Marija Juri ć Zagorka VITEZ SLAVONSKE RAVNI TAJANSTVENI OSLOBODITELJ trah ledeni trepti salonom dvora Retfale. S viso ko g se stropa spušta luster. Na zlatnim krilima nižu se stakalca. U njih se slijeva ju zrake od sto-tina svije ća i odsijevaju prostranom dvoranom. Zi-dovi su puni o gledala i slika starih pre ña. Na nis-kim pozla ćenim naslonja čima sjede dame. Oko njih razapinju se suknje kao svilena zvona. Naprašene friaire urešene su blistav im draguljima. Oko doma ćice mlade dame. Strah im se odrazuje s lica i o či-jc Kervozno okre ću naprašene kovr časte glave. dnu dvorane, uz prozore zastrte zavjesama, desetak mladih iarrojaka poput deset pupoljaka. Glave su im pune pramova, ša-haljinice v rpca, rukavi čipaka, a srca treptaja. Lijepa crnokosa k ći ku ćedomaćina uzdahne: — Nikad Reftala nije doživjela takve strahote! Baci li su se na irorac kao divljaci. Baš sam pošla s Adamovi ćem plesati, kad mrednom u dvorištu prasak za praskom. Samo sam čula viku ?nzbojnika: »Otvorite i predajte novae i n akit — ill ćemo zapaliti iW3c-1 — Osjetila sam kao da ve ć gorimo. Bili smo predani na mien razbojnicima. Ako ne otvorimo — oganj! A ako otvori mo? ... Zdmja trese mla ñahna tijela u lepršavim haljinama. Rije č im e na so čnim usnama. — Onda je s le ña razbojnicima naletio — on i po njima pro- suo vatru kao da taneta štrcaju iz vodoskoka. Razbo jnici, napad- nuti s le ña, udare u bijeg. Od straha sam izgubila svijest. Zamalo, eto ovamo gospode i sluge koji javljaju: — pobjegli su. On ih je potjerao i još ih goni, sve od zapada sunca — u no ć. — Spasio nam je život. — I djevoja čku cast. Iz blijedih lica zuri tiha strava. Kao da su tek sada zagledale do dna ponora nad kojim su lebdjele. I šute kao da se samo s pri- krajka usu ñuju pogledati dolje niz strminu strašne sudbine koja je ve ć pružala naoštrene kandže za mladim pupoljcima usred pro-lje ća života. — On je naš najve ći dobrotvor. — Tko je zapravo on? Tko? — Uistinu, ne znamo ni tko je, ni što je, ni otkuda je. — To nitko ne zna, samo se o njemu pronose svako jake ne- vjerojatne price. — Puk ga zove vilenjakom i vitezom Hrabrenom. Sv akako, te mu nazive narod nije dao bez pravog razloga. Lijepa k ći doma ćice Magda predloži: — Poslala sam slugu da pozove našeg provizora. O n će sigurno nešto znati o njemu i o tome kako se sve dogodilo. — Evo, sluga se vra ća — ali bez njega! Momak u livreji pristupa Magdi i javi: — Plemeniti gospodin provizor nije dolje, ali na dglednik šu- ma odmah će do ći, on je bio u borbi s razbojnicima. Muškarac otmjena držanja u zelenoj odori u ñe u dvoranu. Kontesa Magda upravi mu nekoliko pitanja koja mlade djevojke još potcrta vaju svojom radoznaloš ću. Gospodin pripovijeda: — Konteso, evo što znam: vra ćao sam se danas popodne s lugarima, kad me u šumi zaustavi pristao mlad čovjek u jaha ćem odijelu i pokaže mi šikaru gdje u zasjedi čekaju panduri, jer da razbojnici kre ću na imanje gospodina grofa Peja čevi ća u Retfalu.

Zamolio sam ga neka mi barem dopusti da javim u dvo rac gdje se u torn času nalaze odli čni gosti. Odgovori mi da je ve ć poslao momka da obavijesti mojega gospodara, a ja sam se s lugarima pri- družio pandurima. čekali smo u zasjedi. — Kako je izgledao mladi ć? — pitaju djevojke. — Lijep i pristao. Kapetan je onog neznanca koje ga puk zove vilenjakom ili vitezom Hrabrenom. — Ipak, poslije ste vidjeli i njegova gospodara? — Mladi kapetan poveo me sa sobom i odredio da s e pridru- žim posljednjem odredu koji će navaliti s pandurima. Njegov go- spodar bio je daleko naprijed, predvodio je četu. — I ništa drugo ne znate? — Sasvim ništa, ali plemenite će dame sve saznati od samog kapetana i njegova gospodara. — Kada? Gdje? 8 — Dok je kapetan pratio mene i lugare, pripovije dao mi je da su on, njegov gospodar i svi momci čitav današnji dan u zasjedi čekali Varnicu, te da nisu okusili ni suhog hljeba, ali se gospo dar nada da će uhvatiti lupeža i zato upomo čeka. Smatrao sam da bi me grof ukorio kad ne bih pozvao kapetana s n jegovim gos- podarom k nama na ve čeru — do čekali razbojnike ili ne. — Oh! — iznena ñuju se djevojke. — I do ći će? — Kapetan je odgovorio da vrlo rado prima poziv za gospo- dara i momke. — Još ve čeras mi ćemo ga upoznati! — kli ču one radosno. — A niste li čuli zašto ljudi o njemu pripovijedaju kao o ne- čem zagonetnom? — pita dalje Magda. — Ne bih znao ništa red o tome. Mislio sam da sm rtni nepri- jatelj Stojana Varnice uop će ne postoji. Danas sam se uvjerio u to. Kad sam nakon napada rekao gospodinu grofu da će do ći s ka- petanom i svojim momcima, odmah je gospodin grof iz dao zapo- vijed da se priredi jelo i pi će i da se čestito pogoste. U blagovao- nici prostrijet će se za njega i kapetana. — Znači, nitko od naših nije vidio junaka? — Jedino provizor jer je bio u prvim redovima s njegovim kapetanom. — Neka do ñe odmah gore da nam pripovijeda — odredi Magda. — Konteso, ne mogu udovoljiti vašoj želji. Mladi je plemi ć od- jahao u potjeru za razbojnicima zajedno s ostalim n ašim slugama. — Da, ali svi su se naši ve ć vratili. Samo njega još nema. — Bojim se da ga nije stigla kakva nesre ća. Me ñutim, dame če vidjeti svojeg osloboditelja. Magda nije imala kada da nastavi razgovor. Lijepa p lavuša je pod ruku. Ostale djevojke se uzgibale. — Onaj koji nas je spasio dolazi na ve čeru s kapetanom i či- svojom četom! — javlja Magdina ro ñakinja plavokosa Hela. Uskomešale se dame u dvorani. Straha je nestalo. Domaćica ffldredi: — Moramo obavijestiti dolje gospodu. — Idem ih potražiti — ponudi se Magda i ve ć odlazi iz salona. Vani u predvorju djevojka upita slugu: — Gdje je gospo ñica Krasanka? — Dolje je, u sobi gazdarice dvorca. — Neka do ñe gore, ali hitno. čekam je u svojoj sobi. U svojoj djevoja čkoj odaji še će Magda nemirno, uzbu ñeno. vo osluškuje. Napokon začuje hitre ženske korake. Pogled rata. se pojavi mlada djevojka. Visoka, vitka, stasita. R uži- ~— ':?? savršeno plemenitih crta, blista od zdravij a. Zagasite pla- : rvila je na zatiljku kao teški teret krasnoj glav i. Velike : tamnoplave, pune su melankolije. Lijepo skladno t ijelo — - jednostavna haljina s tunikom bez krinoline.

Poklonivši se duboko, djevojka upita: — Zvali ste me, konteso? — Jesi li se uplašila razbojnika? — Nisam. Čula sam u Valpovu od družine kako se od nekog vremena svaki put, kad razbojnik Varnica nešto podu zme, pojavi vitez Hrabren i potjera ga, pa sam se nadala — do ći će. I došao je! — Dakle, i tebi se vrze po glavi. Uzbu ñenje zaokupi Magdu, ho će nešto da kaže, ali se smete. Promatra Krasanku i primijeti: — Nisam te danas pravo ni pogle-dala. Lijepa si! — Zaboravili ste na me, konteso, sasvim zaboravili. — Varaš se. malo te vi ñam otkako si otišla iz našeg dvor- ca. Ja koji put idem u Valpovo, a Hela i njezine ku zine gotovo uvi- jek dolaze bez tebe. — Siromašna djevojka svuda je na putu — uzdahne Kra sanka. — Kakvi su to uzdasi? Prije nisi bila takva, — O nda Magda nervozno prekine razgovor: — Ja brbljam, a dolazim ti s prešnom molbom. — Meni se samo zapovijeda! — Ne možeš kazati da sam ti zapovijedala. Drugovale smo. — Na žalost, ovom je drugovanju kraj otkako sam otišla od vas. — Znači, nisi zadovoljna u Valpovu? — Zadovoljstvo je daleko od mene — otkako mi je umro otac. Prije su me ipak smatrali nekom gospo ñicom, dolazila sam u dru- štvo, mogla sam prisustvovati zabavama kao š to je ova danas. Sad mi je dopušteno da sjedim sa sobaricama, a ako me n aro čito po- časte, onda me pozovu u sobu gazdarice. — Razumijem. Hela je morala i tebi dopustiti da uñeš u salon. Napokon, k ći si maloplemi ća koji je upravljao našim imanjima. Moj ga je otac uvijek zvao u društvo. Re ći ću to svojoj sestri čni Heli. — Ne recite joj ništa! Moram biti zadovoljna sa svojom služ- bom. Najzad, posao je lagan: briga za haljine i lje potu gospodari- ce, a to je za siromašnu djevojku velika sre ća. — Vidiš, Krasanko, dala sam te Heli, baš zato št o je tražila pratilicu, a htjela sam te opskrbiti i vjerovala sa m da će ti biti dobro. — Ne može se djevojka s osamnaest godina osje ćati dobro kad stalno provodi život kao pastor če. Kad vidim ostale djevojke istog plemstva kao što je moje u krasnim haljinama kako s e zabavljaju, onda mi je teško oko srca. I ja bih željela veselit i se koji put, ma- kar samo nekoliko sati... — Ako mi u činiš ono zbog čega sam te zvala, poklonit ću ti haljinu koju sama odabereš i odrediti da ve ć sutra do ñeš u salon meñu goste. — U ime place od vas, konteso, ne primam ništa. — Što? Zoveš me kontesom? A bile smo drugarice. 10 „ — Baronesa Hela mi je zabranila da vas — njezinu sestri čnu — nazivam samo »Magda« i odredila da vas zovem kont esom. — Barem u četiri oka ostajemo drugarice — kao što smo bile. Razumiješ li? Ja to ho ću i nastojat ću da ti kod Hele izvojštim če- stiti položaj. Nisam znala kako ti je ... AH joj ponestane izdržljivosti, i Magda ponovo p rekine raz-govor. — Moram te zamoliti, Krasanko, da mi iskažeš usl ugu. Uvijek si bila dobra prema meni i... — Desilo ti se nešto neugodno? — upita Krasanka.

— Kako da kažem? Uvijek si mi kriomice donosila neke knji- ge od — našeg provizora... Tebi je Iako razgovarati s njime zato što je tvoj otac bio naš provizor —ali meni, dakako , nije. Sje ćam se, jednom si mi nešto rekla o sadašnjem provizoru. .. — Da, rekla sam da primje ćujem kako je gospodin Zorislav beskrajno nesretan zato što te duboko ljubi, a ti m u ne uzvra ćaš ljubav. — I ja sam to opažala, makar se nikada nije usud io to poka- zati ni pogledom niti rije čju. A lijep je, muževan, pošten, naobra- žen plemid. Dakako, plemstvo mu je daleko ispod mog grofovskog roda. Moj bi me otac prije poslao u samostan, nego mi dopustio da... ali glupost je i pomisliti! Teško mi je samo jedno — svi su se naši vratili iz potjere za razbojnicima, samo nj ega nema, a ved je blizu pola nodi... — Otišao je da progoni razbojnike? — Jest. Od sve gospode jedini je on imao odvažno sti da po ñe u obranu svih nas. — Nikako svih! Gospodin Zorislav je mislio samo na tebe i sada negdje juri u nod — jedino zbog tebe. — Što ako u toj jurnjavi zaluta? Neprestano mi j e pred o či- ma slika: mra čna nod, a on negdje leži ranjen, bespomodan. Otka- io sam dula da ga nema, drš ćem od straha. Nemoj misliti da — da ga možda ljubim ... — Zaslužio bi... 5 . — Priznajem. Teško mi je, Krasanko, — i Magda po vjerljivo pride k njoj: — Znam, nisam se brinula za tebe kako bih morala, il; oprosti mi i u čini što du te zamoliti. — Pouzdaj se u mene. — Tebi ne može nitko prigovoriti, pokažeš li vedi i nteres za provizora. Kad bih ja rekla samo rijed — bilo bi sv ršeno. Ako tko i posumnja da je stekao tvoju naklonost, smatrat de to prirodnim. Ml dolje i pitaj za njega, a kad ti kažu da se nije vratio, zabrini : zamoli: neka pošalju nekoliko sluga sa svjetlom n a poljane. fceprestano mi je u duši misao: negdje leži ranjen. Ako ga na ñu, du se osloboditi ove slike. Ho ćeš li, Krasanko? — zamoli ona, Ttuaiixsi ruke na ramena lijepe djevojke. — Hodu, drage volje. 11 — Ako ja to u činim, bili bismo kompromitirani i ja i on, a otac bi ga smjesta otpustio. — Znam, Magdo, i zato se odazivljem tvojoj želji. — Kad se sluge vrate s potrage, onda ćeš mi poslati glas. Evo, ostavljam ti ove haljine, odaberi koju ho ćeš. Krasanka ne odgovori. Njezina jednostavna plava haljina ne-stade iza vrata. Nemir kontesina srca sve vise raste. Biju joj sl jepoo čice. Po-nikne sama u sebe i pita se: »Zar ga ljubim?« Pri toj pomisli obuzme je zebnja. Strah ju je. Stalno je progo-ni ista slika — da mladi provizor negdje leži ranjen, ostavljen o d svih. Zašto je progoni ta slika? Jednom joj je rekao: »Kad želim da se moja m ajka sjeti mene, onda čvrsto mislim na nju i tada mi starica piše da je u ovom i li onom danu i času mislila o meni!« Dok je to govorio Magdi, gledao ju je tamnim o čima što su bile poput dva zrcala u kojima je ona naslu ćivala ranjenu dušu. I sada ne vidi ništa do ta dva oka što joj u mraku donose njegove misli — stalno u pravljene u nju. Jer ono o majci govorio je njoj — sa-mo njoj — u to je uvjere na. I toliko puta pojavio se iznenada mladi plemi ć u njezinim mislima poput žive slike usred no ći. Probu-dila se i nastavila da misli na njega. Ali nikad nije os jetila nemira, nikad drhtaja. Godilo joj je što je obožava, primala je knjige koj e bi joj slao. Kad ju je sreo iznenada, čas bi problijedio — čas po-rumenio. U čitavom njegovom bi ću osje ćala je snagu prave muške lju-bavi. Zamijetila bi tada neko gibanje u svojoj duši, što joj je godi lo, nastojala je kako bi ga svuda u dvorcu sretala češće. Ali on je bježao od nje, krio se. Uživala je kad bi iznenada izašla pred n'jega i svojom blizinom iz azvala talasanje njegovih

osje ćaja. Ta igra ispunjavala je ve ći dio njezina duševnog zbivanja, ve ć pune dvije godine. Kad je sada nadšumar izrekao nekako sumnji čavim glasom da mu se moglo dogoditi kakvo zlo, zadrhtala je. I ne može se vise umiriti. Progoni je slutnja u obliku slike koja se zasjekla u nje-zin mozak. Pr vi put se prepala sama sebe i opetovano se pita: »Zar sam se neopazice bacila osj ećaju u naru čaj? Zar strepnja za njegov život zna či ljubav — a ne samilost — prijateljsku, ljudsku?« Dvije je zebnje tresu — za njega i za svoje srce . Ali mora na-trag u salon jer će je tražiti. Za čudila se promjeni koju je tu zatekla. S lica gospo ña i mla-dih djevojaka nestalo je svake sjenke straha. Izgleda sve one do- laze ravno od zrcala. Sve su nanovo oprašene, narumenjene, svaki pram kose namje šten, svaki nabor ure ñen, svaka čipka pomaknuta na pravo mjesto. Mlade su se djevojke povukle još dalje od majki i teta k pro-zoru, zavirkuju iza zastora i zovu Magdu. I ona pogleda na prozor u mrak i osje ća kako kroz nju struji zebnja. 12 I — BaJ sam radoznala kakav je — veli lijepa plav okosa Hela. — Očito ne sluti da ovdje desetak lijepih, mladih barun ica i kon- tesa iza zastora nestrpljivo o čekuje njegov dolazak. Pozdravit ća ga s usMtom. — Zato što misliš da je mlad, lijep, visok, i cr nokos? Ho ćeš li ga odmah osvajati, Helo? — pita Magda. — Sve smo se spremile da osvajamo. Napokon, zar je to čudo? U kasnoj no ći dolazi neki nepoznati, tajanstveni čovjek, koga zovu vilenjakom, čarobnjakom, vitezom Hrabrenom, — sve samo divne titule skrojene na jimaštvu. Sve ste, eto, nestrplj ive. — Ti i nemaš prava na nam otimaš kavalira — upo zori je Magda. — Kad god do ñeš iz Valpova k nama, 'kvariš naše uspjehe kod gospode. Imaš svog zaru čnika ... Plava se ljepotica zagonetno smješka: — Ne boj se, Magdo, ne kanim bacati mrežu kavali rima u — Retfali!... Crnokosa se djevojka zamisli. Zašto je to nabaci la? Sluti li? Ali Hela se vise ne osvr će na Magdu, ve ć joj druga djevojka do-bacuje: — Još nam nisi predstavila svojeg odabranika, Helo! — To je sasvim nemogu će. Ponajprije, nisam ga ja odabrala, nego su mi ga dekretirali iz Be ča. Djevojke se nasmiju, a Hela nastavi: — Da ste na mojem mjestu, ne biste se smijale. E vo, razjas- nit ću vam svoju tragediju. Na cari činom dvoru moja je tetka dvor- ska dama. Ona ima kum če, nekog poru čnika u vojsci. Svojom je hrabroš ću jednom zgodom stekao simpatije vojskovo ñe, carevog brata. Naravno, moja se tetka odmah zauzela za njeg a kod carice i uspjela. Mladi ća su promakli u diplomatske krugove. Me ñutim, carica vrlo rado sklapa brakove ... — Kažu da nije u tome sretne ruke! — upadne jedn a mlada dama. — Tako su me carica i tetka obdarile ovom sre ćom. — A kakav je, plav, crnomanjast, lijep? — Nisam ga vidjela, a;tetka mi nije pisala kako izg leda. — Kad dolazi? — Čekam ve ć osam mjeseci. — Skandal! — zgražaju se djevojke. — I zato rekoh: svršeno je. Ne ću dopustiti da neznani zaru- ćaik zatvori drugim kavalirima puteve do mene. — Napokon, ne znaš nije li hrom, grbav, slabouma n?! — upa- daju druge s primjedbama. — Dakle, djeco, recite, ne bi li bilo ludo da čekam? — Java tetki da se odri češ zaru čnika kad ne dolazi — predloži

nlada baronesa Dora Prandau. — Ve ć sam joj sve pisala, a ona mi se stala izvinjavati da če njeno kum če do ći ravno na svadbu jer je to jedino moralno! 13 — Naše tetke i majke, uistinu, brzo zaboravljaju da su i one neko ć bile mlade — prigovori zna čajno Magda. — Čekajte — zaustavi Hela njihove primjedbe. — Tetka m i piše: »Moj mladi ć mora prije svega ste ći karijeru i zato ga je carica poslala u Rusiju kao pobo čnika austrijskog poslanika.« — Onda ga je zarobila ruska carica, draga moja! Dugo bi ti če- kala na njega! — nasmije se Dora. — Zato, molim, pripovijedajte svoj gospodi da im je put do mene otvoren. One se smiju, a Magda draška: — Cini se, prešutjela si ono glavno — netko drug i, valjda, postoji... — I gledamo se izdaleka ... — Lijep, mlad, bogat, odli čna roda? — Ne bih li vam ga još objesila na nos? — A tko je taj sretnik? — Dok se on ne usu ñuje razotkriti svoje srce, dotle mudro šutim. Kad sazna da sam slobodna — odvažit će se. — Ja znam: crnomanjast je, tamnih o čiju, visok, vitak ... — Otkud to znaš, Doro, — zapanji se Hela i sumnj i čavo po- gleda raladu djevojku. — Ne znam tko je, ali znam tvoj ukus. — Radoznala sam — veli Magda. — Je li možda me ñu gospo- dom u Retfali? — Bojiš li se možda? — šapne ponešto zlobno Hela Magdi, ali se odmah nasmije: — Sve ipak ne mogu izbrbljati. Ostavite me, iona ko ne bih više ništa priznala. Radije pogledajmo dolje, možda osloboditelj već dolazi. U dvorištu je još mirno i tamno. Obuzima ih nest rpljivost. Oko tog tajanstvenog junaka stvaraju se legende i svi ga že le vid-jeti, čuti i približiti mu se. — Svi čekaju uzbu ñeno. U činio je nešto štci svatko ne može — re če Hela. -: — I ne može! Čak ni zapovjednik osje čke tvr ñave grof Kegle- vi ć nije mogao ništa protiv zlo činca Varnice. — Strašan je taj život. U vlastitom domu zaroblj eni smo od razbojnika. To svijet nije nikada vidio. Do njih dopru žustri koraci na hodniku. Pogledi su puni o če-kivanja. Sluga otvori širom vrata. U sobu stupaju gospoda , ku ćedo-ma ćin sa svojim gostima, u odijelima od baršuna i svile. Razočaranje u djevoja čkim pogledima. — Kako? Zar oni nisu otišli u potjeru? — čudi se Dora, a Magda s prizvukom podrugljivosti primijeti, gledaju ći gospodu: — Ove noge u svilenim čarapama i izrezanim cipelama baš ne pružaju iluzije snažnog muškarca u čizmama koji jaše preko polja i gudura i grabi za razbojnicima ... 14 Nekako omalovažavaju ći promatraju gospodu koja im se pri-bližuju. Prvi o d njih, Adamovi ć-Cepinski, zaustavi se i pita: — Kao da ne dolazimo u pravi čas? — Očekujemo junaka, našeg osloboditelja — veli Hela. — On je, dakle, zaokupio vaše romanti čne glavice? Radoznao sam kako će vas oduševiti kad ga vidite ... — Poznajete li ga? — Nisam doživio tu veliku sre ću — ali nadam se da ću danas upoznati tog junaka koji nam je mogao oteti vašu pa žnju i zaviti

nas u crno ... — Dah mi je zapeo, slušaju ći ovu dugu re čenicu — podraži ga Hela. Otmjeni kavalir pogleda Helu, strogo i uvrije ñeno, i pride Dori, ali ona, kao i svi ostali, odviše jasno razabire da njegov p ogled stalno traži Helu. Dora mu šapne nasmijano: — Upravo je izjavila da ne će čekati tetkinog izabranika, dakle, otvara vam se put do njezina srca. — U to srce ima odviše puteva, a, čini se, Hela baš nije stroga u izboru. — Oho, nešto znate? — Samo naslu ćujem, ali taj bi izbor bio sramotno nedostojan njezina imena, položaja i ugleda i zato ne mogu vje rovati da tako često dolazi u Retfalu radi... — Sto? Što? Dovršite! U Retfali je netko ... — Ostavimo to, eno, nepoznati vitez uzbudio je sve dame. Ona se uputi k ostalim djevojkama koje namještaju s voje ha- ljinice, prigla ñuju čipke oko rukava i promatraju jedna drugu. Magda isk oristi uznemirenost da prikrije uzbu ñenje kojim čeka vijesti o provizoru. Ali uzalud. Krasanka joj ne šalje nikakvu vijest u salon. Magda se tješi. Potjera za njime još se nije mogla vratiti. Obrazi joj gore. Nitko n e sluti da njezino uzbu ñenje ne pripada neznanom vitezu. Najednom se sve u idyorani pokrene. Čitavim dvorcem prohuji val uzbu ñenosti. Dolje, išpred dvora, povici, buka i topot konja. Dj evojke su u tren oka kod prozora i gledaju dolje. I starije dame neprestano pogledavaju na vrata. Kućedomaćin teško iš čekuje do-lazak neznanog spasitelja. Mlada gospoda ljubomorno promatraju djevojke i vidno se izruguju njihovoj želji da pobude pozornost nepoznatog muškarca. U mra čnoj no ći žare se goru ća svjetla. Duguljaste zrake titra-ju — tamni se jaha či trkom pojavljuju iz mraka u svjetlost i nesta-ju opet u mraku dvorišta. Djevojke ne mogu razabrati njihova lica, niti raspo znavaju odore. Onda se brzo povuku s prozora i sva-ka baci kriomice pogled na z rcalo. Usne su namještene na smiješak. Pod bijelim čelom vrzu im se misli kako da do čekaju znamenitog muškarca. 15 Magdu podilazi nada da bi provizor mogao do ći s onim kojega svi o čekuju, pa se povu če sasvim u pozadinu od straha da se ne izda ako ga spazi. Sa stepenica dopira snažni koraci. Netko čvrsto zakuca. Svi su uzbu ñeni. Sad će vidjeti nevi ñenog junaka — osloboditelja. Sva- čije se o či upilje u vrata salona. Oba se krila rastvore. Na pragu stoji muška rac. Malen, debeo, crvena lica, sa dva gusta sme ña brka. Pogled mu je nešto začuñen. Zavladala grobna tišina, zaprepaštenje, razo čaranje. Gospodar dvorca ispruži vrat i gleda tamo gdje stoji čovjek s izrazom sra-mežljivosti, a opet u njegovu stavu ima nešto uko čeno. Kao da si-lom želi svojim nastupom pobuditi dostojanstvo. Svi su ukopani na svome mjestu. Samo gospoda se podruguju lijepim djevojkama. Napokon se onaj na vratima u sme ñoj odori, sa širokim poja-som i čudnim klobukom, nasmiješi i pozdravi: — Dobar ve čer! Nitko ne odgovori. Preneražene dame gledaju kao oparene. Ku ćedomaćin ide naprijed i pita: — Tko ste vi? — Junak — naime, kako rekoh, — vilenjak — bio sa m s nji- me u mo čvari — zovem se Jacko Ficulin. Tamo smo ja i slavni junak natjerali razbojnike u mo čvaru ... — Lijepo, a što ste vi? — Ja? Vaša milost me ne pozna? — Ne, ne poznajem vas. — Tako? A ja sam — pandur iz Osijeka! — Iz Donje varoši? — Bože sa čuvaj! Kako bih ja mogao biti iz Donje varoši! Ta

mo ljudi, oni »repanci«, nosom pasu travu kad im ra zbojnik Var- nica zapovijeda. A niti sam »tukar« iz Gornje! Gosp odski sam pan dur — iz tvr ñave! Jest.baš iz tvr ñave — ponosno će on. Grof mu pri ñe još bliže i jedva suzdrži smijeh: — A što želite ovdje, gospodine pandure? — Ja? Pozvan sam na ve čeru gospodinu grofu. Preneraženost mladih dama prometnu se u tihi smijeh i pri- gušeno hihotanje gospode. Ali će pandur mirno: — Lako se vama smijati — ali teško je meni glado vati, dok sam uzvanik! — Da, pozvani ste — opet će ku ćedomaćin — ali prije svega ima da do ñe vaš vo ña i njegovi kapetani. Opet se pandur isprsi i korakne bliže: — Baš zato eto mene! Kako da kažem... Stajao sam uvijek uz bok kapetanu. I onda mi re če: »Idi gospodinu grofu i kaži — moj gospodar šalje mu doboki poklon i zahvalu. Ne m ože do ći na 16 gozbu jer se namjerava još no ćas pogostiti razbojni čkim mukama u mo čvari — a ti idi i pojedi moju ve čeru jer si baš čestito i hra-bro vršio svoju dužnost.« Kod svih se pojavila mrzovolja. Gospo ñe nešto šap ću s doma ćicom, a smrknuta se gospoda okupljaju oko grofa i prigovaraju: — Cini se da je taj osloboditelj neki neotesanac . Kako smije poslati, umjesto sebe, jednog pandura? Doma ćin odgovori nešto tiho pa se onda okrene čovjeku koji nepokolebljivo stoji na istome mjestu, gledaju ći ravno preda se. — Idite sada lijepo dolje u kuhinju — tamo ćete biti podvo- reni jelom i pi ćem. Pandur se ne mice s mjesta. Žmirka u drugu sobu na prostrt stol, pun pe čenja i pašteta. U tili čas pristupi grofu Magda, a za njom mlade djevojke. — O če, naš osloboditelj poslao je ovoga umjesto sebe. O čito je čovjek i zaslužio. Ako onaj u mo čvari čuva stražu da razbojnici ponovo ne ustanu i navale na nas, dužni smo izvršit i njegovu poru- ku i ovoga pozvati k stolu! Gospoda se mršte, prosvjeduju. AH otac prihva ća, makar nije oduševljen željom svoje k ćeri. Hela se raduje i okrene se barunu Prandauu: — Uja če, bit će baš zgodna zabava s ovim pandurom nakon straha što smo ga preživjeli. I ovaj, mrmljaju ći, prosvjeduje, ali ku ćedomaćin Retfale prista-je i tako vlastelin Valpova kao gost mora šutjeti. Dotle Magda pride debelom pandurii i potakne ga: — Hajde — dodite! No, samo odvažno. Zapanjen, raskola čenih o čiju zirne on u djevojke što stoje iza Magde pa će onda tiho: — O, djevojke, materina brigo, koliko vas je? Tk o će vas sve poudavati? Kontesa ga odvede u blagovaonicu i upita putem tiho : — Dakle, tamo kod mo čvare ima još momaka? — Ima — nekih četrdeset, ali to je kapljica u Dravi. — Je li s njima i tkogod iz našeg dvorca? — Cuo sam kad je baš netko vikao: »Ne tamo, gosp odine pro- vizoru! Držite se desno!« Dakle, to može biti samo vaš provizor. Magda bi pitala dalje, ali ve ć su joj za le ñima Dora i Hela s GStalim djevojkama, željnim da se nasmiju. — Ho ćete li pe čenja ili pašteta? Ili možda hladne divlja či, ili butine? — pita Hela pandura. On nakrivi glavu i odgovori sramežljivo: — Tko mnogo nudi, malo daje! Nasmijane djevojke mu nakrcaju tanjur svakojakim mesom i primaknu srebrni pribor. Ali on ga metne daleko od sebe i re če: — Da se ne bi zaprljalo. U mene su zubi kao u ml adog konja. Nije mi potreban nož!

2 Zagorka: Vitez slavonske ravni 17 Veselo mu djevojke nalijevaju vino. — Protjerali ste Varnicu? — pita Dora. — Nagrajsao je razbojnik kao ñavo na Veliki petak i sada caruje u mo čvari kao guja na ledu. — Pri čajte kako je bilo — moli Magda da ipak čuje nešto vise. — Ne trabunjam ja makar što. Zovu mene u tvr ñavi pandur Ficulin — krasnorje čiv. I ne bojim se ja ni velike gospode. Hm, a što ona gospoda gube o či na meni? — Zavidni su što vas dvorimo — primijeti Hela, a on ogle- dava batak i žmirne na djevojke. — E, zavide kad se oko mene šulja šareno cvije će. A gdje je cvijet, tu je i med! Gospoda se sakupila oko grofa doma ćina. Jedni se mrgode, drugi smiju, gledaju ći djevojke oko pandura koji guta zalogaje i zvjera nakolo, promatraju ći kako se tko drži i vlada. Oko stola mla ñahne nasmijane djevojke veselo dvore ponosnog gladn og osje čkog pandura što udobno sjedi, a snažnim debelim rukama kida meso i hrani se pravom nasladom. Sve se oko njega vrte kao leptirice, a on žmirne okom na razgaljeni vrat, na izre-zane grudi, pogleda u vitki struk pa u sebi uzdahne. Dora i Hela sve ga vise zatrpavaju jelom i pi ćem. — Polako! — veli on. — Tko mnogo pije, po glavi se bije — a pandur iz tvr ñave je gospodski čovjek. Ne smije on teturati kao kakva trlja iz Donje varoši dok oko mene švrljaju curice — rumene ružice. Dvore me poput cara. — Za našu podvorbu tražimo pla ću. — Pla ću? Od mene? — Da, od vas. Morate nam pripovijedati sve što z nate o »vile- njaku«. — A tako? To ho ćete? E, dobro. Znam ja o vilenjaku vitezu čudo toga. Kako ne bih znao? Zato sam pandur! Djevojke posjedaju oko njega, slušaju ga i pitaju. — J-e li junak bio' š vama u potjeri? — Kako ne bi bio?! Baš sam mu se borio uz bok! — Uistinu? A kako izgleda? — Strašno, upravo strašno. On vam izgleda — reci mo na pri- liku — kao čovjek koji nije pravi čovjek. Nije on čovjek kao dru gi. Otkako se pojavio, Varnica je ve ć deset puta morao bježati pred njim. Ali djevojke zanima nešto drugo i one ga prekidaju: — Kako izgleda? — Kako da kažem — izgleda strašno. Zamislite: Va rnica mo ra bježati. To ne može u činiti pravi čovjek. Samo čarobnjak! Dakle, on je sin neke vile koja mu je dala mod za takvu čaroliju. — Ma kakav je? To nam recite! — Kakav? Pa takav! Baš kao svaki vilenjak. On vam, na pri- 18 fiku, može čovjeka pretvoriti u što ho će — u kamen, u životinju, pa opet u čovjeka. Na priliku, on bi sve vas mogao pretvoriti u ža-bice ili guš čice — ili pti čice i ma čkice. Gospoda prasnu u smijeh. Pandur je uvrije ñen i mrko veli: — Nije to za smijeh. Može on u času muškarce pretvoriti u volove ili u magarce! Sve to on može. — A tko vam je sve to rekao? — Onaj tko sve zna i vidi, a to vam je crkvenjak svetog Mi- hajla. I on ga je vidio. Na glavi mu crni toranj — a oko njega crna krila — i sve nešto vrcaju iskre i svjetlosti. A to sam vidio no ćas i ja svojim o čima kao što vidim vas. — Da ga barem mogu vidjeti licem u lice — veli Magd a.

— Pisali biste vi po oriovim krilima da vam je do n jega. I dok se one smiju, on ponovo uzima jela i pe čenja pa razlaže: — Ovako finog pe čenja i tako dobrog vina imaju samo visoka gospoda i — razbojnici. Lako njima! Uzimaju kmelovi ma i spahi- jama. A Varnica vam uzima dace od sela i živeža i n ova či momke — čitava sela pla ćaju mu desetinu i veli on: ja kraljujem u slavon- skoj ravni! — I jest, tako je — baš da kraljuje — potvrdi Magda . — Znate — sve ja tako mislim — robovali smo mi i carici i Švabi, ali oni su bili ipak ljudi. A sada robujemo razbojnicima. Propast ćemo kad vlada razbojnik — i ne jedan: tu su Kosi ć, i Varnica, i onaj lupež Je čmenica. — Tri cara u jednoj zemlji? — čudi se Dora. — Eto, vidite, tako. Pošteni bi ljudi jedni drug ima uzimali, otimali, a razbojnici sve složno podijele. Znaju on i — dok se slažu, dotle i grabe! Ali sad je došao vilenjak vitez Hrab ren, i bit će lju- te borbe na život i smrt! Vani se uzbune ljudi. Odzvanjaju koraci. Na vrat ima kucanje. Sluga ulazi i dovodi starijeg gospodina. — Ah, vaš glavar, — veli Magda — sudac Jakob Valent i ć. Pandur se trgne i prošap će: — Ah, šta, on samo sudi batine! A dijelim ih ja! Sudac pohiti dorha ćici i doma ćinu, ispri čavaju ći se: — Nisam ni slutio da je ova nametljiva budala ot išla gore dok sam ja bio u dvorištu s pandurskim momcima. — Mi smo ga zadržali — umiruje grof suca. Pandur se nastoji izvu ći iz neprilike pred svojim lijepim do-ma ćicama. Briše brkove rukavom i razmišlja kako bi izašao da one ne opaze njegov strah pred sucem. I stade promatrati njiho-ve svilene cipelice na visokim peticama pa veli: — Samo bih još htio znati kako možete koracati u ovim male- nim visokim potkovicama, a da ne posrnete. Tome se nikako ne mogu dosjetiti. — To ćemo vam razjasniti na budu ćoj ve čeri, ako nas zasko če razbojnici a vi nam priteknete u pomo ć. 2* 19 — Ne bojte se — dok ima pandura, do tie će biti i razbojnika. Samo vi pošaljite po mene! U dubini salona gospoda razjašnjavaju sucu da s u zadržali pandura samo zato kako bi doznali nešto o njihovu osloboditelju. — Tko je taj naš zaštitnik? Recite, gospodine su če — pitaju ga radoznalo. — Vi sigurno nešto znate o njemu? — Samo se po sebi razumije — važno će sudac. — Ju čer po- podne — jer je sada ve ć prošla pono ć — dojaše k meni neki mladi ć na konju i javi mi da se razbojnici okupljaju u Cep inu i šalju svoje uhode prema Retfali — dakle spremali su se napasti vaš dvorac — i neka pošaljem svoje pandure jer me za to moli g ospodin grof. — Ja nisam nikoga slao — re če doma ćin — niti sam slutio što se sprema. — Onda je slao taj »vilenjak«, ali ja sam vjerov ao da vi traži- te pomo ć i odem s pandurima. Taj nas je mladi ć vodio ravno u šumu. Kad do ñoh onamo, našao sam nekih četrdeset momaka, na čelu im neka čudna prikaza. Tihi poklici za čuñenja i radoznalosti salijetoše suca. — Ve ć se bilo smrklo, kad sam našao tu prikazu u šumi na čelu momaka. Sjedio je na sedlu. Na glavi mu grdna k aciga. Vrlo čudno i neprijatno! Od vrata pa sve preko sedla visi mu crni plašt. Mislio sam: ljudi izmišljaju budalaštine, ali, uist inu, u ovim crnim krilima nešto je nevjerojatno sablasno. — A lice? Kako izgleda? — Gledao sam ga izdaleka, čovjeku je vrlo neprijatno stajati u blizini nekakvog sumnjivca.

— Misti čna maska sluii mu o čito za to da razbojnici i njegovi vlastiti momci osjete strah od njega. Svijet je pra znovjeran — pri- mje ćuje grof. — Da, vidite, to je istina — zato se tako odijev a — potvr ñuju gospoda. — I onda nije čudo ako vele da ima nekakvu mo ć i da pretva- ra ljude u životinje, kako je to pripovijedao vaš p andur — veli, to- bože ozbiljno, Adamovi ć. — Ali zašto nam se ne otkriva? Zašto ne dolazi? — navale na suca djevojke. — Zato što je neotesan — upada barun Prandau i p ita dalje suca: — Ni vaš zapovjednik tvr ñave, ni vaš sud nije doznao tko je taj čovjek! Cudnovato! A on se baca u smrtonosnu opasnos t sam od svoje volje i na svoj ra čun goni Varnicu kojemu nije dorasla ni vojska. — Moja gospodo, baš to sam htio re ći i razjasniti. Gospodine grofe, vi ste po činili strahovitu pogrešku kad ste neznanog oslobo- ditelja pozvali ovarao u dvorac. — Zašto? — čudi se grof. — -Preuzvišenom gospodinu je vrlo mnogo stalo do toga da se otkrije tko je taj vitez? 20 — Svima je stalo, ve ć i zbog toga što mu želim ponuditi i svo ju pomo ć. — To ne ćete u činiti ni vi, niti tko drugi! — Zašto? — Evo zato što o tome imam svoje mišljenje. Svi nagrnu bliže k njemu i slušaju ga pažljivo. — Oko Osijeka i u čitavoj okolici sve do Vinkovaca okupirali su Varnica i Je čmenica zemlju i selišta. Varnica je krvolo čniji i silovitiji, pa sve polagano Je čmenici oduzima njegove oplja čkane posjede. Je čmenica se želi obraniti, a opet — boji se Varnicu i ma- ti za neprijatelja. A kako je taj mladi razbojnik J ečmenica lukav, kani se osloboditi Varnice na taj na čin da ga svuda napada ovako prikriven... — Gospodine su če, valjda ne mislite da je taj naš oslobo- ditelj ... — Jeste, gospodine grofe. On je glavom vo ña druge bande — Ječmenica! Zato dolazi okrinkan da ga nitko ne prepozn a, a Varni- ca misli da je to netko izme ñu vas, gospodo. — AH kad bi progonitelj Varnice bio njegov drug Ječmenica — ne bi spasavao Retfalu. — On tjera Varnicu s terena na kom je prije sam gospodario. Želi ga istjerati iz ovoga kraja i sebi osigurati čitav posjed u svoj osje čkoj okolici. — A dame su tako nestrpljivo čekale osloboditelja! — ruga se Adamovi ć, ali ne gleda Helu, makar je ove rije či izrekao njoj. Ona se u čini da to ne opaža i sluša daljnji razgovor. Gospodar dvorca sve se vise uznemiruje i dalje ispi tuje suca: — Prema tome bi Je čmenica danas došao spasavati moj dvo- rac iz ruku Varnice samo zato da me drugom zgodom s am orobi? — Tako je, uzvišeni gospodine. — Zato se nije odazvao mojem pozivu na ve čeru? — Poslao je, umjesto sebe, pandura, gospodine gr ofe. To je Ječmeni čin humor i njegova drskost. — Gospodine su če,;, on je poslao k meni na okrepu i svoje momke! : — Znam, gospodine grofe. — I oni su sada dolje, zajedno s vašim pandurima na ve čeri? — Da, gospodine grofe, vidio sam ih. — Momčad u mojoj ku ći su razbojnici haramije Je čmenice?

— Vi ste ih pozvali — i sad jedu i piju. — U dvorcu imam goste — razbojnike?! Svi se u dvorani pokrenuli. — Zato sam rekao da ste po činili veliku grešku. — A vi sjedite ovdje tako mirno? — A što mogu? — Znači, vi ste pomogli Je čmenici da tjera Varnicu? — Prevario me po svojem glasniku da vi traiite pand ure. 21 — Prekrasna situacija! Ja, grof Peja čevi ć, pozivam na ve čeru razbojnike! — I meni je neugodno, gospodine grofe. — A Je čmenica? Zar je i on dolje? Odgovorite mi, gospodine suče. — On, vjerojatno, u mo čvari čeka Varnicu jer se nada da će ponovno udariti na dvorac pa se tamo pritajio. A mo žda i ovdje čeka na zgodan čas da u ñe u dvoranu i od svih vas zatraži dragu- Ije i novae... Poput groma odjeknuše njegove rije či. Svilene su haljine zašuštile. Gospoda se ushodal a. Poluglasna zabrinuta pitanja idu qd usta do usta. Gospo ñe prestrašeno gle-daju, čekaju što će biti. Grof se sporazumijeva s gostima, a onda odredi: — Ako je tako — onda brzo na obranu. Do čekat ćemo ga spremni. Gospoda neka pohite u oružanu i uzmu oružj e, doduše sredovje čno, ali ipak oružje! Koliko imam pištolja, razdijel it ćemo. — Savjetovao bih vam, gospodine grofe, da ništa ne u činite na- padno. Ako opaze da se kanite braniti, to bi moglo razbojnike izazvati. Ogorčenje provali kod prisutnih. — Tako? Još i to? Daleko smo dotjerali! Razbojni ci su zavla- dali nad nama, u našoj vlastitoj ku ći, još ih zovemo i na ve čeru — pod svoj krov, da s nama zajedno sjedaju k stolu. Jednog se raz- bojnika oslobodimo da nas drugi može još vise oplja čkati i onda još: nemojte se braniti da ne izazovete razbojnike. To ipak prelazi svaku strpljivost! Gospodo! Hi je fantazija gospodi na suca da je osloboditelj razbojnik ili on ima pravo. A onda ćemo se zatvoriti, podi ći barikade, latiti se oružja i braniti. Sudac Valenti ć naglašuje ponovno: — Gospodo, čvrsto sam uvjeren da je to Je čmenica i on će još ove no ći iskoristiti svoju pobjedu nad Varnicom i odmah po - kupiti svoj plijen. Nitko ne zna kakve se misli ra ñaju u lupeškoj glavi. j Domaćin blijedi, ali sabrano odre ñuje: — Gospo ñe i gospodo, rije či suca Valenti ča su teško otkri će. Svaki neka čini što mu odredim. U dvorac se uvu če novi strah. Dok su neki tiho razgovarali, grof najednom, kao da se ne čemu dosjetio, re če glasnije: — Ponajprije ću zatražiti savjet od našeg provizora Zorislava. On je tome vješt. Gdje je on? Gospoda ništa ne znaju i odgovaraju: — Čitavo popodne i ve če nije se pojavio u salonu. — Kako? Nije bio na plesu ni poslije podne? — čudi se grof. Onda povu če zelenu svilenu vrpcu na vratima. Hodnikom odje- kne zvonce. U času ulazi sluga u livreji. Grof mu odredi: — Idi i pozovi gospodina Zorislava Morovi ća! 22 — Vaša milosti, provizor nije u dvorcu. — Kamo je otišao, dok ja imam goste? — Ve ć poslije podne dao se u potjeru za razbojnicima zaj edno

s pandurima. — Onda se valjda s njima i vratio. Sigurno je u svojem stanu. Idi dolje i pogledaj. Neka odmah do ñe. Sluga se nešto skanjuje. — Bojiš se re ći gdje je? — Vaša milosti, preuzvišeni gospodine grofe, pro vizor se nije vratio sa čepinske mo čvare. Magda osjeti udarac u srce. Sad shva ća zašto uzalud čeka Kra-sankine vijesti. — Kako se nije vratio? Valjda ga nisu ubili? Svi su se vratUi cijeli i zdravi — veli grof. — Panduri su rekli da je gospodin provizor, gone ći razbojni- ke, pojurio prema mo čvari i zaglibio ... — I pao u mo čvaru? — Da, gospodine grofe. — Tko to veli? — Momci. Vikali su mu neka se drži desno, ali je bilo prekasno — provizorov konj se vise nije mogao zaustaviti i j urnuo je u mo- čvaru. Gospoda se uzbu ñuju, žene se zgroziše. Magda stoji uz Helu. Upre se o naslonja č. Hela je pogleda strogo i opomene: — Tvoja bi se žalost mogla shvatiti krivo, Magdo! Djevojka se naglo uspravi i odrešito šapne: — U času, kad navještaju groznu nesre ću mladog čovjeka, te- be tare briga što će drugi re ći? Briga me! Neka misle što ho će. Ja sam čovjek i žao mi je ... — Pazi, ovamo gledaju gospo ñe. — Otvoren im je vidik! Hi bih morala ovdje staja ti kao pa goda? Strašno je to! Jedini od sve gospode ide za r azbojnicima. Bila bi prava sramota da ga je stigla takva nesre ća. — Izgleda da ti je duboko u srcu. — Ni duboko ni plitko, ve ć naš je prijatelj, upravlja čitavim imanjem, svi mi zavisimo od njega. — Tamo nešto govore — i Hela pokaže prema vratima. Na vratima stoji neki pandur kojega je sudac poz vao gore i pripovijeda: — ... Nismo ga vise mogli dohvatiti jer bismo sv i pali u mo čvaru, ali dok smo se pritajili tamo u šikarju, čuli smo kako doziva u pomo ć. Ni danju nitko ne može u mo čvaru. Razbojnici su tamo sebi podigli neke tajne puteve i splavi, a mo čvara je kao desetoro- struka Drava. Culi smo kako je jedan, valjda razboj nik, doviknuo drugome: »Izvuci ga« ... — A dalje? — zabrinuto pita grof. — Dalje ne znam ništa. U mo čvari je zavladala tišina. Nitko se nije javljao. Razbojnici su se sklonili. Mo čvara im pruza zaklo- 23 nište uvijek kad god moraju bježati. Tamo im nitko ništa ne mo-že. Nismo više ništa čuli odanle, a tada neki mladi kapetan odredi da ne pucamo vise pa smo ostali tako dok nas nisu poslali u Retfalu. — I niste vise čuli provizorov glas? — Nismo, gospodine grofe. Sudac odredi panduru neka izi ñe pa se onda okrene gospodi: — Po onome što ste čuli od pandura, vaš je plemeniti gospo- din provizor pao u ruke razbojnika. Ta bi otkupnina mogla biti za vas sudbonosna, gospodine grofe. — Mislite da će tražiti otkupninu? — Varnica ne će biti jeftin ako misli da vam taj plemi ć vrijedi. — Da, on mi mnogo vrijedi — veli grof. — Onda će to Varnica dobro iskoristiti. — Zlo će biti ako zatraži vise nego što mu mogu dati. Žali m nesretnika, ali u ovom času strašna je naša situacija. Ponajprije da riješimo ovo, a sutra ćemo vidjeti što se može u činiti za provizora. Magda je utu čena. Nitko to ne opaža. Hela je zabavljena novom op asnoš ću od razbojnika koji su u dvorcu grofovi gosti. Svako od gostiju misli samo o

razbojnicima i o njihovu gospodaru kojega negdje na slu ćuju kako čeka najzgodniji čas da provali u dvorac i da ih sve zarobi, oplja čka i tko zna šta sve s njima učini... Grof smjesta odredi što je smatrao potrebnim za obr anu. — Gospo ñe neka se sklonu u modri salon. Taj je najbolje za- klonjen i udaljen od ostalih dvorana. Mi ćemo, gospodo, u činiti sve što možemo. Budu ći da su pozvani momci u družinskoj zgradi, za- tvorit ćemo glavha vrata u dvorac tako da oni ništa ne opaz e. Odmah su gospo ñe napustile dvoranu. Magda ide posijednja. Namjerno sve vise zaostaje, a onda se povu če u uski hodnik. Kad su gospo ñe prešle preko predvorja i nestale, Magda pohiti ho dnikom. U njezinoj sobi pred zrcalom stoji Krasanka. Nij e se mogla oteti napasti pa obla či Magdine haljine koje joj je ostavila na na-slonja ču. Obukla je jednu, pa drugu i tre ću. I zanijela se, ogleda-vaju ći u zrcalu svoju pojavu. Sva je uzbu ñena od gledanja. Toliko je lijepa u tim haljinama d a ne prepoznaje sama sebe. Kad je obukla i posljednju, obuze je tuga. Tek sada, u toj ot-mjenoj ukusnoj haljini, osje ća svoju sudbinu. Njena ljepota u ok-viru ove haljin e opominje je da je siro če bez majke i oca, bez imet-ka, bez ikoga svoga. Sa ma samcata na svijetu, bez ikakva izgleda da bude sretna. Beznadn ost donosi bol kakvu dosele još nije osjeti-la. Tek sada, u tim divnim haljinam a, razotkrila je sama sebi ko-liko je njen položaj jadan i žalostan. Brzo svu če svilu i otmjene cipele i odjene opet svoju pripro stu modru haljinu. Ve ć davno je to u činila, kad u sobu uleti Magda. Sva blijeda i uzruja na potr či k njoj. Krasanka se odmah ispri ča: — Nisam ti imala što javiti. Oni koji su pošli d a traže provi zora još se nisu vratili. 24 — AH vratili su se drugi i donijeli strašnu vij est — vidjeli su kad je pao u mo čvaru. — Zar je to mogu će? Ugušio se? — Neki misle da su ga izvukli razbojnici. — I to je strašna sudbina! Tko zna što će s njime u činiti? — Samo kad bi bio živ! Cuj, Krasanko, strašno me to potreslo. Meñutim, slušaj što veli sudac: nepoznati naš oslobodi telj glavom je Je čmenica, a njegovi momci dolje razbojni čka družba. — Junak koji Varnicu progoni da je njegov takmac ? Ne vjeru- jem. Kako je onda mogao ste ći slavu junaka kome je svijet nadje- nuo ime viteza Hrabrena? — Sudac tvrdi da je tako, ali to je svejedno. Bi o on što mu drago, opet te želim nešto zamoliti — dolje su momc i, možda je tamo i kapetan tog nepoznatog osloboditelj a. Bili oni razbojnici ili ne — vo ñe razbojnika uvijek su birali ovakvu mom čad za posred- nike kad je trebalo nekoga otkupiti iz razbojni ćkog zato čenja. Ti bi mogla, bez ikakve opasnosti, tobože iz radoznalo sti, si ći dolje u družinsku zgradu. Glavna će vrata zatvoriti, ali možeš kroz kape- licu — znaš ve ć kuda. Potraži nekog od njih i predloži mu otkup- ninu. Ne odbij me! Na vratima se pojavi stara gospo ña i re če oholo: — Konteso, grofica je opazila da vas nema. Smjes ta izvolite u modri salon. Nije u skladu s vašim rodom da intim no razgova- rate s komorkinjom. — Nije mi bilo dobro i pozvala sam je da mi dade kapljice. Glava me boli. Uzmi me pod ruku, Krasanko, i odvedi do vrata sa- lona. Stara je gospo ña pošla naprijed, a one su zaostale. Magda šap će Krasanki u uho svoje želje. Još prije nego se zaustavila pred salonom, Magda moli dje-vojku: — Idi smjesta — bit ću ti vje čno zahvalna! Magda u ñe za starom gospo ñom i vrata se zatvore. Krasanka se ogleda. Nigdje nikoga. Hitro se spusti stepenicama u prizemlje. ) ;

Dolje u predvorju stoje sluge pred velikim hrast ovim vratima. Nitko se ne ogleda na djevojku. Svatko zna da je u službi ne ćaki-nje gospodara i ne brinu se kamo je vodi posao. Ona prelazi preko prizemnog pre dvorja i skrene nadesno, ide hodnikom sve do okru-glih vrata. Tu stane, otvori i h i u ñe u kapelicu. Gusti je mrak, samo pred oltarom tinja kandilo. U tmini napi-pa vrata sakristije i kroz nju side u perivoj. Samo nekih dv adeset kora čaja daleko stoji gospodarska zgrada. Prozori su rasvijetljeni i vrat a širom otvorena. U ñe u ku ću i malo odškrine vrata velike so-be za blagovanje. Oko stola sva sila momaka i pandura. Jedu i pij u. Pogledom obreda sva njihova lica, rumena od vina i nasmijana pustopašni m smijehom. Buka je. Svi razgovaraju, pri čaju, tko bi znao o čemu. 25 Ona i ne sluša, ve ć gleda redom koga bi od njih izabrala za posred-nik a. Ve ć je dva puta obišla pogledom nepoznate momke, kad joj u dari u o či muškarac što sjedi sasvim po strani. Podbo čio je gla-vu, ne razgovara ni s kim, samo zuri u ne što neodre ñeno i daleko. O či su mu pune žara. Lice oštro. Krasanka istražuje n jegovu odo-ru kako bi po njoj prosudila kome i kamo pripad a. AH ne može to nikako razabrati. Odijelo se ne razlikuje od ostalih. Svej edno ona odlu či. Ode u kuhinju i zapovjedi sluzi da joj dozove onog čo-vjeka. — Imam od grofa jednu poruku. Neka smjesta do ñe ovamo u hodnik. Sluga posluša. Krasanka se povu če u kut da može nesmetano razgovarati s neznancem. Izašao je i za čuñeno pogledao djevojku u svijetlom odijelu bez krino line. Ona ga upita: — Pripadate li vi četi onoga koga ljudi zovu vitez Hrabren? — Pripadam. — Kakvu službu vršite u toj četi? — Onu koju mi gospodar dodijeli. — Zamolila sam vas da izi ñete — moram vam nešto re ći. — Baš meni, krasna gospo ñice? — upita on nešto drsko. — Promatrala sam one tamo sve redom. U činili ste mi se kao da ne biste odbili prošnju koju bi na vas upravila mlada djevojka. Sad je on promotri indiskretno, nasmiješi se i upit a: — Što bi, dakle, mlada gospo ñica htjela od mene? — Čula sam da je s vama u potjeri za Varnicom bio i pr ovi- zor gospodina grofa. Kažu da je pao u mo čvaru. — Htio se okruniti slavom i uhvatiti Varnicu, a do takve slave put je smrtonosan. Dok joj odgovara, promatra je pogledom mladi ća pustopašnog i spremnog na ljubavne pustolovine. — Možda su ga izvukli Varni čini ljudi? — I dok se on smješ- ka, ona postaje sve ozbiljnija i stroža. A on odgov ara: — Vrijedno mu je bilo pasti u mo čvaru kad za njim drš će takva ljepotica. — Niti sam lijepa, niti drš ćem za njim, ve ć dolazim u ime dru- ge. Ona je vrlo mo ćna i bogata, a mene je zamolila neka ispitam što se s njime dogodilo. Nagradit će za svaku vijest o njemu. — Nevješto prikrivate svoje osje ćaje prema provizoru! — Rekoh, ne zanimam se ja za njega. Odviše sam s iromašna da bih mogla nešto u činiti za njega. Dolazim po nalogu one koja rnože dukatima platiti uslugu — ako prihvatite ponu du. — Kako glasi ponuda? — Sigurno poznajete sklonište Varnice? Ima ih vise. — Naravno, poznajem ih sve. — Ne biste li vi mogli doprijeti do njega? Ova s e dama zanima jesu li razbojnici izvukli provizora ili je propao u močvaru. Ope- tujem, taj će vam se posao dobro platiti. 26 On se nasmiješi kao da nešto omalovažava. — Vašoj je dami mnogo stalo do provizora?

