1. Plameni inkvizitori Marija Juric zagorka

7/29/2019 1. Plameni inkvizitori Marija Juric zagorka

1/321

Marija Juri Zagorka

Plameni inkvizitori prvi dio

KI KRVNIKA

proljetni dan, vedri je, a ljudi su mrani. Okupljeni na obali kaptolskog ribnjaka, gledajui u"djevojku koja rukama kopa zemlju. Iza nje kaptolski de-ds setnik s lovnim biem. Izmuenanevoljnica digne pogled kao da trai pomo, ali desetnik vikne:- Kopaj, kuko avolova, ili e se moja remenjarka napiti tvoje krvi.Djevojino tijelo klone nad jamom, ruke se ponovo zarinu u zemlju. Ljudi oko nje ute kao daneto iekuju, to je jama dublja, njihove se glave sputaju nie. Njihovi pogledi trae...Onda se svi uznemire, zamrmore. Na dnu jame mrtav ovjek. Kaptolski desetnik klikneslovodobitno:- Aha, dakle ga je ipak zakopala!Onda .digne svoj bi. Olovni okrajci zadiru u djevojino meso. Slomljeni krik - kao da jeviknuo mrtvac u jami.Iza svjetine pojave se jahai. Njeni glas jahaice strogo ukori:

- Zato opet tucete, Ruprete?Sve se glave podignute k plavoj djevojci na konju. Srebrno vezivo njezina ruiastog plataulijeva poitanje. U pogledu nesretne crnokose kopaice ogleda se duboka zahvalnost.Djevojka na konju zapita mekim glasom: ;~ to se dogaa ovdje? elim saznati!- Banska svjetlosti - banovice naa - evo, krvnikova ki poinila je zloin: zakopala jenekog ribara za koga se tek nakon njegove smrti saznalo da je krivovjerac - pataren, pa jenjegova asnost nadinkvizitor Matijas osudio da ga raznesu grabeljive ptice. Akrvnikova ki Tajana douljala se prole noi k osuenom truplu i zakopala ga. Sada je,naravno, njegova asnost osudila zloinku da ga otkopa golim rukama.- Dobro, Ruperte, ali zato je tucete?- Pretvara se da ne moe kopati, a osuda glasi da mora tru" pio iskopati golim rukama.

- Ali osuda ne odreuje bievanje i zato osjeam dunost da zatitim sirotu od olovnogbia koji je sigurno samo lina osuda gospodina desetnika.Snaga topline mekana glasa, blaga pogleda i razborita tumaenja, prela je u due ljudi.Njihova lica pokazuju da odobravaju samilosti.- Svijetla banovica govori istinu. Neka se vri osuda. Ali zato je desetnik tue kao da jepseto, a ne djevojka - veli muki glas iz svjetine....;-;.. Desetnik zvizne biem i bijesno krikne: " - Tko se usuuje ovdje govoriti? Nakoljena, pseto!- Nisam kaptolski vazal. Graanin sam slobodnoga graa Gria i poteni sedlar. Nezamjerite, banovice, to sam se usudio da progovorim.- Tvoje rijei pokazuju da slijedi nauku ljubavi i samilosti prema blinjima - odvrati

banovica. A osuena - kao da eli iskazati zahvalnost - prione hitro i otro svom mu

nomposlu.

Zamalo se u dnu jame pokae truplo u siromanoj irokoj smeoj koulji s ribarskimpojasom. Rupret digne ruke i ree povienim glasom:- Oprala si svoju duu od strahovitog grijeha to si ga poinila kad si predala zemljiavolsko tijelo krivovjerca. Idi svojoj kui!S kraja ledine dotri meu svjetinu gorostas od ovjeka. Obrastao je bradom, odjeven uhaljetak od tri boje: zelene, crvene i bijele.- Krvnik - apu ljudi i ugibaju mu se, a on se okrene prema djevojci i vikne:- Nikad vie u moju kuu, prokleto smee! Kakvu mi nanosi sramotu! Volio bih tevidjeti da lei u zemlji nego to si zakopala grijeno krivovjersko tijelo.- Zar niste uli da je izvrila, pokoru? - opomene ga banovica.- Nikada nitko nee s moje glave oprati ovu sramotu. Neka mi ne dolazi pod krov jer


2/321

lCrnooka bljedolika djevojka, udne tajanstvene ljepote, stoji nijema, mirna kao da nije

svjesna svoje nesree.- Javi se u moj dvorac na Griu, - ree joj mlada banovica - trebam sluavku. Ondaokrene konja.Svjetina izraava ushienje nad tolikom dobrotom, a krvnikova ki pogleda za djevojkomdubokim upitnim pogledom. Zatim krene prema Lakoj vai. Njezina se vitka pojavaizgubi u grmlju ribnjaka.Ljudi s izrazom veselja promatraju kaptolskog desetnika koji je ostao ponien. GraditeljKucoti povue ga k obali ribnjaka i ree:- Prokleto te osramotila banovica pred cijelim svijetom. Vidi kako ti se podruguje:pozvala te na red i nije ti dopustila da tue djevojku. A o emu jo razmilja?Rupret bijesno zamahne remenjarkom po zraku:

- uj, Kucoti, ono od ega je banovica Mirena obranila krvniki smet, to e dobiti - ona.Zakovat u je u toranj i izbie-vati je od srca. Inkvizitor Matijas bit e zadovoljan!- Ah, vidi, vidi! - vikne Kucoti. - Pojavio se putujui vitez Sokol. Davno ga nije bilo.- Jao! prilazi krvnikoj keri! Ide uz nju - uzima je u zatitu. Gledaj! Dunost je oveviteke klatei da titi sirote, ali ne takav krivovjerski smet.- Protiv njega ne moemo nita - odvrati Kucoti - ali banovica neka ispata. Ban Joakimmari samo za onu cigansku kraljicu, a ne za svoju kerku.Kucoti pogleda uz ledinu za plavokosom jahaicom to je zaostala za drugim jahaima.Uz nju je smeokosa drugarica koja joj ljutilo prigovara:- Rekla sam ti, Mireno, ne uplei se u to. Inkvizitor e misliti da si htjela sprijeitinjegovu osudu.

- Samo sam sprijeila neovjenost onog krvoloka koji tue sve ljude kao da su stvorenisamo za njegovu remenjarku.- Ali ova djevojka nije zavrijedila tvoju zatitu, zakopala je patarena.- Patarena? Nikada nisam ula tu rije.-- To su krivovjerci iz Bosne koji sebe nazivaju bogumilima, toboe jer su Bogu mili - azapravo su avolu predragi.- Pa kako je ovaj iz Bosne dospio ovamo?- Prodrli su u itavu Dalmaciju i Slavoniju, a moj ujak inkvizitor zna da su neki zalutalive i na Gri. Nakon smrti ovog ribara saznalo se da je bio pataren.- Moda, ali nije dokazano. - Ako to veli ujak koji je svet ovjek i podignut na astnadinkvizitora, onda jest tako. On se ne moe pretvarati. Osjea li to si uinila, Mireno? Neprimi pod krov djevojku koja sahranjuje krivovjerce.- Ali ona je svoju duu oistila, a vidi - neuka je i ne zna prosuditi svoj in. Sirota, nemakrova, otac ju je protjerao! Dor-ja, ti se najpobonija djevojka u itavoj zemlji, ja znam da je itebi ao djevojke, ali se boji ujaka.- Nije to zbog ujaka. Grozim se od blizine koja je dodirnu-la krivovjerca. Ti, Mireno, ne znanita o tome, ali meni je priao moj ujak. ula sam kako veliki metar svetih hospitalacaOlivero i prior svetih templara Kastro pripovijedaju o strahovitim nesreama koje mogu stiiovjeka. Kome e vjerovati ako ne njima?- Vjerujem i elim da me o tome uputi, Dorja.- Evo, to i inim. Primi, Mireno, moj savjet: poalji slugu u svoju palau i kad tamo stignekrvnikova ki, neka je izbace napolje.- Dorja, to ne mogu uiniti, ali ona e spavati u sjeniku. To ti ne moe biti krivo.

Sme

okosa djevojka estoko zamahne glavom i uvrijeeno odgovori:- Neu u tvojoj kui doekati tvoje vjenanje. Smjesta putujem.


3/321

- Zato to ne mogu prosjakinju baciti na ulicu? Nanosi mi toliku alost i sramotu.- Nitko iie treba doznati to se zbilo meu nama. Velim ti, neu ostati u blizini djevojke koja

je svojim rukama dodirnula krivovjerca. Idem kui, a kada moj brat doe na tvoje vjenanje,reci mu da me hitno pozvala stara kneginja.- Molim te, Dorja, ostani. Vidi, uz krvnikovu ker ide vitez Sokol, a njega potuju svi.- Svoju odluku ne mijenjam. Evo, tvoj je vjerenik neto nestrpljiv, a knezovi Gisingovci naszlovoljno gledaju.Potjerale su konje prema svojoj pratnji, ali se plavokosa banova ki jo jednom zaustavi:- Sutra u jutro je moje vjenanje. Ne mogu vjerovati da bi me mogla ostaviti.- Krvnikova ki ne smije pod tvoj krov.- Nizato na svijetu ne smijem uskratiti samilost nesretnici bez krova i kruha.- Onda reci da me je hitno pozvala stara kneginja Babo-ni. Ja idem.Dorja dozove svoju pratilicu i sluge i pojuri prema glavnoj cesti. Mirena, blijeda i alosna,promatra kako joj naglo izmie pogledu. Onda joj se priblii vjerenik, mladi lijepa lica ipovede je k ostalim jahaima.

lPotjerali su konje prema pratnji. Mlada plavokosa banova ki zaustavi se jo jednom i oslovisvoju prijateljicu kneginjicu Do-rju iz Oki-grada:Ne mogu vjerovati da me naputa? Izbaci ispod svojega krova krvnikovu ker. - Nema lisamilosti prema protjeranom stvorenju, Dorja? Nikad neu promijeniti odluku da nesretniciudijelim milost.TOMO CRNIU svemiru titraju zvijezde. Na zemlji duboki mrak i tiina kao da se sve pretvorilo u grobite.Neto, poput nemani, vue se pustom noi. Sve je blia kripa kola i topot konja.Gromki poklik odjekne mrakom kao da je pao sa zvjezdanog neba.- Stoj! - zagrmi grubi glas.

- Tko je? - odazove se netko u tmini poput upita drueg djeteta.- Kraljiini harmiari.

tropot umukne. Netko odgovara:- Mi smo domai trgovci, vraamo se sa sajma, nemamo tue robe.Da se nitko nije maknuo kad zapovijedaju harmiari.Sve je tiho nitko se ne mie, a onda deset baklja plane u mraku. Svjetlost otkrije cestu ipovorku kola. Na sjedalima zaprepatena lica. Oko njih smotao se obru jahaa s okruglimeljeznim klobucima. U rukama im maevi i baklje. Na elu je mladi ovjek u crnoj kacigi.U kolima apu: - Nisu harmiari. Razbojnici su...- Ako bi se netko usudio usprotiviti, raskomadat emo ga kao peenu prasad - vikne vitkivoa koji sjedi na nemirnom vrancu. Zaustavi se pred prvim kolima:- Sto zuri mrcino kramarska? Vadi novce! Sve to ima...

Pun strepnje, ovjek ne govori, ne oklijeva, ve izvlai iz koulje kesu.Pregledaj kola - zapovijedi voa momcima - nije li lopov togod sakrio u sijeno.Dva su momka pretraili kola, ali nigdje ne naoe nita, ovjek u crnoj kacigi polazi redomod jednih kola do drugih i otim-Ije sve. Nitko se ne opire.Iz jednih kola skoi mukarac. Opasan je maem, u graanskoj haljini, pa e odvano:Svui me, uzmi sve, ali ja ne dajem nita dobrovoljno.- Tko si ti da se usuuje prkositi? Sedlar sam i graanin slobodnog kraljevskog graa Gri-a " - odgovori on i udari po toku svog graanskog maa. "- Otpaite mu tubastu noetinu s njegova pojasa, neka njime nae ene doma sijeku glavepuranima.Griki sedlar se isprsi:Uzmi novce i ivot ako si vitez - a to mi svjedoi tvoja odora - samo ne diraj ast maa

mojega grada.


4/321

Umije hrabro braniti ast svojega maa. Neka ti je i tvoj novac. A drugi put ne putuj stakvom kramarskom klatei - ree ovjek i dobaci mu kesu to su mu je oteli njegovi momcipa krene narednim kolima. Uz kota klei starac zavinuta nosa, plae i moli:- Gospodine uzvieni, asni, nema u mene niesa! i. - Tko je ova dvogrba mrcina to se tuvalja preda mnom? s*- pita voa.- Lakoveki cincar - odgovore momci.Gospodine milostivi, ako u mene nae zlata, uzmi miVoa ga udari biem.- Kukave, glavu bi tvoju i svinja ispljuvala. Vadi iz mo-nje zlato, ili u ti ja iz trbuhaizvaditi crijeva! Nee da vadi kesu? Momci podrakajte mu grkljan noem.- Evo, uzmite za njega moj novac i ogrlicu - vikne enski glas.Voa u crnoj kacigi okrene se. Pored njegova konja stoji djevojka. Osvijetljena je bakljom.Glava joj pokrivena kapicom nauankom, ispod kapice talasa se svjetlosmea raspletena kosa.Svijetlosmee oi gledaju mrko vou, a tanane tuke pruaju mu nakit i kesu. ovjek asakuti, a njegovim tamnoputim licem, pod crnom kacigom, preleti tajanstveni smijeak.- Ljepotice, od ena ne otimani - novac.- Ali ja dajem otkupninu za ovog starca.

- Milosrdna ljepoto, ba ste odlino drutvo odabrali za svoje suputnike.- Bojala sam se da u putem sresti nesigurno odlino drutvo . . .

