10.7_projektiranje_hidrogeoloskih_istrazivanja

5/12/2018 10.7_projektiranje_hidrogeoloskih_istrazivanja - slidepdf.com

http://slidepdf.com/reader/full/107projektiranjehidrogeoloskihistrazivanja 1/79



2

"Tko od vas, kad hoć e sagraditi kulu, najprije nek sjedne kako bi prorač unao trošak - ima li je č ime dovršiti? Da mu se ne bi, kad postavi temelj a ne mogne dovršiti, poč eli rugati svi koji ga vide: Ovaj je č ovjek poč eo graditi, a nije mogao dovršiti".

(Luka 14:28-29)

2



3

Uvod

"Projektiranje hidrogeoloških istraživanja" je kolegij koji se predaje u četvrtom

semestru diplomskog studija GEOLOŠKOG INŽENJERSTVA na Rudarsko-geološko-

naftnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Cilj je predmeta da uvede studente u jednu tipičnu

inženjersku djelatnost - projektiranje. Naime, do prije dvadesetak godina su se geološka

istraživanja, koja se provode s ciljem eksploatacije mineralnih i energetskih sirovina, zaštite

okoliša, građenja podzemnih i nadzemnih objekata i sl., smatrala tzv. «primijenjenom

geologijom». Stručnjaci koji su se time bavili prvenstveno su temeljili svoj rad znanju

prirodoslovnih predmeta koje su stekli tijekom studija, no nužno su morali koristiti i

“tehnčku” oprema i “tehničke” metode interprertacije. Ta znanja uglavnom su stjecali

dodatnim obrazovanjem i iskustvom tijekom rada s «pravim» inženjerima rudarstva,

građevinarstva i dr. No kako su «inženjerske» intervencije u geloški okoliš, zbog sve

složenijih tehnika eksploatacje mineralnih sirovina (npr. sve dublje bušotine za eksploataciju

nafte i/ili plina, pdomorska eksploatacija ruda) i sve većih podzemnih i nadzemnih

građevinskih zahvati (npr. tunel ispod La Manša i hidroelektrana Brana tri kanjona (eng.

Three Gorges Dam) u Kini), uloga inženjera geloga postajala je sve značajnija, pa se je

sredinom osamdesetih godina pojavila potreba za novom tehničkom disciplinom – geološkim

inženjerstvom.

Prvu službenu definiciju geološkog inženjerstva dala je američka institucija ABET

(Accreditation Board for Engineering and Technology) 1987. godine. Prema toj definiciji

geološko inženjerstvo obuhvaća, ali nije ograničeno na:

a) istraživanja za eksploataciju mineralnih ležišta i ležišta goriva;

b) geomehaniku;

c) planiranje zahvata u okoliš i/ili istraživanje prorodnih opasnosti (hazarda);

d) hidrogeologiju.

Dalje, prema ABET-u, geološki inženjer u rudarstvu, odnosno proizvodnji metala,

nemetala i fosilnih goriva radi na istraživanju, pronalaženju, otkrivanju tih sirovina i/ili

sudjeluje u usmjeravanju proizvodnih aktivnosti.

Geološki inženjer uključen u graditeljstvo i s njim povezane aktivnosti istražuje,

bilježi, testira, opaža i vrednuje prirodne materijale i uvjete s ciljem planiranja, projektiranja i

izgradnje nadzemnih i podzemnih građevina.

3

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Brana_tri_kanjona&action=edit&redlink=1

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kina

http://hr.wikipedia.org/wiki/Kina

http://hr.wikipedia.org/w/index.php?title=Brana_tri_kanjona&action=edit&redlink=1



4

U planiranju korištenja okoliša i ublažavanju negativnih posljedica geoloških procesa,

geološki inženjer istražuje i procjenjuje razinu rizika od prirodnih opasnosti (hazarda),

ocjenjuje utjecaj okoliša na inženjerske aktivnosti (građenje), istražuje i procjenjuje zalihe

podzemnih voda, istražuje i ocjenjuje lokacije za odlagališta otpada i uključuje te rezultate u

projektiranje objekata i sanaciju okoliša.

Tako geološko inženjerstvo premošćuje jaz između graditeljstva, rudarstva i geologije.

Geološko inženjerstvo koristi specijalističke geološke discipline koje se odnosi na geološke

materijale, koristi geološke tehnike i razmišljanja, kao i znanja o geološkim procesima s

ciljem definiranja uvjeta na pojedinoj lokaciji i/ili predviđanja budućih uvjeta ili procesa.

Geološki inženjer povezuje geološke informacije s brojčano izraženim fizičko-mehaničkim

značajkama stijena i tla, hidrogeološkim parametrima, hidrometeorološkim i hidrološkim

podacima, seizmološkim podacima i dr., te u interpretaciji koristi matematički opis fizičkih

pojava i procesa. Rezultate proračuna često povezuje sa socijalnim, političkim i gospodarskim

okruženjem, te sve to unosi u projekte nadzemnih i podzemnih građevina, projekte

eksploatacije mineralnih sirovina u najširem smislu tog pojma, te projekte zaštite okoliša i dr.

Da bi mogao odgovoriti tim vrlo složenim i odgovornim zadacima geološki inženjer

mora dobiti obrazovanje koje se bitno razlikuje od klasičnog geološkog obrazovanja i

predstavlja zapravo posebni obrazovni profil. Zbog toga je u SAD-u 1991. godine bio

organizirano studij geološkog inženjerstva na 17 sveučilišta*. Na nekima od tih sveučilišta

postoji i paralelan studij geologije, odnosno studiji rudartstva i/ili građevinarstva. Treba reči

da ima i sveučilišta gdje se studira geologija ali ne i geološko inženjerstvo.

Prema Accreditation Board for Engineering and Technology (ABET) temelj studiju

geološkog inženjerstva čini geologija (uključujući petrologiju) zajedno s kemijom i fizikom te

primijenjenom matematikom. Na taj temelj nadograđuju se tzv opće inženjerske mehanike

(statika, dinamika, čvrstoča), te specijalističke inženjerske mehanike s naglaskom na svojstva

prirodnih materijala (mehanika stijena, mehanika tla, mehanika fluida itd.). U završnim

godinama studija uče se ponovno geološki predmeti kao što su inženjerska geologija,

hidrogeologija, seizmotektonika, geokemija tehnička petrografija i dr., te istraživačke metode

i postupci, kao što su primijenjena geofizika, bušenje i GIS tehnologije itd. Kako se od

geološkog inženjera očekuje da bude osposobljen za upravljanje i gospodarenje prirodnim

resursima, znači za neku vrstu menađerstva, tijekom studija mora dobiti i osnovna znanja o

načelima usmene i pismene komunikacije, ekonomiji i organizaciji poduzeća i sociologiji.

Slijedeći ove trendove i na Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu Sveučilišta uZagrebu, sredinom devedesetih godina prošlog stoljeća uveden je studijski smjer

4



5

GEOLOŠKO INŽENJERSTVO. Spada u područ je tehničkih znanosti i znanstveno polje

rudarstvo, nafta i geološko inženjerstvo.

Stodij je koncipiran uglavnom prema gore navedenim preporukama ABET-a, a

predmet “Projektiranje hidrogeoloških istraživanja” trebao bi, kao završni dio nastavnog

programa, budućim magistrima inženjerima geologije dati znanja koja će im olakšati rad

interdisciplinarnim znanstvenim/stručnim timovima u kojima će rješavati probleme iz polja

geološkog inženjerstva.

Stoga će u okviru pedmeta, uz definiciju projekta i projektiranja kao posebna

vrsta projekta, biti detaljnije su razrađeni znanstveni i kvalifikacijkski projekti, s naglaskom na

diplomski rad - prvi projekt s kojim se studenti susreću. Kako je gotovo neizostavna faza

projektiranja usmena prezentacija projekta, o čijoj uspješnosti velikim dijelom ovisi ocjena

samog projekta, izneseni su neki temeljni principi verbalne komunikacije. S obzirom da je na

svakom hidrogeološkom istraživačkom projektu u pravilu angažiran veći broj ljudi koji se

koriste različitom terenskom i/ili laboratorijskom opremom i pri tome troše značajna

financijska sredstva, nihov je rad nužno koordinirati. Stoga su u posebnom poglavlju izneseni

neki temeljni principi vođ enja projekata i upravljanja projektima (project management) .

U drugom dijelu prikazani neki dugoročni projekti koji se izvode (ili će se izvoditi) u

Republici Hrvatskoj, koji su povezani s hidrogeologoijom i u čijoj će realizaciji budući

hidrogeolozi vjerojatno sudjelovati. Tako su detaljno prikazani Osnovna hidrogeološka karta

Republike Hrvatske, Strategija upravljanja vodama, Prostorno planerski projekti i Studije o

utjecaju na okoliš.

U trećem dijelu udžbenika definirana su i opisana preliminarna, regionalna, detaljna

i specijalna hidrogeološka istraživanja . Detaljnije su opisan pojedina specifična

hidrogeološka istraživanja i istraživačke metode kao što su primjerice pokusno crpljenje,

trasiranje, monitoring i sl. Pri tome se pošlo od predpostavke da su studenti odslušali, a

vjerojatno i položili predmete kao što su primjerice Geofizič ka istraživanja, Hidrogeologija I, Dinamika podzemnih voda, Hidrologija, Hidrogeologija II i Zaštita podzemnih voda, te da

imaju dovoljno znanja za aktivno pračenje predavanja i razumijevanje iznesenog gradiva.

* University of Alaska-Fairbanks, University of Arizona, Colorado School of Mines, Univrsity of Idaho, MichiganTechnological University, University of Minnesota, University of Mississipi, University of Missouri-Rolla, Montana Collegeof Mineral Science & Technology, Univesity of Nevada-Reno, New Mexico Instituite of Mining & Technology, New MexicoState University, University of North Dakota, Princeton University, South Dakota School of Mines & Tecnology, Universityof Utah, Washington State University.

5



6

I.PROJEKTI I PROJEKTIRANJE

6



7

1. Definicija projekta i projektiranja

Riječ projekt potječe od latinske riječi proiectum što izvorno znači unaprijed bač eno,

zasnovano. Suvremeni pojam projekt mnogo je širi, pa tako znači:

- razrađen način izrade čega ( zgrade, ceste, stroja, uređ aja, istraživanja);

- pripremni tekst, nacrt kakvog dokumenta ( zakon, pravilnik, statut );

- ono što se izrađuje po planu s vlastitim rokom, opsegom, opisom, sadržajem iorganizacijom rada ( znanstveni, kazališni)

(Izvor: Rječ nik hrvatskog jezika, V. Anić , 1991)

- svaki zaokružen, cjelovit i složen pothvat čija se obilježja i cilj mogu definirati, amora se ostvariti u određenom vremenu te zahtjeva koordinirane napore nekoliko ilivećeg broja ljudi, službi, poduzeća i sl.

(Izvor: Rječ nik stranih riječ i, V. Anić & I. Goldstein ,1999)

- nešto o čemu se razmišlja, što se izmišlja ili planira, plan, shema;

- veliki pothvat (koji angažira mnogo novaca i ljudi);

- posebni zadatak istraživanja u znanosti;

- posebni zadatak za studente;

- opis pojedinog studija;

- veći znanstveni rad.

(Izvor: Webster's Third New International Dictionary)

- svaka djelovna zamisao, odluka (u širem smislu !);

- nacrt, skica, prijedlog za rad, postupak, znanstveno, književno ili umjetničko djelo,zakonski tekst i sl.

(Izvor: Enciklopedija Leksikografskog zavoda, Zagreb, 1969)

Projektiranje je pojam izveden iz riječi projekt a znači:

- djelatnost na izrađivanju projekata;

- stručni nastavni predmet na nekim visokim školama i fakultetima.

7



8

(Izvor: Rječ nik hrvatskog jezika, V. Anić , 1991)

Projektirati znači razmišljati i izmišljati. Za taj radni proces potrebno je imati

prikladne informacije i znanje, te maksimalno koristiti razum i logiku1. Zato se ne može

govoriti o projektiranju kao predmetu koji se može naučiti sam za sebe ( Miletić , 1994). Dobro

projektirati znači optimalno koristiti sve stečeno iskustvo i znanje za postizanje bilo kojeg

cilja u životu, u struci, u društvu. To je kontinuirani proces koji je sastavni dio života svakog

pojedinca.

Projektiranje u filozofskom2 smislu opisuje način razmišljanja, pristupa problemima

i način rješavanja problema. Može se reći da je projektiranje specifičan način urednog i

sređenog razmišljanja.

Svaki projekt treba odgovoriti na pet ključnih pitanja:

ŠTO ?, ZAŠTO ?, KAKO ?, KOLIKO ?, KADA ?

Za projektiranje je bitno početi od jasno definiranog cilja, te pri tome definirati:

* što se želi postići;

* u kojim okolnostima se to želi postići;

* što treba znati da bi se postigao zadani cilj;

* što treba načiniti da bi se to saznalo;

* kako to načiniti, s kojim stručnim kadrom, u kojem vremenu i uz kojafinancijska sredsta.

__________________1 Logika - znanost koja istražuje principe i postupke toč nog i pouzdanog zaključ ivanja)

2 Filozofija - razumno istraživanje istine i principa postojanja ili ponašanja; sustav ili filozofska doktrina; sustav principa za postupanje u praktič nim događ ajima

8



9

2. Vrste projekata

Projekte je moguće razlikovati prema pristupu i područ ju.

Prema pristupu projekti mogu biti: znanstveni; stručni; tehnički; umjetnički; sportski i

dr.

Prema stručno-znanstvenom ili umjetničkom područ ju projekti mogu biti vrlo različiti,

pa se razlikuju primjerice građevinski, strojarski, rudarski, geološki, šumarski, medicinski,

zakonski, politički, vojni, kazališni, književni, filmski itd. Posebnu skupinu čine znanstveni ikvalifikacijski projekti.

2.1. Znanstveni projekti i kvalifikacijski projekti

Hidrogeološka kao i ostale geološka istraživanja mogu se smatrati velikim dijelom

znanstvenim istraživanjima, a njihova realizacija znanstvenim projektima.

Na pitanje što je znanost postoji više odgovora. Tako jedna od definicija kaže da je

"znanost saznanje o činjenicama, pojavama, zakonima i njihovim vjerojatnim uzrocima,

a stečeno je i provjereno egzaktnim promatranjem, organiziranim eksperimentom ipravilnim razmišljanjem" (Izvor: Webster's Third New International Dictionary).

Nadalje "znanost je ukupnost sređenih i uopćenih znanja do kojih se dolazi

otkrivanjem i promišljanjem činjenica i pojava u pojedinim dijelovima čovjekova

poznavanja prirode i društva utvrđivanjem zakonitosti po kojima postoje" (Anić, V.,

1991.-Rječnik hrvatskog jezika).

Prema definiciji iz Enciklopedije Leksikografskog zavoda "znanost je

sistematizirana i argumentirana suma znanja u određenom vremenskom razdoblju oobjektivnoj stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih

metoda".

Nešto proširena, ali i potpunija definicija kaže da je "znanost sistematizirana i

argumentirana suma znanja u određenom vremenskom razdoblju o objektivnoj

stvarnosti do koje se došlo svjesnom primjenom određenih objektivnih metoda

istraživanja kako bi se spoznali zakoni zbivanja u prirodi te da se omogući predviđanje

budućih događaja i postigne maksimalna djelotvornost čovječanstva" (Kniewald, J.,1993. - Metodika znanstvenog rada).

9



10

Znanstveni projekt je pak zaokružena znanstvena cjelina, koja ima jedinstveni cilj

istraživanja, zajedničke ideje i metodološki pristup. Takav projekt, kad dobije novčanu

potporu i počne njegova realizacija, pridonosi organiziranom znanstvenom radu u

znanstvenim institucijama (u našim prilikama Institut za geološka istraživanja, RGN fakultet i

PM fakultet), stimulira istraživačke napore i razvija nove ideje, potiče učinkovitije korištenje

kadrova i opreme.

Izrada znanstvenog projekta zahtjeva potpuno poznavanje plana i programa

istraživanja s kojima mora biti prethodno upoznat naručitelj istraživanja. Kako inicijativu za

izradu nekog znanstvenog projekta u pravilu pokreće znanstvena institucija, skupina

znanstvenika ili znanstvenik pojedinac, potencijalni izrađivači projekta moraju potencijalnom

naručitelju dati odgovarajući prijedlog.

2.1.1. Izrada prijedloga znanstvenog projekta

Izrada prijedloga znanstvenog projekta uglavnom je standardizirana, bez obzira da li

se on podnosi Ministarstvu znanosti i tehnologije, nekom domaćem ili inozemnom

znanstvenom fondu ili nekom gospodarskom subjektu. Tako svaki prijedlog znanstvenog

projekta u pravilu sadrži:

1. Naslov projekta (Project title), koji mora biti kratak i informativan (najviše do 60

slovnih mjesta);

2. Ime i prezime glavnog i odgovornog istraživača (Principal investigator );

3. Naziv i adresu institucije u kojoj će se realizirati projekt ( Institution address).

4. Sažetak projekta (Project summary) kojim s daje kratak opis projekta na najviše jednoj stranici, a treba biti pisan terminologijom razumljivom obrazovanoj osobi.

5. Opis projekta (Project description) bitan je i najvažniji dio prijedloga. Moraodgovoriti na pitanja ŠTO?, ZAŠTO?, KAKO?, TKO? GDJE? i KADA?Sastoji se od temeljnih izvornih postavki o naravi i značenju znanstvenog problema, teprikaza hipoteze, poznastih činjenica i metodologije istraživanja. I opis projekta morabiti sažet-u pravilu do 15 stranica teksta (ukoliko se drukčije ne traži u eventualnimuputstvima za pripremu prijedloga projekta).

6. Pregled dokumentacije o prethodnim projektima ( Documentation of previousgrants) sadrži popis prethodnih projekata na kojima je radio istraživački tim u zadnjih5 godina. Navodi se broj projekata, naslovi projekata, sažetak neobjavljenih rezultata iizvori i način financiranja, a sve skupa treba biti sažeto na dvije stranice teksta. Uz toposebno se daje popis publiciranih radova proizašlih iz tih projekata, kao i veza s

projektom koji se predlaže.

10



11

7. Biografiju glavnog istraživača (Curriculum vitae) koja sadrži glavnu i začajnuprofesuinalnu angažiranost, popis glavnih objavljenih radova i popis svih publikacija uposljednjih pet godina.

8. Popis drugih članova istraživačkog tima ( Research team ) može biti samo popis

imena sa znanstvenim zvanjima, odnosno stručnom kvalifikacijom, no u nekimslučajevima se traži i stručni životopis svakog pojedinca s popisom objavljenih radovakroz posljednjih pet godina.

9. Financiranje ( Budget ) sadrži kumulativan prikaz troškova za čitavo predviđenovrijeme rada na projektu, te posebno troškove za svaku godinu /fazu rada na projektu.

Svaki prijedlog znanstvenog projekta podliježe ocjeni (Project review). Uglavnom

svaki financijer ima vlastitu metodologiju ocjenjivanja predloženog projekta, ali se kod svih

ocjenjuje cilj i primjenljivost rezultata istraživanja i kvalificiranost vodećeg istraživača.

2.2. Kvalifikacijski projekti

Posebni oblik znanstvenih i stručnih projekata su tzv. kvalifikacijski radovi. To su

radovi na temelju kojih se stječe stručni, znanstveni i/ili akademski status, a razlikuju se

diplomski rad, magistarski rad i doktorski rad (doktorska disertacija).

2.2.1. Diplomski radDiplomski rad je obično stručni rad i u pravilu nema karakter znanstvenog rada, no

ponekad postoje iznimke pa diplomski rad može biti i pravo znanstveno djelo. Na

prirodoslovnim i tehničkim fakultetima, pa tako i na RGN fakultetu izrada diplomskog rada i

obrana diplomskog rada na diplomskom ispitu pred komisijom obavezni je sastavni dio

studija.

Ovisno o tome kako je to propisano na pojedinom fakultetu, teme diplomskih radova

mogu biti unaprijed objavljene, pa se kandidati za njih prijavljuju, a prednost ima onaj tko seprvi prijavi, ili se pak tema dogovara s pojedinim nastavnikom-budućim mentorom. U

svakom slučaju student-potencijalni diplomand-pismenom zamolbom preko studentske

referade traži dodjelu predložene teme diplomskog rada. Zamolbu razmatra Odbor za

diplomske ispite koji o svojoj pozitivnoj odluci izdaje pismeno rješenje u kojem navodi

naslov odobrene teme i imenuje voditelja rada.

Nakon što je diplomandu na ovaj ili onaj način dodijeljena tema diplomskog rada, on

treba najprije proučiti svu dostupnu literaturu koja se odnosi na odobrenu temu, te nakon toga,

u dogovoru s mentorom, pristupiti terenskom, laboratorijskom i/ili kabinetskom dijelu rada.

11



12

Tijekom te, druge faze rada diplomand na temelju znanja stečenog tijekom studija,

informacija iz proučene literature, te uputa mentora dijelom ili potpuno samostalno obavlja

određena istraživanja (kartira, prikuplja uzorke, determinira jezgru iz bušotina, opaža

promjene razina podzemne vode, mjeri izdašnost izvora, u laboratoriju ispituje

vodopropusnost i radi granulometrijske analize, intetpretira rezultate geofizičkih snimanja,

pokusnih crpljenja, i hidrometrijskih mjerenja i/ili hidrokemijskih analiza, izrađuje različite

karte i dijagrame, izvodi proračune, statističke obrade, radi na matematičkom modeliranju i

sl.). Uz to vodi radne bilješke o onom što radi i eventualno snima fotografije koje će unijeti u

diplomski rad.

Nakon što je obavljen predviđeni istraživački dio posla i postignuti zadovoljavajući

rezultati prelazi se na pisanje diplomskog rada.

Diplomski rad treba pisati pisaćim strojem ili računalom na papiru formata A4 s

dvostrukim proredom. Na prvoj stranici treba na vrhu ispisati naziv fakulteta, u sredini

DIPLOMSKI RAD, na dno stranice s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu, a s desne strane

ime, prezime i matični broj diplomanda. Zatim slijedi na posebnim stranicama:

- naslov diplomskog rada;(npr: HIDROGEOLOŠKE PRILIKE NA CRPILIŠTU LIVADA)

- gdje je rad izrađen i ime voditeljlja(npr. Rad izrađen u Zvodu za geologiju i geološko inženjerstvo,

voditelj prof. dr. sc. Kosta Urumović)

- zahvala (nije nužna)pa dalje:

- sadržaj s popisom priloga

- naslov prvog poglavlja (obično UVOD) i tekst prvog poglavlja

- tekst ostalih poglavlja.

