2_PlasHR

77

Nar. umjet. 47/2, 2010, str. 7795, P. Plas, Vukovi i smrt: Tanatoloko znaenje vuka

PIETER PLASGent

VUKOVI I SMRT: TANATOLOKO ZNAENJE VUKA U TRADICIJSKOJ KULTURI

ZAPADNOJUNOSLAVENSKOG PODRUJA1

Asocijacije vukova sa smru i svijetom mrtvih su u povijesti bile iroko rasprostra-njene u europskom i indoeuropskom geografskom i kulturnom prostoru. Mitolozi i lolozi 19. i 20. stoljea argumentirali su slinu tanatoloku simboliku vuka u za-padnome dijelu junoslavenskoga jezinog i kulturnog podruja te su tomu u prilog navodili i etnografske i folkloristike podatke iz novijeg doba. Ipak, u usmenim predajama, vjerovanjima i obiajima ovoga podruja kakvi su se sustavno biljeili od kraja 19. stoljea, za izravnu vezu vukova s tanatolokim predodbama ima izni-mno malo indicija. Ova je rasprava sinteza tih etnografskih i folklornih elemenata koji nedvosmisleno povezuju vukove sa predodbama o smrti i s kultom mrtvih te nudi trezvenu procjenu njihova znaaja u relativnoj sinkroniji tradicijskih (ruralnih) znaenja i praksi 19. i 20. stoljea. U referencijskom okviru puke tanatologije ujedno kritiki evaluira postojee hipoteze o vezi izmeu vuka i demonskoga lika vampira.Kljune rijei: vuk, smrt, kult mrtvih, vampir, tanatoloka simbolika, mitologija,

tradicijska kultura, zapadnojunoslavensko podruje

1. Uvod: Mit i etnografska sinkronija

Iz komparativne mitologije i kulturne povijesti dovoljno su poznate asocijacije vukova sa smru i svijetom mrtvih. Takve su asocijacije (npr. vuk kao psihopomp, kao otjelovljenje smrti ili zastupnik mrtvih), ini se, u povijesti bile iroko raspro-stranjene u europskom i indoeuropskom geografskom i kulturnom prostoru (u an-tici i u mitologijama drugih indoeuropskih naroda, vidi m. o. Dunnigan 1987:432;

1 Pojasnimo na poetku da ovdje mislimo na etnografski i etnolingvistiki prostor gdje su zastupljeni hrvatski, bosanski, srpski i crnogorski govori i narjeja, a koji se u lingvistikome i dijalektolokome smislu poklapa sa tokavskim podrujem. Kao precizniji termin za odgovarajui tokavski dijasistem u lingvistici predloen je juno-zapadno-junoslavenski (Southern West South Slavic: Friedman 1997).

Izvorni znanstveni lanak Primljeno: 28. 06. 2010. Prihvaeno: 05. 09. 2010.UDK 393:398.4]

NU47/2.indd Sec1:77NU47/2.indd Sec1:77 11/30/10 1:47:44 PM11/30/10 1:47:44 PM

78


Ginzburg 1990:156; ani 1998:265; usp. HDA IX:741-746). Mitolozi i lolozi 19. i 20. stoljea u tom su okviru argumentirali slinu tanatoloku simboliku vuka u zapadnome dijelu junoslavenskoga jezinog i kulturnog podruja te su tomu u prilog navodili i etnografske i folkloristike podatke iz novijega doba. Jednu od najrazraenijih pa i najutjecajnijih hipoteza u tom je pogledu formulirao srpski lolog i povjesniar religija Veselin ajkanovi (1881.1946.), koji je veim dije lom na temelju vanjske, komparativne rekonstrukcije, vuku pripisivao vodeu ulogu u srpskom tradicijskom kultu mrtvih. Prema spomenutnoj teoriji vuk je totem i javlja se kao inkarnacija predaka te prvobitni, teriomorfni (ivotinjski) oblik staroga, pretkranskoga vrhovnog boanstva smrti i donjega svijeta. to se tie etnografskih i folkloristikih podataka kojima ajkanovi podupire takvu pretpostavku, znatan se dio njegove argumentacije zasniva na analizi vjerovanja i naracija u vezi s vujim svecima (sv. Savom i drugima), koji se pritom smatraju kranskim (i antropomorfnim) nasljednicima indoeuropskih ktonskih bogova (vidi ajkanovi 1941, posebno 17-19, 32-33, 68, 98-99; 1973:216, 224; usp. Zeevi 1969; Kulii 1970:18; 1979:43-46; Mati 1972:58-89; SMR, pod vuk; Radenkovi 2001:101).2

Ipak, i uza svu razvijenost i vanost kulta mrtvih u cijelome slavenskom svijetu i na Balkanu,3 u usmenim predajama, vjerovanjima i obiajima zapadnojunoslavenskoga podruja kakvi su se sustavno biljeili od kraja 19. do sredine 20. stoljea, za izravnu vezu vukova s tanatolokim predodbama ima iznimno malo indicija. Klasine mitoloke teorije ili mitologizacije o osnovnoj tanatolokoj simbolici vuka za interpretaciju etnografske stvarnosti ovdje nude tek sekundarnu utjehu upravo zato to se moraju pozvati na vanjsku komparaciju i

2 Srpski vrhovni bog u ajkanovievu itanju, usput budi reeno, svojim funkcijama i atribu-tima pokazuje primjetljive paralele s pretpostavljenim opeslavenskim bogom Velesom u slinim, strukturalistikim i semiotikim rekonstrukcijama mitova u novije vrijeme. Pri tome se zapravo i smatra da je vuk (kao i zmija i medvjed) u pretkranskom religijskom sustavu Slavena bio jednim od atributa ili manifestacija toga boanstva. Za rekonstrukciju opeslavenske varijante indoeurops-koga osnovna mita o borbi gromovnog boga (Peruna) i boga donjegega svijeta (zmije/zmaja/Ve-lesa) vidi Ivanov i Toporov 1965; 1974. Odreeni aspekti te rekonstrukcije su se dalje razradili u odnosu na, meu ostalim, hrvatske i istonoslavenske puke obiaje i usmenu knjievnost, vidi npr. Katii 1987; 1988; 1989; Belaj 1998; Uspenskij 1982. O vuku, zmiji i medvjedu kao Velesovim ivotinjama, usp. Stang-Zhirovova 1980-1981:186.

3 O umiranju, pogrebnim obredima, aljenju za mrtvima i predodbama o smrti (bilo demonolokim ili ne) u slavenskome kontekstu, vidjeti m. o. Issledovanija v oblasti balto-slavjans-koj duchovnoj kultury: Pogrebalnyj obrjad (Moskva, 1990); Slavjanskie drevnosti I, pod venok pogrebalnyj, gret pokojnikov, grob; II, pod dua, kladbie; Slavjanskaja mifologija, pod po-grebenie, smert, tot svet; Tolstoj 1995:185-233, 458-465; Tolstaja 2000; Kabakova 2000:243-280; Mencej 1996; 1997; Plotnikova 1996. Na zapadnojunoslavenskome podruju vidjeti m. o. Schnee-weis 1961:107 i sl.; Kajmakovi 1968; oki 1997; 1998; Jovanovi-Veanski 1997. Za bibliogra- ju engleskih, njemakih i francuskih radova o smrti i pogrebnim obiajima kod junih Slavena vidi Roth & Wolf 1994:201-202.


79


rekonstrukciju.4 Uporaba mitolokih pojmova nejasna sadraja donekle optereuje i moderne etnolingvistike i semiotike analize junoslavenskih podataka o vezi vuka s umrlima, koji se uz to velikim dijelom razmatraju u okviru puke demono-logije.5 Sadanja je rasprava sinteza tih etnografskih i folklornih elemenata koji izravno povezuju vukove sa pukim predodbama o smrti i s kultom mrtvih te nudi trezvenu procjenu njihova znaaja u relativnoj sinkroniji tradicijskih (rural-nih) znaenja i praksi zapadnojunoslavenskog jezikog i kulturnog prostora 19. i 20. stoljea. U referencijskom okviru puke tanatologije ujedno kritiki evaluira postojee hipoteze o vezi izmeu vuka i demonskoga lika vampira.