— Samo se po sebi razumije. Koliko tražite za svoj trad? — Recimo: jedan cjelov od vas, gospo ñice. — To nije mogu ća naplata i ostavite siromašnu djevojku koja se ovdje izlaže za drugu. Molim vas, koliko tražite ? — Ponajprije mi recite zašto ste baš mene odabra li za taj posao? — pita on, ne brinu ći se za Krasankine stroge odgovore. — Želim to znati — možda vas je na to uputio tkogod o d momaka? — Rekoh, promatrala sara vas s vrata sve redom i činilo mi se da baš niste sasvim obi čan momak svoga gospodara. Svaka bi djevojka izme ñu onih koje sam vidjela odabraia vas ako bi joj trebalo zaštite dli usluge. — Ove laskave rije či ne ću vam nikada zaboraviti, lijepa dje- vojko. Dakle, izvršit ću vašu želju, ali pod jednim uvjetom: da mi kažete što ste vi onoj zbog koje dolazite. — Služim joj. — Tako lijepa gospo ñica ne može služiti. Doduše, ne nosite krinolinu, a to zna či ne spadate u plemstvo. Ipak, po govoru i vladanju izgleda mi kao da ste plemi ćkog roda. — Malo mi vrijedi plemi ćki rod kad sam bez oca i majke, bez imetka. Evo, tako sam upu ćena da budem komorkinja. — Ovdje na Retfali, staroj grofici? — Sada sam kod ne ćakinje vlastelina Prandaua u Valpovu. — Ah, u Valpovu? — Neobi čno ste se za čudili. O čito poznajete valpova čke go- spodare? — Ah, ha — nasmije se on podrugljivo. — Niste re kli istinu. Vidio sam jednom sve lijepe žene u Valpovu, po čevši od služavki, a vas nigdje. Tražite od mene uslugu, a zavaravate me. — Svejedno je, napokon, tko sam ja. — Nije. Moram znati s kim sklapam posao. Ho ću novae do- biti na dlan ili samo u obe ćanju? A vi ste jamac! — To je istina, samo čime bin ja jam čila? — Recite mi cijelii istinu: — tko traži od mene posredovanje, a tko ste vi? U Valpovu niste — dakle ... — Jesam. Niste me mogli vidjeti u gospodara Valp ova zato što je meni čitav dan sjediti uz prozor i šiti. Nikad nemam slob od- nog vremena da iza ñem na sunce. Nekoliko trenutaka mladi ć je gleda sumnji čavo, a onda pita: — Ona koja vas šalje ne ćakinja je valpova čkog gospodara ili neka od njegovih k ćeri? — Ni jedna od njih, nego prijašnja moja gospodar ica koju i sada služim. — Dobro. Ona koja vas je poslala želi doznati št o je s pro- vizorom? Ako je živ? — Ona nudi razbojnicima otkupninu. — To bi trebalo javiti Varnioi? 27 — Da. Možete li to u činiti što prije? — Mogu. A kako ću vam saop ćiti odgovor? — Ona u čije ime govorim želi da do ñete u stanoviti dan u ovaj dvorac, a ja bih vas pri čekala na vratima perivoja. — Sasvim je nemogu će da do ñem ovamo. Gospodar mi ne bi dopustio. — Kako ću onda saznati Varni čin odgovor? — Cekajte. Ispod osje čke tvr ñave ima stari vra č. Dolaze k nje- mu razli čiti ljudi svih staleža. Naravno, mladoj djevojci ba š nije zgodno zalaziti tamo. — Sakrit ću lice velom kakav nose stari je gospo ñe. — Dakle, možete lako do ći. Iz Retfale nije daleko u tvr ñavu, a gospodar ovog dvorca grof Peja čevi ć ima u osje čkoj tvr ñavi žutu prizemnu pala ču. — I to znate? — pita ona znatiželjno.

— Znam i to da grofica s obitelji ide mnogo u žu pnu crkvu svetog Mihajla. Ako je ona koja se zanima za mladog provizora mo- ćna, može vas kadgod povesti u crkvu. Dok ona boravi tamo, vi ćete se odšuljati iz crkve i potražiti vra ča uz obalu Drave. — Da, to se može. Na kojoj strani tvr ñave stanuje vra č? — U blizini »Vodenih vrata«. Tamo lijevo mala je drvenjara na samotnom mjestu. Lako ju je na ći. — Zacijelo ću pogoditi. što treba da tamo kažem i tko će me dočekati? — Tamo je starac vra č, a ja ću vas kod njega čekati sakriven. — Vi se skrivate? — Moram sakrivatf trag do svoga gospodara. — Zašto se skriva kad ga svi žele vidjeti? — Baš zato. — On ima kapetana? — Dvojicu. — Vi ste sigurno prvi kapetan? — Možda prvi, mqzda drugi, a možda i samo momak — i opet se nasmije čudno, podrugljivo. — Tko je on? Zar uistinu kakav plemeniti junak? — Na to bi vam smio odgovoriti samo on. — Cudno je da se on izlaže za ovaj dvorac i bran d ga, a kad ga pozivaju, ne dolazi. — I na ovo pitanje može odgovoriti samo on, ako doñe. Če- kam, naime, njegovu odluku. — Ah, dakle, ipak dolazi pod ovaj krov? Možda još d anas? — Možda, a možda i ne. — Ne govorite poput obi čna momka. — Ima obi čnih glava u kojima ima neobi čne pameti. — Oprostite, radoznala sam. Znam, vi mi ne možet e i ne ćete otkriti tko je taj naš osloboditelj — ipak ima ljud i koji misle da je to sam razbojnik Je čmenica koji bi htio istjerati iz svoje blizine Varnicu... 28 Ponovno se mladi ć nasmije nekim čudnim smijehom i re če: — I vi mislite tako? — Ne vjerujem da bi razbojnik Je Čmenica imao takvog kape- tana kao što ste vi. — Je čmenica odabire samo pristale kapetane zato što je i sam pristao. Odgovor je zbuni, ali se opet sabere: — Zna či, da biste mogli biti i — Je čmenica — i njegov ka- petan? Ni u jednom slu čaju ne bojim vas se. On korakne bliže, zagleda joj se u lijepo lice, i r eče nasmijano: — Molim vas požurite se natrag u dvorac. Ina če, što bi se moglo dogoditi? Da padnem u iskušenje i ukradem vam cjelov, a to bi bilo nedostojno prema tako dražesnoj djevoj ci. — Vidite, dobro sam pogodila kad sam odabr ala vas. — Vi biste mogli, vjere mi, pretvoriti u janje i razbojni čkog vuka. — Pripitomljeni vuci vrlo su vjerni čuvari ku će. — Da sam ja, reoimo, razbojnikov kapetan ili sam razbojnik, biste li pokušali da me pripitomite? — Tako bih u činila dobro djelo. On ne odgovori, samo je gleda dugo i pronicavo k ao da bi htio vidjeti, ruga li mu se ili je rekla istinu. Njegov nijemi pogled uznemiri je i ona prekine šutn ju: — Vra ćam se gore — ne zbog vaše prijetnje, nego zato što je vrijeme da se vratim. — Vi se pouzdajete u mene, dakle, i ja u vas, i molim ne ka- zujte nikome ni rije či o našem razgovoru. — Samo dami koja me je poslala moram saop ćiti...

— Recite samo to da ste našli čovjeka koji je za pla ću obe ćao izvidjeti što je s provizorom — i ništa drugo. Ni j edne rije či vise. Zatim joj recite da ću vas čekati kod vra ča na »Vodenim vratima« čas prije nego ona krene na misu. Dozna li tko da va s neznanac čeka kod vra ča, mogli bi me uhoditi, a time bih otkrio trag do s vo- jega gospodara. Gospo ñice, u vašim je rukama komadi ć tajne. — Dajem rije č — zatajit ću sve da ne bih bila povod otkri ću koje bi moglo biti neugodno ... — Sudbonosno! — Bit će po vašoj želji. Zbogom! — Do vi ñenja, u utorak! Nestala je u mraku. Kad se obazre, opazi da on s toji na vratima i gleda za njom. Istim se putem vratila u dvorac na prvi kat. Tu sjedne k stolu i sagne glavu nad knjigom. Ali ne nastavlja čitati. S obje ruke po-dupre glavu. Lijepe, velike tamnomodre o či ponijele su sa sobom siiku mladi ća s kojim je netom razgovarala. Još ga uvijek proma-traju u onom hodniku, mirna pog leda i držanja, s nekim čudnini podrugljivim smijehom na usnama. 29 Misao joj neprestano obnavlja razgovor s njime. Svakog časa postavlja sebi pitanje: Tko li to može biti? Razbojnik ili njegov kapetan? Ili momak, ili razbojnik, ili vitez? Momak ne bi tako skladno govo rio niti se tako dobro vladao. Ipak, njemu su otvore-ni putevi do razbojni ka Varnice. Pozna njegova skrovišta. Skriva se kod vra ča i uri če joj sastanak izvan tvr ñave. To sve pokazuje da je vrlo blizu razbojni čkom krugu... Je čmenica? On sam? Ne-mogu će! Neće u to da vjeruje. Osje ća da bi joj bilo žao kad bi taj mladi ć bio on osobno. Cesto je čula da je taj vo ña razbojnika lijep i mlad. Ne, ne želi to. Bilo bi joj žao da je on. Ako je njegov kapetan? I onda mora misliti o njemu. Da nije kakav njegov jatak? Razbojnici su stekli ortake u naj-otmjenijim krugovima. Zna to pouzdano iz pri čanja pokojnog oca. Sje ća se kako je pripovijedao da su razbojnici uhvatili bogatog vlas telina i prisilili ga prijetnjama da im bude jatak. Možda je taj mladi ć takva žrtva, stisnuta kliještima razbojnika Je čmenice? Da ga može spasiti odanle? U činila bi dobro djelo ... Iz vrele mla ñahne duše iskrsne stotinjak pitanja kojima nema odg ovora, ve ć samo naga ñanja, neizvjesna, nevjerojatna, a opet — mogu ća. Hodnicima dvorca odjekuju hitri koraci slugu. On da trka, pa opet mir i tišina koju nanovo prekida bu čna užurbanost muških koraka po kamenom podu. što li se tamo doga ña? Ho će li se ponoviti napadaj na dvorac? Ho će li do ći taj Je čmenica o kojem je govorio sudac? Onaj mladi ć dolje nije to porekao. Kazao je: »Na to može on sam odgovoriti, kad do ñe«. — Zar danas još? Ili kada? Kakvim se tajanstvenim velom pokriva taj mladi čovjek? Svaka mu je rije č u magli, raza-bireš samo neke obrise, a sve je tako zanimljivo — tako čudno, a privla čno... Nešto joj šap će: mogao bi to biti zarobljeni jatak. Možda slu-ži razbojniku da spasi Syoju majku, sestru — ili ...? Djevojku? Z a-cijelo ima djevojku. I da nju ne ubiju, on mora biti kapetan Je č-menici. Krasanka osjeti razo čaranje. Najednom joj se pojavi misao: »A što ako ne ma djevojke?« »Baš sam smiješna. Sva sam se izgubila. Obuzima me tajan-stvenost — neizvjesnost — zagonetnost. Uzbu ñuje me sastanak ko-ji mi je urekao. Sama samcata — na pustoj obali... drvenjara ... vra č — on i ja ... Kako sam glupa!« Ljuti se, biju ći boj s mislima koje se stalno navra ćaju na njega. Buka i zveketanje naruši mir njezina razmatranj a. Ustane i pohiti iz sobe. Nešto se doga ña. Po ñe hodnikom, izlazi u predvorje gornjeg kata. Brzo s e povu če natrag i promatra čudne, nevi ñene figure gostiju. Na bijelim perikama sredovje čne željezne kacige s vizirima. Na haljecima od barš una i svile, izvezenima zlatom, sre- 30

dovje čni željezni štitovi. U rukama na koje su pale svile ne čipke visi staro željezo viteških oklopa. A lica tih viteza tako su strašno blijeda i spremna na sve! Posljednji silazi sudac, sav u oklopu. U široko rastvorenim o čima užas je u protimbi s njegovom viteškom odorom. Krasanki je jasno. Gospoda su se naoružala u dv orani sredo-vje čnih vitezova. Pobrali su sa stijena staro oružje, štitove i oklo- pe da čekaju razbojni čki napadaj, onaj koji je prorekao sudac Va-lenti ć. Gospoda su Krasanki tako smiješna u ovoj maskaradnoj kombinaciji željeza sre dnjeg vijeka s čipkama i svilom da se na-smijala i sakrila u tminu i zirkala dolje u prizemno predvorje. Gospoda su se dolje poredala iza zaklju čanih hrastovih vrata dvor-ca. Iz hodnika kroz crkvicu utr čao je iznenada nadšumar i javio: — Gospodine grofe, tamo u družinskoj zgradi pand uri sjede i piju zajedno s razbojnicima. — Onda smo spašeni — veli grof — jer ako se razb ojnici na- piju mogli bismo ih lako svladati. — Panduri su pijani kao sjekire, a razbojnici tr ijezni. Sebi na- ta ču jednu čašu, a pandurima tri! — I čekaju čas da navale na dvorac — upada sudac. — Jest. Ječmenica je tu! On uvijek opija pandure, pa onda radi što ho će. To je njegova strategija. — Grozna situacija! Provalit će vrata kao da su od tananih daš čica. Da je moj provizor ovdje, lakše bismo našli ka kvu dobru zamisao. Dosjetljiv je i smion. Uvijek na ñe izlaza — uzdiše grof. Sudac, blijed i smrtno ustrašen, neprestano vadi svoj veliki džepni sat i opominje: — Vrijeme strahovito brzo leti. Je čmenica obi čno dolazi pred zoru. To je njegov trik. On zna da u ovo doba ljudi najdublje spa- vaju. Ako je pak u ku ći gozba, onda su svi od vina omamljeni i ne- moćni. Sad bi mogao sti ći svakog časa. I, vjerujte, ne će mimoi ći ta ko divnu priliku! Mojoj suda čkoj pronicavosti nikad nije ništa izmaklo. On će do ći i oguliti kožu s našeg tijela. Sučeva govorljivost stavlja ih na muke. — Zaustavite svoj a proro čanstva — razljuti se grof. — Moram vas pripremiti. Radije mu dajte sve što imate, nego da nas sve ovdje reže po svojem. Ipak je čovjeku draže tijelo ne go ono što ga resi... — Biste li vi tako govorili da ste u svojoj ku ći? Ne biste li prije svega nastojali da spasite novae i dragulje? — Bih — kad bih imao! Gospodi izbjegne smijeh — ali ve ć u idu ćem trenutku sledio se na njihovim ustima. S dvorišta za čula se vika i dozivanje. Ne odgovaraju, trnu i ne mi ču se. Svi šute i slušaju. Jedni drže u desnici pistolj, drugi koplje. — Lupaju na vrata — šap će sudac. — To je vo ña razbojnika Ječmenica. 31 — Ako razbiju vrata i u ñu, sluge će ih sve postrijeljati — veli grof. — A jeste li sigurni, grofe, da će vaše sluge biti vama odane i da ne će zajedno s njima udariti na vas? Znoj oblije grofovo čelo, ispod bijele vlasulje cure debele ka-plje. Gos poda očajnim pogledom čekaju grofov odgovor. — Nemoguće je to, gospodine su če. Moji su ljudi vjerni. — Upamtite, otkako su se u našoj zemlji ugnijezd ili razbojni- ci, ne možete vise o čekivati vjernost. Zarazili su ljude lupeštinom, učinili su od njih robove, uhode, jatake svojih zlo čina. Možda baš ra čunaju na svoje jatake u dvorcu — govori sudac, a iz o čiju mu viri strava. On se povu če u mali hodnik.

Od buke na vratima čini se svima kao da je oluja zavitlala nad dvorcem. Nitko se ne nada da će živ iza ći. Sluga dohiti k sucu u mali hodnik: — Neka bi se gospodin sudac vratio u predvorje — zovu vas izvana. — Mene? Kako Je čmenica zna da sam ja ovdje? — cikne sudac i odlu čno se protivi da po ñe u predvorje k ostalima. Ali grof i gos poda ga nutkaju: — Brzo, gospodine su če, zovu vas. Morate čuti što ho će! — To može i vama re ći. — Ali zovu baš vas! — Odabire baš mene — drznik! I grof i oni drugi vuku suca iz njegova skroviš ta u predvorje gdje udaraju nekim drvetom po vratima. Jedan glas izvana zove nj egovo ime. On se trese i zausti: — Znao sam ja, ove no ći zaokrenut će Je čmenica mojim vratom ... Snilo mi se to u sam petak, a u petak i utorak prori ču vra či i sni! ... Gospoda ga vuku u predvorje. Na teškim hrastovim vratima, okovanim željezom, udaraju izvana sve ja če, upornije. — Gospodina suca Valenti ća trebarn! Čujete li? Otvarajte! — Tko je vani? ?— pita sudac drhtavim glasom. — Ja sam! Otvorite. Sudac drš će. Smrknula se sva lica gospode. — Otvorite! Pustite ga — smilovat će se — navali sudac drhta vim glasom. — Dajte mu sve blago svoje, grofe! Vani se opetuje vika: — Otvarajte — i netko prokune. — Tko je tamo vani? — napokon pita Valenti ć. — Ja — ja! — Tko? — Jacko Ficulin, prvi pandur u tvr ñavi osje čkoj. — Laže! Nije on — šap će sudac drhtavo. — Jest, gospodine su če — uvjerava sluga. — On je. — Ficulin ne govori tako piskutljivo. 32 m — Toliko je brbljao da je izgubio glas — tvrdi slug a. Grof ide da pogleda tko je onkraj vrata. Sudac g a zaustavi i opominje: — Nemojte, pucat će na vas, to se razbojnik samo pretvara da je pandur. Nekoliko trenutaka grof oklijeva. Ipak otvori p rozor či ć i pogleda u tminu. Vani stoji pandur s bakljom u ruci. Oko njega su nj egovi drugovi. — Sto ho ćeš? Zašto lupaš na vrata? — okosi se na njega grof. — Molim — prrepokorno — molim — uzvišeni grofe — opro- štenje — moram pitati — gospodina suca ... — Sto ga moraš pitati? — Moram pitati što će biti s nama. Ho ćemo li dobiti konak — što? ... — Sto rade vilenjakovi momci? — Oni — su — otišli... — Otišli?! — iznenade se gore iza ograde. Krasan ki zakuca srce. Gospodi odlane. Samo se sudac još vise ustraši: — Naložili su pijanom psetu da tako govori dok o ni čekaju sakriveni. — Gospodin sudac nare ñuje da se vratite u gospodarsku zgradu i tamo do čekate jutro — vikne grof na prozor či ć. — S-s-slušam — prrepo-korno!! Na ovu zapovijed okrene se čovjek s bakljom u ruci i otetura, a za njim ostali. Grof zatvori prozor či ć. — Sad uistinu ne znam da li su oni drugi zaista otišli, ili ima pravo sudac.

— Pandur je bio poslan da bi mu otvorili. Može n avaliti svakog časa — uvjerava Valenti ć. Čekali su. Prošlo je pola sata, a nitko se ne javlja . Vani je tiho. — Kako to? — čudi se sudac. — Zašto bi Je čmenica odjednom odustao od navale na dvorac. Nije njegov obi čaj propustiti takvu priliku. Nego, recite, nema li tamo u družinskoj zg radi kakva lijepa djevojka koja se mogla %yidjeti njemu ili kojem nje govom ka- petanu? — Zar bi ga ona mogla sklonuti da propusti takvu pr iliku? — Ženskar je da ga nije majka takvog rodila! A m ožda i nje govi kapetani imaju o či. — Ima dosta zgodnih djevojaka me ñu družinom. Tko zna ko ja mu je zapela za oko! — tuma či Adamovi ć. »Valjda nije meni za volju odustao od napadaja?« — trgne se Krasanka, strese glavom da se okani ove misli. A opet, ne može drugo , ve ć stalno misli na mladog čovjeka. Odozdo dopre do nje razgovor gospode. — Tko zna kojoj ćemo ljepotici biti dužni zahvalnost ako nas ne napadne — uvjerava sudac. 3 Zagorka: Vitez slavonske ravni 33 3#!&2 »Meni?« — opetuje Krasanka. »Možda je onaj dolj e ipak žrtva razbojnika? Njegov jatak? Onda bi po činio vratolomnu neposluš-nost da je zbog mene odust ao!« Zamalo se Krasanka turobno nasmiješi: »Jadna ja! Nemam misliti ni na koga drugoga pa se zadovo-Ijavam razbojnikom!« Odlu čno se uspravi da ode, kad s druge strane opazi Magd u kako joj domahuje. Brzo joj se odazove i pohita za njom. Ušli su u kontesinu sobu. — Cekam te u groznici — veli ona. — Jesi li bila do lje? — Jesam i govorila s jednim od njih. — Sto je rekao? — U utorak moram do ći po odgovor. — Kamo? U perivoj? — Dala sam rije č da ću šutjeti sve do časa kad budem išla na sastanak po odgovor. — Zašto to? — To je njegova stvar, glavno je da saznamo što tra ži Varnica. — Meni možeš kazati sve. — I siromašna djevojka mora održati obe ćanje, osobito kad ga je dala u tvoju korist. — Dakle, u utorak ću doznati odgovor. — U utorak moram biti u osje čkoj tvr ñavi. All, baronesa Hela protivit će se da me povedeš u tvr ñavu. — Zašto bi se protivila? Zar je ti ne pratiš svuda? . — Samo kad ide u Retfalu. Ina če ostajem kod ku će, a dok se vrati, imam dovršiti njezine haljine. I sada mi je dala posao i ako ga ne dovršim — bit će zla. — Ona s tobom postupa vrlo lose? Djevojka slegne ramenima. — Nikome nije dobrostiva. — Neka se protivi koliko ho će — moraš sa mnom u tvr ñavu. A u koje doba ćeš saznati odgovor? — Poslije mise. i — Dobro. Moja je briga da po ñeš sa mnom. A red kakav je posrednik. Star. Mlad?

— Vrlo mlad, možda mu je dvadeset i četiri-pet godina. — sto ti se činilo? Je li ono dolje bila razbojni čka četa ili nije? — Nisam mogla razabrati. Momci neznanog oslobodi telja nisu se ni čim razlikovali od pandura, nego samo odorom. Lica o daju sas- vim prirodne ljude. Zapravo, razbojnicima nije uvij ek na obrazu upisan njihov krvavi zanat. — Istina je. A kako si odabrala posrednika? — Prepustila sam se prvom dojmu, odabrala sam on oga koji mi se činio najozbiljnijim. — Kad si s njime razgovarala, Što ti se činilo? Ne će li me pre- variti i sebi uzeti novae? — Ne — barem tako izgleda. 34 i ? — Cesto se doga ña, kad nekog otkupljuju, da uzmu novae, ali ništa ne urade. — Ne, taj ne nalikuje na lupeža. — Možda, ipak, naš osloboditelj nije Je čmenica? — Ve ć sam rekla: ne vjerujem u su čeve fantazije. Me ñutim, ako jest — onda naš posrednik mora biti njegova žrt va. Tako slu- tim. A da je i razbojnik, ne može biti potpuno prop ao čovjek. Ima nešto u njegovim oeima što izaziva pouzdanje. — Nadajmo se da se nisi prevarila. Zorislav bi b io izgubljen, a ja osje ćam da on nosi u srcu nadu u moju pomo ć. A koliko traži taj posrednik za svoj trud? — Još nije odmjerio svotu. Naravno, rekla sam, b it će dobro nagra ñen. Ali od grofa ne možeš tražiti, posudi novae od Hele — ona nakon smrti svoje majke raspolaže novcem, a tut or će joj dati koliko ho će. — Ne bih posu ñivala od nje. Ve ć mi je danas prigovorila što se toliko zauzimam za provizora. Novae ću na ći negdje drugdje. Raspravljale su sve dok nije u sobu ušla gazdari ca i obavije-stila da je sve prošlo mirno. — Momci viteza ostavili su dvorac još u mraku i nitko ne zna kojim putem. A sudac je uvjeravao da će nas orobiti. Gazdarica se nasmiješi podrugljivo: — Gospoda misle da se tu uplelo jedno žensko bi će, znate, konteso, gospoda uvijek misle na to ... — Da, čula sam njihov razgovor. Sve je to ludost. Nitko od nas ne zna ni tko je osloboditelj, pa otkuda bi mog li znati zašto je otišao, a da se nije ni javio? Magdin se pogled zaustavi na Krasanki. Kao da se ne čemu dosjetila, povu če je daleko od gazdarice i šapne: — Da nije možda tvoja pojava donijela ovaj spaso nosni pre- okret? Njoj zakuca sree, ali odmahne rukom i odbije od sebe te misli: — Možda su otišli zato što jednostavno nisu razbojn ici... — Tko bi znao?! Jedino znam da ću teško do čekati utorak. Krasanki se u čini da-i.ona osje ća tako. Zaspali su stanovnici mo čvare. Umuklo kreketanje. Zemlja svia či crnu haljinu noći i zaodijeva se bjelinom. Radoznalo se ogledava istok u zelenoj mo čvari. Miruje oko nje raska šikara. Na vodi se nabire bijela žablja ča kao kožica na pro- fcthanom mlijeku. Iz vode vire naslage blata, granj a i panjeva, fcj su in o čito naslagale ne čije ruke i stvorile oto či će. Po njima posjedaše muškarci. Blatni, mokri, odijelo im svako vrsna kroja i wakakvih boja. Oko pojasa oružje svake vrste. Na ne kim su ka- l poslagane puške oprezno i brižljivo. Tridesetak m uška- 35

na broju. Svi su bradati i brkati. Svi šute i g ledaju na splav. Po njoj je ispruženo tijelo muškarca, odjeveno u odoru od crno g sukna. Crveni je prsluk otkop čan i razgaljuje jaka dlakava prsa. Odaje sliku čovjeka visokog rasta, ve ć postarije dobi. Crna je brada neuredno obrasla, tam noputno lice s neobi čno napadnim du-gim zavinutim nosom. Razbarušena crna k osa pada mu na čelo. Razabiru se prosijede vlasi. Crne guste obrve kao dvije zmij e do-ti ču se nad nosom i daju mu izraz okrutnosti. Tvrdo spava. Oni drugi pogledavaju na njega bri žljivo, s nekim poštovanjem, kao da bde nad njegovim snom. I šute. Samo jedan sn ažjni jedri muškarac šap će pokraj sebe mladom momku što su ga tek posuli crni br či ći i ogledava njegovu povezanu ruku. — Zna li tvoj čako da si ranjen? — Kad smo no ćas puzali mo čvarom, rekoh mu — ali on i ne haje za to. Volio bin da nisam stigao živ, nego li što smo iz Retfale morali bježati. — E, bit će oluje zbog toga. Sve me škaklja u kostima. Ne će ni tebe mimoi ći. — Budi se. šutimo! Kao da ih je sve dotakla munja, trzaju se, okre ću prema spla-vi. U lieu im strah. Ispruženo tijelo se makne, glava se diže, crne oči u mra čnom lieu zaokruže ih sve redom. Kao da ih je sve išibao pogledom. će-kaju preplašeni, spremni na oluju što će se skotrljati niz mrka sti-snuta usta. Vo ña razbojnika se uspravio. Osje ćaju ga nad sobom kao pri-jete ći bi č. Gurne nogom splav, upre. se o motku pa se primakne drugim a što sjede po umjetnim oto či ćima. Celo mu je puno nabora, o či sijevaju od prijetnje. Gleda ih, promatra, a oni trnu. Onda se on uspravi i bijesnim grubim glasom promrml ja: — Aždaja vas je vodila u Retfalu! I blagoslovila vas da obru- kate ime najslavnije družbe hajduka Varnice! A Je čmenica i Kosi ć, što vode svoje čete po slavonskoj ravni, rugat će se do smrti ju če- rašnjem vašem pohodu.na Retfalu. I on grdno prokune. Spustili su glave i oborili o či. Samo mladi ć s crnim br či ćima i povezanom rukom gleda ocu drsko u o či kao da ga podsje ća da je on tu i ne boji se. Ali mu to ne koristi. Vo ña razbojnika bjesni, grdi, psuje sve redom, a onda se obara na sina. — Ele mi junaka! Nosi moje ime i ime moje čete pred kojim drš će čitav kraj od roba do grofa. A ono tamo u Retfali št o je bilo sino ć? Gdje si, štene pasje? Govori! Opravdaj se ako mož eš. Mladi ć, povrije ñen, sav porumeni, ali nema odvažnosti da pri-govori nego šuti. — čekam samo dotle dok ova žaba ispred mojih nogu sko či u baru — i on makne nogu prema životinji što se raste gla na rubu splavi. 36 Brzo mladi ć isprsi svoje vitko tijelo pred ocem: — Mi smo se o zapadu sunca prikrali retfaiskom s pahiluku, iza perivoja, onako straga, kako ste naredili. Bilo nas je trideseto- rica. Onda smo sa svih strana opkolili dvor. Pozvao sam grofa da otvori ku ću i preda sve: sebe, novae i druge dragocjenosti. T ek što to rekoh, umjesto odgovora, sa svih strana pros uli su po nama metke iz pušaka. Uzvratili smo. I bili bismo prodrl i i sve ih pri- gnje čili, unato č tome što su oni bili u zakloništu, a mi njima na n i- šanu kao stablo gromu. Ne bismo se mi ni maknuli da odjednom ne padne me ñu nas onaj prokletnik. — Vilenjak na svojem konju paklenom — primje ćuje uz nje- ga snažni razbojnik. — šuti, Atanacko, neka govori Stjepko. Mladic nastavlja: — I vatra mu pada iz ždrijela, a grive su mu zmije ognjene.

— Eto, rekoh — »ala« te je urekla, smutila ti o či. Jadni sine, što li si to sve vidio? Kakve ognjene zmije? — Pitajte, čako, druge, eno naših kapetana, Kozloderi ća, Sto- janovi ća i Atanacka, neka kažu je li bilo tako. — Vidjeli smo sve to svojim o čima — veli opet Atanacko, a ko- štunjavi Stojanovi ć dodaje: — Konj mu ima krila kao dva crna oblaka. — A oko njega ñavli pakleni — nadoveže sin. — Kakvi ñavli? Kukavni panduri su to bili — naljuti se Var- nica. — Ludom privi ñenja — lukavom radovanje! Jao tebi! — Komandante, varaš se — upadne u rije č kapetan Stojano- vi ć. — Sve je onako kako veli tvoj sin. Svi smo to vid jeli. Pred sto- tinama ma čeva, kubura i pušaka ne bismo uzmaknuli — ali pred takvom spodobom — pred zloduhom, što li je — nema b orbe. Ba- cio se na nas. Prava strahota! S njegova konja sve samo iskri i plamti, tako mi o činjeg vida! — I pred paklenim ognjem nije moj sin smio uzma ći. Zašto si bježao, sine? To pitam. Odgovori mi na to! Sin odgovara: — Kao da je pakao fastvorio vrata, a tane me baš zahvatilo u ruku... — Ne pozna puška kumstva ni stri čeva, a najvoli zeca u bi- jegu... I tako ste vi uzmakli ispred bogatog dvorca praznih ruku? — Praznih ruku, ali smo donijeli život da ponovno i demo. — A ja čekam tu ponosan kako će mi sin napuniti logor bla- gom i bogatstvom, a on gotovo na mene navu če potjeru. Prokune grdno. Iz oka mu suklja bijes. Onda se i sprsi i pro-mrmlja: — Eto, Varnica je gospodario gradovima, selima, gospodskim dvorcima, svi ga se boje u Osijeku, u tvr ñavi, u Gornjoj varoši! U Donjoj sjedim poput gospodara, nitko ne smije da mi se ne poklo- ni kad do ñem tamo. Vladam čitavom ðakovštinom i valpova čkim i naši čkim spahilukom. Sve drš će preda mnom kao trstika na vjetru. 37 1 Vinkova čkom cestom ne može pro ći nitko kome ja to milostivo ne dopustim. Ni la ña ne može pod Dravom kojoj ja ne bih zavirio u utrobu . Bog je zasadio u Andrijevcima guste šume da mi dadu za-klonište. U I loku, Brodu, u Vrbanji — dokle možeš okom dose ći — svuda je moje carstvo. Je li tako? Brzo potvrdi krupni Atanacko: — Jest, na vlas tako kao što veliš, gospodaru. — Svi smo živjeli kako treba, imali smo što obut i, odjenuti, što popiti i pojesti. Imali smo u izobilju svega, n as četrdesetorica, i lijepo bismo doživjeli starost. Je li tako? — Jest. Sve je tako kao što veliš ti — odgovaraju svi. — A veliki i mali župan pa kapetani gradski, kne zovi i grofovi — jesu li smjeli samo primirisati kad mi idemo u ha ra č? — Nisu — nisu, gdje bi oni smjeli! — A sad, eto, meni, slavnom Varnici i družbi pad a odjednom. na putove neki »vilenjak« — kako ga vi zovete! — Vitez Hrabren — kažu ljudi. — E sad amo s tim retfalskim zarobljenikom. Prip ravite uža- rena kliješta da mu vadim iz gubice rije či. — Eno, pokrili smo ga kabanicom da ne umre od st raha pri- je nego ti odrediš što će biti s njim — odgovori kapetan Atanacko i pokaže na izbo činu nasred njihova logora. Dok jedni po ñoše da slamom i granjem hitno nalože vatru i užare kliješta, drugi skinu kabanicu sa čovjeka koji leži u blatu i granju, svezanih ruku i nogu. Zelen je kao mo čvara oko njega. Sav blatan. Varnica ga pro-matra, p rekrstivši ruke na prsima.

— Ti si? — Provizor vlastelinstva u Retfali. — Želim čuti tvoje ime. — Zorislav Morovi ć. — Usudio si se u potjeru za mojim ljudima i pao nama u kri- lo. Pravo ti je — a meni još pravije. Ovamo užarena kliješta! — Ne žeži me, re ći ću ti sve što želiš. — Dakle, u dvorcu su unaprijed znali da mi dolazimo ? — Znalo se negdje predve čer. — Tko je to javio tvojem gospodaru? — Zvali su me iz majura. Tamo sam našao u zasjed i pandure i neke momke iz Valpova što su dopratili vlastelina u goste mojem gospodaru. — Gle, i oni pomažu! Dobro — dobro. A dalje? — Tu mi rekoše da »vilenjak« čeka Varnicu. — Ha, tu smo! — veselo usklikne razbojnik. — Izv ojevao je ovaj naziv zato što svuda progoni mene i moju družb u. Ve ć nas je deset puta natjerao u bijeg. Zato mu se dive. Al i, jao njemu! A znaš li tko je on? Plemi ć, barun, grof? — To nitko ne zna, pa ni moj gospodar. 38 — Ako uzmem užarena kliješta, znat ćeš ti vise nego tvoj go- spodar. — Svi su u dvorcu ispitivali jedan drugoga tko j e i otkud i ka ko on to vodi vojnu na razbojnike i tko ga je slao. Znaš, kako je to u dvorcu, sjede ljudi pa razgovaraju, propitkuju svi i gospo ñice ispituju. — Cije gospo ñice? — One što su došle u goste. — A nema doma ćih? Mladom muškarcu nešto zapne u grlu, ali hitro re če: — Nema — tamo su samo grofove ne ćakinje i one iz Valpova. — Dobro. A kako izgleda taj vitez »vilenjak«? — Kako bih znao kad ga nisam vidio. Ali mora bit i mlad kad jaše cestama od grada do grada poput vilenjaka. — Po torn se ne može suditi je li mlad. Eto, i j a ska čem na sedlo i jurim kao pero od ptice — hvali se razbojni k. — A, evo, sjedine su mi protkale bradu i kosu od muke i brige za svoju dru- žbu i njen život. Lagan sam, gibak, eh — žene bi to potvrdile da ih pitas — hvali se dalje i gleda oko sebe drugove, tr aže ći potvrdu. Odmah se javi Atanacko da zadovolji gospodarevu taš tinu: — Laganiji je naš gospodar nego sin mu ro ñeni, i mla ñi od svih mladi ća. Ni ono ne može namiriti Varni činu taštinu pa će samodopad-no: — Ali na što bi mi bila onda mladost da nije ovo like mudrosti u glavi? — Mudrost i mladost — rukom o ruku! — ulaguje se Atana cko, a oni drugi potvr ñuju, makar se gdje kojemu pod spuštenim brcima skriva podrugljivost. Ali to ne vidi tašti Varnica i uzvikne kao da sa m uživa u snazi svojeg glasa, pograbi provizora za svezane ruke i svine ih: — Ne kažeš li što te pitam, platit ćeš svojom kožom kao kur- jak! Tko je on? Kako mu je ime? Gdje mu je ku ća? — Kunem se na iysu — na sve sveto — u dvorcu ne znaju ništa. Sve što znam, čub sam iz razgovora nekog pandura koji je doveo vise momaka iz tvr ñave. On je rekao da taj vaš progonitelj zalazi u tvr ñavu, u franjeva čki samostan — što li. — Kad ništa drugo ne znaš, onda i ne vrijediš. P oslat ću te meñu žabe u mo čvaru. Stresite ga u glib — naredi razbojnicima. — Cuj, Varnice, ako moram umrijeti, ubij me kao čovjeka. Živine se potapaju. Ustrijeli me! — Baš zato ću te zagnjuriti u kaljužu.