Naslov, odnosno početak svakog novog poglavlja piše se na novoj stranici.

Diplomski rad se u pravilu sastoji od slijedećih poglavlja:

1.Uvod

2. Pregled ranijih istraživanja

3. Teorijski (Opći) dio;

4. Eksperimentalni dio (Metode rada)

5. Rezultati istraživanja

6. Rasprava (Diskusija rezultata);

12



13

7. Zaključak (Zaključci i preporuke)

8. Literatura (Popis literature)

U Uvodu diplomskog rada daje se ukratko (do jedne stranice) prikaz teme i cilj rada,

definira se područ je istraživanjak, iznose se pojedine faze rada i ističe se dio rada koji je

diplomand sam obavio

U Pregledu ranijih istraživanja iznose se kronološkim redom imena autora koji su

ranije radili na dotičnom terenu i/ili problematici koja je tema diplomskog rada, i vrlo sažeto

(do nekoliko rečenica), najbitniji rezultati njihovih istraživanja .

U Teorijskom dijelu (Općem dijelu) iznose se do sada poznate spoznaje o

područ ju/problemu koji je tema diplomskog rada. Kako je diplomski rad dio obrazovnog

procesa studenta, u ovom poglavlju može se dati opširniji teorijski pristup problemu, tako što

se mogu preuzeti neke relativno dobro poznate činjenice i prikazi iz udžbenika, atlasa,

monografija i sl. koji ne bi ušli u stručni elaborat koji obrađuje sličnu temu. Pri tome je bitno

da su svi preuzeti dijelovi teksta, karte, dijagrami ili drugi podaci popračeni točnom

bibliografskom referencom. Teorijski dio može se podijeliti u poglavlja ili podpoglavlja

(primjerice 3.1. Zemljopisne znač ajke , 3.1.1. Reljef, 3.1.2. Klima ........ 3.2. Geološka građ a

područ ja , 3.2.1. Litologoija, 3.2.2. Tektonika ........itd ). Teorijski dio smije prelaziti 1/3

veličine diplomsklog rada.

U poglavlju Eksperimentalni dio (Metode rada, Istraživanja ili sl.) iznosi se što je

diplomand radio i detaljno se opisuju metode kojima se je koristio odnosno što je preuzeo od

drugih sudionika na zadatku, a relevantno je za diplomski rad. I ovaj dio može se podijeliti u

više poglavlja i podpoglavlja (prmjerice 4.1. Terenska istraživanja , 4.1.1. Hidrogeološko

kartiranje, 4.1.2. Geoelektrič no profiliranje, 4.1.3. Pokusno crpljenje.....4.2. Interpretacija

4.2.1. Hidrogeološka funkcija pojedinih litoloških č lanova, 4.2.2. Prorač un

hidrogeoloških patrametara itd), a po broju stranica čini najveći dio rada.

Rezultati predstavljaju najbitnije poglavlje diplomskog rada. U tom poglavlju iznose

se samo glavni i reprezentativni rezultati a ne svi do kojih se tijekom istraživanja došlo. Tako

primjerice treba dati rezultate statističke obrade podataka dobivenih mjerenjima, ali ne i sve

rezultate mjerenja. Ako se radi o numeričkim vrijednostima svi rezultati navode se u

tablicama koje se mogu dati u prilogu. Rezultati se često prikazuju grafički (karte, profili

stupovi, nivogrami, hidrogrami i sl), a u tekstu se iznosi samo najnužnija objašnjenja.

Rezultati istraživanja trebaju biti prikazani na način da ih može netko drugi (naravno stručna

osoba) reinterpretirati. U pravilu se u ovom poglavlju ne daje komentar autora, već se onostavlja za Raspravu

13



14

Rasprava je poglavlje o značenju rezultata istraživanja. Prije pisanja tog poglavlja

autor treba temeljito promisliti o vlastitim, ali i tuđim rezultatima, te procijeniti njihovu

vrijednost i značenje. U ovom se poglavlju ne smiju ponavljati rezultati i pojedinačni

zaključci. Zaključke treba sintetizirati, a od rezultata istaknuti samo one koji eventualno

ukazuju na nove smjerove istraživanja. U ovom poglavlju mogu se formulirati hipoteze, može

se i spekulirati, ali treba jasno istaknuti gdje spekulacija počinje, a gdje prestaje i što kao

nepobitno proizlazi iz obavljenog rada.

Zaključak (ili Zaključci ako ih ima više) poglavlje je u kojem se iznose najvažniji

rezultati vlastitog istraživanja, odnosno daju se naznake unapređenja spoznaja o predmetu

istraživanja, te se eventualno upućuje na potrebu nastavka istraživanja. Zbog preglednosti

dobro je zaključke pisati u numeriranim odsječcima. Trebaju biti sažeti, jasni i jednoznačni i

ne bi smjeli biti naspisani na više od dvije stranice.

U posljednjem poglavlju Literatura ili Popis literature navode se sve bibliografske

reference koje su citirane u tekstu diplomskog rada. U tekstu diplomskog rada preporuča se

citate upisivati po tzv. harvardskom sustavu, što znači da se unutar zagrada piše samo prezime

autora bez inicijala, i godina objavljivanja rada (primjerice (Leentvaar, 1995) , (Herenda,

1993) ili .... kako je utvrdio Urumović (1971)). Ako se citira rad koji su napisala dva autora,

pišu se prezimena oba (primjerice (Šare i Miletić , 1978)), a ako ima više od dva autora navodi

se prvi i suradnici (primjerice (Urumović i sur. 1978)). U poglavlju Literatura navode se

prezimena i inicijali svih autora, zatim godina objavljivanja, naslov rada, skraćeni naslov

časopisa, volumen, broj, stranice od do i mjesto izlaženja časopisa. Radovi se navode

abecednim redom prema prvom slovu prezimena prvog autora.Gornji radovi bi se prema tome

citirali na slijedeći način:

1. Herenda, J. (1993): Utjecaj odlagališta otpada na podzemne vode, Gospodarstvo iokoliš, br.2, str. 92-95, Zagreb.

2. Leentvaar, J. (1995): The need for the human factor in integrated water management ,Europ. Water Poll. Contr., vol. 7, br. 3, str. 30-35, Amsterdam.

3. Šare, J. i Miletić , P. (1978): Neki aspekti korištenja, istraživanja i zaštite podzemnihvoda u Zagrebu, Zbornik ref., Simp. o istraž. eksploat. i gospod. podzemnih voda, str. 71C-79C, Zagreb.

4. Urumović , K.(1971): O kvartarnom vodonosnom kompleksu na područ ju Varaždina,Geol. vjesnik, br. 24, str. 183-191, Zagreb.

14



15

5. Urumović , K., Magdalenić , A. i Šarin, A.(1978): Hidrogeološka istraživanja u SRHrvatskoj i primjena informatike, Zbornik radova, 5. Jugosl. simp. o hidrogeol i inž. geol.,str 79-84, Beograd.

Nakon što je diplomski rad napisan i pregledan od strane voditelja treba ga uvezati u

tvrdi uvez. Pri uvezu se na početku (prije naslovne stranice diplomskog rada) uvezuje rješenje

o dodjeli teme i imenovanju voditelja. Na prednjoj stranici tvrdih koricama na vrhu se upisuje

naziv fakulteta, u sredini DIPLOMSKI RAD, a na dno s lijeve strane mjesto, mjesec i godinu,

a s desne strane ime, prezime i matični broj diplomanda. Iznad natpisa DIPLOMSKI RAD

moguće je, ali nije nužno, upisati i naslov diplomskog rada, naravno ukoliko nije predugačak.

2.2.2. Magistarski rad

Magistarski rad ima znanstveni karakter i ima oblik znanstvene rasprave. Piše se po

završetku poslijediplomskog studija i njegova pozitivna ocjena i javna obrana uvjet su za

stjecanje titule magistra znanosti. Magistarski rad se također piše pod voditeljstvom

imenovanog voditelja - mentora, koji je dijelom odgovoran za sadržaj i oblik rada. Po

sadržaju magistarski rad je sličan diplomskom radu, ali je težište na onome što je novo (tzv.

"znanstveni doprinos") i što je rezultat samostalnog rada magistranda. Magistarski rad obično

sadrži 70 do 150 stranica teksta i odgovarajuće priloge. Obi

čno se nakon javne obrane u

sažetom obliku publicira u znanstvenom časopisu.

2.2.3. Doktorska disertacija

Doktorska disertacija je samostalno znanstveno djelo koje je stručnjak izradio na

temelju poznavanja struke i vlastitog istraživanja nekog problema koji prije toga nije riješen.Radi se u sklopu doktorskog studija ili izvan doktorskog studija uz uvjet da doktorand već ima

stečenu titulu magistra znanosti. Pozitivno ocijenjena i javno obranjena doktorska disertacija

uvjet je za stjecanje titule doktora znanosti. Opseg disertacije kreće se između 100 i 300

stranica teksta s odgovarajućim prilozima. U pravilu se nakon obrane publicira u znanstvenim

časopisima (obično kao više članaka), a u nekim slučajevima se objavljuje i kao posebna

monografija.

15



16

3. Faze projektiranja

Realizacija svakog projekta može se podijeliti u nekoliko faza. U tehničkim

znanostima uobičajena je podjela na:

1. Projektni zadatak

2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)

3. Idejno rješenje

4. Idejni projekt

5. Glavni projekt

6. Izvedbeni projektSvakoj fazi projektiranja prethodi Natječajna dokumentacija.

3.1. Projektni zadatak

Izrada projektnog zadatka je prva i jedna od osnovnih radnih faza projektiranja.

Izrađuje ga naručitelj projekta (investitor) ili za njegove potrebe ovlaštena projektantska

organizacija ili pojedinac-ovlašteni projektant.

Projektni zadatak ima oblik manjeg elaborata iz kojeg mora biti jasno:

- što se želi projektom postići;- u kojim okolnostima se to želi postići;

- kojim tehničkim sredstvima se to želi postići;

- kroz koje vrijeme;

- s kakvim konačnim ciljem.

Ponekad, kada je to moguće, projektni zadatak sadrži i predračunsku cijenu koštanja

objekta ili pothvata koji treba projektirati.

Projektni zadatak mora projektanta upoznati sa već izvršenim radovima, rezultatimaeventualno već provedenih istraživanja, te svim poznatim prirodnim, tehničkim i

gospodarskim uvjetima realizacije projekta.

Projektant je dužan držati se odredbi, zahtjeva i uputa projektnog zadatka, no ukoliko

smatra da ima i povoljnijih rješenja od onih pedviđenih projektnim zadatkom može ih priložiti

kao dodatak izrađenom projektu ili u dogovoru s investitorom izmijeniti/dopuniti projektni

zadatak.

Ako u projektnom zadatku nema potrebnih informacija i podataka za izradu projekta,projektant koji je prihvatio projektni zadatak dužan ih je prikupiti u vlastitoj režiji.

16



17

Projektant je također dužan poznavati zakonske propise koji se odnose na projektirane

radove, tako da projekt ne smije sadržavati zahvate, objekte ili aktivnosti koje su u suprotnosti

s propisima iako to u projektnom zadatku nije navedeno.

3.2. Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study)

Studija mogućnosti/izvedivosti (feasibility study) radi se za složene i velike objekte ili

zahvate koji se obično planiraju na širem područ ju. Radi se na temelju postojećih podataka, a

cilj joj je utvrditi mogućnost realizacije zamišljenog projekta u danim, prvenstveno prirodnim

uvjetima. Pri tome se koriste postojeći podaci uz minimalna najnužnija istraživanja.

U toj fazi projektiranja razmatraju se sva moguća rješenja postavljenog zadatka. Daju

se gruba projektantska rješenja svake od mogućih varijanti, analizira se kompatibilnostpojedinih varijantnih rješenja s prirodnim uvjetima i izgrađenošću određenog područ ja, te se

daje okvirna procjena troškova izvedbe pojedine varijante. Loša rješenja se odbacuju, a

investitoru se obično predlažu dvije do tri prihvatljive varijante.

3.3. Idejno rješenje

Idejno rješenje predstavlja osnovnu ideju budućeg pothvata u bilo kojoj tehničkoj ili

privrednoj grani. Radi se kao prva faza projektiranja (nakon prihvaćenog projektnog zadatka)

za jednostavnije objekte ili za prihvaćeno varijantno rješenje proisteklo iz studije izvedivosti.

Obično obuhvaća kompletan objekt ili zahvat u širem kontekstu prirodnog i društvenog

okoliša, tj. uklapa budući objekt u postojeću geografsku, ekonomsku, industrijsku i društvenu

strukturu i dokazuje tehničko-ekonomsku opravdanost izvedbe projektiranog objekta ili

pothvata. Izrađuje se na temelju orijentacijskih i prosječnih pokazatelja i sadrži osnovno

tehničko rješenje, približnu cijenu izvedbe, te cijenu rada i održavanja.

3.4. Idejni projekt

Idejni projekt je po sadržaju jednak idejnom rješenju, ali sadrži detaljne tehničke

podatke i točnije ekonomske pokazatelje. S obzirom na to sadrži nacrte objekta/objekata ili

dijelova objekta, tehnički opis i cijenu koštanja izvedbe pojedinih bitnih dijelova/faza objekta

ili pothvata. Predviđena cijena realizacije projekta može se razlikovati do 20% od konačne

cijene.

17



18

3.5. Glavni projekt

Glavni projekt predstavlja detaljnu razradu idejnog projekta. Glavni projekt odnosi se

na izvedbu objekta ili pothvata, a ne analizira opravdanost njegove realizacije. Sadrži sve

tehničke podatke, proračune, nacrte, matematičke modele/simulacije i dr. potrebno za izvedbuobjekta ili pothvata. Radi se na temelju podataka prikupljenih detaljnim terenskim i/ili

laboratorijskim istraživanjima. Mora sadržati točan vremenski plan (npr. gantogram) i točnu

cijenu realizacije projekta.

3.6. Izvedbeni projekt

Izvedbeni projekt predstavlja vrlo detaljnu razradu pojedinih složenih dijelova

projektiranog objekta ili pothvata sa svim tehničkim detaljima i uputama za njegovu izvedbu.

Sadrži točan popis (specifikaciju) materijala, sa dimenzijama i količinama, te redosljed i

trajanje radova, te detaljne nacrte.

3.7. Natječajna dokumentacija

Uobičajeno je da se projektiranje, a obvezatno izvedba većih i skupljih objekata ili

pothvata povjerava projektantu/izvođaču na temelju natječaja. Natječaj može biti javni-

objavljen u javnim glasilima ili pozivni - dostavljen u pismenom obliku samo odabranim

projektantima/izvođačima. Kakav će biti natječaj ovisi o vrijednosti projekta, želji investitora

i zakonskim propisima. U nekim slučajevima, kada se radi o vrlo vrijednim objektima ili kada

se realizacija objekta financira sredstvima stranih/međunarodnih financijskih institucija,

natječaj mora biti javni i međunarodni. Zainteresirane organizacije, ukoliko zadovoljavaju

uvjete objavljene u natječaju, od investitora dobijaju (najčešće kupuju) natječajnu

dokumentaciju - tender.

Natječajnu dokumentaciju priprema investitor, ili ovlaštena projektantska

organizacija/ovlašteni projektant za račun investitora. Najčešće je to ista organizacija ili osoba

koja je izradila projektni zadatak.

Osim opisa zadatka, tehničkih uvjeta izvođenja i rokova izvođenja u tenderu moraju

biti detaljno opisani svi pravni i ekonomski uvjeti rada. To posebno vrijedi za međunarodne

natječaje. U natječajnoj dokumentaciji ne daje se cijena, već se, obično tablično navode sve

stavke sa količinama, a ponuđač upisuje jedinične i ukupne cijene za pojedine stavke,

odnosno ukupnu cijenu realizacije objekta.

18



19

Odabir izvođača radi se nakon javnog otvaranja ponuda i analize svih elemenata

ponude.

4. Planiranje projektaBitan element uspješnog projektiranja je realno planiranje. Realno planiranje

obuhvaća pregled znanja o poslu koji treba obaviti, izradu redoslijeda zadataka koje treba

izvršiti tijekom projektiranja, te vremenski plan izvršenja pojedinih faza projekta unutar

zadanih rokova. Na temelju znanja o poslu koji se zahtijeva projektnim zadatkom projekt se

razlaže na detaljne zadatke koji se u stručnoj terminologiji nazivaju paketi rada (Babić,

2000a). Za pojedine pakete rada određuje se redosljed unutar ukupnog projekta i procijenjuje

se broj i kvalifikacija ljudi, oprema i vrijeme potrebno za njihovu realizaciju. Najčešćininajjasniji redoslijed paketa rada je onaj kod kojeg slijedeći zadatak počinje tek kada je

prethodni završen. No nije neoubičajeno da dva zadatka počinju istodobno, te da se dijelom

preklapaju, pri čemu kraj jednog zadatka može predstavljati ulaz (input) u jednu od faza

drugog zadatka. Primjer toga je vremenski plan rada (gantograma) za projekt "Studija zaliha

podzemnih voda države Qatar"

Mjeseci radaPAKET RADA 1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. 10. 11. 12. 13. 14. 15.

1.Potpisivanje ugovora i dobivanje radne dozvole2.Uspostava ureda; prikupljanje podataka3.Pribavljanje garancija i viza; osiuguranje4.Prijedlog i odobrenje projektnog plana5.Nabava i interpretacija satelititskih snimaka6.Nabava vozila, terenske i informatičke opreme7.Terenska hidrogeološka istraživanja8.Terenska geofizička istraživanja9.Uspostava informatičke (GIS) jedinice10.Razvoj matematičkog modela i izrada karata11.Mobilizacija ekipe za bušenje12.Organizacija i oprema kampova13.Dobava materijala za ugradnju u zdence14. Izvedba plitkih i srednje dubokkih zdenaca15. Karotaža i testiranje zdenaca

16. Izvedba dubokih zdenaca17. Demobilizacija terenskih ekipa18. Izrada i predaja završnog izještaja

Slika 4.1. Vremenski plan radova na Studiji zaliha podzemnih voda države Qatar¨

Nakon što se utvrdi trajanje i redoslijed svakog od paketa rada, procjenjuje se ukupno

trajanje rada na projektu, te se u skladu s tim izrađuje inicijalni raspored radnih zadataka.

Inicijalni raspored radnih zadataka samo je temelj za konačni raspored do kojeg se dolazi

tijekom početne faze rada na projektu kroz nekoliko iteracija inicijalnog rasporeda. Kod

19



20

planiranja velikih projekata ovaj dio posla je vrlo zahtjevan i dugotrajan, pa se danas za njega

često koriste računalni programi.

Procjena trajanja vremena izvršenja pojedinog zadatka mora obuhvatiti sve aktivnosti

od časa prihvaćanja zadatka pa do njegovog završetka. To znači da treba procijeniti vrijeme

potrebno za pribavljanje nužne opreme i materijala, mobilizaciju radnog tima, pribavljanje,

pregled i valorizaciju već postojećih podataka i podloga, vrijeme potrebno za putovanja ljudi i

transport opreme, vrijeme potrebno za uspostavu logističke baze terenskog dijela radnog tima,

vrijeme rada na terenu, laboratoriju i kabinetu, vrijeme za radne sastanke, te vrijeme potrebno

za izradu, predaju, prezentaciju i reviziju izvještaja i priloga.

Potrebe za opremom iskazuju se za svaki paket rada posebno i čine temelj za

kompletiranje opreme za cijeli projekt. Jasno je da vrsta i količina opreme ovisi o vrsti,

veličini i trajanju projekta, dislokaciji radilišta u odnosu na sjedište projektantske tvrtke, a

ponekad i o zahtjevima naručitelja projekta. Kao primjer može poslužiti popis opreme

predviđene za rad na projektu ¨Studija zaliha podzemnih voda države Qatar".

Jedan od čestih načina za izvršenje pojedinih dijelova projekta jest angažiranje

poduzeća podugovarača koje nudi svoje usluge po sustavu ¨ključ u ruke¨ za fiksnu cijenu. U

tom slučaju poduzeće podugovarač raspolaže potrebnom opremom za svoj dio posla (ili je

mora samostalno pribaviti), pa to ne ulazi u planiranje projekta, no u plan projekta mora

svakako uči vrijeme potrebno poduzeću podugovaraču za izvršenje njegovog dijela posla i

trenutak njegovog uključivanja u projekt.

Jednom kada se definira trajanje pojedinog zadatka ili paketa rada i kada se procijeni

koliko taj rad košta, može se odrediti trajanje i cijena čitavog projekta. Opisani način procjene

naziva se ¨od dna prema vrhu¨ (bottom up) i najtočniji je izvor podataka o projektu.

Inicijalnim rasporedom mora se definirati slijedeće:

∗ rani početak – najraniji datum kada se može započeti s radom na zadatku;

∗ rani završetak – rok za završetak projekta ukoliko svi poslovi budu obavljeni uoptimalnom vremenu;

∗ kasni početak – zadnji dopušteni datum početka rada na zadatku ukolike se zadatakželi završiti u predviđenom roku;

∗ kasni završetak – zadnji dopušteni datum završetka posla pri kojem se ne plaćajupenali ili se ne primjenjuju druge sankcije.

Posebnu pažnju treba obratiti na definiranje kritičnog puta tj. one aktivnosti (ili skupa

aktivnosti) o kojoj ovisi nastavak rada na projektu, a projektant na nju ne može neposredno

20



21

utjecati. Primjerice to može biti nabava specijalne opreme koja se radi po narudžbi, ili čekanje

klimatski pogodnog razdoblja. O kritičnom putu treba na vrijeme obavijestiti naručitelja i po

mogućnosti ga definirati ugovorom.

Kako se moglo zaključiti iz prethodnog teksta za izvršenje savakog projekta projektant

mora raspolagat nužnim resursima, a to su ljudi, oprema i materijal. U pravilu je

najučinkovitija konzistenta i kontinuirana uporaba što manjeg skupa resursa. Drugim riječima

cilj je izbjeći stalna uključivanja i isključivanja mnogo ljudi i upreme u realizaciju projekta.

Zato u završnoj fazi planiranja projekta treba provesti realno niveliranje resursa, tj.

predviđanje optimalnog broja ljudi, opreme i novaca za rad na projektu. Svako naknadno

uključivanje novih ljudi u projekt zahtijeva dodatno vrijeme za upoznavanje s projektom i

radnim zadacima tijekom kojeg su novi članovi radnog tima neproduktivni, a na tome se

nužno angažira netko od ¨starih¨članova ekipe, pa ne obavlja svoj dio posla.

