRANE)WEW STRANE)WEW STRANE)


~in vojvode. Progonio je hri{}ane i na jednom takvom zadatku na putu prema Aleksandriji desio se u no}i jak zemqotres, a vojvodi se javio Gospod i pokazao mu krst na nebu. Od tog trenutka cio njegov ìvot postao je borba za krst i hri{}anstvo. Kada je zbog toga dospeo u tamnicu javio mu se onovo Gospod i krstio ga imenom Prokopije. Neznabo`ci su tada bacili u tamnicu i dvanaest hri{}anki, koje je Prokopije u~io vjeri Hristovoj i tome

kako }e primiti mu~eni~ki vijenac. Zato se u ~inu vjen~awa spomiwe i sveti Prokopije. Ove ene, a Prokopijeva majka, gledaju}i wihove muke i hrabrost, primila je

kr{tewe i svih trinaest èna su pogubqene. Sveti Prokopije se usrdno molio za wih i za sve druge nevoqnike. Posje~en je 21. jula 303. godine u Kesariji.

3

ri~a o stradawu i vasksewu Isusa Hrista ispri~ana je u 27. i 28. poglavqu Jevan|eqa po Mateju. U ovu pri~u u{li su motivi la`ne optu`be izdaje, pokajawa, iskupqewa, stradawa, dostojanstva, vjernosti.

Hristova pojava i u~ewe smetali su jevrejskom sve{tenstvu i ono ga optuì da huli na Boga. Preda{e ga rimskom namjesniku Pontiju Pilatu pod optu`bom da buni narod i govori da je on car. Za takvu optu`bu donosila

rewem gleda na sve optu`be i ne odgovara na pitawa sudije Pontija Pilata. Na drugoj strani ve} je izraèn prezir prema Judi kao

izdajniku. Juda baca u crkvu 30 srebrewaka koje je dobio za izdaju, uzima uè i objesi se. susovu nevinost. Dosjetio se svog prava da povodom

jevrejskog praznika Pashe pusti jednog su`wa. Sve{tenici su spremno odgovorili da pusti Varavu, odmetnika i ubicu. Karakteristi~an je slede}i momenat. Pilat pita: "[ta ~initi sa

. Ovaj momenat pokazuje da masa ne misli svojom glavom nego se povodi za onim {to jevrejski sve{tenici kaù. Pilat nije oslobodio Isusa iako je znao da je nevin i zato }e on pred svima prati ruke i govoriti: "Ja nisam kriv u

Krv wegova i na nas i

. U ovim re~enicama sadràna je misao o nezasluènom stradawu Hristovom. Razapeti Isus nije ostavqen na tim mukama. Narod se rugao mu~eniku

Ako si sin Boìji, si|i sa krsta". U jednom

Boè moj, za{to si me ostavio?". Nakon ovih rije~i ispustio je du{u i desilo se ~udo. Crvena zavjesa rascjepila se na dvoje, zemqa se

u se otvorili, pomrli sveci su ustali. Mnogi su tada uzviknuli: "Zaista . Bogati Josif uzeo je Hristovo tijelo i zakopao ga u grobnicu. Posle

tri dana Isus je vaskrsao, grob je ostao prazan. Vaskrsewe je obnova zivota, simbol ivosti duha na kome po~iva vjera u Boga. Svi potresi u trenutku Isusovog vaskrsewa

ozna~avaju pomjerawe ìvotnih vrijednosti i moralnih principa na kojima po~iva qudski rod.


na jednom takvom zadatku na putu prema Aleksandriji desio se u no}i jak zemqotres, a vojvodi se javio Gospod i pokazao mu krst na nebu. Od tog trenutka cio njegov ìvot postao je borba za krst i hri{}anstvo. Kada je zbog toga dospeo u tamnicu javio mu se onovo Gospod i krstio ga imenom Prokopije. Neznabo`ci su tada bacili u tamnicu i dvanaest hri{}anki, koje je Prokopije u~io vjeri Hristovoj i tome

kako }e primiti mu~eni~ki vijenac. Zato se u ~inu vjen~awa spomiwe i sveti Prokopije. Ove ene, a Prokopijeva majka, gledaju}i wihove muke i hrabrost, primila je

kr{tewe i svih trinaest èna su pogubqene. Sveti Prokopije se usrdno molio za wih i za


anastir Mile{eva se nalazi u neposrednoj blizini sredwovjekovnog puta, koji je povezivao primorske oblasti sa sredi{wim dijelovima dràve i i{ao daqe na istok. Wime se odvijala ìva karavanska trgovina izme|u primorja i

jedan od razloga {to se rano u sredwem vijeku, nadomak Mile{eve, razvijao manastirski trg, dana{we Prijepoqe, koje se takvom namenom pomiwe 1343. godine. Put je u sredwem vijeku vodio desnom obalom Mile{evke. Ostaci ovoga puta prekrivenog kasu i do danas.

Manastir Mile{evu osnovao je kraq Vladislav, sin kraqa Stefana Prvovjen~anog, a unuk Nemawin. Vrijeme podizawa mile{evske crkve nije precizno odre|eno. Stari biografi kaù da je Vladislav po~eo da zida svoj manastir odmah po stupawu na presto, to jest posle 1234. godine. Neke pojedinosti koje mogu da se uo~e u samoj crkvi, na freskama, svjedo~e da je Mile{eva mogla da bude sazidana i desetak godina ranije, u vrijeme kada je Vladislav bio samo kraqevi} i upravqao ùpom Crna stijena, na ~ijem se podru~ju manastir nalazi. Vladislav je crkvu podigao kao svoje grobno mjesto.

Mile{eva je ru{ena vi{e puta. Prvi put krajem prve polovine trinaestog vijeka, kada je u napadu Kumana stradao i manastir Sv. Petra u Bijelom Poqu. Arheolo{ksu pokazala da je u Mile{evi, vjerovatno u to vrijeme, znatno o{te}en bedem du` sjeverne strane mona{kog naseqa.

Velika razarawa zadesila su manastir ve} sa prvim prodorima Turaka. U vrijeme pada srpske sredwovekovne dràve, 1459. godine, popUbrzo je manastir obnovqen i u wemu je nastavqen ìvot.

U XVI veku Mile{eva je dostigla najve}i uspijeh. Bila je ugledni manstir, veoma bogat i sa velikim brojem monaha. Dobri prihodi u duèm periodu omogu}ili su da serazvije raznovrsna kulturna i zanatska djelatnost, kao i da se preduzmu obimnije popravke manastira. Uz crkvu su dodati novi prostori, ponovo su oslikani dijelovi naosa, a zgrade mona{kog naseqa su obnovqene ili ponovo sazidane. U manastiru su ali i {tampane kwige. Poznate su dvije mile{evske {tamparije: prva je radila 1544. i 1545.

godine, a druga 1557. godine.

na wen ugled i zna~aj. Wegov kult je ovde wegovan i {irio krajeve zemqe. Svetog Savu su po{tovali i vjerovali u wegovu mo} isceqivawa ~ak i pripadnici drugih vjera. Mile{evski kalu|eri su uvijek nagla{avali svoju ulogu ~uvara wegovih mo{tiju, ~ak i kada su one odnijete i spaqene.

Sveti Sava je bio izvor kwièvnih dijela i brojnih narodnih predawa koja su se prenosila u sve krajeve naseqene Srbima. Turci su smatrali da }e uni{tewem wegovih mo{tiju Srbe najo{trije kazniti za pobunu i zaustaviti wihoMile{evu iznenada zadesila nesre}a kada su Turci 1594. i 1595. godine odnijeli wenu najve}u svetiwu spalili na Vra~arevom brdu u Beogradu.

Kult Svetog Save, me|utim, nije posle toga zamro. On i danas vaì Srpskog prosvetiteqa.

НашиНашиНашиНаши манастириманастириманастириманастири

MANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVA

anastir Mile{eva se nalazi u neposrednoj blizini sredwovjekovnog puta, koji je povezivao primorske oblasti sa sredi{wim dijelovima dràve i i{ao daqe na istok. Wime se odvijala ìva karavanska trgovina izme|u primorja i

jedan od razloga {to se rano u sredwem vijeku, nadomak Mile{eve, razvijao manastirski trg, dana{we Prijepoqe, koje se takvom namenom pomiwe 1343. godine. Put je u sredwem vijeku vodio desnom obalom Mile{evke. Ostaci ovoga puta prekrivenog ka

Manastir Mile{evu osnovao je kraq Vladislav, sin kraqa Stefana Prvovjen~anog, a unuk Nemawin. Vrijeme podizawa mile{evske crkve nije precizno odre|eno. Stari biografi kaù da je Vladislav po~eo da zida svoj manastir

o stupawu na presto, to jest posle 1234. godine. Neke pojedinosti koje mogu da se uo~e u samoj crkvi, na freskama, svjedo~e da je Mile{eva mogla da bude sazidana i desetak godina ranije, u vrijeme kada je Vladislav bio samo kraqevi} i

tijena, na ~ijem se podru~ju manastir nalazi. Vladislav je crkvu podigao kao svoje grobno mjesto.

Mile{eva je ru{ena vi{e puta. Prvi put krajem prve polovine trinaestog vijeka, kada je u napadu Kumana stradao i manastir Sv. Petra u Bijelom Poqu. Arheolo{ksu pokazala da je u Mile{evi, vjerovatno u to vrijeme, znatno o{te}en bedem du` sjeverne

Velika razarawa zadesila su manastir ve} sa prvim prodorima Turaka. U vrijeme pada srpske sredwovekovne dràve, 1459. godine, popaqeni su i poru{eni dijelovi zidova. Ubrzo je manastir obnovqen i u wemu je nastavqen ìvot.

veku Mile{eva je dostigla najve}i uspijeh. Bila je ugledni manstir, veoma bogat i sa velikim brojem monaha. Dobri prihodi u duèm periodu omogu}ili su da serazvije raznovrsna kulturna i zanatska djelatnost, kao i da se preduzmu obimnije popravke manastira. Uz crkvu su dodati novi prostori, ponovo su oslikani dijelovi naosa, a zgrade mona{kog naseqa su obnovqene ili ponovo sazidane. U manastiru su propisiali i {tampane kwige. Poznate su dvije mile{evske {tamparije: prva je radila 1544. i 1545.

godine, a druga 1557. godine. Sveti Sava je bio simbol Mile{eve, {to je presudno uticalo

na wen ugled i zna~aj. Wegov kult je ovde wegovan i {irio krajeve zemqe. Svetog Savu su po{tovali i vjerovali u wegovu mo} isceqivawa ~ak i pripadnici drugih vjera. Mile{evski kalu|eri su uvijek nagla{avali svoju ulogu ~uvara wegovih mo{tiju, ~ak i kada su one odnijete i spaqene.