- A vidite, ba su vam oni pomogli da vas je moja srea nanijela na moj put. Maknite, momci,baklje! Njezine oi svjetle jae. Spremite, ljepotice, nakite! Meu svojim dragim kamenjem viste naj skupocjeniji. Samo u taj zadrati.Ponosno osovi ona glavu.- Vaa je odora viteka,p. in razbojniki. Vitezovi brane ene od napadaa.- Da ih mogu sami uzeti...- Sluajte: ovdje su moje sluge i dvije sluavke. Pustite jednog od njih kui da doneseotkupninu. Koliko traite?- Sedam kraljevskih kruna, sedam kraljevskih dvorova, sa sedam utvrenih kula.

Ne zbijajte ale. To moj brat nema. Recite koliko traitemaraka u zlatu?- A tko je va brat, ljepotice?- Knez Ivan Okiki._ Maa mi, opasno je susresti se s takvom ljepotom. Momci da mi niste pustili s oka njezinesluge i slukinje. Amo jednoga konja! Lijepa kneginjice, molim, potrudite se uspeti na ovogvranca.Mirno i bez oklijevanja uspne se djevojka u sedlo.- Ha - ha - ha - lukavi ste. I ja se bratimim s lisicama.; Nadate se odjuriti u no? Uzalud vamnada. Priveite joj konja uz mojega. To vas ba mnogo ne veseli, lijepa kneginjice? Dakle,

jeste li sva kola pretraili, momci?- Gospodaru, pokupili smo sve to je bilo.- Neka ova cincarska gamad ide dalje - olakali smo im breme. Sretan vam i veseo put -okrene se prema povorci kola na cesti i zategne uzde svome konju uz koji je svezan konj zaro-bljene djevojke.- Kamo me vodite? - Zapita ona otro.- Do mojega dvorca bilo bi odvie daleko. Nai emo ko-naite na ledini - odgovori on.I krene s ceste u tminu. Njegov konj povue za sobom i vranca na kojem sjedi kneginja. Naledini privue voa vranca posve blizu, a djevojku dohvati oko struka.- Nikad jo nisam imao takvu lovinu. "Djevojka odgurne njegovu ruku:- Fric, dajem vam itav svoj miraz - pustite me.- Ovu vam uvredu, kneginjice, neu oprostiti. Usporeujete me s Fricom? Upamtite, on je

razbojnik koji ubija ljude, ene i djecu.- I vi ste htjeli ubiti starca.


5/321

- Ubijamo samo na megdanu i to sebi ravne. Ovo sa starcem bilo je samo da se nauivammuka te kukavice. Ja pljakam, istina je. E, pa robe i gospoda vitezovi templari, hospitalci,vlastelini, trgovci i lihvari.- Tko ste vi? - upita ona, gledajui u no po kojoj se u-nja svijetla maglica.- Tomo Loborski - kojega poteni otimii zovu "Tomo Crni".

- Ako pod ovom vitekom odorom bije srce viteza Tome, onda me pustite na Oki-grad.

- Dobro. Primam, ali uz dobrovoljnu otkupninu - ree on drsko.- Zaklinjem vas au vaega maa - pustite mel- Moj bi mi ma uskratio slubu za sva vremena i prezreo do groba da vas pustimovako, bez otkupnine... Dok je to govorio, gledala je ona preda se u tminu u kojoj je svijetlamaglica bivala sve jasnija pa joj se inilo da se iz zemlje die neki krije - kao da tamo imaneto ivo. Sto su jaili dalje, maglica je postajala vea - kao da je to neki odsjaj ara.- Dakle, lijepa kneginjice, odluite se brzo. Vae je lijepo tijelo posuda eravice i pitam vas:hoete li dobrovoljno poloiti otkupninu? Ako niste voljni, pozvat u momke da vas svezu.Neko je vrijeme utjela, a onda e, spoitavajui mu:- Da ste pravi vitez, ne biste prijetili silom.- Ne rekoh li da bi mi bilo drae, mnogo drae, kad biste pristali dobrovoljno. Maa mi moga,ne bih vam te radosti nikada zaboravio.Zato govorite sa mnom kao s djevojurom? Vae me ponaanje odvraa od vas, ali da sedrukije vladate ...- Onda? Izrecite - urno e on, a glas mu zadre.- Robili ste na moje oi, zao vas glas prati; svejedno, lagala bih kad bih rekla da ste mimrski...Pristajete - pristajete! - klikne on. - Glas o vaoj po-bonosti i o mojoj zloi uiva jednakuslavu, a mi...- Ne usporcujte me sa sobom. utite i sluajte to hou da vam kaem. U svjetlu bakljevidjela sam vae crnoputo lice, tamne oi i vau stasitost.

- I rijeima me rasplamsavate, ljepoto. Jao meni i vama!- ekajte da doreern: mene odbija vae ponaanje. Lijepe rijei omamile bi moje srce, lijepe

slatke rijei kojima vitezovi osvajaju djevice. To bih htjela da ujem i od vas.- Nona zvijezdo - jutarnja roso moja!- Vidite, to ve ljepe zvui. Samo nastavite. Kao to ica s lutnje dira srce, tako mene dirajurijei...Njegove usne sipale su pregrt trubadurskih laskanja. Vrijeme je prolazilo. Odjednom, on setrgne i ree:- Siimo, kneginjice. __ - Vaa eta je odve blizu, a i moje sluge su s njima.On zatrubi tri puta u rog, a topot konja iza njih se izgubi. eta je zaostala dok su oniproslijedili dalje.Nisam vam mrzak, mirisna ljubice? - apne on. - Umirem za tobom, sii da te zagrlim.

- Siite i dignite me s konja - apne ona.On otro povue i zaustavi oba konja, skoi sa sedla i, kao u nekoj omami, poe da obiekonja kako bi kneginjicu skinuo. U tom asu udari ona svojega konja svezanog s njegovim idivljim trkom jurne u no, ravno prema arkoj magli koja pred njom lebdi kao uareni oblak.Ispred toga ara opazi crne zidove i kule, a za sobom zau zvuk roga pa jo jae potjera konjeprema siluetama zidina i kula. Nala se na rubu movare usred koje stoji tvrava, a iz nje sedie uareni dim. Na straarnici stoji noobdija, obasjan svjetlom iz dvorita.

S njime je vratar. Obojica sru vino iz vra._ uje li? Opet netko trubi. Sada posve blizu movare "- upozori vratar._ Bogrne jest. I neki enski glas ujem - pazi - sluaj..._ Vigilatore stana - vie ena - vitezova templara, spusti brv, djevicu progoni razbojnik.Spasite me!


6/321

- uje li? Djevica - razbojnik - brv! Veliki metar Oli-vero zapovijedio je, ako se predutvrdom javi razbojnik s djevicom, valja spustiti brv.- Onda hitro, danas je Olivero podivljao. Mogao bi te za-Jclati ako ne pusti ptiicu u kavez.Divlji su ovi templarski dotepenci.Vratar se spusti nekoliko koraka niz kulu i stade okretati ko-lotur. Dugi most sputa se prekomovare. Kraj mu padne na ledinu. Druim srcem Dorja skoi sa sedla, potri bez daha pobrvi i nae se na malom ulazu u tvravu. Osjeti se potpuno sigurna.- Dignite brv - ree vrataru sva zaaantana. - Razbojnik, me progoni: Je li veliki metar Oliverobudan?- Posve budan.- Sto to gori u dvoritu tvrave?- Gori krije u poast vama.- Vi ste pijani. To svjedoe vae rijei i zadah vina. Govorite - gdje u nai velikog metraOlivera?- Lako ga je nai, idite samo desno, tamo je ulaz u dvorite, on se tamo grije.Drskost vratarovih odgovora upute ju da prekine s njim razgovor i krene putem koji jojpokazao. Vratar je opet stao navijati kolotur da digne most. Ali na njemu spazi sjenu ovjeka

koji se sklize niz strminu brvi, viui:- ekaj lopove, ovdje Tomo Loborski, va prijatelj. Brzo okrene vratar kolotur natrag, a

Tomo prijee preko brvi, zamahnuvi rukom na vratara:Pijana mrcino, ne poznaje li me? Sto je tamo? Opet ve-Jako veselo. Neka vae gospodstvo izvoli unii. Gdje je djevica to je prola preda mnom?Pola je k vitezu Oliveru koji se grije kod ognjita u dvoritu.- Mora da ga trese groznica kad se u svibnju grije kraj ive vatre. Idem da ga pozdravim.Meutim je Dorja ve unila u dvorite tvrave. Zastala je kao da su je udarili posred ela. Usredini visoko gori krije po-put plamena brda. Oko njega u plesu se vrte ene raspletene ko-se. Oko struka opasane su vrpcama s kojih se sputaju blistavi nizovi. Vitezovi sviraju u frule,drugi opet hvataju djevojke, uz veselogrohotan smijeh isprepleu se s njima kao da ih je ar i vino potpuno obezumilo.

Olivero stoji iza njih, lomatajui rukama, vrtei se, viui gore prema kuli:- Sto si rekao? Grlica ve dolazi - ona je tu - gdje - gdje je?Dorju hvata omaglica, nita ne razumije i ne shvaa. ini joj se da vidi polugoledjevojke, da uje buku i smijeh, a sve je to negdje daleko, nejasno, kad je iz omametrgne poznati glas:- Evo je, tu je, pala mi je u naruaj ravno s neba. Ona se povue natrag pred vitezomije je lice posve nalik na Olivera, samo je sada iznakaeno pijanstvom.- Veliki metre - prozbori uasnuta - dola sam da me zatite.On je obuhvati oko struka, viui:- Znam, dola si zatitit u te, kako ne bih zlatna ribice! Djevojci se ini da je pala umovaru koja je gui. Otimlje se i, skupiv svu svoju snagu, odrine ga.- Fric, gdje si Fric? Vei ljepoticu - zapovijedi Olivero.Ove rijei zaustave Dorju i opet joj bude pred oima magla, ali novi glas privede je ksvijesti. U dvorite je uao Tomo i pozdravio:- Vesela vam no, veliki metre Olivero.- Tomo, crni avole, to te nosi mojim templarima? Nije doekao odgovora. Opazi dase Dorja sprema utei, pa poleti za njom i obuhvati je oko struka.- Nema ti vie bijega od mene, golubice. Dat u Fricu itavo blago, to mi je tebedonio u naruaj.Djevojci se smrai od njegovih rijei. Ipak pokua jo jednom utei, .no on je drivrsto i vie:

- Sluge moje, ovamo, drite je, ni da se makne iz vaih panda!


7/321

Priskoe dva momka, pograbe je, jedan oko struka, a drugi joj ruke svine unatrag, dokOlivero bijesno vie:- Sve djevice kraljevstva bile bi sretne da ih poeli Olivero. Golubice luda, padaj nakoljena pred lijepim Oliverom i moli ga za cjelov.Iza njega stoji Tomo, iskesi se u lice oajnoj kneginjici i upuuje:

- Olivero! Ne tako nasilno! Najprije lijepe .lijei, slatke rijei - to e je omamiti.Pred njezinim oima sve se smijealo u strahoviti mete. Iako sve vidi, ipak joj se inida sniva avolski san. Osvijeste je To-rnin smijeh i njegove rijei. Pribere opet svusnagu i stane se otimati.- U moju lonicu s njom! - zapovijedi Olivero. - Ovu no je moja, sveite je.

Sluge otkopaju svoje pojase, svezu joj ruke i noge pa je ponesu isprijed krijesa ukuu. Tomin glasni smijeh nadjaava kriku djevojaka i buku pijanih.Dorja lei na postelji pod crvenim zastorom porubljenim zlatnim resama. Nemo jeuini apatinom. Gleda preda se kao da je obraunala sa ivotom. Vrata se otvore.Lijepi Olivero pijan, ali jo na nogama, ulazi u sobu i pribliava se postelji.

- Veliki metre vitezova templara - vikne Dorja - za ime boje, zar me ne poznajete?Pogledajte me - ja sam neakinja vaeg prijatelja Matijasa.On se luaki smije i zatetura prema postelji:- Vraja, anelova, svejedno je...Ali ga za ramena zgrabe dvije ruke i povuku natrag. Tomo e ironiki:- Veliki metre, pristojno bilo bi da prije ponudite gosta!- Sto radi ti ovdje, razbojnice Tomo?- U posjetu sam svojem drugu - dopusti mi da prospavam pod zlatnim resama ovogakreveta.- Idi, Tomo, ne smetaj, ja sam Olivero!Umjesto odgovora, Tomo zgrabi Olivera i zapravo ga odnese u pokrajnu prostoriju.Onda zakrauna vrata i vrati se u spavau sobu svoga kuedomaina.Dorja se na postelji trgne. Tomo prekrsti ruke i polagano pristupi k njoj, korak pokorak, uivajui u njezinu strahu.Ona smrtno problijedi. Tomin zluradi osmijeh potrese je do kostiju.- Vidjeli ste u tmini ar i zapali u samostan. Mislili ste ovdje nai zaklonite? iponovo se nasmije.- Plemenita djevica smislila je u svojoj glavi lukavu osnovu, pobjegla je jaretu, analetjela u vuju jamu. Zavrijedili ste to. Nikad se Tomo nije umiljavao jednoj enikao to je inio danas. Budala sam bio, a vi ste mi se rugali. Eh, sad se, eto, rugam javama. Trebalo je da vas sveem kao templar.