Dobro planiranje projekta temelj je za određivanje realne cijene projekta.

5. Cijena projekta

Definiranje realne cijene projekta jedan je od najosjetljivijih elemenata procesa

projektiranja. S tim problemom, s jedne strane, susreće se naručitelj projekta, odnosno

izrađivač projektnog zadatka i natječajne dokumentacije, jer mora biti svjestan da i u tom

poslu vrijedi narodna izreka ¨koliko para toliko muzike¨, a to znači da mora realno procijeniti

što može očekivati za sredstva kojima raspolaže. S druge strane procjena realne cijene

izuzetno je bitna za onoga koji daje ponudu za projektiranje i/ili za izvođenje nekog projekta.

Naime, najniža ponuđena cijena je često ključni čimbenik za dobivanje posla. Pri tome ona

mora biti takva da pokriva sve troškove angažiranja nužnih resursa za realizaciju projekta

(ljudi, opreme i materijala), te da osigura određenu dobit (profit) vlasnicima

projektne/izvođačke organizacije i ulagačima u projekt. Brojni su pokušaji razvitka

¨objektivnih¨, gotovo znanstvenih metoda određivanja cijene projekta uz primjenu složenih

formula i kalkulacija. No kako procjenjivanje cijene složenih i dugotrajnih projekata

predstavlja svojevrsno predviđanje budućnosti uz cijeli niz nemjerljivih parametara i

subjektivnih čimbenika, kao što su primjerice vremenski uvjeti na terenu, zdravlje članova

radnog tima, mogućnost i uvjeti angažmana lokalne radne snage, političke i ekonomske

prilike u domicilnoj zemlji projektanta i zemlji u kojoj se izvodi projrekt, ¨znanstvene¨metode

određivanja cijene projekta učinkovite su gotovo koliko i ¨znanstveno¨ predviđanje brojevakoji će biti izvučeni u igri loto ili ¨znanstvena¨ prognoza kretanja cijena dionica na burzi.

21



22

Stoga se za realnu procjenu cijene projekta treba najviše pouzadati u znanje, iskustvo, ali i

intuiciju voditelja projekta koji je obično uz konzultacije i procjenitelj. Jasno procjenitelj se

pri tome mora služiti jednom od uobičajenih tehnika procjenjivanja.

5.1. Tehnike procjenjivanja cijene projektaSvaki voditelj projekta mora biti svjestan koliko je vremena i rada potrebno za točnu

procjenu cijene projekta, pa prema tome može izabrati jednu od poznatih tehnika

procjenjivanja koje će mu najbolje pri tome pomoći. Ovdje ćemo se kratko upoznati s tri

najčešće primjenjivane tehnike procjenjivanja. To su: (1) procjenjivanje po fazama (2)

omjeravanje, (3) procjenjivanje prema mjerilima i (4) procjenjivanje od dna prema

vrhu (Babić,2000b).

Procjenjivanje po fazama je najmanje rizična tehnika, jer se kod nje i troškovi i

rokovi daju samo za jednu fazu projekta. Naime, na početku svakog projekta postoji puno

nepoznanica koje u velikoj mjeri utječu na konačnu cijenu projekta. Kako projekt napreduje

dolazi se do novih podataka kojima se neizvjesnosti uklanjaju ili smanjuju. Kod ove tehnike

procjenjivanja podaci prikupljeni realizacijom jedne faze projekta temelj su za procjenu cijene

koštanja naredne faze. Primjerice natječajnom dokumentacijom traži se cijena

hidrogeološkog kartiranja i utvrđivanja podzemnih veza ponor-izvor trasiranjem, ali se ne

daje broj ponora i izvora. Stoga je logično da se kao prva faza izvede hidrogeološko kartiranje

terena za koje će se dati cijena na temelju općeg znanja i iskustva, a po završetku te faze dati

će se cijna za točan broj trasiranja definiran na temelju broja ponora i izvora registriranih

hidrogeološkim kartiranjem. Nedostatak ove metode je što naručitelj ne zna na početku

projekta njegovu konačnu cijenu, a prednost joj je što naručitelj može odustati u ranoj fazi

projekta od njegovog daljnjeg izvođenja ukoliko se on pokazao neopravdan.

Omjeravanje je tehnika poznata i kao procjenjivanje od vrha prema dnu. Počinje

procjenom cijene cijelog projekta nakon koje slijedi dodjeljivanje postotka od te ukupne

cijene svakoj fazi i zadatku u projektu. Struktura raščlanjenih poslova temelj je za ovakav tip

procjene. Pri tome se polazi od cijene već realiziranih sličnih projekata ili od informacije o

tome koliko je naručitelj spreman platiti za projekt. Ova metoda je najbrža, ali i najmanje

točna. Ipak može dobro poslužiti za odluku da li se uopće isplati ulaziti u projekt.

22



23

Procjenjivanje prema mjerilima svodi se na usvajanje brutto cijene osnovne jedinice

rada, te množenjem te cijene s količinom rada. Ukupna cijena projekta dobije se zbrajanjem

svih segmenata paketa rada. Brutto cijena osnovne jedinice rada određuje se na temelju

iskusta ili je normirana prema mjerilima usvojenim od strane naručitelja projekta

Procjena od dna prema vrhu zahtijeva najviše vremena i truda, ali je i najtočnija.

Tom tehnikom obračunavaju se detaljno ljudi, oprema i materijal potrebani za realizaciju

svakog segmenta projekta. Za svakog čovjeka kalkulira se vrijeme rada na projektu, brutto

plaća, terenski dodaci, putni troškovi, osiguranje, administrativne takse i dr. Za opremu se

kalkuliraju troškovi amortizacije, transporta i osiguranja, a za materijal troškovi nabave,

transporta, eventualne carine i poreza i sl. Na te troškove dodaju se alikvotni dijelovi troškova

poslovnog prostora, utroška energije, troškova menadžmenta, administrativnog, tehničkog i

pomoćnog osoblja, te se na sve zaračunavaju porezi, prirezi i ostala fiskalna davanja. Ukupna

cijena projekta dobije se zbrajanjem svih tih troškova. Kod ove tehnike praktično postoji

samo jedna nepouzdana veličina – vrijeme. U tome se krije i nedostatak te tehnike jer se

cijena može iskalkulirati gotovo u lipu, ali uz pretpostavku potrebnog vremena rada koje

može varirati i nekoliko desetaka posto. Zbog toga odluka za njezinu primjenu ovisi o broju i

točnosti informacija o projektu koje su nam dostupne u času kalkulacije cijene.

Opisane tehnike procjenjivanja cijena dovoljno su dobre i točne za donošenje odluke

da li ići u neki projekt i za davanje ponude za projekt. Međutim kada se projekt dobije,

projektantska organizacija mora voditelju projekta odobriti proračun (buđet) za njegovu

realizaciju koji se radi na temelju detaljne procjene troškova na temelju detaljnog plana rada.

U tu procjenu ulazi interna cijena rada, interna cijena opreme, cijana vanjskog rada i

opreme i cijena materijala, a sve to uvelike ovisi o organizaciji i strukturi poduzeća,

odnosima među radnim timovima (odjelima, zavodima, radnim grupama i sl.), te angažmanu

suradničkih poduzeća (podugovarača) ili vanjskih suradnika.

6. Projektni i poslovni rizik

Projektantski posao pun je neizvjesnosti. Voditelji projekata to nazivaju rizikom.

Primjerice projektantska organizacija koja se bavi projektiranjem i izvođenjem

hidrogeoloških projekata dobila je na međunarodnom natječaju već spominjani vrijedan i

kompleksan projekt Studija zaliha podzemnih voda države Qatar¨. U sklopu tog projekta,

između ostalog predviđeno je izvođenje četiri plitka bušena istražno-eksploatacijska zdenca,

23



24

četiri istražno-eksplatacijska zdenca srednje dubine i tri duboka istražno-eksploatacijska

zdenca, te njihovo pokusno crpljenje (testiranje). Kako projektanstka organizacija u svojoj

djelatnosti nema izvođenje bušenih zdenaca mora za taj tehnički zahtjevan i financijski vrlo

vrijedan segment projekta angažirati specijalističko poduzeće – podugovarača. I evo rizika!

Hoće li taj dio posla biti obavljen na vrijeme, za cijenu predviđenu troškovnikom i prema

tehničkim normama i specifikacijama? To je projektni rizik.

Ili drugi primjer iz bliže povijesti. Poznato zagrebačko poduzeće «Geotehnika»

sredinom osamdesetih godina dobilo je na međunarodnom natječaju projekt vodoopskrbe

grada El Obeid u provinciji Kordofan u središnjem Sudanu. Projekt je obuhvaćao geološka i

hidrogeološka istraživanja, izvođenje i testiranje 18 zdenaca pojedinačne dubine oko 350 m,

projektiranje i izgradnju crpilišta, projektiranje i izgradnju vodovoda dužine oko 50 km sa

svim potrebnim objektima i uređajima, projektiranje i rekonstrukciju gradske vodovodne

mreže, te isporuku opreme i osposobljavanje kadrova za vođenje i održavanje cjelokupnog

vodoopskrbnog sustava. Realizacija projekta odvijala se u skladu s projektnim planom. U

zadanim rokovima završena su istraživanja, pronađena je najpogodnija lokacija crpilišta,

izvedeni su zdenci, završeni su svi projekti i položeno je oko 40 km cjevovoda, a naplata

izvršenih radova uredno se obavljala u aranžmanu JUBMES-a (Jugoslavenska banka za

međunarodnu suradnju) isporukom pamuka jugoslavenskoj tekstilnoj industriji i isplatom

protuvrijednosti «Geotehnici». No početkom devedesetih godina došlo je do poznatih

političkih promjena. Raspadom Jugoslavije nestao je JUBMES sa hrvatske gospodarske

scene, a Sudan je zbog podrške Iraku u Iračko-Kuvajtskom ratu svrstan među zemlje

ekstremne islamske orijentacije i podvrgnut međunarodnim sankcijama, odnosno zabrani

međunarodne trgovine i ukidanju međunarodne financijske pomoći, pa nije mogao dalje

financirati projekt. Kao rezultat svega «Geotehnici» nisu isplaćeni izvršeni radovi u

vrijednosti od nekoliko desetaka milijuna dolara, što je praktično dovelo poduzeće do ruba

propasti. To je bio poslovni rizik kojeg je vrlo teško bilo predvidjeti, a nikako ga se nije

moglo spriječiti ili umanjiti.

Kako upravljati ovim i drugim sličnim rizicima koji se javljaju gotovo u svakom

projektu?

Upravljanje rizikom primarni je posao voditelja projekta. Zapravo sve njegove

aktivnosti od izrade plana rada na projektu, određivanja cijene projekta, komunikacije sa

sudionicima u projektu odnosni naručiteljem projekta i kontrole rada na projektu moraju biti u

funkciji upravljanja rizicima, odnosno svođenja rizika na najmanju moguću mjeru. Noupravljanje rizikom predstavlja i posebni skup aktivnosti koje voditelj projekta i njegovi

24



25

suradnici svjesno provode kroz cijelo vrijeme trajanja projekta s ciljem prepoznavanja rizika i

upravljanja njime (Babić, 2000a).

Upravljanje rizikom temelji se na tri koraka koji se stalno ponavljaju od početka do

završetka projekta. To su:

1. Prepoznavanje ili identificiranje rizika, odnosno sustavno traženje moguće

neizvjesnosti;

2. Procjena vjerojatnosti nastupanja prepoznatih rizika, traženje odgovora na

prepoznate rizike i potencijalnu štetu i definiranje strategije za smanjivanje

rizika;

3. Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti.

Prepoznavanje ili identificiranje rizika zahtijeva znanje o projektu, iskustvo i

temeljito poznavanje tehnika rukovođenja projektima (projekt menadžmenta). Pri

prepoznavanju rizika obično se koriste tri tehnike: a) razgovor s naručiteljima (ulagačima) jer

su oni obično dobro poznaju lokalne prilike i proučili barem dio rizika u procesu donošenja

odluke o projektu; b) učenje iz prošlosti (analogija sa sličnim, već izvedenim projektima); c)

stalno praćenje realizacije projektnog plana i buđeta.

Za procjenu vjerojatnosti nastupanja rizika nema pouzdanih tehnika ili metoda.

Mogu se koristiti neke metode iz domene računa vjerojatnosti, no kako se sve one temelje na

velikom broju pokušaja, kod projekata koji su u pravilu u velikoj mjeri jedinstveni i

neponovljivi slučajevi one nemaju praktičnu vrijednost. Stoga uspješnost procjene

vjerojatnosti nastupanja rizika najviše ovisi o znanju, iskustvu i intuiciji voditelja projekta.

Voditelj projekta mora kreirati i odgovore na procijenjene rizike, odnosno razviti strategiju za

smanjivanje rizika. Pri tome mu teoretski na raspolaganju stoje četiri mogućnosti: prihvaćanje

rizika, izbjegavanje rizika, praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije i

prebacivanje rizika na ddrugoga.

Prihvaćanje rizika znači da je voditelj projekta svjestan da rizik postoji, ali ništa ne

poduzima dok se rizik stvarno ne pojavi, a onda reagira prema nastaloj situaciji.

Izbjegavanje rizika svodi se na izbacivanje dijela projekta koji je opterećen rizikom.

To je vrlo učinkovita strategija, ali je rijetko moguća.

Praćenje rizika i pripremanje plana za izvanredne situacije svodi se na pomno praćenje

kritičnog dijela projekta i preventivnu pripremu alternativnih rješenja koja je moguće

primijeniti u času nastupanja rizične situacije. Takav način reakcije je najsigurniji, ali traži

ljude i sredstava koji možda nikada neće biti aktivirani.

25



26

Prebacivanje rizika na drugoga moguće je u pravilu u projektima na kojima su

angažirani podugovarači, na koje se dobrim ugovorom mogu prebaciti svi rizici vezani uz

njihov segment projekta. U nekim slučajevima dio rizika može se prebaciti i na poduzeća koja

se bave osiguranjem od rizika.

Kontrola primjene strategije za smanjivanje rizika i njezine učinkovitosti vrlo je važan

dio procesa upravljanja rizikom. Strategiju treba kontrolirati na isti način na koji se kontrolira

i projekt – konstantno i sustavno. Pri tome treba voditi kronologiju rizika i primijenjenih

mjera za njihovo suzbijanje sve dok nije nestala mogućnost nastupanja određenog rizika. To

je korisno za pravovremene reagiranje pri radu na aktualnom projektu, ali predstavlja i

dragocjeno dokumentirano iskustvo koje može biti od velike koristi kod budućih projekata.

7. Sudionici na realizaciji projekta

Svaki projekt započinje prepoznavanjem sudionika u projektu, tj. svih onih koji

izravno ili neizravno utječu na uspješnu realizaciju projekta. (Babić, 2000). U pravilu u

svakom projektu prisutno je pet skupina sudionika: projekt-menadžer, projektni tim, uprava

(menadžment) poduzeća, sponzor i korisnici.

Projekt-menadžer ima ulogu dirigenta. Naime, kao što dirigent vodi skladno orkestar i

pri tome daje ritam muziciranju, tako i projekt-menadžer usklađuje planove, rad, trud,

mogućnosti i želje svih sudionika u projektu.

Projektni tim čini ona skupina ljudi koji obavljaju sav posao i vode projekt prema

uspješnom završetku. Članovi projektnog tima su svi oni koji su uključeni u bilo koju fazu

realizacije projekta i koji doprinose toj realizaciji znanjem, vještinom, vremenom i trudom.

Članovi tima uključuju se u rad na temelju podjele projektnih zadataka, a na temelju znanja i

vještina kojima raspolažu.

Uprava (menadžment) dio je poduzeća sa stvarnim ovlastima. Oni imaju kontrolu nad

financijskim sredstvima, opremom i ljudima. Stoga su ključni za uspješnu realizaciju projekta,

a najbitnija uloga im je donošenje ispravnih odluka nas temelju činjenica predočenih od strane

projekt menadžera i/ili projektnog tima.

Sponzor projekta je osoba s autoritetom u poduzeću koji proizlazi iz njegove pozicije,

ali nužno i iz iskustva, znanja, truda i moralnih vrijednosti. On je na neki način "zaštitnik"

projekta. Uloga mu je praćenje razvoja projekta i, pretežno savjetodavna pomoć u rješavanju

komunikacijskih i unutarorganizacijskih problema koje projekt-menadžer ne može riješitizbog formalnog nedostatka autoriteta.

26



27

Korisnici projekta čine "drugu stranu", tj. to je formalna skupina koja je naručila

projekt, koja ga namjerava koristiti i koja ga plaća, pa ima sva prava koja iz toga proizlaze.

Za uspješnu realizaciju projekta potrebno je prije početka rada načiniti projektna

pravila. Izrađuje ih uprava uz sudjelovanje sponzora projekta i potencijalnog projekt-

menadžera. Projekta pravila se sastoje od:

* projektne liste

* izjave o poslu

* matrice odgovornosti

* plana komunikacije

Projektnu listu objavljuje sponzor na početku svakog novog projekta. Njome se

imenuje voditelj projekta kojemu sponzor izražava svoju podršku. Projektna lista ima formu

pisma, faksa, e-maila i sl.

Izjavu o poslu priprema projekt-menadžer. To je pisani dokument u kojem su

definirani ciljevi projekta, obim posla, faze rada, sastav projektnog tima, troškovi, kriteriji za

procjenu uspješnosti i linija odgovornosti. U pravilu bi za svaku točku izjave o poslu trebalo

postići punu suglasnost svih sudionika u projektu.

Matrica odgovornosti sadrži popis svih glavnih aktivnosti koje se moraju obaviti,

popis svih sudionika u projektu i njihovih zaduženja, potrebna odobrenja i autorizacije i popis

pojedinih sudionika koje se mora u pojedinim fazama projekta informirati i/ili konzultirati. I

matricu odgovornosti moraju prihvatiti i odobriti svi sudionici u projektu.

Plan komunikacije je pisana strategija kako da pravi ljudi dobiju pravu informaciju u

pravo vrijeme. On definira i kome je koja informacija potrebna. U njega se unosi plan

sastanaka pojedinih razina sudionika projekta, a definiraju se i mogućnosti neformalnih

komunikacija.

27



28

8. Vođenje projekata (upravljanje projektima)

Za vođenje projekata ili upravljanje projektima vrijede ista načela kao i za vođenje

bilo koje djelatnosti u gospodarstvu, bankarstvu, politici, obrazovanju, znanosti, zdravstvu, pa

i kulturi ili sportu. Za ljude koji vode ili upravljaju bilo kojom od navedenih djelatnosti danas

se koristi naziv menadžer (engl. manager ). Naime, menadžer je prema definiciji (V. Anić & I.

Goldstein) struč ni voditelj i organizator koji svojom kreativnoš ć u i idejama upravlja

poduzeć em, nekom organizacijom, sportskim klubom i sl.

Temeljne funkcije menadžera su planiranje, organiziranje, rukovođenje i kontrola. No

od uspješnog menadžera se očekuje i da motivira, komunicira, radi u timu i razrješava

konflikte.

Za uspješno obavljanje tako složenih poslova prijeko je potrebna stručnost, umijeće

uphođenja s ljudima i idejnost.

Pod stručnošću se podrazumijeva posjedovanje i primjena specifičnih stručnih znanja

koja se stječu obrazovanjem i iskustvom.

Umijeće ophođenja s ljudima predstavlja sposobnost komunikacije i rada s ljudima,

razumijevanje tuđih potreba i problema, motiviranje ljudi i što "bezbolnije" rješavanje

konfliktnih situacija. Pri tome je temeljno znati slušati i odgovoriti na pravi način i pravom

mjerom.

Idejnost* je sposobnost analize i dijagnoze složenih problema ili zadataka. Pri tome je

bitno pravovremeno uočavanje problema, pronalaženje mogućih rješenja i njihovo

vrednovanje, te odabir najboljeg mogućeg rješenja u datoj situaciji.

U pravilu, što je menadžer na višoj razini upravljanja, to se smanjuje važnost

stručnosti, a povećava se važnost idejnosti. Međutim, umijeće ophođenja s ljudima

podjednako je važno na svim razinama upravljanja, jer većinu svojih poslova menadžeri

obavljaju s drugim ljudima i uz pomoć drugih ljudi. Hoće li menadžer optimalno koristiti

sposobnosti svojih suradnika u najvećoj mjeri ovisi o njegovom stilu rukovođena.

_____________* Idejnost-svojstvo onog što sadrži ideju**, što je prožeto idejom.

**Ideja - 1) predočavanje neke stvari putem biti pojma; 2) shvaćanje, misaono oblikovanje, način shvaćanja; 3)nadahnuće, poticaj, prijedlog, zamisao (Anić, V & Goldstein, I., 1999.)

28



29

Rukovođenje je ključni element funkcioniranja svake organizacije, odnosno realizacije

projekta, a čini ga upravljanje ljudima i sredstvima. Svrha rukovođenja je ostvarivanje

postavljenih ciljeva radnog (u našem slučaju istraživačkog) tima, ali i šire radne sredine

(zavoda, odjela, fakulteta/instituta ili poduzeća). Da bi menadžer uspješno rukovodio mora

biti inteligentan, mora imati visoki radni kapacitet, mora raspolagati dovoljnim stručnim

znanjem, mora biti dominantan i samopouzdan. Osim toga menadžer mora kreirati svoj stil

rukovođenja. Stil rukovođenja u velikoj mjeri ovisi o karakternim osobinama menadžera, ali

mora biti primjeren ljudima kojima se rukovodi. Mora biti prilagođen obrazovanju, stručnosti

i vještinama, ali i moralinim normama, vjerovanju, stavovima i životnom stilu podređenih

suradnika.

Teorija rukovođenja razlikuje tri stila rukovođenja:

1. Autokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer sam planira aktivnosti

radnog tima te sam donosi sve odluke i u pravilu ih ne obrazlaže. Svakom članu radnog tima

određuje konkretne radne zadatke, traži od članova tima činjenice i informacije potrebne za

donošenje odluka, ali eventualne primjedbe i prijedloge ne prihvaća. Prema suradnicima se

odnosi korektno i s formalnim poštovanjem, ali im ne dopušta da sami odlučuju ili sudjeluju u

procesu odlučivanja, te ne potiče njihovu inicijativu i kreativnost. Ne naglašava svoju

nadređenu poziciju, ali je svima i u svakom času jasno tko je nadređeni.