— Pazi, Varnica, da ti se ne vrati što meni činiš. — Ne boji se Varnica ni Boga. Nad ovom sam zemlj om zavla- dao ja. Uzimam što ho ću i robim koga ho ću, potapljam onoga koji mi ne treba, strijeljam onoga koji mi je na putu, v ješam onoga koji mi se protivi — a uzimam u službu onoga koji m i treba. Upo- 39 II ' i* korio sam sve do nogu svojih. Razumiješ li to? I po što sam ovog časa od tebe čuo sve što znaš i uvidio da vise ne znaš — jasno mi je što treba da radim s tobom. Oni drugi slušaju, šute ći čekaju, spremni da izvrše svaku zapo-vijed. — Provizore, možeš spasiti život ako ga položiš pred moje noge! Ha? Cuješ li? — Kako da položim život pred tvoje noge? — Budi mi jatak. — što je to? — Gle ti gospodina koji ne zna što je jatak! Ve lika je to cast u kraljevanju mojemu! Velika i slavna! Blijedi, uko čeni provizor, o čekuju ći ponudu koju mu stavlja razbojnik na raskrš ću života i smrti, pita: — Što mi je činiti? — Sve što ja zapovijedam — pa makar tražio da s am sebe ovjesiš navrh mo čvare. Jatak mora dobavljati mojoj družbi hranu, oružje, žito, brašno, ubirati hara č u našim selima koja su otkupila svoj život. Jatak mora za mene i moju družbu sprema ti konak kad negdje najavim svoj dolazak i odgovarati za naše gl ave. Nikad mi ne idemo svi zajedno, podijelimo se u dvadesetak ljudi, a dru- žba čitava broji stotinu i dvadeset glava. Zinuo si? Zij ao bi još tri puta da znaš što ne smiješ znati. Dakle, čuj: jatak je moj tijelom i dušom — na ovom i drugom svijetu. A imam svakakvih jataka — sedamnaest. Gospoda zovu jataka — uhodom — razumije š li? A sad ti ideš u onu vrstu jataka koji ima veliku cast i zada ću. Nesvjesno je provizor zadrhtao od onoga što će čuti. — Tebi je dužnost da odeš u osje čku tvr ñavu i tamo doznaš što se radi protiv nas — tko radi i kako. Dužnost t i je da javljaš što će vlastelin uraditi protiv mene. Znam, u nedjelju će u Valpo- vu održati dogovor gdje i kako bi mi postavili zamk u. Ho ću da znam gdje tvoj gospodar drži novce, dragocjenosti. Tvoja je duž- nost da mi sve javiš. ' " — Učinit ću kako želiš. Razbojnik mu pogleda u lice, bilo je nasmrt blijedo . — Imaš li ženu i djecu? — Nemam nikoga. — Onda imaš curu? Provizorove o či izgube i posljednji životni sjaj. Sa blijedih usn ica pade odgovor: — Nemam. — Odviše si glasno viknuo, a da bih ti vjerovao . Gle lisice — slutiš zašto te pitam. Znam, ženu, djecu, mater, sv e se pregazi kao grm bazgovine na putu — ali — curu ne! ... Znam ja to bolje od svih. A gdje ti je cura? — U Beču. 40 — Lijo! Tamo, misliš, ne bih je mogao dose ći! Da ho ću, izvukao bih je carici ispod svilenih skutova. Ona ne mo/.e biti daleko. U

Retfali je? — Tamo su samo grofice i barunice, a ja sam siro mašni pro- vizor. Mudar si, Varnice, i lako ti je domisliti da sam njima samo sluga. — Čemu gubim vrijeme? Ne trebaš mi kazati ništa. Nego za- reži pero i piši po svojoj pameti: svake srijede mo raš se stvoriti u Cepinu, u onoj maloj drvenjari, seoskoj kr čmici, koja je sva ob- rasla bazgovinom. Tamo ćeš na ći mene ili moje ljude. — Upamtio sam. — Tako. A sad, moj gospodine provizore, ti si moj j atak. — Znam — odgovori čovjek zamiru ćim glasom. — Još ne znaš sve. Kad si jatak, onda to zna či: ako nešto za- tajiš, ne javiš, ili ako bi se usudio izdati one ko ji će do ći po tvoje vijesti, znaj: sudit ću ti strahovito! Zorislav zuri u njega kao u živu sablast. — Poubijat ću tvoju rodbinu nadaleko i široko — popaliti sela i mjesta gdje stanuju. A dvorac tvog gospodara spaliti do temelja, No ću, dok svi spavaju pod krovom, spe ći ću ih kao pili će u krušnoj pe ći. Razbojnik malo pri čeka i uživa u provizorovoj stravi pa tada naglasi: — Tvoja cura bit će pe čena na ražnju pred dvorcem i tebi za večeru, a ti, svezan o stablo, moraš sve to gledati. T ek onda odvest ćemo te u mo čvaru — za hranu gamadi. Pažljivo motri provizorovo lice kao da u njemu u mije čitati. A kad ga se nagledao, zagrmi: — Znam šta misliš. Nadaš se: »Znat ću se ja izvu ći i prevariti Varnicu«. E, ne ćeš. Znaj, na grofovskom imanju ve ć ima jedan moj jatak ... Razbojnik osje ća kako tim rije čima guši mladog čovjeka i na-stavlja svjesno mu zadavaju ći udarac za udarcem: — Taj jatak služi imi za novae. On sve zna — pit at ću ja nje ga sve o tebi i doznati kakva i tko ti je cura koja će mi na ražanj za tvoju nevjeru. Znaj, provizore, svuda imam svoji h robova, i dok ti še ćeš dvorcem u Retfali — voziš se u ko čiji tvr ñavom osje čkom, jašeš imanjima znanaca i ro ñaka svojega gospodara — svuda nad tobom bde o či mojih jataka i pišu na ra čun tvoje propuste i tvoje laži koje mi donosiš. A znaš, sigurno si čuo, ni jedan jatak još nije utekao mojoj osveti. Sad odlu či — ho ćeš li ili ne ćeš? Nesretnik kao da je ostao bez života. Ne osje ća ni srca ni daha u grudima. Samo gleda u krvnika čije se usne podruguju, a glas prijeti: — Biraj! Ili u mo čvaru — ili se predaj na robiju meni! Odlu či u ovom trenutku. Pazi, odbiješ li — nakon smrti don ijet ću ti u močvaru i tvoju djevojku da se združiš s njome. 41 Mladi čovjek gubi snagu. Pred dušom mu magla, — u njoj lik Magde, nježne, s tamnim o čima i milim osmijehom. Ništa nema vise, samo djevoj ka u bijeloj haljinici koja leprša perivojem ispred dvorca u Ret fali. Život gine u mladom čovjeku. Žrtva je ñavla — a s one strane slika djevojke. — Odgovaraj! — vice razbojnik. Kroz maglu gleda ga plahi Magdin pogled, pun ne izre čene brige. — Predajem se! — muklo odgovori Zorislav. — Eh, valja ti! I ovako i onako si moj! A ovako možeš imati dukata, budeš li znao uhvatiti vijest kuda idu trgo vci s robom, nov- cima, vašardžije s blagom, gdje bogate spahije skri vaju svoje bla- go. Dakle, čuli ste i" vi — okrene se razbojnicima. — On je naš ! Odvežite ga! Mladi ća zebe u dnu srca. Haramija mu poklanja život, ali ga čini svojim robom. Ne zna što ga vise ispunjava jezom: smrt ili dobivena cast. Svejedno mu je. I dopušta da čine s njime što ih volja, a Varnica mu pri ča: — Po svoj slavonskoj ravni imam takvih jataka. V elikaški go- spodari i njihovi sluge jednako mi služe kad mi dop adnu šaka. Vi- diš, Je čmenica je okrutniji od mene. On bi te zarobio i u činio svo

jim kapetanom. Ja sam mudriji i ne uzimam jatake u svoj logor. A sada da čujem jesi li dosjetljiv: ostat ćeš uz mene još koji dan. Reci kako ćeš prikazati gospodaru gdje si i zašto izostao. Bud eš li kazao da si bio moj gost, odmah mora posumnjati da sam te uzeo za jataka. — Re ći ću grofu: najprije sam gonio razbojnike, pao u mo čva- ru, ali sam se uhvatio negdje za grane, pritajio i otišao u čepin da javim vlastelinu dolazak be čkog broda. — Gle, još nisi u činio korak i ve ć mi činiš uslugu. Dolazi be- čki brod? Vozi tovar? Rije č se mladi ću kotrlja u grlu. Prestrašio se od onoga što je neh otice otkrio i sad ne može vise natrag, a da ne pobudi su mnju: — Običan brod — putni čki. — Čemu onda javlj'aš čepinskom spahiji dolazak broda? — grmi Varnica, a provizor mirno odgovara: — Zato što će brodom sti ći odli čni kralji čin izaslanik, a go- spoda u čepinu, u Retfali i Valpovu moraju ga po dužnosti zv ati u goste. I moraju ga do čekati na dolasku da se s njime upoznaju i pozovu na gozbu. — Tako? A zašto dolazi kralji čin izaslanik? — Zbog toga da bi se tri osje čke op ćine udružile. — Protiv mene? — Ne protiv tebe, nego tako — uop će ujedinile. — Sjekira mi pada u med! Niti ga znaju, a moraju uzeti na konak carskog čovjeka? Dakle — brod dolazi iz Be ča? Kad? Pitanje zadere Zorislava u dušu, ali mora odgovorit i: — Morao bi sti ći sutra pred zoru. 42 — Dobro. Budu ći da tako vršiš svoju dužnost, bit ćeš mi gost još danas. A sada, bra ćo, ostavimo mo čvaru. Peckaju me komarci i gladan sam. Hajdemo sada u selo Dopsin. Tamo nas čeka ru čak. Sunce je ve ć visoko. — Bit će odviše svjetlosti, gospodaru — veli Atanacko. — što ti buncaš? — otrese se Varnica podrugljivo. — Ako nas gdje čekaju? — Kome se ho će pod moj nož, bit će mu dosta svjetla, a čiji je trbuh gladan metaka iz moje kubure, i tome će sunce poslužiti. — Ne ljuti se, komandira, samo sam mislio ... — Znam kud nišaniš, trljo kukavna! Svi se bojit e »vilenjaka«! Ej, Varnice, propade tvoje kraljevstvo kad ti četa poklekne pred nekim gicanom! Hajdemo! Nabost ću ga na nož kao pe čeno pa če! Nitko se ne usu ñuje odgovoriti. Ne smiju prekinuti Varnicu. On rado pripovijeda, uživa u sebi, u govoru i u svojoj vlas ti. A sin, kisela lica, nosi svoju povezanu ruku. — Muka mi je, ne će biti dobro od ovog taneta. — Kad komarcu skineš nogu, odmah su mu crije va vami! Sram te bilo, toliko bruke zbog jednog taneta. Ili se bojiš da ga je tvoj »vilenjak« za čarao? — Ne bih se ja podrugivao, o če ... — Uh, pala muha na medvjeda! — i on se posprdno iskesi. — Zabost ću mu ja papke u ledinu malim prstom. Samo čekaj! Onda odredi nekolicini da idu u izvide. Ukrcali se u čamac pa se povla če zelenom vodom. Nadaleko i široko proteže se mo čvara. Pala ča kao beskrajna utvrda od kaljuže koja se razlila samo zato da u njoj razb ojnici na ñu svoje bedeme. Ponosito gleda vo ña razbojnika u širinu i smije se i razjašnjava prov izoru koji je sav utu čen: — Ni kraljica nema toliko vojnika da bi mogla o pkoliti Var nicu u čepinskoj mo čvari. Moje kraljevstvo i jest mo čvara, ka- ljuža, puna gamadi od kojih bi uginule i sveta čke duše, a kamoli ne bi ti, moj provizore. Tko zagnjuri svojom njuško m u blato mo-

jega kraljevstva — nikada vise ne izlazi čist. Nemoj, dakle, tugo- vati za onim što si pjridao meni. U mojem se kralje vstvu ne može ostati djevica. Svaku rije č razbojnika Zorislav osje ća kao bodež što mu pro-bada nabrekle rane duše. — Hajdemo — naredi Varnica da se ide iz mo čvare putem što su ga sami izgradili, da se sklonu kad bi se zadrža vali u blizini Osijeka. Doskora stigoše do obale. Opaze kako ravnicom pr ema močvari dolazi sedmoro ljudi. — To se vra ćaju naši — upozori Atanacko — vode sa sobom novake. — Samo petoricu vode, a ja čekam barem pedesetoricu — bi- jesno će Varnica, preskakuju ći lagano preko podignutihi nogostupa i psuju ći one koji dolaze. 43 W&A. Stigli su na rub bare. Pred njima puca daleka s tepa, obasjana jutarnjim suncem. Varnica zaustavi svoje ljude pa gleda niz r avnicu. — Htio bih vidjeti »vilenjaka« da me zasko či ovdje! Eno, gle, nadaleko i široko ravno. Jaha č se u daljini pri činja kao mrav, a ipak ga zapažaš. Drugo je u ðakovštini, gdje brežuljkasta zemlja kao da ima grudi — pa se protivnik može zavu ći u skrovište i do če- kati me u zasjedi, ali odavle ću ga istresti kao gnjilu krušku sa stabla. Dvojica razbojnika stigoše do mo čvare, vode ći petoricu seljaka. Prvi, jaka koštunjava ljudeskara, pozdravi i javi: — U čepinu su mi naši rekli gdje se nalaziš, komandiru! Do- lazim, eto, iz ðakovštine. — Gdje su novaci? — Ovdje su — petorica. Vise nisam mogao dovu ći. — Zar su tamo pomrli muškarci? — Slušaj što je bilo i sudi. Ve ć je tome sedmicu dana kad ja u ðakovo. Narod baš u crkvu, propovijeda biskup. Pogan i tebe i sve nas, a ljudima prijeti paklom ako bi se nova čili u tvoju četu ili da nam budu jataci. Prikazuje nas kao zloduhe. Zove nas gusa- rima, krvnicima, i još koje čim. Nakon mise narod pred crkvom, osluškujem što govori svijet. I tako slušam gdje lj udi pri čaju o vi- tezu Hrabrenu, vilenjaku, čarobnjaku, koji se bratimi u šumi s vila- ma, ima veliku mod i tebe će uništiti, pa nikome ništa. ćuvši to, ja i desetorica tvojih ljudi odemo u selo nova čiti u naše čete. I što doživjeh? — Usudiš se ispri čavati? — Utaman tvoje prijetnje osvetom. Kad sam pošao selom da nova čim, nitko ne će — kažu, »dušu izgubiti«. A mi tada užgemo selo kao lojanicu — pa idemo u drugo. Kad najednom dojur i na konju neka grdna prikaza. Sve mu lete krila, a na glavi t uljac i udri na nas! S njim dvadeset momaka. Bijemo se. Njegovom ko nju živi oganj iz ždrijela ska če. Ljudi se naši prepali i neki padoše kao mr- tvi, a ostali pobjegnu netragom. Seljaci nam se opr li i tako sam, eto, prisilio samo petoricu kukavica da nas slijede . Zubima škripi razbojni čki vo ña, kune i punom pregršti sipa prijetnje: — Oj, ti, zemljo, na kojoj stojim, ne ćeš se osloboditi Varnice! Deset godina gospodarim tu ja i nitko mi ne će rasuti moje carstvo! A sad pogledajmo ovu raju — i okrene se prema selja cima. Blijedi, uplašeni, izmoreni, beznadni. Varnica pri ñe k njima. — Sada stupate u moju četu i znajte: pokoriti se valja mojoj zapovijedi. Dobit ćete kubure i sutra sa mnom na plijen. Premda im strah ko či usta, ipak se jedan odvaži: — Pusti nas ku ći — djeca, žene čekaju nas. Ne možemo mi ubiti čovjeka! Bogatiji je suhi krušac nego oteto blago .. . — Gamad prokleta, kukavna, znate — tko je došao do mene,

ne može više natrag. 44 — Smiluj se — mole oni. — Eno, cestom idu trgovci — upozori jedan iz izv idnice, do- tr čavši sav zadihan. — Dajte im oružje da vidim kakvi su na djelu. Ud rite trgovce ako se usprotive da izru če svoje novce! Seljaci poniknuli, spustili glave. Tijela im klo nuše, samo duše prosvjeduju protiv zapovijedi. Ne primaju oružje i mole: — Ne možem razbojnikovati, ogriješiti dušu. — Bacite ih u mo čvaru! A vas desetorica hitro na trgovce. Seljaci padaju na koljena. — Smiluj se, služit ćemo ti — ali pokloni nam život. — Nema života nikome tko nije moj rob! Ne ću ove kukavice! Cim se pruži prva prilika, oni će nas iznevjeriti. U mo čvaru s njima! Razbojnici vuku ljude što se hvataju o stabla i šikarje, stra-hovito vrište ći. Mole, vi ču, zaklinju — zovu pomo ć. Uzalud. Okrut-ne ruke hvataju njihova tijela, zaljuljaju ih i odbacuju zrakom u g lib mo čvare. Jezivi glasovi — hroptavi krikovi ljudi što se g uše, tonu, hvataju se za bilje, po koji grmi ć močvare i opet tonu, bacaju se uvis kao uhva ćene ribe, opet se pomaljaju — u groznoj borbi za život — i nestaju ... Mladi je provizor okrenuo glavu od mo čvare. Smu ćuju ga glasovi nesretnika. Varnica im podvikuje kao da gleda plesacie u kolu i onda veli: — Ovako ćemo odsad s ovom gamadi. Poderanci, prosjaci, tre- bali bi mi zahvaliti što ih uzimam u četovanje da žderu i piju. Gladna raja, ni krpe nema pod sobom, ni žitne petlj ike nad gla- vom, a ljude ubijati ne može! Neka crknu da im duša što prije uñe u nebo! I nasmije se okrutno. — Ovakvu gamad ne treba nova čiti. Samo takve koji su ve ć okusili pe čenje. Bit će im krivo ostaviti pun stol i gladni le ći u zemlju. Jesi li razumio? — Jesam, komandiru — veli ovaj što je doveo novake. — Traži ljude koji imaju i žele imati na ovom sv ijetu blaga i lagodnog života, a ne ljude slabe pameti koji tra bunjaju o pošte- nju. Hajdemo! Naš jatak u Dopsinu čeka nas sa čitavim selom. Tamo nam je prespavati i opremiti se za sutrašnju n oć. — Zar ima nešto novo, o če? — progovori napokon harami- jin sin. — Ima, ali onamo ću voditi ja. Tebi bi ispalo kroz prste kao prošle no ći. — A jatak ide s nama? -— Trebam ga. Svjetlost sunca udara u o či mladom provizoru. Šešir mu je ostao negdje u močvari. Njegova odora je blatna, rastrgana, hla- če su se prilijepile uz noge. Haljetak je pun kaljuže, suši se na nje- 45 govu tijelu. Lice mu je pokriveno blatom iz kojega vire samo o či. Tako iznakažen, ide pokraj njih beš ćutno. Prošla je no ć ubila u nje-mu život. Tonuo je u mo čvari u sigurnu smrt, a on da su ga izvu-kli razbojn ici i spasili mu život da mu ga uzmu na najsramniji na- čin. Još mu čitavu dušu potresaju grozoviti krikovi nesretnika nad kojima je zlo u lj udskom tijelu izvelo strahoviti sud. Ne osje ća ni čega, ni boli, ni straha. Nastupio je osje ćaj potpune ravnodušno-sti prema svemu svijetu i samom sebi. Osje ća se poput žive lešine. Jedva razabere da su stigli u selo. Ljudi i m dolaze u susret. Svat-ko nešto drži u ruci — zdjelu, barilac, sud, lonac, ko šaru. Tako ljudi do čekuju razbojnike. Ovo pobudi njegovu pažnju i stade gle-d ati oko sebe. Prvi pogled pade mu na Varnicu. Isprsio se, dignuo glavu, popri mio izražaj važnosti,

strogosti, dostojanstva. Čini se da, ujstinu, sebe smatra kraljem, a ovdje ga dočekuju njegovi podanici. S po čitanjem i strahom gledaju u njegovo okrutno lice. Donose njemu i njegovoj družbi pe čenja svake vrste, svježe pe čenog kru-ha, kola ča, vina, vo ća, Svatko nastoji da privu če njegov pogled da vidi tko mu je koliko spremio. Prima on sve to milostivim kima-nje m glave, ali .ne udostoji nikoga pogledom ni jednom rije čju. Pra ćen od dvojice najboljih seljaka u ñe u jednu ku ću. Za nji-me kapetani: Atanacko, Stojanovi ć i Kozloderi ć. Ostale su pozvali k sebi drugi seljaci. Netko spazi provizora pa se nasmije: — Gledajte čovjeka od suhog blata. Što ćemo s njim? Odoše upitati u Varni čino sklonište. Odmah izi ñe Atanacko i odredi gdje će ukona čiti provizora i kako ga seljaci imaju čuvati dok razbojnici spavaju. Provizor osjetj kako mu se lice steže od blata i zamoli da mu dopuste da se očisti. Atanacko mu dovikuje: — Ej, gospodine, ne miriši ti uspomena na mo čvarno tloi Hajde, operi se! Stajao je kraj njega dok je skidao blato s lica , vrata i nogu. Na čiš ćenje odijela ne bi mogao ni pomisliti. Hladna voda ga os vježila i oživjela mu misli koje su ve ć zastale kao da su i one oblijepljene kaljužom. Atanacko odjednonV stade da ga pozorno promatra. Onda ga preda dvojici seljaka i odredi neka mu dadu jela i ležaj, ali da bude pod stražom. Zorislav pita razbojnika: — Zar nije komandant odredio da idem u Čepin. — Dakako da je odredio, ali još pri čekaj. — Možda još štogod želi od mene? — Žuri ti se? Zašto? — Jedva čekam da promijenim odijelo, a valjda i konak. — Komandir te je nešto trebao — a dotle bit će ti sna i na si- jenu. I ode opet u ku ću k vo ñi razbojnika. Taj se ve ć svla čio kraj postelje od perine. Atanacko klekne pred njega na zemlju i stad e mu svla čiti čizme. Uz to mu pri ča: 46 — Provizor je oprao lice i, kad tamo, ispod blat a izmilji baš ljepota od mladog čovjeka. Bjeloputan je, a plavokos — velim, go- spodaru, lijep je. Još nisam vidio tako lijepog pro vizora — i mla dog — bit će mu kojih dvadeset godina, koja manje, koja vise, a prelijep je da bude u Retfali samo provizor. — Gle, ala mi baš dobro razmišljaš, Atanacko. Vi di, vidi! Bit će tako, samo se izdao za provizora, a možda je boga t i odli čan go- spodin. Još mogu zaraditi ako ga prodam. — I platit će za njega otkupninu. Neka otkupe mladog čovjeka koji je tebi jatak. — Ah, dopada mi se kad mogu nekomu u činiti psinu, onako kaljavu, kužnu, da mi vrcaju suze od smijeha. Otkup it će oni svo- jim novcem — mojeg jataka. — Mudrosti tvojoj nema premca — hvališe Atanacko svojeg voñu. — A kad bi i bio samo provizor, ima djevojku, on a će dati, a valjda i grof. — Vidjet ćemo, a ti se sada pobrini da nam selo dade nekoliko čestitih kola s dobrom zapregom. — Kamo to ho ćeš, gospodaru? — U Bijelo Brdo. — A čemu? — Znaš i sam, bliže mi je iz Blijelog Brda k bro dovima, makar je to slab posao. — Da, da, slaba vremena za plovidbu. Ah, nekad s u rijekom plovili be čki brodovi kao guske barom. — I bili su masni u svojoj utrobi. Ih, znao sam izvu ći džigericu iz trbuha takvom brodu — punom zlata za vojsku. — Tu su te i uhvatili i odveli u Graz u kraljevs ku tvr ñavu na

tamnovanje. — Osvetit ću im se, Atanacko! Oj, kako ću se osvetiti! Ve ć mi se ra ña osveta, a ne mogu mi ništa. Bijelo Brdo moja je k ula ponajvrednija! — Skrili bi te tamo seljaci pa da sama kraljica i carica side s prijestolja i ode za tobdm u Bijelo Brdo. — Ni njezina garda ne bi se usudila na onaj otok uz Bijelo Brdo. — Nebesko mjestance, gospodaru, sa svih strana z agrljeno de- ru ćom rijekom, a na dnu čekaju virovi, kao gladni zmajevi, da progutaju ljudska tjelešca što ih spustiš u grcavu vodu. — Ha — ha! Bit će belaja, Atanacko, kakvog ne vidješe raz- bojnici Varni činog carstva i kraljevstva. — Vidim, moj premudri komandir smišlja nešto čemu se ni general ne bi dosjetio. — ðavolski poga ñaš. Uzmi sa sobom dosta užeta za ribolov. — Uzet ću, premda u Bijelom Brdu imaju svega. — Sobom ćemo povesti i lijepog provizora — kako li se ono zove? Jest, Zorislav. 47 — nešto. Baš zgodno ime. A što ću re ći ako tko do ñe da ga otkupi? — Dovedi ga pred moje Iice da čujem tko ga priželjkuje. A sada se pobrini za sve što rekoh i šalji nekoliko n jih da obavijeste Bjelobr ñane tko im dolazi. — Ho ću, čim se vrate oni što su otišli na čepinsku cestu hvata- ti trgovce. — E, dobro, spava mi se! I Varnica sklopi o či. Ve ć je ležao u postelji, a njegova ulizica izlazi iz k uće i nare- ñuje selu: »Tišina i mir — Varnica spava!« ... Selo bdi i miruje da razbojnici mogu spavati bez sm etnje. DVORSKI SAVJETNIK WEBER U predve čerje Dravom plovi la ña. Na gospodskoj palubi sjede odli čni putnici. Tri dame, dvije od njih mlade djevojke — izgledaju sestre. Tre ća im je pratilica. Podaleko od njih udobno se smjestio odeb eli gospodin u putnom odijelu. Neprestano navla či na glavu vunenu kapu da se zaštiti od povjetarca. Njemu nasuprot tri gospo-dina u čizmama i širokim sivim ogrta čima. Na glavi im šeširi od pusta. Neprestano se sva ñaju, raspravljaju ći o žitaricama i vinu. Debeli gospodin dobacuje im prezirne poglede i svak i čas mršti usta nad njihovim gra ñanskim razgovorom. Otmjena gospoda šute. Djevojke sanjarski promat raju široki i daleki tok rijeke. O čito čeznutljivo o čekuju nekoga tamo daleko kamo putuju. Medutim, pratilica ih opominje da ne bi slušale razgovor tro-jice muškaraca, makar ?u one daleko mislima i duhom. Dok ovako prop ovijeda, svakog čaša pogledava dolje na rub palube gdje se vrlo udobno s mjestio gospodin. S o čitim zanimanjem promatra nje-govu čvrstu, jaku pojavu visokog stasa, pravilno razvijenu, i oštri profil obrijana lica. Vlasulja m u je svezana vrpcom unatrag. Od vremena do vremena prinosi k o čima nao čale na dršku. Ogledava okolicu obiju obala, onda uzalud baca poglede mladahnim djevoj-ka ma. Umjesto njihove pažnje, susre će zanimljivi pogled njihove ugojene lijepe pratilic e. — Cini se da vas dvije izazivate pogledima ovoga gospodina. Pazite, tužit ću vas majci kad stignemo ku ći — prijeti guvernanta. — Ve ć sutra smo tamo. Njih nikako ne zanima odgojiteljica pa gledaju u smjer kojim plovi lada. 48 mm- Gospo ña nastavi da promatra muškarca. I njegovo držanje i odijeio nose biljeg otmjenog društva. Dugi haljetak od svijetlo sme- ñeg finog sukna, prsluk od modroga, sa svijetlim pucetima, putne cipele i v isoki šešir. Svakog časa

dolazi k njemu sluga da vidi treba li gospodinu što god. S druge strane opet se pojavljuje neki mla ñi, plahi gospodin i propitkuje: — Visokorodni gospodin me ne treba? On spusti nao čale što vise na svilenoj vrpci i napokon primijeti: — Gospodine tajni če, niste li ve ć čuli da su ove obale nesigur- ne zbog razbojnika? — Svuda ih ima, preuzvišeni gospodine. Putnici se obazru na njih. Trgovci u času prekinu svoje raspra-ve o cijenama žita. Svi na palubi skrenu svoju pažnju na otmjenog g ospodina i njegova tajnika. Njihov razgovor potpuno im je poremetio radost puto vanja. Sve ih obuze nevoljkost i neprijatnost, po čevši od ugo-jena gospodina do stidljivih djevojaka. Lijepa obla gospo ña uhvati priliku da se uplete u razgovor s otmjenim gospodinom: — Zar je mogu će da su u ovim krajevima razbojnici opasni čak i za la ñe? Gospodin se okrene dami, pokloni i uljudno odgovori : — U Be ču se pripovijeda da je negdje ovdje neki kraj koji su razbojnici okupirali i nitko nije siguran od nji h. — Kako je mogu će da razbojnici okupiraju čitave krajeve? — klikne gospo ña. Gospodin se trgne, ustane. Citava njegova pojava izražava da je uvrije ñen. — Dama je o čito iz inozemstva kad govori tako? — Jest, ja sam inozemka. — A ja sam, gospo ño, savjetnik njezinog veli čanstva kraljice i carice Marije Terezije. Sva je protrnula. Mlade djevojke pažljivo pogle daju cari čina savjetnika. Trgovci pokorno ustanu kao da će se pokloniti. Debeli gospodin razroga či pogled i pokuša dignuti svoje ugojeno tijelo. Savjetnik zaokruži pegledom svoje suputnike i s neprikrivenom ironijom stade ih umirivati. — Dok sam ja ovdje, ne bojte se ni čega. Ja, moj tajnik i sluga, dobro smo naoružani. I la ña je opskrbljena obranom. — Naravno, savjetnik njezinog veli čanstva ne može putovati samo tako — primijeti jedan od trgovaca. — Mi se i ne bojimo kad znamo u kakvom smo društvu. Ipak je spomen na razbojnike na čitavoj palubi izazvao osje- ćaj nesigurnosti. Gospodin je to opazio i smjesta se stade ispri- čavati. — Zalim što sam gospodu i dame ponešto zbunio. M ene je sa mo zanimalo kada demo prolaziti kroz opasne krajeve . Me ñutim, razbojnici su kopneni plja čkaši i ne dolazs na la ñe. To je osobina gusara na moru. 4 Zagorka: Vitez slavonske ravni 49 — Kad uzvišeni gospodin tako uporno uvjerava, o nda se doista ne trebamo ni čega bojati — veli gospo ña, samo da nekako zavu će razgovor. On joj uzvrati sa smiješkom. Pošto je to primijetila, iskoristi priliku da go spodina pogleda zamamno. On odvrati naro čito naglašavaju ći: — Bila bi gotovo uvreda za svu gospodu kad bi s e lijepe gospo- ñe bojale. — Sada upravi rije či samo njoj:- — Ni jedan razbojnik ne bi smio u blizinu one koju ja branim. I ve ć žalim što mi te grdne razbojni ćke ljudeskare ne će pružiti priliku da iskažem svoje po- klonstvo Ijepoti... Rumenilo udari gospo ñi u lice i ona zaboravi skinuti sa savjet-nika svoj žarki pogled. Pomalo se on primakne gospo ñama. Koji put je pokušavao svo-jom pozornoš ću počastiti mlade djevojke, ali one se ne brinu za njega . Tako ga posve zaokupi lijepa njihova pratilica. Suputnici su se ve ć stali smješkati, pokazuju ći na njih dvoje, zbliženih te-mom o razbojnicima.

Kod ve čere su sjeli zajedno i pripovijedali o sva čemu, što opet mlade djevojke nije zanimalo. Najzad su opet po čeli razgovor o razbojnicima. On se živo razglagoljao, pri čaju ći zgode sa svojih putovanja koja je morao poduzimat i kao tajni savjetnik njezina veli čanstva. A tu se često susreo s razbojnicima, ali ih je svaki puta nadmudrio, nadja čao snagom svojega tijela i vještinom svog pišto-lja. I sada posegne u džep haljetka i pokaže gospo ñi lijep pištolj okovan srebrom. — Ovim sam se dosada barem deset puta obranio o d razboj- ni čkih napadaja. Vješta ruka, dobar pištolj, siguran n išan i, daka- ko, potpuna prisutnost duha — to je isto tako važno kao vojsko- voñi strategija, oštro oko, intuicija da pogodi u koje m času valja neprijatelja zasko čiti, nadmudriti, obi ći i pogoditi ga usred čela. — To su sve svojstva velike mudrosti i tjelesne snage, svojstva koja vi, uistinu, posjedujete u izobilju. Upravo sa m sretna što sam se upoznala s takvom državni čkom mudroš ću i s muškarcem tolike hrabrosti.-U vašoj blizini ne bih se bojala putovat i ni me ñu Iju- doždere. — Veoma sam sretan i molim neka se vaša milost potpuno po- vjeri mojoj zaštiti ako bi nas zadesila kakva nepri lika. Na žalost, ta me sre ća ne može zadesiti. Kad bi razbojnici i pokušali na pasti la ñu, ne bi joj se mogli ni približiti, sve bismo ih p obacali u vodu! Gotovo sam nesretan što nemam prilike da se borim — za vas, div- na ženo — šap će on. Svi po ñu na po činak. Lijepa dama pruži gospodinu savjetniku ruku, a o n zahvali vre-lim cjelovom i gleda je žarko. Ona uzvrati. Mlade djevojke prekinu njihovo udva ranje i obu-ku joj ogrta č. Svi su se povukli u kabine. 50 liar Makar da su sebi uzajamno zaželjeli laku no ć i ugodne snove, ipak nitko nije mogao usnuti. Tema o razbojnicima razbudila im živc e i neprestano su razmišljali o grdnim, crnim pojavama s ku-burama u ruci, kako s e u mra čnoj no ći pojavljuju na palubi. Uzalud su putnici željeli san. Strah im je ušao u kosti i svatko se samo pri činjao da spava. Nitko nije htio da prizna pred drug im što mu se vrze glavom. Tek kad se vani stala bijeljeti zora, pro ñe ih strah i oni zaspu čvrstim dubokim snom. I Duboka rijeka valja se koritom. Na splavi stoji muškarac i gleda prema otoku. Tamo iza grmlja pojavi se bradati lik i dade znak r ukom. Čovjek na splavi položi dva prsta na usta i zazviždi. Usred otoka pomoli se neko lice i prenese zvižduk dalje. Odmah zatim iz grmlja otoka padaju u vodu čamci. U njih se spuštaju ljudi, izašli iz guštare. Svi su u odijelima ribara, splavara, vodeni čara. Polagano oti-skuju čamce i splavi uz vodu, razapinju mreže, spremaju ći ribolov. Na splavi su naslagane pune vre će pa se čini da ljudi voze robu ne-kud na prodaju. Polagano veslaju uz vodu. Camci i splavi se razi laze s jedne i s druge strane kao da nisu zajedno ušli u vodu. U prvom čamcu sjedi čovjek erne brade, na glavi mu široki šešir. Odjenuo je samo platnenu košulju i prebacio poderani ha-teljak . Kraj njega na klupi leže posude s ribama. Uz njega poni-zno stoji snažni pla vokosi čovjek, dok bradati govori: — Ti samo šuti, Atanacko. Ja ću govoriti. Takve ribe ne mogu mimoi ći, a kad i bi — sila boga ne moli. Tko umije, tomu dvije. — I kraljevsku biste la ñu vi, gospodaru, mogli uzeti pod svoj pazuh kao moj stari šešir. — Takvi se brodovi nadaju razbojni čkom napadaju samo u noći. Baš zato Varnica ide -danju da bolje zagleda u u trobu la ñe.

U mraku se može tko sakriti, a na bijelom danu svak og imam na oku i, kvrc ovamo — kvrc onamo, i sve se za čas kupa u valovima — ako ne posluša. — Eno la ñe! — Samo veslaj prema sredini tako da ćemo joj do ći baš su če- lice. Oni drugi neka polagano veslaju za nama. Atanacko se nešto ogledava obalom. Varnica ga sl ijedi po-gledom. — Kao da nekog o čekuješ? Valjda ne misliš da će »vilenjak« pojahati rijekom? — Da je baš i vilin sin, ne može mu to uspjeti. A nema splavi koja bi ga prevezla kad je sve u našim rukama. Jedi no, ako nas izda tko od splavara. 4* 51 — Paze oni jedan na drugoga. Znaju — ako jedan izda, svi su na dnu! Zato i kažnjavam sve jer tako jedan drugog drži na oku da očuva svoju glavu. — Pametan si ti, Varnice. — Pazi, la ña se približuje. — Tamo sve sigurno tvrdo spava — budni su samo oni koji su u službi. — Već su nas izdaleka opazili. — Vise ribice nego nas. Uhvatit će se, a da ne ispalimo ni metka. Mirno plovi la ña u bjelini zore. Vesla či rade monotono svoj te-ški posao. Dvojica oboružanih vojnika pokazuju prema čamcima: — Gle, koliko ribara! A baš su bili sretni u lovu. — Čovjeku porastu zazubice. — I splavari voze ribu. živo je tu — primijeti kormilar i zi- jevne. — Ah, svu sam no ć na poslu. Nije šala. Savjetnik mora sti ći u odre ñeno vrijeme u Osijek. Onda opet promatraju splavi i čamce s ribama. Plove im u susret, primi ču se bliže. Svi dolaze na okup, u dvije skupine, s jed-n e i s druge strane. Već su blizu broda. Bradati ribari nude vi čući: — Uzmite ribe! — Pošto ih daješ? — Koliko-toliko, samo da prodamo. Hajde, zaustavi la ñu! Upravlja č broda odlu či i dade zaustavi ti la ñu. Varnica sko či na brod. Za njim Atanacko i ostali kapetani. S on e strane la ñe, sa splavi i čamca, poletjeli svi na palubu. U ljude zijevnuše ku bure. Vojnici na brodu jedva trgnu oružje, ali su ih razb ojnici pograbili. Natežu se samo kratak čas i ve ć su se ljudi kotrljali u vodu, pogo ñeni hioima iz kubura. Na brodu su o čekivali ribare i svatko je zasko čen, preneražen. Varnica i njegovi ljudi iz-veli su napad strelovitom brzinom. Hitno padaju zapovijedi, još hitrije iz izvršava ju i, kao da su čitave dane vježbali liapadaj, razoružaju četvoricu vojnika koji su čitavu no ć stražarili. U dremljivu jutru Varnica zagospodari palu-bom pa se uputi na dno la ñe. Gospodin kraljevski savjetnik usnuo je tek pred jutro. Čini mu se — sanja da sam sebe vidi kako spava potpuno odjeven i da se pr epao, otvori o či, a pred njegovim nosom o čnjak kubure. Zuri u tu strašnu cijev koja se zagled ala baš u njegovo čelo. Oblije ga znoj i klonuše mu ruke. U džepu mu j e srebrom okovani pištolj. Zna to, ali se ne smije maknuti i ne može di ći ruke, netko ih čvr-sto drži i veže. I zablista u ne čijoj crnoj ruci njegov vlastiti pištolj. A on leži tu na zemlji bespomo ćan. Negdje kraj sebe čuje zapoma-ganje ljepotice. Razabire to čno kako lijepe usne zovu njegovo ime, o čekuju ći od njega obe ćanu zaštitu. On, junak, diplomat, snaga uma, vješta ruka, prisutnost duha — leži svezan i ne može ustati 52 A T-

i pohititi k jednoj ženi da iskaže svoje poklonstvo ljepoti. Neka snažna brkata i bradata ljudeskara stoji nad njim, nešto ga pita, ali on ne čuje i ne razumije. Pograbili su ga, nose ga nekud, lebdi u z raku, onda opet pada. Prestravljeni krik žene još mu je u ušima. Ipak mu se čini da je otvorio oči. Da mu se bjelasa u zjenicama, sva se la ña kupa u svjetlu dana. Pri činja li mu se sve to? Kao da vise nije san? Razabir e lju-de, vidi svojeg tajnika i slugu, ali leže s njime zajedno u nekom m alom prostoru, sasvim uzanom. Zar je ona velika la ña postala najednom sasvim mala? Hi sanja da je post ao ribar? Uza se osje- ća miris riba i čuje pljusak vode od vesala. A ona velika la ña nad njim kao da leti zrakom. Kakav je to ludi san ? Nema sumnje, velika la ña ide dalje, a on se pomi če nekud prema obali. I one splavi i čamci silno žure i čuje jasno brze odredbe, zapovijedi, što li? — Samo hitro. Kako je taj prokleti vilenjak moga o naslutiti da idemo na ovu la ñu? — Ne troši rije či. Nema ni splavi ni čamca, dakle, nas ne može hvatati. Svi su splavari i ribari moja posada. — Doskora će i oni imati svoje čamce i splavi. — Neće dospjeti — tako mi pakla! Samo hajde! — Evo, gle, tamo su na obali njegovi momci. O čito vije ćaju. — Ali njemu nema ni traga. — Jer ne vidiš tuljca na glavi. Možda je baš ondje. — Ne drljajte jezi čine — opominje grubi glas — i veslajte. Još uvijek mu može kakav pakleni vrag posuditi čamac! Sluša svezani savjetnik na dnu čamca, a ne razumije ništa i ne usu ñuje se osloviti svojeg tajnika ni slugu. Boji se dokaza da sve to nije san, nego kruta Java. čamac se približi obali i za čas nestaje u šikari. Ribari uhvatili savjetnika njezinog veli čanstva za noge i gornje tijelo pa ga dižu i povale u grmlje. Netko mu odveže noge i onda ga dignu, i kad je htio pogle dati ljude oko sebe, padne mu na lice debelo platno. Onda ga uzimaju za ruke jvod e ga. Nastoji probuditi zaprepaštene živce i sabrati s vijest. Sve mu vise biva jasno što se doga ña s njim. Čitavu je no ć bdio s pištoljem u ruci, potpuno odjeven, opremljen i pripravan da do čeka razboj-nike. Što je bilo naravnije nego li da zaspe kad je zabijelio dan? A baš u tom času došli su oni i svezali ga u snu. Što se dogodilo s onom Ijepoticom koja ga je ta ko dozivala? Vidio je la ñu kako plovi dalje, ali nikoga od putnika nisu poveli sa sobom, osim njega i njegova dva pratioca. Zašto baš njega? Ho će li tražiti otkupninu? Tada osjeti da su ga posadili na konja i da ga vode. Ho će li ga ubiti? Orobiti? Sve su to mogli ve ć i u činiti. Zna či da će ga zaro-biti i tražiti otkupninu od kraljice. Jest, to će u činiti. Ah, kraljica ne će časiti da otkupi svojeg partnera u igri na karte. S njime naj- 53 radije igra nakon objeda, tajno, da nitko ne zna. Z lobni ljudi vje- čno su joj spo čitavali kartašku strast, a on je diskretan. Zato ga kraljica i zove. Da, ona će odmah otkupiti svojeg igra ča. Tako razmišljaju ći, predaje se sudbini. Debelo platno padne savjetniku s glave. Svjetlo st sunca zaiskri mu u zjenicama. Žmiri i prilago ñuje se svjetlosti. Istražuje gdje se nalazi. Niski strop neke sive stijene, drvena postelja, stol, klu pa, mala četvorokutna rupa umjesto prozora. Uzdahnuo je, progo-vorivši: — U razbojni čkoj sam spilji. — Kad ste vidjeli u ravnici kamene spilje, u čeni gospodine? Grubi mu se glas podruguje i on se obazre. Pred nji m stoji uspravljen snažan bradati razbojnik, crnoputan, nas mijana pogleda. Gleda ga savjetnik poput čuda i pita: — Vi umijete njema ćki? •— Ha! ha! Komandant razbojnika umije vise nego što mislite, carski čovje če! Savjetnik ga promatra od pete do glave. Ne, ova j čovjek nije otmjen. To svjedo či čitava njegova pojava, a ipak, otkuda tako vješto go vori njema čki? — Vidim, ne vjerujete svojim ušima — smije se r azbojnik i

progovara opet na njema čkom jeziku: — Razjasnit ću vam. Svoje- dobno sam pobjegao iz Trenkove čete i odlu čio da radije plja čkam vojni čke la ñe. Sve je išlo dobro, samo nisam znao njema čki. Neki narednik spazi me na palubi i nešto upita njema čki, a ja ne umi- jem da odgovorim. Posumnjao je i zatvorio me. Tako sam dospio pred vojni čki sud. OsudiLi me na neku tvr ñavu u Grazu doživotno. U tamnici sam razmisljao kako sam im to ludo pao u ruke i odlu čio učit ću njema čki dok mi se ne bude njema čka rije č sklizala jezi- kom kao rujno vince grlom. I tako ja bubam pet godi na. Moj ču- var i svi drugi raznježili se i veselili kako se ra zbojnik obra ća k dobru. Umjesto da shuje kako bi pobjegao, on se daj e na u čenje njemštine. I tako nau čim baš kako treba. Jednog dana pruži mi se prilika, udarim dva čuvara, ubijem obojicu, uzmem jednom odoru, obučem se, odem lijepo u no ći iz tvr ñave kao pošteni čuvar razboj nika. Vidite, korisno je kad se koješta zna. Sto sa da vi ovdje sje- dite, tome je krivo što sam ja pet godina u čio taj carski jezik. — Molim vas recite mi što ste u činili s onim gospo ñama? — Gle, gle! Morala vam se jedna ušuljati u srce kad pitate. I ja volim žene i zato ću vam odgovoriti. Nisam u činio ništa drugo s njima, ve ć sam samo oslobodio njihove ru čice narukvica, ruži- časte uši naušnica, svilene vre ćice dukata. I pustio ih da plove dalje. To sam u činio i s ostalim putnicima, ponajprije zato što su pokorno stresli novac, a onda zato što mi se žurilo da me ne zate- če moj pakleni progonitelj. 54 — A moj tajnik i moj sluga? Gdje su? — Spremio sam ih u nešto manje raskošnu sobu. — Zašto ste od putnika poveli samo mene? — Ne mogu dopustiti da carskog i kraljevskog sav jetnika ne pozovem u goste i da se s njim malo ne porazgovaram na carski... — Razumijem! Tražite otkupninu? Koliko? — To ćemo nas dvojica još prora čunati. Sada se lijepo odmo- rite, visokoro ñeni gospodine, dok istražim vašu prtljagu. — Uzmite sve pa me pustite da idem. Ne će vam biti na sre ću ako zadržite kralji čina izaslanika. Sama kraljica poslala me u osje č- ku tvr ñavu — dakle ... ?— Ne treba mi tuma čiti. Znam sve, zato sam i zaustavio ovu la ñu na kojoj ste se nalazili. — Znali ste? I baš radi mene ... — Samo radi vas sam navalio. Sada Varnica namršti lice i upita savjetnika strogo : — Kad ste bili posljednji put u ovom kraju? — Nikada nisam bio. Da barem nisam nikada ni dolazi o. — To je vaša nevolja. A kad biste se za jedan da n spasili iz mojeg ropstva? — veli razbojnik i oštro ga uzme na oko. Zraka nade poleti savjetnikovim Hcem i on digne gla vu: — Kako? Recite mi uvjete. — Uz otkupninu. — Gdje da za jedan dan dobijem taj novae? — Imenujte mi svoje znance u Osijeku i okolici! Savjetnik klone i sav se pokunji: — Nemam znanaca. — Kako ih ne biste imali? Visoka gospoda imaju uvijek zna naca i veza. Možda u vlastelinstvima Valpovo ili Re tfali, čepinski Adamovi ć? No?

— Nitko nije moj znanac. Sve su moje veze samo u Austriji — ovdje nitko. — Zapovjednik tvr ñave grof Keglevi ć? — Ni on me ne poznaje. Ako ne vjerujete, evo, i mam preporu- čeno pismo za njega da mi bude na ruku jer sam naro čiti pouzda- nik carice. Pogledajte me ñu moje spise. »Dakle — nema znanaca, niti ga tko ovdje poznaj e« — opetuje u mislima razbojnik, a onda će glasno: — Zlo je to kad nikoga nemate tko bi vas prepoz nao. Morate čekati dok do ñe otkupnina iz Be ča. — Ali kad bi netko odnio preporu čeno pismo u Osijek? — Ne može se kad nemate znanaca u ovom kraju. — Ludo je što sam došao, vrlo ludo, ali kraljic a je htjela! Što ću sada? Savjetnik se sav snuždi. A Varnica ostavi savjetnika u neizvjesnosti što je nakanio s njime. 55 Savjetnik razgleda uzani prostor sobe, a onda tu ri glavu kroz prozor či ć da se sna ñe u kakvom je to kraju. Ne vidi ništa do viso ke gu štare, neba i jedne bradate pojave, naoružane puškom i kubu-rama o širo kom pojasu od kože. I taj ga čovjek gleda, prijete ći. Jasno mu je, čuvaju ga straže. Odavle mu nema spasa. Po onom što je mogao vidjeti kroz taj prozor či ć, razabire da je u kraju od samo nekoliko ku ćica. Dok on razgledava svoje jadno kona čište, s dru-ge strane njegove sobe ulazi Varnica u malu komoru. Uz prozor či ć sjedi provizor iz Retfale. Pred njim na koljenima arci papira. Zadubljen čita, a dolje na zemlji otvoreni kov čezi. Raz-bojnikov sin i Atanacko povadili su savjetnikovu garderobu. Raz-gledaju svi lene čarape, baršunaste hla če, duge haljetke do kolje-na, izvezene zlatom. Na j ednom haljetku blistaju carska odlikova-nja. Sin vikne ocu: — Sve je svila i kadifa, i srebro i zlato. Eh, d a se obu čem u ovo odijelo, nalikovao bih na kneza! — tfzme li magarac krunu, i opet ostane magarac! Ali da ja odjenem ovo ruho, natkrilio bih cari čina muža! Sin se nasmije ocu u brk. —• Vi, pa ovo? što vam pada na um! što biste, vi matori, u takvoj odori? — Umišljeno tele! Zar je sve u mladosti lica? Mu ška ljepota ni- je u mlje čnoj gubici, nego u snazi, zrelosti, u vatri — i pri torn se razbojnik isprsi, stisne pesnice i po če se udarati o prsa da sve odzvanja. — Još danas vrijedim ja kod djevojaka vise od te be, zelem- baču! Atanacko brzo prisko či, ulaguju ći se: — E, vrijedite vi, gospodaru! Znam ja, vidio sa m kako žene naših sela gube o či i srce za vama. A kako je sretna ona koju oda- berete! Mladic mrko slegne ramenima, dok Varnica ode pre ma provi-zoru koji zadubljeno čita. — Dakle, provizoru,, što je u spisima? — Kojekakve poruke kraljevske kancelarije. Samo službene i općinske stvari. Odgovor razljuti haramiju, sagne se nad mladim p rovizorom, stisne mu lakat i probada ga pogledom: — Ćovje če, tebi je kucnuo kraj i konac! Smaknut ću te! Kad me varaš dok si u mojoj vlasti, kako ćeš me tek na slobodi varati? Iznena ñeni provizor re če: — što ste tako nagli? Kako bih mogao slutiti da vas zanimaju službeni spisi kraljevske kancelarije? Kad to želite, ja ću vam doslovce pro čitati sve. Još ove posljednje nisam pro čitao. — Kad rekoh da mi sve pro čitaš, onda treba da znaš: cara i kralja slavonske ravni zanima svešto misle carevi i kraljevi u Be- ču. Hajde, slušam! 56

Varnica sjedne na klupu, sagne se k prozoru, mal o zažmiri i sluša. Mladi čovjek, sav u njegovoj vlasti, saop ćuje: — Ovaj spis je upravljen osje čkoj tvr ñavi. Spo čitava op ćini što ne nastoji da se sve tri varoši ujedine u jednu op ćinu. Udarivši u koljena, Varnica vikne: — Skinuli bi sunce s neba da mogu zapaliti čardak Varnici. Dakle, ho će da se ujedine. To je samo radi mene — ne bi li me zajedni čki uništili. Ujediniti tri varoši, tri op ćine — to ho će carica. Samo u ženskoj glavi mogla je niknuti tako luda mis ao. Dalje? — Carica predlaže da se svi zajedno sastanu i do govore kako da se spoje tri varoši. — Uredit ću to ja, umjesto njih — i ponuka provizora da čita dalje. — Ovdje carica potvr ñuje sudsku osudu protiv tvog jataka Todora Mihatovi ća. — Gle, pade mi u krilo osuda kao zrela jabuka. D aj ovamo, to je, dakle, spis koji govori o tome? Varnica uzme papir i razdere ga u komadi će. — Tu zapovijeda car i kralj Stojan Varnica, a n e nekakva carica Marija Terezija. Zebnja struji tijelom mladog provizora. Osje ća se ortakom ovom čovjeku, ali njegova strahovita prijetnja o torn što će u čini s Magdom, sapinje ga poput okova i upravlja njegovim činom. Razbojnik ne pozna slova, ali budno pazi da pro vizor ne bi mimoišao koji od pisanih araka i sakrio ga pod one koji su ve ć pro- čitani. Sam mu daje jedan spis za drugim, a pro čitane odlaže na klupu kraj sebe. — To je neko pismo? I zape čaćeno. Hajde, otvaraj. Drhtavim rukama otvara omot od finog papira. Iz nje ga is- padne još finiji papir pisan ženskom rukom. Pro čitavši, on razjasni Varnici: — To piše dvorska gospo ña Palfy kontesi Heli, ne ćakinji valpova čkog vlastelina. U ime carice je opominje da bude poslušna i da čeka strpljivo vjerenika kojega joj je odredila sama carica. Jer, odabere li kakvog kli pana iz svojega kruga, uvrijedit će caricu i nju, tetku. I još joj veli da nije sve u ljepoti momka. — Dosta. Valjda je taj cari čin odabranik grdoba. Hajde, to su ženski poslovi — ne ti ču me se ništa. Ćekaj — ipak ne ćemo to raz- derati, tko zna gdje mi može dobro do ći — i Varnica pismo stavi k ostalima. Nad novim pruženim spisom provizor se zadrži neš to duže vre-mena. — što si stao? Provizor odgovara naoko ravnodušan, ali jedva smaže glasa. — Čekajte, moram to čno pro čitati da dobro shvatim — to je, naime nešto za vas — popravlja ovako zarobljeni k sumnju koju je pobudio predugom šutnjom, a razbojnik se sasvim blizu sagne k njemu i bulji u spis. 57 f& — Kraljica ovdje prigovara tvr ñavi, čak i vojnoj komandi, zbog premale borbenosti protiv razbojni čke družbe koja ugrožava gra ñane i seljake u čitavoj donjoj Slavoniji. Carica veli da ne mo že podnositi takvu nesigurnost svojih podanika. — Baš je carski nadrljala — nasmije se Varnica i ponuka pro- vizora da čita dalje. — Čujte, što veli: »Neka smjesta i komanda i op ćina u tvr ñavi saop će gospodinu savjetniku barunu Weberu svoje prijedlo ge što kane u činiti protiv razbojnika Varnice, Je čmenice i Kosi ća koji su zagospodarili čitavim krajem i drže ga u opsadnom stanju.« Od veselja udari razbojnik objema rukama o rame na svoga za-robljenika: — E, baš ti valja! Bilo ti u ra čunu zapisano što si mi rekao. Bit će — bit će nešto iz tebe! Znao sam ja da ćeš biti čestiti jatak. A ima li još štogod? Reci mi sve da ne moram pitati savjetnika.