Kao osniva~ srpske crkve, svetac, za{titnik i ~udotvorac, Sveti Sava je bio izvor kwièvnih dijela i brojnih narodnih predawa koja su se prenosila u sve krajeve naseqene Srbima. Turci su smatrali da }e uni{tewem wegovih mo{tiju Srbe najo{trije kazniti za pobunu i zaustaviti wihov nacionalni polet. Tako je Mile{evu iznenada zadesila nesre}a kada su Turci 1594. i 1595. godine odnijeli wenu najve}u svetiwu - mo{ti Svetog Save i spalili na Vra~arevom brdu u Beogradu.

Kult Svetog Save, me|utim, nije posle toga zamro. On i danas vaì

4

anastir Mile{eva se nalazi u neposrednoj blizini sredwovjekovnog puta, koji je povezivao primorske oblasti sa sredi{wim dijelovima dràve i i{ao daqe na istok. Wime se odvijala ìva karavanska trgovina izme|u primorja i zale|a. To je

jedan od razloga {to se rano u sredwem vijeku, nadomak Mile{eve, razvijao manastirski trg, dana{we Prijepoqe, koje se takvom namenom pomiwe 1343. godine. Put je u sredwem vijeku vodio desnom obalom Mile{evke. Ostaci ovoga puta prekrivenog kaldrmom sa~uvani

Mile{eva je ru{ena vi{e puta. Prvi put krajem prve polovine trinaestog vijeka, kada je u napadu Kumana stradao i manastir Sv. Petra u Bijelom Poqu. Arheolo{ka iskopavawa su pokazala da je u Mile{evi, vjerovatno u to vrijeme, znatno o{te}en bedem du` sjeverne

Velika razarawa zadesila su manastir ve} sa prvim prodorima Turaka. U vrijeme aqeni su i poru{eni dijelovi zidova.

veku Mile{eva je dostigla najve}i uspijeh. Bila je ugledni manstir, veoma bogat i sa velikim brojem monaha. Dobri prihodi u duèm periodu omogu}ili su da se tu razvije raznovrsna kulturna i zanatska djelatnost, kao i da se preduzmu obimnije popravke manastira. Uz crkvu su dodati novi prostori, ponovo su oslikani dijelovi naosa, a zgrade

propisivane, povezivane, ali i {tampane kwige. Poznate su dvije mile{evske {tamparije: prva je radila 1544. i 1545.

Sveti Sava je bio simbol Mile{eve, {to je presudno uticalo na wen ugled i zna~aj. Wegov kult je ovde wegovan i {irio se u sve krajeve zemqe. Svetog Savu su po{tovali i vjerovali u wegovu mo} isceqivawa ~ak i pripadnici drugih vjera. Mile{evski kalu|eri su uvijek nagla{avali svoju ulogu ~uvara wegovih mo{tiju, ~ak i kada

e, svetac, za{titnik i ~udotvorac, Sveti Sava je bio izvor kwièvnih dijela i brojnih narodnih predawa koja su se prenosila u sve krajeve naseqene Srbima. Turci su smatrali da }e uni{tewem wegovih mo{tiju Srbe najo{trije

v nacionalni polet. Tako je Mile{evu iznenada zadesila nesre}a kada su Turci 1594. i 1595.

mo{ti Svetog Save i

Kult Svetog Save, me|utim, nije posle toga zamro. On i danas vaì za najve|eg


Budi hri{}anin u srcu, to jestuvijek vjeruj, nadaj se, budi saosje}ajan, uzdràn, cjelomudren

Kada ste u hramu, opomiwite se da se nalazite u ìvom prisustvu Gospoda Boga, da stojite pred licem Wegovim, pred o~ima Wegovim, u ìvom prisustvu Majke Boìje, svetih an|ela, praotaca, proroka, apostola, mu~enika i svih svetih. Stojte u hramu sa strahopo{tdrage voqe, srcem u~estvuju}i u Bogosluèwu.

Sje~ivo bola koje nehotice zarije{ u tu|e srce, u}i }e i u tvoje srce, po strogom zakonu: kakvom mjerom mjerite, onakvom }e vam se mjeriti. Ako ne èli{ bol sebi, ne nanosi ga ni drugome.

Bestjelesni neprijateq nas sna`no napada tokom Bogosluèwa, jer se tada vr{i preporod na{ih du{a. Zato nemojmo klonuti zbog podvala neprijateqevih, nego budimo hrabri i ~vrsti, srda~nim o~ima gledaju}i na Hrista koji nevidqiv pred nama stoji i tajno vr{i preporod u du{ama na{im.

U crkvi se otre`wujemo od svetovnog ~ara i opijenosti ovozemaqskom strastima i pohotama, prosvjetqujemo se, osve}ujemo, du{e svoje o~i{}ujemo, Bogu se pribliàvamo, sa Bogom se sjediwujemo.

Svojim bogosluèwem pravoslavna Crkva nas vaspitava zvrlini, oboùju}i nas u Svetim tajnama, daruju}i snage za ìvot i pobo`nost. Zato treba bez odlagawa, razumno, pobo`no i rado posje}ivati Bogosluèwe, naro~ito u prazni~ne dane, u~estvovati u Svetim Tajnama pokajawa i priBogosluèwa postaju `rtve svojih strasti i propadaju.

Ne gledaj na tu|e grijehove i ne pona{aj se neprijateqski prema onome ko grije{i, ni u sebi, ni spoqa, nego imaj pred sobom svoje grijehove i usrdno se kaj zbogorim od svih. Moli se za one koji grije{e, znaju}i da smo svi skloni svakom grijehu.

Na sve u svijetu gledaj kao na prolaznu sjenku i ni za {ta se srcem ne priljepquj, ni{ta ne smatraj velikim, ni u {ta se ne uzdaj. Priljepquj se s

^vrsto vjeruj da tvoja zloba nikada ne nadja~a neizrecivu i beskona~nu dobrotu Gospoda. Zato u sumwi, malovjerju, zavisti, {krtosti, srebroqubqu, sa nadom prekliwi Gospoda i znaj da }e se Wegova beskona~na dobrota umilozlobe.

Crkva je pouzdan put ka vje~nom ìvotu. Idi wime pravo, drì ga se i do}i }e{ do Nebeskog carstva. Ako skrene{ na raspu}a bezvjerja, sam si kriv, zaluta}e{ i poginu}e{. Ja sam put istina i ìvot (Jn. 14,

ДуховнеДуховнеДуховнеДуховне поукепоукепоукепоуке

jest budi uvijek iskren u molitvi, u pona{awu nezlobiv, prema svima dobronamjeran,

cjelomudren, trpeqiv, pokoran, hrabar.

ada ste u hramu, opomiwite se da se nalazite u ìvom prisustvu Gospoda Boga, da stojite pred licem Wegovim, pred o~ima Wegovim, u ìvom prisustvu Majke Boìje, svetih an|ela, praotaca, proroka, apostola, mu~enika i svih svetih. Stojte u hramu sa strahopo{tdrage voqe, srcem u~estvuju}i u Bogosluèwu.

Sje~ivo bola koje nehotice zarije{ u tu|e srce, u}i }e i u tvoje srce, po strogom zakonu: kakvom mjerom mjerite, onakvom }e vam se mjeriti. Ako ne èli{ bol sebi, ne nanosi ga ni

eprijateq nas sna`no napada tokom Bogosluèwa, jer se tada vr{i preporod na{ih du{a. Zato nemojmo klonuti zbog podvala neprijateqevih, nego budimo hrabri i ~vrsti, srda~nim o~ima gledaju}i na Hrista koji nevidqiv pred nama stoji i tajno vr{i

U crkvi se otre`wujemo od svetovnog ~ara i opijenosti ovozemaqskom strastima i pohotama, prosvjetqujemo se, osve}ujemo, du{e svoje o~i{}ujemo, Bogu se pribliàvamo, sa

Svojim bogosluèwem pravoslavna Crkva nas vaspitava za nebeske ìteqe, u~e}i nas svakoj vrlini, oboùju}i nas u Svetim tajnama, daruju}i snage za ìvot i pobo`nost. Zato treba bez odlagawa, razumno, pobo`no i rado posje}ivati Bogosluèwe, naro~ito u prazni~ne dane, u~estvovati u Svetim Tajnama pokajawa i pri~e{}a. A oni koji se udaqavaju od crkve i Bogosluèwa postaju `rtve svojih strasti i propadaju.

Ne gledaj na tu|e grijehove i ne pona{aj se neprijateqski prema onome ko grije{i, ni u sebi, ni spoqa, nego imaj pred sobom svoje grijehove i usrdno se kaj zbog wih, smatraju}i sebe gorim od svih. Moli se za one koji grije{e, znaju}i da smo svi skloni svakom grijehu.

Na sve u svijetu gledaj kao na prolaznu sjenku i ni za {ta se srcem ne priljepquj, ni{ta ne smatraj velikim, ni u {ta se ne uzdaj. Priljepquj se samo za nevidqivog i premudrog Boga.