2. Demokratski stil rukovođenja je onaj kod kojeg menadžer planira radne aktivnosti

zajedno s članovima radnog tima. Otvoren je za sve sugestije i često traži mišljenje suradnika

prije donošenja odluka. Sve svoje postupke uvijek obrazlaže. Prihvaća i potiče inicijativu i

kreativnost suradnika. Odgovornost za uspjeh ili neuspjeh projekta snosi isključivo menadžer.

3. "Laissez-faire" stil* rukovođenja znači da menadžer prihvaća ideje i prijedloge

svojih suradnika, donosi poslovne odluke zajedno s njima, te dijeli s njima ovlasti i

odgovornost. Rad organizira tako da svaki radni zadatak vodi realizaciji projekta, ali od

suradnika očekuje da sami pronađu način kako će raditi i izvršavati zadatke te im prepušta

donošenje svih odluka koje se odnose na izvršenje njihovog dijela posla. Menadžer koji se

drži "laissez-faire" stila odlučivanja komunicira unutar poduzeća/ustanove otvoreno i iskreno

s onima iznad sebe, pored sebe i ispod sebe.

*Laissez-faire - laisser (fr) = pustiti ; faire (fr)=raditi. U slobodnom prijevodu "pusti da rade".

29



30

U praksi gotovo nikada stilovi rukovođenja ne odgovaraju potpuno gornjim

definicijama, jer obično menadžer uz jedan dominantan stil koristi i elemente drugih stilova,

što ovisi o konktretnoj situaciji i ljudima s kojima komunicira. Osim toga stil rukovođenja se

ponekad i mijenja, što često ovisi o političko-društvenom okruženju, odnosno normama

ponašanja koje podržava vladajuća struktura.

U svakom slučaju rukovođenje uvijek ima dva bitna smjera.

Jedan dio rukovođenja usmjeren je prema radnom zadatku. Sastoji se od definiranja

zadatka i odgovornosti članova radnog tima. Menadžer mora odrediti što se radi, tko će to

uraditi, kojim sredstvima, kako, kada i gdje.

Drugi dio usmjeren je na odnose s ljudima i okruženjem. Svodi se na osiguravanje

financijskih sredstava, dozvola za rad i drugih dokumenata. Osim toga menadžer nadzire

dinamiku i kvalitetu izvršenja radnih zadataka, pomaže članovima radnog tima savjetima,

korigira radni zadatak tijekom rada ukoliko je to potrebno i rješava konfliktne situacije. Uz

sve to brine se da svi elementi izvršenja zadatka budu u skladu sa zakonima i drugim

propisima.

Jedna od bitnih uloga uspješnog menadžera je motiviranje članova radnog tima za

izvršavanje radnih zadataka. Da bi to mogao efikasno učiniti mora znati zašto ljudi rade,

odnosno što ih motivira na rad. Prema teoriji motivacije (Maslow, A......) ljudi rade da bi

zadovoljili pet skupina svojih potreba. To su:

- fiziološke potrebe - potrebe za hranom, smještajem, odjećom, ogrjevom,zdravstvenom zaštitom i dr.

- potrebe za sigurnošću - potreba za osjećajem da će se fiziološke potrebe moćiredovito zadovoljavati.

- socijalne potrebe - potreba za pripadanjem određenoj društvenoj grupi, potereba zakolegijalnošću, potreba za prijateljstvom.

- potreba za poštovanjem - potreba za osjećajem da je čovjek uvažavan zbog svojihstručnih i ljudskih osobina.

- potreba za samoispunjenjem - potreba za napredovanjem u struci, zanapredovanjem na hijerarhijskoj ljestvici rukovodnih struktura, potreba za novimznanjima i dr.

30



31

Najniže su na hijerarhijskoj ljestvici fiziološke potrebe. Ljudi rade isključivo da bi za

svoj rad dobili materijalnu naknadu koja omogućuje preživljavanje njima i njihovim

obiteljima. Malo je važno o kakvom se poslu radi i kakvi su uvjeti rada. U pravilo je važno

dobiti što više novca za što manje uloženog truda -ljudi se "štede" za aktivnosti izvan radnog

mjesta.

Slijede potrebe za sigurnošću. Najvažnije je zadržati radno mjesto. Pri tome vrijedi

uložiti i nešto dodatnog truda. Zaposlenik sa takvim motivom jako pazi što je dopušteno a što

nije, što se sviđa pretpostavljenima a što ih smeta i vrlo dobro se prilagođava svakoj promjeni

pravila ponašanja. Sam rad, odnosno rezultati rad ga posebno ne zanimaju.

Kod ljudi koji su s obzirom na znanje i radnu sposobnost sigurni da neće ostati bez

posla javlja se potreba za poštovanjem. Oni se žele ugodno osjećati na poslu. Skloni su

komunikaciji s drugim ljudima i razvijaju kolegijalne, a često i prijateljske odnose. Važan

motiv za rad im je uvažavanje i poštovanje i pretpostavljenih, ali i hijerarhijski isto

pozicioniranih i podređenih suradnika. Stoga nastoje svoj dio posla obaviti korektno, a rado

pomažu i drugima. Jaki radni motiv im je javna pohvala nadređenih, povremeni poziv na

druženje s "višim strukturama", dodjela ljepšeg ureda i sl. Kako žele biti prihvaćeni od

najšireg kruga suradnika, ne iskazuju prevelike ambicije, da im se to ne bi zamjerilo. Obično

su savjesni i vrlo pouzdani radnici.

Potreba za samoispunjenjem je motiv za rad kod relativno malog broja ljudi. To su

ljudi koji imaju potrebu iskazivati ono što žele i raditi kako misle da je najbolje. Da bi došli

do tih mogućnosti spremni su uložiti dodatne napore u obrazovanje (upisuju

poslijedioplomske studije, rade disertacije, sudjeluju na seminarima i sličnim skupovima,

čitaju stručnu liteteraturu u slobodno vrijeme itd.). Svoje znanje rado javno pokazuju, pa pišu

znanstvene i stručne članke, sudjeluju s referatima na kongresima i simpozijima i sl. U pravilu

bi to trebali biti članovi radnog tima koji će "vući naprijed" i u najvećoj mjeri doprinositi

uspješnoj realizaciji projekta. Najčešće je to tako, ali nerijetko su to solisti koji se teško

uklapaju u timski rad, zbog visokog mišljenja o sebi teško komunuciraju sa suradnicima, a

ako im se uz to probudi i želja za rukovođenjem, mogu stvarati ozbiljne probleme.

Kod najvećeg broja ljudi, kad su potrebe s jedne razine hijerarhijske ljestvice

uglavnom zadovoljene, javljaju se one s više razine. Stoga, želi li menadžer nekog motivirati

da radi bolje i učinkovitije, mora procijeniti koja je potreba kod njega dominantna i nastojati

je zadovoljiti. Zato je jedna od osnovnih zadaća menadžera odrediti dominantne potrebezaposlenih i njima prilagoditi svoje ponašanje.

31



32

Pri tome je vrlo bitno komuniciranje. Naime, komunikacija općenito zauzima visoko

mjesto među faktorima koji imaju veliki utjecaj na uspjeh projekta. Kao što je već rečeno

projekte čine ljudi koji rade i izvršavaju poslove. Ali da bi ti ljudi radili prave poslove i

izvršavali ih na najbolji mogući način, potrebno je da svi uključeni u projekt međusobno

komuniciraju. Voditelji projekata pak moraju biti dobri komunikatori-njihova uloga obuhvaća

dogovaranje u svezi s ciljevima, koordinaciju ljudi, otkrivanje i rješavanje problema i

upravljanje očekivanjima.

Postoji više tehnika komunikacije koje nam pomažu da odgovarajući ljudi dođu do

pravih informacija potrebnih za donošenje i provođenje odluka. Prema D. Babiću (2001.)

neke od tih tehnika su:

Komunikacija unutar radnog tima;

Komunikacija s menadžmentom i korisnicima;

Upravljanje promjenanama;

Završno izvješće;

Komunikacija unutar radnog tima

Teorija vođenja projekata najčešće govori o četiri temeljna problema koja se rješavaju

komunikacijom unutar radnog tima. To su odgovornost, koordinacija, status i odobrenja.

Odgovornost se sastoji u tome što svaki član radnog tima mora znati za koji dio

projekta snosi odgovornost.

Koordinacija je nužna zbog toga što su svi članovi radnog tima ovisni jedni o drugima

u obavljanju svojih zadataka, tj. oslanjaju se jedni na druge. Bez međusobne komunikacije

nemoguće je zamisliti efikasan rad na projektu.

Status svakog pojedinog člana radnog tima važan je zbog toga jer za postizanje

dogovorenih ciljeva nužno da svaki član tima snosi odgovornost za praćenje napretka tijekom

rada na projektu, identificiranje problema i poduzimanje akcija za rješavanje uočenih

problema primjerenu svojem statusu.

Odobrenja su bitna ukoliko korisnik, sponzor ili menadžment projekta promijeni neke

od projektnih ili s projektom povezanih poslovnih uvjeta, pa članovi radnog tima moraju

mijenjati ranije prihvaćena rješenja i odluke. Odobrenjima se definira tko i u kojem segmentu

može odlučiti o potrebnim promjenama.

Da bi komunikacija unutar tima bila učinkovita dobro se je pridržavati određenih

pravila i metoda. Već je u prethodnom poglavlju spomenuta "Izjava o poslu" kojom se rješava

32



33

veliki broj nepoznanica glede jasnoće zadatka. No i članovi radnog tima moraju dobiti jasne

zadatke. Za to je odgovoran voditelj projekta. Pri tome on mora:

detaljno definitarti konačni cilj i sve faze i međufaze rada na projektu

Svakom od članova radnog tima mora biti potpuno jasno što se od njega

očekuje i u kojim rokovima. Pri tome je bitno objasniti članovima tima kako se

njihov dio posla uklapa u projekt kao cjelinu.

Ukoliko voditelj projekta očekuje neke specifične poteškoće u poslu koje

očekuju pojedinog člana radnog tima treba ga o tome unaprijed obavijestiti;

Dobro je da voditelj projekta osobno prenese zadatak svakom članu radnog

tima i da pri tome osigura dovoljno vremena za razgovor kako bi se sve

eventualne nejasnoće mogle razjasniti.

Premijerni sastanak

Započinjanje rada na realizaciji iole većeg i značajnijeg projekta je važan događaj i

treba ga obilježiti. Kao što nogometna utakmica počinje prvim udarcem sa sredine terena na

sučev znak, pa svi znaju da je igra počela, tako i realizacija projekta treba imati službeni

početak. To se obično obavlja tzv. "premijernim sastankom". To je sastanak koji se saziva

nakon prihvaćanja izjave o radu i formiranja radnog tima, a na njega dolaze svi sudionici u

projektu. Na "premijernom sastanku" oni se međusobno upoznaju i na neki način se obvezuju

na dostizanje zajedničkog tima. Premijerni sastanak obično teče na slijedeći način:

* Sponzor otvara sastanak i objašnjava svrhu projekta i njegovu važnost za ulagača,

izvođača, širu društvenu zajednicu i sl.

* Sponzor predstavlja prisutnima ptredstavnike korisnika rezultata projekta (ulagača)

koji prisutnima objašnjava važnost projekta sa svojeg stajališta.

* Sponzor predstavlja voditelja projekta.

* Voditelj projekta predstavlja poimence članove radnog tima s osvrtom na položaj,

kompetencije i radno iskustvo svakog pojedinca.

* Danas je uobičajeno da se zbog poticanja osjećaja pripadanja skupini koja radi na

projektu, sudionicima podijele i primjerena obilježja, kao što su recimo majice, kape,

šalice za kavu i sl., pa to obično čine predstavnici ulagača ili sponzor.

* Premijerni sastanak je dobro završiti prikladnim domjenkom tijekom kojeg se svi

međusobno osobno upoznaju, razmjenjuju ideje i u slobodnijem ozrač ju izražavaju

svoje mišljenje o projektu.

Radni sastanci i sastanci o statusu projekta

33



34

Posao voditelja projekta je učiniti ili pomoći članovima tima da budu što produktivniji.

Da bi to mogao, mora znati što članovi tima rade i s kojim se problemima susreću. Za to je

naravno potrebna redovita komunikacija koja se najčešće ostvaruje radnim sastancima.

Najbolje je planirati i odrediti vrijeme sastanaka, još kod planiranja projekta. Jer, iako se često

čini da je dobro nastupiti politikom "otvorenih vrata", u praksi se događa da najveći dio

vremena voditelj projekta zbog brojnih obveza nije u uredu ili je pak zauzet drugim

sastancima. Stoga ovakav pristup nerijetko rezultira time da članovi radnog tima i voditelj

projekta nedovoljno komuniciraju u svezi s problemima koji se pojavljuju do trenutka dok

problemi nisu postali gorući, odnosno dok nisu narasli do mjere da ih je nemoguće zanemariti.

Zbog toga je korisno unaprijed odrediti termine za sastanke s članovima radnog tima, unijeti

ih u planere i dogovoreno vrijeme se maksimalno poštivati.

Da bi sastanci bili efikasni i svrsishodni voditelj projekta/menadžer treba se

pridržavati nekoliko temeljnih pravila:

1. Dnevni red dostaviti svima pozvanim na sastanak barem jedan radni dan

prije održavanja sastanka, ali i dozvoliti sudionicima da dnevni red dopune vlastitim

prijedlozima ukoliko su i oni u vezi s temom sastanka.

2. Sastanak treba početi i završiti na vrijeme.

3. Dnevni red treba tako koncipirati da sve točke dnevnog reda budu u funkciji jednog

od tri cilja: prenijeti informaciju, dobiti informaciju i donijeti odluku.

Treba se u što većoj mjeri pridržavati prihvaćenog dnevnog reda

4. Treba inzistirati na decidiranom izjašnjavanju, a posebno ako je u pitanju donošenje

odluke. Šutnju nikako ne treba shvaćati kao odobravanje. Ona je obično znak

opstrukcije pri budućem provođenju šutnjom prihvaćene odluke.

5. O sastanku treba voditi zapisnik, a posebno pažljivo zabilježiti odluke i podjelu

zadataka. Na prvom slijedećem sastanku treba izvjestiti koje su odluke provedene i

provjeriti koji su zadaci izvršeni.

Sastanci su najvažniji načina komunikacije voditelja projekta/menadžera sa

zaposlenicima, s drugim menadžerima, s članovima uprave itd. Oni omogućuju dvosmjernukomunikaciju između sudionika. Primjerice, članovima radnog tima/zaposlenicima

34



35

omogućuju iznošenje ideja, prijedloga i savjeta, a menadžeru priopćavanje odluka, davanje

uputa za daljnji rad i sl. Pri tome su za uspješnog menadžera vrlo važne dvije stvari - mora

znati aktivno slušati što drugi govore i dobro govoriti. Način i stil govorenja treba prilagoditi

situaciji. Naime, različito se govori u neposrednom razgovoru s jednom ili nekoliko osoba,

drugačije se govori kada se nešto izlaže formalno sazvanoj grupi slušatelja, a drugačije ako se

radi o rješavanju nekog konflikata. Pri tome je, uz ono što se kaže, vrlo bitno i kako se kaže,

tj. kojom glasnoćom i kojim tonom, uz kakav izraz lica, očiju, stav tijela i gestikuliranje.

Uz usmenu komunikaciju menadžer mora i pisano komunicirati. Pisano komuniciranje

zahtijeva jasan i nedvosmislen izričaj, jednostavan jezik, sintaktičku i pravopisnu točnost.

Svako pismo/dopis treba započeti otvaranjem, tj. nekom uobičajenom ljubaznom formulom

(npr. Poštovani kolega, Cijenjeni gospodine direktore i sl.), a nastaviti ga uvodom, tj.prvom

rečenicom (ili prvim rečenicama) kojom se osnovni sadržaj pisma/dopisa dovodi u vezu s

ciljem pisane poruke (npr. Na temelju dogovora sa sastanka održanog 25. ožujka dostavljamo

Vam ponudu za hidrogeološka istraživanja lokacije budućeg crpilišta). Slijedi poruka ili

suština, tj. središnji i najvažniji dio pisma/dopisa. Ona mora biti izražena jasnom i

nedvosmislenom formulacijom. Ne smije biti predugačka, ali mo+ra biti dovoljno detaljna da

iz nje bude potpuno jasno što se pismom/dopisom želi postići. Pismo/dopis završava

zaključkom ili zatvaranjem. Njime se utvrđuje, odnosno naglašava srž sadržaja

pisma/dopisa, a ujedno daje i zaključni ton.(npr. Nadamo se da Vam naše cijene i rokovi

odgovaraju, te da ćemo uspješno surađ ivati.). Na samom kraju pisma/dopisa piše se pozdrav i

potpis (npr. Sa srdač nim pozdravom, Primite srdač ne pozdrave, Uz najbolje želje i sl. i Dr. sc.

Ivan Ivanković , ravnatelj Instituta).

Danas se ubrzano razvijaju nove mogućnosti i tehnike komuniciranja kao što su

elektronska pošta, Internet i dr. pa uspješan menadžer mora biti sposoban da ih koristi.

Jedna od osobina uspješnog menadžera je i delegiranje "vlasti", tj. prepuštanje poslova

i donošenja odluka drugim članovima radnog tima. Naime često je korisno dati mogućnost

pojedinim suradnicima da samostalno obave neki zadatak na način koji njima najviše

odgovara i omogućiti im samostalno donošenje odluka koje se tiču obavljanja postavljenog

zadatka. Na taj način potiče se inventivnost, kreativnost i učinkovitost suradnika, a menadžeru

ostaje više vremena za obavljanje pravih menadžerskih poslova kao što su planiranje,

organiziranje, nadzor, usmjeravanje i unapređivanje.

Kako nema potpunog sklada među ljudima, neizbježno je da se u okviru rada na

nekom projektu javljaju konfliktne situacije. Zadaća menadžera je da njihovu pojavupreduhitri ili svede na najmanju moguću mjeru, a kada se konflikti jave da ih riješi u

35



36

najkraćem roku i uz najmanju štetu za posao. Najčešći je razlog međuljudskih sukoba

nedovoljna ili loša komunikacija. Konflikt ima za posljedicu nezadovoljstvo ljudi, slabljenje,

a ponekad i potpuni prekid međusobnih veza između pojedinih članova radnog tima,

"grupašenje", te smanjivanje radnog učinka, jer sukob članova radnog tima postaje važniji od

obavljanja radnih zadataka. No ponekad konfliktne situacije imaju i pozitivan učinak. Tako

iniciraju menadžera na preispitivanje ranije donesenih odluka i korekciju loših rješenjanja,

povod su da članovi radnog tima upoznaju menadžera s nekim činjenicama koje su ranije

držali kao povjerljive i priopćavali ih samo onim članovima tima s kojima su u prijateljskim

odnosima, pa mu tako omogućuju donošenje boljih odluka, navode članove tima da o situaciji

na poslu razmišljaju i izvan radnog vremena, te prisiljavaju menadžera da poduzme neke

neugodne korake za koje je znao da ih treba načiniti, ali ih je svjesno ili nesvjesno odgađao za

kasnije (primjerice postavljanje na niže radno mjesto, različite disciplinske mjere ili otkaz).

Osim toga, kako je otvoreni konflikt u pravilu samo zadnji čin dugoročnijeg procesa

nakupljanja problema, njegovo izbijanje i brzo i efikasno rješavanje predstavlja relaksaciju,

odnosno uklanja nagomilane napetosti među članovima radnog tima, što uvijek ima pozitivan

učinak na daljnje odvijanje radnog procesa.

Kako bi smanjio mogućnost izbijanja konflikta, menadžer mora svoj tim neprestance

poticati na suradnju, kompromis i prilagodbu novim situacijama.

Ako do konflikta ipak dođe, izuzetno je važno da menadžer pri njegovom rješavanju

ima kooperativan stav, da podjednako sasluša sve strane koje su se našle u konfliktnoj

situaciji, da zajednički sa suradnicima definira problem i pronađe moguće rješenja koje je

najbolje za sve, te da to rješenje brzo i efikasno provede u djelo.

Kao što se vidi iz izloženog menadžerski posao je izuzetno složen i zahtjevan. Da bi

menadžer mogao uspješno obavljati svoj posao, potrebno mu je kontinuirano usavršavanje, tj.

praćenje struke ali i usvajanje novih znanja i tehnika poslovanja. To pak, uz obavljanje

"redovitog" posla nužno stavlja svakog menadžera pred dva velika problema. To su kronični

nedostatak vremena i stres. Zbog toga je izuzetno bitno da menadžer promišljeno planira

svoje vrijeme i ispuni ga poslovima koji su u direktnoj funkciji realizacije projekta, a

sporednije zadatke s punim povjerenjem povjeri svojim suradnicima. Ako na taj način uspije

smanjiti nedostatak vremena, uklonit će i dio stresa. Ostatak stresa, odnosno njegove

posljedice spadaju u domenu medicine, pa se njima nećemo baviti.

36



37

9. Usmena prezentacija projekta

Vrlo važnu fazu projektiranja predstavlja usmena prezentacija projekta. Naime,

nosilac projekta/projektant tijekom procesa izrade projekta nekoliko puta treba usmeno

predstaviti svoj projekt različitim skupinama slušatelja.

Kako obično ideja za neki projekt potječe od projektanta, prvo usmeno izlaganje je

uvjeravanje potencijalnog investitora u svrsishodnost projekta.

Slijedi prezentacija/obrana projektnog zadatka pred stručnim povjerenstvom

investitora.

Projektant kojem je povjerena izrada projekta, obično usmeno izlaže rezultate rada na

projektu pred stručnim povjerenstvom za praćenje rada na projektu, nakon završetka određene

faze rada, a pred revizijskim ili recenzijskim povjerenstvom po završetku projekta .Ukoliko se radi o studiji utjecaja na okoliš, projektant "brani" studiju pred stručnim

povjerenstvom, a u nekim slučajevima i na javnom skupu koji se održava u sklopu javnog

uvida u studiju.

Diplomski rad, magistarski rad i doktorska disertacija obvezatno se usmeno izlažu i

brane pred povjerenstvom za obranu uz prisustvo više ili manje brojnog slušateljstva.

U hidrogeološkoj struci često se pišu znanstveni ili stručni referati, koje autori usmeno

izlažu na kongresima, simpozijima i drugim znanstvenim ili stručnim skupovima.Na temelju rada na nekom projektu istraživači drže javna predavanja u stručnom

društvu (npr. HGD) itd.