Ona samo zuri preda se potpuno svjesna svoje nemoi.- Dakle, da se obraunamo, lijepa kneginjo! Tko je Tomu jednom prevario, taj mu

plaa lihvarske kamate. Ipak sam jo uvijek vitez. Preputam vam da birate: Oliveraili mene - brzo. Ne ekani ni asa. Ja, ili on? Tko vam je drai?- Obojica ste mi podjednako odvratni, prokletnici.- Kneginjice, strah vam je iskvario ukus. Pomoi u vam. Znam koji vam se vie gadi.Onaj vitez, prijatelj vaeg ujaka inkvizitora. On smrdi po vinu kao staja po gnoju, on

je ogavniji, zato vas se odriem - u njegovu korist. Osim toga, on je sveti i pobonihospitalac.Govorio je ironino i sa zlobnim izraajem lica. Onda je krenuo k vratima iza kojih seulo lupanje i Oliverovo dozivanje.

- Sad u pustiti vuka k ovci - smije se Tomo.- Stanite! - povie Dorja.


8/321

On se okrene, podboi i upita: ,- to eli ljepotica?- Gospodine, vi ste oprostili grikom sedlaru. Zar nisam vrijedna koliko i on?- Bili ste mi blago vrijedno sedam kraljevstava. Sad mi ne znaite nita.

- A ja vas molim: dajte mi bode da se bar mogu rijeiti ovih muka.- Otkud najpobonijoj djevici tolika grijena misao? Neu vam pomoi da smrtno zgrijeite.Vitez vas je zasluio - i opet uhvati zavor.- Zaklinjem vas - ne otvarajte vrata onom groznom ovjeku.Skrstio je ruke i nasmijao se:- Dakle, priznajete da sam vam ipak manje ogavan od njega? Za ovo priznanje - on se pokloni- oduit u vam se. Tako mi mojega maa. U tu se zakletvu smijete pouzdati.- Zaprepateni njezin pogled uhvati crnoputo lice koje gori od strasti, dok on ironiki govoridalje:- Ja sam s ovim asnim vitezovima u dobrom prijateljstvu. Ovdje sam kod kue. Mogu vaslako iznijeti iz samostana, ali da niste pisnuli jer e svi pijani i trijezni navaliti na me i otimatise za roakinju inkvizitora Matijasa.

- I on je zamota u crveni pokriva, digne kao perce i ponese trijemom, ugibajui se svjetlukrijesa oko kojeg su jo uvijek buili vitezovi i djevojke.Stigavi u veu, probudi kljuara:- Otvaraj veu, sputaj brv! Smjesta!Vratar ponizno poslua i uini po zapovijedi glavareva prijatelja. A ovaj se uri preko brvi.Na sredini najednom stane i primakne usne tkanini iza koje se nazire glava:- Kneginjice, da vas ovdje poloim u movaru, da vas za-gnjurim poput pupoljka u kaljuu?Ispod pokrivaa njezin je glas zvuio kao da je ve uguen u movari.- Bacite me.- Kneginjice, s takvim roktanjem ne moete na onaj svijet. Ne dolikuje to vaem rodu niljepoti. Idite hrabro, nasmijani. Dajem vam jo asak vremena da na svoje djevianske usnedomamite smijeak i koju lijepu rije, lijepu, slatku. ekajte, tamo je movara dublja, bit e

vam bre kraj.Tomo pouri dalje sa svezanom djevojkom iznad movare. Poloi je na ledinu kraj svojihmomaka koji su ga ovdje ekali.- Djevojka se ne mie, lei kao mrtva. Sagne se k njoj.- Najpobonija djevice, stigli ste, ali skupa sa mnom. alim to ni u raju nemate bolje drutvood mene.-Ona ne daje znaka ivota.

Tomo razmota svileni pokriva. Uhvati njezinu ruku, ledenu j besutnu._ Kozak! Ajde amo - zovne on svog pouzdanika. - Pogledaj, je li mrtva?Skinuli su joj remenje i neko se vrijeme o neemu sporazumijevali. Tad se ona pone micati ipodizati glavu prema mjesecu to je izlazio ispod oblaka. Tomo ponovo zapoe alu:- Prokleti mjesec, znatieljan je kao baba. Ne gledajte mjesec, kneginjice, ja sam vam blie.- Gospodaru osvijestila se - najavi mu Kozak.Dorja tapka oko sebe rukama i uvjeri se da lei na ledini, u mokroj travi, a oko nje su Tomo injegovi ljudi. Zadubila se u misli i ne odgovara ni na jedno njegovo pitanje. Dugo je ostalaovako. Tada se opet spusti na zemlju kao mrtva.- Prevarili smo se, gospodaru, izgleda da je, uistinu, izdahnula - ree u bradu zarasli Tominpouzdanik. On se samo smijucka, ne vjerujui:- No, sad je moemo zakopati. Uzet emo sjekire to smo ih oteli onim trgovcima i njimaiskopati jamu.Tomo povue ovjeka za sobom sve do grmlja, tu ga gurne i prisili da une. Sakrili su se iekaju.Dorja digne glavu, pogleda oko sebe. Spazivi da je sama^ skoi i pone bjeati. Ali Tomo

odmah za njom, dostigne je, uhvati za ramena i nasmije se:


9/321

- Kneginjice, vama slui lukavstvo kao meni ma. Vaa mi se lukavost vie svia od vaeljepote. Samo lukavosti svojoj pri-piite nesreu koja e vas sada stii. Ej, momci, gdje sunjezine sluge i sluavke?Dorja stoji na mjeseevu svjetlu, iekujui svoju sudbinu. A Tomo se smije:- Da vam prikratim vrijeme, lijepa kneginjice, dok oni sve opreme, recite kako vam se sviavae drutvo u samostanu? Zar ne, samo je jo nedostajao va asni ujak inkvizitor?Odvratila je od njega glavu i utjela dokle god nisu doli njegovi momci, vodei zarobljenupratnju.- Smjestite kneginjicu u njezina kola, tako i sluavke, vratite slugama konje pa onda idemo.Dorja bijesno povie:- Kakva ste opet muila izmisli vi, krvolona zvijeri?A on se trijumfirajui nasmije:~~ ivotinja se rado zabavlja sa svojom rtvom prije nego je prodere. Dakle, ustrpite se dozore. Naprijed, momci. Jeste li spremni?Tomo povue na stranu svog etovou, starijeg mukarca, neto mu tiho naredi pa se opet

vrati:~- Kneginjice, sve je spremno, vrijeme je da krenemo. Ona se pokori, ne rekavi nita. Svi

pooe prema cesti. Tomini momci na konjima opkoleDorjina kola i njezine sluge i povorka krene. Tomo je poao naprijed. Uz njeg njegovpouzdanik.] Vrijeme prolazi, mjesec se sputa na zapad. Tomo se naglo zaustavi i apne:- Netko se skriva u grmlju kraj ceste. Zaustavi one sprijeda!Na zviduk etovoe povorka se zaustavi.Tomo s drugom ue u grmlje. Neki se ovjek dade u bijeg. Oni za njim, zgrabe ga ipritisnu o zemlju.- Kremenjarku daj! - zapovijedi Tomo.Iskre iz kamena zasvjetlucale su pred licem uhvaenoga.- Fric! - klikne Tomo. - Ubojice sinja! Namirisao si na meni sajmarski plijen? Gdje meekaju tvoji ortaci? Govori ili crkni!- Vitee Tomo, kunem se, nisam vam postavio zasjedu, nisam ni znao da idete, nemam

nikoga od svojih. Sakrio sam se, mislei da su hospitalci...- Kakvog oni imaju posla s tobom? Vei ga, Kozae!- Ne dirajte me, rei u vam istinu. Hospitalac Olivero mi obea da e skinuti s menesvaku osudu ako mu dovedem neku plemenitu djevicu. Obeao sam i otiao, pa sad, eto,dan e i ne mogu vie stii u svoje planine. Tamo je u umi moj konj. Uvjerite se!- Ne vjerujem ja tebi, razbojnice, da ne eka moj plijen. Kozae, neka oni idu dalje. Blazna kamo, a Frica emo zadrati za taoca. Ako tvoji ljudi napadnu moje momke - mrtavsi.Kozak naredi Tominoj eti da krene s kneginjicom, a on povede zarobljenika u umu.Stali su i ekali do zore.Sunce je izalo kad se na cesti pojavi Tomina eta. Dozove je, trubei u rog. Skrenuli su uumu. Stigavi k njemu, Bla ga izvijesti:- Otpratili smo kneginjicu kako ste odredili.- Sad neka Fric ide. Neu da blatim svoje viteke ruke na njemu.Razbojnik se pouri u gustu umu.- Kozae - ree Tomo - vratimo se u samostan. Ona pra-ad ve je sigurno zahrkala.Treba da se odmorimo i mi.- Gospodaru - priapne Kozak Tomi - a kneginjica?- Putuje sa svojom pratnjom ravno na Gri.- Pustili ste je samo ovako? Lijepo ste uinili...- Nadmudrila me lukavou. Pobijeen vitez se pobjedniku pokloni, ali izaziva ga na

megdan - iznova. Jo u se sresti s njome - a onda jao njoj... Skupo e mi platiti svojupobjedu!


10/321

OPSJEDNUTA VRAGOMSavijena izmeu etiri kronjata debla stoji kolibica. Oko nje skupili se .ene i mukarci,odjeveni u seoske kratke haljetke ili graanske koulje.Na vratima stoji pustinjak. Siva trona haljina, svezana uzetom, obavija srednje mravo

tijelo. Jo mlado mravo i blijedo lice skladnih crta obraslo je tamnom bradom. Tankeusne su mu nasmijane, a svijetloplave oi, okruene crnim kolobarima, jedini su vidljiviig stradanja. Ne prua sliku pustinjake mistike, ve ljubazna ovjeka.Svi oni oko kolibe okupili se oko njega, ispituju svaku rije s njegovih usana.- Ljudi, dragi, ne smatrajte rad nevoljom, to je utjeha dui, a vaem ivotu uvjet. Eto,popravljam ljudima obuu i to mi je dosta za ivot, a kad radim - uvijek pjevam. Buditevedri, a ne mrani. Zar nije ovo proljee procvalo? Veseli nas gledati mlado lie icvjetove koji e nam dati plodove. Neka su vam due uvijek mirne, vedre - razlae im oni odgovara na svaije pitanje, utjei svaiju alost i ljudi se od njegove kolibice vraajumirni, vedri, kao oarani njegovom naukom.Kad su svi otili, na vrata kolibe pokuca Tajana. Pustinjak se zaudi:- Tajana, ovako sama?

- Nisam sama. Dopratio me dobri vitez koji me brani.Sagnuv svoje visoko tijelo, vitez ue u kolibu i nijemo se pokloni. Pustinjak se zagleda urupice njegova vizira iz kojih svijetle oi. Obojica ute i gledaju se. Pustinjakovodobroudno nasmijeeno lice postade ozbiljno.- Pustinjae Dragoa, zar sam uinila zlo to sam ga dovela? - zabrinuto e djevojka.Pustinjak ne odvrati na pitanje, ve okrene lice k djevojci.- Protjerao te otac, zato si dola? Ljudi su mi ve sve ispripovijedali. Mlada banovica te jepozvala da joj bude sluavka. Zato nisi otila?- Nisam znala je li to dobro i dola sam da vas pitam. Sutra se ona vjenava i polazi uZvonigrad. Zar da odem tako daleko od vas?- Treba da ima krov nad glavom, a dalje u se ja pobrinuti za tebe.Na vratima se opet ulo kucanje. Oglasi se muki glas i pustinjak ostavi viteza i djevojku.Mladi je sjeo na klupu, a Tajana se pribliila k stolu. Svjetlo joj obasja lice nalik kipu odbjelokosti. Crni pramenovi okruuju visoko elo. Svaka ilica ispunjena je dalekimmislima. Kroz rupice vitezova vizira od ploica djevojku promatraju mladieve oi.- Putem si mi priala o ribaru kojega si zakopala. Reci to ti je bio taj mladi?- Nisam htjela da ga raznesu vrane. On i pustinjak Dragoa bili su mi dobri. Jedino onidvojica.- Zaboravila si spomenuti mene.Podigav k njemu tamni pogled, Tajana odgovori ozbiljno:- Da, i vi. Nisam zaboravila i neu. Zamislila se, a on je opet zapita:- O kome ti uvijek misli?

- O majci koju ne poznajem.Pustinjak se vrati vedra i nasmijana lica i oslovi viteza:- Dunost je svakog viteza da titi i brani djevojku. Vi ete izvriti svoju dunost i Tajanu joveeras odvesti na Gri banovoj keri.- Izvrit u poteno i ista srca. Idem da opremim svoga konja.Kad je vitez za sobom zatvorio, od dasaka, sabijena vrata, gledala je djevojka jo uvijekonamo gdje je on nestao.- Tko bi mogao biti taj vitez koji nikad ne otkriva lice?- Cesto misli o njemu?- Dopustili ste mi da razgovaram s njim. f - Zato to brani tebe i svakoga komu se nanosinepravda.- Zato i mislim o njemu. Mora da je vrlo plemenit.

- Jo mi nisi rekla o emu si razgovarala s njime. Pratio te je dovde, bio je dug put. O emuste razgovarali? - pustinjak e, gledajui je pozorno.


11/321

- Razgovarala sam kao i s vama - o svemu.- Nije li ti moda govorio ono to svi vitezovi govore svojim djevojakama - o ljepoti?- Govorio je samo kako mi ide od ruke strijeljanje lukom - to me je on nauio. Veli da takosamotnom stvorenju ovo moe posluiti u obrani.- Tajano, ne misli o vitezu, misli su skroviti putevi koji nas vode u nevolju.- Mislim o svemu.Pustinjak uputi Tajanu kako se ima vladati, a onda oboje ostave kolibu. Visoka, snanavitezova pojava, uspne se na sedlo, a pustinjak mu doda Tajanu. On je ppsjedne na sedlo ikrenue.Dugo su jahali. Pribliavali su se gradu Griu. Vitez progovori.- Tajano, obeaj mi da e uvijek biti pod krovom prije zapada sunca.- Ja se ne bojim. Zar nemam vas?- To je danas, a sutra i kasnije - hoe li te tko braniti? .." Najednom ona zapita:- Je li istina da svaki vitez odabere gospou koju brani?- Vitez odabere gospou u ije ime brani i titi ostavljene sirote, bori se u ratu i stjee slavu uvitekim igrama.