^vrsto vjeruj da tvoja zloba nikada ne nadja~a neizrecivu i beskona~nu dobrotu Gospoda. Zato u sumwi, malovjerju, zavisti, {krtosti, srebroqubqu, sa nadom prekliwi Gospoda i znaj da }e se Wegova beskona~na dobrota umilostiviti prema tebi, ako se odvrati{ od svoje

Crkva je pouzdan put ka vje~nom ìvotu. Idi wime pravo, drì ga se i do}i }e{ do Nebeskog carstva. Ako skrene{ na raspu}a bezvjerja, sam si kriv, zaluta}e{ i poginu}e{. Ja sam put istina i ìvot (Jn. 14,6)

Sveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatski

5

awu prema bli`wima, , pravedan, negramziv,

ada ste u hramu, opomiwite se da se nalazite u ìvom prisustvu Gospoda Boga, da stojite pred licem Wegovim, pred o~ima Wegovim, u ìvom prisustvu Majke Boìje, svetih an|ela, praotaca, proroka, apostola, mu~enika i svih svetih. Stojte u hramu sa strahopo{tovawem,

Sje~ivo bola koje nehotice zarije{ u tu|e srce, u}i }e i u tvoje srce, po strogom zakonu: kakvom mjerom mjerite, onakvom }e vam se mjeriti. Ako ne èli{ bol sebi, ne nanosi ga ni

eprijateq nas sna`no napada tokom Bogosluèwa, jer se tada vr{i preporod na{ih du{a. Zato nemojmo klonuti zbog podvala neprijateqevih, nego budimo hrabri i ~vrsti, srda~nim o~ima gledaju}i na Hrista koji nevidqiv pred nama stoji i tajno vr{i

U crkvi se otre`wujemo od svetovnog ~ara i opijenosti ovozemaqskom strastima i pohotama, prosvjetqujemo se, osve}ujemo, du{e svoje o~i{}ujemo, Bogu se pribliàvamo, sa

a nebeske ìteqe, u~e}i nas svakoj vrlini, oboùju}i nas u Svetim tajnama, daruju}i snage za ìvot i pobo`nost. Zato treba bez odlagawa, razumno, pobo`no i rado posje}ivati Bogosluèwe, naro~ito u prazni~ne dane,

~e{}a. A oni koji se udaqavaju od crkve i

Ne gledaj na tu|e grijehove i ne pona{aj se neprijateqski prema onome ko grije{i, ni u sebi, g wih, smatraju}i sebe

gorim od svih. Moli se za one koji grije{e, znaju}i da smo svi skloni svakom grijehu.

Na sve u svijetu gledaj kao na prolaznu sjenku i ni za {ta se srcem ne priljepquj, ni{ta ne amo za nevidqivog i premudrog Boga.

^vrsto vjeruj da tvoja zloba nikada ne nadja~a neizrecivu i beskona~nu dobrotu Gospoda. Zato u sumwi, malovjerju, zavisti, {krtosti, srebroqubqu, sa nadom prekliwi Gospoda i

stiviti prema tebi, ako se odvrati{ od svoje

Crkva je pouzdan put ka vje~nom ìvotu. Idi wime pravo, drì ga se i do}i }e{ do Nebeskog carstva. Ako skrene{ na raspu}a bezvjerja, sam si kriv, zaluta}e{ i poginu}e{. Ja

Sveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatskiSveti Jovan Kron{tatski


PRAVOSLAVNI OBIÂJI ZA VASKR[WE PRAZNIKEPRAVOSLAVNI OBIÂJI ZA VASKR[WE PRAZNIKEPRAVOSLAVNI OBIÂJI ZA VASKR[WE PRAZNIKEPRAVOSLAVNI OBIÂJI ZA VASKR[WE PRAZNIKE

Velika nedeqaVelika nedeqaVelika nedeqaVelika nedeqa

va nedeqa se zove jo{ i Strasna nedeqa, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatawe (hap{ewe) i stradawe Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice se u na{im hramovima vr{e posebna

ovoj nedeqi su najva`niji praznici Veliki ~etvrtak i Veliki petak. Veliki ~etvrtak je praznik koji je posve}en doga|aju kada je

Hristos ustanovio svetu tajnu pri~e{}a, pa je zato veoma dobro da se vjernici toga dana pri~este. Uve~e na bogobdenije ~ita se dvanaest jevan|eqa o stradawu gospodwem i dok se ~itaju ta jevan|eqa narod u crkvi kle~i.

Veliki petak je praznik koji je ustanovqen u spomen doga|aja Hristovog raspe}a na Golgoti. U na{im hramovima je obi~aj da bogosluèwu iznosi pla{tanica (platno na kome je prikazano Hristovo polagawe u grob), ispod koje se vjernici provla~e i celivaju je i ona se postavqa na posebno ukra{en sto koji predstavqa pe}inu u kojoj je sahrawen Gospod Isus Hristos. VasVasVasVaskrskrskrskrs

askrs je najve}i hri{}anski praznik. Hristos vaskrsao iz mrtvih. Zbog zna~aja ovog praznika, svaka nedeqa u toku godine posve}ena je Hristovom vaskrsewu i naziva

se mali Vaskrs. Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje sejevrejskog praznika Pashe, u prvu nedequ posle punog mjeseca koji pada na sam dan proqe}ne ravnodnevnice ili neposredno posle we i nikada ne padne prije ravnodnevnice. Vaskrs najranije moè da podne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru Za Vaskrs su vezani lijepi obi~aji u na{em narodu. U cijelom hri{}anskom svijetu za ovaj praznik je vezan obi~aj darivawa jajima. je simvol obnavqawa prirode i ìvota. I kao {to badwak gore}i na ogwi{tu daje posebnu ~ar boì}noj no}i, tako isto vaskoji ga primaju. Farbawe vaskr{wih jajaFarbawe vaskr{wih jajaFarbawe vaskr{wih jajaFarbawe vaskr{wih jaja

edan od najqep{ih i najradosnijih srpskih obi~aja, koji se nije iskorijenio ~ak ni u gradovima, jeste farbawe jaja za Vaskrs.vaskr{wa jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, ina~e, ni{ta drugo ne radi, ve} su

sve na{e misli upu}ene na stra{ni doga|aj Hristovog nevinog stradawa na Golgoti. sud sa vodom dodajbojiti, a potom u wega spu{ta jaja paze}i da ona budu ravnomjerno obojena. Prvo obojeno jaje, koje se izvadi iz suda, ostavqa se na stranu do idu}eg Vaskrsa i to jaje se zove "voskom ili stavqati razne listi}e biqaka na wih ili

lijepiti raznorazne sli~ice koje su izra|ene za tu namjenu.

ИзИзИзИз хришћанскогхришћанскогхришћанскогхришћанског животаживотаживотаживота


va nedeqa se zove jo{ i Strasna nedeqa, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatawe (hap{ewe) i stradawe Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice se u na{im hramovima vr{e posebna


Hristos ustanovio svetu tajnu pri~e{}a, pa je zato veoma dobro da se vjernici toga dana pri~este. Uve~e na bogosluèwu koje se zove Veliko bdenije ~ita se dvanaest jevan|eqa o stradawu gospodwem i dok se ~itaju ta jevan|eqa narod u crkvi kle~i.

Veliki petak je praznik koji je ustanovqen u spomen doga|aja Hristovog raspe}a na Golgoti. U na{im hramovima je obi~aj da bogosluèwu iznosi pla{tanica (platno na kome je prikazano Hristovo polagawe u grob), ispod koje se vjernici provla~e i celivaju je i ona se postavqa na posebno ukra{en sto koji predstavqa pe}inu u kojoj je sahrawen Gospod Isus Hristos.

askrs je najve}i hri{}anski praznik. Toga dana je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih. Zbog zna~aja ovog praznika, svaka nedeqa u toku godine posve}ena je Hristovom vaskrsewu i naziva

se mali Vaskrs. Vaskrs spada u pokretne praznike i praznuje se posle jevrejskog praznika Pashe, u prvu nedequ posle punog mjeseca koji pada na sam dan proqe}ne ravnodnevnice ili neposredno posle we i nikada ne

Vaskrs najranije moè da podne 4. aprila, a najkasnije 8. maja po novom kalendaru.

Za Vaskrs su vezani lijepi obi~aji u na{em narodu. U cijelom hri{}anskom svijetu za ovaj praznik je vezan obi~aj darivawa jajima. Jaje je simvol obnavqawa prirode i ìvota. I kao {to badwak gore}i na ogwi{tu daje posebnu ~ar boì}noj no}i, tako isto vaskr{we jaje zna~i radost i za one koji ga poklawaju i za one

edan od najqep{ih i najradosnijih srpskih obi~aja, koji se nije iskorijenio ~ak ni u gradovima, jeste farbawe jaja za Vaskrs. Vrijedna doma}ica, po ustvaskr{wa jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, ina~e, ni{ta drugo ne radi, ve} su

sve na{e misli upu}ene na stra{ni doga|aj Hristovog nevinog stradawa na Golgoti. Doma}ica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u sud sa vodom dodaje malo osve}ene vodice i boju kojom }e bojiti, a potom u wega spu{ta jaja paze}i da ona budu ravnomjerno obojena. Prvo obojeno jaje, koje se izvadi iz suda, ostavqa se na stranu do idu}eg Vaskrsa i to jaje se zove "~uvarku}a". Tako|e prije farbawa jaja se voskom ili stavqati razne listi}e biqaka na wih ili

lijepiti raznorazne sli~ice koje su izra|ene za tu namjenu.

6


va nedeqa se zove jo{ i Strasna nedeqa, u kojoj se slavi uspomena na izdaju, hvatawe (hap{ewe) i stradawe Gospoda Isusa Hrista. Ove sedmice se u na{im hramovima vr{e posebna bogosluèwa. U


Hristos ustanovio svetu tajnu pri~e{}a, pa je zato veoma dobro da se sluèwu koje se zove Veliko

bdenije ~ita se dvanaest jevan|eqa o stradawu gospodwem i dok se

Veliki petak je praznik koji je ustanovqen u spomen doga|aja Hristovog raspe}a na Golgoti. U na{im hramovima je obi~aj da se na Ve~erwem bogosluèwu iznosi pla{tanica (platno na kome je prikazano Hristovo polagawe u grob), ispod koje se vjernici provla~e i celivaju je i ona se postavqa na posebno ukra{en sto koji

Toga dana je Gospod Isus Hristos vaskrsao iz mrtvih. Zbog zna~aja ovog praznika, svaka nedeqa u toku godine posve}ena je Hristovom vaskrsewu i naziva

posle jevrejskog praznika Pashe, u prvu nedequ posle punog mjeseca koji pada na sam dan proqe}ne ravnodnevnice ili neposredno posle we i nikada ne