— Kraljica preporu čuje svojega pouzdanika svim odli čnicima, velikašima, op ćini i zapovjedniku tvr ñave i potvr ñuje da je ovo nje- zin pouzdanik glavom i odre ñuje svima neka ga čestito pogoste i ukona če, a opcina plati za trud 100 dukata. — Sunce je palo na moja vrata. Zacarevat ću ja kao turski car i sama carica pla ćat će meni hara č. I stade se smijati. Obuzme ga neka velika radost i smjesta se okrene sinu i Atanacku pa im zapovjedi da odmah nose s njim ove h aljine. Varnica ih slijedi i stade se svla čiti. Atanacko i sin gledaju ga u čudu. — Zar ćete spavati u tome? — pita sin. — Naprotiv, savjetnikovat ću, ako ho ćete znati. Evo, gle! Zapanjeno promatraju harambašu kako uzima odijelo g ospo- dina savjetnika i obla či ga. — Hajde, pomozite, što blejite u mene kao koze u suho strnište? Sad ćete vidjeti što sunce nikad vidjelo nije! Pomažu mu da se odjene. Varnica navu če svilene čarape, krat-ke hla če od svile, prsluk vezen srebrom pa onda haljetak od bar šuna. — Ala mu kroja ča što ga je sašio kao da mu je Varnica stajao za mjeru. Barem nam je uštedio muke da idemo u Retf alu ili drugi dvorac po gospodske haljine. Pristaje mi? Hej! Reci te! Rukom pljesne Atanacko i smije se, poskakuju ći oko svojeg gospodara. — časti mi moje, da nema ove brade i brkova tvojih, ni ja te ne bih prepoznao. — A što ti, sine? Grize li te savjest, gledaju ći oca ovako sta- sita kao carskog čovjeka? — Gledam vaše ruke — slabo pristaju uz ovo odijelo. — čekaj, balav če, lako je ruku pokriti čipkom. — A rukavice? Eno, gle, vidite li kako su malene? 58 t — Gcsr:: - ispravlja A:;.. — Živ: da u njih ;.. Gle, leži u ki_: rij me! Oklijevaju: britvu pa glee; — Zar ćč: — I brkc vr čana? Valja z_ vi carski čovjek. I sin i kapetasj pokon se sin — Ali, ode — I ia •? - — Parr.; la je vi;;:: — Dz idem u n r ; — Xc — O;_ — Da čak. Ali t: rasta s tajn:».. navuee na sec odvesti u tvr č Atanacko popušta. zna:e r. . — V: ; natjecati se t-vas prikazari. -

— To će — Moj ćovjeku. Kad je ug mk izbulji o čL Ne brc izz : ^?- *W i^f'S'H — Gospodin savjetnik nema ništa nježniju ru čicu od vas — ispravlja Atanacko. — 2ivota mi, sam je Lucifer izmudrio ove kožnate bijele šape da u njih sakrijem svoje ruke. A sad, Atanacko, vad i ovu britvu. Gle, leži u kutiji na baršunu kao nježna djevica na jastuku. Ob- rij me! Oklijevaju ći, uzme Atanacko iz otmjene kutije savjetnikovu bri tvu pa gleda svojega gospodara. — Zar ćeš obrijati bradu? Uistinu? — I brkove. Vidiš li ovu bijelu vlasulju kako je lijepo isko- vr čana? Valja mi skinuti bradu i brkove ako ho ću izgledati kao pra- vi carski čovjek. I sin i kapetan gledaju vo ñu i ne mogu se sna ći od čuda. Na-pokon se sin usudi pitati: — AH, o če, što zapravo namjeravate? — I ja to pitam — veli Atanacko. — Pamet ti je, sine, uvijek bila ma ćuha, a tebi, Atanacko, osta- la je visiti. Zašto sam došao hvatati toga savjetni ka? Ha? — Da otmete dukate. — Da mu otmem carske naslove, odijelo, ime, služ bu, pa da idem u tvr ñavu kao da je carica poslala mene. — Neka nam se Bog smiluje! što ti je palo na urn, g ospodara? — Oče moj, nikada se vise ne ćete vratiti! — Da sam ja — ti, isjeckali bi me mesarskim muha ma za ru- čak. Ali to sam ja, i vidjet ćeš što će biti. Ti, Atanacko, istog si rasta s tajnikom gospodina savjetnika, a moj sin će valjda modi da navu če na sebe odoru njegova sina. Sva trojica ćemo se sve čano odvesti u tvr ñavu. Pobjegli smo od razbojnika, i, eto nas! Atanacko i Varni čin sin poblijedjeli su od straha. Ali on ne popušta . — Kako demo, do ñavola, da se vladamo? Varna je lako, vi znate njema čki, ali nas dvojica? — Vi ste obojica moji podložnici. Imate šutjeti i s amo slušati. — Varošani će prlmijetiti... — Budale su oni. Padat će ni čice pred cari činim čovjekom i natjecati se tko će nam biti na službu. Ali, ja ve ć znam kako ću vas prikazati. Hajde sa mnom kod savjetnika. — To će biti kraj i konac — veli Atanacko. — Moj po četak! — odgovara Varnica. — Idemo carsko m čovjeku. Kad je ugledao razbojnika u svojem odijelu, kral jevski savje-nik izbulji o či. Ne može shvatiti što ho će, ali mu priznaje da do-bro izgleda. — Samo vas ruke izdaju ?— veli savjetnik. — A zašto su bijele rukavice? — Uvijek ne možete u rukavicama. 59 ## :}??:, — Gospodine, sada me nau čite kako dolazi carski čovjek na

vrata, kako se klanja, što treba da kaže, jednom ri je čju, pou čite me o svemu — zapovjedi Varnica zapanjenom barunu We beru. — Vi se kanite negdje poslužiti mojim imen om i mojom vlaš ću? — Namjeravam pogostiti ptice vašim fino ishra njenim me- som ako me ne pou čite i ne kažete mi sve što želim! Za trideset dana vratit ću vam odijela i svu prtljagu i pustiti bez otkupnin e. Sad birajte — dok ja nabrojim deset: ili pou čavati, ili visiti tamo na onom stablu! I po čne brojiti. Ali savjetnik ne do čeka ni brojku pet. Od-lu či prihvatiti ponuñenu slobodu. Započne pouku. Kraljevski savjetnik je uskoro morao priznati da je lupež spre-tan u čenik. — Bit će vam ovdje dobro. Hranit ćemo vas i napajati kako se dolikuje gospodinu i mojem gostoljublju. Ne treba v am se bojati ni čega. Kad se vratimo ovamo, održat ću rije č. Aii ne pokušajte bježati! I Varnica svu če odoru pa ode zadovoljan na objed. Oko podne, za v rijeme ru čka u prostranoj drvarnici, kapetan Stjepko Stojanovi ć dovede nekog čovjeka i predvede ga Varnici. — Našao sam ga na cesti u Bijelom Brdu. Rekao mi je da tra- ži tebe, gospodaru, jer ima neku poruku. Odmah sam mu zavezao oči da ne vidi, i evo ga tu. Varnica skine muškarcu povez, promotri ga i upita: — Tko si? — Sluga iz Retfale. Razbojnik udari rukama po koljenima: — Odvažan si čovjek kad se usu ñuješ tražiti mene. — Za novae se čovjek odvaži da ska če u bunar — a lijepa gospo ñica u dvorcu obe ćala mi je veliku nagradu ako te potražim. — Jeste li čuli? Ve ć i grofice čeznu za Varnicom! Je li lijepa? — Lijepa je i mlada. Čula je da se pro vizor survao u mo čvaru. Ako ga vi niste spasMi, onda je propao. Htjela bi b arem njegovo tijelo. — Eh, baš mi je u činila po volji. Sad barem znam da ima dje- vojku — i bit će poslušan poput roba. Reci joj da joj mogu vratiti živo tijelo — uz otkupninu. — Poru čila je — ako ste ga spasili — recite koliko da vam šalje. — Taj onda nije pro vizor, ve ć neki viši gospodin. Za provizora se grofica ne udaje. — Dakako da se ne može udati, ali on je ipak pro vizor, a ona, valjda, izgubila sree. Stari grof ne bi dao otkupin u — ali, eto, ona će dati. — Sad je jasno kao sunce. Djevojka ga ho će otkupiti u taj- nosti. Traži, dakle, neka joj dadem provizora i drž im jezik za zu- 60 Lacr JS>>J& bima. To je skupo. Reci joj neka mi pošalje pet sto tina dukata čistog zlata. A ti ćeš donijeti novae i moji će te ljudi do čekati tamo gdje s njima utana čiš. Provizora ću joj predati istodobno kad dade novae. Pogodba je svršena. Primivši odgovor, došljak utana či da će ga obavijestiti kad bude donio novae. Zavezali su mu o či i opet ga odveli kroz selo Bijelo Brdo, i ostavil i ga nasred ceste. Radostan i široke volje dade Varnica pozvati pro vizora preda se. Dobacio je nekoliko primjedbi svojim razbojnicim a. Oni se smiju i gledaju mladog čovjeka kojemu je lice upalo od teških pat-nji. A vo ña žmirne na njega: — Zatajio si svoju djevojku? Vidiš li, ona se sama odala. Lecnuo se i uko čeno zagledao u haramiju.

— Zebe te u kostima? Vidim ja to, jest, poslala mi je slugu iz Retfale i ponudila otkupninu. Ni rije č ne pada s provizorovih blijedih usana. Samo se čini da mu je put lica pozelenjela. Na čas je sklopio o či. — Magli ti se pred o čima kad čuješ o njoj? A što će biti kad je nataknem na ražanj živu, budeš li me iznevjerio ili propustio da mi što odaš ili prokr čiš put do onog što budem htio? Njezin život visi na ovome ... I on posegne za kosu i istrgne vlas. — Znam sve, grofica je iz Retfale. Iskupit će te. Zorislav osje ća kao da se hiljadu bodeža primi če njegovu tijelu. — Dat će za tebe pet stotina dukata. Kupuje te tajno — bez očeva znanja. Skupo je to! I opet ga odvedu u komoru. Mladi ću klecaju noge, drhtavica mu zahvatila tijelo, klon e na klupu i sakrije lice u dlanove pa zastenje. — Ona — otkupljuje obeš čašćenog nesretnika! ... »Magdo, nemojte, Magdo! Ostavite da pogine čovjek bez časti. Jatak sam! Nitkov!« -s ; VRAC NA VODENIM VRATIMA Mirisna maglica tamjana lebdi u crkvi sv. Mihajla. Velike Krasankine tamnomodre o či pune su turobne melanko-lije mla ñahne djevoja čke duše koja smatra put svojega života pu-stinjom. Ne dopire u nj vedra svjetlost mladosti, žar sun čanog neba, miris proljetne radosti. Njezin puteljak vijuga kroz prazninu i osamljenost života. 61 Pred njom na klupi kle či njezina lijepa gospodarica kontesa Hela. Uz nju kontesa Magda. Usred molitve diže se ona s klecala, sjedne, okrene svoju Hjepu tamnu glavu u bijelom šeširu punom cvije ća pa gleda Krasanku. Ova joj treptajem oka dade znak da je razumjela. Opet se Magda okrene. Ne čujno, polagano, diže se Krasanka. Ode na šiljcima s vojih cipelica kao da se ne doti če kamenog poda. Nitko ne čuje, nitko ne vidi djevojke što je prhnula pokraj njih kao maglica od tamjana. Lijepa plavuša uz Magdu nenadano se okrene. Kao da ju je povukla nevidljiva sila i pokazala joj djevojku koja odlazi. Neza-dovo ljstvo, gotovo srdžba, pojavi se u pogledu ljepotice. Još se ja če okrene za Krasankom koja je ve ć nestala iz crkve. Hela se nagne Magdinom uhu: — Krasanka ustaje i odlazi tek što je misa zapo čela! Kako se usu ñuje bez pitanja? — Već ujutro nije joj bilo dobro. — Ne smije se udaljiti bez mog dopuštenja. — Kad sam vidjela da joj nije dobro, rekla sam j oj bude li joj gore, neka samo iza ñe i ništa ne pita. — Dva-tri dana gotovo je maziš, a sama si prije govorila da budem s njome stroga. — Strogost ne smije prelaziti u ne čovje čnost. — Ona je služavka — i ništa drugo. — Ostavi to — u crkvi smo! Još jednom se okrene Hela, ali vise nije vidjela ni koga. Brzo ide Krasanka odre ñenim putem. Stigavši k Vodenim vratima, re če čuvaru da želi k vra ču. On se malo osmjehne i pusti je da prode. Nešto je zazebe kad je ulazila u vežu pod valovi ti svod. S obi- ju strana debeli kamejii zidovi. Poznaje ih odavna. Otkako se sje- ća života. ' ? Izašla je ispod Vodenih vrata. Pred njom duboka Drava u ši-rokom koritu. Površina mutna kao da na dnu vri, a valovi se do-st ojanstveno valjaju.

Tamo, s druge strane rijeke, šumovita obala, da leka, nepoznata. Na čas se zagleda u onu zelenu pustoš odakle kao da dolazi ne što sablasno. Onda se ogleda oko sebe. S lijeve strane visoki sivi bede-mi tvr ñave što u svojem kamenom krilu obujmljuju starodrevni rodni grad. Sama samcata sto ji pod zidom tvr ñave ... Do nogu joj sablasno vri rijeka. Vlažni zrak, sum Drav e, mokri kameni zidovi — i pusta samo ća ... čvrsto se zaogrne u dugi sivi ogrta č što ga je davno odbacila stara baka njezine gospodarice. Navu če na o či stara čku kapicu koja 62 z. '-M'ii- -111« Ji *.-*!- .|H*S>IVl|:< joj pokriva glavu do zatiljka, čela i uha pa ide ledinom, punom dra ča i grmlja. Ne vidi nikoga i ništa do rijeke i visokih bedema. Opet je zebe u duši i srcu. što dublje ulazi u p ustoš ispod tvr- ñave uz Dravu, u njezinoj je duši mra čnije i samotnije. Ne vidi ni traga kakvoj kolibi ni muškarcu. »Ako se taj mladi ć s njom samo našalio? Zašto je onda obe ćao izvršiti Magdinu poruku? Možda je ve ć i zaboravio na ure čeni sas-tanak.« Tako joj je sjetno u duši! Ipak ide dalje. Ne će sustati, nego zaokre će lijevo uz tvr ñavu. Izme ñu hladne rijeke i bedema put se suzuje. Stala je. Cirri se, tamo dolje onaj prostor izm edu rijeke i zida postaje širi. I pobrza. Izme ñu grmlja naslonjen o zid neki krov. Ondje je zacije lo koliba. Nada sijevne u njezinoj duši i ona požuri. Sve vise skuplja oko sebe ogrta č, upornije nateže kapu da bi sakrila lice. Sve jasnije se oblikuje ku ćica od drveta s krovom od slame. Hladni vjetar s rijeke brije joj obraze. Gotovo je zadrhtala, zaustavivši se nekoliko st opa od ulaza. Vanjska su vrata otvorena. Ne promišljaju ći u ñe. U polumraku natapka na vratcišca i otvori ih. Uz klupu sjedi neko čudno bi će. Ćudnovato, rnra čno. Glavu je svezalo crnom tkaninom čiji se dugi uglovi spuštaju niz lice. Bra-da, sijed a i duga, pada na prsa. Muškarac je zamotan u stari ogr-ta č. Crte lica ne razabire od polutame u kolibi. Na malom ognjištu lonci, na polici lon či ći, u kutu ležaj od slame. Krasanka od uzbu ñenja gubi dah. Jedva pozdravi, potraži po-gledom po kutovima ne bi li tamo našla mladi ća koji joj je obe ćao da će donijeti razbojnikovu poruku. AH, osim vra ča, u toj podrti-ni nema nikoga. Na lieu joj se odrazi razo čaranje. Covjek sa. sijedom bradom, poduprt o ruke, motri je ispod erne zavjese što mu pada niz lice s jedne i s druge strane. Napokon je pita šapeu ćim glasom: — Traži li mlada djevojka Ijubavni napitak za draga na? — Ne, ne tražim to. i — Sigurni ste da vas ljubi odano? — Nema mene tko ljubiti. — Niste rekli istinu, takve su Ijepotice uvijek lju bljene. — Ali ja sam siromašna. Put do mene je zarašten šik arom. — Ah, došli ste, lijepa gospo ñice, pitati starog vra ča ho će li tkogod iskr čiti šikaru — zapeti u njoj? — Ne pitam to.

— A zašto ne? Pokušajmo! — Ne, ne, znam ja sudbinu svoga života. — Da čujem — starog vra ča zanimaju sudbine. — Moja je sudbina da dvorim lijepu gospodaricu d ok joj ne dodijam ili dok se ne uda, a meni je onda uzeti svo j svježanj i tra- žiti službu drugdje. Tako sve dalje i dalje dok me ne snade starost. 63 — O takvoj sudbini govorio vam je krivi prorok. Ja bih pro našao štogod ljepše ako od mene zatražite da zaviri m u vašu sud- binu. Neodlu čno stoji pred njim. Bi li, ili ne bi li? Vu če je želja, možda joj zaiskri svjetlost nade iz vra čevih usta. Brzo je mine znatiželja. Potrese je strah da bi mogla primiti potvrdu jedne slike koju je čas prije ocrtala vra ču. U polumraku u nju zuri vra č i pita: — Zašto ste onda došli? — Netko mi je ovdje urekao sastanak. — Ipak, netko tko se želi s vama sastati? — Daleko sam ja od one s kojom se on sastaje po svojoj že- lji. Sastajem se s njime zbog neke druge. — Vrlo opasna posrednica — mlada, lijepa i hrabra. — Ni čim nisam pokazala svoju hrabrost. — Dosad se ni jedna Ijepotica visokog staleža ni je usudila sa- ma do ći starom vra ču. Uz puste zidine na obali Drave bez straha se šuljaju samo razbojnici. Svaka žena dolazi k men i u pratnji oboružanog muškarca, ro ñaka ili sluge. — Svejedno mi je što god se zbilo. Nemam nikog s voga da tuguje za mnom — re če ona turobnim glasom, sliježu ći ramenima. — Žalosno je to kad se prolje će ne raduje životu. — Ni prolje će ne pozna radosti kad nad njim visi mra čno ne- bo, pusto, bez sunca — veli ona. — Vidim, ne dolazi nitko, moram se vratiti. — Tko je taj čovjek s kim ste urekli sastanak? — Ne znam mu imena. — Je li gospodin, gra ñanin, mlad ili star? Kako izgleda? — Mlad je, visok, tamnokos, crnook, lice mu je plem enito. — Povjerovali ste mu da će do ći? — Lice mu je pouzdano, plemenito, zacijelo se ni sam prevarila, ali o čito nije dospio. Nešto ga je moralo sprije čiti. I ona skupi ogrta č i zamota se. Lice joj je žalosno. Taj sastanak s n eznanim mladi ćem očekivala je kao neki veliki doga ñaj. Tri dana gleda'la je njegov lik što ga je sa čuvala u duši. Tri dana čuvaia je ovu tajnu svoje uzbu ñenosti. Pred samom sobom tajila je da njome vladaju sjene nekog o čekivanja, neke radosti što će opet razgovarati s čovjekom koji se pred njom zaodijevao tajanstvenoš ću, kojega je gledala tamo me ñu pandurima i momci-ma, izgubljena u dubokim mislima. Takva ga je zapazila u trenut-ku kad ga je odabrala za pouzdanika zada će što joj je povjerila Magda. Što se vise približavao dan njihova sastanka, t o je vise titrala njezina duša od ne čega nerazumljivog, nepoznatog, što je ona zvala pri vla čnoš ću zagonetke. Sad, u času kad ga ovdje nije našla, rastuži joj se osamlje na duša. Kao da se neko nevidljivo bi će iz prikrajka podruguje nje- 64 I ILi'- XI zinoj uzbu ñenosti, o čekivanju, nemirnim snima i besanoj posljed-njoj no ći, kad se nije mogla smiriti od blizine časa u kojem će ga opet ugledati.

Gorki smiješak zatitra joj na rumenim usnama. O blak sjete padne na lijepe tamnomodre o či. Ne gleda vra ča, ne primje ćuje njegov pozorni pogled koji istražuje svaku njezinu kretnju i čita jasne odraze njezina lica. Kad se ona spremila da ode, on je za-drži tihim glasom. — Kad bi on znao koliku je bol prouzro čio mladom srcu! Zate čena tom primjedbom hitro odvrati: — Kako da ne budem žalosna kad ona kojoj dugujem zahval- nost teško o čekuje vi-jesti što ih je imao donijeti taj mladi čovjek. — Kako vam je ime? — Cemu da to kazujem? — Trebam vaše ime — re ći ću vam i zašto. — Krstili su me Marija Ana — a zovu me imenom št o mi ga je nadjenula moja dojilja: Krasanka. — Da ste mi odmah kazali to ime, ne bih vas ispi tivao tako nadugo i široko. Dolaze ovamo i takvi ljudi koji bi htjeli od vra ča koješta izvu ći, doznati što on svakomu taji. Ima ih koji bi me h tje li progoniti jer ljudima dajem napitke i lije čim ih. Sad vidim da niste došli kao neka uhoda koju su poslali da me sv ojom umnom glavicom uhvatite na lijepak. — Zar izgledam licemjerna? — Baš zato što ne izgledate. Tamo, u mojoj izbic i, ima čovjek koji je urekao sastanak s nekom damom imenom — Kras anka. Vijest joj pada na obraze kao svjetlost. Porumen i, a vra č nado-vezuje: — Umoran je od dalekih putova. Tek je jutros sti gao pa je legao. Idem ga probuditi, a vi pri čekajte pred kolibom. Nešto je u njoj zatitralo. U polumraku jedva na ñe vrata. Is-tr či iz drvenjare i ne zaustavi se dok nije bila dosta daleko od ku- ćice da na ñe vremena ste ći prisebnost i do čekati neznanog mla-di ća. Časovi prolaze. O.na se zagledala u mutnu rijeku što se valja ispod sivih zidina. I Čeka. Iza sebe čuje korake. Ne usu ñuje se okrenuti glavu. I Ijuti se, sama bi sebe htjela kazniti zbog nemira kojim o čekuje sastanak s tim čovjekom o kome ne zna ni tko je, ni što je. Cas-dva, i on joj stoji okom u oko pred njom. Zagrnut je sivim ogrta čem. Na glavi mu klobuk sa širokim obodom. Uljudno p ozdravi i stade se ispri- čavati. — Ne zamjerite, gospo ñice. Dvije no ći i dva dana nisam spa- vao i, kad do ñoh da vas čekam, svlada me san. Dovoljno sam kaž- njen jer vam je vra č dosa ñivao svojom znatiželjom, a ja sam se lišio nekoliko časaka ugodnog razgovora. — Glavno je da moja gospodarica dobije željeni odgo vor. — A meni je da s vama razgovaram. — 5 Zagorka: Vitez slavonske ravni 65 ? : ;l — Ve ć je vrijeme da idem — veli ona smeteno, prelaze ći pre- ko njegove primjedbe. — Zakasnila sam i odviše. što , dakle, nosi- te mojoj gospodarici? Umjesto odgovora, on netremice zuri u nju. Kras anka ne mo že podnijeti tih očiju i upravlja pogled na površinu rijeke da ne mora gledati u njega. — Kažite svojoj gospodarici: — njezin je provizor — živ! — To će je mnogo obradovati. A koliko razbojnik traži otk up- nine? — Pet stotina dukata. — Mislim, ona će ih svakako poslati, lako je to njoj — samo ako je razbojnik ne prevari? — Zavisi od toga tKo će odnijeti novae. Mora znati njegovo skrovište kao ja. — Kad biste vi htjeli to u činiti, nagradit će vas. Što tražite? Recite odmah.

— Ako je siromašna, ne ću tražiti ništa — i opet je gleda vre- baju ći. — Bogata je — odgovori Krasanka i pogleda mu otv oreno u oči. — Ako je bogata, do ći ću po nagradu sam. — Kako? Kada? — Ne znam. Ne zavisi od mene. Drugi mi zapovijedaju . — One no ći otišli ste iz Retfale, a mislila sam da ćete se vra- titi s »vilenjakom«. Naime, svi smo to mislili i čekali. .. On se nasmije, ali samo trenutak, a onda je pogl eda ozbiljno u lice. — Dakle, čekali ste? Ništa zato. Moj gospodar mi je odredio d a idem. — Bio je ipak one no ći u dvorcu? — Stigao je, ali samo da nas povede na jednu dru gu četu Sto- jana Varnice koja je smjerala na ðakovo. — Rekli ste da će on odgovoriti na pitanja koja sam upravila vama pa sam mislila: do ći će i vidjet ću ga. — Radoznali ste Mako on izgleda? — upita on podrugl jivo. — Svi su radoznali. — Naro čito žene — i mlade djevojke — naruga se mladi ć, upi- Ijivši u nju o či. Opet ne može podnijeti taj pogled. Nešto je odvr aća. Hi se bo-ji? Ipak se svlada i razjašnjava: — Nije nikakvo čudo ako se mi zanimamo za njega. Uvijek nas privla či junak koji nas brani. A kako je neznan i nevi ñen, na- staju oko njega price i pri čicc. — Lijepo ste mi to razjasnili. Baš biste voljeli sada ovdje raz- govarati s njime negoli sa mnom? Gledala je u površinu rijeke, a kad je izrekao p osljednje ri-je či, pogleda mu u o či. Cini joj se da su isto tako duboke kao i ri- ^? ?-BŽ š'&r^f-f^Z. što te če pod njihovim nogama. Ne može im sagledati dna. Uz alud pribire odvažnost da hrabro gleda u njegove tamne o či. Njegov pogled osje ća kao munju što joj prodire grudi. — Zanimalo bi me da vidim viteza »vilenjaka« — k ao što bi zanimalo i svakoga — veli ona. — Mimoišli ste moje pitanje. Ništa zato — takve su žene. No, on će ipak jednog dana do ći da ga vidite. — I vi ćete do ći s njime? — Nadam se. — Niste uvijek s njime? — Kad me šalje po svojim poslovima, onda ga prate d rugi. — Ali sada je prošlo ve ć uistinu dosta vremena. Molim vas, gospodine, kamo bi moja gospodarica poslala dukate za otkup- ninu? — Gospodar me ukorio zbog toga što sam obe ćao tako vrato- lomnu uslugu po kojoj bi se moglo otkriti kamo zala zi njegov pra- tilac. Ipak mi ne uskra ćuje da ispunim obe ćanje... Rekao je na- ro čito: »Ispuni što si toj ljepotici obe ćao — ali jam čiš mi glavom da po tebi nitko ne će u ći meni u trag!« Dakle — morate do ći i du kate donijeti vi, sami. U vas se pouzdajem i ne žel im da itko dru gi sazna gdje sam. — Donijet ću. Kada i kamo? — Svakog utorka i svakog petka možete me na ći u ovo doba ovdje, kod starog vra ča.

Djevojka nešto oklijeva, ogledavaju ći pustu i samotnu šikaru na obali Drave i visoki pusti zid oko grada. — Da — veli on — baš nije ugodno mjesto za djevo jku. Uisti nu, vršite smionu zada ću. — Morala sam to u činiti za svoju gospodaricu. — Vidim — nije zgodno mladoj djevojci da odlazi ovako sa- ma pustom obalom do vra ča. Radije ću se ja preodjenuti u kakvog gra ñanskog ili selja čkog momka i do ći u tvr ñavu. — To bi mi bilo mnogo draže — veli ona zahvalno. — Kako i kada možete do ći? •' c — Znam u tvr ñavi kr čmu u koju zalaze samo čestiti gra ñani. Ime joj je »Zlatni vol«. — Tamo bih mogla i ja do ći. — Možete. U gostionici kona če putnici oba spola. Odjenut ćete se kao djevojka iz Vinkovaca, a ja ću vas u kr čmi čekati kao vaš brat. Oboje, tobože, putujemo u Valpovo i tako možemo mir- no razgovarati. Tamo donesite dukate. — Koji dan i u koje doba? — Cekat ću vas u nedjelju poslije podne iza objeda. A sad mi dopustite da vas otpratim komad puta. Ako bi nas tko opazio, gore, s tvr ñave, recite da sam vra čev pomo ćnik. O vašoj šutnji ovisi moja glava! 5* 67 Neko su vrijeme kora čali usporedo, kad ona zapo čne razgovor: — Ljudi govore da vitezu Hrabrenu lepršaju zra kom crna kiila koja svjetlucaju kao munje. Zašto ljudi govor e o njemu stva- ri koje su nevjerojatne? — Vama se neprestano vrze po glavi taj vitez? — Htjela bih doznati: je li blizu Je čmenici ili nije? — Odviše pitate. Uostalom, odgonetnite sami. — Mislim — nije! — Po čemu to zaklju čujete? — Po vama. Ne biste služili razbojniku. Ili zar ste vi žrtva? Možda vas je prisilio da mu budete jatak? — Da je tako — što biste vi na to? — žalila bih vas ... i pokušala vam pomo ći. Zar, možda, ipak? — Zašto pitate kad znate da vam ne smijem odgovorit i? Kao da je njegov glas manje podrugljiv, a vise sjet an. — Zapravo, mislim, taj se vitez mora jednom poja viti — veli ona. — Vi ne poznajete njega, on ne pozna vas, a jedn o me nepre stano ispituje za drugo... Jest, ispituje me. Rekao sam mu: »Pa- zite, gospodaru, spaja vas zajedno sudbina, a vi ne smijete ni mi- sliti ni pitati... Htjela je zapitati zašto on ne smije ni misliti ni pitati, ali ne može. Steže je u grudima. Uz ovog čovjeka sva je sapeta, okovana, uko čena — samo u njoj nešto trepti... I ne odgovorivši ništa, pohiti naprijed. On stup a pokraj nje i šuti. Njoj se čini da promatra njenu pojavu, pokrivenu ogrta čem. Sva drhtava i prestrašena od svoje uzbu ñenosti, gotovo potr či. Prepane je topot konjskih kopita. Zaustavi se. Nekoliko stotin a kora čaja pred njima neki konjanik kao da leti uz obalu Drave. Crni plašt zam otao mu tijelo, crni klobuk pokriva glavu. Sad je, o čito, opazio njih dvoje i skrenuo bliže k obali da i m se makne, ali je digao ruku kao da njenom pratiocu daj e znak. Jaha č se zaustavi. Djevojka ga gleda. Lice mu je upola s akri-veno širokim obodom šešira. Ipak razabire da je mlado, tamnopu-t no, oštro, hladno. Štegne je u grlu. Strah je to, strah — veli ona sama sebi. Dv a čudna tajanstvena muškarca — obojica u crnim plaštevima, ispod samotnih zidina na rubu puste obale Drave. Tek sada joj bude jasno da je po činila opasan korak kad je otišla k vra ču. — Bojite se? — upita je pratilac. — Oh — ne — samo nisam o čekivala — i — tako sablasno iz-

gleda onaj tamo ... — Baš kao i ja — nasmije se on. — Poznajete ga? Dao vam je znak. Možda je to vit ez Hrabren? Nalik je na pri ču o njemu. — Dopustite da se s vama oprostim — veli on, umj esto odgo- vora na njezino pitanje. — Pazit ću ovdje dok vi ne odete u tvr ña- vu. I do vi ñenja, u nedjelju! čekam vas! 68 5f^;n Pohitala je prema Vodenim vratima. U tr čanju ispadne joj svi-lena mošnjica koju je držala u ruci. Morala se okrenuti i podi ći je. Pri torn opazi kako njezin neznanac stoji uz jaha ča. Obojica gleda-ju za njom. Dva muškarca u crnim plaštevima poput dviju crnih aveti stoje tamo i upi ru u nju pogled. Osje ća da drš će od zebnje. Stigavši do vrata, osjeti želju da se još jedno m ogleda. Odlu čno se usprotivi svojoj želji i ostaje postojana u odluci da se ne obaz-re. I pro ñe izme ñu golemih zidina Vodenih vrata. U ñe u tvrdavu i odahne. Kao da je utekla od neke potj ere. Osjeti radost što se oslobodila onih pogleda. Obuze je sigurnost. Pos ve se sabrala i po čela razmišljati. Ne o onome što je bilo, nego o onome š to će biti kad se vrati ku ći. Misa je davno svršila. To je razabrala po pustom tr gu pred župnom crkvom. Sad mora u žutu paia ču vlastelina Retrale. Tamo su stara gro-fica, njezi na kći Magda i njezina lijepa sestri čna Hela. Krasanka ukori samu sebe što je tako dugo izost ala i predosje- ća buru. Ogleda se na prozore, ulazi ispod fasade i kre će ravno u dvorište. Tu pogleda na trijemove. Nije prošlo mnogo vremena kad se trijemo m pronese srditi glas lijepe Hele. Naglo otvori vrata, u ñe u sobu, sva u ruži častom sjaju svoje haljine. Nahrupi na Kra-sanku: — Kuda si otišla? Kako se usu ñuješ, nedostojna djevojko? Gdje si bila? Iz crkve nisi otišla ku ći! Nismo te našli ovdje. Zašto ne odgovaraš? Smjesta odgovori ću te udariti. Krasanka ne odgovara, ne makne se i dopusti da je Hela obas-pe psovkama. Na vratima se pojavi Magda. Cim je čula za Krasankin dola-zak, pohitala je da ustane u njezinu obranu: — Ostavi je, Helo, molim te, bolesna je. — Ne dolikuje ti, Magdo, braniti takvu nevaljanku. — Oprosti, činiš joj krivo. Eto, ne može ni govoriti koliko joj je zlo. — Pretvara se. Gdje je bila za sve vrijeme? — Rekla sam ti vec da se tužila ve ć prije mise i ja sara joj rekla, ako joj pozli, neka.ide k našoj znanici u bl izini ljekarne — tamo će joj pružiti pomo ć. Uostalom, zar je tako važno kuda ide Krasanka? — uspravi se Magda ljutito. — 2elim znati gdje je bila i ništa drugo. — Zaista ne razumijem zašto dižeš toliku galamu zbog toga. Pusti je na miru, to će je najbolje oporaviti. Magda uhvati sestri čnu za ruku i odvede je iz sobe. Šute ći, uputile su se trijemom. Hela je sva rumena od bijesa. Magda je za čuñeno promatra. — Sto to zna či, Helo? Zašto se tako uzbu ñuješ zbog Krasanki- na odlaska iz crkve? Sto onda ako je i nije dugo bi lo? Njezin po- kojni otac ostavio je djevojku našoj obitelji da se za nju brinemo. Moje je pravo da je nekud pošaljem i moja je dužnos t da se za nju brinem. 69 — Tek danas si se sjetila te dužnosti? Zašto si je poslala iz crkve? Nikako mi to ne ide u glavu. Vas dvije imate neku tajnu. A to me uzbu ñuje. — Dobro, recimo da i imamo neku tajnu — svaka je djevojka ima. Ako pošaljem Krasanku nekud s pismom ili sli čno — kako

smiješ zbog toga navaliti na nju i psovati je? — Tako, dakle? Imaš tajnu koju ne povjeravaš men i, nego njoj! — Nemam nikakve tajne, a kad bih je i imala, zaš to bih je morala povjeriti tebi? Ni ti meni ne povjeravaš svo je tajne! — Istina je. Imam svojih tajna, i te kakvih, ali ih još ne smi- jem izre ći. Još nci Upamti to, Magdo! — Dakle, zaljubljena si? — Nešto sli čno. Ili, recimo, vrlo mi se svi ña. Ipak ne mogu ništa kazati. Mislim — nema novaca, ni visokog plem stva, ali je mlad i lijep — a ja imam veliki imetak. Naravno, on se mora naj- prije izjasniti ako me ljubi. — Valjda naslu ćuješ što osje ća. — Siromašni čovjek, ne usu ñuje se prozboriti. Moram, dakle, sama pokušati da izvu čem njegovo priznanje. — Ako je u tvojoj blizini, ne ćeš se dugo mu čiti... — Rijetko ga susre ćem, a sada sam posve lišena njegova dru- štva. AH onaj koji me lišava njegove blizine, mogao bi ga dovesti ravno u moj naru čaj. — Veliš, siromašan je i nema visokog plemstva? — napola za- mišljeno upita Magda. — Zašto se vra ćaš opet na isto pitanje? — Zato što si me izgrdila one no ći kad su javili onu nesre ću o provizoru ... — Valjda ne misliš da je on taj koji mi se svi ña? Magda gleda Helu nekako uplašeno, ali se brzo saber e: — Otkud bih to pomislila! Samo spominjem zato št o se ču- dim da bi meni zamjerila kad bih ljubila siromaha i malog plemi- ća, a sebi dopustila to isto. — Ja sam bogatašica. Moja tetka može malom plemi ću priba- viti grofovski naslov preko no ći — a tvoj bi ga otac morao skupo platiti. Osim toga, tebi gospodare otac i majka, a meni nitko. Hela može ljubiti i male plemi će, pa i provizore, čak i osje čkog pandura. Magda osjeti neprijatan žalac u srcu. Trijemom p ro ñe neko-liko gospode. — Evo tvojih kavalira, prepuštam te njima dok ur edim kosu — veli Magda i odlazi. Hela sa smiješkom do čeka mladu gospodu. Magda se povukla hitro u sobu sv oje majke i pri čekala dok su gospoda otišla s He-lom u salon. Kad je bila sigurna da vise ne će izlaziti, potr či do Krasanke, zatvori vrata i po čne je ispitivati bez daha. 70 m: Ona joj ispripovjedi sve što je govorila s nezn anim čovjekom o razbojniku i o novcu, ali prešuti što je s njime govorila o sebi i o njemu, pa i o neznanom vitezu. — Tko je zapravo on? Vitezov kapetan? — pita Magda. — Možda jest. Mislim barem tako — zaklju či Krasanka i na- stoji skrenuti razgovor na drugo. — Reci, Magdo, ho ćeš do ne- djelje smo ći tih pet stotina dukata? — Posudit ću od Hele. — Nemoj, nije pametno. Sama sam ti tako savjetov ala one ve- čeri, ali sad mislim da bi Hela sve mogla izbrbljati . — Ali od oca ne smijem tražiti, a ne bi toliko n i dao. Maj- ka ne bi htjela ni čuti o torn. Oboje bi me smjesta poslali ujaku u Beč. Sigurno bi mislili da vodim ljubav s provizorom. Odakle onda da uzmem? — Prodaj ili založi kakav dragocjeni nakit koji često ne nosiš. — Da, to bi bilo dobro. Ti ćeš to založiti? — Ali to mogu u činiti samo kod nekog u Osijeku, a onda bih morala ostati ovdje. Hela ide sutra u Valpovo. — Zadržat ću je.

— Ne ću se smjeti udaljiti iz ku će. Nikad je u životu nisam vidjela tako ljutitu kao danas. Baš me ne trpi! — A zašto? što ima protiv tebe? — Ne znam, Magdo. Kad smo same, kad nema u nj ezinom dvorcu gostiju — sve je dobro. Ali čim netko dode, sve se promije- ni, postupa sa mnom osorno, grubo, čak mi daje i zaušnice. Zabra- njuje mi da se pokažem u hodniku kad do ñe muško društvo. Magda promatra djevojku i razmišlja: Hela je Ije potica — da — ali Krasanka je divna. Ima nešto u njoj što je uzdiže nad ostale Ij epotice, čak i nad Helu. Ono tamno plavetnilo u o čima — čudno tamno — a zjenice — kao krijesnice u svibnju. U torn pogledu ima nešto melankoli čno, sjetno, čovjek ne može s nje skinuti oka. Jest, Hela je ljubomorna na djevojku, ali njezin bi jes, što je Krasanka otišla iz crkve, ne može biti u vezi s tim. Zašto je planu la baš zbog toga kad joj time Krasanka nije mogla nanijeti štetu? Mrzi je zbog lj epote i ne da se od nje zasjeniti kad joj do ñu kavaliri u ku ću. To je razumljivo. Ali kad je otišla, zašto se zbog toga ljutila? Što je mogla time naško diti njezinoj Ijepoti? Magda ne može sebi na to odgovoriti, ali u dnu d uše javljaju se neke čudne sjene malih sumnja, kao odrazi razgovora čas prije na trijemu palace. — Ali zašto te napala što si otišla iz crkve? Za r se ne smiješ maknuti od nje? — Xe mogu razumjeti, ali nikad me još nije s tak vom mrž- njom gledala kao malo prije i još će me zbog toga mu čiti. — Valjda nije mislila da ideš na sastanak s kakv im njezinim obožavateljem? Krasanka se zacrveni dovrh čela. Magda je uzme za ruku i promatra istražuju ćim pogledom. 71 — Čekaj, čekaj, djevojko — ti si smu ćena — nešto znaš — govori! Krasanka se još vise zbuni. Magda je strogo pogl edala, a Kra-sanka skiopi ruke: — Molim te, ne pitaj — ne smijem ti ništa re ći. — Moraš. Tražim to od tebe, ja sam ti najbliža. — Ali, ona bi me ubila. — Hela? Kunem ti se, ništa ne će doznati, moraš mi kazati sve. — Hela je nesvjesno osjetila da idem zbog provizora ... — Provizora? Kakve veze ima Hela s njime? — Znaš, one no ći, kad su nas napali razbojnici, bila sam u so- bi tvoje gazdarice — ti si me poslala dolje da traž im nadšumara zbog provizora. To je gazdarica čula, a drugog jutra me upitala: »Zar vas je baronesa Hela poslala da se brinete za provizora?« — To je naša gazdarica pitala tebe? — trgne se M agda i čvr- sto stisne djevoj činu ruku. — Da, to je rekla i tada mi stala pripovijedati da baronesa guta pogledima lijepog provizora. Svuda mu se name će. Dolazi u njegov ured da je u ći cijepiti rule. Svi se smiju njezinim ružama. Htjela bi se Zorislavu ucijepiti u srce, ali on je izbjegava. Krije se pred njom. — Hela, dakle, ljubi Zorislava? — klikne Magda. — Onaj siro- mašni mali plemi ć o kome je malo prije govorila — to je on? Jest, on. — Ne znam, rekla sam samo što tvrdi gazdarica. — O, kako se zna pretvarati! One ve čeri, kad sam se prestra- šila za provizora, bila je gruba sa mnom. Mislila s am, zato je tako izvan sebe što se ja bojim za njega — za maloplemi ća, što je nez- godno. A kad tamo, ona je bila ljubomorna. Jest, lj ubomorna. Magda klone na stolac. — Magdo, pitaj sve gazdaricu, neka ti ona kaže što zna. Sva krv udari Magdi u lice. — Sve je sada jasno. Zato me tako grubo napala o ne ve čeri u salonu. Da, bila je ljubomorna zbog mog straha za njega. Kako se zna pretvarati!'I sada mi je nekako čudno napadno govorila o

onome koji joj se svi ña. Vidiš, i sama mi je priznala da se taj ma- loplemi ć nije usudio njoj govoriti o ljubavi! — Nije htio zato što ljubi tebe. Budi mirna. — Nešto drugo me uznemiruje. Hela je opasna — mo gla bi me odati ocu, samo da otkaže službu Zorislavu. — Meni pada još nešto na pamet: ona će sigurno pokušati iskupiti provizora. Obje su zapanjene pred ovim otkri ćem. — Budi oprezna, Magdo. Pusti je neka ide u Valpo vo, a ja ću se dalje pretvarati da sam bolesna — i ostavit će me ovdje. — Da, neka ide. Mogla bi te uhoditi. Srsi me pro laze. Otac bi me zatvorio u samostan. Jest, ona je odabrala Zoris lava za sebe, kani ga oteti. Kako sam glupa! Nije ni moj, kako da mi ga otme? 72 Kra- sve. i so nara tala: « čvr- nesa zi u ima. e se siro-on? strata ko nez-a. čeri 'ako la o ma- a bi išati i ću c bi ebe, me? — Ja znam da te on ljubi, to mu je jasno napisan o u o čima kad te gleda. — Reci, Krasanko, otkud tebi to da možeš prosu ñivati u lju- bavnim osje ćajima? — Ne treba ništa naro čito da vidiš tko ti je sklon, tko te mrzi, tko te ljubi. — Uistinu, uvjerena si da ljubi mene? — One ve čeri, kad su nas napali razbojnici, nisi sumnjala, a sad, eto, zbog Hele, okre ćeš vjerom. Gazdarica ima pravo — on je izbjegava, a ja čvrsto vjerujem da njegovo srce pripada tebi. — Ali prije nisi spomenula da bi ona mogla iskupiti provizora. — Palo mi je na pamet kad se tako žuri u Valpovo. — Onda ima Hela i nekog posrednika. Možda nekog iz Valpo- va? Hi koga drugoga? — Još nešto sam se sjetila. Kad sam prije tri da na dogovarala s neznanim posrednikom, spomenuo je kako se sa svoj im gospo- darom nalazio u Valpovu. Široko rastvorenih o čiju zuri Magda u Krasanku: — To je novo otkri će. Onda će Hela uzeti islog posrednika? Kazuj što je govorio o Valpovu? — Rekao je da pozna sve ljepotice u valpova čkom dvorcu. — Dakle, i tebe? — Ne, to je rekao baš zato što me nije nikada vidio . — Što je radio u dvorcu baruna Prandaua? — Čekali su tamo Varnicu. To je, napokon, sasvim razum ljivo, otuda ne slijedi da Hela zna za ovog našeg posredni ka. Hi možda onog drugog ... — Kojeg drugog? — Nisam ti rekla da je tamo dojahao još jedan ta kav mladi muškarac. — Vidiš, ne saop ćavaš mi sve. Kakav drugi? Gdje si ga vidjela. — Dojahao je kao sablast na crnom konju, uz Drav u, sav omo- tan u crni plašt. Jahao je kao da leti.

— To je bio vitez Hrabren? — Ne znani Naš neznanac nije mi odgovorio na pit anje je li to vitez. Ne smije, naravno, ništa re ći. Ali činilo mi se da sarao »vilenjak« možc tako juriti. Vidjela sam mu lice te k napola, mora biti lijep kao ovaj naš posrednik . .. — A nisi mogla naslutiti tko bi bio taj drugi? — Sve mi govori — bio je glavom vitez ili možda drugi ka- petan. Ipak, vjerojatnije je da je bio onaj koga na rod zove »vile- njakom«. Sve su to čno raspravile, a onda je Magda otišla u salon. Tu j e našla Helu kako se živo zabavlja s gospodom. — Krasanka je zaista vrlo bolesna — veli joj Magda. — Žalim, sutra u zoru idem u Valpovo. Gospoda me pr ate. — Ne možeš je bolesnu vu ći sa sobom. Lije čnik kaže da bi mogla imati i kozice ... — 73 To uplaši Helu i odredi da Krasanka ostane u svo joj sobi. Vise je nije htjela vidjeti. Sutradan je otputovala. Magdi je odlanulo. Cita ve dane sjedila bi s mladom pouzdanicom i po stotinu puta raspravljala o zarobl je-niku i naga ñala koliko će vremena biti potrebno dok opet stigne na slobodu. O nda bi opet govorila o otkri ću Heline ljubavi. Stvaraju osnove, raspravljaju, a Krasanki godi što u torn razgovoru može neprestano spominjati mladog po srednika koji ve ć nekoliko dana pokre će njezin unutrašnji život, zalazi joj u sanje, pobu ñuje drhta-je njezine duše. Neprestano misli kako će se opet sastati s njim i što će joj on sve re ći. čeka taj dan s drhtavom željom, a opet je hvata stra h i htjela bi da ga vise ne vidi. U TVRðAVI Kroz prozore vire radoznale o či. četvoroprežna ko čija zaustavi-la se bu čnim štropotom pred pala čom — stanom zapovjednika tvr- ñave grofa Keglevi ća. Radoznalo promatraju ljudi mladog ko čijaša u crvenom kaputu, s visokim žutim klobukom na glavi. Do njega sjedi lakaj u napirlitanoj crvenoj livreji. Straža pred ulazom kao da se zbunila, spazivši na trouglastom klobuku lakaja carski grb. Ispod veže istr če vojnici i sluge. Lakaj silazi i uko čenim držanjem izjavi: — Javite grofovskoj milosti da je stigao visokor oñeni gospodin barun Weber, savjetnik njezinog veli čanstva carice. Sve se glave sagibaju do nogostupa ko čije. Sluge tree u vežu pala če. Drugi otvaraju vrata ko čije i ponovno se klanjaju gospo-dinu što se netom d igao s mekih baršunastih jastuka ko čije. Gospodin savjetnik silazi. Visok je, uspravan. U sivom putnom kapuiu, u sivim hla čama, modrom prsluku. Na bijeloj kovr častoj periki do-stojanstveno po čiva siyi šešir, obrubljen tamnim krznom. Polagano koraca u pala ču. Uspiiije se stepenicama. Kad je stigao u prvi kat, primijeti da hodnikom hiti gospodin što kop ča svoj smeñi haljetak za primanje koji je netom obuisao. Sav j e usplahiren, zadihan, iznena ñen. Pokloni se izaslaniku carice, predstavljaju ći se: — Ja sam zapovjednik grof Keglevi ć. Zapanjen sam, vaša ek- scelencijo. Kad je la ña prije tri dana stigla na pristanište, rekoše mi da su vas razbojnici zarobili. — Jest, zarobili su me. Eto, vidite, ruke su mi ranjave i po- vezane, ne mogu vas ni pozdraviti, to se zbilo u bo rbi s razbojnici- ma. Pripovijedat ću vam. — Molim, ekscelencijo, bit će za to vremena. Izvolite, vase odaje čekaju vas ve ć tri dana. 74 I povede carskog savjetnika hodnikom do vrata g dje ve ć stoji sluga i otvori mu salon. — Ovdje su vaše odaje, ekscelencijo. Izvoli te zapovijedati! Okrepu, pi će? A zatim biste se odmorili. Sigurno ste doživj eli straha. — To je istina. Dobro će mi činiti odmor, a okrepu molim ka-

snije. S nekoliko rije či ostavi grof savjetnika nasamu. Sluge su unosile kov čege u spavaonicu, dok je savjetnikov lakaj u crveno j odori stajao uko čeno. Sluge se duboko poklone i iza ñu. Čim je ostao nasamu, »savjetnik« smjesta zaklju ča vrata. Onaj u crvenoj livreji zaklima glavom i smješka se: — Tako mi života, divno vas je gledati u toj savjetni čkoj odori. Kao da ste se u njoj rodili. — A, gledaj ti sada ovo — šapne mu Varnica i ogl edava se u velikom zrcalu. Ide amo-tamo i sve promatra svoje korake, sjeda u naslonja č, opet ustaje, naklanja se kao da pozdravlja, sve to čini ozbiljno s najve ćom pažnjom. I tiho razlaže Atanacku: — Vidiš, Atanacko, svaka greška u ovim budalašti nama mogla bi me odati. Krivi korak mogao bi mi odrubiti glavu . I zato pazi da se privikneš ovim ulaštemm podovima i sagovima. Hodaj gore- -dolje, i ja ću tako; treba da se vježbamo. •— Lako je hodati po ovim krpama, ali ovim podom , što je sklizak kao led u močvari o Boži ću — to je umije će! Neko su vrijeme hodali po olaštenom podu spavao nice, a onda se Varnica uvalio u naslonja č: — Ljepše je meni sjesti na lectinu ili u mo čvaru. — Nije ljepše, ali sigurnije — primijeti Atanacko. — Ostavi to, siguran sam ja u sebe. Ali ti pazi da ne napraviš budalaštinu. A ko čijašu rekoh: »Sine, pazi da ne mlatiš jezikom. Stavi ga za zube — bit će pametnije. Hajde — otvaraj kov čege. Uzimali su odijela carskog savjetnika Webera i r aširili po sobi. Zatim posegne Varnica ha dno gdje leže četiri kubure i četiri vre ćice. — Dvije kubure za tebe, dvije za mene. Jednu sta vi u desni, drugu u lijevi džep. Ovo narn mora biti uvijek u pr ipremi ako bi komu palo na um da se usprotivi priznati me dvors kim savje- tnikom. •— A što je u vre ćicama? — pita Atanacko i zagrabi u kov čeg. — Tu je puš čani prah. I slušaj! Kad bi se dogodilo da koji ñavo otkrije u meni Varnicu, bilo u grofovim sobama, bilo ovdje, ispalit ću hitac. To je znak za tebe da smjesta pohitiš ovam o i ba- ciš goru ću svjetiljku na ovaj barut. Nastat će prasak i požar, a onda strava u čitavoj ku ći — baš toliko koliko treba da umakne- mo niz stepenice, sko čimo na sedla, pa naprijed iz tvr ñave! Car- 75 skog će savjetnika pustiti izi ći. Ako ne, nekoliko hitaca u čuvare, i mi smo izvan tvr ñave, pa hitro u Donju varoš. Tamo čekaju naši. Ima ih tridesetak. Atanacko pri ñe k prozoru i pogleda na trg. — I tu su, eto, ve ć naši. Eno, gledaj ona kola s robom — i konji — ima ih četvorica. Stojanovi ću sam naredio neka stalno drži u pripremi grofove konje jer da carskom savjet niku kadgod padne na pamet da sjeda na konja. Kažu, i u carskom dvoru uvi- jek na njega čekaju jaha ći konji. Ha? To sam dobro smislio. — Bit će dobro. Pravi carski savjetnik smije da radi što ga volja. I da mu svakog časa neka druga ludorija sune u glavu. — Eto, tako. Sad smo sve to čno ugovorili. Oni s trga pazit će čitavog dana na ove prozore. Kad ja s prozora pustim ruku, znak je da prijeti opasnost. I svi će biti na svom mjestu. Ne će Varnicu dobiti ni u carskoj odori... — A ja mislim da bi sad trebalo da se uredimo, g ospodaru. Du- go će trebati dok namjestite drugu vlasulju, onu paradnu, pa onda ovaj prokleti crni madeži ć što se lijepi na lice. — Hajdemo na posao. Sam je ñavo smislio ovakve odore, čipke, pa sve smrdljivo od neke mirisave vodice da mi se s muči. Pomiriše neku bocu i gadljivo se strese. — Hej, Atanacko, kako divno miriše ona naša mo čvara prema ovom gadu ovdje. Sto sve ne izmisle lude!