- I vi imate takvu gospou?- Da, i ja je imam.- I ponosi se s vama?- Ona i ne zna da to inim za nju.Dalje nije pitala. On sie s konja i krene usporedo s njom. Okolo zelene poljane i ume, apored njih brdo na ijem je vrhu, visoko opasana debelim zidinama, Gricka utvrda. Iz nje virevrci tornjeva. Vitez pogleda na djevojku, vitku, u tamnoj tronoj haljini, s raspletenom crnomkosom, natopljenom suncem.- Tajano, izgleda mi poput kakve arobne kraljice uz koju kroi njezin vitez - ree on.- Vi poznate nau kraljicu koja dolazi?- Da, poznajem je. Zato pita?- Je li kraljica lijepa?

- Prelijepa je.Nekoliko asaka proe u utnji, a tada e ona neobino mrko:- Skinite me sa sedla, hou da idem pjeke.- Zato, Tajano?- Neu da sjedini na sedlu, a vi da idete uz mene. Ja nisam kraljica.Vitezovo lice okrenulo se k njoj. Ona pokua da se sama spusti s konja. Da ne padne, uhvati

je oko struka i skine sa sedla.- to ti je? Zato dre, Tajano?- Ne znam - odgovori, upravivi oi k nebu.- Kakve ima to oi, djevojko? Jao onome koga ti zavoli, - tri puta jao onome koga tizamrzi.Djevojka mu ne odgovori. I ne pogleda ga, ve krenu dalje pjeke. U pratnji svibanjskogsunca, utei su ulazili u palau banovice.SABLAST ZLOELaska vas vrvi svjetinom. Svi ele vidjeti banovske svatove, iako svi bjee pred licem banaJoakima Pektara. Ali svi znaju da i on nee doi u svatove jer je u pratnji kralja i kraljice. Asvi bi htjeli poeljeti sreu njegovoj tako dobroj i miloj keri.Pred dominikanskim samostanom zaustavila se kneevska visoka kola s grbom Okikogakneza. Mlada kneginja izlazi, glave pokrivene sve do oiju, i pozvoni.- Odmah me odvedite ujaku Matijasu - naredi vrataru.Veliki inkvizitor za sve hrvatske zemlje Matijas zaudio se ovom ranom posjetu i naredio dakneginjicu odmah uvedu. Visok je, snaan, ali odvie debeo. S obje strane njegova ugojenalica visi meso poput monje. Bezbojne oi zapanjeno promatraju uni-lu kneginjicu.

- Dorjo! Kako to izgleda? Kao da su te konji na repovima vukli Laskom vai. Otkud dolazitakva?


12/321

- Znate zato sam otila. Javila sam. Bila bih stigla jo za dana, ali slomili se kotai i moralisu ih dugo popravljati. Ve je bilo kasno i pridruili smo se putujuim trgovcima. Putem nas

je napao Tomo Crni.- Tomo? - zaprepasti se Matijas i jo bolje zagleda u blijedo lice i smueni pogled svojeneakinje. - Dorjo, nije li Tomo poinio neki straan in?Ne, nije. Pred Tomom sam utekla u tvravu vitezova hos-pitalaca u Ciama - govori ona,gledajui ujaku vrsto u oi. On se malo prepao:- A oni su te - zatitili ?- Tvoj prijatelj Olivero, koji zatiuje razbojnike i ubojice, nije zatitio - mene.Nisu zatitili tebe? O, to e mi platiti! Dakle, jo i to - jo i to, oni nama ... - Zato velite jo i to?Osjetivi da je rekao previe, pone se ispriavati:Mislio sam na spor koji se vodi meu nama. Nije stvar velika, sasvim gospodarstvena, pa smosada, ne mislim u neprijateljstvu, nego tek - onako...Bio va spor kakav mu drago, smiju li vitezovi, ako uistinu slue Bogu, kako ste mi nekogovorili, napustiti djevojku koja se k njima utee? Oni su to ipak uinili. Evo, dakle, nisupoboni, nego su slubenici vraga. U jae, vae vitezove nala sam pijane kako pleu s

polugolim djevojurama, a na njihovim prsima bijelio se kri. Lano je sve to - sad vidim sve.- to sve? Kakav smisao imaju tvoje rijei?

Vi ste me uili da vjerujem templarima, da vjerujem Oli-verovim rijeima. Vjerovala sam daMirena ini Bogu mrsko djelo kad se zauzima za Tajanu koja se dotakla krivovjereva tijela.A tko mi je to najvie utuvio u glavu? Va Olivero - kojega sam vidjela kako plee sdjevojurama i koji me je dao svezati i odnijeti u svoju lonicu. Da nije zloglasni Tomo bioovjeniji od njega, ve bih leala n dnu Save.Dorjine rijei bile su kao pljuske u obraz i Matijas problijedi, dok je djevojka ustala da eotii.- ekaj, djevojko. Ti i ne sluti to se dogodilo. Za malo i meni e biti dunost da lomaamaiskorijenim krivovjerne patarene. avao, njihov moni saveznik, urotio se protiv mene, prvoginkvizitora hrvatskih i ugarskih kraljeva. Meni treba uzeti ugled, mene valja pred itavim

narodom osramotiti 4a mi slome mo, a orue u toj uroti - jesi ti. Ja? to to govorite?- Ti si moja neakinja, tebi hoe avao da otme vjeru da bi mene osramotio.

_ Zato su vitezovi templari plesali s djevojurama, zato me je Olivero svezao u svojoj lonici?- Ne, sve se to nije dogodilo! avo te je uljuljao u san i prikazao u snu ovu gadnu sliku...- Ujae, bila sam tamo, ula svojim uima, vidjela svojimoima.- Jest, sve si ula i vidjela jer avo umije da sve to doara. Jjao da se uistinu dogaa. Dorjo,sve je to bila vjerna, strahovita predodba da posumnja da se svijetom pronese glas: tienica

j neakinja inkvizitora Matijasa ostavila je svog uitelja.- Ne, ne, to nije predodba. Tomo je bio sa mnom tamo on me je iznio. Na ledini, preddvorcem, govorio je o svemu. avao nema razloga da ga obmanjuje, njegovu duu ne treba

osvajati jer je ve ima. Ne, nije obmana. Nije, - nije.Dorjina odlunost smete dominikanca. On sagleda svu pogibelj koja mu prijeti ako Dorjapone o tome pripovijedati drugima. U krajnjem odsudnom asu, on se uspravi i naglasi,uprijev-si u nju svoje otre oi:- Dorjo, nesretnice, avao je uao u tvoju istu duu, pod Jcrovom tvoje prijateljice Mirenekoja je uzela k sebi zloduhom opsjednutu krvnikovu ker to se dodirnula tijela krivovjerca.Zloduh je uao u tebe!Djevojka zadre. Njezine, irom rastvorene oi, izraavaju oaj.- Opet vidi prikaze, Dorjo - protumai to njezin ujak. Dorja progovori s uasom:

Vidim: Olivera i pijane vitezove, ujem kako govore. Oliver grli i vie: Amo, Fric, - dajem ti

blago to si mi donio djevicu.


13/321

Matijas razabere kakvo mu je zaprijetilo zlo. On zna Oliverove orgije a sada e ih saznati inarod iz usta inkvizitorove neakeve orgije . __..On e to sprijeiti - po svaku cijenu. Dorjo, odluio sam da te poaljem u samostanodluno,

veli on*WJLA\S*- Pitat u svoga brata Ivana. On mi je umjesto pokojnih roditelja - ree ona.Matijasove obrve se nakostrijee:- Ja sam odgovoran za tvoju duu, ti e slijediti moju elju. Spremi se na put. Odmah.- Kamo? Na kakav put?- Odvest u te u sveti mir u Dalmaciju da tamo zaboravi-avolske prikaze._ Mlada djevojka s uasom razabire da je uhvaena u klopku. Priroena enskalukavost pritekne joj u"pomo:- Imate pravo, ujae. Ako je sve to, uistinu, bilo avolsko djelo, moram se togaosloboditi u samostanu. Poi u dobrovoljno. Nije potrebno da me prisilite. Ii usama, ali prije moram-otii svojemu bratu. ..,.,., - Ne. On ne smije saznati ime te je

opsjednuo avao.- Ujae, brat me eka pod utvrdom Laske vai, rekla sam mu da idem k vama, svi su mevidjeli kako sam ula u samostan. Vani su bratovi ljudi i ekaju da se vratim. Ivan bi protivvas poinio runih stvari - znate to ...- On te eka pod utvrdom?- Jest, eka me. Rekoh mu da u odmah doi - odgovori djevojka, udei se sama odlunostikojom je izrekla la.- Nisi mu govorila o svojim predodbama?- Nisam imala kad jer smo se susreli kad je htio na Gri, a ja sam htjela govoriti s vama pa meeka dolje, jer ste u neprijateljstvu.- Odgodit u tvoj put u samostan, ali se prije ne moe udaljiti iz ove sobe dok ne prisegnena raspelo da bratu nee saopiti to se dogodilo u ovoj sobi.Nisam li duna povjeriti svoju duu zamjeniku pokojnih - roditelja?- Za tvoju duu odgovaram samo ja.- Da - istina je, ali ipak ...- Ovo to si meni otkrila, to je ispovijed. Ljudi ne smiju saznati tvoje grijehe...- Moje grijehe? - ona porumeni, a Ijutina ozari njezin pogled. - Zar sam pogrijeila ako ...Prijetei njegov pogled presijee Dorji rije. Ona osjeti jezu oi kostima. U ovom je asuoptuena, a on je nemilostivi tuitelj i sudac, njegova soba tamnica. Trgne je strah da neevie iz nje vidjeti svjetlo dana. Njezin pogled padne na vrata. Istodobno je on uhvati za ruke.- Hoe li prisei ili ne? Pitam te posljednji put.Njegovo pitanje zaustavi joj kucanje srca. A njegov pogled odgovori joj da mu je predana namilost i nemilost. elja da se spasi, da se nae na suncu, daleko od ovog pogleda, ulije jojodlunost. Ona digne dva prsta u vis:- Sto puta u prisei, ujae. Govori.Matijas prui raspelo. Dorja poloi na nj dva prsta. Opetovala je za njim:- Kunem se na sveti kri da ni jednom ivom biu neu odati nita to sam govorila iugovorila sa svojim duobrinikom, da u zatajiti strane avolske prikaze i bratu i svakojdrugoj ivoj osobi. Kunem se da u se dobrovoljno odrei svijeta i krenuti u samostan. Nekame Bog udari svakom kaznom ako prekrim zakletvu.Zavrivi prisegu, Matijas ree:Kai Ivanu da si dobrovoljno odluila poi u samostan, a ja u odrediti dan tvojega putovanja.Hou, ujae.Zaklela si se, Dorjo, na kri, - u nj valjda jo nisi posumnjala?26

Nisam, nisam! Sad idem k bratu da ne doe ovamo.


14/321

Toga se je Matijas toliko preplaio da je neakinju poslao da odmah poe. Sada ionako vladanjezinom sudbinom.Dorja nije nikad osjeala takav osjeaj osloboenja kao u asu kad je izala ispod ujakovakrova. Jedva se uvukla u kola zbog slabosti, zbog neprospavane noi, od prepaenog straha zasvoju djevojaku ast i od tekog razoaranja. Odmah naredi da kola krenu na Gri.U katedrali ekaju na vjenanje. Pomalo apuu/ promatrajui svatove.- Mladenac knez Zvonigradski, mlad je kao rosa - promatraju ene ruiastu srebrom vezenukazetu i blistavu kacigu mladog, vitkog viteza; s modrim oima.- Ba mu pjeva srce. Sve mu oi iskau od radosti.- Banovica! - Zamuknue, podajui se gledanju, srebrom izvezene haljine, i djevojakeraspletene kose to se sjaju na suncu poput niti od zlata. Ruiasti plat od svile, porubljenvezivom, sputa se niz njena ramena. Oko glave je ovila biserje i bijelo cvijee.- Lice joj je ljiljan, a oi potonice - apu ljudi. Ba je obraz okupala u dobroti.- A zato nema ovdje njezina oca?- Ban je s kraljem i kraljicom u koprivnikom Kamen-gra-du. Dolazi sutra. Joakim je kraljiinljubavnik.Sveani svatovi ulaze u crkvu. Ljudi se natiskuju za njima.

Pod crkvenim svodom polutama. S obih strana, s jednog i drugog kraja glavne lae, diu seskele, zaklanjaju svjetlo, ire crkvom mistini mrak. Izmeu skela stisli se ljudi, ovjek pri-

slonjen o ovjeka, jedva diu.Kaptolski desetnik neobinom snagom potiskuje ljude. Kucoti se povue k vratima crkve,zastane na pragu, pogleda van, mahne kapom i onda klekne, zadubivi se u molitvu. Predoltarom mladi par stoji nepomino, eka biskupa i njegovu pratnju. Ali jo nitko) ne dolazi.Iza lea mladenaca poredali se svatovi.Crkvenjak izlazi iz sakristije i polako uie arene duplire.Ljudi se giblju. Tako proleti nekoliko asaka.- Zato jo nema biskupa? - apu ljudi. - Gdje su sveenici?Odjednom - kao da su crkvenim zidinama pojurili gromovi. Prasak, razaranje, lomljava pokojoj pada pljusak ljudskih krikova strave i uasa.