2. Smrt grjenika, inkorporacija smrti kao vuka i tubalice

Odraz mitolokih motiva moe se naslutiti u tim oskudnim usmenim priama u kojima se vuk ovako ili onako povezuje, ili ak poistovjeuje sa smru. Jedina se pak izrazita karakterizacija smrti vujim metaforama nalazi u usmenom pripovije-danju iz sredine 19. stoljea iz Lonje (hrvatsko Posavlje), u kojemu je rije o smrti grjenika (dok pokornike doekuje Majka Boja s anelima):

Kad je ovjek na umoru, pohiti smrt na zmajevih krilih k njemu; nju sliede nepresta-no est grdnih pasa, gladnih, kao sieri u gorah vuci (). Kada dodje blizu kue,

4 Mitolokim je rekonstrukcijama svojstvena i logika da se mit rekonstruira kao primarni poda-tak, prvobitna prapria to motivira te zabiljeene obiaje i folklorne oblike koji su upravo sluili osnovom i polazitem za rekonstrukciju. Tako se vjerovanja, predaje i obredne prakse koje proiz-vode mit ujedno shvaaju kao preici ili tragovi istoga mita.

5 Tako je u opirnoj etnolingvistikoj raspravi Aleksandra Gure o slavenskoj tradicijskoj simbolici vuka (1997:122-159) posebno problematian pojam ktonska simbolika. Naime, autor ga isprva koristi u doslovnome znaenju simbolike povezanosti sa zemljom, te u tom smislu pokazuje ktonsku simboliku vuka u slavenskim pukim tradicijama koja se moe izvesti iz odreenih etiolokih motiva (prema kojima se npr. vuk stvorio iz gline ili blata; Gura 1997:123). Meutim, potom slijedi Gurina izjava da [ova] ktonska priroda odreuje vezu vuka s umrlima (ibid:124), a to podrazumijeva konceptualni skok prema punopravnome mitolokom kompleksu, gdje ktonska bia nisu vezana samo za zemlju nego ujedno i: 1) s produktivnim i destruktivnim potencijalom iste zemlje; 2) sa smru; i 3) s donjim svijetom kao drugim svijetom / svijetom mrtvih (usp. Slavjanskaja mifologija, pod chtonieskie suestva). Bez obzira na implikacije ove terminoloke vieznanosti, Gurini argumenti u prilog veze vuka s umrlima kod junih Slavena i nisu najuvjerljiviji. Opravdanje za takvu vezu prije svega vidi u (dodue prilino rijetkim) asocijacijama vampira s vukovima. Osim toga, za obredna pozivanja vuka u Boino doba kod junih Slavena (pri emu se vukovima i drugim zvijerima uz odreene formule ostavlja obrok da preko godine ne bi inili tetu) tanatoloke konotacije potpuno inferira iz komparativne istonoslavenske i zapadnoslavenske grae: Isto kao umrle ili kunog duha [domovogo] Bjelorusi i Poljaci pozivaju vuka na boinu veeru (). Kod junih Slavena isto pozivaju vuka (nekad i medvjeda) na boinu ili novogodinju veeru (); ibid:125). Najzad spominje bugarsko vjerovanje da vuk i ovjek koji su se rodili u isto vrijeme istodobno moraju i umrijeti, uz dodatak da je predstava o vuku kao ovjekovu dvojniku poznata i kod Srba (za to navodi bugarski izvor; ibid).


80


sjedne na plot i zieva kao tati kurjak. () ovjek zievne, dua se pomoli, psi ju ape, pa njom u torbu (Modrui 1863:278, kurziv P. P.).

Ovdje treba istaknuti i uporabu ekspresivnijeg (i pejorativnog) termina kurjak u opisivanju smrti (dok se njezini psi opisuju kao vuci). Zasigurno se privlanom ini pretpostavka da se u ovome karakteriziranju grjenoga i pravednog naina umiranja nalazi instanca ili preitak dvojne (pretkranske i kranske) vjere te da se iz vujih metafora za smrt moe izvesti zakljuak o pukome simboliziranju vuka kao psihopompa (pratitelja dua). Otprilike 120 km istonije, u Beravcima u Slavoniji, u isto su se doba s grjenim nainom ivota dovodili u vezu olujni vjetrovi zvani vukovi kad bi zapuhali nakon umiranja pojedinih ljudi:

[U] Beravcih, dre onoga pokojnika za grnika, komu se dignu vukovi, a to e rei, ako se podignu jaki vtrovi ili u obe nadodje kakva oluja za vrme, koje dotini mrtvac lei nepokopan, ili ako bi se to sbilo istoga dana posl pokopa (Vukasovi 1868:8).

Ovdje se puko vjerovanje o smrti grjenika povezuje s odreenim demonolokim predodbama o olujnim vjetrovima i vihorima, koji se i na nekim drugim mjes-tima (u Hercegovini i Crnoj Gori) asociraju s vukovima, ali se, s druge strane, i otjeruju verbalno-apotropejskim vujim formulama (vidi o tome Plas 2008:330; vidi i dalje pod 3.). Osim toga, taj je podatak mogua potvrda za opu slaven-sku predodbu o olujnim vjetrovima kao duama velikih grjenika, vjerovanje koje je zabiljeeno i u zapadnih i istonih Slavena (Slavjanskie drevnosti I, pod veter).

Veza izmeu vuka i smrti bez grjenih konotacija pojavljuje se i u pukome vjerovanju iz jugoistone Srbije o sv. Arhanelu Mihaelu. Tamo se pria da je sv. Araneo zapuio usta vuku jer bi vuk inae pojeo sve ljude; Arhaneo to kao gospodar ovjekove due nije mogao dopustiti (u Leskovcu: orevi D. 1958:395). U mnogim krajevima istone i jugoistone Srbije, a mjestimice i u Srba u Bosni, Arhaneo Mihael se zvao Duovadnik pa se vjerovalo da on pri smrti iz-vadi duu iz tijela i otprati u drugi svijet (vidi npr. Vasiljevi 1996 [1894-1901]:25; Lilek 1894:145; Grbi 1909:74; Milosavljevi 1914:63; Kosti 1978:401). Uz to, u jo mnogo vie krajeva i dinarskoga i moravskoga areala Arhaneo Mihael spada u uobiajeni red vujih svetaca jesenskoga i zimskoga kalendarskog ciklusa, s ijim su praznicima povezani mnogobrojni obiaji i obredne zabrane radi zatite stoke od vukova (vidi Plas 1999:185-186). Spomenimo jo i varijante paremijskih oblika u kojima se vuku i smrti dodjeljuju jednaki predikati, kao na primjer u poslovicama tipa to vuk sobom ulovi i u eljusti uhvati, () to se ne povre (Vrevi 1890:96) i to smrt ugrabi, to se vie ne vraa (Vlajinac 1975:273).6

6 Usp. jo varijante kao to su Kaj vuk obzine, to mu ne zgine (Vlajinac 1923:376); to zapane u vuija vala to se ne vraa (Dui 1931:438); to na vlka ulezne u usta, toj se ne vra (Zlatkovi 1988:467); Ulezne li na kurjaka u usta, teko izlazi (ibid:460); Kad kurjaku to u grkljan upadne, teko je iupati (Vlajinac 1923:376; ubeli 1975, br. 2029; Skarpa 1909:57).


81


Osim toga, motiv inkorporacije od vuka (ili pak vraga) se javlja i u smrtnim kletvama to se upuuju ljudima ili stoci, npr. Vuci te pojeli (Vuci te izeli)! (Markovi 1992:31; Grbi 1909:310), Vuk te izeo (izio)! (Radunovi 1988:71; Pavievi 1937:197); usp. Vrag ti duu izio! (Heimovi-Seselja 1985:128) i avo te izeo! (Markovi 1992:25).

S obzirom na prilino raireno zapadnojunoslavensko puko vjerovanje da vukovi osim stoke jedu i ljude, takve tanatoloke asocijacije, bilo izravne ili neizravne, zapravo ne izazivaju zauenost. U okviru zadanih ciljeva sadanje rasprave uputimo i na pojedine obredno-magijske prakse koje vuja usta dovode u izravnu vezu s ustima pokojnika za vrijeme pogrebnoga obreda. Tako su se u nekim srpskim selima na Kosovu krpe ili rupci kojima su bile vezane ruke i eljusti mrtvaca uvale kao hamajlija od vuka da ne ujede stoku; u uikome kraju u zapadnoj Srbiji ovnu-predvodniku stada u ovratnik su stavljali pare od maramice kojom su bila svezana usta pokojnikova dok je leao na odru, pa e se i vukovima svezati eljusti, te ni usred tora nee moi da zinu, kao i onaj mrtvac na odru (Blagojevi 1978:391). Zavezivanje eljusti u pokojnika rairena je praksa koja je u vezi, meu ostalim, s vjerovanjima o moguem tetnom djelo-vanju otvorenih mrtvakih usta (vidi npr. Brati 1903:398; Vukanovi 1986:306; Antonijevi 1971:155). U istonoj Srbiji se smatralo da zli duhovi preko usta mogu zauzeti tijelo pa bi se pokojnik tako povampirio (Pirot: Panajotovi 1986:75; o vampirima vidi dalje). Rupcu kojim se veu pokojnikove eljusti openito se pripisuju izvanredna magina svojstva (Aleksinac: Antonijevi 1971:155).7