A onda stade svla čiti putno sivo odijelo i uzrae modro baršu-nasto, v ezeno, i žuti prsluk. Na bijele čarape obla či obu ću carskog savjetnika koju mu je priredio za njegovu razbojni čku nogu jedan njegov drug, nekadašnji postolar. Najdulje se zadržao pri ure ñivanju lica u što ga je morao upu-titi zarobljeni provizor Zorislav. Oprašivši obraze, uzm e iz kutijice crni madež i prilijepi ga nedaleko od usna. Iz druge kutije izva di li-jepo o češijanu bijelu vlasulju i teškom je mukom navu če na glavu. Ogledava se ponovo u zrcalu i ne može se sam sebi nadiviti. — Zagledava se u zrcalo kao mlada na vjen čani dan — draška ga Atanacko. — Nemam li što ogledavati? A? Nisam li muškarac od oka? No, sad je svršeno. Gle, kako se izgorjela koža dade pr ikriti ovim bjeli- lom. AH ruke! Kuda bih s njima? Ona bijela rukavica koju obla či savjetnik na ruke nikako ne ide na moje debele prst e. I vidiš — prirodno izgleda da sam se otimao razbojnicima pa i zranio fine dvorske dlanove i prste. Tako ne moram nikomc pruža ti ruku na pozdrav. Nikako nisam mogao nau čiti pružati ruku po carskom obi čaju. — Bistra vam je glava, gospodaru. Kao d a ste u čili u če- ne knjige. — Vidjet ćeš ti kako ću ja izigravati gospodina na vlasti. Znam ja kako se vlada čovjek koji gospodari tu ñim imetkom i životom. Oh, ide mi jezik na njema ćki kao da žva čem masnu bra- vetinu. Hajde, zovni slugu i reci mu da savjetnik čeka grofa. 76 Malo kasnije ulazi u salon grof Keglevi ć, sjeda s odli čnim gostom, ispituje ga o razbojni čkoj otmici i saosje ćajno sluša nje-govo pri čanje. Varnica pripovijeda kako se sve zbilo na la ñi i kako su ga odveli u zarobljeništvo. — Kako ste opet utekli na slobodu? — pita grof r adoznalo, a on tuma či: — Umjesto tajnika, putovao je sa mnom mladi grof Hotzen- dorf. On je cari čin ljubimac. Sasvim mlad čovjek, on je uvijek stajao iza njezinih le ña kad sam ja igrao s caricom karte. Vi zna- te, carica strastveno karta ... — Da, to je poznato. Ova joj je razonoda i te kako potrebna. — Radi ona dan i no ć. I tako je mladi grofi ć isprosio od cari- ce da može putovati sa mnom. Kad su nas uhvatili pr okleti raz- bojnici, mladi grofi ć se prijetio razbojnicima kako ga moraju pu- stiti jer je ljubimac carice. Razbojnici su tamo im ali nekog gospo- dina kao taoca i on je sve tuma čio razbojniku Varnici što mladi grofi ć govori. Lupeži su mi nakon tri dana saop ćili da će mi sve uzeti, osim odijela, ako ne na ñem negdje otkupninu. Rekoše mi dr- sko: za cari čina ljubimca svaki će plemeniti gospodin položiti otkup ninu. I tako su mi oduzeli sav novae i sve dragulje , samo su mi os- tavili moje spise i haljine koje nosim iz dvorske k ancelarije. Za- vezali mi o či i odveli nekud daleko pa me ostavili sama samcata nasred ceste u posve nepoznatom kraju. Tu sam staja o s kov če- zima na putu, ne znaju ći kuda. Neka mi je ko čija dolazila u sus- ret. Dva otmjena gospodina zaustavila su četvoropreg. Sve sam im ispripovijedao. Oni su me povezli do nekog mjesta g dje su uzeli ja- haće konje da nastave put ku ći, a meni ostavili ko ćiju, svoga lakaja i ko čijaša da me odveze u Osijek k vama. — Glavno da je sve prošlo sretno. — Da, ali samo pod uvjetom da im za tri dana don esem otkup ninu za grofa. Lopovi traže za cari čina ljubimca hiljadu dukata. A ja sam ostao bez nov či ća. Moram negdje zatražiti zajam. Carica mi ne bi nikad oprostila da se ne pobrinem za mlado g grofa da ne mora boraviti u društvu razbojnika dok ja odem u Be č i po- šaljem novae, — Ali, ekscelencijo, nemajte brige! Kad go d zaželite, imat ćete dukate. Jeste li utana čili gdje ćete predati i kako? A ne bi-

smo li torn prigodom mogli pokušati prodrijeti do l upeža Varnice? — Gospodine grofe, to bi bila velika pogreška. M oram osobno odnijeti dukate na odre ñeno mjesto, kako su mi razbojnici odredi- li, a pri torn su se zapnjetili: u činim li kakav korak protiv njih, cari čin ljubimac će platiti glavom! — Bože sa čuvaj! Ne ćemo prouzro čiti takvu nevolju. Neka bu- de kako su vam odredili, a kako su vas i orobili — moja k-u ća varo. stoji na raspolaganju ...! — Hvala, gospodine grofe, prisiljen sam prihv atiti vašu po- nudu. Zasada bih trebao hiljadu forinti. 77 — Koliko god želi vaša ekscelencija. Bit ću vrlo sretan što mi je u dio pala cast da pomognem u neprilici vašu ekscelenciju, kao i ljubimca njezinog veli čanstva. Varnica se nasmiješi grofu i re če: — Njezino veli čanstvo će vam za ovo naro čito zahvaliti I odlikovanje vam ne će uzmanjkati, za to ću se pobrinuti ja! — O, vrlo ste ljubazni. Smatram svojom dužnoš ću da vam pomognem. Dopustite mi da vam odmah izru čim hiljadu forinti. I on pozvoni i naredi sluzi neka ide blagajniku i donese zatra-ženu svotu. U salon ulaze sluge, nose svije ćnjake s velikim svije ćama i postave na stol. Grof podvostru či svoju pažnju prema carskom savjetniku koji mu je obećao odlikovanje: — Ne biste li možda, ekscelencijo, dopustili da pozovem lije č- nika koji bi vam pregledao ruke? — Hvala na ljubaznosti. Uvijek nosim sa s obom ljekarije. Naro čito za rane. Nikad se ne zna šta se može dogoditi, a ja se u te stvari vrlo dobro razumijem. — Onda, dopustite da vas, ekscelencijo, ponu dim ve čerom. Ne bih vas htio umarati, možda biste ipak izvoljeli u blagovaonicu u krug moje obitelji ili možda da vam serviram u va šim odajama ako ste umorni? — Baš sam htio zamoliti grofa da me ispri ča kod grofice. S ovako povezanim rukama mogu jesti jedino sam u svoj oj sobi. Bit ću prisiljen da me hrani moj lakaj. — Razumijem, ekscelencijo, — neka bude po vašoj žel ji. — Treba da vam saop ćim još ovo: carica me uglavnom poslala ovamo da razgovaram s vašim čuvenim junakom koji sam, na svoju ruku, vodi ljutu borbu protiv razbojni čke bande. Carica je čula o njemu i želi da ja osobno ugovorim neke naro čite osnove koje bi se morale poduzeti protiv svih triju razboj nika u Slavoniji. — Ah, vi biste htjeli govoriti s vitezom Hrabre nom? Tako su ga nazvali. Puk ga zove još i »vilenjakom«. To vise odgovara njegovu shva ćanju. Uistinu.je smion. — Vjerujatno 'je to taj. Molio bih vas ako mogu još danas raspravljati s njime. — Ekscelencijo, to ne će biti mogu će. On se, naime, krije. I ja sam ve ć tražio mogu ćnosti da s njime stupim u pregovore, ali uzalud. — Čuo sam na la ñi da taj nepoznati junak dolazi u tvr ñavu, i to k franjevcima. — Tako govori svijet. Me ñutim, kad sam pokušao od franje- vaca doznati nešto o njemu, oni su rekli da ništa n e znaju. Ili je uistinu tako ili ga ne će prokazati jer ga drže u tajnosti i preda mnom. Ve ć sam se poslužio izlikom da ga traže iz Be ča. Oni ipak tvrde da ne dolazi k njima. — A zašto se krije? Nije li to čudno? 78 — Nikako ne mogu odgonetnuti što ga nuka da se k rije. Sva- kako ima za to neki razlog koji će biti u uskoj vezi s nj ego vim uspjehom u borbi protiv razbojnika.

— Da, da, i ja to mislim. Nešto je važno zbog čega se ne oda- ziva ni vašem pozivu. Svakako ne želi da ga itko po zna. Samo, ja ne mogu kazati carici da nisam mogao s njime govoriti. Možda bismo mogli doznati nešto potanje što ljudi pri čaju o njemu? — Valjalo bi oglasiti gra ñanstvu da se javi svatko tko o njemu što zna. — Imam bolju ideju. Carica mi je povjerljivo nar edila da iz- vidim nešto važno. Naime, kako gra ñani ovdje misle o njoj i zašto se protive ujedinjenju triju op ćina. A kako sam naro čito spretan u tajnim izvidima, to mi je carica naredila da se o vdje u tvr ñavi preodjenem u trgovca pa da odem u jednu gra ñansku gostionicu i tamo osluškujem što govore o njoj i o svemu drugo m. — Morali biste onda znati i hrvatski. — Sasvim dobro govorim hrvatski, nau čio sam to u vojsci. Vise godina sam bio blizu Zemuna. Baš zato me caric a i poslala da sve to izvidim. Sutra je nedjelja, baš zgodan dan, ali molim gospo- dina grofa — o tome nikome ni rije či, ni živoj duši. — Samo se po sebi razumije. — Osim toga, želim da me sluge ni itko drugi iz kuće ne vidi kad budem odlazio onamo i kad se budem vra ćao. — Izvršit ću vašu želju. Možda bi vam trebalo i odijela? — Baš sam htio zamoliti nešto otrcana, i klobuk sa širokim obodom, za mene i za lakaja koji će me pratiti. — To dokazuje da se njezino veli čanstvo ne pouzdaje u slu- žbeni izvještaj o gra ñanima koji se protive ujedinjenju op ćina. — Sada će sve saznati od mene. Grof ustane i pokloni se. — Neka vaša ekscelencija dopusti da vam sada ser viraju ve- čerti, a nakon toga ćete sigurno zaželjeti odmora. — Uistinu, želim što prije na po činak. Grof se oprosti s njim s mnogo Ijubaznih rije či i ostavi salon. »Savjetnik« se okrene prema drugoj sobi koja je otvorena i zovne A tanacka. — Eto, sve ide kao po loju. Najprije sam dobio h iljadu forinti, onda ću opet na odlasku pozajmiti koju hiljadu dukata. Ko liko moramo stajati u zasjedi i potrošiti metaka dok na ñemo na cesti toliko trgovaca da nam u kesu padne hiljadu forinti ! A, eto, »car- ski savjetnik« sjedi u naslonja ču, obe ćava odlikovanja i padaju mu u džep hiljadice! — Velika je vaša pamet, gospodaru. Ni turski car se ne može mjeriti s vama. Atanacko se uko či i stane u kut jer su ulazili grofovi sluge, hitro prostirati stol za gospodina savjetnika, nosili boc e finog vina, a onda donijeli u zdjelama od srebra i porculana svu silu jela. Po- što se gospodin savjetnik ne može sam služiti, oni mu sve služe 79 na tanjur pa se onda povuku u pozadinu i čekaju da uzme vilju-šku. Digao je svoje povezane ruke, pokazao slugama, slegnuo ra-me nima i rekao im: — Oslavite me. Poslužit će me moj lakaj. Kad su zatvorili za sobom vrata, prišapne Varnica A tanacku: — Giedali su te čudno. Proždirao si zdjele o čima. Moraš pa- ziti, to se ne pristoji. — Draži me miris pe čenja. Me ñutim, Atanacko zaklju ča vrata i skine poveze s Varni činih ruku. Odmah su obojica sjeli k stolu, svaki uzeo po k omad mesa, i kako su jeli, zamalo se nisu ugušili. Praznili su redom zdjele. N a-jednom im padne pogled na pladanj pun finih umaka od jaja. — A što je ovo? — čudi se Atanacko. — Neko žuto mazalo, neka čudna gnjecava stvar. Gle, kad metneš u usta, ima čudan okus. Druk čije je to kad mi ondje na ledini ispe čemo prase pa legnemo kraj njega i zabadaš nos u mas t i režeš handžarom kako ti se svi ña. — I bolje ide u tek — časti mi.

— Onaj tamo Weber u zato čenju govorio mi je o nekom ulju- ñnom ponašanju kod jela. Što to zna či? Kod jela ne treba nekog ponašanja. Zgrabiš batak, zagrizeš i gutaš. Zar tom e treba pona- lanja? A kad sam vidio da to ne ću moći nau čiti, rekoh sam sebi: e, Varnica, ne će biti dobro, budeš li ti s njima sjeo k stolu. Pov eži ruke, pa si se oslobodio svega. Jeii su i svaki zaiogaj zalijevali vinom. — Hajde, da malo razmackamo ovo gnjecavo žuto je lo da ne bi pomisliii kako narn nije išlo u tek. Nakon ve čere Varnica se pnmakne Atanacku i šap ćuči mu ispripovjedi, što je sve ugovorio s grofom. Sluga pomno sluša, a onda se zablene u gospodara: — Zar, uistinu, idete k »Zlatnom volu«? — Došao sam zato da na ñem njega koji mi otima plijen iz ruku. 5 — Ako ne doznate ništa o njemu? — Nešto moram o njemu doznati, nekud ipak zalazi . Da je miad, to svjedo če njegova djela. Ako je mlad, ima i curu. A kad doznam gdje je ona, na ći ću put do njega — to upamti! Hi će mi pasti u ruke on ili ona — a tada lizat će mi on ruke kao krava sol, pa makar se vilenja čio do sivih oblaka. — Vi znate što ho ćete i kako ćete — a ja samo slušam. — E, vidiš, ta ti valja! Obojica se upute u spavaonicu. Usred prostrane, raskošno ure ñene sobe posteija, raspremljena za spavanje. Nad njom se ras krilio baldahin od žute svile. — A što mi to razapeše nad giavom? — za čudi se on, prilazi bliže, ogledava pokriva č od svile i jastuke u čipkama. 80 — Propadoh u ove perine kao onaj mladi provizor u močvar ru — prenerazi se i pruži ruke uvis: — Vjere mi, tu ne mogu spa- vati. Digne se i krene u narednu sobu odre ñenu za lakaja. Tu su izmijenili još nekoliko rije či, a zatim se Atanacko stade svla čiti. Varnica se vrati u spavaonicu. Svu če se i legne na sag. Pod glavu savije svoj putni kaput i zahr če. Sutradan rano obojica su se ponovo obukli i ure dili, a zatim je jedan drugoga čestito gledao je li sve u redu. Atanacko ponov-no p oveže Varni čine ruke, a tada otvori vrata i naredi jednom slu-zi da pozove savjetnikovog kočijaša. Nesigurnim korakom u ñe mladi ć, uko čen je, blijed. Varnica se tiho izdere na njega: — Kao da te je ñavolski car nabio na koplje! Sto toliko trep ćeš? — Mislim, o če, da bi bilo bolje vratiti se na polovici puta nego i ći u opasnost do kraja. — Svatko ide na svoj na čin, a ti na magare ći. — Osedlao sam jaha će konje, ve ć su spremni dolje pred pa- la čom, ali sluge me neprestano ispituju čemu vodim konje pred pala ču dok vi ne odredite. Rekoh im da se tako svi ña carskom savjetniku, ali svi me čudno gledaju! — Zato imaju o či da gledaju, a tebe je strah kao kukavca. Eno, idi k prozoru, pa da vidiš nisu li tamo naši. — Da, uistinu, vidim puna kola robe, a i ljudi d olaze k njima i kupuju. — Pod robom kubure, na kuburama barut da rasvije tli čitav trg. Ako se kome prohtije pod ovim vezenim haljetko m prona ći razbojnika, svi će planuti. A glave će padati po zemlji kao bundeve. Istresi strah iz kosti, glupane! Nikome ne pada na um da posum- nja. Izjahat ću još prije podne sa zapovjednikom da razgledam tvr ñavu. A ti i Atanacko idite sa ranom,- i da se držiš kako treba. Još mu dade nekoliko uputa pa ga onda pošalje iz so be.

Zamalo ulaze grofovske sluge i stadoše spremati posude od ve čere da prostru doru čak/»Gospodin savjetnik« je otišao u spavaonicu, a A tanacko za njim i pritvori vrata. Izašao je tek onda kad su sluge jav ile da je doru čak za ekscelenciju spremljen na sto-lu, a da gospoda od o pćine i suda čekaju u grofovom uredu. U grofovoj radnoj sobi skupila se op ćinska gospoda: Fabija-novi ć, Gutal, Špoljari ć, Šandorovi ć i Hegeduši ć, zatim predstavni-ci suda: Dragoli ć, Duga čki, sudac Valenti ć i zapovjednik tvr ñave grof Keglevi ć. »Dvorski savjetnik« ulazi dostojanstveno, koraca polagano ola-štenim podom da prikrije nesigurnost. ? Zagorka: Vitez slavonske ravni Grof mu predstavlja gospodu redom i odmah im pripov jeda da ekscelencija ne može pružiti nikome ruke jer ih je izranio u bor-bi s ra zbojnikom Varnicom. »Savjetnik« se poklonio dosta oholo i sjeo u na slonja č. Nje-gov »lakaj« donese Weberovu izvezenu mapu sa spisima i položi j e na stol. Odmah je grof prionuo vaditi spis za spisom i tako za-mjenjivao » savjetnikove« ranjene ruke. Onda se stalo redom čita-ti spise iz kraljevske kancelarije. Ponajprije su pro čitali cari činu poruku kojom ona izražava negodovanje što se sve tri op ćine protive unifikaciji. Nadugo se razlaže potreba ujedinjenja. Konačno se čita prijedlog da se po-novno o torn vije ća i donese odluka kojom se proglašuje ujedinje-nje op ćina. Zatim se čita kralji čina odredba da se njezina izasla-nika dvorskog savjetnika dostojno ukona či, pogosti i za njegov trud isplati 100 dukata i namire njegovi troškovi. Svi se poklonom odazovu ovoj odredbi, dok »savj etnik« po-primi izražaj omalovažavanja. Zatim se nastavi čitanje ostalih spi-sa. Tom prigodom zapovjednik se uslobodi da zapita kralji čina izaslanika: — Njezino veli čanstvo nije potvrdilo smrtnu osudu Todora Mi- hatovi ća kojemu je dokazano da je jatak vo ñe razbojnika Varnice. Mirno i hladno odgovara Varnica: — Njezino veli čanstvo želi da se osuda ne izvrši zato što ima za to naro čiti razlog. Taj bi čovjek mogao koješta izvršiti protlv razbojnika, dakle, valja ga predbježno pustiti na s lobodu. Narav- no, prije toga ću ja s njime ugovoriti što mu nare ñuje carica. Mirno su se i tome pokorili i uzeli u ruke poslj ednji spis kojim carica traži od vojni čke komande da joj saop ći što su nakanili u činiti protiv triju razbojni čkih bandi u Slavoniji. — Njezino veli čanstvo je veoma ogor čeno protiv hara čenja raz- bojni čkih bandi i naro čito želi da joj saop ćim potanko što se kani poduzeti protiv razbojni čkih četa Varnice, Je čmenice i Kosi ća — re če »dvorski savjetnik«. — Evo, što sm6 -odlu čili — po čne zapovjednik grof Keglevi ć. — Novačit ćemo one koji se dobrovoljno jave iz gradanstva pa i h organizirati u odrede kao neku vojsku, koja ima jed inu zada ću vo- diti rat protiv tih razbojni čkih bandi. S tim ćemo odredima, a i uz pomo ć vojske, opkoliti čitavo podru čje na kojemu su razboj- nici i zatim ubaciti najbrže konjaništvo da u ovom obru ču goni i uništi te bande do temelja. Moramo ih pobiti sve do jednoga. Pri je ne može biti mira ni blagostanja u ovoj zemlji. Nadam se, gospodine savjetni če, da će vas ova naša osnova zadovoljiti. — Ne možete zamisliti koliko me raduje što ste m i sve obja- snili. Carici će biti naro čito ugodno kad čuje vašu osnovu. — Vaša ekscelencija želi, o čito, da sve to zabilježi — primijeti sudac Valenti ć i pruži savjetniku pribor za pisanje. 82 _ ^- s-^rs-4hsfS-^ — Nije potrebno, ja sve odli čno pamtim. Vi ipak sastavite sve što ste mi rekli i spremite spis za caricu, ali za to još ima vre- mena.

»Dvorski čovjek« ustane. O čito mu je nešto dodijalo. Me ñutim, sudac mu predo či spis. — Vaša ekscelencijo, evo zapisnik naše konferenc ije, izvolite pro čitati i potpisati. »Da je handžar, znao bih ja kako ga uhvatiti« — i zakašlja. Kad ga je prošao kašalj, pokaže na svoje povezane ruke i re če: — Ugledna gospodo, ne mogu uhvatiti ni nož pri j elu, a ka- moli pero. — Sto vam pada na um mu čiti ekscelenciju — ukori grof suca — zar ne vidite njegove izranjene ruke? — Ne zamjerite, naravno, ekscelencija ne može pisat i.,. — Ubilježite: zbog ranjene ruke ekscelencija sav jetnik njezi- nog veli čanstva ne može potpisati, ali se sa svime slaže — v eliko- dušno će Varnica. U kutu sobe stoji Atanacko. Debele kaplje znoja cure mu niz čelo. Pogled mu se zabode u o či »gospodina savjetnika«, a taj po- ^^ ČiJI ^ S^jS'i čijnje ,^ipSoii«r ^vie^i^vrfi? -^ ranjene ruke. Strah mine »savjetnikova lakaja«, sam o osje ća kako mu ispod crvenog lakajskog odijela te če rijeka znoja. Konferencija je svršena. »Gospodin savjetnik« se lagano na-kloni. žuri mu se iz ove odaje. Zatim ide Atanacko — kao sjena straha . Stigavši u salon, njih se dvojica nijemo zgledaj u i kimnu gla- Da niste povezali svoje ruke povezom — ve ć bi ih oni bill svezali lancima ... — Znao sam ja: sve se može sakriti pod dvorskim haljinama, svilenim čarapama, li čilom i ovim brašnom kojim gospoda prlja- ju svoja lica — ali ruke, ruke bih morao odrezati d a me ne odaju! Zato smislih: povezuj ih — bit će dobro za sve. — Svejedno mi se čini, ne mogu istina prise ći, a ipak nešto sucu nije bilo pravo. Vraški je žmirkao u vas. D a možda nije prepoznao vaš lik? — Da me prepozna, morao bi me i otprije poznavat i, a kad je tko od njih vidio moje lice? Strah ti pije pamet, A tanacko! — Pravo velite. Gdje bi on ikada slutio kako izg leda haram- baša Varnica! Ipak, džigerica će mi izi ći na usta ako što prije ne oderno odavle. — Popodne idemo k »Zlatnom volu«. Sutra ću u op ćini podi- ći sto dukata za svoj trud, od grofa zatražiti tisu ću dukata da od- nesem otkupninu za mladog grofi ća koji ne postoji, a tada ide A* 83 carski savjetnik u Varni čino carstvo. AH ću tamo ponovo tražiti otkupninu za gospodina Webera. Za sto dana bit će belaja kad tvr- ñava sazna kakvog je imala cari čina gosta! Njihovo šaputanje prekine kucanje. Atanacko odsk oči k vra-tima i otvori ih. Ulazi grof i ispri čava se: — Oprostite mi, ekscelencijo, što vam ponovo smetam . — Baš dolazite u dobar ćas. Molio bih da mi za poslije podne donesu odijelo u kojemu ću izvršiti kralji činu zapovijed i oti ći meñu gra ñane. — Sve sam ve ć uredio. Omot će donijeti iz grada da sluge u kući ne naslute kamo ide ekscelencija. Me ñutim, došao sam posre- dovati u jednoj stvari... »Samo ako se mogu zaslužiti pare« — pomisli Var nica i upita grofa: — O čemu se radi? — Sudac moli da ga primite u posebnu audijenciju. — što želi od mene? — Saopćiti vam nešto od velike važnosti. Sudac i važno saop ćenje u čini mu se nešto sumnjivim, ali ne trepne okom. — O čemu kani govoriti? — O razbojniku Varnici.

U čini mu se kao da se Atanacko kod vrata skamenio. A i nje-ga obilazi neki neprijatni osje ćaj. — Neka sve napiše i pošalje — odgovori on. — Mislim, ekscelencijo, bilo bi potrebno o torn osobno govo riti. Stvar je od velike važnosti! Omalovažavaju ći, Varnica odmahne glavom i ravnodušno odgovori: — Dobro, može do ći. Smjesta krene grof da dovede suca i zatvori za sobom vrata. Atanacko izbulji pogled u razbojni čkog vo ñu. Blijede mu usne šap ću: — Rekoh vam ja^ čudno vas je promatrao. — To gore po njega. — A joj! Skidaju vam prašinu s lica, vlasulju s glave, vezani haljetak i razotkrivaju ... — Ne će dospjeti ni da me taknu. Stani na prag spavaonice da si bliže kov čegu s barutom, a ruku pritisni k džepovima da ti kubura bude bliže. — A vase povezane ruke? — I lanci bi popucali kad mi ruci ustreba oružja. Onda hitro ode k prozoru, otvori ga i pogleda do lje. Tri ose-dlana konja čekaju pred pala čom. Cuva ih mladi ko čijaš u žutoj ko čijaškoj uniformi. A tamo podaleko, na trgu, naslonjeni na kola puna razli čite robe, njegovi su ortaci. Gleda ih uporno i dade neki znak. 84 ?""^V,-." — Razumjeli su me. Bit će pažljiviji. Dolje Stojanovi ć ve ć sjeda na konja, a dva drži u pripremi. Cim bi oni s amo pokušali izre ći sumnju da nisam pravi dvorski savjetnik, pucam — a ti smjesta pali barut... — Čujem korake, idu! — upozori Atanacko. Opet se otvaraju vrata. Ulazi grof. Za njim suda c Valenti ć. Obojica su nekako tajanstveni, čudni, šutljivi. Sudac zuri u dvor-skog odli čnika kao da se teško sprema prozboriti. »Savjetnik« stoji pred prozorom. Ruke je složio unatrag. Grof i sudac ne sje-daju, a »savjetnik« im ne nudi stoli ce. — Dakle, recite, ekscelencijo — ponuka grof suca. Sudac malo digne. glavu, gleda u »savjetnika« pa se zamisli. — Vašu će ekscelenciju sigurno vrlo zanimati ova stvar o Va r- nici — nasmiješi se sudac kao od sre će što je uvod uspio. — Sve me zanima što se ti če razbojnika — odgovori on hla- dno. Na ovaj odgovor sudac se pomakne bliže. — Naši su panduri naišli na neobi čno otkri će. — Tako? Sto su otkrili? — pita razbojnik u carsk oj odori, uko- čeno stoje ći uz otvoreni prozor. A vani na trgu šest ortaka po m- no pazi na svaku kretnju. — Doznali su neku skrovitu tajnu koja nas vodi n a siguran trag lupežu Varnici... Atanacku se čini da to sudac pripovijeda s nekom naro čitom nasladom i zajedno sa zapovjednikom neobi čno pažljivo gleda u njega. — Možda se vaša ekscelencija umara stoje ći — veli grof i po- kaže naslonja č. — Hvala, volim stajati na svježem zraku — odgovo ri on i još vise se nasloni na dasku prozora. Sudac nastavlja s užitkom: — Dakle, vaša preuzvišenost bit će vrlo obradovana ako sa- općim da nam je sada poznato kako razbojnik izgleda... — Tako? A prije to niste znali? — upita on. • — Ne, nismo. ; . Varni čin pogled padne na Atanacka na pragu spavaonice. Or . se približi svojom desnom rukom džepu modrog vezenog ka-p-uia. »Lakaj« čvrsto drži ruku na kuburi, a pogled up re u Varnicu. — Dakle, kako izgleda? — pita razbojnik nategnutim glasom. — Sli čan je kao jaje jajetu, vaša ekscelencijo, svojoj ma jci...

Cas-dva, nijema stanka. Onda pita »savjetnik«: — Kakva vam korist od toga što nalikuje majci? — Velika korist — zato što smo prije nekoliko da na uhvatili njesavu majku ...! Razbojnik makne rukom — ipak ne poseže za kuburom. Tek omalovažavaju ću kretnju. — Otkud znate da mu je to majka? — Sama nam je rekla. 85 — Gdje ste je uhvatili? — Naš pandur ju je našao pred tvr ñavom kad je pri čala ot- kuda je — tamo negdje daleko sa zemunske strane — a ljudi su joj pri čali da joj je sin Varnica odlutao daleko uz Dravu i postao tamo razbojnik. Posao mu ide dobro — i došla je ovd je da ga tra- ži. Pandur ju ye odmah doveo k nama, a ja sam je is pitao sve o nje- nom sinu. — I po njoj mislite u ći u trag njemu? — Poslat ću je u sela, u pratnji nekoliko pandura, preodjenu- tih u seljake, da traži sina, a seljaci će joj ga otkriti. I kada ga ugle- da i prepozna — uhvatit ćemo ga. — Tko će joj u okolnim selima vjerovati da je majka vo ñe razbojnika? — AH žena tvrdi da joj mora vjerovati svatko tko je jednom yidio Varnicu jer je Varnica slika i prilika svoje majke. Isto lice i stas — samo duša ñavolska. Nastane tišina. Atanacka zazebe. Sad mu je sve jasno. Sudac se u torn času tako čudno zagleda u savjetnikove obraze da je i njemu bi valo neprijatno. AH Varnica se pouzdaje u bijelu periku, oprašeno lice i u crni madež kraj usta koje nije zaboravio oli čiti i crvenilom. A sve mu je to znatno promijenilo izgled lica. Pošto je sudac ušutio, a »savjetnik« samo slijež e ramenima kao da stvar omalovažava, primijeti zapovjednik sucu: — Vidite, ja bih vam predložio nešto drugo. Poru čite Varnici da ste mu uhvatili majku i da je uzimate za taoca. — Taj razbojnik je svojom rukom poubijao oko ped eset lju di! Ne vjerujem da bi takav zlo činac reagirao ako mu majku držimo za taoca — re če sudac. — Mislim da gospodin grof ima pravo — primijeti sada »car- ski savjetnik«. — Ovo je mnogo bolje nego da ženu šaljete od sela do sela. To bi potrajalo odviše dugo. Ja sam u z prijedlog gos- podina zapovjednika. Carica je vrlo nestrpljiva i ž eli da se ova zem- Ija što prije o čisti od razbojnika. Sudac se smjerne pokloni i primijeti: — Ali mi znamo koja su sela sklona razbojniku. čim se ona tamo pojavi, moraju u njoj prepoznati majku razbojn i čkog vo ñe. To je neobi čna sli čnost, to ne valja zaboraviti... — I vi možete biti nalik na toga Varnicu! Sli čnost ne zna či ništa ... Takva smjelost zapanji Atanacka. — Da, ekscelencijo, — prihvati sada rije č zapovjednik — mis lim, bolje će biti javiti mu da smo majku uzeli za taoca. On će barem na neko vrijeme zaustaviti nedjela ili će pregovarati da mu izru čimo majku. Nama je dužnost najprije odvratiti od lj udi nove zlo čine — a ovako bismo dobili na vremenu. — Jest, i ja mislim tako — odobri »savjetnik«. A li sudac ne popušta i opet uvjerava: 86 — Kad biste samo čuli što ova žena govori o njemu, sigurno biste prihvatili moj prijedlog da je šaljemo u sela u njegovu bli- zinu. Ona će ga prona ći — sasvim sigurno — u to ne može biti sumnje. Ponudit ću joj veliku nagradu. Bit će joj draže da lupeža objesimo, barem će stara imati novaca.

»Savjetnik« prekine raspravu: — Onda je dovedite ovamo k meni. Vidjet ću koliko je razboj- nik, uistinu, sli čan ovoj ženi i što bi bilo najbolje poduzeti. Ja sa m se lupeža dosta nagledao. — Izvrsno — klikne zapovjednik. — To je vrlo važno. Atanacko se u pozadini skamenio. Zar je Varnica pol udio? — Ah, to je izvanredna misao — veli grof. — Stva r će biti od- mah riješena. Cim je dovedemo, bit će jasno, je li uistinu razbojni- kova mati — i što nam je činiti. — Gospodine grofe, ve ć je utvr ñeno da je ona njegova mati. Sama je pripovijedala panduru Ficulinu kad ju je uh vatio pred vratima tvr ñave. Mislim da nema razloga hvaliti se ovakvim si- nom. — Dakle, molim neka je odmah dovedu iz zatvora — odredi »savjetnik«. — I tako će se sve riješiti — pristane sudac pa odmah pozove grofove sluge pred vratima i preda im poruku za op ćinskog tamni- čara. A onda će »savjetnik« sav radostan: — Upravo me zanima kako će se vladati i što će re ći. — A sada dopustite, gospodo, pri čekat ću ovu ženu sam. — Molim, ekscelencijo, ja bih prisustvovao kao s udska instan- cija. — Gospodine su če, najprije ću ja govoriti s njom. Izvu ći ću iz nje sve što je zatajila. Prepustite to meni. Pou zdajte se u mene ... — Naravno, naravno — ekscelencijo. — Ako pak ta žena ne bi znala da kaže što vise, barem smo dobili u njoj sliku i priliku tog razbojnika pa će nam lakše dopa- sti šaka. Mi, naime, znamo da on zalazi sa svojim o rtacima u gos- tionicu »K jelenu« u Donjoj varoši — pripovijeda gr of. — Ali nikada n^s nije pri čekao da ga upoznamo — nasmije se sudac. — Sada nahi ne može pobje ći kad imamo njegov obraz. — Da, to svakako nešto vrijedi — dopušta »savjet nik«, a su dac se obraduje i naglasi: — Sretan sam da mi je uspjelo na ći put do razbojnika i ti me poslužiti njezinom veli čanstvu. — Da, njezino veli čanstvo će vas naro čito pohvaliti za ovaj čin... — odgovori »savjetnik« i zamoli suca neka o dredi da se žena, čim stigne, dopremi u njegov salon. Radostan ode Valenti ć u grofovoj pratnji iz savjetnikovih oda-ja. Kad su se odjeci njihovih koraka izgubili u hodniku, Varnica od jada zamahne rukom i strahovito prokune. Atanacko bez ijed-ne rije či otkop ča svoj haljetak i prsluk. Iz košulje mu se cijedi znoj, a ipak ga zebe. 87 — Vidiš, Atanacko, da me nije snašla misao da za igram car- skog savjetnika, ona bi došla u selo s pandurima. T ražila bi me i dala da me uhvate. — I sve bi nas predala na vješala! — Došla je za mnom! Reci, nije li to živin če netko kupio da me prokaže? — Sve može biti, i ne biti. Ali zašto ste rekli da je dovedu? — Da je zagrlim — zlobno će razbojnik i zaškripi zubima. — Dok nje nije bilo, nitko nije znao kakva sam obra za. A ona me, eto, razotkriva. Predaje me sucima! Donijela je ovamo svoju njušku da me digne na vješala! Znaš kako su mi igli ce skakale tijelom kad me je ono suda čko kljuse promatralo. Kao bodežom, zabadao je pogledima moj jaki nos. Obrve i o či. Sve sam osje ćao kako me mjeri i prispodobljuje s njom — na koju sam upravo kleto nalik. Naro čito čelo, nos. Taj prokleti nos! — Ali što ste nakanili s njome?

— Oslobodit ću se ove njezine obrazine da me po njoj ne hva- taju. Evo, slušaj — ti ćeš je ovdje do čekati, tebe nikad nije vid- jela ni u snu. — Razumijem. Moram se prikazati lakajem carskog gospo- dina. — Ravno ti ide pamet! A tada joj moraš pripovije dati da će carski savjetnik zbog nje zamoliti za sina pomilova nje u carice. — A zašto to govoriti? — Rekoh ti ve ć jednom: lako je biti razbojnik s kuburom u ruci, ali teško bez pameti u glavi. Zato naredih — dovedite je! Uzet ću im svoju sliku — razumiješ li? — Uzeti? Vi ćete je osloboditi zatvora? — Jaoh glavi kad u njoj slama škripi. Eto, vidi š, tu su mi donijeli slatkog vina i kola či ća — to se kod njih jede prije ru čka. I on nato či iz boce gusto vino i mljacne jezikom. Onda ispije do dna i šapne: — I sveci bi zgrij?šili da im je ove kapljice! Hajde, namo či jezik. Ćaša se izlije u »lakajevo« grlo. On se nasmiješi od milja, a Varnica odre ñuje: — Sada, uzmi, eto, ovu čašu. Vidiš, ima neke šare, bijele i zlatne. Nato či vina i gleda Atanacka. Ovaj pita za čuñeno: — Što vi to kanite? Vo ña razbojnika posegne u džep prsluka, izvadi komadi ć pla-tna, razmota ga i pokaže Atanacku složenu suhu travu. Ovaj raz-vali o či u svoga komandanta. — Sto blejiš? Nisi, valjda, prvi put vidio ovu spasonosnu travu? — Spremili ste je za grofa ili suca, ako bi bilo po trebno. i * 88 — Mislio sam: možda carski savjetnik može ona ko u no ći čavrljati s grofom i piti vatrenu kapljicu, nasipati mu trave i opli- jeniti mu kesu. Ali to spremam za posljednji dan sv ojega borav- ka. Evo, sada ćeš malo ove trave nasuti u čašu mog neprijatelja. — Zar staroj? — Neprijatelj mi je! Ako me ona oda, svršeno j e. Valja se braniti od neprijatelja. — Dobro — kako želite. — Razgovaraj s njom neko vrijeme, ispituj je da vidiš što kani. — A vi? — Promatrat ću i slušati iz druge sobe iza vrata. A kad za ču- ješ štropot, do ñi u sobu da odredim što ti je u činiti. — Čujem glasove — to vode nju. — Budi oprezan, nitko ne smije do ći ovamo. Tako je odredio savjetnik. U salonu sjedi visoka, snažna žena. Duguljasta, stara lica, du- ga zavinuta nosa, debelih obrva i mrkih o čiju. Sve odaje Varni čine obraze. Atanacko joj tumači kako će spasiti sina s vješala ako ga nagovori da okrene natrag na stazu života. Ona šuti, uzdiše i tek nakon duga vremena primijeti: — Razbojnikovoj majci po oboru trnje raste, gosp odine pre- milostivi. A on haje i ne haje. Kao da ga nisam rod ila ... — A kako ste došli za njim? — Rekao mi on na odlasku u Slavoniju da tamo me d i mlije- ko te če i crpst će punom vedricom, naprtiti mule i volove ojar- miti, svega će biti ku ća puna. Ja sve čekaj, čekaj, a ni mule, ni volova, ni meda, ni mlijeka, ni prazne, a kamoli pune vedrice. Zemlja pusta — krov se ruši nada mnom, a on život svoj sladi i gri- jesima dušu tereti. Jest, mišljah, idem da ga na ñem i pitam što,

bolan, snuje i umije. Ho će li dati i meni što me ide — i obore moje medom i mlijekom polijevati. — A ako ga na ñete, što ćete mu najprije re ći? — Nemam ni što obu ći ni obuti, a on niti da pita za me. A vi o njemu baš mnogo znate? Zar živi u izobilju? — Ne znam ništa drugo nego da ubija čas desnom, čas lije- vom rukom, a robi s obadvije. — I on ne haje što mati gladuje! Ona po čne plakati bez suza i žaliti. — Neka mu Bog pomogne da sebi spasi dušu, gospo dine. Ako mi ne će dati što me ide, uzet ću ono što mi sudac nudi, a vi recite carskom savjetniku da nadijeli jadnu majku koja ni kruha nema, ni ople ćka, ni opanka. Poslužit ću mu kako sudac želi. ðavo spada u ñavle 89 U drugoj sobi nešto žestoko udari u pod. Atanacko ostavi ženu i ode u spavaonicu. Tamo m u Varnica šapne: — Jao njoj, došla je da dijeli plijen sa mnom. Ako joj ne dam — prodat će mi glavu! Takva je ona, takva joj je bila sestra, tak- vi su svi... — Sto da radim? — Napoji je kako treba ...! I Atanacko opet izi ñe, ispri ča joj čitavu pri ču: kako je sav-jetnik kani obogatiti ako ode u selo i prokaže tko je od njih V arnica. — U činit ću, gospodine, sve da opskrbim drugu čestitu i pošte- nu djecu. Znala sam — živi on kao kralj, a ja kao p rosjakinja. — Evo, moj gospodar vas dariva ovim vinom — da se okrijepi- te — i ovim jelom. Uzmite, pijte! — Hvala i slava budi njemu! I ona nagne čašu pa iskapi do dna. A onda će opet: — Gospodine, hvala vam. I nisam kriva da su sin u ljudi ov- dje otvorili sve pendžere i veže da bije i robi. On i su sami krivi što drš ću pred njim i dopuštaju mu raditi što mu zaželi ñavolska duša. Ali, gospodine, zar me ne ćete sada pustiti na slobodu? — Još danas, samo dok se napišu spisi. Moraju d ozvati pisa- re i to urediti. — Samo recite neka se žure, ja sam sucu ve ć sve iskazala. — I ponudio vam je novaca? — Kupit ću sebi novu ku ću i uzeti k sebi one koji su dobri. Dakle, još danas? — Da, ali o tome šutite. Izvede je na hodnik. Tamo čekaju dva pandura i odvedu ženu u zatvor. Zamalo se doveze sudac i grof. »Ekscelencija« i ne da prilike da što pitaju, nego re če: — Upravo sam zapanjen. Ispipao sam od nje ne čuvene stvari. Dala se uhvatiti na Varni činu želju. On ju je poslao u nadi da sazna što kanite protiv njega.iZato ste čuli iz njezinih usta samo namje- štene, izmudrene price. Pazite, opasna žena, ne puš tajte je iz ta- mnice. — A Varnica joj nalikuje? — Laže! Po njoj ga nikad ne bismo mogli otkriti . Sasvim drugo lice i sasvim drugi stas. Stara laže. Došla je u tv r ñavu da uhodari za njega. Ovaj obrat nemilo iznenadi suca i razbije njegov e nade. Pos-ta vrlo žalostan, dok se grof divio savjetnikovu oštroumlju kako je r askrinkao razbojnikovu majku. Osje ćaju ći se sigurnim, Varnica zapita suca: — Vi sigurno nešto znate o Varni činom zakletom neprijate- lju »vilenjaku«. Veselio bih se da sam ga upoznao p rigodom Var- ni čnog napadaja na la ñu. 90 TE'

»??" Sudac prihvati prigodu da uzmogne razgovarati s odli čnikom i ispripovjedi sve onako kao i u Retfali, konstatiraju ći: — Taj, tobožnji junak, nije nitko drugi nego Var ni čin takmac u razbojstvu — Je čmenica. Prvi put »savjetniku« izmakne žestoka, nimalo dv orska kret-nja. Udarivši se po bedrima, usklikne. — Taj lupež, dakle, ugrožava —• razbojnika? Otkud t o znate? — Samo bi se razbojnik usudio po činjati takve smjelosti pro- tiv razbojnika kao što ih po činja ovaj čuveni »vitez«. — Nemate drugih dokaza? — Imam — i sudac se posluži istim naga ñanjima kao u gro- fovu salonu. Sve vise raste »savjetnikova« radoznalost. Slušaju ći, sakriva kako ga zanima ova stvar. Kad mu bude do sta pripovijedanja, otpusti razgovorljivog suca i ostan e sam sa svojim razbojnikom. Zamišljen stoji Varnica usred salona i pro-kune: — Hi je taj' sudac budala ili ja nisam vise ono što jesam. Što ti veliš? Je li to Je čmenica? — Mislim isto što i vi — mogao bi biti i Je čmenica. KOD »ZLATNOG VOLA« Velika soba gostionice »K zlatnom volu« lijepo j e oli čena. Tu sjede gradani. Sve osam do deset uz jedan stol. Svi su u živom raz govoru. U dnu sobe dižu se lukovi. Iza njih je polumrak. S jedne strane povukl i se onamo svira či. S druge strane namješteni su stolovi. Ispod tre ćeg luka posve u kutu sjedi muškarac. Odijelo mu je selja čko. Na glavi klobuk široka oboda. Okrenuo je le ña či-tavoj gostionici i gleda ravno prema vratima iz dvorišta. Pri ñe mu gostioni čar i donosi mu vino: — čujte, gazda, ako do ñe jedna mlada Vinkov čanka, zovnite me. Sestra mi je, ne ću da joj tkogod od gostiju zanovijeta. — što vi mislite, strani čovje če? Moja gostionica i samostan — to je jedno te isto. Sjede ljudi, pijuckaju, popi ju vr či ć pa kao fratri opet izlaze. — Ne mislim ništa zla, znate, sestru svaki brat čuva kao oko u glavi. Otišla je u crkvu, a ja je čekam ovdje. — A kamo vodite sestru? — U Valpovo k njezinoj ro ñakinji. — Umrla joj majka, pa što 6e mlado stvorenje bez nadzora? — O, zlo je to — zlo. Ne bojte se, javit ću vam kad do ñe — : gostioni čar hiti dalje. : 9i U kutu kraj prozora stisli se Varnica i Atanacko . Obojica su obu čeni u duge kapute, a glave su pokrili klobucima sa širokim obo dom. Pred njima na stolu jela i vina. Jedu i piju s naro čitom nasladom, poput trgovaca koji su prevalili veliki put. Kraj njih na podu vre ća puna robe, a na stolu škrinjica svezana širokim pletenim užetom. Taj su teret skinuli, dola zeći u gostionicu, i spre-mili ga kraj sebe da još vise naglase svoje zvanje. Atanacko je sjeo tako da može lako vidjeti svakoga tko dolazi u gostionicu. Varnica je naprotiv okrenuo le ña čitavoj gostionici da mu nitko ne može pogledati u l ice. Ali mu drug tuma či stalno tko dolazi i kako se razvija život u sobi. G ovori tiho i oprezno: — Mnogo je ljudi. Gra ñani u tvr ñavi imaju pomalo drobiša. — Imaju — ne vidjeli sunca! A nedjelja je popodn e, vino va- lja, pa i oni lupeži tamo dolje baš čestito sviraju. — Da ne biste, gospodaru, i vi zaigrali? — Bih kad ovo ne bi bila tvr ñava! Pokazao bih ja njima kako se igra. Tko to opet ulazi? — Trojica su. Sude ći po odijelu — gra ñani. Baš će sjesti va- ma iza le ña. Gostioni čar ve ć tr či. Bit će uvaženi gosti — naru čuju veliku mjeru vina. Nešto živo govore ... — Kad ne bi oni dolje tako svirali, mogao bih sv e čuti. Će-

kaj — uredit ću to. I pozove gostioni čara i naru či svira čima jela i pi ća. — Neka se odmore i okrijepe — re če »trgovac« pred kojim se gostioni čar smjerno klanja i sluša s po čitanjem odredbe od kojih će lijep komad srebra kapnuti i u njegov džep. Nije potrajalo dugo i svira či vesela lica ostavljaju svoje mje-sto pa odlaze za gostioni čarem u drugu sobu. — Odoše. Sad podmetnimo uši, Atanacko, dokle nam dopiru. Čuj — čuj, ove tamo iza mojih le ña... Nešto se bune! Razbojnikov kapetan promatra društvo iza le ña svoga gos-podara. Upravo okom u oko Atanacku sjedi suhonjavi čovjek mala uzrasta. Neprestano šu če gusti plavi brk. S njim je stariji čovjek mrka lica s prosijedim brcima i kosom. Ne gov ori, pije i svakog časa trep će o čima. Obojica slušaju onog tre ćeg, ple ćatog čovjeka, smeñe kose, brade i brkova, s blagim svijetlim o čima i žestokim brzim kretnjama. Sagnut je k njima. Čim su svira či otišli, Varni- čino uho uhvati nastavak razlaganja: — ... I veliki desetak od ovaca i koza, mali des etak od snopa, vinski desetak u vinu, prirez na forintu, a uzimaju ve ć trideset krajcera u ime svojeg domesticuma, pa kraljevska ko ntribucija i sada još ekstraordinarius. Neka vrag udari onoga ko ji će smo ći da sve to naplati! — Pravo veliš, Šandori ću — potvrdi mali plavokosi čovjek — ali ne pla ćaš samo ti, ve ć i svi mi. at. 92 Sada se oglasi tre ći, crkvenjak svetog Mihajla, stari Ciprovac: — Tako mora da bude, kažu ljudi. He, nešto se mo ra pla ćati za gospodarstvo op ćini! To je istina, ali op ćina je svakog dana gladnija. Guta i guta. I carskoj kasi nema dna! — Nije samo to — kaže prvi — nego još da se ujed inimo. Tre- ba da se udružimo s donjovarošanima gdje se jataci razbojnika Varnice vuku poput pasa ... — Psst! — stiša ga drugi — lako može biti koji o vdje u kr č- mi, a zašto ga izazivati. Bolje je šutjeti. — Imaš pravo, ne valja slati ni po čije zlo, ono samo do ñe — složi se Šandori ć. Crkvenjak Ciprovac tiho i mirno sjedi i samo trep će o čima. Varnica i Atanacko naćulili uši. Vo ña razbojnika veselo se smi-jucka i šap će: — Morao bih ravno do carice da joj ovo javim! Vrata se gostionice ponovno otvaraju. Na pragu s tao čovjek. Podupro se o pojasu i razvaganio u držanju. Oko pojasa visi mu s ablja. Na glavi pandurski kiobuk. S praga promatra ljude. Oni kod stola obustavili svoje pripovijedanje pa se okrenu k vratima. — Evo pandura Ficulina — baš se razvaganio. — Eh, čuda li! Na ramenu mu zlatno paun-pero, a na drugom slavujevo grlo jasno! Zna on tko je — veli crkvenja k Ciprovac. Ponosna pogleda isprsio se Ficulin. Sve pozorni je gleda ljude. Onda zakora či polaganim, dostojanstvenim korakom. Zna da su svi p ogledi upereni u njega s uvažavanjem i po čitanjem. Kao da čeka koga će po častiti da sjedne k njemu. — Hajde k nama, tu je i vaš prijatelj Ciprovac — zove ga Šandori ć. Još časak stoji pandur, pa onda, kao da dijeli veliku mi lost, spusti se k njima na klupu. Atanacko kod drugog stola prati svaki pandurov k orak. Na-migne Varnici i šapne: — Kuća nam gori! Pandurina je iza vaših le ña, gospodaru. — Ne imao sre će kao crni pauk u gori! Atanacko se sagne k njemu: — Da bježimo odavle? — U paukovoj mreži samo se male muhe love. Ja sa m vuk...