^Poput kipue bujice sa strmine, pojuri svjetina k vratima, derui, ruei, gazei, u divljemotimanju i oajnoj borbi da se dokopa izlaza.- Stanite, ljudi! Stanite-e-e! - gromko se ori nad uzavrelim Kotlom glas s propovjedaonice.27Oni kod vrata gnjee jedni druge, oni straga izgubili nadu prokriti put i dignu oi gore kpropovjednici gdje stoji svee-jiik. Gromko viui, rairenim rukama, doziva izgubljenusvijest mase, pokazujui u lijevo krilo crkve gdje je leala hrpa dasaka od skele.- Gledajte, ljudi! Sruile se skele - nita drugo!Hvataju se te rijei to padaju po njihovim duama poput, hladne kie po eravici.Sve se stiava. Pred crkvom su opazili da se ljudi vraaju natrag. Pregaeni jauu, razderaniplau. Vraaju se svatovi to su se rasprili - oznojeni su i zadihani. Gospoe se osvjeuju ipobiru razderane povlake, razjanjavaju, smiruju se, i onda se okreu prema oltaru, k

mladencima.Na stubitu stoji sam vjerenik, do njega na stepenici vjereni-in plat. Vjerenik okolo traioima, pita oblinju gospodu> okree se na sve strane.Mrki sjedobradi mu, u crnoj kneevskoj odori, skoi k vje-reniku:- to je, Radoslave? Gdje je Mirena? ; - Traim je, moda se sklonila u sakristiju.Svatovi se rastrali po crkvi, iza oltara, u sakristiju, drugi uz-jaili konje to su vani ekalisvatove i razbjeali se na sve strane.Svjetina zuri, ape, uznemiruje se. Gospoe izvedljivo iekuju glasnike koji se vraaju sistim odgovorom:- Nigdje joj nema traga.Sjedobradi knez povue sina za ruku i krenue iza oltara.- Sine, gdje ti je vjerenica?

- Oe, pustite me da je traim. Moda negdje lei u nesvijesti.- Ne mii se! Zato to ti nisi mogao pobjei, maknuo si nju ispred oltara.


15/321

- Mogao sam je maknuti prije...- Nisi. Dobro zna da smo ti uvijek bili za petama.- Oe, vae su sumnje strane. Ako sam jednom htio izbjei toj enidbi, to je bilo samo zatoto ban Joakim hoe tu enidbu da me ima u vlasti.: - Spleo si se s njegovom kraljicom...- Lae, ljubomorno pseto. Nisam bio, nego jedanput pred kraljicom, na sveanosti na kojoj subili prisutni i svi drugi. Znate da sam poao u Budim, samo kao poslanik za vau parnicu...- Joakim je izradio kod kralja da sam je dobio, a ti si podlegao razbludnoj omami kumanskekrvi. Jest! Da je moe doekati slobodan, osramotio si bana i unitio njegovu ker, a na menenavalio njegovu osvetu. Radoslave, jao tebi!- Oe, varate se. Zar sam mogao unaprijed znati da u u crkvi biti metea?_ Teko je pogoditi da su skele poruili tvoji "kupljeni ortaci. Sine, jo moe sve popraviti.Tako ti matere, reci gdje je djevojka. Ja u je dovesti i nitko nee slutiti to je bilo. Sine,ouvao nas Bog svemonog Joakima! Ne vuci mene i sebe u propast zbog razbludnog hira teciganske kraljice. Joakim je zapovijedio da se vjena prije kraljiina dolaska. Ali, nee jedoekati slobodan, uzalud si se rijeio vjerenice. Slijedi me!Za oltarom pojave se knezovi Ivan Okiki i Pavao Baborii.

- Knee, to se to zbilo? - upita Ivan Okiki. - Nestala je banovica!- Pitajte izroda koji mi je do ovog asa bio sin. Slijedi me!

- Radoslave, u to se ne moe vjerovati - ree Baboni. On uti i poe za ocem u sakristiju gdjeje ekao kneev katelan.- Gdje je biskup? Zar je otiao? - upita knez.- Nije ni doao. Glasnik iz Kamen-grada donio je biskupu poruku od Joakima da vjerenikevjena u svojoj kui jer se vjerenik sprema da pred oharom, na oigled svemu svijetu, izreekako njegovu ker nee za enu.Stari knez plane:- Kakva nesrea pada na moju staru glavu! Katelane, predajem vam zarobljenog knezaRadoslava.Mladi knez prui katelanu svoj ma i, pogledavi oca, ree:

- Znajte, nikad vas neu moliti da mi ga vratite...- Ona e ti ga vratiti! Ona - Kumanka? Ciganka? Katelane, ovaj ovdje prosti je ubojica izloinac. Sveite ga i bacite u tamnicu Joakimove palae. Gubi se, prokleti skote! Crkni kaoubojica!Mladi mirno prui ruke da mu ih veu.A pred crkvom svjetina sklapa ruke:"- Izginula je pred oima svih. Po bijelom danu nestala - u zrak, u nita ...- Njezin plat lei na stubama oltara - a ona je iz njegaotprhnula.Iza crkve se pojavi dominikanac Klaudius. Na trgu uzdigne ruke:- Narode krteni! Krivovjerci su je oarali avolskom moi. Krivovjerci! Sakrili su se meunama, u svojem tijelu donijeli avole i zloduhe. Ne mirujte ni dan ni no. Udrite krivovjerce.

Oni su istu duu zaarali i pretvorili u dim.Sluaju ljudi, gui ih jeza, jedan drugome gleda u oi kao da Pita: jesi n ti krivovjerni zlotvor?A govornik vie iz svega glasa:- Zloduh iz tijela krivovjeraca oteo je istu djevicu, ponio je nevidljivu kroz zidine i dignuo kdemonima crnih oblaka koji se skrivaju u njima .... Uza zid crkve, iza lea svjetine, stisnula se Tajana i slua. Iza je projure vitezovi u bijelimodorama, sa crvenim kriem na prsi-

ma i plateviraa. Na glavi im kacige. Kreu gore, prema sjeveru. Da im se makne, Tajanaizae pred crkvu. Dominikanac Klaudius je spazi. U oima mu sjevne zluradost. Podigne rukuprema njoj i vikne:- Ljudi, evo zloduha! Ona ga nosi u sebi - krvnikova ki, ona ga je donijela u svom grijenomtijelu. Zakopala je krivovjerca. Ona je kriva. Zloduha nosi u sebi ki sotone, on je odnio ba-novicu koja ju je primila.


16/321

Masa cikne. Nala je nekoga da nad njim prospe bijes od straha i strepnje posijaneKlaudiusovim rijeima. Opkole je.Tajana stoji blijeda i zuri u lica, ispunjena strahom i jadom.- Dajte je Matijasu, neka goni vraga iz nje! viu ljudi.- Ona je! Ona je bila u crkvi! Nekoliko ruku posegne prema njoj.- Tko je dotakne, pretvorit e se u muhu! - prolomi se muki glas iz mase.- .Gonite je k Matijasu! Gonite! - vie Klaudius. Ispruene se ruke u strahu povuku natrag.- Skinite mrenu s oiju, brao moja! - zaori se snaan glas iza lea svjetine.Ona se obazre i zanijemi. Tamo stoji pustinjak sa svojim mirnim vedrim licem i pogledompunim dobrote.Svi nagnue k njemu, privueni nesvjesnom djetinjom eljom da se sklonu pred neimnevidljivim, neznanim i stranim to je razbudilo njihovu matu i zastrailo im srce.Na Dominikanca se nije vie nitko obazirao i on se postien povue.Pustinjak nastavi:- Dobri moji ljudi! Srca su vam puna strepnje. Ona vam je zamraila vid i smutila misli. Nekrivite djevojku. Zloduh ne stanuje u nevinom srcu!- Ali, pustinjae, - gdje nju sretne, svuda je zlo! Nesrea vrca iz nje kao iskra iz pakla - tui

se kaptolski luar.- Samo zlo mora da dre. Tko je od vas ista srca, taj nema vie straha u sebi ni od koga.Njegov sugestivni glas kosi u njihovim srcima strepnju i do-zivlje ih k svijesti.- Govori, govori, dobri Dragoa! - vape oni i natiskuju se k njemu, osjeajui da od njegaizlazi smirenje i zatita.- uo sam to se dogodilo, dobra brao moja, i velim vam: nije banovicu odnio zli duh. To jedjelo ovjeka. Usklik zauenja preleti svjetinom.- ovjek? Kako?- Jest, to nije djelo duha ni zloduha, nego ovjeka.Ljudi se hvataju njegovih rijei, nose im umirenje - da nije zloduh nego ovjek.Uto iz crkve iziu na trg kneevske sluge i katelan, vodei svezanog kneza RadoslavaZvonigradskog.30Pustinjak pogleda onamo, pokroi blie i zapita katelana: _. Sto je skrivio gospodin knez?- Oslobodio se vjerenice - odvrati katelan, s poitanjem se pokloniv pustinjaku. - Skele susruili njegovi ortaci da je mogu u meteu oteti.Kneevo mlaahno lice, okrueno dugom smeom kosom, pokazivalo je potpunuravnodunost. Katelan pozdravi pustinjaka i krene s uhienikom dalje.Ovo razjanjenje ugasi i posljednju strepnju. Ljudi su odahnuli, osjeaj osloboenja od neegstrahovitog umiri im srca.- Nisu zlodusi - nisu oni - ovjek je! - kriknuli su u veselju kao da je time uklonjena nesrea. -to god veli ti, poboni ovjee, to je istina!Tajana jo uvijek stoji na trgu, pred crkvom, kao prikovana pustinjakovim pogledom. On jezovne da se priblii.

To opet svrati pozornost na nju.- Brao moja, - ree Dragoa - budite joj dobri. Nije kriva to se rodila u krvnikovoj kui. Nijeureena, samo je od svih prezrena. Zakopala je krivovjerca zato to je neuka pa nije znala toradi. Velim vam, brao, ja znam njezinu duu: ista je. Ne. nosi u sebi zloduha - ne nosi zlo -vi i ne slutite to je u njoj. Ona je stan istoe - stan sree.On, koji im je uvijek pruao lijeka dui i tijelu, a sad im vratio mir, ije su rijei as prije takobjelodano potvrene dokazima - zavlada ovaj as s njima potpuno. S nekoliko rijei razruio

je svu mrnju i strah koji im je ulijevala krvnikova ki.- Istina, istina - potvruju. - Pravo veli. Nikad nije nikoga urekla. Sirota je.Prije pola sata razjarena masa pretvori se u smirenu janjad.- Sada, brao moja, ne dajte da avo pomuti mir i vedrinu vae due!Dragoa uzme za ruku Tajanu i spusti se niz brdo, ostavljajui iza sebe tajanstveni trag svojesnage.VJERENIK BANOVE KERI


17/321

n * "jesretno Prispjela pod krov svoje iezle drugarice, "oekala ju je njezina odgojiteljica. Alitu Dona klone od boli i srui se na leaj.Uz nju sjedi sjedoglava ena i zabrinuto gleda blijedo Dorjino7- Gospoice, ne biste li se svukli i legli u postelju? Joakim bi me istjerao kad vas ne bihpoteno njegovala, a njegova mi je siuzba jedino utoite otkako sam izgubila sina.- Katarino, moja bolest nije u tijelu, ona je u dui!31Dugo je plakala, a onda zaspi.; Probudi se kasno poslijepodne. Ue Katarina.- Gospoice, spavali ste vrsto i dugo. Odmah ete dobit f okrepu. ; A Dorja je govorila uoaju: ;- Je li prikaza avla? Ne, ne - bio je on. ; - Kau da je Radoslav potkupio Frica, > Dorjaisprui bijeli labui vrat:-- Radoslav? Katarine, vi ste tu u kui, umjesto pokojne banove ene, i Mirenu ste othranili -znate sve. Je li mogue da bi .mladi knez uinio takvo strahovito djelo?- Bio je prema njoj dobar i njean, ali tko zna to mu je u dui? S njim su uvijek bila braaGisingovci, vele da su straarili nad njim jer da su kneza na to vjenanje prisilili otac i ban. Ina nju su pazili, nikud nije mogla iz kue, a da ne bi Gisingovci straarili. Bili smo opsjednuti

straama. Bojali su se da e je knez ako se sama udalji iz kue, dati ugrabiti da je se rijei.Dorja se uhvati za elo:- Sve mi se muti, sve mi se smuuje, sve je - la - la! - i pogleda na otvorena vrata ublagovaonicu. Zastane i upita:- Krvnikova ki je u vas sluavka?- Banovica ju je primila.- Zakopala je krivovjerca, a... - i uuti, neto ju je stislO u grlu i u glavi.- Pustinjak iz Kratkog dola proglasio je djevojkji istom.Ne .znam, ali kad je pustinjakDragoa brani, nije ureena - i krivovjerca je zakopala zbog neukosti. Tako je rekao pustinjak- bra> nila je stara Tajanu.; Dorju mue sumnje, neizvjesnost. Zamalo upita:!jj - Gdje je knez Zvonigradski?

| Starica upre prstom u pod:l - Dolje u tamnici - po oevom nalogu. Mue ga dan i no*,;?ali on nita ne priznaje.| - Govorite tie, Katarino! Krvnikova ki je jo uvijek tamoIju sobi.f - Ne brine se ona ni za to, a niti vas razumije. Neka je, ali Je marljiva.- Katarino, kad biste mi mogli pokazati put da doem dolje tamnicu k mladom knezu?- To je nemogue. Kljueve od tamnice ima mladi knez Hen-Hk Gising. On i njegov bratNikola silaze dolje s ocem vjerenika Vi znate da su Gisingovci Joakimovi glavni prijatelji.Henrik je ovdje i katelan. Ja sam samo siromana gospodarica, ne mogu "vam nikakopomoi.