Vaskrs najranije moè da podne 4. aprila, a

Za Vaskrs su vezani lijepi obi~aji u na{em narodu. U cijelom Jaje

je simvol obnavqawa prirode i ìvota. I kao {to badwak gore}i na ogwi{tu daje posebnu kr{we jaje zna~i radost i za one koji ga poklawaju i za one

edan od najqep{ih i najradosnijih srpskih obi~aja, koji se nije iskorijenio ~ak ni u Vrijedna doma}ica, po ustaqenoj tradiciji

vaskr{wa jaja boji na Veliki petak, u dan kada se, ina~e, ni{ta drugo ne radi, ve} su sve na{e misli upu}ene na stra{ni doga|aj Hristovog nevinog

Doma}ica se najprije prekrsti i pomoli Bogu, zatim u e malo osve}ene vodice i boju kojom }e

bojiti, a potom u wega spu{ta jaja paze}i da ona budu ravnomjerno obojena. Prvo obojeno jaje, koje se izvadi iz suda, ostavqa se na stranu do idu}eg Vaskrsa i to jaje se zove

. Tako|e prije farbawa jaja se mogu {arati voskom ili stavqati razne listi}e biqaka na wih ili pak,


SimbolikaSimbolikaSimbolikaSimbolika

Vaskr{we slavqeVaskr{we slavqeVaskr{we slavqeVaskr{we slavqe

ada svane dan Hristovog Vaskrsewa, sa svih zvonika pravoslavnih crkava dugo, zvone sva zvona i javqaju dolazak velikog praznika. Doma}in sa svojom ~eqadi

odlazi u crkvu na svetu vaskr{wu slu`bu. Posle slu`be, narod se me|usobno pozdravqa rije~ima: "Vaistinu Vaskrse!". Taj pozdrav traje sve do praznika Spasovdana. Kada se do|e ku}i, svi se uku}ani me|pozdravqaju vaskr{wim pozdravom.Doma}in zatim pali svije}u, uzima kadionicu i tamjan, kadi sve uku}ane i cijelu ku}u. Otpjeva se vaskr{wi tropar ili se naglas pro~ita molitva zajedni~ke molitve sjeda se za sve~ano postavqenu trpezu. Tucawe jajimaTucawe jajimaTucawe jajimaTucawe jajima

a stolu stoji obi~no ukra{ena ~inija ili korpa sa ofarbanim jajima. Tada nastane veseqe i takmi~ewe ~ije je jaje najja~e. To predstavqa naro~itu radost za djecu. Prilikom tucawa jaja

izgovara se, tako|e, "Hristos Vaskrse!se prvo pojede kuvano vaskr{we jaje, a onda ostalo jelo. Naravno i gosti koji toga dana posjete ku}u darivaju se prvo jajima, pa tek onada posluùju se ostalim ponudama. Pobusani ponedeqakPobusani ponedeqakPobusani ponedeqakPobusani ponedeqak

rvi ponedeqapo narodnom obi~aju treba pobuisati grobove umrlih srodnika busewem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obiqeàva kao zadu{nice kada se izlazi na grobqe, pale se svije}e

za pokojnike, urese farbana jaja i dijele se siroposve}en na{im mrtvim srod

ИзИзИзИз хришћанскогхришћанскогхришћанскогхришћанског животаживотаживотаживота

arbawe jaja vr{i se u spomen na doga|aj kada je sveta Marija Magdalina (to je djevojka koja je sa Presvetom Bogorodicom neprekidno bila uz Hrista

u toku wegovog golgotskog stradawa i kojoj se Hristos prvi javio po vaskrsewu), putovala u Rim da propovjeda Jevan|eqe i posjetila cara Tiberija. Tada mu je u znak pa`we kao poklon predala crveno jaje i pozdravila ga rije~ima: "Hristos Vaskrse". Crvena boja simboli{e Spasiteqevu nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je crvena boja istovremeno boja vaskrsewa, jer vaskrsewa nema bez stradawa i smrti. To je, prvenstveno boja hri{}ana i crkve.

ada svane dan Hristovog Vaskrsewa, sa svih zvonika pravoslavnih crkava dugo, zvone sva zvona i javqaju

praznika. Doma}in sa svojom ~eqadi odlazi u crkvu na svetu vaskr{wu slu`bu. Posle slu`be, narod se me|usobno pozdravqa rije~ima: "Hristos Vaskrse!" i

. Taj pozdrav traje sve do praznika

Kada se do|e ku}i, svi se uku}ani me|usobno pozdravqaju vaskr{wim pozdravom.Doma}in zatim pali svije}u, uzima kadionicu i tamjan, kadi sve uku}ane i cijelu ku}u. Otpjeva se vaskr{wi tropar ili se naglas pro~ita molitva "O~e na{" i druge molitve koje se znaju. Posle

za sve~ano postavqenu trpezu.


ristos Vaskrse!" i "Vaistinu Vaskrse!". Na Vaskrs se prvo pojede kuvano vaskr{we jaje, a onda ostalo jelo. Naravno i gosti koji toga dana posjete ku}u darivaju se prvo jajima, pa tek onada posluùju se ostalim ponudama.

rvi ponedeqak posle Vaskrsa zove se Pobusani ponedeqak. Toga dana po narodnom obi~aju treba pobuisati grobove umrlih srodnika busewem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obiqeàva kao zadu{nice kada se izlazi na grobqe, pale se svije}e

za pokojnike, ure|uju se grobovi i vr{i se parastos za umrle. Taj dan iznose se farbana jaja i dijele se sirotiwi. Dakle pobusani ponedeqposve}en na{im mrtvim srodnicima.

7

arbawe jaja vr{i se u spomen na doga|aj kada je sveta Marija Magdalina (to je djevojka koja je sa Presvetom Bogorodicom neprekidno bila uz Hrista

u toku wegovog golgotskog stradawa i kojoj se Hristos skrsewu), putovala u Rim da propovjeda

Jevan|eqe i posjetila cara Tiberija. Tada mu je u znak pa`we kao poklon predala crveno jaje i pozdravila ga

. Crvena boja simboli{e Spasiteqevu nevino prolivenu krv na Golgoti, ali je

boja istovremeno boja vaskrsewa, jer vaskrsewa nema bez stradawa i smrti. To je, prvenstveno boja

svije}u, uzima kadionicu i tamjan, kadi sve uku}ane i cijelu ku}u. Otpjeva se vaskr{wi i druge molitve koje se znaju. Posle


. Na Vaskrs se prvo pojede kuvano vaskr{we jaje, a onda ostalo jelo. Naravno i gosti koji toga dana posjete ku}u darivaju se prvo jajima, pa tek onada

k posle Vaskrsa zove se Pobusani ponedeqak. Toga dana po narodnom obi~aju treba pobuisati grobove umrlih srodnika busewem sa zelenom travom. U nekim krajevima, ovaj dan se obiqeàva kao zadu{nice kada se izlazi na grobqe, pale se svije}e

|uju se grobovi i vr{i se parastos za umrle. Taj dan iznose nedeqak iskqu~ivo je


PRIJATEQSTVOPRIJATEQSTVOPRIJATEQSTVOPRIJATEQSTVO

Prijateqstvo je ne{to we`no

Poput qetwe ruè,Pppoput ptica koje nebom kruè.

Prijateqstvo je more

U kome istina i qubav zbore.

Prijateqstvo je tajnaKoja srce krasi

I zvijezda koja se ne gasi.

Ta misterija ~udna,Ve}a je od svijeta

Qep{a je od svih nebeskih planeta.

Darko Fundup Darko Fundup Darko Fundup Darko Fundup IX 1

MOJ GRAD MOJ GRAD MOJ GRAD MOJ GRAD

Moj grad raste na Drini i ]ehotini,

Na te rijeke dvije, Za meine je lijep

I kada ki{a pqu{ti i lije.

On je za mene Najqep{i grad na svijetu,

Divim se wegovoj qepoti,Pa ~ak i svakom wegovom cvijetu.

Ulice wegove [iroke i duge,

Spajaju krajeve gradaKao èqezni~ke pruge.

Sjajni mjesec dok izlazi

Brda mora pro}i, Da obasja

Mome gradu no}i.

A kad sunce raspustiLepr{ave zrake svoje,

Tebe slavim i nazdravqamGrade moj, rodno mjesto moje!

Lana Filipovi]Lana Filipovi]Lana Filipovi]Lana Filipovi] IX 3

ИзИзИзИз ђачкогђачкогђачкогђачког перапераперапера

Prijateqstvo je ne{to we`no Poput qetwe ruè,

Pppoput ptica koje nebom kruè.

U kome istina i qubav zbore.

Prijateqstvo je tajna

I zvijezda koja se ne gasi.

Ta misterija ~udna,

Qep{a je od svih nebeskih planeta.

IX 1

Moj grad raste na Drini i

I kada ki{a pqu{ti i lije.

Divim se wegovoj qepoti,

svakom wegovom cvijetu.

Spajaju krajeve grada Kao èqezni~ke pruge.

Sjajni mjesec dok izlazi

A kad sunce raspusti Lepr{ave zrake svoje,

Tebe slavim i nazdravqam esto moje!

IX 3

ZVUCIZVUCIZVUCIZVUCI MOGAMOGAMOGAMOGA

Evo pjesme o mome krajuU wemu je ko

mjesto brdovito, o wemu se pjeva,brdovito je kao deva.

Zvuci zavi~aja mogaNapisani su kao rukom Boga,

Veseli su i miliKao [uma gorskoj vili.

[um rijeka, zvuci velikih brda,

Pa livade i pa{waciI na wima lijepi jagawci,Mnogi drugi zvuci zavi~aja

îne da nisam daleko od raja.

âk i kad u tu|iniDaleko od rodnog kraja,îni mi se da ~ujemZvuke rodnog zavi~aja.

Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi}

MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA

Kad god me ne{to mu~i,Kad mi lo{e krene,

Uvijek je tu da me saslu{aI oslobodi tu`ne sjene.

Tu smo stalno jedna za drugu,I nikad nam nije dosadno,Pa i kada smo odvojene,Mi smo uvijek zajedno.

Uvijek imamo temu za razgovor,

I 24 sata nam jeOna je drugarica koju mijewala ne bih

I do we mi je ba{ stalo.

Kad god poèlim,Tu je da se oslonim na wena ramena,

Ona je moje rame za plakaweI vijerna prijateqica za sva vremena.

Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi}

8

MOGAMOGAMOGAMOGA ZAVIZAVIZAVIZAVI^̂̂̂AJAAJAAJAAJA

Evo pjesme o mome kraju U wemu je ko' u raju,

mjesto brdovito, o wemu se pjeva, brdovito je kao deva.