Za otkrivanje izravnih spojeva izmeu vukova i tanatolokih motiva u kontek-stu pogrebnih obreda tubalice su naizgled evidentno polje istraivanja. Meutim, pri itanju tih obrednih tekstova koji su na zapadnojunoslavenskome podruju zapisani u dovoljno velikom broju krajnje je uoljivo kako nema vujega lika.8 Nali smo ga u svega dva teksta, odnosno u jednoj tubalici iz Hercegovine, u kojoj ena sebi i osirotjelom stadu svoga preminula mlaeg brata zaeli smrt, i u crnogorskoj tubalici, gdje je usporedba pokojnika s vukom ponajprije herojsko-epska referenca:

Kudijen si nahitio,/ brate, rano?/ Kome stado ti ostavlja?/ Ja kukala!/ I zrnalja pod aktarom?/ Prekukala!/ Da ih mrki vuci kolju!/ Zaklali me!/ ()/ S kim e s braa ponositi,/ moj ponose,/ s kim drugobi veseliti/ kam da im je?!/ () (Hercegovina: Gri-Bjelokosi 1985 [1896-1897]:118, kurziv P. P.).7 Na Kosovu se rubac kojom su bila zavezana mrtvaka usta uva i za teke porode. Tada se,

da se olaka porod, kroz rubac prolijeva voda koja se posveuje pokojniku i zatim daje rodilji piti (Vukanovi 1986:215). O porodu i smrti u vezi s vujim ustima vidi Plas 1999:199 i sl., i dalje u ovome tekstu.

8 Velik dio etnografskih izvora i zbirki usmene knjievnosti sadri tekstove tubalica. Za po-sebne zbirke tubalica, vidi npr. Srpske narodne tubalice; Vrevi 1986; Dakovi 1962; 1964. O tekstu i kontekstu zapadnojunoslavenskih tubalica, vidi m. o. Burkhart 1990:85-102; Peri-Polonijo 1996:392-396; usp. ubeli 1964; 1988:25-27.


82


() Ko [e] s vucima drugovati,/ gorski vue? () (Patrovii u Crnoj Gori: Vukmanovi 1960:384).

Ipak, neizravna (indeksna) referenca na vukove moe se sastojati u nainu kako se ti tekstovi izvode. Naime, za naricanje je zabiljeen mjesni/regionalni termin vijati (vijem; u jugoistonoj Srbiji: RSANU, pod vijati), to se kao glagolski predikat obino spaja s vukovima. Zanimljivo je spomenuti da se, za razliku od zapadnojunoslavenskih tubalica, simbolika vuka kao psihopompa jasno nalazi u tekstovima istoga anra u susjednoj Rumunjskoj. Tatjana Svenikova u vezi s time upuuje na tri, dodue rijetka teksta iz jugozapadnoga planinskog podruja Oltenije, u kojima se vuk (zajedno s lisicom i vidrom) pojavljuje kao pratitelj i vodi pokojniku na njegovu putu prema drugomu svijetu (Svenikova 1990:128-130).

3. Vuk, vukodlak, vampir: injenice i nesporazumi

Svenikova u rumunjskoj tradicijskoj kulturi opaa tijesnu vezu izmeu pogreb-noga rituala i raznoraznih pukih shvaanja o vukodlacima (volki-oborotni). Pod zadnjima se zapravo podrazumijevaju hodajui mrtvaci koji poslije smrti uzne-miruju svoju rodbinu i ukuane te pri tome mogu primiti oblik raznih ivotinja, meu ostalima vuka, psa, drugih zvijeri te nekih kukaca (Svenikova:130-131). Toj kategoriji demonskih mrtvaca na zapadnojunoslavenskom podruju odgovara kategorija vampira, koji se oznaava dvama terminima, odnosno vampirom (i njegovim varijantama) i vukodlakom. Oko postojeih interpretacija odnosa vampira kao demonskih likova i vukova, a posebno oko relevantnosti toga odnosa za povezanost simbolike vuka s kultom mrtvih i pogrebnim obredima u naem tokavskom prostoru, vie je nego potrebno formulirati nekoliko kritikih primjedbi. Tako ajkanovi pie da se vuk vrlo esto javlja, kod Grka, Germanaca i Kelta, a tako isto i kod naeg naroda [tj. Srba], kao inkarnacija due (1941:19-20, kurziv u originalu), za to kao argumente navodi: 1) da vampir, mrtvo telo koje je ustalo iz groba, ili (u docnijem razvoju) dua mrtvoga koja se ponovo inkarnirala, ne bez razloga naziva se vukodlak; 2) da se vampiri u Crnoj Gori i Hercegovini zovu vuk (na temelju grae Vuka Vrevia, vidi dalje); i 3) da se u Kuima u Crnoj Gori vjeruje da se svaki vampir na neko vrijeme mora pretvoriti u vuka (ibid; vidi dalje). Za Anu Radin, autoricu opirnih studija o vjerovanju u vampire u Srba (1994; 1996), vuk je najea metamorfoza vampira koja je doprinela izjednaavanju demonskih pojava vampira i vukodlaka (1996:23). I najzad, Aleksandar Gura vezu izmeu vuka i umrlih u junih Slavena razmatra u prvome redu na osnovi predodbi o hodajuemu mrtvacu /vampiru, koji moe imati vuji oblik i [u Crnoj Gori i Dalmaciji] zove se vuk (za to navodi sekun-darne izvore; Gura 1997:124,129).


83


Za ispravnu procjenu navedenih argumenata o odnosu izmeu vukova, vampira, umrlih, kulta mrtvih i pogrebnih obiaja na zapadnojunoslavenskom podruju neophodno je prvo ponuditi pregled najuobiajenijih pukih shvaanja i obiaja oko vampira i/ili vukodlaka iz etnografske i etnolingvistike literature, a nuno je prije svega odrediti toni sadraj pojmova vampir i vukodlak. Etnolozi se slau da su se znaenja vampira i vukodlaka na tokavskome prostoru stopila te su stoga termini postali potpuni sinonimi (orevi T. 1953:150; Schneeweis 1935:277; tako i ajkanovi 1941:172, fusnota br. 2; usp. Lilek 1899:704-705). Termin vu-kodlak, koji je izvorno oznaavao ovjeka-vuka, tj. ivoga ovjeka sposobnog da privremeno preuzme oblik vuka, desemantiziran je, ali je lik vampira (kao referent obaju termina) preuzeo osnovnu osobinu izvornoga vukodlaka, naime sposobnost mijenjanja pojavnoga oblika (Slavjanskie drevnosti I, pod vampir, volkolak; Burkhart 1989:69,94,99).9 Razlog za sinkretizam vampira-vukodlaka po svoj prilici treba traiti u njihovoj zajednikoj vezi s predodbama o vjeticama, kojima se, s jedne strane, pripisuje mo preobrazbe (bilo to u vuka ili ne), a za koje se, s druge strane, vjeruje da se poslije smrti pretvaraju u vampire (usp. Schnee-weis 1935:277; 1961:8-9; Burkhart 1989:99). Ovime bi se objasnili i daljnji nazivi za vampira kao to su vjedogonja, vjetac i trigun (Burkhart 1989:69; orevi T. 1953:150).10

U tradicijskoj kulturi zapadnojunoslavenskoga podruja shvaanja i obiaji u vezi s hodajuim ili neistim pokojnicima itekako su (ili su donedavno bili) doista vani u kultu mrtvih i pogrebnomu ritualu jer se na kraju krajeva ve gotovo svaki mrtvac po jednome ili drugome vjerovanju moe povampiriti ili povukodlaiti. U junih Slavena su mogui razlozi za vampirizaciju opirno opisani i zabiljeeni. Ljudmila Vinogradova razlikuje etiri kategorije, naime: 1) pri umiranju ili za sprovoda naruila su se odreena pravila ritualnog ponaanja ili je pokojnik umro neprirodnom smru; 2) zaee, roenje ili smrt dotine osobe dogodili su se u doba ili u trenutku shvaenom kao nepogodnom; 3) veze izmeu pokojnika i ivih nisu se do kraja raskinule; 4) injenica da je pokojnik ivio grjenim ivotom ili je kontaktirao s demonskim silama (Vinogradova 2000b:31-33; usp. 2000a:72 i sl.; posebno kod Srba, vidi Radin 1996:29 i sl.; orevi T.