- Gdje je moj brat?- Knez Ivan Okiki poao je da trai jadnu Mirenu. Molim vas, doi e neto zaloiti.32I povede je u prostranu sobu. Oko dugog orahova stola, pros-trtog stolnjakoni, poredane sustolice. Tajana postavi zdjele i kad je Dorja sjela, ostane uz nju, dvorei je pri jelu.- Oi su joj tako pametne - apne Dorja Katarini - a ipak velite da je neuka. udno, neosjeam strah od njezina dodira, naprotiv neto me vue da gledam to lijepo lice u kojem sezrcali istoa. Kakva je to promjena u meni?S ulice je dopro zveket oruja i topot konja. Katarina ustane i pogleda na prozor.- Hospitalci - izvijesti Dorju. Djevojka se trgne. U istom trenutku oive pred njom slike prolenoi. Brzo ustane, poe k prozoru i ugleda na elu povorke Oliverovo lice to je odavalo iodve jasne tragove probdjevene none orgije.

- Sigurno su svratili na Gri da se okrijepe - objanjava dalje Katarina. Danas imaju gospodatemplari i hospitalci vijeanje pred biskupom Timotijem.


18/321

- Kakvo vijeanje? - udi se Dorja.- Oprostite to vas sablanjavam, ali kad pitate, moram vam odgovoriti. Sveti se redovipoinju meu sobom pljakati, a sad jo imaju i spor s dominikancima. Danas uveer moralibi se pred biskupom izmiriti.- Tko? - upita Dorja Katarinu.- Hospitalci i dominikanci. Biskup Timotej ih je pozvao.- Katarino, dosta sam jela. Sad mi treba mira. Hou da mislim, puna mi je glava, dopustite daodem.- Vaa stara soba spremna je. Ondje vas nitko nee smetati.Tajana spremi posue i odnese iz sobe, a Dorja poe niz stepenice. Zaustavi se u prijatnojprostoriji, legne na leaj i sklopi oi.Tako je dugo ostala nepomina. Prene je kripa vratiju. Pred sobom spazi Tajanu,- to trai tu? - zapita je zaueno.Ona samo pokae rukom da je slijedi. Dorja se odazove i poe kao da je voena nekimunutranjim nagonom. Izile su na trijem, onda u tamni uski hodnik pa odatle u komoru, uskui praznu. Pod je pokrivao stari sag. Tajana digne i pokae Dorji etverokutni poklopac u podu.- to je to? - upita Dorja, promatrajui Tajanu. A ova uzme iz kuta eljeznu ipku i spretno

podigne poklopac. iz dubine sijevne mrak u koji se sputaju ljestve.Dorja pogleda u Tajanine pametne oi i tiho zapita:- Govori, djevojko! Kad zna taj ulaz, vidjela si nekoga sii?-- Jesam.- Tko je silazio, kada?- Sino - stari knez.- Dolje je mladi knez Zvonigradski?- Mue ga - apne Tajana.ula si moj razgovor sa Katarinom?Krvnikova ki potvrdi glavom, ali Dorja nije imala vremena da o tom razmilja.- Idi - uputi je Dorja. - Ne smije nitko vidjeti da si mi pokazala put. Ja u dolje.Ni asa nije oklijevala, ve podigne svoje haljine, uhvati povlaku i stade silaziti u dubinu.

Slua. Negdje iz tmine dopre do nje bijesna kletva. Nastavlja hod po nevidljivom tlu.Ispruene ruke napipaju zid iza kojeg neto blijeti. Zaviri u otvor. Usred tamnogpodzemlja pisti baklja.Sa stropa visi naglavce mladi knez Radoslav. Tijelo mu se zib-Ije amo-tamo i zadire uiljke ispruenih maeva to su ih dva plavokosa mukarca pritisli o njegove gole prsi ilea. Stari knez stoji postrance i vie:- Govori, prokletnie, gdje je banova ki?Nema odgovora. ;- Reci istinu, bit e ti oproteno. " , I opet nita. Tijelo se ziblje, a otrice muzadiru u meso. :- Henrie Gisingov, - vikne knez - izrezi mu jezik. ;.! Mladii bace maeve, a mlai

uzima no. " ; /- Gospodine knee, gdje vam je oinsko srce? - vikne D$!-ja i ue u tamnicu.Sva trojica zapanjeno gledaju djevojku.- Tko vam je pokazao put ovamo? - zapita gnjevno stali_- " Svevidljivi - odvrati ona. - Knee, ovo je va sin. =j v - Bio je. Izaite odavde!,;(- Knee, ja u ostati. U ovoj sam kui gost kao i vi. Molim iVas, obustavite muke knezaRadoslava."!" Jedan od mladia isprsi se pred Dorjom:- Kneginjice, vi branite ovoga mladia?

- Gospodine Henrie, ja branim oca da ne okalja ruke sinovljevom krvi, a vi, molim vas,ne smetajte me.


19/321

Tada prie knezu i uhvati ga za ruke:- Knee, skinite ga i dopustite meni da ganem srce vjereniku svoje prijateljice.- Ne doputam da ona razgovara s njime! - vikne mlai plavokosi Gising.- Ne sluajte Henrika, on je uvijek edan krvi. Gospodine knee, dopustite da pokuamsaznati istinu. Skinite Radoslava i pustite me s njime nasamu. Uvjeravam vas - doznat u

sve.Kneeva elja da dozna to je njegov sin uinio s banovom keri bila je jaa odkrvoednosti njegovih pomagaa.- Ako vam to poe za rukom - dobro.I odredi da ga skinu, im su mladi Gisingovci izvrili kneevu zapovijed, svi se uteipovuku iz tamnice u hodnik i ostave Dorju samu s mladim knezom. On je sjedio,prisloniv se o zid. Dorja poklekne kraj njega i apne:- Radoslave, govorite to ste uradili s Mirenom?34Mukama ugasle oi bulje u baklju utaknutu u zid. Tiho i te-jco odvrati._ Ako mi odreu obje ruke i noge, izbodu oba oka, izreu jezik, ne mogu dati odgovora -nikome na svijetu._ Radoslave, je li istina da ste je predali Fricu da je odnese Oliveru u ie? Znam da jeOlivero nju ekao prole noi. Vi ste se trgli? Radoslave, zar je to mogue? Govorite,tako vam pokojne majke! Je li mogue da ste pozvali Frica da je vodi Oliveru?- Ne - ne - ne. Nikad!- Recite to je onda s njom?- Ne mogu rei nita vie - i on sklizne uza zid na zemlju. Djevojka vikne, a stari knez dotriiz hodnika.- Knee, ostavila ga je svijest - ba u asu kad mi je obeao rei istinu. Oslabljen je mukama,glau i eu. Naredite da mu dadu okrepu, treba da se osvijesti, da doe k sebi. Sutra, jamimvam saznat ete sve.- Kneginjice, vjerujem vam i inim to elite, ali ujte moju posljednju: ako sutra, kad sunce

bude nad crkvom svetog Marka, ne iskae ono to elimo, ni aska neu vie ekati. Izrezatu mu jezik, na to prisiem. Ban Joakim je moj gospodar u Hrvatskoj. Sad hajdemo svi.Odredit u da mu donesu vode i jela. Doite. Poslat u mu sluge da ga osvijeste. ,Dorja je posluala i slijedila ih. i.Izili su na eljezna vrata u prizemlje.Dorja se uspne na prvi kat, ne obazrevi se vie na gospodu. Henrik se obrati knezu:- Sila je Ijes tvarna iz komore u prvom katu. Zakljuat u da ne moe vie do njega. - I potriuz stepenice, poe trijemom i zakljua komoru pa spremi klju,Dorja je ula u blagovaonicu u kojoj je Tajana prostirala veeru. Krvnikova je ki nekolikoputa zirnula u Dorjino blijedo lice. Ona je shvatila to pitanje i kimnula glavom. Djevojke suse razumjele.U sobu ue Henrik s bratom Nikolom i sjedoe k stolu. Mladi plavokosi knezovi izgledaju

poput blizanaca. Zavinuti im nose-vi i debele ispupene usne odavaju neto drsko i grubo.Videi da bi imala sjediti zajedno s njima kod veere, Dorja ustane da ostavi sobu. Henrikskoi i zakri joj put. Ona ga promjeri:- Kojim me pravom ne putate?- Ljubite Radoslava? - upita on poluglasno, plamteim oima.. - Odgovorila bih vam na pitanje kad biste imali pravo da Pitate.- Uproeni ste...- Ali nisam - isproena. Moj brat vamjonije dao - moj odgovor.- elim, ga uti iz vaih usta. 3* 35- Vama bi trebalo ivjeti do sudnjeg dana da stekneteplemenitost koja je potrebna muu zbog kojeg bih uplela svoje kose!Planuvi, zazvei on mamuzama, a ona poe k vratima iza kojih nestade rub njezineruiaste haljine.- Henrie, -zadri ga bratkad je mladi htio da je slijedi. - Ne luduj. Ona je neakinjainkvizitora Matijasa.


20/321

- Pusti me, Nikola. Zdrobit u Ivana Okikoga ako mi je ne da. Razruit u mu grad kaoto jastreb rui ptije gnijezdo. Krv mi vrije. Teko njima, Nikola! Rasporit u IvanaOkikoga od vrata do trbuha ako mi je ne da.- Zna da o tome vie odluuje Matijas nego ona i on. Smiri se. Veerat emo kod kue.I oni napuste sobu u kojoj se Tajana stisnula kraj kamina, zapanjena l u mislima

izgubljena.Vrativi se u svoju sobu, Dorja dozove Katarinu. Gospoa je ulazila s nekom plahounakon neugodnog prizora u blagovaonici. Meutim, Dorja se priblii povjerljivo,obuhvati je preko ramena i apne:- Katarino, mogu li se pouzdati u vae sijede kose?- Gospoice, moja odanost prema vama tako je velika kao "to je bila prema mojoj mladojnesretnoj gospodarici.- Pozajmi mi odoru svog sina.Neprijatno iznenaenje odrazi se u licu stare gospoe.- uvam tu jedinu uspomenu na svoje mrtvo dijete. Ne traite to od mene.- Bio je vjeran prijatelj mojega brata, a meni pobratim. Ruho koje pripada Ninoslavu neeDorja nikada oskrnaviti loim djelima. Uzajmite mi njegovu odoru i ne pitajte zato.- Ne pitam i, evo, dajem to traite.Starica klekne uz krinju, okovanu eljezom, i izvadi iz nje viteko ruho. Zatim uzmepomagati Dorji pri odijevanju.

Zamalo stisnula je Dorjino razvijeno tijelo odora mladog viteza. Raspletene kose smotaoko glave i privrsti eljem. Tada uzme ljem na kojem se cakli srebrna riba, a ondazamoli Katarinu da pozove njezine sluge.U sobu uoe dva jaka momka i gotovo padoe od uda, ra-Zabravi u vitekoj odorisvoju gospodaricu.- Vi dvojica ete sa mnom. Treba da budete uvijek uza me i da se pokoravate svemu tou vam rei. Ali nitko ne smije slutiti tko se krije u ovoj odori. Upamtite!Onda pokrije glavu lijemom, a lice vizirom. Dugi, iroki plat, koji se sputao za njom

kao povlaka, potpuno je pokrio itavo tijelo.- Ne, ovako nitko ne moe naslutiti da se. pod vitekom odorom krije ena - primijetiKatarina.- ekajte me - ree Dorja. - Kad se vratim, moda u vas trebati.I Dorja s momcima ostavi Joakimovu palau.

NA KAPTOLUNa Kaptolu, u biskupovom dvoru, u naslonjau obloenom jastucima, smjestio se biskupTimotej. Blijedo, naborano lice ne odaje nikakvih briga ni elja ni unutranjih nemira ilistrasti. Svijetle oi izraavaju mir ovjeka koji u dui ne nosi ni jedno pita" nje na kojenije odgovorio.

Ue kaptolski kljuar i najavi:- Vitezovi su stigli na vijeanje.- Idem. Da, Belko. Templarima otvori vrata s hodnika, a hospitalcima iz blagovaonice,neka uu istodobno da ne bude uvrede ako pustim u sobu jedne prije drugih. Potukli bi sena vratima.Belko je potrao osvijetljenim trijemom da izvri zapovijed. Ali nasrne na viteza s dugimplatem, srebrnom ribom na ljemu i vizirom na licu. Stade neodluan, oito da ga vitezoslovi.- Pusti me - ape Dorja dubokim glasom. - Hou da sluam vijeanje u dvorani. Zar nezna tko sam?- Ve sam mislio da neete doi. Sve sam spremio - samo brzo - brzo - i otvori vrata.

Oboje uu u dvoranu. Po sredini prua se dug orahov stol s raspelom. Nad njim velikiluster s deset etverokutnih svjetiljki izraenih od bruene rogovine. Uokolo stola


21/321

trokutne stolice. Na proelju veliki stolac, uza zid krinje. U dubini lijep iroki kamin, a sobih strana visoki stupovi.Belko povue Dorju za sobom.- Ovdje vas ne moe nai niti Svevid! - i gurne viteza u kamin. - Ne miite se dok ne odui doem po vas.

U dnu dvorane otvorila se vrata. Ulazio je biskup u pratnji kanonika.Belko stoji poput kipa. Na zapovijed kanonika otvori lijeva pa desna vrata i,pogledavajui u kamin, napusti dvoranu. Biskup Timotej sjedne na proelje. Odmahzatim s jedne strane ulazi est hospitalaca. Na koulje od kovane mree obukli supurpurne haljine. Na grudima i leima bijeli se osmerostruki kri - znak plemstva.S druge strane ulazi est templera, takoer u kouljama od kovane mree, ali u bijelimodorama s jednostavnim crvenim kriem na prsima i platevima. Svi su opasanimaevima, a glave "n pokrivene kacigama. Pozdravljaju redom biskupa, a on im oznaimjesta na koja sjedaju. Biskup pone mirnim glasom: .-~ Gospodo vitezovi svetih redova,kojih je slava preletjela" jednog do drugog kraja svijeta, pozvao sam vas na ovo vijeanje. Za dan-dva dolazikralj, a iz Rima papinski legat s vanom sv^001" Na osvanku smo tekih borbi daosvojimo natrag, neeti grob u Palestini, nego vjernike koji su se u naem domu oometnuli od crkve. A za tonam treba: sloge.