O kvaliteti usmene prezentacije u velikoj mjeri ovisi ocjena projekta, a time i njegovo

prihvaćanje u prezentiranom obliku, ili, uz naknadne dopune i izmjene.

Stoga se svaki projektant, prije ili kasnije, susretne s pitanjem kako biti uvjerljiv, kako

ostaviti dojam na osnovi kojeg će mu ljudi vjerovati, te kako ljude zainteresirati za realizaciju

projekta?Rađa li se čovjek s takvim sposobnostima ili je usmena prezentacija nešto što se može

naučiti?

Na temelju naših srednjoškolskih i fakultetskih nastavnih programa u kojima o

komunikacijama, govorenju i retorici uglavnom nema riječi, moglo bi se zaključiti da je

vještina govorenja urođena, a onima koji je nemaju nema se smisla niti truditi da je nauče.

Gledajući anglo-američke obrazovne programe čini se da ipak nije tako. Naime gotovo nema

srednjoškolskog ili fakultetskog programa, bez obzira na struku, u kojima nema predmeta kao

što su "oral communitations", "oral skils" ili sl.

37



38

Prema tome govorničke vještine i uvjerljivost u javnim nastupima uglavnom su

tehnike koje se mogu naučiti i uvježbati.

Neovisno o tome morate li govoriti na radnom sastanku, braniti projekt pred

povjerenstvom, držati referat na nekom skupu ili govoriti na svečanom ručku morate se

pripremiti.

Priprema u pravilu traje duže nego što će trajati izlaganje, a koliko će trajati ovisi o

govornikovu iskustvu, složenosti teme, važnosti izlaganja, vrsti i broju slušatelja, vrsti skupa,

ambijentu u kojem se skup održava i dr.

Da bi se usmeno izlaganje bilo koje vrste dobro pripremilo nužno je:

definirati cilj izlaganja;

odrediti koliko će izlaganje trajati;

doznati osobine ljudi koji će izlaganje slušati;

strukturirati izlaganje;

pripremiti tehnička pomagala;

uvježbati izlaganje.

Izlaganje može imati različite ciljeve kao što su:

- prijenos neke informacije;

- ukazivanje na neki problem;

- edukaciju slušatelja;

- uvjeravanje slušatelja u kvalitetu i vrijednost projekta itd.

U svakom slučaju govornik mora sam sebi jasno definirati cilj i biti sam u njega

uvjeren. U suptrotnom govornik će biti konfuzan, a slušatelji će se brzo početi pitati - što ovaj

hoć e reć i?

Govornik mora točno znati da li će informirati slušatelje o nečem o čemu oni neznaju

ništa ili će govoriti o nečem što je slušateljima do neke mjere poznato. Katastrofalno je ako

slušatelji ne razumiju ili samo naslućuju o čemu govornik govori, ali je i vrlo loše ako se

slušatelji počnu pitati - što nas ovaj davi, zar misli da smo takve neznalice.?

Uvjeravanje slušateljstva je najizazovniji tip izlaganja koje ima za cilj promjenu

mišljenja stava slušatelja. Takvim izlaganjem uglavnom se želi uvjeriti slušatelje u veću

istinitost činjenica s kojima raspolažemo od činjenica s kojima raspolaže druga strana.

38



39

Jedno od ključnih pitanja na koje nema decidiranog odgovora je koliko izlaganje treba

trajati. Možda je na to pitanje najbolje odgovoriti citirajući sir Winstona Churchila,

legendarnog britanskog premijera, koji je rekao:

"Govor bi trebao biti poput ženske suknje: dovoljno dugač ak da pokrije temu, a dovoljno

kratak da tema ostane zanimljiva".

Način usmenog izlaganja u velike ovisi o obrazovanju slušatelja. Ako se obraća manje

obrazovanom slušateljstvu (primjerice skup ljudi iz nekog sela na javnoj raspravi na kojoj se

tumači studija utjecaja na okoliš) slušateljstvo će se pridobiti emotivnim izlaganjem uz

korištenje usporedbi s onim s čim se slušatelji susreću svakodnevno, što im je dobro poznato i

čega se ne boje. Ako je izlaganje namijenjeno osobama više razine obrazovanja (primjerice

stručno povjerenstvo za ocjenu studije utjecaja na okoliš) treba prezentirati više činjenica,

numeričkih podataka i brojčano izraženih rezultata.

Da bi izlaganje bilo jasno i razumljivo, mora biti dobro strukturirano.

Treba početi pozdravom slušateljstva i uvodom iz kojeg će biti jasno koja je svrha i

tema izlaganja.

Nastavlja se dijelom u kojem će biti detaljno i jasno objašnjeno što je i kako rađeno i

kakvi su rezultati rada. U tom dijelu dobro je potrkrijepiti eventualne brojčane podatke

grafičkim prikazima (dijagramima, krivuljama i sl.), te slušateljima pokazati jasne, eventualno

pojednostavljene karte i profile, a najbitnije pojave i objekte pokazati fotografijama ili video

zapisom. Za to treba dobro pripremiti potrebnu opremu, jer je vrlo loše ako "tehnika" zakaže.

Izlaganje treba završiti zaključkom u kojem će se istaknuti rezultati projekta te ono što

slijedi.

Treba predvidjeti dovoljno vremena za pitanja slušatelja. Svako postavljeno pitanje

treba saslušati pažljivo i do kraja i provjeriti da li ste ga dobro razumjeli. Treba odgovarati

samo na ona pitanja za koja je govornik kompetentan, a odgovori moraju biti jasni, kratki i po

mogućnosti jednoznačni.

Uz sve to da bi usmena prezentacija neke teme/projekta bila uspješna mogu pomoći

slijedeći savjeti:

govorite jasno, sigurno i relativno brzo;

izravno gledajte sugovornika ili ljude kojima govorite;

ne budite nasilni u nastojanju da pošto-poto slušatelje uvjerite u svoj

stav;

39



40

pokažite nepristrasnost;

pametnu publiku ne provocirajte prešučivanjem činjenica koje vam neidu u prilog;

ono što je najvažnije, recite odmah na po

četku, kasnije to možeteponoviti;

dodatno potaknite ljude na razmišljanje (ako vam je stalo da uopće razmišljaju).

40



41

II. HIDROGEOLOŠKI PROJEKTI IPROJEKTI POVEZANI SHIDROGEOLOGIJOM

41



42

1. Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske primjer je regionalnih

hidrogeoloških istraživanja.

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je projekt u sklopu Programa

geoloških karata Republike Hrvatske koji finacira Ministarsvo znanosti, obrazovanja i

športa Republike Hrvatske, a izvodi ga Hrvatski geloški institut.

Programa geoloških karata Republike Hrvatske čine slijedeći projekti:

1. Osnovna geološka karta R. Hrvatske M 1:50.000

2. Osnovna hidrogeološka karta R. Hrvatske M 1:100.000

3. Osnovna inženjersko-geološka karta R. Hrvatske M 1:100.000 4 Karta mineralnih sirovina i prognozna karta R. Hrvatske M 1:100.000 / 200.000

5. Geokemijska karta R. Hrvatske M 1:100.000

6. Geotermalna karta R. Hrvatske M 1.100.000

7. Strukturno-geomorfološka karta R. Hrvatske M 1:100.000.

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske organizirana je prema listovima

topografske podloge 1:100.000 izmjere po Greenwichu, tako da je kompatibilna s postojećom

Osnovnom geološkom kartom M 1:100.000.

Cijeli teritorij Republike Hrvatske pokriven je sa 74 lista

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske, važan je i neizostavan dio

"Hidrogeološkog informacijskog sustava" (HGIS).

"Hidrogeološki informacijski sustav" dio je "Vodoprivrednog informacijskog

sustava", koji je opet tematski dio "Informacijskog sustava za okoliš Republike

Hrvatske".

Zbog toga se Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske izrađuje t.zv. GIS

tehnologijom ( Biondić i dr., 1995).

Po definiciji GIS (GEOGRAFSKI INFORMACIJSKI SUSTAV) predstavlja

organizirani sustav rač unala, programskih paketa, zemljopisnih podataka i osoblja u

funkciji efikasnog upravljanja referentnim geografskim informacijama. Te informacije

uključuju i segment podzemnih i površinskih voda.

42



43

Za izradu "Hidrogeološkog informacijskog sustava", odnosno Osnovne

hidrogeološke karte Republike Hrvatske koristi se programski paket ARC/INFO (ESRI-

USA), koji uz vrlo kvalitetan grafički prikaz omogućuje i formiranje odgovarajuće banke

podataka.

Sama tehnika izrade Osnovne hidrogeološke karte sastoji se od pripreme 5 osnovnih

slojeva (oleata) koji se prenose u kodirani sustav. To su:

1. HGK - geološke granice, rasjedi, strukturne oznake, položaji slojeva, simboli,obojeni poligoni;

2. LIT - zatvoreni poligoni;

3. VT - izvori, zone izviranja, vrulje, estavele, ponori, jame, špilje, bunari, bušotine,galerije, vodozahvati, površinski kopovi, pregrade, injekcijske zavjese, kanali, tuneli,opažačke stanice i dr.;

4. LIN - geomorfološki linijski elementi, razvodnice, hidroizohipse, granicevodonosnika i dr.;

5. KEM - termalna, mineralna i kemijska svojstva voda.

Prekrivanjem ovih slojeva dolazi se do konačnog grafičkog prikaza hidrogeološke

karte.

Svaki list karte popračen je odgovarajućim bazama podataka. Razdvojeni su

promjenljivi od nepromjenljivih podataka. Dio podataka unosi se u tumač OHGK, dok dio

ostaje u bazi podataka koja je otvorena za različite korisničke programe. Baza podataka stalno

se nadopunjuje novim podacima. To se posebno odnosi na "dinamičke" podatke (podaci o

razini podzemne vode, količinama crpljenja/izviranja i dr.).

Osnovna hidrogeološka karta Republike Hrvatske je složena karta (Šarin,

1988).. Sastoji se od jedne opće (osnovna karta) i niza dopunskih karata, hidrogeoloških

profila i stupa, tumača, tabelarnih i slikovnih priloga tumača, te dokumentacije. Izrađena je na

dva lista koji su priloženi tumaču.

Na prvom se listu nalaze se:

- Osnovna hidrogeološka karta, 1:100 000,

- Litološki stup

- Hidrogeološki profili (2-3 profila)- Karta ugroženosti vodonosnika od onečišćenja, 1:300.000

43



44

- Shema listova

- Karta položaja lista

Na listu je smještena i legenda osnovne karte, koja je istovremeno i legenda litološkog

i hidrogeološkog stupa i hidrogeoloških profila

Drugi list sastoji se od: .

- Karte slivova, vodnih i morfoloških objekata, 1:100.000;

- Sheme listova M:25.000,

- Tumača oznaka

Uz to mogu se dati i detaljne karte crpilišta M:1:25.000.

Na listovima se još nalazi naziv karte, imena autora i suradnika, naziv izvođačke

organizacije (organizacije koja je kartirala i one koja ga je redaktirala i tiskala) i godina

izrade.

Osnovna hidrogeološka karta i karta vodnih objekata izradjuju se i tiskaju u višebojnoj

tehnici. Formatizirane su u A5 format slobodno su uložena u džepu korica tumača. Uz njih se

nalazi na posebnom listu hidrogeološki stup.

Uz to izrađuju se i tzv. dopunske karte, kao što su karta oborina (izohijeta), karta

temperatura zraka (izotermea), tektonska karta, karta debljina određene formacije i sl. Sve one

nisu obvezne za sve listove, već se daju za ona područ ja za koja su zanimljive.Dopunske karte

se prikazuju jednobojno, formata su nešto manjeg od A4 i tiskane su u sklopu tumač.

Ako su na raspolaganju hidrogeološki ili srodni podaci koji imaju kartografsku i

stručnu vrijednost a nisu predviđeni u sadržaju osnovne karte i obveznih dopunskih karata,

oni predstavljaju podlogu za izradu različitih neobveznih dopunskih karata. To su specijalne

hidrogeološke i srodne karte. Izraduju se jednobojno.

Mjerilo im varira od 1:50 000 do 1:500 000, zavisno o veličini područ ja. Veličina im

ne smije prijeći format A4. Čvrsto se uvezuju u tumač, uz obvezne dopunske karte.

Tumač se sastoji iz tekstualnog dijela i priloga. Prilozi tumača su različite tablice,

dijagrami, drugi crteži i fotografije. U tumaču su čvrsto uvezane dopunske karte, osim karte

vodnih objekata, koja je slobodno uložena u džep korica tumača.

Dokumentaciju predstavljaju originalni ili obrađeni podaci prikupljeni ili sređeni

tijekom izrade pojedinog lista OHGK i koji se moraju pohraniti. Doku- mentaciju čuvaInstitut za geološka istraživanja.

44



45

Pojedini sastavni dijelovi Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske sadržavat će

hidrogeološke i srodne podatke navedene u nastavku.

1.1.Sadržaj dijelova lista Osnovne hidrogeološke karte

Osnovna karta 1:100 000, sadrži slijedeće podatke:

a) Litološki sastav formacija (litostratigrafskih jedinica).

b) Hidrogeološka svojstva formacija: propusnost, vrsta poroznosti, transmisivnost,okršenost i izdašnost.

c) Hidrogeološku funkciju terena: podzemne barijere i propusne naslage.

d) Podatke o vodonosnicima: izobate krovine i podine, hidrološke parametre, dubine dokrškog vodonosnika, prostiranje i karakteristike značajnih vodonosnika u ravnicama.

e) Podatke o dinamici podzemnih voda: podzemne razvodnice, smjerove protjecanjapodzemnih voda, utvrđene podzemno-vodne veze, granice arteških voda, hidroizohipse ihidroizopieze.

f) Termalna i mineralna svojstva podzemnih voda: hladne i termalne vode, slatke,mineralne i slane (bočate) vode, crpilišta mineralne vode, lječilišta i kupališta.

g) Kemijska svojstva podzemnih i površinskih voda: hidrokemijski tip voda, sastavglavnih iona, sadržaj klorida u zoni utjecaja mora.

h) Vodne građevine: bušene bunare, arteške bunare, zdence (kopane bunare), istražnebušotine, opažačke vodne građevine, zahvate podzemnih i površinskih voda, podzemne ipovršinske rudarske radove, naftna i plinska polja, pregrade, injekcione zavjese, kanale ivodne tunele.

i) Vodne pojave: izvore, vrulje, estavele, aktivne ponore, spilje i jame s vodom, umjetna jezera, granice plavljenog terena, opažačke vodne pojave, kao i one iz kojih su uzeti

uzorci za analize, zatim hidrološke i meteorološke stanice, prave i površinske razvodnice.

j) Geomorfološke podatke: bezvodne spilje, jame i ponore, ponikve, viseće i suhe doline, jaruge i terasne odsjeke.

k) Geološke podatke: stratigrafske simbole, litostratigrafske granice, elemente vertikalne itangencijalne tektonike.

l) Topografske podatke: reljef, naselja, prometnice, more, prirodna jezera, vodotoke.

Karta ugroženosti vodonosnika od zagađenja, 1:300 000, sadrži:

45



46

a) Stupanj ugroženosti vodonosnika od zagađenja s površine terena (misli se nahidrogeološki aspekt, na rizik porozne sredine da dođe do eventualnog zagađenja, a nena stanje zagađenosti podzemnih voda).

b) Slivna područ ja krških vodonosnika (iako ta područ ja nisu ugrožena ili su samo

donekle ugrožena, voda s njih površinski otječe na terene s kojih penetrira upodzemlje, u krške vodonosnike).

c) Područ ja bez iskoristivih vodonosnika (obzirom na propusnost pokrovnih naslaga isamog vodonosnika mogu neka područ ja biti i vrlo "ugrožena", ali ako je podzemnavoda bočata ili se ne može nikako pridobivati, takvo je područ je vodoopskrbnoneiskoristivo).d) Lokacije crpilišta podzemnih i površinskih voda.

Hidrogeološki stup sadrži podatke o stratigrafskoj pripadnosti izdvojenih jedinica,njihov stratigrafski simbol, litološki sastav, debljinu i hidrogeološka svojstva. Litološki sastav

i hidrogeološka svojstva prikazuju se šrafurom i bojom kao na osonovnoj karti.

Hidrogeološki profili sadrže, uz reljef i toponime terena kojeg presijecaju, takoder

litostratigrafske jedinice, njihove granice, stratigrafske simbole i litološki sastav, tektonske

elemente, te hidrogeološka svojstva izdvojenih litostratigrafskih jedinica.

Položajna karta pokazuje položaj kartiranog lista u odnosu na susjedne listove i

njegov položaj unutar teritorija republike ili pokrajine na kojoj se nalazi kartirano područ je.

1.2. Sadržaj karte slivova, vodnih i morfoloških objekata

Karta slivova, vodnih i morfoloških objekata 1:100 000, sadrži:

a) Vodne pojave i građevine kao osnovna karta .

b) Geomorfološke objekte: fosilne ponore, bezvodne spilje i jame.

c) Katastarske brojeve objekata koji se uvrštavaju u Hidrogeološki katastar Hrvatske,

registarske brojeve preostalih "točkastih" objekata (zahvati površinske vode, rudarskiradovi, naftna i plinska polja, hidrološke i meteorološke stanice).

d) Razvodnice, smjerove protjecanja podzemnih voda i podzemne vodne veze kaoosnovna karta .

e) Podzemno-vodne i površinsko-vodne opažačke objekte i eksploatavijske objekte injihove identifikacione brojeve (katastarski i registarski).

c) Topografske podatke kao osnovna karta .

1.3. Sadržaj dopunskih karata

46



47

Karta kvalitete vode sadrži:

a) Kvalitetu podzemnih i površinskih voda za piće. - Kvalitetu podzemnih ipovršinskih voda za navodnjavanje.

b) Identifikacione brojeve objekata.

Karta padalina i temperature zraka, 1:300 000, sadrži:

a) Izohijete srednjih godišnjih količina za 30-godišnje razdoblje.

b) Godišnje količine padalina za razdoblje izrade karte.

c) Izoterme srednjih vrijednosti za 30-godišnje razdablje.

d) Lokacije meteoroloških stanica.

1.3. Sadržaj tumača Osnovne hidrogeološke karte

Tumač Osnovne hidrogeološke karte predstavlja tekst slijedećeg sadržaja:

l. Uvod

2. Istražni radovi

2.1. Ranija istraživanja

2.2. Nova istraživanja

2.3. Stupanj hidrogeološke istraženosti terena

3. Geografska obilježja

3.1. Geografski položaj

3.2. Reljef

3.3. Klima3.4. Vegetacijski pokrivač

3.5. Površinske vode (hidrografija)

4. Geološka građa

4.1. Stratigrafija

4.2. Tektonika

5. Geomorfološka obilježja

5.1. Geomorfološki procesi5.2. Važnije geomorfološke pojave

47



48

6. Osnovna hidrogeološka obilježja

6.1. Hidrogeološka regionalizacija

6.2. Hidrogeološka obilježja pojedinih područ ja:

- hidrogeološka svojstva stijena

- hidrogeološka funkcija terena

-hidrogeološke karakteristike važnijih vodonosnika

7. Zalihe pitkih podzemnih voda

7.l. Stupanj poznavanja zaliha

7.2. Eksploatacijske zalihe

7.3. Obnovljive zalihe

7.4. Stalne zalihe

8. Termalne i mineralne vode

9. Hidrogeologija i vodnogospodarska problematika

9.1. Vodoopskrba

9.2. Kvaliteta podzemnih i površinskih voda za piće i navodnjavanje

9.3. Bilanca zaliha pitkih podzemnih voda

9.4. Hidrotehničke gradnje

9.5. Zaštita podzemnih voda

9.6. Obrana od podzemnih voda

l 10. Zaključak i preporuke.

Prilozi-tumača su različite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog

o njihovom uvrštavanju u tumač podnosi izvođač.

Uz tumač su obvezni slijedeći prilozi:

-mjesečne količine padalina; - nivogrami podzemne vode;

-dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti;

-analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.;

-položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.

Obvezan je takoder i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabličnom obliku

daju najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane bunare,

crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastarRepublike Hrvatske..

48



49

Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije),

te naziv ili uža lokacija.

Osim toga, upisuju se slijedeći podaci:

- Izvori: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja,

sadržaj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik).

Prilozi-tumača su različite skice, profili, dijagrami i, eventualno, fotografije. Prijedlog o

njihovom uvrštavanju u tumač podnosi izvođač.

Slijedeći prilozi su obvezni:

- mjesečne količine padalina; - nivogrami podzemne vode;

- dijagrami izdašnosti, u primorskim predjelima još i dijagrami slanosti;

- analize voda, tj. obrasci, tablice, dijagrami i sl.;

- položajna karta radova izvedenih u okviru OHGK.

Obvezan je također i izvod iz hidrogeološkog katastra. U izvodu se u tabličnom obliku

daju najvažniji podaci za sve izvore, speleološke pojave s vodom, bušene i kopane bunare,

crpne galerije i bunare s drenovima, tj. za objekte koji su uvršteni u Hidrogeološki katastar

Jugoslavije.

Svim se tim objektima upisuje njihov katastarski broj, položajna oznaka (oznaka sekcije),

te naziv ili uža lokacija.

Osim toga, upisuju se slijedeći podaci:

- Izvori: vrsta, stanje, režim istjecanja, vodonosnik, najmanja izdašnost (l/s), datum mjerenja,

sadržaj klorida (za priobalni izvor), naziv vodovoda (korisnik).

Hidrogeološke karakteristike, vodoprivredna problematika i kartografski uvjeti upućuju

podjelu teritorija SFRJ na slijedeće tri vrste terena za potrebe opisa načina izrade OHGK:

- ravničarska područ ja,

- gorska područ ja (bez ili s malim učešćem krša),

- - krška područ ja.

Među tim područ jima postoje razlike u namjeni i karakteristikama hidrogeološkeopažačke mreže, u vrstama dopunskih terenskih, laboratorijskih i kabinetskih istraživanja i u

49



50

načinu izrade karte.

1.4. Način izrade Osnovne hidrogeološke karte Izvedba Osnovne hidrogeološke karte Hrvatske odvijat će se za svaki list, ili za više susjednih

listova ako se zajedno kartiraju, u slijedećim etapama i fazama:

- I. Pripremni radovi :

- Izrada projektnog zadatka

- Prikupljanje literature i dokumentacije

- Studij prikupljenog materijala

- Hidrogeološko rekognosciranje

- Preliminarna hidrogeološka interpretacija

- Izrada i recenzija projekta

- Pripreme za terenske radove.