Neka mi samo pride ... Najednom se k njima približi neki gra ñanski odjeven čovjek koji je sjedio za stolom kraj vrata i šapne Varnici: — Komadante, jeste li vidjeli pandura? — Vuk se ne plaši šušnjatom granom! Evo, gle! On spusti pogled na svoje nadlaktice i malo zavi ne oba ruka-va: iz svakog zijeva po jedna ubojita cijev. Onda šapne: — Idi samo i drži spremne svoje kubure da im zas viramo, bu- du li nas na to pozvali. I konji su spremni? 93 ? — Sve je na svom mjestu — odgovori jatak. — Pustili su te iz zatvora. A? Meni za volju! Mudra c sam ja! Tamo iza Varni činih le ña udari pandur Ficulin po stolu. Gosti- stioni čar pohiti k njemu, sav sretan i nasmijan. Sagiba se , a pandur ga promatra i podruguje mu se: — Pe če te salo, je li? Hajde, delija! To či, An ñelija! Da osu- šim čaše tvoje i bijelim grlom rujno vince pijem. A tko vino pije — dobro mu je. — Veliku mjericu, je li, čestiti Jacko? — pita gostioni čar. — Maiu mjericu. Znam tko sam i što sam. Polako j a — kap ljicu po kapljicu. — Kiša pada kapljicu po kapljicu i napada lokvicu.. . — Nema lokvice dok je Ficulin u službi. Znam tko sam i što sam. Hajde, nosi. Pohiti kr čmar da izvrši pandurovu želju, a oni oko stola pri- makli se bliže k njemu. Svi gore od radoznalosti da nešto čuju, a on im pogleda u lice, kimne glavom i primijeti: — Nešto ste zaduhani, kao da vas je gonio Varnic a od Ce- pina do Retfale! — Dao Bog, zagušio se u mo čvari! — zaželi Šandori ć. — Znate li, Ficuline, carica je poru čila da tri op ćine idu u jednu? — Ne miješamo se mi ni s kim. Što bismo mi u naš oj op ćini s tolikim svakojakim svijetom! Ne mislim ja vas Gor njogra ñane, već one dolje koji s Varnicom sjede pod istim krovom, piju u is- toj kr čmi, rame o rame, ubila ih vedrica u glavu! — Čekaj, pandurino, nagrajsat ćeš ti kao ñavo na Veliki petak — šapće Varnica i sluša kako Ficulin pri ča: — I carica ne živi u troje: carica, muž joj i mi nistar ne mogu biti jedno — ni da ih papa blagoslovi — a bogme ni tri op ćine! Ka ko da živimo zajedno, kad ni u raju božjem nisu mog li živjeti u tro je! Eto: Adam, Eva i zmija: svi troje se htjedoše u jediniti i svi troje ujedared Ijoskac iz raja na zemlju ... — Pametno govorj krasnorje čivi Ficulin. — Jest, krasnorje čiv — takav sam i velim: evo, gledajte, ovo su tri stvari — smola, vatra, slama. Hajde saspi sm olu, vatru i sla- mu u jedan kotao. što će biti? Prah i pepeo! Možemo li Gornju varoš, pa Donju i Tvr ñavu u jednu op ćinu? Ne! Sve bi bilo prah i pepeo. — Jest, pravo govori Ficulin krasnorje čivi! — ushi ćeno će Šan- dori ć i nato či mu vina iz svog vr ča. — Ne bi li, Ficuline, komad butine? Hajde, hajde , svi ćemo jesti. Ja pla ćam! Svi prihva ćaju ponudu, a Ficulin nastavi pripovijedati: — Baš sada u tvr ñavi vije ćaju o tome — jer danas je stigao u zapovjedništvo carski savjetnik iz Be ča. — Kako bi stigao carski savjetnik, kad ga je Var nica oteo s la ñe — re če crkvenjak. 94

Ficulin se okosi na njega. — Ne znaš ti ništa. Kad ja velim da je carski sa vjetnik u tvr- ñavi, kod zapovjednika, onda je tako! Ja sve znam, a ti ni toliko koliko bi muha ponijela ni krilcu. Utekao je carski savjetnik od Varnice i, kažu, sve su mu ruke izranjene kako se s njim pobio. U kutu smiješi se Varnica svojem drugu Atanacku jer je ski-nuo poveze pa namiguje i došaptava mu: — Diži ušesa i čuj koliko je ovdje »carski savjetnik« siguran! Mogu tu da živim i perušim na pasju vjeru sve njih redom! Obr- stit će »carski savjetnik« tvr ñavu u ime carice i kraljice! Tako br- ste svi u ime kralja i cara. I tko im što može? A? — AH vama bi mogli. — Što? Da mi odrube glavu, misliš? AH kad moje m rtve o či ugledaju pare, oživjet će da ih pokupim! Gle, kako se ova pandur- ska budala zakitila i našarala paunovim perjem. Ficulin je upravo dovršio hvalospjev svojoj upu ćenosti u sve tajne carskog savjetnika, ali crkvenjak prosvjeduje: — Pravo je čudo kako je carski savjetnik mogao ute ći Varnici. Nikad to još nije bilo da mu je tko živ utekao bez otkupnine. — Vidiš, crkvenjak Ciprovac je moj čovjek! — šapne Varnica Atanacku. — Ti veliš, mežnaru, da nije bilo — a ja velim j est, bilo je jer je carski savjetnik u zapovjednika časni gost. I donio je od carice poruku da se Varnici mora okrenuti vratom. — Naudit će mi to! — primijeti Varnica svojem drugu, dok je pandur bu čno tuma čio: — Još malo i pištat će razbojnik poput crva pod korom. — Gonili ste ga tamo iz Retfale u mo čvaru — pa što? Opet je ostao — veli mežnar. — Svi jure za njim, gone g a, a što je bilo? Mnogo je grmjelo, a kiše malo. — Ubila te vedrica u glavu! — planu Ficulin. — G onio sam ga i pustio da ide u mo čvaru zato što znam kako mu se piše. Ne za dugo, visit će na užetu! j . — Ho ćeš, ho ćeš, pandurino! — šapne Varnica. — Atanacko, dobro upamti njegovu njušku ... — Dakle, nešto se Varnici grdno sprema, Ficuline ? — pita Šandori ć, a oni drugi ga u torn potpomažu. — Sprema se — tajnovito naglasi pandur. — Hvata mo ga! Tek što nije u mojem džepu! Ne vjerujete? — Utekao je Varnica tebi i »vilenjaku«! — Utekao je, jer vještog se lovca plaši i lisica , ali što sam ja u činio — to je njegov konac! Svršeno! Ih, svi ćete vi pasti ni čice na crnu zemlju ... — Kažite nam što ste pripremili Varnici pa ćemo vam vje- rovati — ponuka ga Šandori ć. 95 — To je tajna kao klju č što otvara sedmora vrata nebeska. šutjeti mi je, ali da znate — jednog dana, usred po dne, svijetu na vidiku, uhvatio sam Varni činu sliku i priliku. Neka mi svaka sre ća usahne ako nije istina. — A kakvu to sliku i priliku? — pitaju svi redom. — Jok! Carska se ne pori če. Ja šutim! Tako duša carevala — imat ćemo Varnicu, baš po mojoj brizi i trudu! Uz drugi stol šapne Varnica drugu: — To on misli na onu prokletu staru — Cujte, on ju je uhvatio! — šaptom odvra ća Atanacko. — Platit će on to — odgovori Varnica. Ciprovac sve nekako kima glavom i sumnja u pandurovu snagu: — Čuješ, Ficuline, da nisi ti sebi zakitio onog junaka što ga- nja Varnicu? Nitko mu još nije mogao stati na petu, samo vitez Hrabren! Nije ga, doduše, uhvatio, niti ubio, ali m u je barem mno- go puta istrgnuo plijen iz čeljusti!

— Dakako da je on u činio mnogo, ali ja — ja! Uh! Ne mogu sada re ći, — ali zinut ćete kad vam budem mogao kazati! — Isprva sam mislio — veli Šandori ć — to je taj nevi ñeni junak, o kome vele da je sin vile i ne može ga nitk o ni oštricom ni tanetom dose ći! Ali kad tamo, dosegla ga neka cura! — Ha! — ustremi se Varnica, žmirne na Atanacka i napne sluh. — Kakva cura! — mahne rukom Ficulin. — Tušta, pa ni- — Znam ja, moj je ro ñak službenik u Valpovu i pri čao mi je. — Sto ti je pri čao? — upitaju svi Šandori ća. — Jedne no ći iznenadio ih sve u Valpovu junak Hrabren sa svojom četom i dva kapetana. Cekali su tamo Varnicu jer su ču- li da se vrze negdje u blizini. Namjestio mu je dob ru stupicu, ali razbojniku je davo glasnikom javio i tako nije doša o. I odonda, veli moj rodak, kriomice dolazi junak u lova čkom odijelu u dvor valpova čki u posjete pa zabavlja dvije vlastelinove k ćeri i nje- govu ne ćakinju. — Valjda ne sve tri? — Svakako je odabrao jednu, ali koju, to zna samo o n. Razočarani su svi, i sam Ficulin. I kimaju glavama, i zri ču svoju bojazan i naklapaju, a iza njih Varnica pogle dava radosno u svoga druga Atanacka. — Sad znam gdje mi ga je tražiti. Rekoh ti ja — svatko dolazi u ovu gostionicu i svašta se tu saznaje. A li treba pameti i sre će koja je pala u moje krilo. Badava je to — gdje je Varni ca, tu je i pamet. — Ne bismo li sada ostavili ovo mjesto? — pit a Varnicu Atanacko. 96 — Cekaj, dok se svi razigraju svirkom i vinom p a nas ne- <5e ni opaziti. Sad bi nas odviše gledali, a onoj p andurini ne bih htio da pokažem svoj obraz. Razgovor uz pandurov stol zagluši sviranje. Zaž areni svira- či udaraju o tanke žice, a ljudima ide sve u krv. I tu i tamo pu k-ne po koja pjesma. Svirka i pjesma otimJje ljudske misli, od-nosi ih daleko od nevolje i briga. Duša im se uhvatila veselja. Potcikuju, piju, naru čuju nove mjerice, debeli kr čmar poskakuje, doskakuje, utažuje že ñ i namiruje glad. — Platite pa idemo — nuka Atanacko svojega k omandan- ta. A on niti pla ća niti ustaje. — Cekaj još ovu pjesmu. Neka znam zašto sam svi ra čima platio vino i šunke. Svira či udarili novu pjesmu. Sve im se lica rumene, sve i h znoj oblijeva, oči su im krijesnice. Zvu či pjesma prokšeno, jogu-nasto, poskakljivo, a opet pomiješano s tugom koja izazivlje sud-binu na dvobo j. Pjesma se ori, pjesma što ne haje, niti se kaje, ne mari ni za život ni za sm rt: »Hej, babo moj — sve mi pare daj, Da napravim jedan mali Salaj, lumperaj! Pijem ja Svirci sviraju Pred bircuzom periši me Čekaju, čekaju! Pijem ja Svirci sviraju A po šoru panduri me, Šalaj, vijaju ...!« — To meni pjevaju, čuješ Atanacko?! On pogleda Varnicu, sagne sa k njemu i zamoli: — Platite, gospodaru. — Salaj, da me vijaju — Ficulin od sramote na o braz bi

sjeo! Ipak zovne gostioni čara, pa onda ra čunaju. Varnica izvadi novae, pla ća srebrnim forintama i pogleda dolje k vre ći da je na-tovari na le ña. U torn času polagano, plaho otvore se vrata, a Varni čin drug sagne preko stola glavu k njemu: — Baš će netko u ći. Atanacko digne opet glavu uvis i pogleda prema vrat ima. — Zablenuo si se kao vuk u prazni tor. Tko je uš ao? — pita Varnica. — Neko žensko čeljade. Pogledava okolo. Gle, svi su digli glave k njoj, kao pseta mjesecu. — Neka stara baba traži muža koji ovdje ban či. 7 Zagorka: Vitez slavonske ravni en — Nije baba, ve ć djevojka. Čini se, putnica. Ve ć gostioni čar tr či k njoj. Atanacko promatra mladu stasitu djevojku u lijep oj veze-noj haljini. Na glavi joj rubac, nešto namjerice razvezan, spu-šten da jo j zasjeni lice. U ruci joj veliki svežanj. Gostioni čar do-hiti k njoj, a ona mu veli: — Tražim ovdje svojega brata. — Eno ga tamo, rekao mi je da ćete do ći — i pokaže u kraj- njem kutu sobe mladog čovjeka. Gostioni čar vodi Krasanku k njemu. On je ustao i čeka, a da ne okre će ostalima svoje lice. — Evo vaše sestre — veli vlasnik »Zlatnog vola« pa ostavi djevojku i hiti dalje poslom. — Sjednite — re če on tiho. — Rekao sam, do ći ću u čudnoj odori. — Već vas prepoznajem po o čima — i svemu. Sjela je i preda se stavila svežanj starih halj ina da bi je lju-di držali putnicom. On je šute ći promatra. Vezena košulja sa čip-kama usko se priljubila uz vitko tijelo. Svileni, crni rubac, vezen zlatom, umiljava se oko jedrih, svježih djevoja čkih grudi, presložen unakrst i svezan otraga u stru ku. Gusta, bujna, zagasita plava kosa po čiva na glavi poput krune. Pokrila ju je svilenom pećom da se može sakriti ako bi joj tko htio zaviriti u lice, ukrašeno bjeli-nom i zadahnuto ruži častim odsjevom, ili ako bi tko htio zagle-dati u ta mnomodre oči, dva sjajna dragulja što svjetlucaju od uzbu ñene mladosti. Smela se od njegova upornog pogleda i šutnje. V id joj je u magli, kao i misao, a srce udara. Ne zna ni sama je li to sve od straha ili mladi ćeve blizine. U njegovim je o čima tmina. Ne može prodrijeti crninu što joj skriva njegovu dušu i misli. — Ne zamjerite mi zbog šutnje — moram vas tražit i u toj haljini. — Posudila sam je od služavke. — A čini vas kraljevnom. — I vi umijete dijeliti laskave rije či? — Ne umijem, ve ć kažem što vidim i mislim. — Mogla bib. vam sada predati dukate, a da dugo ne zano- vijetam. — A ja sam vas pozvao ovarao da malo čavrljamo. Dukate sam mogao primiti i u kakvom zakutku ulice. Oborila je o či, ali ih brzo opet digla kako ne bi ljudi oko njih posumnjali da ne govori s bratom. — Želim pomo ći mojoj gospodarici, da što prije oslobodi provizora. Nju i mene zanima jeste li vi prijatelj »vilenjaka«. — Otkud vam ta misao? — pita je on. — Zato jer on goni razbojnike i pomaže nesret nima. Ima svoj plan i ne da sebi zapovijedati. 98 — Mnogo mislite o njemu? — Zašto bih mislila? — Zanima vas tajanstveni nevi ñeni muškarac o kojem raz-

bija glavu cijela Slavonija, valjda ve ć i carica. Ono što vide pred sobom, nema čara! Onaj koji se krije, vu če ih k sebi... I u glasu i u o čima o čituje on spo čitavanje. Hi možda ljubo moru? Krasanku oblije rumenilo i podupre dlanovima lice da sa-krij e vrele obraze. — Vi mu niste skloni? — Možda samo malo zavidan. — Ne vjerujem — nikako ne vjerujem. — Zašto ne vjerujete? — Tako. U vašim o čima nema zlo će. — Ako, uistinu, služim Je čmenicu, kako to tvrdi sudac? — Nisam nikad vjerovala u to. Sudac u tvr ñavi ima punu glavu. Ve ć je i on sasvim izgubio smisao da prosu ñuje. Onaj koji goni Varnicu nije Je čmenica. — Vi mu slijepo vjerujete? Sre ća mu je pala u krilo. Rado- vat će se kad mu to kažem. želite li? — Nije potrebno da govorite o meni. — Ve ć sam vam na Dravi kod vra ča kazao: pita za vas če- sto, spominje vaše ime i zanima ga vaša sudbina. Vi se puta zna re ći: zašto tako plemenito i lijepo djevoj če mora gubiti svoj ži- vot bez ljubavi i milovanja? — Ne zna on o meni ništa, kao ni vi. — Vraču ste pri čali, on meni, a ja svom gospodaru. — Ne govorimo o meni — zamoli ona. — Radije, dakle, o njemu. Htjeli biste znati kak o mu je ime, kakav je — lijep, mlad, star, ružan? — Ne, ništa ne treba da znam. Nego recite što tr ažite za po- sredovanje kod Varnice? — Samo jedno: zakunite se da niste vi ona koja ž eli otkupiti mladog provizora. ; Taj joj zahtjev osvijetli lice čudnim sjajem i re če mu tiho: — Kunem se na dušu — nisam ja. — Moj trud je ispla ćen ... Ovo je sasvim smuti i stade govoriti: — A sada uzmite ovu kesicu. Zamotala sam je u sv oj rubac. Bratu mogu dati što ho ću, nitko ne će ništa pomisliti. On primi zamotak u rup či ću od crvene svile. — Vama pripada ovaj rup či ć? — Jest, razmotajte i vratite mi ga. — Zadržat ću ga za uspomenu. Tko zna kad ćemo se opet vidjeti. — Vodi li vas gospodar negdje daleko? — pita i n ešto tu- robno pojavi se u njezinim divnim tamnomodrim o čima, 7* 99 — Staza kojom idem nije daleka, ali posuta smrt nim opasno- stima. Odasvud reži na mene smrt. Bilo bi gotovo ne moguće ute- ći joj. — Ipak se ne vra ćate s te staze ... — Ne smijem. Dao sam rije č svojem gospodaru koji, kad ide na Varnicu, ide ravno u smrt. — A ipak ide? — Sva ženska srca što kucaju za nevi ñenim zavit će se jed- nog dana u crninu... Ne može pred oltar ni s jednom djevojkom ovoga svijeta. — Zašto? — pita ona gotovo nehotice. — Veže ga krvavi zavjet. — I nosi svoj život na pazar Varnici, žrtvuje se za dobrobit čitave Slavonije. — Samo to bi ga moglo osloboditi zavjeta ako osl obodi Sla- voniju svih razbojnika. Ali tako nešto mogao bi i zvršiti uistinu samo vilenjak — kako ga narod zove. Na vratima se pojavi mladi muškarac, pogleda pre ma njima. Krasanka opazi da je mladom kapetanu dao neki znak. On se malo zbuni i pogleda djevojku.

— Treba da idem. — Ne, nikako, molim vas, samo čas. Zovu me, bit će nešto važno, čekaju me pred vratima. Za koji čas eto me. Molim vas, ostanite, pratit ću vas ku ći. Nije se mogla oteti ovom pozivu i ostane sjedit i, dok on br-zo iza ñe. Nije se usudila gledati oko sebe. Ali tamo, njoj nasu-pr ot prema kutu, kod prozora, padaju joj u o či dvojica sa ši-rokim klobucima. Jedan od njih zuri u nju ispod oboda šešira. Cini joj se kako nešto govori o njoj. Brzo skrene pogled i spu-sti glavu. Puna joj je duša misli, a srce drhtaja. Svi su ljudi iš čezli pred njenim očima, pa i onaj tamo, i sasvim se podaje razmatra-nj u o razgovoru s mladim čovjekom. Atanacko se sagiblje prema Varnici i moli ga: — Do ñite, idemo ve ć jednom. Što vas je napalo da zurite u djevojku? On i ne sluša i ne čuje, ve ć šap će, upijaju ći pogled u Kra-sanku: — Kakva je! Visoka poput omorike. Sjedi kao paun u svad- benom ruhu. Nosi košulju od zlata. Prosulo se sunce žarko od njenog pogleda. — Sam ju je ñavo doveo ovamo! Ve ć bismo davno ostavili ovu ku ću. Zbog svira ča ne možete više čuti ništa od onoga što razgovaraju oni tamo s pandurom. — Kad je spazih, kao da me strijela ošinula — kr vca mi za- kipjela od vatre njenih o čiju. Otkako je ovaj ugledao Krasanku, Atanacko nikak o da iz-vede razbojnika napolje. Za čitavo vrijeme, dok je razgovarala s 100 I mladim pratiocem, on ju je promatrao. Pozvao je i g ostioni čara i saznao od njega da s nepoznatom djevojkom razgovara brat, a oboje d a su putnici iz Vinkovaca. Sve vise Atanacko nagovara Varnicu neka ve ć jednom iza ñe. Ali on ne skida pogled s djevojke. Najednom se Varnica trgne: — Gle, mladi ć odlazi. Djevojka je sama! I smjesta se digne. — Valjda niste šenuli da idete k njoj? I ne slušaju ći Atanackove rije či, dok su ljudi zabavljeni svo-jim razgovorom, on krene prema Krasanki. Malo se lecnula i pogledala duguljasto lice s oš trim crtama i dugim oštrim jakim nosom, nešto zavinutim poput kljuna u ptice. Ispod debelih obrva zagledale se u nju mra čne o či. — Divna djevojko, trgovac sam zlatom, do ñi da zaigramo! Nisam mlad, ali ognjen. Brzo se snašla i odgovorila: — Ne smijem od brata. Vani je, pred vratima. Str ašno bi me karao. Varnica uvu če ruku u rukav gdje mu je kubura, ali se brzo otres e silovitosti. Zna — razorio bi čitavu osnovu s kojom je do-šao u tvr ñavu. I samo se nasmiješi: — Ako tvoj brat stražari kao pandur nad tvojom l jepotom, onda se moram pokoriti. Ali, da je tvoj momak, ubio bih ga. A kako ti je ime, ljepotice? — Ne kazuje se ime nepoznatom niti se s njime ra zgovara. Ja sam poštena djevojka i, molim vas, ostavite me. On još stoji i gleda je požudnim pogledom. Djevojka ustane jer su ih ve ć stali promatrati za susjednim stolom. Me ñutim, Atanacko je pohitio za svojim komandantom i povukao ga za rukav: — Vrijeme je polaska. Još bi se moglo vani pred crkvom što pazariti. Hajdemo! Ovo ga potpuno privede k svijesti. Varnica još j ednom pogle-da djevojku i vrati se k stolu.

Njegov povratak ftije ostao tako nezapažen. Gle dali su ljudi što se zbiva oko lijepe putnice. I Ficulin, kao pažljiv pandur, primje ćuje da se ljudi nešto ogledavaju. Okrene se pa gleda rav-no tobožnjem trg ovcu u lice. Najednom sko či sa sjedala, pode dva-tri koraka naprijed i po čne zuriti u Varnicu uko čenim, za-panjenim pogledom, napola razvaljenih celjusti. Ne može skinuti s njega o či. Ne može se sabrati. U mašti mu se pojavilo drugo lice — sasvim sli čno... Uspore ñuje ga, pri-spodablja i nestaje mu daha ... Zaboravio je sve oko sebe i okre će se za čovjekom koji sje-da opet uz stol, uz vre ću punu robe i škrinjicu. Još zuri u njega, premda m u je sada okrenut ledima. Misli mu prelete glavom, čudne, nejasne. Brzo ide gostioni čaru. Pla ća svoj ra čun i usput pita gostioni čara: 101 — Tko su ona dvojica? Otkud su? — Neki trgovci, ne znam otkud — ali dobro jedu i piju i časte svira če, dobri gosti. Ficulin se vise ne vrati svojem društvu nego po lagano, kao da šeta, po ñe k vratima i ne čujno ih otvori i opet zatvori. Sav drš će. Cas ga hvata dvojba, čas opet uvjerenje: »Može li tko na svijetu biti tako nalik na onu staru, osim njezina sina? Ne može! Tri sam je dana neprestano motrio samo da je upam-tim. On je ...« I potr či on ulicom prema op ćini da potraži pandure. Ako ih nema, oti ći će u zapovjedništvo. Tr či bez daha, sve vise uvjeren da je našao razbojnika . A tamo u gostionici Krasanka se posve stisla k s tijeni a okre-nula le ña ljudima. Njezin se pratilac vrati. — Primio sam neke vijesti. Ako dopustite, pratio bin vas. Povučete li rubac na lice, ne će vas nitko prepoznati. — Tko i pozna u gospodskoj tvr ñavi neznatno stvorenje kao što sam ja — uzdahne Krasanka i ostavi gostionicu s mladi ćem. ne obaziru ći se ni na koga. A Ficulin tr či da što prije stigne u op ćinu. Sav je usopljen, razbu ñen. Zaigrala mu mašta, ne vidi ništa, nego lice do lica . Sva su mu sumnjiva. Svaki muškarac koji prolazi kraj njega žurnim korakom. U svakom čovjeku nalazi sli čnost s onim koji je ostao u kr čmi. Iza ugla naleti Ficulin na četvoricu vojnika. Gotovo im se baci na grudi i jedva smogne rije či: — Brzo sa mnom — tamo, »Zlatnom volu«. Varnica j e ta mo — preodjeven u trgovca. Vojnici se nasmijaše podrugljivo. Ali njegova uz buñenost ipak pobudi njihovu pažnju. — Bio proklet, ako nije on! Brzo do ñite. Dijelit ćemo na- gradu raspisanu na njegovu glavu! Malo su još oklijevali, ali kona čno odlu če da idu. — što nam se može dogoditi, nego da se prevarimo? — Ne možete se prevariti. Evo, kunem se, sli čan je majci kao jaje jajetu. Pridruže mu se i požure, a on ih uvjerava, pripo vijeda i ko-na čno su sami uvjereni da govori istinu. Stigoše pred kr čmu. Najstariji me ñu njima ih zaustavi: — Dvojica neka ostanu ovdje, a dvojica neka u ñu. Ti, Ficu- line, vodi. Sada se on prekrsti i otvori vrata. Iza njega vo jnici s nape-renim puškama. — Nitko da se makne, ako mu je život drag! — vik ne Ficu lin slavodobitno. Ljudi su u kr čmi ostali skamenjeni. Užas ih prolazi. Svi su smrtn o blijedi. 102 Ficulin pogleda k stolu gdje je ostavio sumnjiv og čovjeka. Sve mu igra pred očima. Ništa ne vidi, samo vice kao pomaman: — Varnica, predaj se!

Nitko ne odgovara. Gosti se uko čili, samo im pogledi kruže okolo, puni strave, otkuda li će se pojaviti razbojnik. Kr čma je krcata. Ljudi nijemi. Ficulin najednom opazi da je stol u kutu prazan. Po put ranjene zvijeri krikne: — Gdje su ona dvojica? Kr čmaru, gdje su? Pokaži ih! Ficulin se razmahao, razvikao, traži, pita, jezik m u se od uz- buñenja plete. Tr či oko stolova, pretražuje, zagledava svakom g ra ñaninu u lice, ali nigdje ništa. Pojavljuje se gostioni čar, a Ficulin vice, urli če: — Kamo su otišli ona dvojica trgovaca? — Platili su ponešto, kao i vi, i odmah izašli nako n vas. — Kamo? Kamo? — Nisu rekli kamo idu. Bijesni Ficulin se hvata za glavu i vice: — Bio je Varnica! Jest! On glavom! Tu je sjedio s nama — svima! Ljudi se oporavljaju od straha. Mežnar Ciprovac smije se i veli: — Vrti se zemlja i nebo — kad se pandur napije. U času sva kr čma ori od smijeha. Ficulin sko či bijesno: — Ja pijan? Sto mu gromova — bio je tu! Sjedio j e tu kao što ja tu stojim! — Ali krivo stojite — dobaci mu šandori ć. Bijes potpuno obuze Ficulina: — Vi ćete meni tu pod nosom, vi, gornjovaroški tukar! Plamen uvrede zarumeni lice i zakrvavi o či stolaru Šandori- ću. — Misliš da si Herr i von ako si pandur! — A ro ñen je, znamo mi, u Donjoj varosi!- Jest — jest, re- panac si — čisti repana.c! Smijeh raste, ruši'T razara pandurovu reputaciju .. . A on stoji poprskan praskavim smijehom — najlju ćom sra-motom. Peku ga obrazi kao da su ih opržili. Vikao bi, plakao od srama — j oš vise od jada i muke jer, da je tu bio Varnica, u to je uvjeren i na to sad p riseže. I još posljednjim snagama nastoji da spere sa s ebe sramotu koju mu je nanio podrugljivi smijeh. Digne tri prsta uvis i vice: — Eto, prije tri dana uhvatio sam Varni činu majku. Prise- žem na raspetoga: onaj koji je tu sjedio nalik je n a nju kao jaje jajetu. A sad, eto, nestao je! Mežnar mu dobaci podrugljivo: — Kasno je kajati se poslije štete. Ako je bio — ne stao je. — Eh, teško nogama pod ludom glavom — dobaci netko. — On je bio, velim vam i kunem se — vice jadnik pla čno. 103 — Šenuo je pame ću! — Mežnaru, oba ću ti oka izvaditi, sve četiri noge polomiti i udariti, znaj, trideset batina, tako mi moga imen a. U kr čmi smijeh i hihot. — Pio je kao spužva i najednom ugledao Varnicu. Hajde, idi kući — samo polako. Tko polako ide, brzo do ñe, a ti treba da se žuriš po svoju pamet. Sve više pali u njemu požar bjesnila pa se uko či, nadimlje i nadvikuje njihove rugalice, ali sve uzalud. Padaju primjedbe i prska smijeh. — Ho ćeš li, Ficuline, da ti nešto savjetujem? — upita ga crkvenjak. A on se razvi če otresito: — U magarca da tražim vunu? Ill pameti u tebe k oji se uvi- jek s njom biješ? Ne prilazi mi. Teško onom tko za tu ñom pa meti ide, a ja imam svoju. I grofovi i grofice u Re tfali slušali su moje rije či kao knjigu mudru. I dvorili me i častili kao cara! A vi tukarci ovdje dirate u mene! Eh, platit ćete mi to, kurjaci, ko- žu ću vam oguliti.

Dobacio im je sve to u lice da bi njegova bila posljednja ri-je č i časno se povu če s poprišta. I tek što dovrši, ve ć uhvati vra-ta pa izade i zalupi ih za sobom. Još je čuo kako podrugljivo hi-ho ću... Sav užaren ide niz ulicu. Hladni vjetar ispod o bla čnog neba polagano gasi požar njegova bijesa. Sve dublje pada u neki o čaj. Ni časa ne sumnja da je vidio pravog Varnicu. Kad on nekoga pogleda, ostaje mu nj egova slika jasno u pameti. Pa zar bi se baš ovdje prevario? Nikako! To ne može biti. Ovo grdno, dugo lice, tako oštro, mrko, s onim zavinutim kljunom od nosa? Ne, to ne može biti nitko drugi ve ć on — čiju sliku i priliku svakog dana nekoliko puta proma tra u zatvoru. I razgovara sa staricom, ispi-tuje je i sv e traži nešto po čemu bi mogao da prepozna i uhvati čuvenog razbojnikas istina, haramija je ucijenjen na krasnu svo-ticu, ali mu nije do toga. »Kakva bi to bila slava da ga prepoznam baš ja! Da ja po-vedem ljude na njegov trag. I slava junaka Hrabrena potopila bi se poput krhkog čamca na Dravi.« Sanja on dane i no ći. Pusta mu želja ne da mirovati da se do-mogne tak ve neprocjenjive i neumrle slave. Prije dva dana našao je iznenada pred tvr ñavom ženu koja je mirno priznala da je razbojnikova mati i da ga traži posvuda. Ta-d a je Ficulin ugledao pred sobom volju sudbine da on otkrije Slavoniji ravnoj njezina krvoloka Varnicu. A sada u gostionici on ga je vidio. Vidio! I potr čao da na ñe pomo ć. I našao ju je. A kad se vratio — ni Varnice ni posluha ni vjerovan ja u ljudi da mu pomognu da doñu za njim. 104 — Da sam bježao sam za njim, sravnio bi me sa z emljom. Nije harambaša bez kubure. Umjesto da mi pomognu, d a tr če, da se natje ču, oni mi se smiju, rugaju. Nijedan pandur nije do- živio da bi ga tako ponizili. Onda se zamisli pa odlu či da ide k sucu i da mu sve to javi. Za malo vremena našao se u ku ći gospodina Valen či ća. Upra-vo su svi sjedili kod stola i srkali vru ću bijelu kavu s kola čima. Pandur stane k vratima i re če: — Velemožni gospodine su če, Varnica je u tvr ñavi! Slatka je kava svima prisjela. Svi su blijedi i prestrašeni. Su-dac zine u pandura: — Opet si se napio! U prvom času "najradije bi kriknuo poput ranjena lava, ali s e ponizno brani: — Trijezan sam kao dijete na maj činim prsima, gospodine. Vidio sam ga preodjevena u trgovca. A dok odoh da n añem vojni- ke, on put pod noge i nestade. Ali još može biti u tvr ñavi. Nitko iz gostionice, pa ni vojnici, nisu htjeli sa mnom z a njim. — Ali kako znaš da je to baš on? — Gospodine su če, kako ne bih znao? Zar ne gledam dnevno onu staru, njegovu majku, u zatvoru? A taj trgovac , velim vam, sunca mi i o činjeg vida — jedno je lice kao drugo. Na vlas isto. Sudac omalovažavaju ći mahne rukom i re če: — A šta ti vrijedi ova sli čnost s babetinom? Vidio sam ja danas prije podne lice isto tako nalik na nju — i v elim ti baš čudno nalik. — To je on — klikne Ficulin. Sudac po čne drobiti kola č kavu. — Hajde, ne brbljaj. Onaj čije je lice nalik na tu ženu, to ti je, dragi moj, visoki carski gospodin koji sa caricom k arta i s njom pije kavu. što ti je sli čnost? Tušta, pa ništa. — Ali, gospodine su če, onome trgovcu je lice sasvim isto kao u one žene, a tek onaj zavinuti nos! On ima nos ... — Tko nema noš? Nos kao nos — zavinut prema dolj e ili gore, svejedno. Idi ku ći. Tvoja lovina ne vrijedi ni pišljiva boba! Izmu čen, oja ñen, ode iz su čeva doma. Ide ulicama, promatra ljudske noseve i čini mu se: svaki je nos velik i zavinut poput onog u Varnice. I o čajno uzdahne: »Zar sam se uistinu obrukao? Zar su svi nosevi jednaki? Me-tla pošla — metla došla? Ne ćeš tako! Ficuline, bori se za taj nos do zadnjeg da ha. Ne dam se ja ni sucu. Hajde na op ćinu.«

I pohita, znojan, zadahtan od muke, žurbe i bij esa. Ho će da sa-da pred sobom gleda lice one starice. Ho će da se nagleda nosa, onog čela, debelih obrva. Mora vidjeti razbojnikovu sliku i prili-ku i bar sebe um iriti da nije pijan i lud. Mora se uvjeriti da je vidio pravog živog sina one starice. 105 Gotovo je uletio u op ćinu. Ode ravno k tamni čaru i zatraži neka mu otvori komoru u kojoj je zatvorena majka razbojnika Varnic e. Mrmljaju ći, po ñe tamni čar da otvori vrata. Ficulin prije ñe prag polumra čne sobice. — Otvori prozor — veli tamni čaru i pogleda u kut. — Ustaj, ženo! — zapovjedi pandur. AH ona se ne odaziva. Tamni čar otvori prozor. Val svjetla padne na strunja ču. Visoka žena leži nepomi čno, licem okrenuta k stijeni. — Zar ne čuješ — vikne pandur. — Ustaj, kad ja zapovije- dam! Ni sada se ne odazove njegovoj zapovijedi. Dakle, ni ona ga vise ne sluša! Zar je uistinu lud? Onda pri ñe bliže ležaju. Nešto mu je čudno, neobi čno, ne-shvatljivo. Zašto je ona tako mirna? Pandur upitno pogleda tamni čara. Ovaj slegne ramenima i sagne se k ženi, pogleda joj u lice. Prodrma je. Ništa. — Što je to, do ñavola, s njome? — pita tamni čara. — Kao da je mrtva. Ne znam što bih mislio o tome. — Mrtva? — prenerazi se Ficulin. — To ne može bi ti. Ne smije biti — vikne on. — Pa ipak je mrtva! — O Bože, zar se baš sve urotilo protiv mene? — zavapi pandur i od bijesa baci klobuk na zemlju. — AH to n e može biti! Od čega je mrtva? — okomi se na tamni čara. — Što ja znam? Starica je umrla, to je ve ć tako. — Nije to tako — to je onako kako ne bi smjelo d a bude! što se desilo s njome? Eto, nije se ugušila, nije u darena ni za- klana, nije ustrijeljena, a ipak je mrtva. Kako to smije biti? — Možda je umrla od radosti — veli tamni čar. — To je lako moguće! — Od radosti? Što bi toliko moglo obradovati majku raz bojnika da bi umirala od radosti? — Pa ono danas, kad smo je vodili u zapovjednikovu pala ču. — Vodili ste je? Zašto? Kome? — Gospodin sudac je odredio da je odvedemo k zap ovjedni- Icu. Tamo su je ispitivali. Mislili su da zna nešto vise nego što je rekla sucu i tebi. Sam gospodin carski savjetnik ht io je čuti što ona govori. A kad se vratila, ona je neprestano pri povijedala da je carski savjetnik obe ćao kako će je pustiti iz tamnice. Pa zar je čudo ako od radosti umre? Čitava se soba okre će pred pandurovim o čima. Sve to što je vidio u gostionici i sada čuo zbrkalo mu se u mislima. Ne mo- že doku čiti što se tu zbilo. Zar je sve propalo? Sva njegov a lijepa osnova da će u ći u trag Varnici? Njegov san — njegov cilj — jedna misao 1 zeYja"! "fta torn graai svoju Vu&ufcn osi.. ?>vu sxet-a. 106 Gleda ga tammear, kima glavom i ruga mu se: — Ne ćeš, Ficuline, nikad ubrati onih hiljadu dukata što su ih raspisali za razbojnikovu glavu! — Nije mi do novca! Do vraga dukati! Ali, znaš li, čovje- če, što bi to bilo za mene? Pisali bi o torn, javlja li bi brzote čom i carica bi to znala. Duž ravne Slavonije, gdje god bih se pojavio, svatko bi rekao: to je Jacko Ficulin, to je onaj ko ji je ušao u trag Varnici! A sada? Što li sam doživio? Svlada ga o čaj. Ve ć se davno gledao obasjan slavom prvog pandura Slavo nije. Svakog dana je u svojoj mašti vidio sebe ka-ko prol azi ulicama tvr ñave, kako

šeta Gornjom varoši, i svi gle-daju samo njega, svi šap ću za njim, svi se dive gdje god se po-javljuje. I onog dana, kad je pukim slu čajem naišao na staru že-nu koja mu je priznala da je razbojnikova mati, ste kao je uvje-renje da je upravo on odabran da otkrije trag razbojnika. A sad sve ide nizbrdice. Oni u gostionici nisu mu vjerovali. I sudac mu ne vjeruje da je vidio Varnicu. A sada, tu, pred njim leži mrtva ona koja bi mu imala biti glavni pomo ćnik, dokaz, pe čat njegove siave! Sazvao je pandure, zvao je vra ča i lije čnika, ali sve uzalud. Svatko mu je znao red samo ono što je i sam vidio — da je žena m rtva. Poslao je vijest sucu i sjeo da ga do čeka. SRCE — SRCU Pustom ulicom ide Krasanka. Odjevena je u sve čano odijelo Magdine služavke, Uz nju polagano koraca njezin pratilac i pro-matra savršen Krasankin stas. Proljetno sunce na oproštaju sa zemljom obasiplje j e žarkim cjelovima. Sun čane zrake prosule su njenim licems larko rumeniio, iz n jega vire modre o či kao plavi razli čak u polju makova cvijeta. Prošli su ulicama, tihim i pustim, kao da i one miruju u ne-djeljnom popodnevu. — Lijepo je ovako šetati gradom — progovori on. — Vrlo lijepo. Ništa ne volim tako kao šetnje ul icama tvr- ñave. Pogledao ju je sa strane. Ali ona upre pogled u malu lijepu zidanu kudu s visokim prozorima i ukrašenom svijetlomodrom fasado m. Njezin je pratilac tiho oslovi: — čudno vam sjaju o či od pogleda na ovu ku ću. Ovdje sta- nuje netko tko vam je drag? — Danas vise nitko ... — Bio je, dakle? Možda ste ga ... 107 Ušutio je kao da se ne usu ñuje završiti. — Da, voljela sam ga — veli djevojka i ne gled aju ći lice mladi ća u kojem se najednom pojavi nešto mra čno. Onda je stala i zagledala se u ku ću: — Ovdje se rodio moj otac, tu sam se rodila i ja . Tu je bio naš dom dok sam još bila djevoj čica. — Dokle, otac? Otac? — opetuje on nekako vedro. — Vi ste Osje čanka? Zato vam je tako drago šetati ovim ulicama. — Da, svaka ulica pri ča je mog djetinjstva. Svaka je spomen mojih roditelja i svih onih koji su ovdje živjeli. U ovim ulicama bili smo svi kao velika rodbina. I oni s kojima nis mo drugovali pripadali su nama svima. Jednom je bio požar u onoj , tamo, ku- ćici. Svi su došli da gase — svi, bogati i siromašni , otmjeni i pri- prosti, svi su gasili. Još se danas sje ćam kako sam pitala oca: »Zašto svi gase, a nisu rod?« On mi je tada rekao: »Nisu rod — ali gase jer su dobri ljudi!« ... — Dok ovo govorite, mu či vas neka misao... Recite istin- ski... — Mislim — zašto ljudi danas nisu tako dobri prema meni? — Zato što niste zapali me ñu dobre ljude. — Da sam ostala ovdje u tvr ñavi, bilo bi mi lijepo i dobro. Tu bi sve bilo bolje. — Zašto baš tu? — Ovdje mi je sve drago i milo, sve mi je ovdje utjeha. Ta mo, u valpova čkom dvoru,, osje ćam se daleko — vrlo daleko... — Vi tugujete za svojim rodnim gradom. To je ra zumljivo. I vas ku ća ova ispunjava sjetom. — Volim je gledati, iako nije moja. Kad smo prekora čili prag — razrušio se naš lijepi dom. — Smijem li pitati zašto? — Nije tajna. Majka je dugo bolovala, otac je sve utrošio da spasi njezin život. Ljubio je moju majku. Nikad ne vidjeh ne- što ljepše, milije, od njihove ljubavi. Bolest ju j e ubila. Otac je

morao prodati ku ću, splatio je dugove, a nikad nije bio imu ćan, tek toliko da bi se pristojno živjelo. I onda je st upio za provizo- ra u grofa Peja čevi ća. Umro je prije dvije godine. Umorila ga je ljubav za majkom. — A vi ste onda došli u ruke ljudima koji su zli? — Ne rekoh da su zli, ali meni nisu dobri. Napok on, zašto da budu dobri siroti koju su svi napustili. — U vama leži velika, teška i duboka žalost. Pre velika i pre- duboka... — Gdje nema puta radosti, tu se gomila žalost. — Uvijek mislite samo na to da ste sirota, bez s vojih i bez ljudske su ćuti. Ali još nešto — oprostite što to velim, ali ne mogu shvatiti — zašto vas vaša gospodarica tako progoni? — Nisam rekla da me progoni... 108 i-' — Vaš strah od nje najbolji je dokaz. — Danas nije ovdje i ne bojim se. — Zna či, možemo uživati šetnjom kroz grad koji vam je tak o drag. Hajde, idemo gore-dolje, ispred ove modre ku će. Vidim, to vam godi. Ona zaboravlja da bi morala ku ći, da je tamo nestrpljivo čeka Magda, ali ne može se otkinuti od ovog čovjeka kojemu je ispri-povjedila svoj život, svoje misli, kako se to ne bi usudila govo-riti nikome. O buzima je neodoljiva ugoda kad ovamo kora ča, pred ovom ku ćom, njezinog davno razorenog doma. Svaki ukras fasade sakriva joj milu uspomenu, svaki prozor neku dragu zgo-du. A sve to proživljava baš danas uz ovog neznanog mladi ća. Tako joj je kao da je na pustoj stazi života srela samotnog put-nika i sada lakše i de dalje — ne boji se vise samoće i tmine što je pred njom. Ide uz njega i prepušta se da je on vodi. — Nešto ste se duboko zamislili? — pita on. — Razmišljam o onome što ste mi rekli tamo u gostio nici. — O zavjetu viteza Hrabrena, mojega gospodara? — Taj zavjet nosi smrt? — Vreba na njega smrt iz svakog grma, iz svake š ume, sva- ke mo čvare. I na svakoj cesti, jednako vukovarskoj, kao i vinko- vačkoj ili čepinskoj, sve tamo do ðakovštine. I još dalje, gore u andrijeva čke lugove, u požeške brežuljke — svuda se cere tri smrti: Kosi ć, Varnica i Je čmenica. Tri razbojnika, tri križa, tri nevolje Slavonije. Gdje su oni, tu je smrt bliža od košulje. — A vitez Hrabren im nosi glavu na nišan? — I srce u svojim grudima. — Njegov život mora biti vrlo nesretan kad ga da je tako la- ko. Ili je plemeniti heroj koji se žrtvuje za ljude iz Slavonije? — Sto vi mislite? — Mislim — herojska je plemenitost. — Sunce proljetno pada mu na prag od vašeg prizn anja. Za- vMim mu! š — Mala vrijednost od priznanja nepoznate djevojk e. Ali, je- sam li pogodila? — Priznajem, pogodili ste. — Sto je prouzro čilo taj zavjet o kojem ste mi govorili? — Na to vam ne mogu odgovoriti, a da ne otkrijem njegovu vlastitu tajnu. — Oprostite, moja je radoznalost prešla granicu. A nije ču- do kad se gleda nekoga kako srlja u smrt. Vi ga sli jedite, idete s njime u susret smrti? — Idem, gospo ñice. , — S istih razloga kao i on? Sigurno. — Ako se varate? — Ne varam se.