37IOko stola pomakli se vitezovi. Njihovi maevi tiho zvekeu.-- Narod nee s nama, bude li i dalje gledao kako slavni, divni, plemeniti vitezovi svihredova meusobno ive u vjenoj svai oko svojih zemaljskih posjeda. A sada, evo, jonovi spor, naime, tue mi se oi dominikanci na neke stvari koje su ve dole do uijupuka. Sve je to zlo. Narod vidi i misli. Zato pozivam predstavnike svetih redova da ovdjepreda mnom sklope pomirenje i zakunu se da e napustiti ovakva djela... Znate na to

mislim: - natezanje za zemaljska dobra i jo vie... Mislim da e predstavnici na toodgovoriti ono to ja elim.Veliki metar, plavokosi Olivero, ustane i od none orgije ohrapavljenim glasom ree:- Biskupe, preasni, vaem pozivu odazvali su se slavni vitezovi jeruzalemski.Omani prior templara Kastro skoi uvis i vikne mu u rije:- Gospodine preasni biskupe, templarima ne pripada pravo da govore prvi. Na je redstariji i po svojem osnutku i slavi. Olivero upadne otro:-- Na je red stariji po plemstvu. Svaki vitez hospitalac broji osam plemenitih koljenaunatrag. Nama pripada ast da govorimo prvi.- Na red - udari se Kastro u prsa - broji 100 koljena unatrag. Cijelim svijetom odjekujenjegova slava kakvu nikad nisu doivjeli osmerostruki.

Blijedo Oliverovo lice orumeni se:- Jesu li vas krivovjerci poslali" da provaljujete na naa imanja u cvoj zemlji koja su nampoklonili kraljevi i knezovi hrvatsko-ugarski?- Laete! - viu vitezovi hospitalci. - Mi se samo branimo kad vi provaljujete na naadobra koja smo dobili od kraljeva. Olivero ubaci:- Zaviate nam to nas pape i kraljevi obdaruju vie nego vas. Za Glogovnicom vam secijede sline, i za gradom Belcem, ali neete ih dobitiTemplari vica:- Belac vam uva va pobratim razbojniki Tomo Crni.- A vas prezire i Fric! - vikne Olivero templarima.- Vi primate Frica pod svoj krov i pljakate dominikance do koe.Svi se templari uzvikali na hospitalce:- Predobro ste upueni u svaku svinjariju s djevojakom au...- Grena kua u LaSkoj vai dovozi vam svakog tjedna u Cie djevojure...


22/321

"-Palite krijesove oko nagih cura. Razbojnici! / >--Pliakai dominikanskih kesa!38Sve se stolice povale, vitezovi se razmau, maevi zasvijetle, iedni skau preko stola izaas stoje dvije skupine - crveni i bijeli - jedni protiv drugih. Rasplameni krenue

naprijed s maevima.Vidjevi biskup to se dogaa u njegovoj kui, vikne Ijutito: _ Tako ste radili u Palestini i

zato vas je sultan izbacio iz zemlje i jedne i druge na sramotu svih krana. Eto, Marko, tosu krivci! - ree biskup svome kanoniku.- Ali vitezovi niti ga sluaju niti uju, u njima kipi elja da zamirie krv. Bijesnimzamahom udaraju jedni na druge.Vjetiji mau templari zatjeraju hospitalce do ruba kamina.Sakrivena u kaminu, Dorja vie nije mogla vladati svojim uzbuenjem. Izae i potriprema biskupu.ljem padne s njezine glave, ealj kojim je privrstila kosu omakne se. Smei pramoviprosuli se po vitekom plastu.Borci iz prvih redova opaze djevojku u vitekom odijelu. Maevi im se zaustave. Drugi sedalje tuku, a Dorja sklopi ruke i usklikne:.- Gospodo, hvala vam! Sad znam sve!Poklik ih zbuni. Obazru se i opaze enu. Zaustave borbu, pribliavajui se zapanjenapogleda djevojci u vitekom ruhu s raspletenom kosom.Olivero je prepozna i priblii se blie:- Lijepa je kneginjica u udnom ruhu koje ne dolikuje njezinoj pobonosti.- Moja je pobonost u dui, a vaa u licemjernoj obrazini.- Cime me okrivljuje kneginja okigradska?- Jo pitate? Zapovijedam vam da poete ocu Matijasu i priznate to ste radili prole noii kako ste se ogrijeili o mene.- Nisam vas ni vidio. Kneginjicu je opsjednuo avao.

- O, avle, na iji bi raun grijeili "sveti ljudi" da nema tebe! - vikne ona.Biskup prekine odluno:- Vitezovi redova, ono to ste uinili u mojoj kui ovlauje me zamoliti vas da ostavitemoj dom. Htjedoh vas pomiriti, ali vi ste zaboravili da potujete moj krov. Molim daizaete bez ikakvih razjanjenja - vidite da imam gou i pokae na Dorju.Hospitalci se povuku u dno dvorane. Olivero privue k sebi druga, apui mu:- Orie, im izau, daj znak Tomi. Dok ih on udara, osvetit u se toj drskoj kneginjici.Upamtit e me pa da ima tri ujaka inkvizitora.Biskup strogo pogleda Olivera u znak da se udalji. Olivero se pokloni i s drugom ode izdvorane.Tada Timoiej uljudno pozdravi Dorju, a ona se pouri oprav-

-- Gospodine biskupe, uinila sam zlo to sam dola u tom i to sam se sakrila iza kamina.Sve u vam razjasniti...39- Hvalim vam. Da nisu ugledali vas, ne bi prestali s tunjavom dok ne okrvave mojdom. Samo alim da ste uli vrlo runih, stvari.- Koje su me spasile da ne poludim. Sad vidim, sad znam da nije vrag opsjednuo mene,nego - njih...- Vas, kneginjice? - nasmijei se biskup. - To bi moglaustvrditi samo ludost ili zloba.- Ludost ili zloba - opetovala je ona gotovo zapanjeno, sjetivi se svojeg ujaka. Biskup jeutio, oekujui da mu razjasni zato je dola.- Preasni biskupe, ponajprije da vas zamolim za oprote-uje. Unila sam u dvoranu kad

nije bilo u blizini ni jednog sluge. Znala sam dae biti vije

anje i neto me je vuklo dasluam. Vae sluge nisu tome krive.


23/321

- Nije potrebno da se ispriavate. Ve sam rekao da ste me spasili od krvoprolia.- Onda treba da vam jo razjasnim zato dolazim odjevena U viteko ruho. To jerazumljivo, ena uveer ne moe na ulicu, a do sutra moglo bi biti kasno. Biskupe, knezZvonigradski hoe da sutra svome sinu izree jezik jer ovaj nee da oda kamo je nestalanjegova vjerenica. Ne mogu vjerovati da je kriv i molim vas - zauzmite se za njega.

-- Kneginjica se dala na opasnu stvar - ozbiljno e biskup.- Nestanak banovice teko sumnjii kneza i preda mnom.- Zato, biskupe? Recite, molim vas.- Evo, zato. Na dan vjenanja, as prije nego to sam htio da odem u crkvu, stigao jebanov glasnik iz Kamen-grada s porukom neka mlade ne vjenam u crkvi, nego da ihdoekam u dvorcu. Da mladfknez kani pred svima u crkvi izrei da banovicu nee uzeti.Taj glasnik bio je laan. Nije ga poslao ban. I ruenje skela svjedoi da se knez htioosloboditi vjerenice i zadrao me da ne doem. On zna gdje je banovica.- Cospodine biskupe, ako zna, onda je bolje da ga otac ostavi u tamnici nego da ga uutkazauvijek. Mladi knez e ipak progovoriti. Ili e ga odati savjest, ili nee izdrati muke, ali

jednom e progovoriti.- Pravo velite - bilo bi bolje da ga ostavi u tamnici, nego da ga kazni vjenom utnjom. Stim se slaem. Nego, vi se ba mnogo zanimate za njega?- To je moja dunost, Velika dunost. Molim vas da ga puste na slobodu - ali neka se stim ne uri, ako zna, knez e priznati.- Kneginjice, obeavam vam da u sutra u zoru poslati svoga kanonika da mi dovedekneza. Pouzdajte se u mene. Va je prijedlog pametan.Uto stupi u sobu kljuar Belko. Spazivi Tcneginjicu u vitekoj odori, uznemireno najavi:-- asni otac Matijas ve dugo eka.40Dorja urno pokrije glavu ljemom, a lice vizirom i zamoli biskupa:- Molim vas ne recite ujaku tko sam. Onda se omota platem od vrata do poda. Matijas jeulazio, ljubazno se klanjajui biskupu.- ao mi je, oe Matijase - ispriao se biskup. - Nadao sam se da u moi pomiritivitezove meu sobom, a onda hospi-talce nagovoriti da poprave ono to su vam nedavnouinili. Umjesto pomirbe, eto bitke u mojoj kui.- alosno je to - uzdahne Matijas. - Okrali su nas gore od Crnog Tome, opljakali poputFrlca. Ne moe ovako dalje, to je lupetvo. Tko je taj vitez? - zapita, spazivi tek sadaDorju.- Neka mi asni otac oprosti, vitez eli ostati nepoznat, a vi znate da se elja morapotovati - mirno e biskup.- Otkud vam, vitee, ovaj ljem? - zapita Matijas. Dorja uti. Biskup se nasmijei:- On eli ostati nepoznat, zato nee odgovoriti.- Preasni biskupe, ne elim povrijediti vae tovanje prema gostu, ipak ovaj znak na

ljemu me nuka da ga pitam. Taj znak je...- Riba. Nita drugo, asni oe. Znate, da svaki vitez uzima drugi znak, svaki hoe da budeosebujan i valjda su sve dvonone i etveronone ivotinje ve tako iscrpili da je ovajuzeo jednu- bez nogu. Dakle, gospodine vitee, - okrene se biskup Dorji- udovoljit u vaoj molbi. Mirno poite kui.Dorja se pokloni na viteku i, nastojei oponaati hod mukarca, napusti dvoranu.Vani je ekao Belko. Nije ga oslovila. urila se da to prije umakne ujaku Matijasu.Belko krene za njom, otvorivi joj veu pred kojom su je ekale sluge. Kad krene trgom,ostao je Belko-na pragu.Praena dvojicom slugu, Dorja poe izvan ograde, kad odnekud iznikoe templari na

konjima.


24/321

- Kneginjice, iza otarske vai, ekaju vas u zasjedi Olivero i drugovi. Poastite na krov- da vas od njih ouvamo...- Nemogue je da bi se vitezovi usudili da ovdje u gradu kneevsku ker - ree ona.Templari Je nastavili uvjeravati da joj se sprema zasjeda. Dorja razabere da joj netko izalea ape:

- Ne sluajte ih. Lopovi su kao i oni drugi. Ne primajte njihovu zatitu.Ona se obazre i prepozna kljuara Belka.- Vratite se radije k biskupu - savjetuje kljuar.-.T Ne" ne - odvrati ona, elei da bude to dalje od Matijasaflje ostao kod biskupa.Idemo - naredi slugama koji su izvadili bodee da zatite gospodaricu, a onda etemplarima:41- Hvala vam, ne bojim se nikoga. I htjede poi prema Griu, ali joj templari zakre put.Razabravi namjeru vitezova, sluge je zaklonie svojim orujem.To svrati pozornost Oliverovih ljudi koji su bili u zasjedi. Dojaili su, dignuvi maeve.Dorjin sluga, iskoristivi taj as, pograbi gospodaricu, digne je i dade se u bijeg. Spazivi to,vitezovi, bijeli i crni, potjeraju konje za njim i opkole ga.I templarske i hospitalske ruke posegnule za Dorjom da je istrgnu iz mladievih ruku. Uto se

zau gromki Belkov glas:- U pomo! Razbojnici otimaju djevojku!Ni templari ni hospitalci ne haju za to. Pojaanim bjesom bore se za Dorju. Njihovo rvanjeiskoriuje sluga vrtei se u krugu.Oliverov ma zahvati ga, u lea i on klone na koljena.Vitezovi skoe s konja i posegnu za plijenom. Drugi Dorjin sluga pokua je braniti. Sve se tozbilo u nekoliko trenutaka.Od sjeverne strane Kaptola juri u tmini neka eta i zaas opkoli djevojku i vitezove. Grubiglas etovoe zagrmi:- Vuci vitekih redova, predajte se! Plijen je moj. Bio je to glas Tome.- Nema plijena! Uvrijedio nas je neki mladi vitez - brzo e Olivero da zametne trag Dorji. AliTomo udari po njima.- Tomo, jesi li lud? Sto bijes nas?Meutim, iz tmine ne dopire nikakav glas, jedino se uje snano dahtanje konja.- Tomo, jastrebe crni - uzvie se templar Kastro. - Nas si ekao? Po ijoj zapovijedi?Razdraeni svaom kod biskupa, osjete potrebu za kreevom. Svi su opet poskakali na konje.Maevi tresnuli jedni o druge. Templari i hospitalci nau se zajedno protiv Tome. Dorja osjetida je slobodna. Belko je uzme za ruku. Na vei biskupskog dvora zasvijetlila je lu. Djevojkase uplai:- Ne k biskupu, - hou na Gri!Mladi kljuar poslua i povede je prema utvrdi.Sa strepnjom sluaju ljudi u svojim kuama nono kreevo monih vitezova. Nikomu i nepada na pamet da izae na cestu.