9 Samo u perifernim krajevima kao to je Istra vukodlak jo znai ovjek-vuk (Burkhart 1989:99). Tradicionalna etimologija leksemu vukodlak (i njezine slavenske varijante: volko-lak, vovkulak, vrkolak, vlkodlak, wilkoak) smatra sloenicom opeslavenskoga *vlk vuk i junoslavenskoga dlaka runo, dlaka. Prema novijim teorijama druga bi se komponenta mogla izvesti iz baltoslavenskoga *dlak(i)as medvjed (Slavjanskie drevnosti I, pod volkolak; usp. Ivanov 1975:406).

10 Tihomir orevi spominje sljedee nazive za vampira na tokavskome podruju: vampir, lampir, lampijer, vuk (po Vuk Vreviu, vidi dalje u tekstu), vukodlak, vjedogonja, jedogonja; trigun, tenac, tenjac, medovina, kosac (1953:150). Naziv (v)jedogonja, meutim, u povijesnome trenutku svoga biljeenja na prvome mjestu oznaava ivu osobu s demonskim osobinama, koja tek nakon smrti postaje vampir (vidi dalje).


84


1953:167-171). Protiv vampira/vukodlaka se u kontekstu pogrebnoga rituala ine mnogobrojne (magine) zatitne mjere.11

Grjeni karakter mrtvaca to se pretvaraju u vampire/vukodlake moe se povezati s predodbama o smrti grjenika, o kojima smo razmotrili pojedine refere nce na vuka (vidi pod 2.).12 Meutim, ono to nas sada mora posebno zani-mati jest: koji su mogui ivotinjski oblici to ih vampir/vukodlak pored svojega prijanjega ljudskog oblika prema narodnim vjerovanjima moe primiti? O tome Ana Radin pie:

Kada se pojavi kao ivotinja, narod obino veruje da je to ista ona koja je pokojnika preskoila na odru; zato se vampir pojavljuje najvie kao pas, maka, koko, mi ili neka druga domaa ivotinja. Jo se veruje da se moe pretvoriti u kvoku, krmau, crnog vola, abu, kozu, leptira. Ipak, najvie se veruje da uzima vuji oblik (Radin 1996:44, kurziv P. P.)

Posljednja je reenica u oitoj proturjenosti s etnografskom stvarnou.13 Vjero-vanje da se pokojnik moe povampiriti ako odreena ivotinja nenadano preskoi njegovo truplo dok lei kod kue na odru esto je zabiljeeno u svim krajevima zapadnojunoslavenskoga podruja, bilo uz odgovarajuu predodbu da e se kao vampir/vukodlak pretvoriti u tu istu ivotinju ili ne.14 Dalje, niz ivotinjskih oblika koje vampir prema lokalnim pukim shvaanjima moe primiti, a na to upuuje i Radin, zaista je impresivan;15 ali se upravo vuk najrjee pojavljuje. Naprotiv, priroda i rijetkost tih etnografskih podataka koji doista povezuju vukove s vampirima/vukodlacima prije da upuuju na to da naizgled prihvatljiv vuji oblik vampira i stoga (tanatoloku) identi kaciju vuka s vampirom ili ak s mrtvacem u opem smislu treba uzeti (magno) cum grano salis.

Vjerovanje da vampiri uope primaju vuji oblik u etnografskoj je literaturi zabiljeeno na samo dva mjesta: u Kuima u jugoistonoj Crnoj Gori, gdje Srbi

11 Detaljnije o vjerovanju u vampire na zapadnojunoslavenskome podruju vidi orevi T. 1953:147-187; Radin 1994; 1996, posebno 5-59; Burkhart 1989:65-108. O neistim pokojnicima i o demonizaciji mrtvih u opemu slavenskome kontekstu, vidi Vinogradova 2000a:72 i sl.; 2000b.

12 Na nekim mjestima vampiri se mogu pojaviti i kao vjetar (npr. na Kosovu: Vukanovi 1986:329).

13 Izjava u Radin u stvari slui kao argument za tendencioznu mitoloku rekonstrukciju u stilu ajkanovia u kojoj se vampiru, kao i vuku, pripisuje uloga pojavnog oblika staroga srpskoga boga donjega svijeta (vidjeti na vlastiti rizik Radin 1996:21-23, 26-28).

14 Za primjere vidi Lovreti 1898:30 (Slavonija); ulinovi-Konstantinovi 1989:179 (dalma-tinsko zalee); kalji 1953:223 i Filipovi 1949:176 (sredinja Bosna); Miovi 1952:206-207 (Hercegovina); Mijatovi 1909:446 i Pavlovi J. 1921:108 (sredinja Srbija); Grbi 1909:258 (istona Srbija); orevi D. 1958:499 (jugoistona Srbija); tako i kod Rumunja, vidi Svenikova 1990:130.

15 Tako se ovisno o mjestu nabrajaju npr. maka, pas, prase, vol, konj, mi (Bosna: Lilek 1899:701); razne ivotinje (Hercegovina: Miovi 1952:206-207); magarac, debeli bijeli konj, crni vol, pas, maka (dalmatinska Zagora: Ardali 1908:150), vol, konj, svinja ili maka (Ko-sovo: Vukanovi 1986:329).


85


vjeruju da se lampijer (vampir) na neko vrijeme mora pretvoriti u vuka (Dui 1931:292; usp. ajkanovi 1941:20), i osim toga jo jedanput u selu Radanovci u uikome kraju u sredinje-zapadnoj Srbiji, gdje se vjeruje da se mrtvac najpre povampiri, a da se zatim pretvara u vuka i u vidu privida, odnosno prikojase goni ljude, po mraku (Blagojevi 1978:384).16 Pojedini izvori dodue sadre i usporedbe izgleda vampira/vukodlaka s vukom, ali pri tome ne impliciraju i potpunu metamorfozu vampira u vuka, a kamoli identi kaciju jednoga s drugim. Tako je prema pukome vjerovanju u Nevesinju i Gackome (Hercegovina) vampir pokriven dlakama koje slie na vuje dlake pa se zato zove vukodlak (Brati 1902a:292). A u Ivani Gradu u sjevernoj Hrvatskoj vukodlak u ovome primjeru dijete koje je umrlo nekrteno ili se jo neroeno pokopalo sa svojom umrlom majkom naraste veliko kao vuk i okrutnije je od vuka, a more se preokrenuti u kakovu god zvier (Deeli 1863:225).17 Znaajnije je moda vjerovanje iz epa (Bosna) da onaj od koga vuk ili pseto krvi lazne povukodlai se i u onu ivotinju pretvori (Dragievi 1908:460; usp. orevi T. 1953:170). Jasno je, meutim, da se eventualni vuji oblik vampira/vukodlaka ovdje uvjetuje izravnim dodirom dotine osobe s vukom; uz to, ta je speci na okolnost u epu tek jedan od mnogih moguih uzroka ili uzronika vampirizacije mrtvih (Dragievi 1908:ibid.).

Ozbiljne rezerve treba izraziti i za argument da se vampiri u Crnoj Gori i Hercegovini (prema Guri i u Dalmaciji, vidi prije) zovu vuk. Ovaj su podatak i ajkanovi (1941:19-20) i Tihomir orevi (1953:150) izveli iz jedne prie koju je po narodnome pripovijedanju u Banjanama (Hercegovina) zabiljeio i izdao Vuk Vrevi (1881:60). U toj prii otac i svekar mlade trudne udovice, suoeni s injenicom da je zatrudnjela sa svojim preminulim, povampirenim muem, izviu formulu Mini vue, ne uini nam zla, vijeamo ti prvo mokro kumstvo to bude u kui! (ibid, kurziv P. P.). Dok se za naziv vuk za vampira u etnogra ji Herce-govine i Vrevieve rodne Crne Gore (pa ni drugdje na tokavskome podruju) ne nalaze daljnje potvrde, jasno je da je spomenuta formula u prii, po svoj prilici radi dramatinoga efekta, posuena iz puko-magijske prakse tih krajeva. Naime, kraa varijanta Mini, vue, [s Bogom,] ne uini mi zla!, koju su zabiljeili i sam Vrevi u Hercegovini i Vuk Popovi u Grblju (u zapadnoj Crnoj Gori),

16 Natalija Blagojevi tome dodaje da podaci iz literature [pri emu se itatelj uzaludno pita koje P. P.] kazuju da se u prvoj inkarnaciji dua pokojnikova pretvara u vampira, a da u drugom procesu, u reinkarnaciji, ova dobija oblik vuka: 1978:384). Na drugim mjestima u uikomu kra-ju termin vukodlak ima dva mogua znaenja: ili oznaava vampira kao zloudno bie, ili pak oznaava obinoga ovjeka ili enu s vujim dlakama na tijelu, koje su se pojavile pri roenju zbog naruavanja obrednih pravila za vrijeme trudnoe (trudnica je ugledala vuka ili je nagazila na tzv. vuji sugreb; ibid:384-385).