109 Zaustavio se, izazivaju ći da i ona stane i da ga pogleda. Nje-gove mime pronicave o či istražuju Krasankine tamnoplave i pi-taju: — Gdje su vam dokazi da se ne varate? Ona slegne ramenima i, zagledavši se u njegove z jenice, re- če: — Dokaza nemam, ali tako mislim. — Hi — osje ćate? — To je is to — veli ona da bi se ispravila. — I vi znate da nije isto ... Onda krenu dalje. Ona ne pazi kamo je vodi, ide uz njega, tiha i šutljiva. Ušli su u franjeva čki prolaz. Nad njima se pružio svod hod-nika što po put mosta spaja dvije zgrade. Pod njim mra čne sjene šaraju crnu mutnu sliku. — Gospo ñice Krasanko, dao sam rije č — idem s onim ko- jega veže zavjet. Zašto sam to u činio? Zato što u svojoj mlade- načkoj pustopašnosti nisam slutio da bih jednog dana m ogao ne- gdje sresti neko bi će — plemenito, čisto, koje bi moglo moje pusto- lovno srce rasvijetliti suncem istinske topline. Ni sam nikad slu tio da ima hrabrih, čistih djevoja čkih duša koje u sebi nose sun- ce života i obasjavaju svojim zrakama i griju i mam e dobrotu. Svaka rije č prolazi kroz njezinu dušu i srce. Dok sluša i spušta vje ñe na tamnomodre o či, ulazi joj kroz uho njegov glas, taman, tih, zatomljen, miran, bez najmanjeg drhtaja . — Smrt mi je svakog časa za vratom i zato me nešto sili da kažem tajnu koja mi leži na duši. Rekao bih vam kao sestri, pri- jatelju... — I slušat ću je. — Danas još ne — možda će do ći i taj čas ... — Vaše je srce zbog ne čega puno boli? — pita ona plaho. — Zbog toga što svaki mladi ć ima djevojku, svoje sanje. — A vi je nemate? — Ne mogu jeiijnati, daleko je — i do nje nema p uta. Po- nor me dijeli od one koja mi se čini kao svjetlost mojih dana, miris mog prolje ća, sjeme moje nesu ñene sre će. I samo bi čudo moglo sagraditi most do nje... Ali čudesa nema! Turobnost njegova glasa dodiruje joj srce poput neke bolne melodije. Upita posve tiho. — A — ona — ne zna za to? — Nadam se — doznala je ... — Kako bi doznala? — Srce srcu javlja po trepetu zvijezde ... Prekinula se struna. Zanijemila je melodija. Ti ha, daleka je-ka drhti njezinom dušom u nekom slatkom snu. Tajna slutnja t iho šap će njezinom srcu pri ču o daru života. Pri ča je daleka, ne-jasna... 110 Oboje šute. Ona je oborila o či, a an se zagleda u tihu, ne-taknutu njezinu ljepotu, obasjanu nekim tajnim, nevidljivim zra-kam a svijetle zvijezde što izlazi na obzorje duše, napuštene i osamljene... Makar je šutnja trajala samo časak, njoj se u čini odviše du-gotrajna. Njoj je draga. Ne bi je htjela prekinuti. Ipak osje ća — tome mora biti kraj, pa se trgne: — Zakasnila sam, ne ću vise modi da izvijestim onu zbog ko- je sam došla, a teško o čekuje glas kad će provizor na slobodu. — Zašto je ne možete izvijestiti? — Već je sigurno kod zapovjednika tvr ñave grofa Keglevi ća. — Ne možete sada k njoj? — Nemoguće. Kod zapovjednika je visoka li čnost. — Koja? — Dvorski savjetnik iz Be ča. — Onaj kojega je Varnica zarobio? — Da, on je stigao. — Čudim se da ga je grof tako brzo iskupio. Keglevi ć je do-

sta škrt. — Nije ga iskupio. Varnica je pustio savjetnika bez otkupni- ne. — Nemoguće. To ste krivo čuli. — Ne, čula sam sasvim dobro. Grof Keglevi ć je došao k na- ma i pripovijedao da je Varnica pustio savjetnika, samo da mu je uzeo novae, a dopustio mu da odnese sva odijela i spise. — Varnica ne bi dopustio da se odnese i jedan ko nac, a ka- moli skupocjena odijela i sve bez otkupnine. — Umjesto savjetnika, Varnica je zadržao n ekog mladog grofi ća, a carskog je savjetnika pustio na slobodu da don ese ot- kupninu za cari činog mladog Ijubimca. — Još manje vjerojatno! Razbojnik Varnica d rš će za nov- cem. On bi zadržao obojicu i dva puta zahtijevao ot kupninu. Za posrednika ne bi nikada uzeo nikakvog dvorskog savj etnika. Ima on svoje ljude za to. — Uistinu, ne znam kako je to, ali vas uvjeravam : savjetnik je izašao bez otkupnine. — Ovo mi ne ide u glavu. Malo vremena razmišlja i, kao da se ne čemu dosjetio, naglo se okrene k njoj: — Ona kojoj ću iskupiti provizora ovdje je u tvrdavi? I sa da u posjetima kod zapovjednika? — Jest, ve ć je tamo, nije me mogla do čekati kad sam zaosta- la tako dugo. — Ho će li mi ona pomo ći da govorim sa cari činim savjet- nikom? — Kako ne bi, samo recite što bih joj isporu čila. — U ovoj haljini ne će vas pustiti u zapovjednikovu pala ču. Ill — Ne, nikako, ali idem brzo ku ći, napisat ću joj pismo. Što želite? — Neka bi rekla zapovjedniku Keglevi ću ovo: dva strana fratra žele govoriti sa carskim savjetnikom. Neka i h on prepo- ru či. — Kad bi fratri htjeli govoriti s njim? — Još danas. — A kako ću vas obavijestiti o odgovoru? — Vi ste u ku ći kod grofa Peja čevi ća. Dakle, mogu fratri za pola sata do ći do vrata ograde i pri čekati odgovor? — Od grofovske obitelji nema nikoga kod ku će. Ni gazdari- ca nije ovdje, ja zapovijedam družini u njihovoj od sutnosti. Onda mogu do ći. — Vrlo dobro. Moram još danas čuti što savjetnik veli o ot- kupnini. — Idem brzo. — Ispratit ću vas. Pola sata kasnije bit ćemo tu dvojica u fratarskom odijelu. Nitko ne će saznati tko se skriva pod kukulji- cama? — Pouzdajte se u mene. — Još me niste pitali kako mi je ime. Zar vas to ne zanima? — Ne usu ñujem se ... — Zovite me mojim krsnim imenom: Dragomir. Porumenjela je, od ne čega se zastidjela i požurila u ku ću. Od grofovske obitelji nije bilo nikoga. Krasanka brzo napiše pismo Magdi, pozove slugu i pošalje ga u zapovjednikovu pala ču. Dok je čekala na odgovor, zaklonila se iza zastora i gledal a niz ulicu, očekuju ći fratre. I ne osje ća kako je uzbu ñena. Ono što je proživljavala u razgovoru popodne uz-drmalo je čitavo njezino bide. U nekoj je groznici. Dušom joj lete sjene nekih nada, nejasnih, nestvarnih, a ipak joj pokre ću svaki kucaj srca. Ne mož.e misliti. Razbor se nekud povukao. Sv a je predana osje ćajima/ neznanim, nikad slu ćenim.

Sumrak se spušta. Na ogradi opazi dvije tamne p ojave. Pre-poznaje fratre. Jedan od njih sigurno je on. Još samo čeka slugu iz zapovjednikove palace. Napokon je stigao. Krasanka razmota pismo i pro čita. Od-mah pohita u vrt k ogradi. Jedan se od fratara povu če, a drugi je ostao. Čim se Krasanka približi, upita je ispod kukuljice po-znati glas: — Sto je odgovorila? — Grof Keglevi ć je vrlo spremno prihvatio poruku, ali sada će biti primanje. Upravo čekaju da se pojavi savjetnik, ali neka časni oci dodu sutra u deset sati prije podne. Onda će vas smje- sta najaviti ekscelenciji. 112 — Sutra? Onda nema druge — valja pri čekati. Ipak još jed- nu molbu. Ako bi mi sutra trebalo još takvih zagovo ra ili pre- poruka, gdje bih smio ostaviti kakav znak ili posla ti poruku, a da vam ne bude na teret? — Dosta je ako pro ñete ovuda tokom prijepodneva. Pazit ću na onom prozoru. — Vidjet ćete fratre, a to je dovoljno? Ona potvrdi i povu če se iza ograde, a on se uputi prema svo-jem drugu koji se naslonio na drvo. Vidjela je kako su se dvije vi soke fratarske pojave izgubile u sumraku pa se požurila u svo-ju sobu, Magda joj je javila u pismu da će sigurno do ći kasno, neka je čeka budna. Dak bi se prije žaJostiJa što je nisu. vodili u dru -štvo, sad je vedra. Draga joj je samo ća. I tišina. Može se podati obnavljanju proživjelih časova... Još joj zvu či u ušima tamni i sugestivni zvuk mladi ćeva glasa, smisao onih njegovih rije či koje su u nje-zinoj duši skladale pri ču o nadama siromašne djevojke... Voljko joj je i milo, radosno i dobro. Ne osje ća se vise osa-mljena. Ima netko tko se njome bavi, tko o njoj misli, a možda i... Ne — ne — to ne može biti! — pobija ona svoju želju. A ipak bi tako rado samo o torn mislila i sanjariJa... Sklopljenih o čiju predaje se divnoj i dragoj melodiji koja joj no si poruku zvijezde ... NEOCEKIVANI ZNANAC CARSKOG SAVJETNIKA U potpunom sumraku stigao je Varnica sa svojim d rugom u zapovjednikovu pala ču, ravno u odaje carskog savjetnika. Odmah zaklju ča vrata, baci svoj ogrta č pa se zaustavi u sredini so-be. Duboko je zamišljen . Ne govori. Naborano čelo ispod debelih obrva opominje Atanacka Ida nikako ne zapo čne razgovor. A imao bi mnogo toga saop ćiti i spomenuti. U tim se odajama osje ća kao da ih iz svih kutova gledaju o či koje ih prepoznavaju. Htio bi po-bje ći glavom bez obzira, a ne smije se maknuti, ne smije prigo-voriti. Uznemir en čeka što će biti. Pro ñe dosta vremena dok Varnica nekoliko puta korakne i opet se vrati na isto mjesto. čini se — nešto je pokolebalo nje-govu hrabrost i hl adnokrvnost. Naposljetku, kao da je osjetio potrebu da nešto kaž e, okrene se Atanacku: — Kako je ta prokleta pandurina zijala u me! — Kako ne bi! Iz njegova hvalisanja lako je bi lo razabrati da je baš on uhvatio staru i, dakako, po njoj i vas prepoznao. I sigurno odmah otišao na opcinu. — 8 Zagorka: Vitez slavonske ravni 113 — Atanacko, ako nisi starici dao da popije onu travu — odosmo svi! — Kako joj ne bih dao kad znam kakvo nam zlo don osi nje- zin obraz. I popila je do dna! — Eh, onda sudac i njegovi panduri ne će imati vise koga da vode selom — da vide ne čiju sliku i priliku. — A ipak, čujte, pandur bi mogao di ći viku i kriku da je Varnica u tvr ñavi. — Od mnogo vike plaše se vuci, ali ja sam sada u važeni go-

spodin na vlasti pa mi je u prvom redu do toga da i spraznim kese. — Sve se bojim — onaj će vas pandur prepoznati, pokazali se vi i u carskom ruhu. Eto, vidite, nije nam to tr ebalo. Da niste išli k onoj curi — nikom ništa. — I nije trebalo, ali, eto, cura pade na moj put kao da bi bi- ser prosuo po dlanu. — Ljepota je to. Nisam joj vidio ravne, ali sada suspregnite rnalo svoju žestoku krv, imate suviše briga. — Pokosit ću brigu kao travu u polju, a onda ravno u Vin- kovce da na ñem ljepoticu. Jao Vinkov čanima ako je ne na ñem. — Ali prije svega htjeli ste ubrati otkupninu za tobožnjeg cari čina ljubimca, a onda uzajmiti od grofa još hiljadu forinti i ubrati svoju pla ću u op ćini za trud i muku. — Da nisam mislio na te pare, zdrobio bih u prah »Zlatnog vola« i sve njegove goste, samo da mogu zaigrati s onom Ijepo- tom djevojkom. — Igrali biste da nema ñavla koji vas progoni. Sad znate kamo zalazi i treba da ga gonimo kako bismo opet mo gli živjeti u miru, a onda imat ćete kada tr čati za curama. Oh, krv vam vri kao čorba u kotlu. Ne zaboravite na novce! — Za zlatnik i mrtav bih ustao! Ne boj se! Opomena je djelovala. Smjesta se otrese misli n a Krasanku i uze da raspravlja o svojem neznanom progonitelju. — Zgrabit ću ga ja za vrat — jednim zamahom. Odlazi u Valpovo. Tri su tamo djevojke. Uz jednu od njih sje di on. I, eto puteva koji vode i do njega. — Kad bismo se samo mogli njega osloboditi. — Onda će kraljevstvo Stojana Varnice tek nanovo oživjeti. Malo su šutjeli i prisluškivali. U drugoj sobi netk o je poku- cao na vrata. Varnica se uputi u salon, ali ne otkl ju čava, ve ć pita tko je u hodniku. Odanle mu javlja grofov sluga: — Njegova milost gospodin grof želio bi vaš u ekscelenciju pozvati u salon k gostima. — Za pola sata bit ću spreman. I pohiti natrag u spavaonicu i stade s Atanacko m preka-pati po odijelima dvorskog savjetnika Webera. Napokon prona ñu sve čano odijelo. 114 ?*. t s _—afe — Evo, vidiš, sukno vezeno sa zlatom, a ove kola jne — to je ono što nosi dvorski savjetnik za sve čane ve čere. Svi će oni, gle- daju ći u mene s kolajnama, zaboraviti na Varnicu. I po čne se odijevati. Iz posebne kutije uzima lijepo u češlja-nu vlasulju i navu če je na glavu. A onda sjedne pred zrcalo i op-raši se. Iz neke kutijice dosegne mali crni madež i prilijepi na obraz. Najpo slije obu če kaput, vezen zlatom i urešen odlikovanji-ma. I onda se ogleda u zrcalu: — Vidi, vidi, baš odli čna savjetnika od mene. Je li, Atanac ko? — Izvana savjetnik, iznutra razbojnik. — A misliš li ti da su oni nešto drugo? A sada h ajde, ćestito mi poveži ruke da se dive mojoj hrabrosti kad sam s e borio s lopovom Varnicom. Atanacko mu poveže ruke tako da mu se nije mogao vidjeti ni jedan prst. Onda uzme sve čanu livreju iz kov čega Weberova la-kaja i hitro se odjene. Varnica stoji pred zrcalom, promatra sam sebe i uživa — za-dovoljan je svojim izgledom. Ve ć je Atanacko dovršio svoje odijevanje, pokazao se g ospo-daru i ogledao u zrcalu. — Taman kao da smo pali iz kakve dvorske odaje!

— A sad da se utvrdimo. Daj amo vre ćice s barutom. Eto, vidiš, moramo ih pripremiti. — Valjda ne će ona pandurina u odaje gospodina zapovjedni- ka i grofa pa da mu ispripovjedi kako je vidio Varn icu? — Moglo bi se i to dogoditi. — Bilo kako bilo, mi smo spremni. Kad bi se što desilo — slušaj: ako me otkriju, ispalit ću hitac usred dvorane, a ti iz hod- nika u dvoranu pa udri po svjetiljkama i sve što go d je pokriva ča i sagova u sobi, sve baci na svije će, a moj sin da čeka ovdje pa kad čuje hitac, neka zapali barut. — Rekao sam Stjepku da čeka na hodniku. —- Idi i to čno mu kaži što mu je raditi. Zamalo se pojavi grof Keglevi ć. Pokuca na vratima i u ñe. S nekoliko rije či pozdravi carskog savjetnika i stade ispitiva-ti k ako je bilo s istraživanjem kod »Zlatnog vola«. Omalovažav a-ju ći uspjeh svojeg posjeta u gostionici, re če mu »savjetnik« sa-mo ovo: —? Zapravo, kako ve ć rekoh, morao sam onamo po želji cari-ce da čujem kako o njoj misle. Pri torn sam, dakako, pazio što ljudi g ovore o vašem slavonskom vitezu. Istina, mnogo govore, ali od toga nikakve k oristi. Sve samo price. Jedino sam saznao jednu važnu stvar — da ljudima ni je po volji kad bi se ujedinile sve tri varoši. — Upravo sam poslije podne primio odgovor op ćina i svaka se brani od tog ujedinjenja. 8* 115 — Izvijestit ću caricu kad se vratim u Be č. — A sad molim vašu ekscelenciju neka biste se po trudili sa mnom. Imam nekoliko odli čnih gostiju koji bi bili presretni kad bi se smjeli pokloniti vašoj preuzvišenosti. Naravn o, to im ne mo- žete odbiti. Varnica pristane. Izašli su na hodnik. Za njim pb ñe Atanacko, dok je navodni ko čijaš otišao u sa-vjetnikove odaje da tamo čeka prasak hica i da zapali barut. Varnica po ñe odajom, Atanacko ga slijedi kao da ga vode na str atište. Čini mu se — koraca po samim bodežima. Neki predosje- ćaj ga mu či pa jedva diše. Rastvore se dvokrilna vrata. Pred o čima im bljesnuli kristal-ni lusteri, puni svije ća, što osvjetljuju bijele vlasulje, dragulje oko vr ata gospo ña i zlatna puceta na odorama nekolicine vojni čkih li- čnosti. U prvoj sobi čeka doma ćica. Kroz otvorena vrata razabiru se u drugoj dvora ni dame i gospoda. Svi su ustali i uzbu ñeno čekali visokog gosta. Doma ćica ljubazno pozdravi »dvorskog savjetnika«. On se na-kloni, budno paze ći da ne bi pogriješio. Ipak gospo ña opaža da mu je držanje nešto odviše uko čeno, ali to smatra ohološ ću. Krišom pogleda Varnica u drugu sobu, ali ne raza bire ni čije lice. Me ñutim, domaćica mu saop ći: — Ekscelencijo, čeka vas malo iznena ñenje. — Iznena ñenje? — Ponovi kao da ga je netko udario u šiju. — Da, ekscelencijo, ovdje ćete susresti jednog svojeg znanca, — Veseli me — odgovori glasno, a u sebi pomisli: »Sad je svr- šeno«. Pri torn ruku primakne bliže k džepu u koji je sakrio kubu- ru. I kao da se ne čega dosjetio, primijeti: — Eto, lakaj mi nije spremio moju burmuticu, a b ez nje se ne može živjeti. Odmah ću pozvati svojega lakaja. Ali doma ćica mu ne dopusti da se sam potrudi, ve ć naloži laka-ju kod vrata neka odmah pozove lakaja njegove ekscelencije. Zamalo ulazi Atanacko iz hodnika, ali ostane ko d vrata. Ne usu ñuje se koracati po olaštenom podu. Varnica po ñe k njemu. Tuma či mu gdje će na ći burmuticu, a zatim tiho primijeti: — Netko je tu tko pozna Webera! Pazi, mogao bi v eć za koji čas prasnuti hitac ... — Bolje je — do ñite sami po burmuticu pa da umaknemo. Izmijenili su ove rije či ne čujno, u žamoru koji jedopirao iz

drugog salona. Atanacko ode, a njegov se gospodar v rati gospo ñi i ravnodušno pripovijeda: — Moj je sluga ostao kod Varnice, a ovaj se ne r azumije u moje stvari. Moram sam oti ći. Neka mi gospo ña oprosti, odmah ću se vratiti. Grof je bio ve ć otišao u drugi salon i tako je Varnica razabrao da če lako izma ći iz ove sobe i dose ći odaje carskog savjetnika. 116 Nekoliko prije nego što je stigao k vratima, ne tko mu zakr či put. Stao je i pogledao čovjeka u lice. Prepoznao je zapovje-dnika. Htio mu je razjasniti zašto odlazi, ali nije dospio jer mu Keglevi ć pokaže rukom na nekoga gospodina u uniformi vojni čkog kapetana. Varnica ga ne gleda. Citavo mu tijelo oblijeva znoj. — Ekscelencijo, želi vam se pokloniti gospodin k apetan ba- run Heimbach, Pozna vas vrlo dobro s be čkog dvora. Razbojnikov pogled je uperen u vrata. Mjeri koli ko će mu tre-bati da umakne. A istodobno odgovara grofu: — Moguće! Toliko ima gospode na dvoru, lako je mogu će... — Ne vjerujem da se vaša preuzvišenost ne sje ća mene — ču- je zvu čni vedri glas nekog muškarca. Varnica ne može drugo, ve ć se osvrnuti na gospodina kapetana koji se ustobo čio pred njim, visok pristao i mlad. lice mu je neo- bi čno ljubazno. Nekoliko trenutaka ne može Varnica prozboriti. Usta su mu napola otvorena, oči nepomi čne. Kapetan stoji mirno, gleda ga svo-jim svijetlim o čima, prijazno, možda i nešto podrugljivo, dok za-povjednik Keglevi ć tuma či kapetanu zašto su povezane ruke gospodina savjetnika. Kapetan se nakl oni i upita: — Zar se vaša ekscelencija ne sje ća moje malenkosti? — Jest... Čini mi se, da — naravno — vrlo dobro se sje ćam — veli on drsko i potpuno se sabere. — Vaša ekscelencija jednom me je oslovila, sreli smo seu šumi u Iovu — lovili ste kao i ja. — Oh, dakako, naravno, baš me veseli! Obnovit d emo svoje stare uspomene, gospodine kapetane — odgovori Varni ca kao da se probudio i osvježio. Zapovjednik zamoli dvorskog savjetnika da bi se potrudio u salon. Pošao je polagano, oprezno, pozorno promatraju ći Hjepe dame, zapovjednikove kćeri, s kojima je stajala kontesa Magda. Gospoda su se poredala na drugoj strani. Svi se poklone od-li čniku, a grof ih st^de redom prikazivati visokom gostu. Zbog po v ezanih ruku, o kojima je grof već izvijestio znance, savjetnik ne može nikoga po častiti stiskom svoje desnice. Svakom tek malo odmahuje glavom. Ali nikoga ne oslo vljuje. Iskazao im je tako malo ljubaznosti da su svi razo čarani. Kad je zapovjednik Keglevi ć predstavio Magdu i spomenuo ime grofa iz Retfale, razbojnik je bolje uo či. Ona ga pogleda dužnim po čitanjem i povu če se natrag. Kriomice slijedi njegov pogled. Ali ona to ne opaža . Njezine su misli zaokupljene mladim pro-vizorom. Krasanka se nije vr atila na vrijeme i tako Magda nije mogla saznati što je obavila i što joj je reka o nepoznati posrednik. Razgovor se odvija vrlo teško. Carski savjetnik kao da je vrlo šutljiv čovjek. Ni s kim ne po činje razgovor. Zapovjednik i nje-gova supruga popra vljaju neprili čnu situaciju i nastoje razyiti neku 117 temu. Ipak im to ne uspijeva. Svatko slijedi društv eni propis da što manje govori kad njegova ekscelencija tako uporno šuti. S amo ih sve promatra. Ta okolnost pobudi Magdinu pažnju. I njezine pr ijateljice, za-povjednikove kćeri, povu čene u pozadinu, kriti čki promatraju dvor-skog savjetnika. — Nekako je čudno uko čen — šapne Magda kontesama. — I pogled mu je nekako neobi čan. — Bit će da je vrlo ohol zato što je uvijek na kraljevskom dvoru, uz caricu — šapne doma ća mlada kontesa. — I njegove crte lica mi se ne svi ñaju — opet će Magda — nekako su brutalne.

Morale su ušutjeti je zapovjednik Keglevi ć odlu čio da nekako sagradi most izmedu svojih gostiju i visokog dvorskog od-li čnika i zapo čeo pripovijedati kako je Varnica zarobio savjetnika i kako se ovaj otimao i borio sa strašnim razbojnikom. Svi slušaju, a naro čito mladi kapetan koji je stalno uz savjetnika. Dok grof pripovijeda, u ñe u sobu njegov tajnik. Doma ćica opa-zi da donosi neku vijest i pokretom ruke ga zovne k sebi. Nešto ga pita, a zatim se okrene svome mužu i saop ći: — Došao je gospodin sudac Vaienti ć. Ima nešto važno kazati o razbojniku Varnici. — Neka dode ovamo, to će zanimati njegovu ekscelenciju. A nije nikakva tajna da ne bi smjeli čuti i ostali. Svi su zahvalno pogle'dali doma ćina. Svatko je želio čuti neš-to o čovjeku koji je strah i trepet Slavonije. Nije potrajalo dugo i tajnik uvede u sobu suca Valenti ća. Du-boko se pokloni, najprije dvorskom savjetniku, a zatim osta loj go-spodi. Ponudivši mu stolicu, zapovjednik ga pita: — Dakle, što je tako važno, gospodine su če? Svi smo radoz- nali. — Ne znam zapravo što je na stvari, ali, po dužn osti, moram javiti vašoj milosti kao zapovjedniku tvr ñave: — Pronio se glas da se razbojnik Varnica nalazi unutar tvr ñave ... Strah zatrepti u o čima dama. Gospoda se iznenadiše: — Kako bi to bilo mogu će? — To bi zna čilo da čuvari na ulazima nisu vršili svoju duž- nost — primijeti sudac. Grof ispri čava svoje straže: — Bit će to samo price uzbu ñenih duhova. Je li tako, gospodi ne su če? — Možda i jest tako — ipak, morao bih izvijestiti, ali... — Samo dalje, gospodine su če — moli grofica Keglevi ć — mi smo svi vrlo znatiželjni da čujemo nešto o razbojniku pa bila to samo privi ñenja ili price. — Zabavite nas — veli grof. — Njegova ekscelenci ja htjela bi čuti nešto vise o razbojniku koji ga je tako drsko z arobio. 118 Osje ćaju ći da je središte interesa, sudac pripovijeda: — Moj pandur Ficulin stigao je bez daha i stao p ripovijedati kako je u gostionici »K zlatnom volu« vidio Varnicu preodjevena u nekog trgovca. Odmah je otišao da potraži pomo ć i doveo so- bom četiri vojnika koje je našao na ulici, ali kad je st igao u gos- tionicu, Varnice više nije bilo. — U koje se to doba dogodilo? — pita »carski savjet nik«. — Odmah poslije podne, nakon ru čka. Ne bih znao re ći u ko- ji sat. — Uistinu, čudno da bi vo ña razbojnika mogao do ći u tvr- ñavu — oglasi se sada mladi kapetan, sjede ći uz »carskog savjet- nika«. — što misli o tom vaša ekscelencija? Ovaj pogleda kapetana i slegne ramenima. Ravn odušno od-govori: — Zaista je nemogu će da bi se usudio do ći u tvr ñavu. — Možda je ra čunao s tim da ga nitko ne pozna — re če mla di kapetan. — Po čemu bi ga mogao prepoznati taj pandur? — pita gro fica iz Retfale. Sudac je odgovarao spremno: — Po tome što je spomenuti pandur uhvatio ra zbojnikovu majku i odveo je u zatvor. Sama je žena pri čala da je Varnica tako nalik na nju da ga svatko mora prepoznati tko jednom vidi nju. Kapetan se okrene opet »savjetniku« i primijeti živ o: — Ekscelencija najbolje zna kako on izgleda. Pre uzvišeni se s lupežom borio i bio u njegovu ropstvu.

Podrugljivi smiješak zatitra na usnama oslovlje nog »savjetni-ka«. Dok on odgovara, svi su gosti u njega upravili svoju pažnj u: — Ja sam je jutros vidio. Sli čnost je bajka. Varnica je malen, suh i žilav, dok je ona snažna, visoka, s neobi čno jakim nosom. A čini mi se, njegov je nos dosta neznatan jer ga zapr avo nisam ni upamtio... — Njegova eksqelencija ustanovila je zanimljivu okolnost: ta se žena dala uhvatiti: da bude uhoda Varnici — dopu njava grof Keglevi ć. — Da, sve je to tako utvr ñeno. Me ñutim, o toj ženi imam još nešto javiti gospodinu zapovjedniku ... Svi skrenuše poglede k njemu. Keglevi ć se čudi: — Dakle, još niste svršili s novostima? Onda brz o, vidite kako smo radoznali. Sudac Valenti ć izvijesti kratko: — Malo prije našao je pandur Ficulin Varni činu majku u za- tvoru — mrtvu ... Poklik iznena ñenja ide od usta do usta. — To je veoma sumnjivo — primijeti mladi kapetan . — Ne čini li vam se tako, ekscelencijo? 119 Kapetan i »savjetnik« gledaju jedno drugom u o či. Me ñutim, »savjetnik« ravnodušno pita suca: — Od čega je umrla ta žena, gospodine su če? — Ekscelencijo, tamni čar veli da joj je vaš lakaj obe ćao pomi- lovanje za sina, pa je, vele — umrla od radosti... Mladi kapetan se nasmije i pokloni s po čitanjem: — Ipak ste je vi ubili, preuzvišeni. U činili ste veliko djelo — jedan član razbojni čke obitelji manje! Kapetan se dalje smješka, pa i »savjetnik«, i ob ojica se gledaju neobi čno ljubazno. Tamo uz grofa šapne jedan od gospode: — Cini se da taj mladi kapetan odviše slobodno g ovori okom u oko tako odli čnoj kraljevskoj li čnosti. Keglevi ć tiho odvrati: — I meni se čini, ali oni su dobri znanci. Sudac prekine ovaj razgovor, zamolivši zapovjednika : — Vaša milost neka se udostoji saslušati moj prijedlog; či- tavom će se tvr ñavom pronijeti glas da je Varnica unutar naših zi- dina. To će izazvati strah i uzbu ñenje. Molio bih za dozvolu da ipak sve pregledamo, da odemo u ophodnje po gostion icama i da ustanovimo kakvi se stranci nalaze u gradu. Ljudi će povjerovati ovoj glasini jer se pandur Ficulin zaklinje na sva usta da je vidio Varnicu preodjevena u trgovca. Zato moramo gra ñane umiriti. — O čito je pandur bio pijan pa se u njegovoj glavi poja vio Varnica. — Nije pijan, on čeka vani u hodniku nalog da može ophod- njom obi ći sve gostionice i kr čme. — Vani je? Pa neka do ñe da ga vidimo i čujemo — odredi zapovjednik. Sudac se udalji da izvrši zapovjednikovu želju. Ovaj se pri-bliži »savjetniku« i sagne se k njemu. »Carski savjetnik« ustane, prihvativši tu priliku da se udalji iz društva. Obojica su stajali kod prozora gdje grof Keglevi ć zapita svoga gosta: — Ekscelencijo, vi ste bili kod »Zlatnog vola«. Očito ste vidjeli taj doga ñaj o kojem pri ča pandur. — Ne, sigurno sa'm izašao prije, ina če bih znao o čemu se ra- di. Moram priznati — nisam mogao dugo ostati me ñu prostim gra- ñanima, strahovito je zaudaralo u toj sobi — Vjerujem, ekscelencijo ... — Me ñutim, držim da je to samo pandurova utvara. Sve go vori i misli samo o torn prokletom razbojniku. Pa i tamo su svi

samo o njemu govorili. Sje ćam se, bilo je nekoliko trgovaca u gos- tionici. Neki su se čak i meni približili da razgovaraju sa mnom. Nastavili su raspravljati, kad se na vratima poj avio sudac, nut-kaju ći pandura Ficulina da u ñe u salon. Posrtao je, premda je drhtao od sre će i časti što zovu njega, pandura Ficulina, da čuju njegovo mišljenje. Pandur je bio veo-ma uzbu ñen pri pomisli da će sada govoriti pred carskom osobom. 120 Kora ča polagano i čvrsto da bi djelovao što više vojni čki. Onda se isprsi i uko či. Okruglo mu se lice s dugim vise ćim brkovima stra-šno uozbiljilo u želji da proizvede dojam mudrosti. Umjesto toga, namrštil e mu se obrve, a licem se prosuo komi čni izražaj mra čnos-ti, kao da stoji negdje nad žrtvama koje mora batinati. Gospoda i dame jedva suzdrže smijeh. Sudac ga nu tka da pro-govori. Čovjek se nakloni: — Cast i slava, plemenito društvo ... — Dakle, pri čaj kako si vidio Varnicu i što se dogodilo — dalje ga nutka sudac. U grlu ga sapinje. O či mu trep ću. Ne može smo ći ni daha, ka-moli rije či. Svi su pogledi upereni u njega. On je središte zanima-n ja, on je li čnost koja ima da kaže veliku stvar. — Visoka gospodo! Dame nije smatrao potrebnim osloviti. Zuri u bi jele vlasulje gospode i blistave uniforme. Zapovjednik se pomakne nekoliko ko-raka naprijed i tako prikrije »savjetnika«. Opet zastane da bi naglasio važnost onoga što go vori, a onda zapo čne umornim glasom: — Kako da kažem, na priliku... Pauk po cvije ću bere jed, a pčela sakuplja med. Pa tako ja — pandur, svuda me je gdje treba. I, eto, do ñoh u gostionicu i sjednem tamo. Pogled mi pada nao- kolo jer kao pandur zurim okom i srcem na sve koji dolaze u tvr- ñavu. Pazim na tu ñi posao jer ne zaboravljam svoju dužnost... — Dosta je tuma čenja — prekine ga zapovjednik — prije ñi na stvar. — Ja uvijek nosim dva oružja uza se: sablju o p ojasu, a um u glavi, i tako gledam na sve strane. Kad vidim lic e s dugim, ja- kim zavinutim nosom — samo naše rode na dimnjaku im aju kljun nalik na njegov nos ... Svi se smješkaju, a Varnica, naslonjen na .proz or, ne mice se sa svoga mjesta. Neprijatno bi mu bilo da korakne naprijed n a vidik pandurovu pogledu i zadovoljan je što ga Keglevi ć prikriva. Ficulin se iskašlja i nastavlja glasnije: — Preda mnom je slika i prilika žene koja je po nevolji ro- dila zlikovca Varnicu. I skopih o či i opet — on zažmiri pa opet otvara o či — on je, rekoh sebi. On je — i — on je bio! Samo raz- bojnik ima takvu obrazinu da ga mogu prepoznati poš teni ljudi. ^.W Varnica nepomi čno stoji u zaklonu i sluša kako pandur dalje pripov ijeda. — I tada pomislim: — E, Varnica, palo ti je na um d a pogi- vy«'\s-Scziyjrir^ a- Srrzžrrzs fc7 Jzyizizzr <ZŽZi7 &' diku. I ja odoh da potražim pomo ć. Kad se vratim — njemu ni traga! A — on je bio! Vojnici nisu htjeli da se pokore panduru, i tu smo izgubili vremena. A da su odmah pošli, Varnica dolje pade i nikad vise gor e ne ustade! 121 Sav se zarumenio od uzbu ñenja. Svi ga gledaju i ne može da zaustavi rije či. Njihovi pogledi nose mu samosvijest da se uzdigao n ad ljude u tvr ñavi jer, dok on govori, šute visoka gospoda i gos-po ñe ga slušaju. Zapovjednik prekine pri ču i pita ga: — Ti, dakle, čvrsto vjeruješ da je ono, uistinu, razbojnik Var- nica? — Prisežem! On je! Da nije, ne bi bježao od moga pogleda.

A ono lice! Gospodine! Ono lice snimljeno je s obra za njegove xnajke. I dok smo se gledali okom u oko, kao da iz njegovih o čiju zuri aždaja. O či su mu poput dva handžara. Svako mi se zabolo u srce. Sada se digne mladi kapetan, prekrsti ruke na pr sima i okre-ne se zapovjedniku: — Po svemu što ovaj čovjek ovdje govori kao da je ipak us- pjelo razbojniku da u ñe u tvr ñavu. Pandurova pri ča nije nikako pala iz oblaka... Pandur često ima njuh na Iopova, razbojnika, kao pseto na divlja č. — Dobro govori vaša milost, o činjeg mi vida! — upadne u ri- je č pandur, sav sretan što je našao nekoga tko mu vjer uje. Onda se kapetan upusti u raspravu: — Naravno, nitko od gra ñana i gospode u tvr ñavi nije nikada vidio razbojnikovo lice? — Nismo imali cast — nasmije se zapovjednik, dok mu mla di kapetan uzvra ća: — Tko zna, možda vas je ipak po častio svojim posjetom. Mo- žda ga gledate okom u oko, a ne znate tko je on. Ne mislite li da je to mogu će, ekscelencijo? — okrene se kapetan k prozoru. Svi upru poglede prema prozoru gdje još uvijek s toji nepc-mi čno »kraljevski savjetnik«. Ficulin okrene glavu tamo kamo su svi svrnuli p ažnju. Pog-led mu zahva ća ravno — nos čovjeka koga su oslovili tako uzviše-nim naslovom. Z ablenuo se. Zima mu je u kostima... Nešto ga sti-sne u prsima. Usta su otvorena. Zjenice se objesileo taj nos koji mu se danas uvukao u misli, u predodžbe, u krv, u čitavo bi će. Ništa vise ne vidi, samo taj nos ... Ni bijelu v lasulju, ni sjajno iz-vezeno ruho, ni kolajne ... Svega je nestalo u magl i. Osvijetljen je samo nos — nos u onom lieu čiju sliku nosi u o čima ve ć tri dana, nosi je kao da mu se prilijepila u mozak. Nos — taj nos! ... Htio bi viknuti, kriknuti, sko čiti na taj nos što tu pilji u njega, zove, nudi mu se, ruga, podruguje, draži i izaziva. Htio bi jur-nuti na njega i reck Tu si! ... Ali sve je u njemu skru ćeno. I misao, ,i dah, i srce. Tijelo se skamenilo. Ne može koraknuti. Svezali su ga lancima. Glas ga osta vio. Ni vikati ne može. Samo vid mu je kao golema svjetlost... Sad mu se pri činja da čuje glas čovjeka koji nosi to lice i ra-zabire njegove rije či: ax, IB 122 — Možda i jest tako. Bit će dobro ako gospodin zapovjednik pošalje ophodnju tvr ñavom. Ali ne vjerujem da će ga na ći... O ći- to je pandur zaveden izgledom stare žene koja nije drugo nego uhoda. Ja sam jedini od svih imao prilike da vidim razbojnika. Ona starica mu ne nalikuje. To je ona izmislila da zavede trag suda do svog sina. Varnica je sasvim drugi čovjek, a lice mu ne nosi trag razbojnika ... Poput daleka odjeka zvu če te rije či u ušima pandura Ficuli-na. Zaboravlja ljude oko sebe i još uvijek zuri u onaj nos... Najednom opazi da su se gospoda stala kretati. D ame i gospoda lebde — ili nekud odlaze? Sve mu je u magli, osim nosa s koje-g a ne može skinuti pogled. Sudac ga opominje neka ide. Te ga rije či osvješ ćuju. Polako se pribere. Vid mu pokazuje visokog, snažnog gospodina u sjajnoj, z latnoj vezenoj odori, s kraljevskim odlikovanjima na grudima. I zadrš ću mu koljena i ruke, strava mu prodire kostima. Sap će sam sebi kao u snu: »Dvorski čovjek s odlikovanjem — obraz razbojnika Varnice!« — što ho ćeš još? — šapne mu sudac. — Zar ne vidiš — svi odlaze. Idi, dakle, u ophodnju i traži Varnicu, pij ana ludo! Polagano se gospoda udaljuju. I sudac ide s njima.

Usred raskošnog salona stoji pandur Ficulin. Ka o da ga je oši-nulo stotinu gromova. Smrvljen je, ali zjenice mu još uvijek hva -taju visoku pojavu u sve čanoj vezenoj odori... Ostavlja salon, prestrašen slikom sjajne dvorske odore s blis-tavim odlikovanjem, visokim naslovom i po čitanjem kojim svi oni ovdje obasiplju čovjeka. Omamljen izlazi iz zapovjednikove palace. I na svježem zraku ne pada magla pred njegovim o čima. Teš-ko mu je u glavi i polagano se vuku misli. Stao je nasred trga i gleda na prozor palace. Sve nešto klima glavom. Zna gdje je bio i kako je govorio i š to je vidio i čuo. Dvorski je savjetnik tamo i svi mu se klanjaju. »Bit će da je visoki gpspodin, ali on je ipak — razbojnik !« Ne može se oteti torn uvjerenju koje u njemu stv ara vise pri-prosti instinkt, negoli sama slika one starice. Ne pozna Ficulin ono što u njemu razvija tu čvrstu vjeru i prepušta se potpuno osje ćaju. Sluša njegov glas vise negoli sve ono što je v idio i čuo gore u salonu palace. Ne uvažava ni na čas »sa-vjetnikovo« razlaganje da stara nikako ne nalikuje na Varnicu. Niti to može vjerovati, nit i ho će. On ima svoj san, svoju misao, i ne da je niti carskom čovjeku. Prije bi umro, nego bi se odijelio od sna: »Varnica je onakav kakva ga je on vidio, ka kva je bila ona starica. Takvoga on mora uhvatiti. Samo takvog! Što bi mu vr ije-dilo da ga uhvati, a nije takav? Ta je slika u njegovoj predodžbi poput lovine u pse ćem njuhu. On je! »Carski savjetnik«. Velika zvjer i haramija. Susreo je u mraku vojni čku patrolu. I zaustavio je. 123 — čujete li? Zapovjednik vam zapovjeda da pretražite k r č- me i gostionice. Tamo je Varnica! Razbojnikova slik a i prilika je gore ... u pala či... Samo slika i prilika! ... A da je on tamo, u odijelu carskog savjetnika, što bi to bilo! Bože, s miluj mi se... Tražite Varnicu. — Ha, ha -— grohotom mu odgovara patrola. — Ti l i si to, Ficuline? Gdje si to pao u vedricu? U čiju? Je li te napio carski savjetnik? I prošli su kraj njega, a on samo čuje njihov hihot kroz nod. »Dakle, vedrica se izlila u moju glavu? Hi glav a u vedricu? Kad? Gdje? Kod »Zlatnog vola«? Dakle, ipak sam pijan. A pio sam sa mo pol mjerice! Samo pol!« Ide kao u snu, spotakne se i zatetura: »Eto, pijan sam. Zvijezde mi trep ću pred o čima. Ficuline, ludi sine!« Smu ćen u čistoj savjesti, pijan pri potpunoj trijeznosti, tet u-ra i nosi zagonetku strašnog popodneva kao mazga. kameni tere t. A gore u blagovaonici zapovjednikove palace slug e unose zdje-le s ve čerom. Grofica poziva goste da sjednu oko stola. Ipak svi stoje. Nitko ne može sjesti dok ne sjedne visoka dvorska H čnost. Cari čin savjetnik stoji s mladim kapetanom. AH ne sluša što pri- ča kapetan. Vise ga zanima razgovor Magde s k ćerkama grofa Ke-glevi ća. — Hela mi je naredila da vas svakako dovedem pr ekosutra u Valpovo. Ljutila bi se da ne do ñete na njezin ro ñendan. — Da budemo njezine dvoranke i gledamo kako se oko nje vrte svi ženici na svijetu? Na proslavu ro ñendana sti ći će sigurno svi njezini obožavatelji — od onog glavnog do najma nje uvaženog. — Naravno, ne će nedostajati ni jedan — veli Magda. — A bit će tamo i obožavatelji k ćeri baruna Prandaua. Hela mi je rekla: sve što je mlado i muško u čitavorn kraju, na ći će se tamo — i još neki tajnoviti koga su upoznale kad su čekale Varni činu navalu na dvorac. Svakako — do ñite! Ku ćedomaćin se približi »carskom savjetniku« koji je dobro čuo razgovor mladih djevojaka. — Vaša ekscelencijo, smijem li ponuditi ve čeru? — pita grof. »Savjetnik« samo digne povezane ruke i veli nasmije šeno: — Gospodine grofe, ne bih li izgledao smiješan da me moj lakaj hrani naocigled svih prisutnih dama? — Razumijem, ekscelencijo. Varna će se servirati u odajama, a

nakon ve čere, molit ću po častite nas društvom ako niste suviše umorni. — Sutra, gospodine grofe. Želim sutra prirediti veliku ve če- ru i pozvati sve odli čnike ovoga grada. Tako mi je naredila sama carica. I molim — izru čite danas svima moj poziv. 124 Ugovorili su sve potanko, a zatim grof isporu či prisutnima poziv »carskog savjetnika«. Svi se naklone s po čitanjem, a »sa-vjetnik« ode s grofom. Onda se okrene mladom kapetanu koji je zaostao: — Molim, gospodine, do ñite sa mnom. Mi smo tako dobri znan- ci da se pred vama ne ću stidjeti što me mora hraniti lakaj. Kapetanu o čito ovaj poziv nije bio po volji. Sagne se k jednoj ljepotici. — Moram slijediti zapovijed njegove preuzvišenos ti. AH, mislit ću samo na vas — šapne kapetan i ode. Svi su se duboko poklonili »dvorskom savjetniku« koji je od-Iazio u pratnji lijepoga kapetana. Atanacko vani u hodniku pogleda uko čeno svojeg.vo ñu. Obu-zeo ga strah jer s njim ide kapetan. Ipak, razgovaraju tako lju-bazno da se Varni čin drug smirio. On ga oslovi i pošalje naprijed u svoje odaje dok j e s kapetanom išao polagano za njime. Sluge u hodniku duboko se klanjaju i tree da vis okom gospo dinu otvore vrata. Kapetan i »savjetnik« u ñu u salon kraljevskog gosta. Varnica dade Atanacku znak glavom i re če: — Zaklju čaj vrata pa idi u spavaonicu, Stojanovi ću. Ovaj brzo izvrši nalog i zatvori za sobom vrata. Varnica i kapetan ostadoše sami. U času se izmijeni »savjetnikovo« držanje. Lice mu pop rimi prijete ći izražaj, oči mu se napune bijesom. Podupre se rukama o struk, približi mu se sasvim blizu i, sijevaju ćim zjenicama, oko-si se. — Ne vidio sunca božjega! Kako ti u zapovjednik ove raskoš- ne odaje? — Eto, vidite, lijepo! ... — I u odori kapetana? Odgovaraj mi, Je čmenico! Mladi se čovjek nasmije, slegne ramenima i raskora či noge: — A kako ste vi dospjeli u carsku odoru? — To je moja stvar, pasji sine! Sve si pokušava o tamo da me prokažeš ? — Haram mi bila sol i haram hljeb ako sam to kanio! — A što si me onda neprestano napadao i ljude u pozoravao da je Varnica ipak u tvr ñavi, da ga gledaju okom u oko? — Tako, od zabave. Da dražim vas i da dražim njih. — Podražio bih te ja u smrt da si me razotkrio. A sad od govaraj: Zašto si došao ovamo? Kakve veze imaš ti s a zapovjedni- kom? — Eto, kakve. Rekoše mi kako se zapovjednik Keg levi ć nave- liko prijetio u ðakovu, kod biskupa Orlovi ća, kako će on mene nabosti kao puranski batak na viljušku. I prohtjelo mi se da mu napišem pismo iz Požege kako mu dolazi u pohode car ski kapetan da se dogovore što bi trebalo u činiti protiv razbojni čkih bandi 125 Varnice i njegova ortaka Je čmenice. I do ñoh mu, eto, u goste. Tu sam ve ć nekoliko dana. Gospo ña se grofica mnogo brine za mene i ništa mi ne nedo staje. — Ako je tako, reci kako si mogao grofici kazati da me poz- naješ još otprije. — Evo, kako. Pripovijedala mi grofica da je Varn ica pustio carskog savjetnika, a da nije od njega uzeo otkupni nu, ve ć samo orobio njegovu kesu. I bude mi taman na dlanu: Varn ica nikada ne bi pustio ni sirotu bez dvostruke otkupnine, a c arskog čovje- ka da pusti bez nekoliko stotina dukata? Dakle, ako je tu »carski savjetnik«, ne može to biti nitko drugi, nego on i li neki njegov četovo ña. I rekoh grofici da poznam carskog savjetnika. Ne ka vam

to kaže. U činih pakosnu psinu da vam malo poškakljam jetra... — Sve ti to lažeš. U vezi si sa zapovjednikom! N e vjerujem da si od sale stigao u tvr ñavu. — Nisam prvi put izveo takvu psinu gospodi. — Pazi, Je čmenico, u zao čas si mislio goniti Varnicu i doko- pati se mog dijela slavonske ravnice. Pazi! Ne vjer ujem da ima gdjegod takva muška glava koja bi se usudila izi ći u borbu protiv Varnice. Samo u tebe je toliko ludosti da nosiš svo ju glavu u moje močvare. — Ja da sam vaš neprijatelj? Ja da sam vitez Hra bren, »vile- njak« — kako ga svijet zove? — Otkako sam te vidio u ovoj pala či, po čelo mi nešto kopkati po pameti da si ti taj. A slaže se i ono što sam da nas čuo o torn vitezu. Zalaziš u Valpovo kao mladi kapetan i sjedi š uz neku ot- mjenu curu, je li? Mladi se razbojnik nasmije. Varnici se zamra či pogled, stane skidati zavoje s desnice i zgrabi takmaca za ramena. — U mojoj si vlasti. Tu na mjestu mogu te ugušit i. Priznaj — i podijelit ću ti milost. Prisegni na kuburu da ne ćeš vise biti protiv mene! — Što vam je pftlo na pamet? Zašto da idem u vas e kraljev- stvo? Imamo tamo oko Požege, Virovitice i drugih kr ajeva dosta robiti, i trgovaca što putuju kojekuda, i vlastele, i seljaka, i seliš- ta. što će mi vaše? Svakome svoje! A zašto da gledamo tko će kome pasti u zdjelu? I tamo je Kosi ć, i on ima svoj kraj i svoje kraljevstvo, kad baš ho ćete. Najprije bih na njega koji mi se zapleo me ñu papke. — Bio ti onaj koji me progoni ili ne, svejedno, ne vjerujem da me danas ili sutra ne ćeš prokazati zapovjedniku. — Tako moram misliti i ja da ćete me prokazati Keglevi ću. — Ja sam pamet, a ti ludost. Ja mislim uvijek ov ako: kad gori komšijina ku ća, pazi na svoju. Kad bi ti mislio ovako, ne bi me smio odati. Ali na moju je glavu udareno hiljadu forinti u srebru, dakle, ne vjerujem ti! 126 — Na moju isto toliko. Volim lagodan veseli živ ot, sve potro šim što naplja čkam. Vi ste lakomi na novce — dakle, vise je mene strah od vas. — Dobro, ostat ćeš sa mnom, ovdje, čitavu no ć, a sutra u zo- ru obojica ćemo u mojoj ko čiji ostaviti tvr ñavu. — Naš bijeg — gotovo optužba! Zar vam to nije ja sno, Var- nico? — Mudriji je moj mali prst nego tvoja čitava glava. Sada ćeš ti, koji umiješ pisati, uzeti papir i crnilo. Bu dući da zapovjednik pozna tvoje pismo, lijepo ćeš ga iskriviti i napisati ovako: »Raz- bojnik Varnica opominje carskog savjetnika da odmah donese pet stotina dukata za otkup cari čina ljubimca mladog grofa Hotzen- dorfa i po 100 dukata za svakog njegova slugu. Ako sutra do podne ne budu otkupljeni, svi će visiti na onom mjestu gdje smo urekli da donesu novae.« — Dobro ste to smislili. Po torn pismu, koje je predao' neki jatak, vi morate smjesta putovati, zar ne? — Baš tako! Hajde piši dok ja uredim sa svojima. Varnica ode u svoju sobu i re če sinu Stjepku: — Dobit ćeš pismo i odnijeti ga grofu. Reci da ti ga je dao ne ki nepoznati čovjek i naredio neka ga predaš grofu ili kraljevsko m savjetniku. Neznanac ti je dao pismo kad si čuvao osedlana konja pred pala čom. Reci da je bio odjeven u odoru trgovca. A ti, A ta- nacko, spremi vre ćicu baruta u jedan kov čeg — tako i sve čanu ovu odoru. Ostale haljine ostavit ćemo ovdje. Sutra u zoru idemo. — Hoćete li ponijeti sobom novce koje smo kanili pozajmi ti? — Taj prokleti Je čmenica sve mi je pokvario. Moramo sutra

oti ći. Bolje je pod pazuhom nositi praznu vre ću, negoli vraga u njoj. — Sve mi se čini, gospodaru, vrazi su nas iznevjerili. Nešto su pokvarili u našoj pogodbi. — AH nisu našli drskost da me ostave. I ode u salon. Je čmenica je dovršio pismo. Varnica ga preda svome sin u, otklju ča vrata i pusti ga u hodnik. Atanacko poveže Varnic i ponovo desnicu. Tada sjedne Varnica nasuprot Je čme-nici. — Eto, vidiš. Obojica ćemo tako provesti no ć. Ti se bojiš me ne, a ja tebe. Tako barem obojica znamo da ne možem o jedan drugome pljunuti u zdjelu. Čekali su neko vrijeme dok se pojavio zapovjednik Ke glevi ć i stavio pismo pred Varnicu na stol. Ovaj kao da čita, zuri u nj pa se onda naoko silno prestraši, ustane i uzbudeno hoda gore-dolje: — Njezino veli čanstvo planulo bi na mene i vas, gospodine grofe! Carica bi strahovito planula. Moram nešto u činiti. — Nema druge, vaša ekscelencijo, moramo do sutra iskupiti mladoga grofa. Novae sam ve ć spremio. 127 — Gospodine kapetane, ho ćete li me pratiti na ovom putu? Možda biste mi mogli pomo ći da nekako izvidite kraj i mjesto ka- mo mi je donijeti otkupninu? Barem bismo nekako ima li trag. — Razbojnici će me zarobiti — brani se kapetan. Tada se »carski savjetnik« domisli: — Ja ću re ći da sam morao sobom uzeti svojeg ro ñaka jer me od rana svakog časa hvata omaglica ... — Ako me zarobe, preuzvišeni, vi ćete se pobrinuti za otkup ninu. — Dajem carsku rije č — veli savjetnik. — Svakako želim da me pratite. Naravno, gospodin grof Keglevi ć nema ništa protiv toga. — Nipošto, nipošto. A kada će se ekscelencija vratiti? — Možda sutra pred ve čer, a možda tek prekosutra. Mjesto kamo moram donijeti dukate vrlo je udaljeno. A tko zna kako ću dugo i čekali dok mi razbojnik preda cari čina ljubimca? Uzet ću sobom samo jedan kov čeg da sakrijem oružje za svaki slu čaj ako mi bude potrebno. Možete li mi, grofe, uzajmiti piš tolj? Meni je Varnica moj oteo. — Kako ne — odvrati Keglevi ć spremno. — Ne možete po ći goloruki. A da vas ipak netko prati od moj in ljudi ? Nekako pre- odjeven, izdaleka ... — To bi zna čilo izložiti smrtnoj opasnosti ne samo mene, što je manje važno, nego mladoga grofa. A to carica ne bi lako oprosti- la. Sasvim je dovoljno da sa mnom ide kapetan. Dakl e, prekosut ra uve čer, evo me — ako ne bih stigao prije. Jedva čekam da vi- dim grofa živa i zdrava. Onda se Keglevi ć ne čega sjeti i stade se ispri čavati: — Oprostite mi, ekscelencijo, gotovo sam zaborav io javiti: ne- ka dva fratra željeli su da ih primite. Znam, to će vrlo zanimati vašu ekscelenciju pa sam ih pozvao za sutra. — Ne biste li mogli poru čiti da do ñu odmah? — Uistinu, ne znam iz kojeg su samostana i gdje bismo ih mo gli na ći, ali kad sutra do ñu, re ći ću im da će ih vaša milost primi- ti čim se vrati. — Dobro, hvala vam, gospodine grofe, — i mol im vas da sutra nikako ne ustanete. Oti ću ću vrlo rano, a ovdje ima razboj nik svoje jatake — molim vas neka me ne prate vaši vojnici. Vi znate — lako bi kakav jatak dao Varni činim ljudima znak izvan tvr ñave, što bi moglo stajati glave cari čina šti ćenika. — Vaša ekscelencija misli zaista. Uvažit ću svaku vašu želju, makar bih vas htio pozdraviti ujutro ... — Nikako, bit će mi drago da vas vidim kad se vratim.