Zvuci zavi~aja moga

Napisani su kao rukom Boga, Veseli su i mili

Kao [uma gorskoj vili.

eka, zvuci velikih brda, Pa livade i pa{waci

I na wima lijepi jagawci, Mnogi drugi zvuci zavi~aja

îne da nisam daleko od raja.

âk i kad u tu|ini Daleko od rodnog kraja, îni mi se da ~ujem Zvuke rodnog zavi~aja.

Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi} Matija Mihajlovi} VIII 1

MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA MOJA NAJBOQA DRUGARICADRUGARICADRUGARICADRUGARICA

Kad god me ne{to mu~i,

Kad mi lo{e krene, Uvijek je tu da me saslu{a

I oslobodi tu`ne sjene.

Tu smo stalno jedna za drugu, I nikad nam nije dosadno, Pa i kada smo odvojene, Mi smo uvijek zajedno.

Uvijek imamo temu za razgovor,

I 24 sata nam je malo, Ona je drugarica koju mijewala ne bih

I do we mi je ba{ stalo.

Kad god poèlim, Tu je da se oslonim na wena ramena,

Ona je moje rame za plakawe I vijerna prijateqica za sva vremena.

Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi} IX 3


PO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJUPO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJUPO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJUPO[TUJ OCA SVOGA I MAJKU SVOJU

Po{tuj oca svoga i majku svoju,

Jer su ti dali ìvot i sve {to ima{Ti pruìli,

Po{tuj svoje roditeqe, Jer su to zasluìli.

Oca po{tuj, jer te voli,

Jer ti je obezbjedio krov nad glavom,Po{tuj ga jer se trudi,

Da tvoj ìvot u~ini bajkom pravom.

A majci zahvali {to te voliI {to te je donijela na ovaj svijet,Nagradi je za wenu posve}enost,

Qubav i pa`wu I svaki dan joj pokloni po jedan cvijet.

Izdvoji vremena da im kaè{ jedno

"volim te", I za sve jedno veliko "hvala

I oduì se ocu za sve {to ti je daoI majci za sve {to ti je dala.

Lana Filipovi}Lana Filipovi}Lana Filipovi}Lana Filipovi}

MOJ GRADMOJ GRADMOJ GRADMOJ GRAD

Wegova qepota cijeli moj pogled krasi,

Koliko je lijep, Ne mogu da objasnim.

U svakom wegovom ugluPo jedna uspomena viri,To je moje djetiwstv

Koje sam u wemu po~ela da ìvim.

Sva qepota, kao da jeOtvorena samo za mene,

Za nas, Za moje prijateqe.

Nije bitno da li jeProqe}e, qeto, Jesen ili zima,

Moj grad je uvijek pun sre}e i mira.

Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi}



Po{tuj oca svoga i majku svoju, Jer su ti dali ìvot i sve {to ima{

Po{tuj svoje roditeqe, Jer su to zasluìli.

Oca po{tuj, jer te voli, Jer ti je obezbjedio krov nad glavom,

trudi, Da tvoj ìvot u~ini bajkom pravom.

A majci zahvali {to te voli I {to te je donijela na ovaj svijet, Nagradi je za wenu posve}enost,

I svaki dan joj pokloni po jedan cvijet.

Izdvoji vremena da im kaè{ jedno

hvala", I oduì se ocu za sve {to ti je dao

I majci za sve {to ti je dala.

Wegova qepota cijeli moj pogled krasi,

Ne mogu da objasnim.

U svakom wegovom uglu Po jedna uspomena viri, To je moje djetiwstvo

Koje sam u wemu po~ela da ìvim.

Sva qepota, kao da je Otvorena samo za mene,

Za moje prijateqe.

Nije bitno da li je

Moj grad je uvijek pun sre}e i mira.

Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi}

REPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKA

Republika Srpska Al' ja je èlim i ja je ho}u,Da s wene uìvam povr{ine

U wenom ranom neprskanom vo}u.

Kad vidim Drinu, kad vidim qude,Nebo i zgrade kao slika,Volim je, znam to je

I moja Republika Srpska.

Pred velikim silama ona se danasPovila kao trska, al' ja je volim

Pjesmom sokolimMoja i tvoja republika Srpska.

Moji su preci ìvjeli ovdje,

Dan za danom, vijek za vijekom,Nikada ne}u oti}i odavde

Za tamo nekom zemqom dalekom.

Republika moja boqa nego ParizI London, i cijeli svijet

U woj svaki leIma svoje pravo na let.

Mo`da je glupo, mo`da i nije,Ovdje nema ni{ta da se krije,Ne mora{ nositi ni~iji kroj,Sigurno moè{ biti svoj.

Mo`da ova moja pjesma

I nije ba{ ne{to,Al' ja je pi{em kolko srce moje

Moè napisati vje{to.

Bojana [kipinaBojana [kipinaBojana [kipinaBojana [kipina

9

REPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKAREPUBLIKA SRPSKA

Republika Srpska nekima je mrska Al' ja je èlim i ja je ho}u, Da s wene uìvam povr{ine

U wenom ranom neprskanom vo}u.

Kad vidim Drinu, kad vidim qude, Nebo i zgrade kao slika, Volim je, znam to je

I moja Republika Srpska.

Pred velikim silama ona se danas ka, al' ja je volim

Pjesmom sokolim Moja i tvoja republika Srpska.

Moji su preci ìvjeli ovdje,

Dan za danom, vijek za vijekom, Nikada ne}u oti}i odavde

Za tamo nekom zemqom dalekom.

Republika moja boqa nego Pariz I London, i cijeli svijet

U woj svaki leptir Ima svoje pravo na let.

Mo`da je glupo, mo`da i nije, Ovdje nema ni{ta da se krije, Ne mora{ nositi ni~iji kroj, Sigurno moè{ biti svoj.

Mo`da ova moja pjesma

I nije ba{ ne{to, Al' ja je pi{em kolko srce moje

Moè napisati vje{to.

Bojana [kipinaBojana [kipinaBojana [kipinaBojana [kipina IX 2


GLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQA

"Glasam za obiqe cvije}a i biqaTo bi svaki gra|anin trebao na umu da

ima.

Kada po~ne na drve}u li{}e da pupa, i Kada proqe}no cvije}e svoje latice otvori.

Kako bi lijepo bilo

Da na{ grad krase trave, biqe i cvije}e.A ne da nas okruùju

Otpad, zaga|enost i sme}e.

Proqe}e je stiglo I udahnulo ìvahni duh u na{ grad

I sve }e opet da cvjeta,Kako i pro{le godine, tako i ove sad.

Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi} Lana Filipovi} IX 3


Po{tuj oca svoga i majku svoju,Jer oni su ti ìvot podarili,Po{tuj ih, to su zasluìli,

Sve {to ima{ oni su ti dali i stvorili.

Wihova misija je da od tebeNaprave ~ovjeka za primjer,

Da te neko po{tuje i da ti se divi,@ele da ti uqep{aju ìvot

I da iz wega otjeraju oblak si

Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} Svetlana Milanovi} IX 3


GLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQAGLASAM ZA OBIQE CVIJE]A I BIQA

Glasam za obiqe cvije}a i biqa" To bi svaki gra|anin trebao na umu da

Kada po~ne na drve}u li{}e da pupa, i Kada proqe}no cvije}e svoje latice otvori.

Kako bi lijepo bilo qe i cvije}e.

A ne da nas okruùju Otpad, zaga|enost i sme}e.

I udahnulo ìvahni duh u na{ grad

I sve }e opet da cvjeta, Kako i pro{le godine, tako i ove sad.

IX 3


u svoju, Jer oni su ti ìvot podarili, Po{tuj ih, to su zasluìli,

Sve {to ima{ oni su ti dali i stvorili.

Wihova misija je da od tebe Naprave ~ovjeka za primjer,

Da te neko po{tuje i da ti se divi, @ele da ti uqep{aju ìvot

I da iz wega otjeraju oblak sivi.

IX 3

BO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMU

Kad Boì}no jutro svane,Polaznik nam na prag staneDa ~estita praznik namaSa najqep{m ~estitkama.

Pi}a, hrane razneNa trpezi ima,Tata diè ~a{uI nazdravqa svima.

Mir Bo`

Hristos se rodi!Da ìvimo dugo u slabodi!

Neka svega bude,A najvi{e zdravqa,Svaki ~ovjek na Boì}Tako nazdravqa.

Na sva~ija vrataBoì} pokuca,Zava|ene miri,Veseli srca.

Svima sre}u poèliI da vje~no traje,Da prime radost

[to nam Boì} daje.

Milica Radovi} Milica Radovi} Milica Radovi} Milica Radovi}

10

BO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMUBO@I] U MOM DOMU

Kad Boì}no jutro svane, Polaznik nam na prag stane Da ~estita praznik nama Sa najqep{m ~estitkama.

Pi}a, hrane razne Na trpezi ima, Tata diè ~a{u I nazdravqa svima.

Mir Boìji!

Hristos se rodi! Da ìvimo dugo u slabodi!

Neka svega bude, A najvi{e zdravqa, Svaki ~ovjek na Boì} Tako nazdravqa.

Na sva~ija vrata Boì} pokuca, Zava|ene miri, Veseli srca.

Svima sre}u poèli I da vje~no traje, Da prime radost

[to nam Boì} daje.

Milica Radovi} Milica Radovi} Milica Radovi} Milica Radovi} IX 3


ZVJEZDEZVJEZDEZVJEZDEZVJEZDE

Nebo je prepuno zvjezdicaSvaka mi li~i na tebeSvjetlucaju na nebu

Tvoje o~i kao kad me gledaju.

Gledam u nebo sa nadomDa te vidim al' uzaludKad znam da te ne}u

Vi{e gledati.

Svaka me zvijezda podsje}aNa tebe, na moje sate

I dane sa tobom provedene.

Sjedim pored prozoraI gledam u nebo Mislim u sebi

Gleda{ li u isto.

Ana Savi} Ana Savi} Ana Savi} Ana Savi} IX 3

MOJ RAZREDNIKMOJ RAZREDNIKMOJ RAZREDNIKMOJ RAZREDNIK

Ko nas voli, ko se za nas brine?Ko je tu da tugu sa lica skine?Wegov ciq je da pomogne svima,

on veliku snagu zato ima.