Tada se javi glas Olivera:- Stanite, vitezovi. Tomo istupa protiv vas kao neiji branitelj i sutra e na svijet izrugivati daje Tomo ovdje nekoga obranio. Nije asno da se borimo s vitezom otimaem.- Dobro ste rekli: nije asno - upadne Tomo - da se vas, desetorica otimakih vitezova, tucetes jednim jedinim.- uti, Tomo - navale hospitalci da ga uutkaju. Odluili smo da se ne borimo i gotovo.Templari su odbili Oliverov prijedlog. Odmah se odijele od Oliverovih ljudi i, vidjevi da jeDorja nestala, odlue krenuti kui.42Tomo se ustoboi na konju:.- Opet sam li, Olivero, sveti vitee, ispred iiosa odnio svetaki plijen...- Nije bilo plijena. Neka je svinja napala Okiku kneginji-cu a mi smo je branili.

- Svakoj se svinji hoe ira bilo koje mu drage rase - nasmije se Tomo.Olivero mu se priblii i okosi se na nj:


25/321

- Izdajice! Nisam li te zvao ovamo da napane one druge? Da si udario na njih, danas bikneginjica spavala u Ciama.- A vi biste Olivero zaspali do sudnjeg dana.- Otkad Tomo brani djevianstvo?- Od sino - ali za sebe, gospodine Olivero! Vama e Fric moda ipak dobaviti onu drugu.- Tako ti boga, to zna o tome?- Znam da kneginjici vi neete biti prvi dok je Tomo iv. Laku no, lijepi Olivero!I potjera konja niz strminu ispod grikih utvrda pa krene prema Savi.Dorja je u pratnji svojega sluge i Belka stigla u banovu palau. U blagovaonici je ekalazabrinuta Katarina. Dorja je zamoli da je ostavi s Belkom nasamo.- Ti si me u biskupskom dvorcu s nekim zamijenio. Uzalud porie, razabrala sam to iposluila se tvojom zabludom. Netko te potkupio da moe sluati vijeanje vitezova. Ne bojse, zatitila sam te pred biskupom, dugujem ti zahvalnost. Evo ti dvije marke to si me sakriou kamin, a dvije da uti ako te tko pita za koga su se vitezovi otimali. - Hvala, ne primam novac, samo moliin malo dobrote vaeg srca.- Malo ima ljudi koji se zadovoljavaju takvom nagradom.- Zato to ne raspoznavaju dragocjenosti.

- Ove rijei nisu nikle u glavi sluge. Svejedno, tvoja je to stvar. Ostajem tvoj zahvalni dunik.Belko se zahvali, pokloni i napusti palau.

Ljudi su, meutim, doveli ranjenog slugu. Dorja izda odredbe i za njega i onda ue u svojusobu da svue viteku odoru.Tajana ju je ekala i pomagala joj.^ Zamiljeno ogleda Dorja ljem sa znakom ribe, obnavljajui u svojim mislima neobinoinkvizitorsko zanimanje za taj znak. Osjeti u dui novi strah.Tajana ponese odoru u drugu sobu da je sloi u sanduk, a J-torja se spusti na klecalo da moli.Sklopila je ruke, ali ni jedna "jec molitve ne dolazi joj na usta. Klonula je na postelju. Njezinom glavom lete slike: samo" nv"tezova, krije, oko njega nageene, pijani Olivero...43Onda samostan dominikanaca. Matijas i prisega, sve to obaraju u la jer ona je opsjednuta

avolom. Ali nisu li to ubojice ljudskih dua, razbojnici ljudske sree? Ne - ona nee utjeti!Opet Iskrsne prizor u biskupskoj dvorani.A prisega? Sto je to? "Zato sam prisegom morala dokrajiti svoj mladi ivot prije nego sam izapoela ivjeti? Zato sam se morala osuditi na vjeno tamnovanje? Zar ono moe biti prise-ga?"Dorjina je dua pusta tmina u kojoj se sudaraju pitanja i u paninom strahu uzaludno traeizlaz na svjetlo.Tajana se vratila da uzme viteki ljem i ma pa da ih spremi. Ali Dorja je nije ula. Lei napostelji, rukama podupire vruu glavu, oajniki govori sama sa sobom. Tajana se pritisla ozid, gleda i slua Dorjine muke.U tekoj muci sumnja ona zaplae.Savijajui se u jecaju, osjeti na sebi ruku i uje apat:- Ako vas neto boli, idite pustinjaku Dragoi. < Ona se uspravi i obazre. Iza nje stojiTajana suznih oiju.- Zato plae, djevojko?- Zato to vas neto boli.- Zato to boli - mene?"Ona plae zato to boli mene" - i sjeanje joj predoi sliku kako Tajana, od svih prezrenostvorenje, mueniki iskapa mrtvaca, a ona se od nje grozi pod dojmom stranih prikaza kojesu joj ocrtavali Matijas i Olivero.- Pitajte pustinjaka Dragou ako vas neto mui.- Hoe li me odvesti k njemu, rano u zoru, kad jo svi spavaju?- Hou, gospodarice.Kneginjica osjeti da joj je odlanulo. Pojavila se nada da e nai utjehu svojim sumnjama.- Sluaj pozorno: nitko ne smije saznati kamo idemo. Obui u odijelo svoje sluavke da mene prepoznaju.


26/321

,AV NA STRATISTUsunce. Praena Tajanom, Dorja u kui pustim krajem iza Laske va-k mi veli da si dobra, ista dua. rema tebi. Tvoj te otac ne voli. ? bana Joakima. Je li ti to dra- >e Tajana.desetb/e

__ gs^ ;" M

smo da se\ *" . Templari .O Oliverovih l" kui.42_ Dobro. im se vratim, otkupit u te onda te nitko vie ne moe progoniti.Stigle su u banovu palau, tiho se popele trijemom i ule u Dorjinu sobu. Osjeala se mirnija.Preodjenula se u svoje ruho i ekala Katarinu. Kad je stigla stara gospoa, Dorja joj odmahpredloi da od nje otkupi Taja-nu. Katarina pristane. Tada gospodarica banove palae pozovekneginjicu na zajutrak.U blagovaonici zateknu starog Zvonigradskog kneza. Bio je mrk i zamiljen.- Kneginjice, kad sunce bude visoko, odvest u vas dolje da jo jednom od Radoslavazatraite istinu. Ako je ne iskae, nema mu pomoi.Dorja je odgovorila mirnije, oslanjajui se na biskupovo obeanje da e zatiti mladia.Jo su jeli, kad sluga najavi knezu kanonika Marka. Ovaj moli neka bi se knez potrudio kbiskupu.Dorja je s Katarinom ostala u blagovaonici. Vani, s trijema, uo se iv razgovor.- Glas mojega brata! - klikne kneginjica.U blagovaonicu ue stasit mladi od dvadesetak godina, smeokos i smeih oiju, posve nalikna Dorju. Ona ga vrsto zagrli.- Hvala bogu, ti si Ivane! Vratila sam se juer iz Ozlja i saznala nesreu koja je zadesilaMirenu.- Dolazim s potrage. Svi je traimo posvuda. Kao da je propala u zemlju - odvrati on.- Vele da je Fric bio pred crkvom i da ju je oteo po nalogu Radoslava.- Za Fricorn su poli i moji i banovi ljudi zajedno. Uzalud. A ne vjerujem nikako da bi jeRadoslav dao oteti po Fricu.

- Ni ja, osobito nakon mojeg razgovora s njime.- S njim si govorila?- Juer u tamnici.Ue Tajana, nosei jelo za kneza. Kad je izala, Dorja izvijesti brata:- To je krvnikova ki. Otkupila sam je od Katarine. Je li ti pravo?- Nikad se ne paam u tvoje stvari. Ako ti je s voljom, do-si uradila.Neko su vrijeme razgovarali o izgubljenoj banovoj keri, kad se grubo otvore vrata i otrimkoracima ue u sobu katelan K-arnen-grada i Joakimove palae Henrik Gising. Pozdravigospo-ae i Okikog kneza pa onda znaajno primijeti:sam, knee, da ste stigli. Imam za vas vanu poruku bana Joakima.- Da ujem, to mi on poruuje. Sigurno glede Mirene.45

- Neto drugo. Odreeni ste da budete kraljev pratilac, a kneginjica Dorja da bude u pratnjikraljice i njezine sestre dok e boraviti u Hrvatskoj.,- Prevelika je to milost za mene - ree Ivan - po pravici to bi dopalo starijega.- Bit e da vas uvaavaju, kad su odabrali upravo vas.- Hvala vam. Odazvat u se, a dakako i moja setra.- Kad je Joakim izdao ovu poruku, jo nije znao da kneginjica, kojoj je podijelio toliku ast,hoda nou u mukom odijelu. Vitez Olivero jedva ju je obranio iz ruku Crnog Tome.Dorji udari krv u lice. Brat je strogo pogleda.- Razjanjenje dugujem samo tebi, brate, i nikome drugome - ree ona. - Rei u ti sve kadbudemo sami. Henrik Gising upadne:

- I ja imam neko pravo na razjanjenje. Knee Okiki dugujete mi odgovor na moju prosidbuza ruku vae sestre.


27/321

- Jo je nisam pitao to misli o tom.- A ja, evo, odgovaram: polazim u samostan.- Zato to e knez Radoslav izgubiti jezik - vikne Henrik porumenjevi od ljutine. - Izgubit ega, tako mi oinjeg vida, odmah ovaj as.- Tko vam daje pravo da to uinite? - upita Dorja.- Ja sam katelan banove palae.- Ali niste krvnik, on je pod utvrdom. Poruujem vam da se kneza ne dotaknete dok se sKaptola ne vrati njegov otac. On mi je obeao da e me odvesti u tamnicu da kneza jo jed-nom pitam.- Samo to on vie nee moi govoriti.- Ne dirajte Radoslava! Znajte - biskup se zauzima za njega-T\~VI


28/321

- Ma u tvojoj ruci tako je siguran da me nije strah, ali sad imamo preih briga. Nesrea mojeprijateljice Mirene i njezina vjerenika Radoslava "tako je teka i mnogo mi pritie srce.Henrik bi mogao izvriti svoju prijetnju.- Ako je otac kneza Radoslava odredio da ti jo jednom govori s njime, nee se Henrikusuditi da uini neto bez staroga kneza.- Kad bi se samo doskora vratio s Kaptola! Nadam se da e posluati biskupov savjet.Ivan je uzalud ekao mladoga Henrika Gisinga. Tada se otvore vrata. Na pragu stoji Tajana.Blijeda, iroko otvorenih oiju, bulji u gospodaricu.- to je, Tajano? - zapita Dorja. Djevojka odvrati vrlo tiho, gotovo apui:- Moj je otac s gospodinom Henrikom uao u tamnicu. :- Ivane! - klikne Dorja i naglo ustane - Henrik e izvriti osudu. Henrik e izvriti osudu.Henrik je ljubomoran na Radoslava. Uinit e to iz osvete. Sprijei, to, Ivane.Bez rijei pohiti on u drugu sobu.Tajana i Dorja ostale su same.- Zato Ivan ne ode dolje? - pita Dorja, a Tajana je uh* vati za ruku i apne:- Doite, kneginjice, da ne bude prekasno.- Ivane, Ivane! vikne Dorja.

. . Otvorivi druga vrata, u

e u sobu, ali je ova bila prazna. To je ispuni beznadnim strahom.rit ^ajana Povue Dorju na trijem, odakle su se spustile u dvo-Dorja je pola prema vratima tamnice.Sluge joj zakre put, a ona im zapovijedi:~- Maknite se! Poslao me ban, gospodar ove kue. m- , f Sluge posluaju Dorju i ona ue sTajanom u mrani prostor ] ikojim je jednom ve izlazila iz tamnice s knezom i braomGisin-\govcima.U dubini svjetlo im pokae put koji ih odvede u tamnicu.Mladi knez Radoslav u jadnom je stanju. Dva su ga mukarca od vrata do nogu svezala ostup. Henrik Gising stoji postran- : e i zluradim krvoednim glasom draka: i- Odmah u vas, knee, liiti jezika. Bilo bi teta da nam j otkrijete tajnu kako ste omamili

kneginjicu okigradsku. Bit e " da umijete lagati ba kao trubadurski pjevai. Svojimjunatvom j i snagom svoga krljava tijela ba niste mogli osvojiti tako hiro- i vitu, izbirljivudjevicu kao to je Dorja. lKnez nije odgovarao. Izgledao je poput muenika koji je spreman da umre, a da ne progovorii sasvim se pomirio tommilju.- Njoj za volju liili ste bana njegove keri. Znam ja to, a | ini se da najpobonijoj djeviciu kraljevstvu to i nije krivo! l .Mnogo se trudi oko vas, ali to emo?! Kad sam ovdje ja ine j kanim vam produljiti ivot ni do onog asa dok se sunce uspne nad crkvom svetogaMarka. Kad vam stari knez dovede kneginji-? u, neete joj moi nita vie reci. Nije li touitak? - govorio] je Henrik, smijui se, dok je krvnik mirno brusio no i pripre-" mao se

hladnokrvno na strahovitiin. iUto uleti kneginjica u tamnicu, a za njom Tajana. j

- Jao! - krikne ona i pograbi krvnika za ruku. - Ne smije--x:*iHi nita dok se s Kaptola ne vrati otac. "" - vikne knez Henrik.""""itl veu radost; as miljenik^ prirediti ta-iclapa ruke u ;utno brusinrani hodnik; se Henrik. - ni dati najveeiivati za zid. Predlo u krvnikovojii na tlo tamnice.smo da ^


29/321

S Grikih utvrda lepraju barjaci. S kula odazivaju se strae. Zvona zvone. Velika vratakamene kule s istoka iroko su otvorena. Tefci drveni most tutnji pod udarcima konjskihkopita.Iznad devet grikih insula zatrubie kralj

1. Plameni inkvizitori Marija Juric zagorka

Documents

Transcript of 1. Plameni inkvizitori Marija Juric zagorka