17 U Lonji, u sredinjoj Hrvatskoj, vukodlak je pak vrsta dobroudnoga ovjeka-vuka (tj. meta-morfoze ivoga ovjeka): u glavi mu je ovjeja pamet, ui muljeve a tijelo vuje koe i dlake (Modrui 1863:297).


86


slui kao apotropejska formula protiv (tetnoga djelovanja) iznenadnih vihora, koji se shvaaju kao manifestacije borbe izmeu (v)jedogonja (Vukova graa: 16; orevi T. 1953:243; 1958 I:66). Iako u pukome vjerovanju tih krajeva postoji vremensko-uzrona veza izmeu vjedogonja i vampira (smatra se da ti vjeci nakon smrti postaju vampiri/vukodlaci: vidi m. o. orevi T. 1953:187), ovdje je ipak rije o predodbama u vezi sa ivim demonskim likovima ija se aktivnost odnosi na meteoroloke pojave (usp. ibid:237-239; vidi i Plas 2008:330), a za koje se eventualne tanatoloke konotacije u datim okolnostima za razliku od olujnih vjetrova vukova to zapuu pri umiranju grjenika u Slavoniji (vidi prije) ne ine eksplicitnima. Uporaba naziva vuk za vampira, koliko god izgleda prihvatljivom, ovdje se ograniava na narativni kontekst i stoga se ne moe smatrati etnograf-skom injenicom.

Oprez spram izjava o a nitetu vuka i vampira te hipoteza o vuku kao inkarnaciji due izvedenih iz toga18 umjestan je iz dodatnoga, vanijeg razloga. Naime, u svim krajevima zapadnojunoslavenskoga prostora esto je zabiljeeno vjerovanje da se vampiri strahovito boje vukova te da ponajee vukovi rastrgnu i unitavaju vampire. Na takvo se vjerovanje nailazi vie puta ak i na mjestima gdje se vampiri pretvaraju u vukove (vidi prije): tako se npr. u razliitim se-lima uikoga kraja smatra da vampir ne moe nita protiv vuka, da samo tzv. pae-prvotene i vuk mogu ujesti i tako unititi vampira, i jo da vampir na 40 metara udaljenosti od vuka propadne (Blagojevi 1978:384).19 Apotropejski znaaj vuka i njegovu maginu primjenu u borbi protiv demona i bolesti podrobnije smo razmotrili na drugim mjestima (Plas 1999:196-199; 2007). Ovdje se jo moe uputiti na vuje formule obrednoga objavljivanja roenja u Crnoj Gori, koje se i prema Vreviu izvode kako muko dijete koje se rodi u kouljici ne bi pri ivotu bio vjetrogonja, ali se po smrti u vukodlaka pretvorio (1881:152, fusnota; vidi Plas 1999a; usp. Burkhart 1989:81). Spomenimo na kraju u kontekstu pogrebnoga rituala obiaj iz leskovakoga kraja u jugoistonoj Srbiji da se pokojniku verbalno zaprijeti vukom kako kao vampir ne bi naputao svoj grob: jedna od ena koje

18 Na temelju razmotrenih podataka preputamo itatelju da procijeni sljedeu izjavu Sretena Petrovia: Mitolozi su dokazali da je jezika forma vukodlak tipino junoslovenska, i da slo-vensko verovanje da se dua posle smrti inkarnira u vuka otuda vuko-dlak, govori u prilog kultu vuka kod Slovena, posebno Junih (1999:84). Potpunosti radi treba istaknuti da Aleksandr Gura u svojoj opirnoj raspravi o simbolici vuka ne spominje nijedan komparativni podatak na osnovi kojega bi se moglo rekonstruirati slavensko vjerovanje da se dua poslije smrti inkarnira u vuka (usp. Gura 1997:124-125).

19 Radin, koja se ne da smesti takvim injenicama, izmeu dviju tvrdnji o vujem obliku vam-pira (1996:23,44) pie sljedee:

Po veoma rairenim narodnim verovanjima, vampir se najvie plai pasa i vukova. ak se veruje da je vuk (ili kurjak) jedino stvorenje koje moe da pojede vampira. () Strah od vuka i psa koji srpski narod pripisuje vampiru najreitije govori o visokom poloaju ovih ivotinja u hijerarhiji demona htonskog porekla u teriomorfnom obliku. Uostalom, mitski kontekst slovenskog naslea snano podupire ovu pretpostavku (1996:38-39).


87


jutro poslije dana sprovoda oplakuju mrtvaca i posveuju njegov grob pri tome govori:

N., pratili ti zdravicu da ide na svadbu u (), a ti nemoj da ide, kua ti je nova i ubava. Ako poe, kuu e ti vuci rasturiv, postelju e ti iscepiv. Kuu novu da uva (orevi D. 1985:119).20

Kao to smo sugerirali, vezu izmeu vukova i vampira u pukim shavaanjima i obiajima zapadnojunoslavenskoga podruja prije svega treba traiti u apo-tropejskoj simbolici vuka kao estokog protivnika zlih bia (bolesti i demona) pa je prije treba de nirati u terminima suprotnosti nego a niteta. Za tih nekoliko primjera koji ipak upuuju na asocijaciju vuka i vampira (transformacija vam-pira u vuka, eventualni vuji atributi vukodlaka i mogue posredovanje vuka u vampirizaciji; vidi prije) prihvatljiva interpretacija lei u njihovoj zajednikoj liminalnoj (graninoj) simbolici. Status vuka kao granine ivotinje i uvara granice izmeu socijalnoga/ljudskoga i demonskoga/divljega prostora uvjerljivo je analizirao Ljubinko Radenkovi u svome istraivanju simbolikog modela svije ta u junoslavenskoj pukoj magiji. Za moguu identi kaciju vuka i vampira on nudi smisleno objanjenje kad pie da [p]oto je vuk vezan za granicu dva sveta (ljudskog i divljeg), u njega se mogu pretvarati zastranjeni pojedinci koji posle smrti nisu uspeli da odu na onaj svet, ili oni koji imaju magijsku sposobnost preobraanja () (Radenkovi 1996:91).

4. Zakljuci od (mitologije) smrti do (mitologije) ivota

Moemo li, dakle, na osnovi raspoloive etnografske grae opravdano govoriti o vujoj mitologiji smrti ili tanatolokoj simbolici/metaforici vuka u tradicijskoj kulturi zapadnojunoslavenskoga podruja? Odgovor moe biti pozitivan jedino pod uvjetom da priznamo da takva mitologija nije izrazita nego veim dijelom ostaje implicitna. Tanatoloka simbolika vuka, izgleda, ponajprije je paradigmat-ske prirode: ona se sastoji u slinostima pozicija to ih u semiotikom sustavu puke kulture zauzimaju vuk s jedne strane, a mrtvac/smrt s druge. Te se slinosti mogu izvesti iz: 1) oiglednoga destruktivnoga aspekta funkcija i predikata vuko-va, to je izravno i iskustveno povezano s ubijanjem (i inkorporiranjem) stoke pa i ljudi; i 2) karakteriziranja vuka kao drugoga, odnosno njegova habitata kao drugoga svijeta. Takve se semantike i funkcionalne odlike vukova pojavljuju poglavito u kontekstu kalendarskih (i prigodnih) zatitnih mjera protiv vukova te jo u svadbenim obiajima i u okviru puke medicine (usp. Plas 1999; 2003; 2007) pa se izravno ne odnose na pogrebne obiaje ili vjerovanja o smrti to ne znai, dodue, da implicitno tanatoloko shvaanje ili simboliziranje vukova

20 Usp. i drugu formulu: N., ovde ti je mesto, nemoj da ide u selo da te laju selski kuiki (ibid).


88


ne moe ili nije moglo biti dijelom tradicijske kulture zapadnojunoslavenskoga podruja. Na drugome smo mjestu, razmotrivi etnografske i folklorne podatke iz raznih podruja tradicijske kulture, pokazali i kako vuja usta, zajedno s drugim kulturno vanim otvorima to se metaforiki shvaaju kao usta, mogu simbolizi-rati prolaz ili prijelaz u drugi svijet, ime ujedno ulaze u tipologiju vieznanih i ambivalentnih simbola koji povezuju predodbe i obiaje oko raznih stadija i prijelaza ivotnoga ciklusa ne samo smrti nego i roenja i braka (vidi Plas 1999). Meutim, za takve paradigmatske interpretacije, kao i za dosadanja mito-logiziranja oko tanatoloke simbolike vukova, uvijek vrijedi principijelno vana opomena da istraivaeve analogije bez eksplicitne potvrde u praksi ili izvornome diskursu nisu nune i u samih nositelja prouavane kulture ovdje, tradicijske zapadnojunoslavenske puke kulture kao to je posvjedoena u etnogra ji. Na to snano i re eksivno, upravo u kontekstu kulturnoantropolokog istraivanja ivotinjske simbolike, podsjea i Mary Douglas koja upuujui na lozofske analize Nelsona Goodmana upozorava da je neograniena sposobnost znan-stvene imaginacije da vidi obrasce/strukture i da nae slinosti. Uz to, iskuenje da se slinostima preputa posao objanjavanja jako je zato to je koherentnost metafora u naoj znanstvenoj kulturi vrlo uinkovito interpretativno pravilo (Do-uglas 1994:26,29-30).