U srcima na{im qubav stvaraStvarno on za to ima mnogo dara.

I znamo da wegov trud

Ne}e zalud biti. Slu{a}emo ga do kraja miApsolutno I zauvijek svi.

Darko FundupDarko FundupDarko FundupDarko Fundup IX 1


Nebo je prepuno zvjezdica Svaka mi li~i na tebe Svjetlucaju na nebu

Tvoje o~i kao kad me gledaju.

Gledam u nebo sa nadom uzalud

Kad znam da te ne}u

Svaka me zvijezda podsje}a e sate

I dane sa tobom provedene.

Sjedim pored prozora

Ko nas voli, ko se za nas brine? Ko je tu da tugu sa lica skine? Wegov ciq je da pomogne svima,

ima.

U srcima na{im qubav stvara Stvarno on za to ima mnogo dara.

I znamo da wegov trud

Slu{a}emo ga do kraja mi Apsolutno I zauvijek svi.

MOJA BAKAMOJA BAKAMOJA BAKAMOJA BAKA

Moja dobra bakaStaricaje draga,Ja je ne bih daoNi za vre}u b

Kada ne{to zgrije{im,

Mene baka brani:"Djecu treba shvatati

Ona kaè mami.

A kad sam tuàn,Baka me tje{i,Weno toplo oko

Uvijek mi se smije{i.

Svakoj mojoj peticiRaduje se baka,

I svima se hvali"Evo moga |aka

Zato svoju bakuMnogo volim j

@elim joj dug ìvotI puno, puno zdravqa.

DarkoDarkoDarkoDarko FundupFundupFundupFundup

11

MOJA BAKAMOJA BAKAMOJA BAKAMOJA BAKA

Moja dobra baka Staricaje draga, Ja je ne bih dao Ni za vre}u blaga.

Kada ne{to zgrije{im,

Mene baka brani: Djecu treba shvatati" ,

Ona kaè mami.

A kad sam tuàn, Baka me tje{i, Weno toplo oko

Uvijek mi se smije{i.

Svakoj mojoj petici Raduje se baka,

I svima se hvali Evo moga |aka" .

Zato svoju baku Mnogo volim ja,

@elim joj dug ìvot I puno, puno zdravqa.

FundupFundupFundupFundup IX 1


ÛDESNO OBRETEWE MO[TIJU SVETIH MUÊNIKAÛDESNO OBRETEWE MO[TIJU SVETIH MUÊNIKAÛDESNO OBRETEWE MO[TIJU SVETIH MUÊNIKAÛDESNO OBRETEWE MO[TIJU SVETIH MUÊNIKA

edanaestog oktobra 2006. godine prona|ene su mo{ti svetih mu~enika medqanskih, tj. Prepodobnomu~enika (monaha).

Mo{ti su prona|ene na lokalitetu Crkvi{te, odnosno na mjestu gde su se oni

Episkopu izlagala svu wenu agoniju koju godinama preìvqava zbog ovih vi|ewa i poruka, odnosno, kako joj niko ne vjeruje, kako je svi zbog toga progla{avaju ludom. Episkop je ostao poprili~no rezervisan prema svoj toj pri~i. Dodao je: neko vrijeme. Vidje|emo {ta }emo preduzeti. Molimo se Bogu. On }e nam u vrijeme koje On odlu~i da je najpogodnije sve otkriti

Od 2003. godine do 2006. godine Epiodloìo na ~ekawe. Mo`da }e neko pomisliti: za{to Episkop nije povjerovao "pri~ama" sestre Petre. Episkop je bio vrlo oprezan. Odgovor je u slede}em: bojao se isku{ewa, tj. prevare i obmane ne~astivoga, jer ìvimo u vremenu u kome domividovwaka i ~udotvoraca. Pune tri godine i vi{e Episkop je wenu pri~u odloìo na ~ekawe. Weno kazivawe:

kaèm da ih izvadite iz zemqe

je u sebi: "O Boè moj, da li s

da ja budem taj za vrijeme koga }e se oni pojaviti?nedostojnim te privilegije. Uo~i Male Gospojine 2006. godine, dakle, hramovne slave crkve u Mednoj, oni mu se javqaju i skorom istim rije~ima govore da ih izvadi iz zemqe. Sko~iv{i iz sna i prekrstiv{i se, odlu~i da istoga dana u povratku iz Strojica, gdje je i{ao da sluì i osveti obnovqenu crkvu, svrati u Mednu i zatraì od tamo{weg sve{tenika protojereja Nikole Pene da se pristupi kopawu terena. 11. oktobra 2006. godine desilo veliko i istorijsko ~udo.

Prva dva sata kopawa nije bilo nikakvih naznaka da }e se na}i svete mo{ti. I dok je sve hvatala zabrinutost, sestra Petra je jednako govorila: "Samo vi kopajte, oni su tu." Kada su ve} po~eli da sumwajusu se iznenada pojavile. I dok je otac Vasilije pristupio va|ewu svetih mo{tiju, otac Nikola je pohitao da javi Episkopu Hrizostomu o wihovom pronalasku. Odu{evqen primqenom vije{}u episkop je sa sekretarom Eparhije,odmah krenuo ka Mednoj. U me|uvremenu, vijest je javqena i obli`wim sve{tenicima koji su pohitali da zajedno sa episkopom budu na Crkvini i da sa wim sve~ano prenesu prona|ene svete mo{ti u hram Ro|ewa Presvete Bogorodice u Memedqanskom kotlinom mo{ti su prene{ene uz pjevawe tropara "Hristos voskrese" i "Mu~enici tvoji Gospodi".

ЧудаЧудаЧудаЧуда БожијаБожијаБожијаБожија


edanaestog oktobra 2006. godine prona|ene su mo{ti svetih mu~enika medqanskih, tj. Prepodobnomu~enika (monaha).

Mo{ti su prona|ene na lokalitetu Crkvi{te, odnosno na mjestu gde su se oni godinama javqali jednoj pobo`noj hri{}anki Petri Tegeltiji. Ona je godinama dobijala vi|ewa prepodobnih mu~enika koji su kazali da se zovu Serafim, Avakum i Merdarije. Su{tina wenih vi|ewa i poruka bila je slede}a: javqala su joj se tri monaha i saop{tavali rekav{i joj da ide kod wenog vladike i da mu kaè da ih izvadi iz zemqe. Episkop biha}kopetrova~ki Hrizostom saslu{av{i weno kazivawe, kao i istoriju primawa vizija i poruka koje ima ve} godinama, predloìo je da svi zajedno (on, otac Slavoqub i sestra Petra) po|u do Medne, odnosno do Crkvi{ta. Usput, Petra je

Episkopu izlagala svu wenu agoniju koju godinama preìvqava zbog ovih vi|ewa i poruka, odnosno, kako joj niko ne vjeruje, kako je svi zbog toga progla{avaju ludom. Episkop je ostao oprili~no rezervisan prema svoj toj pri~i. Dodao je: "Dobro, vidjeli smo i ostavimo to jo{ neko vrijeme. Vidje|emo {ta }emo preduzeti. Molimo se Bogu. On }e nam u vrijeme koje On odlu~i da je najpogodnije sve otkriti".

Od 2003. godine do 2006. godine Episkop je ~itav slu~aj odloìo na ~ekawe. Mo`da }e neko pomisliti: za{to Episkop nije

sestre Petre. Episkop je bio vrlo oprezan. Odgovor je u slede}em: bojao se isku{ewa, tj. prevare i obmane ne~astivoga, jer ìvimo u vremenu u kome dominiraju prevare i obmane la`nih vidovwaka i ~udotvoraca. Pune tri godine i vi{e Episkop je wenu pri~u odloìo na ~ekawe. Weno kazivawe: "Meni su rekli da Vama

kaèm da ih izvadite iz zemqe", u prvi mah ga je zbunilo. Pomislio

O Boè moj, da li sam ja dostojan i da li sam zasluìo

da ja budem taj za vrijeme koga }e se oni pojaviti?" Smatrao je sebe nedostojnim te privilegije. Uo~i Male Gospojine 2006. godine, dakle, hramovne slave crkve u Mednoj, oni mu se javqaju i skorom istim

ih izvadi iz zemqe. Sko~iv{i iz sna i prekrstiv{i se, odlu~i da istoga dana u povratku iz Strojica, gdje je i{ao da sluì i osveti obnovqenu crkvu, svrati u Mednu i zatraì od tamo{weg sve{tenika protojereja Nikole Pene da se pristupi kopawu

ktobra 2006. godine desilo veliko i istorijsko ~udo. Prva dva sata kopawa nije bilo nikakvih naznaka da }e se na}i

svete mo{ti. I dok je sve hvatala zabrinutost, sestra Petra je jednako govorila: "Samo vi kopajte, oni su tu." Kada su ve} po~eli da sumwaju u istinitost pri~a sestre Petre, mo{ti su se iznenada pojavile. I dok je otac Vasilije pristupio va|ewu svetih mo{tiju, otac Nikola je pohitao da javi Episkopu Hrizostomu o wihovom pronalasku. Odu{evqen primqenom vije{}u episkop je sa sekretarom Eparhije, igumanom Sofronijem Niki}em, odmah krenuo ka Mednoj. U me|uvremenu, vijest je javqena i obli`wim sve{tenicima koji su pohitali da zajedno sa episkopom budu na Crkvini i da sa wim sve~ano prenesu prona|ene svete mo{ti u hram Ro|ewa Presvete Bogorodice u Mednoj. Sa zalaskom sunca nad medqanskom kotlinom mo{ti su prene{ene uz pjevawe tropara "Hristos voskrese" i

12


edanaestog oktobra 2006. godine prona|ene su mo{ti svetih mu~enika medqanskih,

Mo{ti su prona|ene na lokalitetu Crkvi{te, odnosno na mjestu gde su se oni dinama javqali jednoj pobo`noj hri{}anki Petri