- II. Glavni radovi:

- Osnivanje hidrogeološke opažačke mreže

- Redovita hidrogeološka opažanja

- Ostali dopunski istražni radovi

- Kartiranje u užem smislu

- Obrada svih raspoloživih podataka

- Konačna hidrogeološka interpretacija i izrada autorskog originala karata

- Izrada tumača.

- III. Nadzor i završni radovi:

- Nadzor nad izradom OHGK

- Godišnji stručno-financijski izvještaji- Recenzija karte i tumača i provedba ispravaka

- Tisak OHGK.

50



51

2. STRATEGIJA UPRAVLJANJA VODAMA Na temelju odredbi Zakona o vodama („Narodne novine“, br. 107/95 i 105/05.),

Strategija upravljanja vodama („Narodne novine“, br. 91/08.) donešena 15. srpnja 2008.

godine na 5. sjednici Hrvatskog sabora je dugoročni planski dokument kojim se utvrđuju

vizija, misija, ciljevi i zadaće državne politike u upravljanju vodama. Ona daje strateška

opredjeljenja i smjernice razvoja vodnoga gospodarstva polazeći od zatečenog stanja vodnog

sektora, razvojnih potreba, gospodarskih mogućnosti, međunarodnih obveza, te potreba za

očuvanjem i unapređenjem stanja voda, te vodnih i o vodi ovisnih ekosustava. Njezin je

sadržaj usklađen s relevantnim direktivama Europske unije, te stoga čini osnovnu podlogu za

51



52

pripremu pregovaračkih dokumenata za pristupne pregovore, ali isto tako i jednu od podloga

za pripremu aplikacija za korištenje sredstvima iz pretpristupnih fondova Europske unije.

Strategija upravljanja vodama je dokument na temelju kojeg će se provoditi reforme vodnog

sektora kako bi se dostigli europski standardi u upravljanju vodama, pa stoga čini osnovnu

podlogu za postupne izmjene i dopune Zakona o vodama (novi Zakon o vodama donio je

Hrvatski sabor na sjednici 11. prosinca 2009. ) i Zakona o financiranju vodnoga gospodarstva

i pripadajućih podzakonskih akata.

Strategija upravljanja vodama također je okvir za pripremu strategija i planova

prostornog uređenja, zaštite okoliša, zaštite prirode i razvoja ostalih sektora koji ovise o

vodama ili utječu na stanje voda (poljoprivreda, šumarstvo, ribarstvo, industrija, energetika,

promet, turizam, javno zdravstvo i drugo). Ona vrijedi sve dok su na snazi pretpostavke podkojima je donešena, uz uvažavanje razdoblja pravne prilagodbe do kraja 2009. godine i

trajanja dva petnaestogodišnja investicijska ciklusa do kraja 2038. godine.

Nužan preduvjet za provedbu Strategije upravljanja vodama su postupne

organizacijske prilagodbe i sustavno jačanje stručnih kapaciteta na nacionalnoj, regionalnoj i

lokalnoj razini. Obavljanje znanstveno-stručnih poslova na nacionalnoj razini unaprijediti će

se osnivanjem znanstveno-stručne institucije za vode.

Nacrt prijedloga Strategije upravljanja vodama pripremile su Hrvatske vode, uzsudjelovanje osamnaest relevantnih znanstvenih i stručnih institucija i devet uglednih

konzultanata, te u suradnji sa službenicima Ministarstva regionalnog razvoja, šumarstva i

vodnoga gospodarstva - Uprave vodne politike i međunarodnih projekata i Uprave

gospodarenja vodama.

U postupku donošenja dokumenta osobito se vodilo računa o sudjelovanju javnosti,

jer se predložene mjere i aktivnosti odnose na sve građane, na sve gospodarske i druge

subjekte, odnosno na najπiru javnost. Stoga je organizirano niz javnih rasprava, tribina,

prezentacija na stručnim skupovima, javnih uvida i rasprava u medijima, kako bi se najšira

javnost upoznala s dokumentom, te kako bi se svi zainteresirani potaknuli na davanje

primjedbi, sugestija i mišljenja.

Glavni partneri vodnoga gospodarstva pri provedbi ove Strategije biti će komunalni

sektor, prostorno planiranje, zaštita okoliša, zaštita prirode, poljoprivreda, šumarstvo,

energetika, turizam, vodeni promet, ostalo gospodarstvo, znanost, obrazovanje i mediji.

Sukladno odredbama Okvirne direktive o vodama Europske unije, očekuje se da će se

u provedbu Strategije značajno uključiti i razliËite zainteresirane nevladine udruge.

52



53

Provedbom Strategije upravljanja vodama Republika Hrvatska Êe kao i sve ostale

države članice Europske unije postupno doseći propisane norme u upravljanju vodama, što je

od velikog značenja za njeno stanovniπtvo i gospodarstvo.

Sadržaj Strategije upravljanja vodama je slijedeći:

PREDGOVOR

1 Uvod (1.1. Vode i upravljanje vodama ; 1.2. Druπtveno-gospodarsko okruæenje; 1.3.

Prirodne značajke)

2 Stanje voda (2.1. Površinske vode; 2.1.1. Opč e znač ajke; 2.1.2. Količ ine povr π inskih

voda; 2.1.3. Kakvoč a povr π inskih voda; 2.2. Podzemne vode; 2.2.1. Opč e znač ajke; 2.2.2.

Prostorni razmještaj; 2.2.3. Zalihe podzemnih voda; 2.2.4. Kakvoč a podzemnih voda; 2.3.

Bilanca kopnenih voda

3 Stanje upravljanja vodama (3.1. Vodno gospodarstvo; 3.1.1. Povijesni pregled; 3.1.2.

Zakonski okvir; 3.1.3. Institucijski okvir; 3.1.4. Međ unarodni okvir; 3.1.5. Planski dokumenti;

3.1.6. Podaci i informacije u upravljanju vodama; 3.2. Financiranje; 3.2.1. Zakonski okvir;

3.2.2. Cijena vode; 3.2.3. Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 3.2.4. Korištenje

bespovratnih sredstava iz fondova Europske unije; 3.3. Uređenje vodotoka i drugih voda i

zaštita od štetnoga djelovanja voda; 3.3.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda; 3.3.2. Zaštita od

poplava; 3.3.3. Zaštita od erozije; 3.3.4. Melioracijska odvodnja ; 3.4. Korištenje voda; 3.4.1.

Vodoopskrba; 3.4.2. Proizvodnja električ ne energije; 3.4.3. Navodnjavanje; 3.4.4. Uzgoj

slatkovodnih riba; 3.4.5. Unutarnji vodni putovi; 3.4.6. Šport, kupanje i rekreacija; 3.4.7.

Geotermalne i mineralne vode; 3.4.8. Ostala gospodarska korištenja voda; 3.5. Zaštita voda;

3.5.1. Izvori oneč iš č enja i procjena pritisaka; 3.5.2. Sustavi zaštite voda iz toč kastih izvora

oneč iš ćenja voda; 3.5.3. Mjere zaštite voda za raspršene izvore oneč iš ćenja; 3.6. Zaštićena

područ ja - područ ja posebne zaštite voda; 3.7. Višenamjenski sustavi.

4 Ciljevi i odrednice (4.1. Polazišta; 4.1.1. Zdravlje stanovniπ tva; 4.1.2. Vodnokomunalni

sektor; 4.1.2.1. Vlasništvo i vodnokomunalna djelatnost; 4.1.2.2. Ustroj vodnokomunalnoga

sektora; 4.1.2.3. Neracionalna potrošnja vode; 4.1.3. Sigurnost stanovništva i dobara; 4.1.4.

Potrebe gospodarstva; 4.1.5. Okoliš i priroda; 4.1.6. Međ unarodni okvir; 4.2. Ciljevi; 4.2.1.

Uređ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga djelovanja voda; 4.2.2. Korištenje

voda; 4.2.3. Zaštita voda; 4.2.4. Zaštićena područ ja - područ ja posebne zaštite voda 4.2.5.Struč ni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3. Strateške odrednice; 4.3.1. Upravljanje

53



54

vodama; 4.3.2. Financiranje upravljanja vodama; 4.3.2.1. Ekonomska cijena vode; 4.3.2.2.

Financiranje vodnog sektora izvan cijene vode; 4.3.2.3. Korištenje bespovratnih sredstava iz

fondova Europske unije; 4.3.3. Uređ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga

djelovanja voda; 4.3.3.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda; 4.3.3.2. Zaštita od poplava;

4.3.3.3. Zaštita od erozije; 4.3.3.4. Melioracijska odvodnja; 4.3.4. Korištenje voda; 4.3.4.1.

Javna vodoopskrba; 4.3.4.2. Ostala gospodarska korištenja voda; 4.3.5. Zaštita voda; 4.3.5.1.

Oneč iš ćenja iz toč kastih izvora; 4.3.5.2. Oneč iš ćenja iz raspršenih izvora; 4.3.5.3. Smanjenje

oneč iš ćenja sudjelovanjem u upravljanju prostorom i okoliπ šem; 4.3.6. Zaštićena područ ja -

područ ja posebne zaštite voda; 4.3.7. Struč ni i operativni okvir upravljanja vodama; 4.3.7.1.

Planiranje; 4.3.7.2. Provedba; 4.3.7.3. Sustavno praćenje i nadzor nad provedbom mjera;

4.3.7.4. Tehnič ko struč na potpora; 4.3.7.5. Informacijski sustav;

5 Provedba (5.1. Aktivnosti i mjere

5.1.1. Uređ enje vodotoka i drugih voda i zaštita od štetnoga djelovanja voda; 5.1.2.

Korištenje voda; 5.1.3. Zaštita voda; 5.1.4. Zaštićena područ ja - područ ja posebne zaštite

voda; 5.1.5. Struč ni i operativni okvir upravljanja vodama; 5.1.6. Međ unarodna suradnja i

proces približavanja Europskoj uniji; 5.1.7. Okvir i instrumenti; 5.2. Potrebna ulaganja; 5.2.1.

Javna vodoopskrba, odvodnja i proč iš ćavanje komunalnih otpadnih voda;5.2.2. Zaštita od

poplava i drugih oblika štetnog djelovanja voda; 5.2.3. Struč ni poslovi; 5.3. Nacionalni

strateški projekti; 5.3.1. Projekt zaštite od oneč iš ćenja voda na priobalnom područ ju

„Jadranski projekt” ; 5.3.2. Unutarnje vode; 5.3.3. Projekti vodoopskrbe i odvodnje potpisani

temeljem zaključ aka Vlade Republike Hrvatske; 5.3.4. Nacionalni projekt navodnjavanja i

gospodarenja poljoprivrednim zemljištem i vodama (NAPNAV); 5.3.5. Višenamjenski kanal

Dunav – Sava;

Pojmovnik

.

54



55

3. Prostorno planerski projekti

Prostorno uređenje Republike Hrvatske regulitrano je Zakonom o prostornom

uređenju, koji je donio Zastupnički dom Sabora Republike Hrvatske na sjednici održanoj 30.

ožujka 1994. godine (NN 30/94), Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornomuređenju, koji je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 24. travnja

1998. godine (NN 68/98) i Odlukom o donošenju Programa prostornog uređenja Republike

Hrvatske. koju je donio Zastupnički dom Hrvatskoga državnog sabora na sjednici 7. svibnja

1999.

Prema Zakonu o prostornom uređenju, prostornim uređenjem osigurava se

gospodarenje, zaštita i upravljanje prostorom Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Država)

kao osobito vrijednim i ograničenim nacionalnim dobrom. Prostorno uređenje obuhvača mjereza ostvarivanje sustava prostornog uređenja te izradu i provođenje dokumenata prostornog

uređenja.

Gospodarenjem, zaštitom i upravljanjem prostorom ostvaruju se uvjeti za društveni i

gospodarski razvoj, zaštitu okoliša, racionalno korištenje prirodnih i povijesnih dobara na

načelu integralnog pristupa u planiranju prostora. Integralni pristup u planiranju prostora

obuhvaća naročito: - poznavanje, provjeru i ocjenu mogućnosti razvoja u prostoru, - izradu

dokumenata prostornog uređenja, - pra

ćenje provedbe dokumenata prostornog ure

đenja.

Prostorno uređenje temelji se na načelima:

- ravnomjernoga, gospodarskoga, društvenog i kulturnog razvoja prostoraDržave, uz njegovanje i razvijanje regionalnih prostornih osobitosti;

- održivog razvoja i racionalnog korištenja i zaštite prostora;

- zaštite integralnih vrijednosti prostora i zaštite i unapređenja stanja okoliša;

- zaštite spomenika kulture i osobito vrijednih dijelova prirode;

- osiguranja boljih uvjeta života;

- usuglašavanja interesa korisnika prostora i prioriteta djelovanja u prostoru;

- usuglašenosti prostornog uređenja pojedinih dijelova prostora Države;

- povezivanja prostora Države s europskim prostornim ustrojem;

- javnosti i slobodnog pristupa podacima i dokumentima značajnim zaprostorno uređenje u skladu s ovim i drugim posebnim propisima;

55



56

- uspostavljanja sustava informacija o prostoru u svrhu planiranja, korištenja izaštite prostora.

Stručne poslove prostornog uredenja za Državu obavlja Zavod za prostorno

planiranje (u daljnjem tekstu: Zavod) u sastavu Ministarstva zaštite okoliša i prostornog

uređenja i graditeljstva. Zavod u okviru svog djelokruga izrađuje i prati provođenje

Strategije i Programa prostornog uređenja Države, i drugih dokumenata prostornog uređenja

koje donosi Sabor Republike Hrvatske te dvogodišnjeg programa unapređenja stanja u

prostoru Države, izrađuje osnove korištenja prostora Države i dvogodišnja izvješća o stanju u

prostoru. Zavod obavlja druge stručne poslove odredene ovim Zakonom te stručne poslove

prostornog uređenja koje mu povjeri ministar graditeljstva i zaštite okoliša (u daljnjem tekstu:

ministar).

Skupština županije, odnosno Grada Zagreba osniva županijski, odnosno Gradski

zavod za prostorno uređenje (u daljnjem tekstu: županijski odnosno Gradski zavod). Dvije ili

više županija mogu osnovati zajednički županijski zavod. Županijski, odnosno Gradski zavod

u okviru svog djelokruga izrađuje i prati provedbu prostornog plana županije i prostornih

planova područ ja posebnih obilježja, odnosno Grada, dvogodišnje izvješće i program

unapređenja stanja u prostoru županije, odnosno Grada, vodi dokumentaciju prostora.

Županijski, odnosno Gradski zavod obavlja druge stručne poslove odredene ovim Zakonom,

te stručne poslove koje im povjeri županijsko, Gradsko, općinsko, odnosno gradsko

poglavarstvo.

Pravne osobe registrirane za obavljanje stručnih poslova prostornog uređenja izrađuju

dokumente prostornog uređenja i stručne podloge za izdavanje lokacijskih dozvola, ukoliko

ovim Zakonom to nije drugačije određeno. Upis u sudski registar obavlja se uz prethodnu

suglasnost Ministarstva.

Za potrebe praćenja stanja u prostoru, izrade i praćenja provedbe dokumenata

prostornog uređenja, te drugih dokumenata, tijela državne uprave i druga upravna tijela

nadležna za poslove prostornog uređenja vode dokumentaciju prostora.

"Dokumenti prostornog uređenja jesu:

1. Program prostornog uređenja Države

2. Prostorni planovi:- Prostorni plan županije i Grada Zagreba

56



57

- Prostorni plan područ ja posebnih obilježja

- Prostorni plan uređenja općine i grada

- Generalni urbanistički plan

- Detaljni plan uređenja.

3.1. Program prostornog uređenja Republike Hrvatske

Temeljem usvojene Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske, koju je Zastupnički

dom Hrvatskog državnog sabora donio u lipnju 1997. godine, Ministarstvo prostornog

uređenja, graditeljstva i stanovanja, sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju,

izradilo je Program prostornog uređenja Republike Hrvatske, kojim se utvrđuju mjere i

aktivnosti za provođenje Strategije.

Programom su pobliže određeni osnovni ciljevi razvoja u prostoru, kriteriji i smjernice za

uređenje prostornih i drugih cjelina, te prijedlozi prioriteta za ostvarivanje ciljeva prostornog

uređenja. Nadalje, Programom su određene i osnove za organizaciju, zaštitu, korištenje i

namjenu prostora, sustav središnjih naselja i sustav razvojne državne infrastrukture, te mjere i

smjernice za zaštitu i unapređenje okoliša.

Strategija i Program prostornog uređenja čine jedinstveni dokument prostornog uređenja,

kojeg donosi Hrvatski državni sabor.

Program se obvezno primjenjuje pri izradi svih budućih resornih i sektorskih razvojnih

programa, a osobito pri izradi prostornih planova županija, općina, gradova i naselja te

prostornih planova područ ja posebnih obilježja, a u skladu sa Zakonom o prostornom

uređenju.

Program sadrži kartografske prikaze prostora i sustava koji trebaju služiti kao osnova za

daljnju razradu putem dokumenata prostornog uređenja i stručnih podloga, uz poštivanje

smjernica određenih Strategijom i Programom. Program izdvaja i naglašava prioritete koji su

osobito prepoznatljivi u grafičkim prilozima, pri čemu projekcije Strategije i dalje ostaju kao

dugoročna orijentacija prostornog razvoja u cjelini i po sektorima.

3.2. Prostorni planovi

3.2.1. Prostorni planovi županija

Prostorni plan županije, odnosno Grada Zagreba uvažavanjem prirodnih, kulturno-

povijesnih i krajobraznih vrijednosti razrađuje načela prostornog uređenja i utvrđuje ciljeve

57



58

prostornog razvoja te organizaciju, zaštitu, korištenje i namjenu prostora. Prostorni plan sadrži

prostornu i gospodarsku strukturu županije, odnosno Grada Zagreba, sustav središnjih naselja

regionalnog značenja, sustav razvojne regionalne infrastrukture, osnove za uređenje i zaštitu

prostora, mjerila i smjernice za gospodarski razvoj, za očuvanje i unapređenje prirodnih,

kulturno-povijesnih i krajobraznih vrijednosti, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te druge

elemente od važnosti za županiju, odnosno Grad Zagreb.

Za područ je dvije ili više županije izrađuje se zajednički prostorni plan tih županija

kada to sporazumno odrede te županije. Sporazumom županija uređuju se pitanja značajna za

postupak izrade i donošenja tog plana. Prostorni plan iz donose skupštine županija za čije

područ je se plan izrađuje.

3.2.2. Prostorni planovi područ ja posebnih obilježja

Prostorni plan područ ja posebnih obilježja utvrđuje, s obzirom na zajednička prirodna,

kulturna ili druga obilježja, temeljnu organizaciju prostora, mjere korištenja, uređenja i zaštite

tog područ ja s aktivnostima koje imaju prednost, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša te po

potrebi određuje obvezu izrade detaljnih planova uređenja prostora za uža područ ja unutar

prostornog plana. Taj prostorni plan donosi se obvezno za područ je nacionalnog parka i parka

prirode, te za područ ja za koje je ta obveza određena Programom prostornog uređenja Države

ili prostornim planom županije.

3.2.3. Prostorni plan uređenja općine ili grada

Prostorni plan uređenja općine ili grada utvrđuje uvjete za uređenje općinskog i

gradskog područ ja, određuje svrhovito korištenje, namjenu, oblikovanje, obnovu i sanaciju

građevinskog i drugog zemljišta, zaštitu okoliša te zaštitu spomenika kulture i osobito

vrijednih dijelova prirode u općini, odnosno gradu. Ovaj prostorni plan sadrži osnove razvitka

u prostoru, ciljeve prostornog uređenja, namjenu prostora, mjerila, smjernice, mjere i uvjete

za korištenje, zaštitu i uređivanje prostora, te druge elemente od važnosti za područ je općine,

odnosno grada. Prostorni plan uređenja općine ili grada donosi općinsko, odnosno gradsko

vijeće, po pribavljenoj suglasnosti županijskog zavoda o njegovoj usklađenosti sa prostornim

planom županije.

58



59

3.2.4. Generalni urbanistički planovi

Generalni urbanistički plan utvrđuje temeljnu organizaciju prostora, zaštitu prirodnih,

kulturnih i povijesnih vrijednosti, korištenje i namjenu površina sa prijedlogom prvenstva

njihovog uređenja. Generalni plan sadrži način i oblike zaštite i korištenja, uvjete i smjernice

za uređenje i zaštitu prostora, mjere za unapređenje i zaštitu okoliša, područ ja s posebnim

prostornim i drugim obilježjima te druge elemente od važnosti za područ je za koje se donosi.

Generalnim planom iz stavka 1. ovoga članka može se utvrditi obveza izrade detaljnih

planova uređenja prostora za uža područ ja unutar obuhvata tog plana. Generalni plan uređenja

donosi se za naselje u kojima je sjedište tijela županija, Grad Zagreb te druga naselja koja

imaju više od 10.000 stanovnika.

3.2.5. Detaljni plan uređenja.

Detaljni plan uređenja utvrđuje detaljnu namjenu površina, režime uređivanja prostora,

način opremanja zemljišta komunalnom, prometnom i telekomunikacijskom infrastrukturom,

uvjete za izgradnju građevina i poduzimanje drugih aktivnosti u prostoru, te druge elemente

od važnosti za područ je za koje se plan donosi.

Predstavnička tijela i poglavarstva jedinica lokalne samouprave i uprave donose i

druge prostorne planove i dokumente prostornog uređenja. Vrsta, sadržaj i način donošenja

prostornih planova i dokumenata prostornog uređenja utvrđuje se prostornim planovima širegpodruč ja odnosno, programom mjera za unapređenje stanja u prostoru.

Prostorni plan užeg područ ja mora biti usuglašen s prostornim planom šireg područ ja,a

u slučaju njihove neusuglašenosti primjenjuje se plan šireg područ ja.

Prostorni planovi sadrže tekstualni i grafički dio (kartografski i drugi grafički prilozi),

odredbe za njegovo provođenje, te druge elemente značajne za provođenje plana. Mjerila

kartografskih prikaza prostornih planova, sadržaj te standarde i obvezne prostorne pokazatelje

propisat će ministar.