Ipak, to se tie tradicijskih predodbi o smrti i ostalim prijelazima ivotnoga ciklusa, na kraju ove rasprave vrijedi spomenuti i da se vuk pojavljuje kao kljuni lik ili katalizator u pojedinoj narativnoj i diskurzivnoj grai u kojoj se roenje, vjenanje i smrt dovode u vezu jednih s drugima.21 Zanimljiva se indicija za istodobnu povezanost vuka s natalnim, svadbenim i tanatolokim motivima nalazi u pukim naracijama o tzv. suenicama, enskim demonima koji novoroenadi nakon poroda odreuju sudbinu.22 Tako u prii iz Petrinje suenice odluuju da e muko novoroene s osamnaest godina pojesti vuk, i to na dan njegove vlastite svadbe kada se s mladom svede u lonicu; to se unato svim preventivnim mjera-ma i dogodi kada se iz kapljica voska od svijee u lonici stvori vuk (ajkanovi 1927:307-309). U drugoj prii, iz Banata u Vojvodini, mlada svojemu slino osu-enom mladoenji u lonici iz komada kruha oblikuje vuka koji ga potom pojede (Filipovi 1958:280; za varijante istoga motiva u sjevernoj Hrvatskoj, Slavoniji i Dalmaciji vidi jo Valjavec 1858:90-91; Lang 1914:138; Smiiklas 1913:156-158;

21 U svakome od obreda prijelaza koji u tokavskome prostoru obiljeavaju trudnou i roenje, vjenanje i smrt, esto se istodobno nalaze natalni, svadbeni i tanatoloki motivi uz uzajamne in-tertekstualne reference. O analogiji svadbenih i pogrebnih obreda te njihovoj slinoj ali suprotnoj semantici, vidi m. o. Peri-Polonijo 1996:391-394. O obiaju posmrtne svadbe u junih Slavena, vidi oki 1998; usp. Stojanovi 1980:176-177. O upotrebi svadbenih rekvizita u poroajnim i pogrebnim obredima vidi Uzeneva 1998; o svadbenim motivima u poroajnim obredima, vidi Se-dakova 1998. O ulozi novoroeneta u svadbenim obiajima junih Slavena, vidi Plotnikova 1998. Vidi jo Tolstaja 1990.

22 Za reference na narodne pripovijetke o suenicama, vidi Trebjeanin 2000:124.


89


Noini 1998:73).23 Striktno govorei, te bi se simultane svadbene i tanatoloke reference u narativnom kontekstu roenja trebale smatrati anrovski odreenim elementima, ali se na slian sklop motiva nailazi u diskursu pukih obiaja oko novoroenadi u zapadnoj Srbiji: tamo majka svojemu mukomu djetetu u prvoj godini ivota ne daje jesti mesa uz mogue motivacije da mu zvijer [vuk] ne kolje ovce kad bude domain; da ne postane lopov ili da mu neko na dan svadbe ne pogine (Blagojevi 1984:230, kurziv P. P.).24 Ta se puka praksa dalje moe usporediti sa svadbenim obiajem zabiljeenim u Slavoniji da se mladoenji ne daje jesti mesa kako vuk ne bi ubijao stoku mladenkine obitelji (Bogii 1874:238-239) to se, meutim, ponajprije temelji na tradicijskim zajednikim karakterizacijama mla-doenje i vuka kao drugoga/tuega (vidi Plas 2003). Najzad, neovisno o dosad razmotrenim podacima i bez oite veze s obiajima ivotnoga ciklusa, spomenimo opi paralelizam roenje i smrt vuka roenje i smrt ovjeka u pojedinom zapisu vjerovanja iz istone Srbije, prema kojemu ovjek roen na isti dan kao vuk, mora umrijeti kad ugine ili se ubije taj vuk (Milosavljevi 1914:338).

NAVEDENA LITERATURA

Antonijevi, Dragoslav. 1971. Aleksinako Pomoravlje. SEZ 83.Ardali, Vladimir. 1908. Vukodlak (Bukovica u Dalmaciji). ZNO 13/1:148-154.Belaj, Vitomir. 1998. Hod kroz godinu. Mitska pozadina hrvatskih narodnih obiaja i

vjerovanja. Zagreb: Golden marketing.Blagojevi, Natalija. 1978. Vuk u narodnim obiajima i verovanjima u uikom kraju.

Uiki zbornik 7:375-404.Blagojevi, Natalija. 1984. Obiaji u vezi sa roenjem, enidbom i smru u titovou-

ikom, poekom i kosjerskom kraju. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 48:209-310.

Bogii, Baltazar. 1874. Gradja u odgovorima iz razlinih krajeva slovenskoga Juga. Zbornik sadanjih pravnih obiaja u Junih Slovena 1. Zagreb: JAZU.

Bovan, Vladimir. 1977. Srpske narodne pesme sa Kosova i Metohije. Pritina: Jedinstvo.Brati, Toma A. 1902. Iz narodnog vjerovanja (u kotarima Nevesinje i Gacko). GZM

14:288-295.

23 Na junoslavenskome podruju u ovoj se vrsti predaja alterniraju prijevremena smrt u bunaru, smrt od ujeda zmije i smrt od vuka. O motivu preuranjene smrti mladoenje u usmenim priama vidi Radenkovi 2001:101.

24 Muka se djeca u pukim shvaanjima nerijetko ve od roenja karakteriziraju kao mladoenja ili budui domain (usp. Sedakova 1998:112); u vezi s time usp. termin mlad(j)enac, koji moe znaiti i muko dijete (m. o. u zapadnoj Srbiji, Blagojevi 1984:229) i mladoenja: RJAZU, pod mladjenac.


90


Brati, Toma A. 1903. Svadbeni i pogrebni obiaji na selu u Gornjoj Hercegovini. GZM 15:385-401.

Burkhart, Dagmar. 1989. Kulturraum Balkan. Studien zur Volkskunde und Literatur S-dosteuropas. Berlin Hamburg: Reimer.

Burkhart, Dagmar. 1990. Tekst-kontekst-aspekti srpskohrvatske tubalice. Raskovnik jesen/zima 1990:85-102.

ajkanovi, Veselin. 1927. Srpske narodne pripovetke. SEZ 41.ajkanovi, Veselin. 1941. O srpskom vrhovnom bogu. Beograd: Srpska kraljevska akade-

mija, Zadubina Milana Kujundia.ajkanovi, Veselin. 1973. Mit i religija u Srba. Izabrane studije. Beograd: Srpska knji-

evna zadruga.ubeli, Tvrtko. 1964. Narodna tubalica. Rad 11. kongresa Saveza folklorista Jugo-

slavije. Zagreb: Savez udruenja folklorista Jugoslavije, 347-354.ubeli, Tvrtko. 1975. Usmene narodne poslovice, pitalice, zagonetke. Zagreb: Liber.ubeli, Tvrtko. 1988. Povijest i historija usmene narodne knjievnosti. Zagreb: [s.n.]ulinovi-Konstantinovi, Vesna. 1989. ivot i socijalna kultura stoarskog stanovnitva

pod Dinarom. ZNO 51:109-182.Deeli, Gjuro. 1863. Odgovor na pitanja stavljena po historikom drutvu. Arkiv za

povjestnicu jugoslavensku 7:199-232.Douglas, Mary. 1994. The Pangolin Revisited: A New Approach to Animal Symbolism.

U Signifying Animals. Human Meaning in the Natural World. R. Willis, ur. London New York: Routledge, 25-36.

Dragievi, Tomo. 1909. Narodni lijekovi. GZM 21:461-478.Dui, Stevan. 1931. ivot i obiaji plemena Kua. SEZ 48.Dunnigan, Ann. 1987. Wolves. U The Encyclopedia of Religion 15. M. Eliade, ur. New

York: Macmillan, 431-433.oki, Danica. 1997. Bilje u samrtnom ritualu Vlaha severoistone Srbije.