Tegeltiji. Ona je godinama dobijala vi|ewa prepodobnih mu~enika koji su kazali da se zovu Serafim, Avakum i Merdarije. Su{tina wenih vi|ewa i poruka bila je slede}a: javqala su joj se tri monaha i saop{tavali joj gde se nalaze rekav{i joj da ide kod wenog vladike i da mu kaè da ih izvadi iz zemqe. Episkop biha}kopetrova~ki Hrizostom saslu{av{i weno kazivawe, kao i istoriju primawa vizija i poruka koje ima ve} godinama, predloìo je da svi

voqub i sestra Petra) po|u do Medne, odnosno do Crkvi{ta. Usput, Petra je

Episkopu izlagala svu wenu agoniju koju godinama preìvqava zbog ovih vi|ewa i poruka, odnosno, kako joj niko ne vjeruje, kako je svi zbog toga progla{avaju ludom. Episkop je ostao

Dobro, vidjeli smo i ostavimo to jo{ neko vrijeme. Vidje|emo {ta }emo preduzeti. Molimo se Bogu. On }e nam u vrijeme koje On

svete mo{ti. I dok je sve hvatala zabrinutost, sestra Petra je jednako govorila: "Samo vi u istinitost pri~a sestre Petre, mo{ti

su se iznenada pojavile. I dok je otac Vasilije pristupio va|ewu svetih mo{tiju, otac Nikola je pohitao da javi Episkopu Hrizostomu o wihovom pronalasku. Odu{evqen

igumanom Sofronijem Niki}em, odmah krenuo ka Mednoj. U me|uvremenu, vijest je javqena i obli`wim sve{tenicima koji su pohitali da zajedno sa episkopom budu na Crkvini i da sa wim sve~ano prenesu prona|ene

dnoj. Sa zalaskom sunca nad medqanskom kotlinom mo{ti su prene{ene uz pjevawe tropara "Hristos voskrese" i


Vijest o pronalasku svetih mo{tiju i wihovom prenosu u hram u Mednoj brzo se

pronijela uòm okolinom pa i {ire, jer je ekipa SRTV prenijela reportaù o ovom doga|aju. Dana 13. oktobra Episkop Hrizostom je sa dvojicom igumana, Sofronijem Niki|sekretarom Eparhije biha}ko-petrova~ke i Vasilijem, nastojateqem manastira Klisine kod Prijedora, stigao u Mednu radi prawa svetih mo{tiju i wihove pripreme za poklowewe vjernih.

Slede}eg dana Episkop Hrizostom je prvi put obznanio otkrivawe svetih moHrizostom je odredio da se sluì Sveta Litugija u narednih 40 dana. Osim sve{tenika Eparhije biha}kosluìli su i sve{tenici drugih eparhija koji su sa mnogobrojnim vjernicimistorijski doga|aj, doga|aj koji je ve} zapisan u istoriji na{e pomjesne Crkve i na{eg naroda. Kao takav on zasluùje da se istorijski ispita, odnosno da se poku{a odgovoriti na pitawa: ko su i odakle su do{li monasi koji su mu~eni~ki postradali u Mednoj? Da li su oni bili monasi manastira Sv. Petra i Pavla kod Trebiwa ili manastira u neposrednoj blizini u Peckoj? Zatim, da se utvrdi kako su i kada postradali i od koga? Potom, da se prou~i kada je

podignut i do kada je postojao manastir u Mednoj, te kakva je bila wegova sudbina? Ovo je budu}im istori~arima, kako bi ispravili gre{ke svojih neposrednih prethodnika, koji su nepravedno zaobilazili Krajinu u svojim nau~no-istorijskim r

Medna je poznata po iskrenoj i dubokoj pobo`nosti wenih mje{tana. To nam potvr|uje wihova borba za vjeru pravoslavnu kroz vijekove. U ataru dana{weg sela Medna za vrijeme Otomanske imperije postojalo je vi{e mawih crkvica sakrivenih po {umama. Da postojawe skrivenih crkvica, narod ih je zvao Prvobitni hram, zidan od tvrdog materijala, podignut je izme|u 1883100 godina je trajao, ali je zbog dotrajalosti poru{en 1977. godine. Iste godine zapo~egradwa novog, tj. Dana{weg hrama. Gradwa i wegovo opremawe trajali su dugo, do 1988.

godine. Hram je djelimi~no bio o{te}en, ali je bio oskrnavqn od hrvatske vojske. Od 2001. do 2004. godine hram je obnovqen, a istovremeno je dovr{ena nova parohijskkapija sa produènim zidovima, sagra|ena ~esma itd.Prvo ~udo koje se desilo u Mednoj bilo je 1981. godine Episkop bawalu~ki g. Jefrem izvje{tava Sveti arhijerejski sinod o ~udesnom savijawu i razvijanju Sv. Antiminsa (Sv, Antimise nalazi ikona polagawa Hristovog tijela u grob i upotrebqava se na Sv. Liturgiji) za vrijemeBogorodice u Mednoj, u ~etvrtu nedjequ ~asnog posta. Za vrijeme sluèwa Svete Liturgije u toku Valikogsklopio i rasklopio tri puta. Povodom tog doga|aja parohiju i paroha

posjetili su episkopi bawalu~ki Jefrem i ra{koEpiskopa ra{ko-prizrenskog Pavla (sada Patrijarha srpskog), Sveti arhijeodluku da se o tome obavjesti sve{tenstvo koje }e u propovjedima i razgovorima ukazati vernima o ovom ~udu. I gle, poslije dvadeset i pet godina, sam Bog nam otkriva tajnu tog tada{weg ~uda: da su Sveti Antimins razvijali

ЧудаЧудаЧудаЧуда БожијаБожијаБожијаБожија

Vijest o pronalasku svetih mo{tiju i wihovom prenosu u hram u Mednoj brzo se pronijela uòm okolinom pa i {ire, jer je ekipa SRTV prenijela reportaù o ovom doga|aju. Dana 13. oktobra Episkop Hrizostom je sa dvojicom igumana, Sofronijem Niki|

petrova~ke i Vasilijem, nastojateqem manastira Klisine kod Prijedora, stigao u Mednu radi prawa svetih mo{tiju i wihove pripreme za poklowewe

Slede}eg dana Episkop Hrizostom je prvi put obznanio otkrivawe svetih mo{tiju u propovjedima u Podra`nici i u Drvaru. Episkop Hrizostom je odredio da se sluì Sveta Litugija u narednih 40 dana. Osim sve{tenika Eparhije biha}ko-petrova~ke, Svete Liturgije sluìli su i sve{tenici drugih eparhija koji su sa mnogobrojnim vjernicima pristizali u Mednu. Ovo ~udo je prije svega prvorazredni istorijski doga|aj, doga|aj koji je ve} zapisan u istoriji na{e pomjesne Crkve i na{eg naroda. Kao takav on zasluùje da se istorijski ispita, odnosno da se poku{a odgovoriti na pitawa: ko su i

kle su do{li monasi koji su mu~eni~ki postradali u Mednoj? Da li su oni bili monasi manastira Sv. Petra i Pavla kod Trebiwa ili manastira u neposrednoj blizini u Peckoj? Zatim, da se utvrdi kako su i kada postradali i od koga? Potom, da se prou~i kada je

odignut i do kada je postojao manastir u Mednoj, te kakva je bila wegova sudbina? Ovo je zadatak sada{wim i budu}im istori~arima, kako bi ispravili gre{ke svojih neposrednih prethodnika, koji su nepravedno zaobilazili

istorijskim radovima. Medna je poznata po iskrenoj i dubokoj pobo`nosti

wenih mje{tana. To nam potvr|uje wihova borba za vjeru pravoslavnu kroz vijekove. U ataru dana{weg sela Medna za vrijeme Otomanske imperije postojalo je vi{e mawih crkvica sakrivenih po {umama. Da Turci ne bi doznali za postojawe skrivenih crkvica, narod ih je zvao "}elijama". Prvobitni hram, zidan od tvrdog materijala, podignut je izme|u 1883100 godina je trajao, ali je zbog dotrajalosti poru{en 1977. godine. Iste godine zapo~egradwa novog, tj. Dana{weg hrama. Gradwa i wegovo opremawe trajali su dugo, do 1988.

godine. Hram je djelimi~no bio o{te}en, ali je bio oskrnavqn od hrvatske vojske. Od 2001. do 2004. godine hram je obnovqen, a istovremeno je dovr{ena nova parohijska ku}a, podignuta ulazna kapija sa produènim zidovima, sagra|ena ~esma itd.Prvo ~udo koje se desilo u Mednoj bilo je 1981. godine Episkop bawalu~ki g. Jefrem izvje{tava Sveti arhijerejski sinod o ~udesnom savijawu i razvijanju Sv. Antiminsa (Sv, Antimins je platno na kome se nalazi ikona polagawa Hristovog tijela u grob i upotrebqava se na Sv. Liturgiji) za vrijeme Liturgije u hramu Ro`destva Presvete Bogorodice u Mednoj, u ~etvrtu nedjequ ~asnog posta. Za vrijeme sluèwa Svete Liturgije u toku Valikog posta Sveti Antimins se sklopio i rasklopio tri puta. Povodom tog doga|aja parohiju i paroha

posjetili su episkopi bawalu~ki Jefrem i ra{ko-prizrenski Pavle. Po izvje{taju i referatu prizrenskog Pavla (sada Patrijarha srpskog), Sveti arhije

odluku da se o tome obavjesti sve{tenstvo koje }e u propovjedima i razgovorima ukazati

I gle, poslije dvadeset i pet godina, sam Bog nam otkriva tajnu tog tada{weg ~uda: da su Sveti Antimins razvijali i savijali trojica sve{tenomonaha medqanskih mu~enika

13

Vijest o pronalasku svetih mo{tiju i wihovom prenosu u hram u Mednoj brzo se pronijela uòm okolinom pa i {ire, jer je ekipa SRTV prenijela reportaù o ovom doga|aju. Dana 13. oktobra Episkop Hrizostom je sa dvojicom igumana, Sofronijem Niki|em,

petrova~ke i Vasilijem, nastojateqem manastira Klisine kod Prijedora, stigao u Mednu radi prawa svetih mo{tiju i wihove pripreme za poklowewe

Slede}eg dana Episkop Hrizostom je prvi put obznanio otkrivawe {tiju u propovjedima u Podra`nici i u Drvaru. Episkop