59



60

4. Procjena utjecaja na okoliš

Uredbu o procjeni utjecaja zahvata na okoliš donijela je Vlada Republike Hrvatske

je na sjednici održanoj 29. svibnja 2008. godine. Tom Uredbom pobliže se određuju zahvatiza koje se provodi procjena utjecaja zahvata na okoliš; zahvati koji podliježu ocjeni o potrebi

procjene utjecaja zahvata na okoliš; način provedbe postupka procjene utjecaja zahvata na

okoliš; način rada i obvezni sadržaj mišljenja koje daje povjerenstvo; način sudjelovanja

ovlaštenika; način provedbe postupka ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš;

način provedbe postupka izdavanja upute o sadržaju studije na zahtjev nositelja zahvata; način

informiranja i sudjelovanja javnosti i zainteresirane javnosti u postupcima koji se uređuju

ovom Uredbom; kriteriji i način pojedinačnih ispitivanja na temelju kojih se odlučuje opotrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš. Uredbom se određuju zahvati koji su u

nadležnosti Ministarstva te nadležnog upravnog tijela u županiji odnosno u Gradu Zagrebu.

Zahvati za koje je obvezna procjena utjecaja na okoliš su slijedeći:

1. Postrojenja za proizvodnju i preradu nafte i prirodnog plina

2. Postrojenja za uplinjavanje ili ukapljivanje 500 t na dan ili više ugljena ili bituminoznihstijena.

3. Elektrane i energane snage veće od 30 MW el

4. Nuklearne elektrane i drugi nuklearni reaktori, uključujući demontiranje i isključenje izpogona takvih reaktora (izuzevši znanstveno istraživačkih postrojenja čija ukupna snaga neprelazi 1 kW stalnog toplinskog opterećenja)

5. Postrojenja za preradu istrošenog nuklearnog goriva.

6. Postrojenja za:− proizvodnju ili obogaćivanje nuklearnog goriva− obradu istrošenog nuklearnog goriva ili visokoradioaktivnog nuklearnog otpada− za konačno odlaganje istrošenog nuklearnog goriva− za konačno odlaganje nuklearnog otpada− za skladištenje (planirani rok skladištenja duži od 10 godina) istrošenog nuklearnog gorivaili radioaktivnog otpada na lokaciji izvan mjesta proizvodnje

7. Postrojenja za proizvodnju sirovog željeza, čelika i ferolegura

8. Postrojenja za proizvodnju plemenitih i obojenih metala

9. Kemijska postrojenja za industrijsku proizvodnju tvari koja se sastoje od funkcionalnopovezanih jedinica te služe:

− za proizvodnju temeljnih organskih kemikalija− za proizvodnju temeljnih anorganskih kemikalija

60



61

− za proizvodnju umjetnih gnojiva na bazi fosfora, dušika, kalija (jednostavna ili složenaumjetna gnojiva)− za proizvodnju temeljnih proizvoda za zaštitu bilja i biocida− za proizvodnju osnovnih farmaceutskih proizvoda upotrebom kemijskih ili biološkihpostupaka

− za proizvodnju eksploziva

10. Pruge od značaja za međunarodni promet s pripadajućim građevinama i uređajima

11. Gradnja aerodroma čija je poletno-sletna staza dužine 2.100 m ili više

12. Gradnja autocesta i državnih cesta

13. Luke unutarnjih voda

14. Plovni putovi

15. Luke otvorene za javni promet16. Luke posebne namjene

17. Postrojenja za obradu opasnog otpada spaljivanjem ili kemijskim postupcima i odlagalištaopasnog otpada.

18. Postrojenja za obradu neopasnog i komunalnog otpada spaljivanjem ili kemijskimpostupcima

19. Županijski i regionalni centri za gospodarenje otpadom

20. Crpljenje podzemnih voda, osim vodoopskrbnih sustava, ili projekti za umjetnodopunjavanje podzemnih voda kapaciteta 10.000.000 m³ godišnje ili više.

21. Sustavi za prijenos vodnih resursa između porječ ja namijenjeni sprečavanju mogućegmanjka vode, pri čemu količina prebačene vode prelazi 100.000.000 m³ godišnje

22. Melioracijski sustavi površine 5.000 ha i veće, a u Jadranskom slivnom područ ju 500 ha iveće

23. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju i akumulaciji vode, pri čemu je nova ilidodatna količina zadržane ili akumulirane vode veća od 1.000.000 m³.

24. Postrojenja za obradu otpadnih voda kapaciteta 50.000 ES (ekvivalent stanovnika) i većegs pripadajućim sustavom odvodnje

25. Međunarodni i magistralni cjevovodi za transport plina, nafte i naftnih derivata uključivoterminal, otpremnu i mjerno-regulacijsku (redukcijsku) stanicu tehnološki povezanu s timcjevovodom

26. Građevine za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta: 20.000 komada ili više u proizvodnomciklusu

27. Građevine za intenzivni uzgoj svinja kapaciteta većeg od:− 3.000 mjesta za tovljenike (preko 30 kg)

− 900 mjesta za krmače

61



62

28. Građevine za intenzivni uzgoj stoke i ostalih životinja kapaciteta većeg od 500 uvjetnihgrla

29. Industrijska postrojenja za proizvodnju celuloze i pulpe iz drvne mase ili sličnihvlaknastih materijala.

30. Industrijska postrojenja za proizvodnju papira i kartona kapaciteta 100 t na dan ili više

31. Eksploatacija mineralnih sirovina:− energetske mineralne sirovine – ugljen, nafta i plin (crpljenje, oplemenjivanje to jestodstranjivanje nečistoća i vode, transport kada je u vezi s eksploatacijskim poljem iskladištenje u geološkim strukturama)− mineralne sirovine iz kojih se mogu proizvoditi metali i njihovi spojevi− nemetalne mineralne sirovine – grafit, sumpor, magnezit, fluorit, barit, azbest, tinjac, fosfat,gips, kalcit, kreda, bentonitna glina, kremen, kremeni pijesak, kaolin, keramička i vatrostalnaglina, feldspat, talk, tuf, sirovine za proizvodnju cementa i vapna, te karbonatne i silikatne

sirovine za industrijsku preradu− arhitektonsko – građevni kamen− sve vrste soli i solnih voda− mineralne i geotermalne vode iz kojih se mogu dobivati mineralne sirovine ili koristitiakumulirana toplina u energetske svrhe− tehničko-građevni kamen, građevni pijesak i šljunak te ciglarska glina

32. Eksploatacija šljunka i pijeska iz obnovljivih izvora, osim kod tehničkog i gospodarskogodržavanja vodotoka i drugih voda

33. Eksploatacija mineralne i termalne vode koje se koriste u ljekovite, balneološke i

rekreativne svrhe ili kao voda za piće

34. Dalekovodi, transformatorska i rasklopna postrojenja napona 220 kV i više

35. Građevine namijenjene skladištenju:− naftni terminali i terminali ukapljenog prirodnog plina− podzemna skladišta prirodnog plina− skladišta nafte ili njezinih tekućih derivata kao samostalne građevine kapaciteta 50.000 t iviše− skladišta ukapljenog naftnog plina kao samostalne građevine kapaciteta 10 000 t i više− skladišta kemijskih proizvoda kao samostalne građevine kapaciteta 50 000 t i više

36. Morska uzgajališta:− uzgajališta ribe u zaštićenom obalnom područ ju mora (ZOP)

37. Slatkovodni ribnjaci:− za salmonide godišnje proizvodnje 10 t i veće− za ciprinide površine ribnjaka 100 ha i veće

38. Igrališta za golf s pripadajućim građevinama

39. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija građevina s ovog Popisa

40. Svi ostali zahvati za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša.

62



63

Osim toga izdvojeni su zahvati za koje se provodi ocjena o potrebi procjene utjecaja zahvatana okoliš. Tu potrebu procjenjuje Ministarstvo za slijedeće zahvate:

I. Poljoprivreda, šumarstvo i akvakultura (osim zahvata u Prilogu I.) 1. Gospodarenje vodama namijenjenih poljoprivredi, uključujući navodnjavanje i odvodnju pri čemu

je površina navodnjavanja 1000 ha i više, a u Jadranskom slivnom područ ju 200 ha ili više;2. Građevine za intenzivan uzgoj svinja kapaciteta većeg od: – 1.000 mjesta za tovljenike (preko

30 kg)– 500 mjesta za krmače; 3. Morska uzgajališta:− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a do udaljenosti od 1 Nm godišnje

proizvodnje veće od od 700 t− uzgajališta ribe izvan ZOP-a, a koja su udaljena od obale otokaili kopna više od 1 Nm godišnje proizvodnje veće od 3500 t;

4. Uzgajališta školjkaša u ZOP-u godišnje proizvodnje veće od 400 t;

II. Energetika (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za proizvodnju električne energije, pare i vruće vode snage veće od 1 MWel uzkorištenje:

− Fosilnih i krutih goriva;

− Obnovljivih izvora energije (voda, sunce, vjetar, biomasa, bioplin,geotermalna energija, valovi, plima i oseka i dr.)

2. Cjevovodi za prijenos nafte, plina, pare i vruće vode duljine 5 km i više;3. Površinska skladišta prirodnog plina i drugih fosilnih goriva kapaciteta 5.000 m³ i više;4. Podzemna skladišta zapaljivih plinova kapaciteta 5.000 m³ i više;5. Industrijsko briketiranje ugljena i lignita;6. Proizvodnja biogoriva kapaciteta 10.000 t/god i više;

III. Proizvodnja i obrada metala (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za preradu metala kapaciteta prerade 500 kg/h sirovog materijala:− Tople valjaonice (postrojenja za vruće valjanje)

− Kovačnice s jednim ili više čekića− Postrojenje za nanošenje taljenih metalnih premaza

2. Ljevaonice metala;3. Postrojenje za taljenje obojenih metala i izradu legura izuzev plemenitih metala;4. Postrojenja za površinsku obradu metala i plastičnih materijala elektrolizom ili drugimkemijskim postupcima;5. Postrojenja za proizvodnju motornih vozila (proizvodnja, sklapanje, proizvodnja motora);6. Brodogradilišta;7. Postrojenja za gradnju i popravak zrakoplova;8. Postrojenje za proizvodnju željezničke opreme;9. Postrojenja za oblikovanje metala pomoću eksploziva;

10. Postrojenja za pripremu, obogaćivanje, pečenje i kalupljenje metalnih ruda;

IV: Industrijska prerada mineralnih sirovina (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za suhu destilaciju ugljena2. Postrojenja za proizvodnju cementnog klinkera, cementa i vapna;3. Postrojenja za proizvodnju stakla i staklenih vlakana, uključujući proizvodnju stakla koje sedobiva preradom starog stakla;4. Postrojenja za taljenje mineralnih tvari, uključujući i proizvodnju mineralnih vlakana5. Proizvodnja keramike i opekarskih proizvoda

V. Kemijska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)

1. Obrada (prerada) kemijskih poluproizvoda i proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/godili proizvodnja kemikalija kapaciteta 10.000 t/god ili više2. Proizvodnja: pesticida, farmaceutskih proizvoda, boja i lakova, peroksida;

63



64

VI. Prehrambena industrija (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za proizvodnju i preradu ulja i masti biljnog ili životinjskog podrijetla;2. Postrojenja za proizvodnju, preradu (konzerviranje) i pakiranje proizvoda biljnog iliživotinjskog podrijetla kapaciteta 1 t/dan,3. Postrojenja za obradu i preradu mlijeka kapaciteta 1 t/dan;4. Postrojenja za proizvodnju slada i kvasca;5. Postrojenja za proizvodnju slatkiša i sirupa kapaciteta 5 t/god,6. Postrojenja za proizvodnju industrijskog škroba;7. Postrojenja za proizvodnju ribljeg brašna i ribljeg ulja;8. Postrojenja za proizvodnju ili rafiniranje šećera;9. Postrojenja za proizvodnju alkoholnih i bezalkoholnih pića kapaciteta 2.000.000 l/god. ivećeg;10. Postrojenje za proizvodnju duhanskih proizvoda;

VII. Tekstilna, kožna, drvna i papirna industrija (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za proizvodnju papira, kartona i ljepenke;2. Postrojenja za prethodnu obradu tekstilnih vlakana;

3.

Postrojenja za proizvodnju i obradu celuloze;4. Postrojenja za obradu i preradu kože i krzna;

VIII. Gumarska industrija (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za proizvodnju i preradu gume i kaučuka;

IX. Infrastrukturni projekti (osim zahvata u Prilogu I.)1. − Trgovački, poslovni i prodajni centri građevinske bruto površine 10 000 m2 i više

− Sportski i rekreacijski centri površine 5 ha ili više;2. Postrojenja za željeznički promet, željeznički terminali, posebno za kombinirani utovar i

istovar tereta;3. Uzletišta;

4. Brane i druge građevine namijenjene zadržavanju ili akumulaciji vode;5. Cjevovodi za prijenos nafte i plina duljine 5 km ili više6. Međugradski i međunarodni akvadukti;7. Vodoopskrbni sustavi kapaciteta većeg od 500 l/sek, crpljenje podzemnih voda – osim

vodoopskrbnih sustava ili programi za umjetno dopunjavanje podzemnih voda;8. Građevine za prijenos vode između porječ ja (riječnih slivova);9. Obalni radovi (nasipi, lukobrani, molovi i druge konstrukcije na moru) i svi zahvati koji

obuhvaćaju nasipavanje morske obale, produbljivanje i isušivanje morskog dna;

X. Ostali projekti (osim zahvata u Prilogu I.)1. Postrojenja za obradu otpadnih voda izlaznog kapaciteta 10.000 ES i većeg s pripadajućimsustavom odvodnje;2. Izvorišta u funkciji punionice vode;3. Postrojenja i uređaji za testiranje motora, turbina i reaktora ;4. Postrojenja za uništavanje eksplozivnih tvari;5. Postrojenja za proizvodnju umjetnih mineralnih vlakana;6. Kafilerije (obrada životinjskih trupala i otpada životinjskog podrijetla);7. Postrojenja za zbrinjavanje otpada: (1) Biološka obrada, (2) Kemijska obrada;8. Postrojenja za obradu i zbrinjavanje starog željeza, uključujući stara vozila;9. Asfaltne baze nazivnog kapaciteta 100 t/sat i većeg10. Betonare nazivnog kapaciteta 30 m³/sat i većeg

XI. Turizam i odmor (osim zahvata u Prilogu I.)

1. Turističke zone površine 5 ha ili više

XII. Sva postojeća postrojenja i uređaji za koje je potrebno ishoditi objedinjene uvjete zaštite okoliša

64



65

XIII. Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija građevina s ovog Popisa

Za neke zahvate ocjenu potrebe procjene utjecaja nsa okoliš provodi nadležno upravno

tijelo u pojedinoj županiji, odnosno gradu Zagrebu. To su slijedeći zahvati: Obnavljanje

ruralnih područ ja površine 10 ha ili više; Korištenje neobrađenog ili djelomično prirodnog područ ja zaintenzivnu poljoprivredu površine 10 ha ili više; Početno pošumljavanje u svrhu prenamjene zemljišta

površine 50 ha ili više; Krčenje šuma u svrhu prenamjene zemljišta površine 10 ha ili više; Građevine

za intenzivan uzgoj peradi kapaciteta 5.000 komada ili više u proizvodnom ciklusu; Građevine za

intenzivan uzgoj stoke i drugih životinja kapaciteta većeg od 200 uvjetnih grla; Slatkovodni

ribnjaci:(Za salmonide godišnje proizvodnje veće od 5 t, a za ciprinide površine ribnjaka 50 ha i više);

Skladišta nafte, petrokemijskih i kemijskih proizvoda kapaciteta 10.000 t i više; Klaonice dnevnog

kapaciteta 100 uvjetnih grla i veće; Industrijski kompleksi površine 5 ha ili više; Parkirališta kao

samostalni zahvati površine 2 ha ili više; Županijske i lokalne ceste duljine 5 km ili više; Kanali,nasipi i druge građevine za obranu od poplave i erozije obale; Tramvajske pruge, ulične i podzemne

željeznice, viseće i druge željeznice koje se upotrebljavaju za prijevoz putnika: (gradske duljine 10 km

ili više, odnosno prigradske duljine 15 km ili više); Trkaće staze i staze za ispitivanje motornih vozila

površine 1 ha ili više; Groblja površine 10 ha ili više; Skijaške staze, liftovi i žičare i slične

konstrukcije s pratećim građevinama površine 1 ha ili više i/ili visine konstrukcije 15 m; Zabavni parkovi

površine 5 ha ili više; Svaka izmjena zahvata ili rekonstrukcija građevina s ovog Popisa.

Procjena utjecaja zahvata na okoliš provodi se na temelju izrađene Studije o utjecaju

na okoliš. Uredbom jestriktno propisan sadržaj Studije o utjecaju na okoliš tako da njome

mora biti obuhvaćeno slijedeće:

1. Opis zahvata:

– opis fizičkih obilježja cjelokupnog zahvata i drugih aktivnosti koje mogu bitipotrebne za realizaciju zahvata (primjerice: potreba za korištenjem zemljišta tijekomgrađenja i/ili korištenja zahvata, druge potrebe vezano za opskrbu energijom i

sirovinama, ostali bitni podaci)– opis glavnih obilježja tehnoloških procesa,

– popis vrsta i količina tvari koje ulaze u tehnološki proces,

– popis vrsta i količina tvari koje ostaju nakon tehnološkog procesa te emisija u okoliš,

– idejnu skicu ili idejno rješenje koje sadrži tekstualno obrazloženje i grafički prikazzahvata.

65



66

2. Varijantna rješenja zahvata:

– sažeti opis razmatranih varijantnih rješenja zahvata s obzirom na njihove utjecaje naokoliš,

– obrazloženje razloga odabira određene varijante zahvata.

3. Podatke i opis lokacije zahvata i podatke o okolišu:

– ovjereni izvodi iz odgovarajuće prostorno-planske dokumentacije (u tekstualnom igrafičkom obliku),

– grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojećim iplaniranim zahvatima,

– grafički prilozi s ucrtanim zahvatom u odnosu na zaštićena i područ ja ekološkemreže

– opis postojećeg stanja okoliša na koji bi zahvat mogao imati značajan utjecaj,uključujući posebice stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatskefaktore, materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe, tekrajolik,

– analiza odnosa zahvata prema postojećim i planiranim zahvatima te premazaštićenim i područ jima ekološke mreže,

– prikupljeni podaci i provedena mjerenja na lokaciji zahvata,– opis okoliša lokacije zahvata za varijantu »ne činiti ništa« (u slučajevima kada sezahvatom poboljšava stanje okoliša ili smanjuju postojeći negativni trendovi uokolišu). Podaci iz alineje 2. i 3. ove točke moraju se dati na geokodiranim i ortofotopodlogama.

4. Opis utjecaja zahvata na okoliš, tijekom građenja i/ili korištenja zahvata, kojiuključuje posebice:

– utjecaje na stanovništvo, životinjski i biljni svijet, tlo, vodu, zrak, klimatske faktore,materijalna dobra, koji obuhvaćaju graditeljsko i arheološko nasljeđe i krajolik te

utjecaje među njima i u vezi sa zahvatom,

– utjecaje od buke, vibracije, svjetlosti, topline, radijacije i slično

– izravne, neizravne, sekundarne, kumulativne, kratkoročne, srednjoročne, dugoročne,trajne, privremene, pozitivne i negativne utjecaje,

– opis potreba za prirodnim resursima,

– opis možebitnih značajnih prekograničnih utjecaja,

– opis mogućih umanjenih prirodnih vrijednosti (gubitaka) okoliša u odnosu na

moguće koristi za društvo i okoliš,

66



67

– kratki opis metoda predviđanja utjecaja koje su korištene u izradi studije. Podaci izove točke koji se odnose na opis utjecaja moraju se dati na temelju korištenjaodgovarajućih stručno

– znanstveno utemeljenih modela, drugih modela koji su prihvaćeni u općoj

metodologiji procjene utjecaja na okoliš te kombiniranom primjenom modela.

5. Prijedlog mjera zaštite okoliša i programa praćenja stanja okoliša, tijekomgrađenja i/ili korištenja zahvata:

– opis predloženih mjera zaštite okoliša za sprječavanje, ograničavanje ili ublažavanjenegativnih utjecaja zahvata na okoliš,

– prijedlog programa praćenja stanja okoliša

– prijedlog plana provedbe mjera zaštite okoliša– prijedlog plana provedbe praćenja stanja okoliša

– prijedlog ocjene prihvatljivosti zahvata za okoliš.

6. Sažetak studije:

– izvadak samo bitnih podataka iz točaka od 1. do 5. obveznog sadržaja studije izaključke tih točaka (u pravilu sažetak studije ima 10 do 20 stranica)

– grafički prilozi s ucrtanim zahvatom koji prikazuju odnos prema postojećim iplaniranim zahvatima te u odnosu na zaštićena i područ ja ekološke mreže.

7. Naznaku bilo kakvih poteškoć:

Poteškoćama u smislu ove točke podrazumijevaju se osobito: tehnički nedostaci,pomanjkanja znanja ili iskustva, nedostaci podatka i slično, s kojima su se nositelj zahvata iliovlaštenik, odnosno projektant suočili prilikom prikupljanja potrebnih podataka ili izradestudije odnosno projekta.

8. Popis literature

Popis literature korištene za potrebe izrade studije.

9. Popis propisa

Popis propisa koji se odnose na zahvat i primijenjeni su u studiji.

9. Ostale podatke i informacije: Podaci i informacije koje nositelj zahvata,

ovlaštenik i projektant smatraju potrebnim navesti u studiji kao npr. opis odnosanositelja zahvata s javnošću prije izrade studije, procjena troškova mjera zaštite

67



68

Sastavni dio studije je ne-tehnički sažetak studije i to: sažetak točaka od 1. do 5.obveznog sadržaja studije u tekstualnom i grafičkom obliku, sačinjen na način da

sadržajno bude razumljiv javnosti tako da teba izbjegavati tehničke izraze, detaljnepodatke, znanstvena objašnjenja i slično.

Sažetak, u pravilu, ima 10 do 20 stranica i daje sekao privitak studiji u oblikuposebnog elaborata.

68



69

III. HIDROGEOLOŠKA ISTRAŽIVANJA

69



70

1. Projektiranje hidrogeoloških istraživanja

Hidrogeološka istraživanja, kao i svaku drugu inženjersku aktivnost treba projektirati.

Pri tome treba poći od činjenice da su hidrogeološka istraživanja, kao uostalom i istraživanja

koja spadaju u druge geološke discipline, po sadržaju uglavnom jednaka, ali se razlikuju se s

obzirom na detaljnost kojom se želi istražiti neki hidrogeološki problem, odnosno riješiti

konkretni zadatak. Tako je uobičajena podjela ( Miletić , 1994) na:

- preliminarna istraživanja;

- regionalna istraživanja;

- detaljna istraživanja;

- specijalna istraživanja.