Etnokulturoloki zbornik 3:257-261.oki, Danica. 1998. Posmrtna svadba na teritoriji junih Slovena. Kodovi slovenskih

kultura 3:136-153.orevi, Dragutin M. 1958. ivot i obiaji narodni u Leskovakoj Moravi. SEZ 70.orevi, Dragutin M. 1985. ivot i obiaji narodni u Leskovakom kraju. Leskovac:

[s.n.]orevi, Tihomir R. 1953. Vampir i druga bia u naem narodnom verovanju i pre-

danju. SEZ 66:147-282.orevi, Tihomir R. 1958. Priroda u verovanju i predanju naega naroda I-II. SEZ 71-

72.Dakovi, Vukoman. 1962. Narodne tubalice. Antologija. Beograd: Narodna knjiga.Dakovi, Vukoman. 1964. Partizanske narodne tubalice. Antologija. Kruevac: Bagda-

la.


91


Filipovi, Milenko S. 1949. ivot i obiaji narodni u Visokoj nahiji. SEZ 61.Filipovi, Milenko S. 1958. Vera i crkva u ivotu Banatskih Hera. U Banatske Here. M.

Filipovi, ur. Novi Sad: Vojvoanski muzej, 264-291.Filipovi, Milenko S. 1967a. Etnoloke beleke iz istone Hercegovine. SEZ 80:223-

286.Filipovi, Milenko S. 1967b. Razliita etnoloka graa s Kosova i Metohije. SEZ 80:1-

113.Filipovi, Milenko S. 1972. Takovci. Etnoloka posmatranja. SEZ 84. Filipovi-Fabijani, Radmila. 1966. Narodne pripovetke i predanja iz Bosanske Pos-

avine. GZM n.s. 20/21:135-166.Friedman, Victor A. 1997. One Grammar, Three Lexicons: Ideological Overtones and

Underpinnings in the Balkan Sprachbund. CLS 33: Papers from the 33rd Regional Meeting of the Chicago Linguistic Society. Chicago, 23-44.

Ginzburg, Carlo. 1990. Hexensabbat. Entzifferung einer nchtlichen Geschichte. Berlin: Wagenbach.

Goodman, Nelson. 1972. Problems and Projects. New York: Bobbs Merrill.Grbi, Savatije M. 1909. Srpski narodni obiaji iz sreza Boljevakog. SEZ 14.Gri-Bjelokosi, Luka. 1985 [1896-1897]. Iz naroda i o narodu. Beograd: Prosveta.Gura, Aleksandr V. 1997. Simvolika ivotnych v slavjanskoj narodnoj tradicii. Moskva:

Indrik.GZM = Glasnik Zemaljskog muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, 1889-. Sarajevo:

Zemaljska tamparija/ Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine. [n.s. = nova serija].HDA = Handwrterbuch des deutschen Aberglaubens, I-X. 1987. H. Bchtold-Stubli, ur.

Berlin: de Gruyter.Heimovi-Seselja, Mara. 1985. Tradicijski ivot i kultura likoga sela Ivevi Kosa. Za-

greb, Gospi: Mladen Seselja, Muzej Like.Ivanov, Vjaeslav V. 1975. Rekonstrukcija indoevropejskich slov i tekstov, otraajuich

kultvolka. Izvestija ANSSSR. Serija literatury i jazyka 34/5:399-408.Ivanov, Vjaeslav i Vladimir Toporov. 1965. Slavjanskie jazykovye modelirujuie

semiotieskie sistemy. Moskva: Nauka.Ivanov, Vjaeslav i Vladimir Toporov. 1974. Issledovanija v oblasti slavjanskich drevno-

stej. Leksieskie i frazeologieskie voprosy rekonstrukcii tekstov. Moskva: Nauka.Jovanovi-Veanski, Dragana. 1997. Izlivanje velike vode za mrtve u Kusiu. Etno-

kulturoloki zbornik 3:143-146.Kabakova, Galina. 2000. Anthropologie du corps fminin dans le monde slave. Paris:

LHarmattan.Kajmakovi, Radmila. 1968. Obiaji prilikom smrti i sahrane kod Srba i Hrvata u istonoj

Hercegovini. GZM n.s. 23:5-33.Katii, Radoslav. 1987. Hoditi roditi. Spuren der Texte eines urslawischen Frucht-

barkeitsritus. Wiener slavistisches Jahrbuch 33:23-43.


92


Katii, Radoslav. 1988. Nachlese zum urslawischen Mythos vom Zweikampf des Donner gottes mit dem Drachen. Wiener slavistisches Jahrbuch 34:57-75.

Katii, Radoslav. 1989. Weiteres zur Rekonstruktion der Texte eines urslawischen Fruchtbarkeitsritus. Wiener slavistisches Jahrbuch 35:57-98; 36:61-93.

Kosti, Petar. 1978. Godinji obiaji u okolini Zajeara. Glasnik Etnografskog muzeja u Beogradu 42:399-441.

Kulii, piro. 1970. Iz stare srpske religije. Novogodinji obiaji. Beograd: Srpska knjievna zadruga.

Kulii, piro. 1979. Stara slovenska religija u svjetlu novijih istraivanja posebno balka-nolokih. Sarajevo: ANUBiH.

Lang, Milan. 1913. Samobor. Narodni ivot i obiaji. ZNO 18:1-138, 235-372.Lilek, Emir. 1894. Vjerske starine iz Bosne i Hercegovine. GZM 6:141-166, 259-281,

365-388, 631-674.Lilek, Emir. 1899. Etnoloki pabirci po Bosni i Hercegovini. GZM 11:699-721.Lovreti, Josip. 1898. Otok. Narodni ivot i obiaji. ZNO 3/1:26-54.Markovi, Radul. 1992. Srpske narodne kletve. Raskovnik proljee/ljeto 1992:23-31.Mati, Vojin. 1972. Zaboravljena boanstva. Beograd: Prosveta.Mencej, Mirjam. 1996. Vrba posrednik izmeu ovog i onog sveta. Kodovi slovenskih

kultura 1:31-35.Mencej, Mirjam. 1997. Voda v predstavah starih Slovanov o posmrtnem ivljenju in egah

ob smrti. Ljubljana: Slovensko etnoloko drutvo.Miovi, Ljubomir. 1952. ivot i obiaji Popovaca. SEZ 65.Mijatovi, Stanoje M. 1909. Narodna medicina Srba seljaka u Levu i Temniu. SEZ

13:259-482.Milosavljevi, Sava. 1914. Obiaji srpskog naroda iz sreza Homoljskog. SEZ 19:1-

442.Modrui, Bla. 1863. Odgovori na njeka pitanja drutva za povjestnicu i starine jugo-

slavenske. Arkiv za povjestnicu jugoslavensku 7:260-311.Noini, Draen. 1998. Mitoloka bia koja odreuju sudbinu deteta. Raskovnik 24/93-

94:71-78.Panajotovi, Tomislav G. 1986. Adeti. Pirot: Muzej Poniavlja.Pavievi, Miun M. 1937. Narodno blago iz Crne Gore. Vjesnik Etnografskog muzeja

u Zagrebu 3:168-174.Pavlovi, Jeremija M. 1921. ivot i obiaji narodni u Kragujevakoj Jasenici u umadiji.

SEZ 22. Peri-Polonijo, Tanja. 1996. Oral Poems in the Context of Customs and Rituals. Naro-

dna umjetnost 33/2:381-399.Petrovi, Sreten. 1999. Srpska mitologija I. Sistem srpske mitologije. Ni: Prosveta.Plas, Pieter. 1998. Some New Perspectives for the Study of Slavic Ritual Symbolism:

Symbolic Anthropology, An-trope-ology and Ethnopoetics. Slavica Gandensia 25/1:43-58.


93


Plas, Pieter. 1999. Nekoliko aspekata simbolike vujih usta u srpskim obiajima i verova-njima. Kodovi slovenskih kultura 4:184-212.

Plas, Pieter. 2003. Stoni diskurs i vukovi na svadbi u narodnoj tradiciji dinarskog are-ala. Narodna umjetnost 40/2:81-116.

Plas, Pieter. 2007. Intertekst vuka i epilepsije u tradicijskoj kulturi zapadnojunoslavenskog areala. U Kulturni bestijarij. Etnoloki, folkloristiki i kulturnoantropoloki prilozi. A. Zaradija Ki i S. Marjani, ur. Zagreb: Institut za etnologiju i folkloristiku, 125-147.

Plas, Pieter. 2008. Kratki apotropejski tekstovi s vukom u zapadnojunoslovensoj narod-noj tradiciji: poetika i pragmatika. U Etnolingvistika prouavanja srpskog i drugih slovenskih jezika. U ast akademika Svetlane Tolstoj. P. Piper i Lj. Radenkovi, ur. Beograd: SANU, 325-337.

Plotnikova, Anna A. 1996. Boby, fasol i goroch v simvolike rodenija i smerti. Kodovi slovenskih kultura 1:47-55.