Hrizostom je odredio da se sluì Sveta Litugija u narednih 40 petrova~ke, Svete Liturgije

sluìli su i sve{tenici drugih eparhija koji su sa mnogobrojnim a pristizali u Mednu. Ovo ~udo je prije svega prvorazredni

istorijski doga|aj, doga|aj koji je ve} zapisan u istoriji na{e pomjesne Crkve i na{eg naroda. Kao takav on zasluùje da se istorijski ispita, odnosno da se poku{a odgovoriti na pitawa: ko su i

kle su do{li monasi koji su mu~eni~ki postradali u Mednoj? Da li su oni bili monasi manastira Sv. Petra i Pavla kod Trebiwa ili manastira u neposrednoj blizini u Peckoj? Zatim, da se utvrdi kako su i kada postradali i od koga? Potom, da se prou~i kada je

Prvobitni hram, zidan od tvrdog materijala, podignut je izme|u 1883-1888. godine. Skoro 100 godina je trajao, ali je zbog dotrajalosti poru{en 1977. godine. Iste godine zapo~eta je gradwa novog, tj. Dana{weg hrama. Gradwa i wegovo opremawe trajali su dugo, do 1988.

godine. Hram je djelimi~no bio o{te}en, ali je bio oskrnavqn od hrvatske vojske. Od 2001. do 2004. godine hram je obnovqen, a

a ku}a, podignuta ulazna kapija sa produènim zidovima, sagra|ena ~esma itd. Prvo ~udo koje se desilo u Mednoj bilo je 1981. godine Episkop bawalu~ki g. Jefrem izvje{tava Sveti arhijerejski sinod o ~udesnom

ns je platno na kome se nalazi ikona polagawa Hristovog tijela u grob i upotrebqava se

Liturgije u hramu Ro`destva Presvete Bogorodice u Mednoj, u ~etvrtu nedjequ ~asnog posta. Za vrijeme

posta Sveti Antimins se sklopio i rasklopio tri puta. Povodom tog doga|aja parohiju i paroha

prizrenski Pavle. Po izvje{taju i referatu prizrenskog Pavla (sada Patrijarha srpskog), Sveti arhijerejski sabor donio je

odluku da se o tome obavjesti sve{tenstvo koje }e u propovjedima i razgovorima ukazati

I gle, poslije dvadeset i pet godina, sam Bog nam otkriva tajnu tog tada{weg ~uda: i savijali trojica sve{tenomonaha medqanskih mu~enika.


veta tajna sve{tenstva je sveta tajna u kojoj Duh Sveti kroz polagawe ruku episkopa daje blagodat i pravo onome koji

se rukopolaè za episkopa ili sve{tenika da svr{ava ostale svete tajne i da rukovodi vjerskim ìvotom qudi. U pravoslavnoj crkvi postoji tri stepena sve{tenstva: episkop, sve{tenik i |akon.

Episkop moè da svr{ava svih sedam svetih tajni, sve{tenik sve osim sv. tajne sve{tenstva, a |akon pomaè episkopu i sve{teniku, ali sam ne moè svr{od svetih tajni. Pored ovih ~inova sve{tenstva postoje i niì ~inovi: ~teci, ipo|akoni i |akonise..

i Svetoga Duha, u~e}i ih da sve drè {to sam vam zapovijedio."

U ovoj Svetoj tajni episkop uvodi u oltar kandidata, koji je ispunio sve uslove potrebne za obavqawe sve{teni~ke slu`be, stavqa mu ruku na glavu i ~ita molitvu posve}ewa, da bi na kandidata si{la Boànska blagodat Svetog Duha

[ta onda predstavqa celinu jerarhije? Najpre Hristos kao vje~ni Prvosve{tenik i glava Crkve, onda od Wega apostoli, pa od apostola episkopi, i od e

preporo|eni u djecu Boìju; preko wih u svetoj tajni pri~e{}a dobijamo nebesku hranu (Hristovo tijelo i krv); u svetoj tajni pokajawa preko wih dobijamo opro{tewe od svojih grehova, a u ostalim svetim tajnama naro~ite darove Sse za nas neprestano mole, u~e nas, savjetuju, opomiwu nas i nama rukovode. Prema tome,

ИзИзИзИз православногправославногправославногправославног катихизисакатихизисакатихизисакатихизиса

SVETA TAJNA SVE[TENSTVASVETA TAJNA SVE[TENSTVASVETA TAJNA SVE[TENSTVASVETA TAJNA SVE[TENSTVA

veta tajna sve{tenstva je sveta tajna u kojoj Duh Sveti kroz polagawe ruku episkopa daje blagodat i pravo onome koji

se rukopolaè za episkopa ili sve{tenika da svr{ava ostale svete tajne i da rukovodi vjerskim ìvotom qudi. U pravoslavnoj crkvi postoji tri stepena sve{tenstva: episkop,

Episkop moè da svr{ava svih sedam svetih tajni, sve{tenik sve osim sv. tajne sve{tenstva, a |akon pomaè episkopu i sve{teniku, ali sam ne moè svr{avati nijednu od svetih tajni. Pored ovih ~inova sve{tenstva postoje i niì ~inovi: ~teci, ipo|akoni i |akonise..

Episkopa ne moè rukopoloìti jedan episkop, ve} najmawe dva episkopa. Dok sve{tenika rukopolaè episkop kome sve{tenik pripada kao klirik. Episkopi su naslednici apostola. A crkvenu jerarhiju ustanovio je sam Gospod Isus Hristos kao prvi Prvosve{tenik On, kao izvor svake vlasti i prava u Wegovoj Crkvi, dao je apostolima vlast da u~e, iscequju i opra{taju grijehe. Uo~i Vaznesewa On je rekao apostolima: "Idite, dakle, i nau~ite sve narode krste}i ih u ime Oca i Sina

i Svetoga Duha, u~e}i ih da sve drè {to sam vam

U ovoj Svetoj tajni episkop uvodi u oltar kandidata, koji je ispunio sve uslove potrebne za obavqawe sve{teni~ke

, stavqa mu ruku na glavu i ~ita molitvu posve}ewa, da bi na kandidata si{la Boànska blagodat Svetog Duha

[ta onda predstavqa celinu jerarhije? Najpre Hristos kao vje~ni Prvosve{tenik i glava Crkve, onda od Wega apostoli, pa od apostola episkopi, i od episkopa sve{tenici i

|akoni. Za{to je neophodno polagawe ruku u ovoj svetoj tajni? To su najpre ~inili apostoli. Polagawe ruku u ovoj svetoj tajni prenosi se na lice koje se rukopolaè duhovna sila i tako se postiè zakonita veza crkvene vlasti i sve{tenosluèwa Crkvena zajednica ne moè postojati bez pokornosti svome nadle`nom episkopu, jer bi se tako crkvena zajednica odijelila od tela Vaseqenske pravoslavne crkve i li{ila sebe blagodati Boìje. Sve{tenika zovemo Ocem zato {to smo preko sve{tenika u svetoj tajni kr{tewa

preporo|eni u djecu Boìju; preko wih u svetoj tajni pri~e{}a dobijamo nebesku hranu (Hristovo tijelo i krv); u svetoj tajni pokajawa preko wih dobijamo opro{tewe od svojih grehova, a u ostalim svetim tajnama naro~ite darove Svetog Duha. Pored toga, sve{tenici se za nas neprestano mole, u~e nas, savjetuju, opomiwu nas i nama rukovode. Prema tome,

14

Episkopa ne moè rukopoloìti jedan episkop, ve} najmawe dva episkopa. Dok sve{tenika rukopolaè episkop

piskopi su naslednici apostola. A crkvenu jerarhiju ustanovio je sam Gospod Isus Hristos kao prvi Prvosve{tenik On, kao izvor svake vlasti i prava u Wegovoj Crkvi, dao je apostolima vlast da u~e, iscequju i opra{taju grijehe. Uo~i Vaznesewa On je

[ta onda predstavqa celinu jerarhije? Najpre Hristos kao vje~ni Prvosve{tenik i piskopa sve{tenici i

Za{to je neophodno polagawe ruku u ovoj svetoj tajni? To su najpre ~inili apostoli. Polagawe ruku u ovoj svetoj tajni prenosi se na lice koje se rukopolaè duhovna sila i tako se postiè zakonita veza crkvene vlasti i sve{tenosluèwa Crkvena zajednica ne moè postojati bez pokornosti svome nadle`nom episkopu, jer bi se tako crkvena zajednica odijelila od tela Vaseqenske pravoslavne crkve i li{ila sebe blagodati Boìje.

Sve{tenika zovemo Ocem zato {to smo tenika u svetoj tajni kr{tewa

preporo|eni u djecu Boìju; preko wih u svetoj tajni pri~e{}a dobijamo nebesku hranu (Hristovo tijelo i krv); u svetoj tajni pokajawa preko wih dobijamo opro{tewe od svojih

vetog Duha. Pored toga, sve{tenici se za nas neprestano mole, u~e nas, savjetuju, opomiwu nas i nama rukovode. Prema tome,


15

oni su, zaista, na{i duhovni oci. Svakako oni moraju biti dostojni tog imena i te velike slu`be.


15

ПравославнаПравославнаПравославнаПравославна иконографијаиконографијаиконографијаиконографија

BOGORODICA KUPINA NEOPAQIVABOGORODICA KUPINA NEOPAQIVABOGORODICA KUPINA NEOPAQIVABOGORODICA KUPINA NEOPAQIVA

Bogorodice Djevo, raduj se blagodatna Marijo,Bogorodice Djevo, raduj se blagodatna Marijo,Bogorodice Djevo, raduj se blagodatna Marijo,Bogorodice Djevo, raduj se blagodatna Marijo,

Gospod je sa tobom, blagoslovena si ti me|u ènamaGospod je sa tobom, blagoslovena si ti me|u ènamaGospod je sa tobom, blagoslovena si ti me|u ènamaGospod je sa tobom, blagoslovena si ti me|u ènama i blagosloven je plod utrobe tvoje, i blagosloven je plod utrobe tvoje, i blagosloven je plod utrobe tvoje, i blagosloven je plod utrobe tvoje,

jer si rodila Spasiteqa du{a na{ih. Amin.jer si rodila Spasiteqa du{a na{ih. Amin.jer si rodila Spasiteqa du{a na{ih. Amin.jer si rodila Spasiteqa du{a na{ih. Amin.

MANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVAMANASTIR MILE[EVA

16

Анастасија

Documents

Transcript of Анастасија