1.1. Projekt preliminarnih hidrogeoloških istraživanja

Projekt preliminarnih istraživanja redovito predviđa pregled postojeće

dokumentacije i kraći informativni pregled terena. Cilj preliminarnih istraživanja je općenito

upoznavanje terenskih prilika koje će omogućiti detaljnije prostorno određivanje cilja

istraživanja, te potrebno vrijeme i metode kojeće se pri istraživanju koristiti.

Treba naglasiti da projekt preliminarnih istraživanja nije ekvivalentan idejnom

rješenju koje je jedna od uobičajenih faza projektiranja u drugim inženjerskim disciplinama.

Naime, preliminarna istraživanja prethode svakom stupnju/fazi kasnijih istraživanja, a nisu

samo prvi stupanj/faza u procesu hidrogeoloških istraživanja. Preliminarna istraživanja

prethode i regionalnim i detaljnim i specijalnim hidrogeološkim istraživanjima.

1.2. Projektiranje regionalnih hidrogeoloških istraživanjaProjekt regionalnih hidrogeoloških istraživanja usmjeren je na istraživanje većih

regija (cijelog državnog teritorija, neke prirodne cjeline, kao npr. krškog područ ja ili

Panonskog bazena, područ ja velikih slivova, kao npr. sliv rijeke Drave ili sliv rijeke Save,

neke administrativne cjeline, kao što je npr. Međimurska županija i sl.). Od rezultata

regionalnih hidrogeoloških istraživanja očekuje se upoznavanje geološke građe i strukturnih

značajki terena kao geološkog okvira untar kojega se nakupljaju i kreću podzemne vode.

Regionalnim hidrogeološkim istraživanjima treba:

70



71

- definirati hidrogeološku funkciju pojedinih litoloških članova;

- registrirati sve hidrogeološke pojave i objekte od regionalnog značenja (izvori,ponori, crpilišta);

- klasificirati vodonosnike s obzirom na vrstu ( primarno porozni, sekundarno porozni,krški) i tip (zatvoreni, poluzatvoreni, poluotvoreni i otvoreni),

- odrediti zone i dominantne načine napajanja i pražnjenja vodonosnika;

- odrediti smjerove tečenja, odnosno podzemne veze, što je posebno značajno za kršketerene;

- klasificirati i procijeniti zalihe podzemnih voda u istraživanom područ ju;

- utvrditi glavne značajke kvalitete podzemnih voda i procijeniti stupanj njezine

ugroženosti.Rezultat regionalnih hidrogeoloških istraživanja je u pravilu hidrogeološka karta

popraćena odgovarajućim tumačem.

1.3. Projektiranje detaljnih hidrogeoloških istraživanja

Projektom detaljnih hidrogeoloških istraživanja projektiraju se istraživanja koja su

usmjerena na jednu manju prostornu cjelinu (jedan vodonosnik, kompleks vodonosnih naslaga

na ograničenom prostoru, manji sliv ili dio većeg sliva i sl.) s ciljem da se odrede svi

parametri nužni za rješavanje unaprijed postavljenog zadatka.

Rezultati detaljnih hidrogeoloških istraživanja moraju biti, koliko je god to moguće, izraženi

numerički, jer služe kao nužna podloga projektima koji slijede, a to su primjerice određivanje

visokih kategorija zaliha podzemnih voda i projektiranje crpilišta, projektiranje

hidroenergetskih sustava i objekata, projekti regulacije površinskih vodotokova, melioracija i

irigacija poljoprivrednih površina i sl.

Podaci koji se prikupljaju detaljnim hidrogeološkim istraživanjima su u načelu

jednoobrazni bez obzira na svrhu za koju se istražuje, a količina i detaljnost pojedinih vrsta

podataka je različita i ovisi o namjeni rezultata istraživanja.

Kartografski podaci do kojih se došlo detaljnim hidrogeološkim istraživanjima

prikazuju se na topografskim podlogama relativno krupnog mjerila (1:25.000 ili 1:10.000).

Detaljna hidrogeološka istraživanja provode se provjerenim istraživačkim metodama i

postupcima i to obično slijedećim redoslijedom:

1. pregled i valorizacija i eventualna reinterpretacija postojećih geoloških, geofizičkih,hidroloških i hidrogeoloških studija i izvještaja, te "vađenje" potrebnih podataka iz

71



72

datoteka (banke/baze geoloških i hidrogeoloških podataka - HGIS, EGPV, VIS,hidrogeološki katastri i dr.);

. 2. izrada programa detaljnih istraživanja (kartiranje, geofizička mjerenja,hidrometrijska mjerenja, pokusna crpljenja i dr.);

3. izrada litostratigrafske i tektonske karte kao osnove za detaljna hidrogeološkaistraživanja;

4. detaljno kartiranje svih hidrogeoloških, morfoloških i drugih relevantnih pojava iobjekata i dopuna hidrogeološkog katastra;

5. izvođenje, praćenje i direktivni nadzor programiranih terenskih istraživačkih radovai laboratorijskih ispitivanja:

- geofizička mjerenja;

- trastiranje podzemnih tokova;

- strukturno-pijezometarsko bušenje, uzimanje uzoraka i ugradnjapijezometara;

- laboratorijske analize uzoraka tla/stijena (granulometrijska analiza,ispitivanje vodopropusnosti i dr.)

- bušenje, ugradnja i osvajanje pokusnih zdenaca;

- pokusno crpljenje i uzimanje uzoraka vode;

- laboratorijske analize uzoraka vode (kemijske i mikrobiološke).

6. sinteza i interpretacija svih prikupljenih podataka čiji rezultat mora biti:

- prostorno definiranje vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga;

- definiranje tipa vodonosnika;

- definiranje svih potrebnih hidrogeoloških parametara (koeficijenttransmisivnosti, koeficijent uskladištenja, efektivna poroznost, specifičnaizdašnost, faktor dreniranja, faktor procjeđivanja, hidraulički otpor

slabopropusne krovine/podine i dr.);

- definiranje kvalitete podzemnih voda;

- definiranje mogućih utjecaja na količinu i kvalitetu podzemnih voda.

7. izrada projekta eventualno nužnih specijalnih hidrogeoloških istraživanja isudjelovanje pri izradi idejnih projekata zamišljenog pothvata/objekta.

Iako se sva detaljna hidrogeološka istraživanja u pravilu izvode po ovom redosljedu

obim i važnost pojedinih koraka varira prvenstveno s obzirom na litološku građu, a onda i na

72



73

morfologiju, kidrografske i klimatološke značajke terena i druge čimbenike terena

predviđenog za istraživanje. .

S obzirom na litološku građu razlikuju se detaljna hidrogeološka istraživanja na

terenima izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, čvrstih sedimentnih stijena, a

posebno krša, te područ ja u čijem litološkom sastavu dominiraju nevezane sedimentne stijene.

Iako su magmatske i metamorfne stijene s hidrogeološkog stajališta za Hrvatsku

gotovo nevažne, one se nalaze na površini ili vrlo blizu površine na više od 20% našeg

planeta. Stoga se relativno često hidrogeolozi susreću s potrebom izvođenja detaljnih

hidorgeoloških istraživanja u takvim područ jima. To se prvenstveno odnosi na Indijski

poluotok, te na značajne dijelove Brazila, Argentine, Meksika, Sjedinjenih američkih država,

Skandinaviju i neke dijelove Afrike.

Podzemna voda je u magmatskim intruzivnim i metamorfnim stijenama vezana uz

pukotinske sustave ili pak zone trošenja, dok se u magmatskim efuzivnim stijenama (lave,

bazalti) i piroklastičnim materijalima podzemna voda najčešće nalazi u primarnim porama. S

obzirom na to i ovdje postoje određene razlike u istraživanjima.

Kod detaljnih hidrogeoloških istraživanja u magmatskim intruzivnim i metamorfnim

stijenama jednu od najvažnijih faza predstavlja detaljno geološko kartiranje s naglaskom na

petrografska istraživanja. Naime, događa se da i male vaerijacije u petrografskom sastavu

upućuju na velike razlike u razlomljenosti i rastrošenosti stijenske mase, a to znači i u

vodopropusnosti. Također je vrlo važno točno iskartirati sve tektonske elemente jer su uz njih

vezani pukotinski sustavi. S obzirom da su tereni izgrađeni od magmatskih i/ili metamorfnih

stijena često pokriveni korom trošenja i bujnom vegetacijom, nisu pogodni za klasično

kartiranje, pa veću važnost treba dati geofizičkim metodama istraživanja kojima se mogu

locirati rasjedi, pukotine, kontakti različitih vrsta stijena i debljina kore trošenja.

Kako su u ovim stijenama pukotine najčešće vrlo strme ili čak okomite i često

značajno razmaknute, klasično istražno bušenje uglavnom daje slabe rezultate.Tako

primjerice D.J. Gear ( 1951) navodi da je prilikom istraživanje u Ugandi utvrdio da će,

ukoliko je bušotinom locirao jednu pukotinu, vjerojatnost da nađe drugu pukotinu u radijusu

od 6 m biti samo 1%, a u radijusu od 30 m oko 33%. Zbog toga treba planirati koso ili

horizontalno bušenje ili neke slične istražne radove.

Pokusno crpljenje zdenaca s ciljem određivanja hidrogeoloških parametara stijenske

mase izgrađene od magmatskih i/ili metamorfnih stijena uglavnom ne daje dobre rezultate.

Naime različite kombinacije razmještaja i širine pukotina i nihove saturiranosti mogu

73



74

rezultirati vrlo različitim tipovima krivulja vrijeme-sniženje, što onemogućuje kvalitetnu

interpretaciju.

Magmatske efuzivne stijene često puta se odlikuju izuzetno visokim koeficijentima

transmisivnosti, tako da je potrebno detaljna istraživanja usmjeriti, osi na pronalaženje i

definiranje propusnih zona i na utvrđivanje nepropusnih barijera koje omogućuju nakupljanje

podzemnih voda. Pri tome treba koristiti sve već spomenute metode istraživannja od detaljnog

kartiranja, do pokusnog crpljenja ili pokusnog utiskivanja.

Čvrste sedimentne stijene mogu se s obzirom na hidrogeološke značajke podijeliti u

dvije skupine. To su klastične sedimentne stijene (pješčenjaci, konglomerati, breče) i više ili

manje okršene karbonatne sedimentne stijene (vapnenci i dolomiti).

Klastične sedimentne stjene čine vrlo značajne vodonosnike u svjetskim mjerilima.Poznati su pješčenjački vodonosni kompleksi u područ ju Bahia Blanca u Argentini,

paleozoisko-mezozoiski pješčenjački bazeni u Brazilu, nubijski pješčenjak sjeverne Afrike i

Arapskog poluotoka, paleozoiski i mezozoiski pješčenjaci u Indiji itd.

Podzemna voda u pješčenjacima i sličnim stijenama najvećim dijelom se nalazi u

pukotinama, zatim sekundarnim intergranularnim porama koje su nastale otapanjem veziva i

konačno u singenetskim porama-međuzrnskom prostoru koji je ostao nepopunjen još iz

vremena nastanka stijene. U prvom slučaju detaljna hidrogeološka istraživanja slična suonima koja se provode na terenima izgrađenim od magmatskih i metamorfnih stijena, a u

drugom i trećem slučaju istraživanja se provode na način sličan onima koja karakteristična za

nevezane sedimentne stijene, o čemu će još biti riječi.

Okršene karbonatne stijene u nekim regijama predstavljaju jedine vodonosnike. To je

slučaj sa zapadnom i južnom Hrvatskom, većinom sredozemnih država, a naročito južnim

Ciprom i velikim dijelovima Turske, Jamaicom, južnom Kinom i dr.

Radi se o terenima izgrađ

enim odčvrstih karbonatnih stijena koje su najprije

razlomljene i raspucane tektonskim procesima, a onda podvrgnute korozijskom i

disolucijskom djelovanju vode. Sve zajedno rezultiralo je razvitkom specifičnih morfoloških i

hidrogeoloških krških oblika i pojava.

Pri rješavanju hidrogeoloških odnosa u takvim područ jima vrlo važnu ulogu imaju

geološke strukture jer o njima u velikom djelu ovisi morfologija terena, mogućnost

površinskog otjecanja, te cirkulacija podzemnih voda (M. Herak & V.T. Stringfield, 1971).

Zbog toga je vrlo važno detaljno geološko kartiranje šire zone istraživanja.

74



75

Korisni podaci mogu se dobiti i geokemijskim i hidrogeokemijskim istraživanjima, jer

ona daju podatke o uvjetima taloženja vodonosnih naslaga, otapanju i sekundarnoj

sedimentaciji, te o porijeklu i starosti podzemnih voda.

Od geofizičkih metoda istraživanja koriste se različite varijante geoelektričnih

snimanja i seizmička refrakcija. Kvalitetnom interpretacijom rezultata geofizičkih mjerenja

dobijaju se važni podaci o dubini okršavanja, prostiranju pukotinskih zona, pružanju i

nagibima većih rasjeda, te o saturiranosti pukotinskih sustava.

Dubinski geološki odnosi potvrđuju se istraživačkim bušenjem uz koje se obično

koristi i geofizičko mjerenje u bušotinama-karotaža.

Vrlo važan dio detaljnih istraživanja u krškim terenima čine hidrološka istraživanja i

hidrometrijska mjerenja. Tu se prvenstveno misli na mjerenje protoka i kapaciteta izvora i

ponora u različitim hidrološkim uvjetima, te određivanje smjerova i brzine tečenja podzemne

vode različitim postupcima trasiranja.

Vrijedne kvantitativne podatke daje i određivanje vodopropusnosti u bušotinama bilo

da se radi o pokusnom crpljenju ili utiskivanju.

Ovisno o prilikama, ponekad se pristupa i speleološkim snimanjima.

Kako je više od polovice kopnenog dijela Hrvatske može svrstati u krške terene, te

kako se krš proteže i u podmorje, koje će u budućnosti sigurno biti zanimljiv istražni prostor i

sa stajsališta hidrogeologije, o projektiranju hidrogeoloških istraživanja krša biti će još riječi u

posebnom poglavlju.

Nevezane sedimentne stijene - šljunak, pijesak i prah i njihove mješavine u različitim

omjerima u pravilu izgrađuju terene uz velike riječne tokove kao što su Parana, Amazona, Nil,

Kongo, Eufrat, Tigris, Brahma Putra, Žuta rijeka, Lena, Ob, Jenisej, Dunav, Rajna i tisuće

manjih rijeka i potoka i nesumnjivo čine najznačajnije vodonosnike na našem planetu. Uz to

od starijih nevezanih sedimentnih stijena izgrađeni su arteški bazeni koji nekom zemljama

predstavljaju najvažnije rezervoare podzemnih voda.

Programi detaljnih hidrogeoloških istraživanja područ ja izgrađenih od nevezanih

sedimentnih stijena najmanje odstupaju načelnog redoslijeda iznesenog na početku ovog

poglavlja. U svakom slučaju njima se moraju prikupiti o:

- rasprostranjenosti i debljini vodonosnika i krovinskih i podinskih naslaga;

- hidrogeološkim parametrima vodonosnika i njihove krovine i podine;

75



76

- dubini do podzemne vode, kolebanjima razine podzemne vode, odnosnoarteškim tlakovima;

- podzemnom toku;

- sustavu napajanja i pražnjenja vodonosnika;

- vezi s površinskim vodama;

- kvaliteti podzemnih voda.

Rasprostranjenost vodonosnika, njegova debljina, te odnos prema krovinskim i

podinskim naslagama određuju se površinskim kartiranjima, geofizičkim mjerenjima i

istraživačkim bušenjem. Na temelju rezultata izrađuju se karte izopaka krovine, karte izobata

vodonosnika, karte prostiranja dominantne litološke komponente vodonosnika, te profili istupovi.

Od hidrogeoloških parametara vodonosnika u sklopu detaljnih hidrogeoloških

istraživanja potrebno je definirati koeficijent hidrauličke provodljivosti, transmisivnost,

efektivnu poroznost, specifično otpuštanje, koeficijent uskladištenja, te faktor dreniranja,

odnosno faktor procjeđivanja. Ovi hidrogeološki parametri određuju se na temelju rezultata

geofizičkih mjerenja, istražnog bušenja uz primjenu kompleksne geofizičke karotaže,

interpretacije rezultata laboratorijskih ispitivanja, uzoraka stijena/tla kao što su

granulometrijske analize, edometarski pokus i određivanje poroznosti, te pokusnim

crpljenjem.

Dubina do vode i kolebanje razine podzemne vode, odnosno arteški tlakovi određuju

se mjerenjima na pijezometrima. Broj i raspored pijezometara i gustoća opažanja ovise o cilju

istraživanja. U svakom slučaju opažanja moraju trajati najmanje jednu hidrološku godinu, a

sustav opažanja treba prilagoditi opažanjima regionalne pijezometarske mreže kako bi bila

moguća ekstrapolacija.

Podzemni tok određuje se za plitke, otvorene vodonosnike na temelju podataka o

rasprostranjenosti vodonosnika, hidrogeoloških patrametara, dubini do vode i kolebanju

vodnog lica.

Sustav napajanja i pražnjenja vodonosnika definira se na temelju podataka o litološkoj

građi i prostornim elementima krovine i vodonosnika i hidrogeološke bilance.

Veza s površinskim vodama kvantificira se na temelju prostornog odnosa površinskog

vodotoka i vodonosnika i kompleksne statističke obrade podataka o razinama podzemne vode

te podataka o vodostajima i protocima površinskog vodotoka i njihovoj učestalosti i trajanju.

76



77

Kvaliteta podzemne vode određuje se na temelju rezultata analiza uzoraka vode. Koji

će se sve sastojci i parametri analizama određivati i kakvom frekvencijom

ovisi o postavljenom cilju istraživanja, te propisima.

1.4. Projektiranje specijalnih hidrogeoloških istraživanja

Specijalna hidrogeološka istraživanja imaju usko određeni cilj, odnosno projektiraju se

namjenski u svrhu rješavanja nekog konkretnog problema. U tu skupinu mogu se uvrstiti

istraživanja podobnosti neke lokacije za smještaj odlagališta otpada, istraživanje mogućeg

utjecaja nekog akcidentnog izlijevanja tekućeg zagađivala na podzemne vode i projektiranje

mjera sanacije i sl. Specijalna hidrogeološka istraživanja mogu se izvoditi i kao sastavni dio

regionalnih i detaljnih istraživanja (primjerice hidrogeokemijska istraživanja termomineralnih

voda u sklopu regionalnih istraživanja, trasiranje podzemnih tokova u okviru regionalnih ili

detaljnih istraživanja, dugotrajna pokusna crpljenja i "step-test" u sklopu detaljnih

hidrogeoloških istraživanja crpiluišta, ispitivanje vodopropusnosti utiskivanjem pri detaljnim

istraživanjima akumulacija hidroenergetskih objekata radi kvantificiranja gubitaka i dobijanja

parametara potrebnih za projektiranje injekcijske zavjese i sl.

Literatura

Anić , V., (1991):Rječnik hrvatskog jezika, Novi Liber, Zagreb

Anić , V. & Goldstein, I., (1999):Rječnik stranih riječi , Novi Liber, Zagreb

Babić , D. (2000a):

Realno planiranje, Telekom, god. II., br. 11., 92-95, Zagreb.

Babić , D. (2000b):Kako točno procijeniti projekt, Telekom, god. II., br. 12., 99-104, Zagreb.

Babić , D. (2001):Komunikacija, Telekom, god.III., br. 2., 91-97, Zagreb.

Biondić , B, Siger, D., Brkić , Ž. & Biondić , R. (1995):Razvoj hidrogeološkog informacijskog sustava Republike Hrvatske Zbornik radova,knjiga 1, 1. Hrvatski geološki kongres, str. 95-100, Zagreb

Davis, N.S. & De Wiest, M.R., (1970):

77



78

Hydrogeology. John Wiley & Sons, str X + 461, New York

Gear, D.J. (1951):Underground Water Supplies in the Granitic and Gneissose Rocks of Eastern Uganda.Ineternat. Union of Geodesy and Geophys., Assoc. of Scient. Hydrology, Brussels.

Gereš, D. (1999):Podloge za vodnogospodarsko planiranje, publikacija broj 4/1999, Hrvatske vode, Zavodza vodno gospodarstvo, Zagreb

Herak, M. & Striengfield, V.T. (1971):Karst- Important Karst Regions of Northern Hemisphere, Elsevier Publ. Comp., str XIV+ 551, Amsterdam.

Kniewald, J ., 1993.:Metodika znanstvenog rada, Multigraf, 128 str. Zagreb.

Miletić , P., Kranjec, V. & Nowinski, A. (1972):Metodologija Hidrogeoloških istraživanja, Direkcija za Savu; str. 66, Zagreb.

Miletić , P., 1994:Projektiranje i izvođenje inženjerskogeoloških i hidrogeoloških istraživanja, Bilješke,RGN fakultet, Zagreb

Sarjanović , M., 2000.:Uspješan menađer, Telekom, br. 3, str. 67-69, Hrvatske telekomunikacije d.d., Zagreb.

Šarin, A. (1988):Upute za izradu osnovne hidrogeološke karte Jugoslavije M 1:100.000, Savezni geološkizavod, Beograd.

(1976):Ground Water in the Western Hemisphere. Natural Resources/Water Series No 9. UnitedNations, New York.

(1982):Ground Water in Eastern Mediterranean and Western Asia. Natural Resources/Water

Series No 9. United Nations, New York.

(1966):Webster's Third New International Dictionary

(1994):Zakona o zaštiti okoliša ("Narodne novine", broj 82/94)

(1994):Zakonom o prostornom uređenju, Sabor Republike Hrvatske, Narodne novine 30/94,Zagreb

(1995):

78



79

79

Zakon o vodama. Sabor Republike Hrvatske, Narodne novine 107/95, Zagreb

(1997):Uredba o procjeni utjecaja na okoliš, Vlada Republike Hrvatske, Narodne novine 34/97,Zagreb.

(1998):Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o prostornom uređenju, Hrvatski državnisabor, Narodne novine 68/98, Zagreb.

(1999):Odluka o donošenju Programa prostornog uređenja Republike Hrvatske., Hrvatskidržavni sabor, Zagreb.

10.7_projektiranje_hidrogeoloskih_istrazivanja

Documents

Transcript of 10.7_projektiranje_hidrogeoloskih_istrazivanja