Plotnikova, Anna A. 1998. Rebenok v svadbenom obrjade junich slavjan. Kodovi sloven skih kultura 3:27-41.

Radenkovi, Ljubinko. 1996. Simbolika sveta u narodnoj magiji Junih Slovena. Ni, Be-ograd: Prosveta, Balkanoloki institut SANU.

Radenkovi, Ljubinko. 2001. Sveti Sava u narodnom predanju. U Kult svetih na Bal-kanu. Liceum 5. Kragujevac: Centar za nauna istraivanja SANU i Univerziteta u Kragujevcu, 89-106.

Radin, Ana. 1994. Vampir u tradicijskoj kulturi. Raskovnik proljee/ljeto 1994:67-77.Radin, Ana. 1996. Motiv vampira u mitu i knjievnosti. Beograd: Prosveta.Radunovi, Milorad. 1988. Ostala je re. Srpske narodne umotvorine iz Metohije. Beograd:

SKZ.RJAZU = Rjenik hrvatskoga ili srpskoga jezika. 1-23. 1880-1976. Zagreb: JAZU.Roth, Klaus i Gabriele Wolf, ur. 1994. South Slavic Folk Culture. A Bibliography of Lite-

rature in English, German, and French on Bosnian-Hercegovinian, Bulgarian, Mace-donian, Montenegrin and Serbian Folk Culture. Columbus, Ohio: Slavic Publishers.

RSANU = Renik srpskohrvatskog knjievnog i narodnog jezika, vol. 1-15 (A-nokavac). 1959-1996. Beograd: Institut za srpski jezik SANU.

Schneeweis, Edmund. 1935. Grundriss des Volksglaubens und Volksbrauchs der Serbo-kroaten. Celje: Druzba Sv. Mohorja v Celju.

Schneeweis, Edmund. 1961. Serbokroatische Volkskunde 1. Volksglaube und Volksbrauch. Berlin: de Gruyter.

Sedakova, Irina A. 1998. Matrimonialnye motivy v slavjanskich rodinach. Kodovi slovenskih kultura 3:111-120.

SEZ = Srpski etnografski zbornik. 1894-. Beograd: Srpska akademija nauka.Skarpa, Vicko J. 1909. Hrvatske narodne poslovice. ibenik: Hrvatska tiskara.Slavjanskie drevnosti. tnolingvistieskij slovar pod redakciej N. I. Tolstogo, vol. I-II.

1995, 1999. Moskva: Medunarodnye otnoenija.


94


SMR = Kulii, ., P. . Petrovi, N. Panteli (ur.) 1970. Srpski mitoloki renik. Beograd: Nolit.

Srpske narodne tubalice. Iz zbirke N. aulia. Knj. 1, sv. 1. 1921. Beograd: Gra ki in-stitut Narodna misao.

Stojanovi, Petar . 1980. Obiaji narodnog aljenja i njihovi drutveni korijeni u Crnoj Gori i sjevernoj Albaniji (Stanje u XIX. i u prvoj polovini XX. vijeka). ZNO 48.

Svenikova, Tatjana. 1990. Volk v kontekste rumynskogo pogrebalnogo obrjada. U Issledovanija v oblasti balto-slavjanskoj duchovnoj kultury. Pogrebalnyj obrjad. Moskva, 128-134.

kalji, Abdulah. 1953. O obiajima i vjerovanjima u srezu jajakom. Bilten Instituta za prouavanje folklora u Sarajevu 2:201-238.

Smiiklas, Tade. 1913. Narodne pripovijetke iz osjeke okoline u Slavoniji. ZNO 18:139-160.

Tolstaja, Svetlana M. 1990. Obie lementy v ritualnom oformlenii rodov i koniny (na materiale balkanoslavjanskich tradicij. U Balkanskie tenija 1. Simpozium po struk-ture teksta. Moskva: Institut slavjanovedenija i balkanistiki Akademii nauk SSSR.

Tolstaja, Svetlana M. 2000. Slavjanskie mifologieskie predstavlenija o due. U Sla-vjanskij i balkanskij folklor. Narodnaja demonologija. Moskva: Indrik, 52-95.

Tolstoj, Nikita I. 1995. Jazyk i narodnaja kultura. Oerki po slavjanskoj mifologii i tno-lingvistike. Moskva: Indrik.

Trebjeanin, arko. 2000. Predstava o detetu u srpskoj kulturi. Drugo, dopunjeno izdanje. Beograd: Jugoslovenski centar za prava deteta.

Uspenskij, Boris A. 1982. Filologieskie razyskanija v oblasti slavjanskich drevnostej (Relikty jazyestva v vostonoslavjanskom kulte Nikolaja Mirlikijskogo). Moskva: Moskovskij universitet.

Uzeneva, Elena S. 1998. Vtorinoe ritualnoe upotreblenie svadebnogo rekvizita u bol-gar. Kodovi slovenskih kultura 3:92-102.

Valjavec, Matija K. 1858. Narodne pripovjedke skupio u i oko Varadina. Varadin: Josip pl. Platzer.

Vasiljevi, Aleksa. 1996 [1894-1901]. O verovanjima i obiajima iz Svrljiga. Kulturna istorija Svrljiga IV. S. Petrovi, ur. Svrljig: Etno-kulturoloka radionica.

Vinogradova, Ljudmila N. 2000a. Narodnaja demonologija i mifo-ritualnaja tradicija slavjan. Moskva: Indrik.

Vinogradova, Ljudmila N. 2000b. Narodnye predstavlenija o proischodenii neistoj sily: demonologizacija umerich. U Slavjanskij i balkanskij folklor. Narodnaja de-monologija. Moskva: Indrik, 25-51.

Vlajinac, Milan Z. 1925. Poljska privreda u narodnim poslovicama. Beograd: Sveti Sava.

Vlajinac, Milan Z. 1975. ena u narodnim poslovicama. SEZ 87.Vrevi, Vuk. 1881. Niz srpskih pripovijedaka. Panevo: Naklada Knjiare brae

Jovanovia.


95


Vrevi, Vuk. 1890. Narodne pripovijesti i presude iz ivota po Boki Kotorskoj, Hercego-vini i Crnojgori. Dubrovnik: Naklada knjiare Dragutina Pretnera.

Vrevi, Vuk. 1986. Tubalice. D. Radojevi, ur. Titograd: Pobjeda.Vukanovi, Tatomir. 1986. Srbi na Kosovu II. Vranje: Nova Jugoslavija.Vukasovi, ivko. 1868. R u hrvatskom narodu o vuku. Izvtje o Kralj. velikoj gim-

naziji u Osku koncem kolske godine 1867-8:3-9.Vukmanovi, Jovan. 1960. Patrovii. Antropogeografsko-etnoloka ispitivanja. Cetinje:

[s.n.]Vukova graa. V. ajkanovi, ur. SEZ L:9-93.Zlatkovi, Dragoljub. 1988. Poslovice i poreenja u Pirotskom govoru. Srpski

dijalektoloki zbornik 34.ZNO = Zbornik za narodni ivot i obiaje Junih Slavena. 1896-. Zagreb: JAZU.Zeevi, Slobodan. 1969. Legenda o vuijem pastiru i hromom vuku. Narodno stvara-

latvo. Folklor 29-32:339-346.ani, Ivo. 1998. Prevarena povijest. Guslarska estrada, kult hajduka i rat u Hrvatskoj i

Bosni i Hercegovini 1990-1995. godine. Zagreb: Durieux.

WOLVES AND DEATH: THE THANATOLOGICAL MEANINGOF THE WOLF IN WESTERN SOUTH SLAVIC

TRADITIONAL CULTURE

SUMMARYAssociations of wolves with death and the world of the dead have been of common and frequent across European and Indo-European cultures throughout history. In arguing for similar thanato-logical symbolism of the wolf in the western part of the South Slavic linguistic and cultural region, mythologists and philologists of the 19th and 20th centuries have cited contemporary ethnographic and folkloristic data among their supporting evidence. However, in the folk beliefs, narrations and customs that were recorded systematically from the end of the 19th century for this region, indica-tions of a direct connection between wolves and thanatological conceptions are exceedingly scarce. The article presents a synthesis of those ethnographic and folkloric elements that unequivocally link wolves with folk conceptions of death and the cult of the dead, and offers a sober assessment of their signi cance in the relative synchrony of 19th- and 20th-century traditional (rural) meanings and practices. Within the referential framework of folk thanatology, it also critically evaluates existing hypotheses on the connection between wolves and vampires.Key words: wolf, death, cult of the dead, vampire, thanatological symbolism, mythology, traditional

culture, western South Slavic region


NU47/2

2_PlasHR

Documents

Transcript of 2_PlasHR