Grof se oprosti i ostavi sobu. Malo zatim sluge donesu dva pištolja i predaju i h lakaju Ata-nacku. Kad su izašli, mla ñi harambaša Je čmenica zapita Varnicu: — Sto će vam to oružje kad i onako imate svoje kubure? I I I 128 — Ponajprije neka grof misli da sam goloruk, a onda — ni- kad čovjek nema uza se dosta smrtonosnih metaka. — Zar demo sutra na put samo nas dvojica? — Pratiti će nas samo moj sin, i, kako vidiš, moj lakaj Ata- nacko. A čega se boji carski savjetnik kad nosi Varnici dukat e, a Je čmenica sjedi kraj mene? Niti onaj pasji sin koji mi ne da mir- no carevati ni »vilenjak« ne će druk čije pro ći kraj mene, a da mi se ne pokJoni. — A baš njega sam se pobojao. Ali, zaista, u od ori carskog savjetnika uvijek gledam samo Varnicu, a zaboravlja m carskog čovjeka. — A znaš li ti — kad sam te tamo ugledao — stal o mi nešto kopkati po glavi. Casti mi, mislio sam: ti si taj l upež koji me od neko doba goni kao ñavo grešnu dušu. — Slavna vam pamet tu zabrazdila. Zar ne znate da je taj ñavolski sin ve ć i mene napao? — Nešto su o tome govorili moji razbojnici, sje ćam se, a ipak, kad sam te vidio, ovako u kapetanskoj odori, sa zap ovjednikom, svašta mi je palo na pamet. A zapravo, eto, mi razb ojnici moramo biti jedan prema drugom pošteni. Podrugljivo se nasmije Je čmenica pa gleda svojeg starijeg druga. — Samo se ti rugaj, a, eto, dokazat ću ti kako pošteno mislim 0 tebi. Red ću ti sve što su skovali protiv tebe, mene i Kosi ća. I stade mu pri čati što je sve čuo na vijecanju prije podne — kako su odlu čili nova čiti zasebnu vojsku od gra ñana koji bi ima-li povesti križarski rat protiv razbojnika. Mla ñi vo ña razbojni čke čete pažljivo sluša. Ta ga vijest nemilo iznenadi. — Baš nije lijepo to slušati. Zna či, rote se protiv nas. Čini se, Varnico, ipak će nas protjerati iz ovog lijepog, plodnog kraja. A baš se tu dobro živi. — A ja ću ti sada kazati pametnu rije č: ho će oni na razboj- nike sa svih strana. E, pa dobro — da se nas trojic a složimo i zaje- dno udarimo i potkoparho njihovu obranu! Zajedno b ismo onda 1 pošli ovoj čeljadi na hara č, zajedno bismo grabili i dijelili. — Bilo bi dobro — samo, kod diobe vi biste htje li ve ći dio za sebe. Bilo bi bolje ovako: tko šta ugrabi, njegovo je! — Ako idemo zajedno u slozi na njih, onda valja i u slozi podijeliti plijen. Mi smo, vidiš, u opasnosti. Naro d ovoga kraja hoće da nam zatvori vrata, drumove, svoje hambare i ke se od ko- jih smo dosad živjeli. Ho ćeš li, dakle, do Kosi ća s kojim si u kom- žiluku pa da mu kažeš što ja mislim? Mogli bismo se sastati pa da se dogovorimo. Sve naše unova čene čete sakupit ćemo u jednu. A nas trojica vodimo. I ne će nas mo ći potjerati dok samo jedno selo ima u hambaru žita. — Poći ću Kosi ću i s njim se dogovoriti. \ 9 Zagorka: Vitez slavonske ravni 129

— A sada nam, eto, nose ve čeru. Moramo govoriti o ne čem drugom, ne čem veoma važnom, naravno — protiv razbojnika... Sluge su ulazile, prostirale stol i donosile jel o i pi će. A onda ih Varnica pošalje iz sobe s izlikom da će ga posluživati njegov vlastiti lakaj. Sada je bio siguran da mu vise nitko ne će dolaziti na vrata pa ih zaklju ča, oslobodi ruke poveza i prione sa svojim drugom uz j elo. Iz spavaonice došao je Atanacko i sjeo k njima. Pošto su se dobro nave čerali i popili vino, ode Varnica u spa-vaonicu da s Atanackom uredi kov čeg. Odabrali su jedan manji da mogu ponijeti barut, a na vre ćice složio je Varnica bijeli prsluk, kaput od modro g baršuna i čitavu sve čanu odoru. — Što će vam to? — pita Atanacko. — Sutra uve čer u Valpovu slavi ro ñendan neka lijepa djevoj- čica. Bit će tamo svi gospodski momci koji se motaju oko nje i oko onih drugih. Razumiješ li? Rekoše da će do ći i neki mladi ć koji tamo čeka Varnicu. Ne može, dakle, ta sve čanost biti bez nje- ga — ni bez mene! -~ Ovako v.i kanite u poho ñe u Valpovo? U odori carskog ša-vjetnika? -*- Ne mogu u Varni činom kaputu. čestito se namo čio u mo- čvari. Atanacko malo razmisli pa onda opet upozorava: -^- Mislite li da nas tamo ne može ništa zadesiti? — Kako ne! Svi će mi se klanjati, pogostiti nas i svatko će tiiti sretan ako mi može kazati svoje ime. Starica je mrtva. Pravi carski savjetnik je u željeznim rukama moga kapetan a, Je čmenica ostaje uz mene tako dugo dok svršim stvar u Valpovu . Eto, što mi se može desiti drugo nego da dobijem u ruke ñavla koji mi ne da carevati u miru. — Svakome svoje — Varnici slava i cast! Pamet je vaša svag- da na svome mjestu. Još su se spofazumjeli o sitnicama, a onda Varn ica pozove u svoju spavaonicu druga na po činak. Prije toga je pomno žaklju ćao vrata i klju čeve spremio k sebi. Legli su odjeveni. Varnica odmah opazi da se nje govu goštu ne spava. Jedan se bojao drugoga. Svakomu je sve sumnjivo i odlu če da ostanu budni. Čitavu no ć razbojni čki komandanti nisu spavali. Me ñusobno su se stražarili. Tek što je zabijeljela zora, bili su na nogama i požurili se dolje gdje ih je čekala ko čija kojom je upravljao Varni čin sin, a uz njega sjeo lakaj Atanacko. Zamalo prošla je njihova ko čija ispod Gornjih vrata i krenula prema Bijelom Brdu. 130 t f FRATRI 1 I Sutrašnjeg prijepodneva Magda i Krasanka neprekidno su sje-dile uz prozor. U rukama im vezivo. AH prsti ne rade. O či su im uperene na ulicu. Svaki prolaznik zaokuplja njihovu pažnju. Magda bi željela vidjeti svojeg posrednika i onog drugog koji će do- ći s njime, ali je Krasanka upozorava: — Pojavit će se samo onda ako ustrebaju novu preporuku ili zagovor zapovjednika. — Onda ne će ni do ći jer Keglevi ć je odmah bio spreman da fratre najavi savjetniku. Ovo bude Krasanki žao, ali ona vješto sakrije svoje zani-manje. — Kako izgleda onaj drugi? — pita Magda da utu če vrije- me. — Vidjela si ga ve ć dva puta, a ništa mi ne kazuješ o njemu. — Na obali Drave, u blizini Vodenih vrata, vidje la sam ga iz- daleka, na sedlu, a obod šešira sakrio mu polovicu lica. — A ju čer, tamo u kr čmi?

— Otvorio je vrata s dvorišta. Vidjela sam samo mlado lice ispod šešira, ali na čas. Znam samo to — o či su mu nekako čudno tamne — možda vrlo velike ili je to bila sjena. Naš je posrednik odmah ustao, a ovaj drugi je smjesta nestao. — Prošlo je deset sati — upozori je Magda, pogle davši stari sat na ormaru. To je Krasanka ve ć davno primijetila i gubila nadu da će se fratri pojaviti. — Tu su, vidiš, dolaze — najednom je upozord Magda . — Jest, oni su! Jedan je stao — gleda gore ... — Idi, sigurno nešto traži od mene. Reci mu: sve ću ishoditi, sve što treba, samp neka što prije ide k Varnici da Zorislav ne očajava, Ako bi majka primijetila da razgovaraš s fra trima, re ći ću da prose te sam im poslala milostinju. Uzmi klju č od malih vra ta i otvori im da ne s*toje na ulici. I gotovo izgura Krasanku u vrt. Pobrzala je k vratima, otklju čala ih i ponudila fratra da u ñe. Duboko na lice pala mu je kukuljica. Ali ona ga je prepoznala po r umenim usnama iza kojih su se pojavili bijeli zubi. — Ne zamjerite što vas smetam, ali zapovjednik n am je rekao da je savjetnik otputovao. Ju čer niste rekli da kani oti ći... — Ni rije či nije bilo o tome. Kad je kasno uve čer stigla gos- podarica, pri čala mi je da ih je savjetnik sve pozvao danas na ve - čeru. Zar vam to Keglevi ć nije rekao? — On ne sluti s kim je govorio. Mi smo odmah otišl i. — Bit će da je savjetnik morao otputovati zbog Varnice — s i gurno su ga uhvatili. — Uhvatili? Tko? Gdje? 9* 131 — Pripovijedala mi je moja gospodarica da su čitavu ju če- rašnju ve čer kod zapovjednika govorili samo o razbojniku. Pan dur Ficulin došao je tamo i tvrdio da je Varnicu ju čer vidio kod »Zlat- nog vola«, preodjevena u trgovca. — Otkud bi on znao kako izgleda Varnica? — Govorilo se ju čer da je pred koji dan Ficulin uhvatio neku staricu koja je tvrdila da je razbojnikova majka i navlas nalikuje na njega. I tako je Ficulin po njezinu lieu mislio prona ći u nekom trgovcu razbojnika. I pošao je po patrolu, ali kad su se vratili, tr govca vise nije bilo. — Prije nego što ste vi došli u gostionicu, vidi o sam tamo pandura, sjedio je daleko od mene sprijeda i zabavl jao se s nekim ljudima. Ni časa nije ustajao. — Ali kad ste otišli iz gostionice, došao je nek i čovjek k meni i tražio da s njim plešem. Tada sam vidjela tog pan dura kako je ustao i oštro promatrao trgovca. Mislila sam, gleda ga zbog toga što se meni narinuo. — Kako je izgledao taj trgovac? — Visok i ple ćat, mrkih crta, posve obrijan, ni brkova nije imao, a nos mu je kao u rode kljun. Mislila sam — n eka grabežlji- va neman od ptice nadvila se nada mnom. — ZIo ste u činili što mi to niste rekli. Idem odmah da vidim njegovu majku. — Ju čer je umrla, tobože od radosti zato što joj je savj etnik obećao da će pomilovati njezina sina. <— Sto mi to govorite? Zar je to šala? — Sve su to pri čale grofice i kontese. I, rekoh ve ć, Ficulin je bio pozvan u pala ču pa je pred gostima pri čao o Varnici i o susre- tu kod »Zlatnog vola«. Ali mu nisu vjerovali zato š to je carski sa vjetnik, koji jedini poznaje Varnicu, rekao da je t a starica uhoda i nikako nije nalik na razbojnika. I onda je opisao k ako izgleda ha- ramija. — Možda znate kako ga je oslikao? — I to su mi pripovijedale gospo ñe: on je navodno malen i

žalav, neznatan tijelom, ali jak u mišicama, i lice mu je neznatno. — Tako ga je opisao savjetnik? — I grofica i kontesa su mi pripovijedale nekoli ko puta o tome. Čitavu no ć bile su vrlo uzbudene od vijesti da je razbojnik u tvr ñavi. I vi ste sigurno vidjeli Varnicu kad ste traži li otkupni- nu za provizora? — Ne, nisam. Bio sam poslao svojeg najvjernijeg momka. Go- spodar me nije pustio da idem, ali momak nam je pri povijedao ka ko izgleda. Mi smo ovu stvar s provizorom dobro isk oristili da uz- mognemo poslati ponudu za otkup i tako nam je sada poznato kakav mu je stas i kakvo mu je lice. — Savjetnik ga je to čno opisao, zar ne? — pita ona. — Baš sasvim obratno od onoga što ste rekli. I čudim se tome. 132 — Da nisu savjetniku pokazali koga drugog, a ne Var nicu? možda, vašem momku? — Ne znam — re če on zamišljeno. — Kako bih mogae do- znati zašto je savjetnik otputovao i kada će se vratiti? — Moja gospodarica će nastojati da to sazna. Sigurno će od- mah oti ći u pala ču ako joj kažem da vi to želite. — To bi nam jako koristilo. Dotle ću izvršiti neki drugi posao. Bit ću to čno u podne na trgu — sakriven iza stabala. Kao da s am putuju ći fratar. — Doći ću i javiti vam. Otišao je prema svojem drugu koji je ostao vani. Obojica su hitno krenuli niz ulicu. Pandur Ficulin ustao je toga dana rano ujutro. Bio je mamu-ran i umoran. Plaho pogleda oko sebe. Soba je prazna. Iz kuhinje čuje zveku su ña. Onda se tiho, jedva čujno obu če, a pri torn sa strahom pogleda na kuhinjska vrata . Najednom se vrata otvore. Ulazi snažna žena. Fic ulin zadrš će. Pred Varnicom ne bi nikada tako zadrhtao. Sav smeten traži ha-Ije tak. Zena šuti. Ne vice. Ne grdi. »šta to zna či?« — čudi se u sebi pandur. Žena sjedne. »Sad će barutana poletjeti u zrak«! — misli Mato i sav se skruti. Ali žena ništa, pa ništa. Samo zapita čudnim blagim glasom: — A ti, Mato, bolestan? Vatra u glavi, je li? »A joj, Ficuline, nikad nije tako blago po čela...« I čovjek drš će od ženine blagosti. Ipak se usudi da upita: — A zašto ti sve to meni — pa ovako, pa onako? — Sto ovako — onako? Evo kako: ju čer si stigao ku ći, tetu- rao, buncao, a ni traga zadaha vina ili rakije. I n isi bio pijan! A ipak, bože mi prosti, kao pijan. Sve govoriš: Varni ca — carica — pa Varnica — pa opet carica — onda carski savjetnik — sve se kre ćeš me ñu razbojnicima pa opet usred dvora. A nikako pijan, baš nikako! Snaga ulazi u Matu Ficulina i pri ča ženi sve redom kako je bi-lo, kadli netko pokuca na prozor. Pogleda žena i zapanji se: — Fratri. što ho će fratri? Žena pohiti na ulicu. A Ficulin se požuri da se odjene dokraja. Upravo je završio, kad se žena vrati i kaže: — Dva fratra mole, baš lijepo mole pandura Ficul ina, česti- tog pandura, da bi došao s njima. Htjeli bi vidjeti staru Varnicu koja je ju čer umrla. čim je spomenula ovo ime, sko či Ficulin kao da ga je mu-nja udarila. Pograbi klobuk, opaše sablju i istr či iz ku će. Vani ga čekaju fratri. Lijepo ga oslove i iznesu mu svoju mo lbu. On se smjesta odazove. Zašto oni žele vidjeti staru — ne zna, ali 133 je uvjeren da će nešto i doznati. Sve što se vrti oko razbojnika, sve ga to zanima i on bi pošao na kraj svijeta da čuje što potanje 0 njemu.

Putem mu fratri spominju kako se pro čulo da je on vidio Var-nicu ju čer kod »Zlatnog vola« i da je bio u zapovjednikovoj pala či 1 sve tamo pripovijedao, ali mu nisu vjerovali jer da stara ne nali- kuje na sina! Pobožno sluša pandur Ficulin što mu pri čaju fratri — a svaka rije č njemu je poput kapi hladne vode na vreli jezik čovjeku u groznici. Sad mu biva svjetlije u glavi i lagodnije u duši. Dakle, uistinu se to sv e dogodilo što mu se ju čer činilo kao obmana n nekom pijanstvu. Sve je zaista b ilo tako. I on se udari o prsa: — Jest — istina je sve što ste čuli. Doživio sam to i vidio sam ga kod »Zlatnog vola«. Upravo se vra ćao od stola neke ljepo- tice što je bila u vinkova čkoj nošnji. Eh, da mi je bilo vremena gledati je, ali u hipu iskrsne preda mnom ona strah ovita nosurina, ona ple ćata ljudeskara, pa ono lice! Navlas isto kao u star e. Velim vam — vidio sam ga kao što sada ne vidim vas jer va m lice pokri- vaju kukuljice. A nisam bio pijan! Ne! Mogu se zakl eti. Žena mi veli da nisam bio pijan, makar sam teturao i buncao . A znate, časni oci, kad žena veli: nisi pijan, onda si trijezan ka o novoro ñeno djetence. Fratri ga ispituju dalje, a on pripovijeda sav zaduhan od sre će što se može nekom ispovjediti, a da mu se ne smiju, ne rugaju i ne prekidaju ga. Ushi ćen je kako ga fratri slušaju. Cak ga i pitaju. To je vise nego što bi ikada mogao poželjeti. Opet ulazi u njega nada da ne može Varnica biti uhva ćen bez njega. Odveo je fratre sve do nakraj groblja, u mrtva čnicu, i poka-zao im staru. Budno pazi kako je promatraju dugo, neobi čno dugo i govore latinski. Onda izlaze, a ©n ih slijedi. — Jeste li možda ikad vidjeli Varnicu? — upita on f ratre. — Nismo, ali smo čuli o njegovu lieu. — O nosu? O nosu ste čuli? — Kako ne, čuli smo. — Eh, ipak onda sunce sja na moja vrata! I mjese čina razot- kriva tajnu no ći. Vidio sam ga, dakle! Vidio svojim ro ñenim o či- ma. što li ću nabatinati one koji su mi se rugali u »Zlatnom vo lu«. Ovo ne zanima fratre i jedan od njih pita: — A što velite kako je gospodin savjetnik opisao Varnicu? Pri čajte nam. Na te rije či čovjek se uko či. Pogleda malo postrance fratre i neki ga instinkt upozori da to možda ipak nisu pravi fratri . I kako bi bili? ?su ni blagoslovili onu tamo! Eh, tu se nešto valja, mora biti oprezan. Ako štogod re če protiv onog savjetnika, može biti zlo. Objasni im što je rekao cari čin savjetnik o Varni činu lieu i onda ušuti. Oni ga gledaju ispod kukuljice i njemu nekako tijesno u duši. Po čeo je brže kora čati da što prije stigne u napu čenu ulicu. Ali prije nego mu se ova želja ispunila, opazi Ficulin da se fratri zaustavljaju. Jedan od n jih zapita: — Recite kako izgleda taj savjetnik? »Eh, tu smo! — misli on. — Sad me imaju ...« Ne mož e lagati, a opet ne smije kazati što je mislio ju čer, a misli i sada. Sli čan je taj savjetnik i trgovcu kojega je vidio i sta-roj, makar čitava carska obitelj sa caricom na čelu vele da nije! I polako, oprezno, Ficulin odgovara: — Kako izgleda? Eh, tako — na priliku — kako bih rekao — visok. Naravno, carski savjetnik ne može biti kukac ! I — tako — ple ćat je. Ne može komarac nositi onakvu zlatom vezenu mon- duru. — A lice? — pita ga fratar dalje. — A lice? A! Lice kao lice! Nije mlad. I obrijan . Dakako, visoka gospoda moraju biti obrijana. I oštro lice i onako, recimo, na pri liku, gospodski nos... — Kako to mislite: gospodski? — Pa onako, na priliku, da ga ima što vidjeti. I spod onako bi- jele vlasulje mora nešto da bude carskoga! Pa kad j e carski sa vjetnik — mora da ima eestit nos. Vele da na dvoru imaiu što mi-

risati jer tamo se neprestano razlijeva mirisava vo da. I car, kažu, ima velik nos, pa kako ne bi onda savjetnici koji g a savjetuju... Zadovoljan je svojim odgovorom. Ništa nije slag ao, a ništa nije rekao. Jedan od fratara posegne nekud u džep, izvadi nešto sre-b rno i gurne mu u ruke. Prestrašio se. Da uzme? Hi da ne uzme? Trebalo b i mu. A opet, ne bi trebalo uzeti, ako nisu pravi ljudi. »Što da uradim, bože veliki! Uzmi. Uzmi! Ne uzmi!« I dok on tako govori — fratri su se okrenuli i otiš li. — Nisam uzeo! O^tavili su mi! Ne ću valjda srebro baciti u baru?! Dugo je gledao Ficulin za fratrima i dugo razmiš ljao. što su htjeli? I zašto se toliko zanimaju za Varnicu? A njih dvojica hite nekud ulicom pa se onda na ñu opet na trgu pred zapovjednikovom pala čom. Još nije bilo nikoga. Čekali su tamo neko vrijeme, kadli opaze Krasanku. Hitro se jedan udalji, a drugi ostane. Ovaj se pokl oni djevojci kao da traži milostinju. Ona pristupi k njemu i šapne mu: — Carski savjetnik je otputovao zato što su ga p ismom po- zvali razbojnici da iskupi nekog mladog grofa, ljub imca njezinog veli čanstva. Grof mu je dao hiljadu dukata. Savjetnik će se vratiti sutra-preksutra. — Hvala vam, gospo ñice Krasanko, i molim vas, ako vi štogod ustrebate, evo me utorkom i petkom kod vra ča. Bude li meni po- 135 trebna vaša pomo ć, na ći će vas uvijek fratar. Recite svojoj gospo darici — provizor će ve ć danas biti na slobodi. A najkasnije sutra prije po dne. Do vi ñenja! Ovaj oproštaj ispunjava je radoš ću jer je siguran znak da će ga opet vidjeti. Kad se približio svom drugu, re če mu tiho: — Savjetnik je otišao da iskupi nekog grofa. — Bit će onako kao što slutimo — veli njegov drug. — Varni ca je bio u tvr ñavi, bilo u kakvoj odori. Sve što pri ča Ficulin zna- či da nešto nije u redu. Gotovo je sigurno da ga je pandur vidio u »Zlatnom volu«. — I ja sjedim tamo u gostionici! I šetam gradom i ne vidim i ne znam ništa! — Sve mi se čini — znaš i vidiš samo Krasanku! Da nije bilo nje, ne bi ti ništa izmaklo. Rekao sam ti: divna je to djevojka i baš zato okani je se — povuci se dok je vrijeme. Io nako znaš da je ne možeš oženiti! Neko je vrijeme šutio, slušaju ći ukor, a onda se trgne: — Popravit ću svoj propust. Idem smjesta tražiti Varnicu. Odnijet ću mu dukate za provizora. — Ne ćeš sam! Idemo svi. Povest ćemo momke i oprezno u Bijelo Brdo. Požurili su i gotovo zaboravili da nose fratarska o dijela. ZORISLAV MOROVIĆ Zagnjuren u slamu, leži mladi provizor Zorislav Morovi ć. Tijelo mu je nepomi čno, samo njegov duh nemirno luta. To čno zna da se nalazi u drvenjari,. usred otoka na Dravi. Otok s jedne strane oplakuju hladni valovi rijeke, a s druge strane široki rukav. S jedne strane nadaleko i široko šuma, ravnica, močvara, sve sama pustoš — as ove strane selo Bijelo B rdo — glavno stjecište razbojnika Varnice. Ni ptica ne može preletjeti nad otokom da je ne spazi razbojni čka straža. Zapravo, provizor i ne misli na bijeg iz svog z ato čeništva. Zna da će ga osloboditi, i baš to ga ispunjava o čajanjem. Volio bi da ovako zagnjuren u slamnati ležaj umre i nikad vise ne ugleda slobodu. Tamo ga čeka strahovitije ropstvo negoli ovdje, u razboj-ni čkom logoru. Varnica mu je poklonio život da ga položi sebi p red noge. Poklonio mu je život da uzme njegovu cast. Strah pred smr ću u mo čvari narinula mu je na usta strahovito obe ćanje da će biti jatak razbojniku, njegova desna ruka, njegov glasnik, njegova truba —

136 1 - ' ortak. Nad tim obe ćanjem lebdi jezovita prijetnja haramije, zvjer-ska prijetnja kao strahovita osuda koja ne doseže njega, ve ć nju — Magdu. Nitko na torn svijetu ne sluti da u svom srcu s talno nosi njezin lik. Znao ga je sakriti pred svim o čima na dvoru Retfale. A i sam ne zna kako je odraz tog lika pao u njegovu dušu. Ne zna i ne sje- ća se. Svakog je dana zašuštila njezina haljina svjetle boje pokraj prozora njegova ureda. Svakog bi dana u zelenilu perivoja bljesnu-la djevoja čka suknja poput neke bijele maglice. U stalnoj zaposle-nosti nije ni opazio da mu je svaki put ost avila za sobom trag. Susretao je Magdu i u društvu svojega gospodara , grofa, a ovaj, ga je često pozivao zbog njegove naobrazbe i duhovita razg ovora za dugih zimskih ve čeri. Tu bi se njegov pogled sreo s tamnim očima mlade djevojke što su ga gledale s nekim dublji m zanima- njem. U po četku se osje ćao tako lijepo, toplo i ugodno. Jednog dana sreo ju je u perivoju, kad je prolistalo prolj eće. I tada je osjetio da drš će od šuma njezine haljine i blizine i samo će u ko- joj su se našli. Nadaleko nije bilo nikoga — oni sa mi... Nije znao što da kaže. Zbunio se i samo je skinuo klobuk na p ozdrav. A ona ga je oslovila. Tako milo i tako toplo I mnogo puta bi se tako našao s njom i uvijek b i osjetio da mu srce burno kuca, a krv mu udara u lice. Onda mu bude jasno što se doga ña s njim. Povla čio se i nastojao da što manje vidi dje-vojku i da što rje ñe bude pozivan u obitelj. Nagomilao je sebi po-sla samo da izbjegne susret ko ji je donosio opasnost da ga pro-gledaju. Ve ć je bio spreman da ostavi i službu. Ne može živjeti u bli-zini djevojke od-koje ga dijeli nepremostiv jaz. On, obi čan plemi ć, a ona k ći uglednog grofa! Ni u snu se ne bi mogao usuditi da joj pristupi bli že. A ona? Gdje bi ona i jednu misao utrošila na njegal Svoju je ljubav duboko pokopao, razmišljaju ći kako da utekne daleko od dvorca, I stao je u tajnosti tražiti drugo namješte nje. Ve ć je bio u dogovoru s vlastelinom Jankovi ćem u Požegi i čvrsto odlu čio predati vlastelinu Retfale svoju zahvalu na službi. A baš dan prije toga proša o mu je razbojnik Varnica preko puta koji je odabrao. Morao je krenuti u potj eru za njim. Nešto ga je vuklo naprijed. Osje ćao je želju da uhvati bjegunca, a onda, u zamahu, k onj mu pojuri ravno u mo čvaru. Cini mu se da se još ni sada nije digao iz onog kala. Još uvijek tone u kaljužu. život koji ga čeka nije ništa drugo, nego tonu će u blatu iz kojega nema izlaza. Varnica ga je uzeo za svojeg jataka, a kuburu p rijetnje pris-lonio na Magdu. Zaprijetio se onoj koju ljubi. Ne bi Varnica nika-d a znao tko je ona da se nije pojavio posrednik koji nudi otkup-ninu. Jasno mu je rekao razbojnik da ga iskupljuje djevojka. Sve može doznati okrutni razbo jnik — sve što ho će. I tko bi drugi mogao da ga iskupi, osim Magde? N ema, osim nje, nigdje djevojke koja bi ga otkupila. 137 Sje ća se, doduše, one lijepe plavuše koja mu je dobaciv ala ko-ketne poglede, nastojala mu do ći u blizinu, neprestano ga ispiti-vala o cijepljenj u ruža — ali ona je, o čito, samo htjela da utu če vrijeme. Njezini su pogledi bili samo igra koketerije, u njima nije bilo duše ni osje ćaja. Bilo je jasno da ljepotica u pomanjkanju zabave nastoji izazivati mladog i lijep og muškarca da joj posluži za zabavu. Izbjegavao ju je da joj ne mora iskazivati svoj prezir. Ali kad ne bi bilo drugih kavalira, ona ga je potražila pod razni m izli-kama. Ne, takva djevojka nije mogla na ći u svojoj duši potrebu da razbojniku pošalje otkup ninu za njega. Tako on to zamišlja jer mu srce ne želi d a ga iskupi Hela. A Magda? Ipak! U njezinim dubokim tamnim o čima bilo je nešto što mu je otkrivalo djevoja čko srce, nešto što ga je zbunji-valo, što mu je uli jevalo nadu da i ona misli o njemu. Sad mu se barem čini tako, sad u to vjeruje.

Zar je osje ćala što se sve odigravalo u njegovoj duši? Možda mu je ipak uzvra ćala osje ćaje. Onda nije to ni pitao, samo je želio da što pr ije napusti dvorac njezina oca da ne bi nikad doznao ku-ca li m lado nježno srce za njega ili ne. Strepio je da to sazna. Onog časa kad je pao u mo čvaru kao da je odlu čena njegova sudbina. Ne, ne — nitko ne može da iskupljuje njega, sam o Magda. O tome je šaputalo njegovo srce i obuzimala ga sre ća, a istodobno i o čaj. Mu či se tako dan i no ć leže ći na slami. Misli mu neprestano lutaju u prošlost, a onda se vra ćaju ustrašnu sadašnjost. U toj pljesnivoj kaljuži u tapa se njegova cast i poštenje — jedino blago što ga je posjedovao u svojem životu. A pao je u tu mo čvaru u času kad je htio da pomogne uništiti silnika-zlo činca. Prevr će se po ležaju, misli ga razapinju. Tako su velike dušev-ne muke da i tijelo pati od njih. Smlavljena duša razara mu tje- lesne snage. Osje ća kao da su ga isprebijali, sasjekli na komade. A svaka čestica ima svoju dušu, svoje srce, svoje boli. Sastavljen je od bezbrojnih tijela i be zbrojnih duša i srca od kojih svako pati paklene muke. I dini mu se da je velik k ao čitav svijet, i sve što je muke na zemlji, sve se to skupilo u njemu jednom je dinom. Leži zagnjuren u slamu. Ne može podnositi svjet lost dana ko-je mu još strahovitije razotkriva njegovu jezovitu opstojnost . Tako, sklopljenih o čiju, zagnjuren u slamu, u mraku, do čarava sebi misao da je onkraj groba ili da u grobu sniva o svojem bivšem stra-hovitom životu koj i je prošao i ostavio mu odraze svih propa ćenih patnja. Prevr će se i jau če. Jeca, a da nitko nije od njega čuo ni jednog uzdaha. Kao da se rinuo duboko u mrak, tišinu i samo ću po ko-joj se baca amo-tamo i savija u gr ču. U toj samo ći spušta se k njemu slika mlade djevojke što je upr la u njega svoje erne o či. Taj po-gled sada ga čini još nesretnijim, nevoljnijim, od tog bi pogleda vri-štio kao ubogo janje kad ga kolje vuk. 138 . V »Magda me spasava, otkupljuje! Otkupljuje nešto što vise nije čovjek! 0, što činiš, Magdo! Zašto me ne ostavljaš u toj kaljuži? M ožda bih se zagušio u njoj, izdahnuo dušu s posljednjim pozdra-vom tvojim dragi m crnim o ćima ...« »Kad bar ne bih bio svjestan što se to doga ña sa mnom. Kad barem ne bih osjetio na duši i tijelu nesmiljene udarce ove zlo će koja me zahvatila kao vihor pahuljicu! Kad bar ne bih bio svjestan ...!« »Zar zbilja nemam zakloništa toj muci? A smrt? Zar ona ne bi ugasila moju svijest? Zar ne bi umrtvila moje boli? Smrt! Da, je -dina smrt! To je jedini moj spas. Jedino kamo se mogu sklonuti. Tamo ne ću ništa osjetiti. Ni nju ne ću vidjeti tamo, ni dragi njezin pogled, ni njezine up itne erne o či!« Najednom za čuje neki šum. Sve bliže mu dolazi nešto kao mrmor, kao da se nešto trese oko njega. Onda prasak, mukla tut-njava . Nada neka sijevne u njegovoj duši. Svijet se ruši! Svijet će propasti, a s njime i on i sve njegove muke i sva njegova obeš ća-š ćena cast. Sve će propasti zanavijek. Ponovno nešto kao da grmi. Zar nebo sipa gromov e? Ali ne diže glavu. Boji se svjetlosti. Dobro mu je ovako u tmini, gdje ne zna što se oko njega zbiva i ne vidi ništa. I prolaze tako časovi u mra čnom bunilu bolesne izranjene duše. — Provizore! Što je s tobom? Ustaj! Zar to netko njemu zbori? Ne zna i ne će da se odazove. Neka ga puste na miru. Ovako mu je bolje. Zavukao se kao krtica pod zemlju, smatra se zašti ćen od nevolja koje bi još mogle pasti po njemu. Na ramenu osjeti ne čiju ruku koja ga žestoko drma. Ali se ne može nikak o odazvati. Čini mu se da je mrtav. Dvije žilave ruke ga pograbe i okrenu mu čitavo tijelo nauznak. Bijeli dan zaviri u njegovo lice. Zablista mu u zjenicama. Ne vidi ljude nad sobom. Svjetlost ga boli u o čima, u duši, na čitavom tijelu. Osje ća se ranjav od ove svjetlosti. Razgalila mu je svu nje-govu sudbin u. Sada i ubudu će. Nema vise predodžbi, niti polusna u mraku. Sve t o nisu erne misli, sve je to kruta istinska nevolja. Tu su on i razbojnici koji su mu vratili život, a uzeli cast. — Gle, mladoga gavana! Ne možeš ga dozvati k pa meti! Th, sigurno mu se snilo da po čiva u njezinu krilu i ne da mu se buditi

iz tolike slasti. — Cura te čeka! — opet će neki drugi glas. — Sko či! Da — to govore njemu. I digne se napola, ali pokrije o či da zasjeni danju svjetlost koja mu prouzrokuje toliko boli. Razbojni čko lice s crvenkastosme-dom bradom iskesilo mu se. I tamne ga o či bockaju svojim pogle-dima. — Hajde, hajde, da ona dugo ne čeka! Oluja je minula. Oblaci se lome i sunce će odmah izmiliti da vidi kako se grliš sa curom. 139 Pogledao je u lice Varni činog kapetana Stojkovi ća. Obrijan je, a tamni brci padaju mu niz čeljusti. Veselo se podsmijava. — Baš je cura nestrpljiva. Da je meni takva — št o bi me če- kala i u čekanju gorjela poput žive žeravice! Zorislav ustaje i samo napola sluša što govori razbojni čki ka-petan. Tako je smućen da mu svijest ne shva ća misao njegovih rije či. Skinuvši ruke s lica, opazi da kapetan bacaka p o klupi zlatne dukate. Njihov zvuk draži razbojnike na smijeh od radosti. — Zvone, brate, poput zvon či ća. Vidiš, provizore, držala ih je tvoja cura u ruci. Sve miriše od njezine mladosti! I ne čuješ kako ti zbore? A? Imena ti tvoga, šap ću ti sve što te čeka kad se vratiš njoj u krilo. Juh! Razbojnik pojuškuje i ne sluti kako bije Zorisla va u ranjenu dušu i srce. Bradati mrko mjeri Zorislava i pita: — A što ti je? Nešto ne valja? No, hajde Varnici da čuješ nje- govu posljednju. Izašli su iz kolibe. Vani grmlje mokro i zemlja miakava od pljuska. Nebo se vedri. Ništa ne vidi Zorislav pred sobom do vi-soku guštaru nasred otoka. Samo s one strane rukava kao da izme- ñu grmlja vire krovovi Bijelog Brda. Pošli su kroz visoko razgranjeno grmlje. Tu se diže druga ve ća kolibica, sva od drva. Pred vratima, na nekoj povaljenoj ba čvici, sjedi savjetnik Weber. Zagledao se u Zorislava, ali samo na čas. Onda spusti glavu i bulji preda se u mokru zemlju. Varni čin kapetan mu veli: — Pri čekaj da vidimo kad će gospodar da te zovne. Malo prisluhnuše na vratima. Onda se razbojnici zgl edahu. — čuješ li što on tamo govori? A valjda ne će? ... — Kako ne će! Ho će — osim, ako ga nas dvojica ne odvratimo. Dosta je bilo ovih dana dukata! Opasnost je prevel ika. Varnica je lud! — Kad mu pred o čima zablista zlato i zazvecka mu u ušima, tek onda podivlja'za njim! Hajde da ga sklonemo nek a se mane toga. Onda se ogledaju na Zorislava. — Pri čekaj, odmah ću te dozvati. Obojica ulaze u kolibu. Poput kipa stoji Zorislav Morovi ć. Cini mu se da na čitavom svijetu nema ni čega do razbojnika i — do Magde. Weberov glas podsje ti ga da je tu i kraljevski savjetnik. Ovaj ga gleda ispod oka i gov ori, šap ćući: — Jeste li vi taj provizor kojega su zarobili? — Na žalost... — Čuo sam kako govore o vama. Otkupili su vas? — Valjda — ne znam. — Vi ste kod grofa Peja čevi ća u Retfali? 140 — Bio sam. — A sad vise niste. Slegnuo je ramenima, malo šutio, a onda re če apati čno: — Idem daleko! ... I nigdje vise nisam! ... — Bilo kako, morate navratiti grofu Keglevi ću u tvr ñavu, ili možda Peja čevi ću, pa im kažite zašto me ne iskupe. Istina, ne po-

znaju me osobno, ali plemi ć sam kao i oni i bila bi njihova duž- nost da iskupe cari čina savjetnika. — Isporu čit ću im, svakako ću isporu čiti. — Bit ću vam zahvalan do smrti. On samo kimne glavom, a carski savjetnik nastavi jo š tiše: — Moram govoriti tiho, oko nas tamo u šikari str ažare oni. Odasvuda po jedna cijev! — To je naravno ... — Vidite, gospodine, tvrdo sam vjerovao da će Varnici ova pustolovina zaokrenuti vratom. Istina je, dobro gov ori njema čki, pa ipak opaža se da ga nije majka u čila ovom jeziku. Ali polagao sam nadu u druge stvari. Ne mogu razumjeti, ako je doista bio u tvrdavi — kako ga nisu prepoznali? Cim on nekome pr uži ruku ili počne jesti, svima mora biti jasno da su to ruke haram ije i da se vladanju u čio po šumama. Svatko je morao opaziti da nije odgo- jen za carskog savjetnika. Ili zar ljudi u ovom kra ju nisu zapad- njaci? — To i mene čudi. Možda i nije bio u tvr ñavi? — Ne znam, ali vidio sam ga kad se vratio. Imao je povezane ruke kao da se negdje pobio ili su ga, možda, uhvat ili i morao se braniti. Sve to ne zanima Zorislava. Odviše je zabavljen sobom. Utu čen je, nema snage da prati savjetnikove brige. Ovaj op et misli samo na sebe i nastoji u mladom provizoru pobuditi pažnj u prema svo- joj li čnosti. Gotovo je uvrije ñen što mu tako neznatna li čnost iska- zuje tako mnogo ravnodušnosti. Kao da se zaboravlja da je on carski čovjek i da bi mu se morao u salonu duboko pokloniti i slu- žiti mu. i Odmah mu to natukne: — Očito se niste mnogo kretali u otmjenim krugovima? — Od djetinjstva — mirno odvrati Zorislav, ne razabiru ći da mu Weber spo čitava neuljudnost. Ali savjetnik mu to ne vjeruje. Nikako ne može z amisliti da taj provizor ne primje ćuje s kim razgovara i zuri preda se kad odgovora. N imalo ga ne uzbu ñuje što je on, carski savjetnik, u ru-kama razbojnika! Meñutim je i nehotice pobudio veće zanimanje u Zorislava. — Recite mi zar je ovdje u blizini neka li čnost koju zovu imenom — čekajte, odmah ću se sjetiti: Valpovo?! — Valpovo? To je mjesto i tamo je dvorac baruna Pra ndaua. 141 Savjetnik opazi da je provizor nekako oživio. Za ista, pride mu bliže i upita Webera: — Čuli ste možda o tome dvorcu? — Varnica me držao u ovoj kolibi gdje sada vije ća — a kad se vratio, morao sam iza ći i, dok sam se pokupio iz ove rupe, neko- liko puta su spomenuli ovu rije č. — Zna či, dakle, Varnica ima naro čite namjere, ako je bio u Osijeku, u tvr ñavi. Tko zna, ne kani li i u Valpovo? — U mojem, odijelu? U moje ime? Zamislite kako j a izgledam u o čima tih ljudi kad me zastupa taj razbojnik! Kakvo m ora da je njegovo ponašanje i što oni misle o barunu Weberu k ad gleda- ju njegove kretnje. Sve me znoj oblijeva! — Što vam je do toga kako prosu ñuju njegovo vladanje na vaš ra čun! Ali što on tamo čini u vaše ime, od toga vas ne mora ob- lijati znoj — odgovori Zorislav. Rije č Valpovo probudila je mladog provizora. S Valpovom je tako usko vezana Retfala. Ako Varnica posjeti baruna Prandaua, a tam o se na ñe Magda? Cuo je dvojicu kapetana kako su se na vra-tima sporazumije vali da će Varnicu odvratiti od nekog pothvata. Sve se to podudara. I još se vis e približi k savjetniku: — Zar ništa niste razabrali po gestama ili pripr emama što bi vam moglo barem probuditi slutnju zašto toli ko spominju Valpovo?

— Hm — razmišlja savjetnik — ovdje sam sasvim ot upio. Ali gle — Varni čin pomo ćnik koji je stigao s njim neprestano se crve- nio i sve nešto nijekao se branio. — A tako — to bi moglo biti... A što na to Varnica? — Bjesnio je i udarao šakom po stolu. Ali zašto je Varnici ne prestano odobravao onaj mladi kapetan? — Kapetan? Kakav kapetan? — S njim je došao jedan mladi kapetan, pravi pra vcati carski kapetan, moj gospodhie! A znate li kako me pogledao ? Kao da sam njegov momak! Ako sam i zarobljen, nisamizgubi o svoju dvorsku cast i svoje dvorsko mjesto. A taj kapetan u pravoj carskoj odori — paradnoj odori — ni da bi me pozdravio! Mis lim, to je osveta jer carica baš ne cijeni vojsku. Naravno, za bojno polje da, tu ih ona i pohvali i drži govore. Ali u salonu ih ne smatra ravno- pravnim — niti najmanjem plemi ću. I najviša gospoda generali moraju dolaziti u dvor u svojoj velikaškoj odori — već prema tome, je li tko barun, grof ili viši plemi ć. Valjda je taj kapetan htio da mi sada ovdje pokaže kako je on iznad mene. Ili bar em da mi se neće pokloniti! ... Upamtit ću ga! Teško je Zorislav do čekao da njegova preuzvišenost dovrši govor. Tek sad a se sjetio koliko je dužan po čitanja dvorskom čov-jeku. I do čekavši svršetak njegove optužbe, pokloni mu se sa svim po čitanjem: 142 — Ekscelencijo, dijelim vaše ogor čenje, ali dopustite da vas upitam: zar je tog kapetana Varnica zarobio? — Otkud bih to znao kad ne razumijem ni rije či što govore._ A čudno, i kapetan govori kao i razbojnik. Ali se vlad ao upravo drsko. — Ah, preuzvišeni, niste razumjeli što govore, p a ste vise pa- zili na kretnje. Ali niste li možda čuli spominjati i kakva imena drugih vlastelina? — Naravno da jesam. Najviše su spominjali Peja čevi ća. Valjda zato što vas je on otkupio? Je li to bio on? Mladi provizor vi ñi Magdu ugroženu ve ć time što je Varnica spomenuo ime njezina oca i razmišlja, naga ña. Onda se sjeti da bi možda mogao nešto na čuti ako se vrati na ono mjesto na kom je stajao kad su razbojnici otišli u kolibu. Odmah se vratio i stao osluškivati. Kao da se s vañaju. Tamo bliže vrata neki je panj. Sjedne i pri čini se da ne sluša. Spušta glavu na ruke i nastoji čuti što se tamo bu čno raspravlja. Samo nekoliko rije či dopre do njega — one rije či što ih Varnica izvikuje u svojoj srdžbi. Ali to je dovoljno razjašnjenje da i de u Valpovo. Savjetnik Weber ga promatra i pita, ne mi čući se sa svoga mjesta: — Jeste li što čuli? Odlu čio mu je zatajiti što je razabrao i zanije če glavom, ali dalje sluša. Savjetnik mu dade znak da do ñe k njemu, — Vi ćete sigurno još danas na slobodu. Ne zaboravite, go spo- dine provizore, da sam carski savjetnik i sve što z a mene u činite, učinili ste carici. — Ekscelencijo, podsjetit ću na vas sve koji su pozvani da vas otkupe, makar se ne ću s njima vidjeti. Samo vas molim da o torn šutite. — Kako možete i zamisliti da bih mogao što spome nuti raz- bojnicima! ;. Dok je provizor svu pažnju ovog časa upravio prema vratima kolibe, carski savjetnik opširno mu razlaže što bi sve morao u činiti i kako gospoda ne smiju štedjeti s otkupninom jer će im sve biti vra ćeno. U kolibi bori se Varnica sa svojim kapetanima ko ji mu nepre-stano protuslove — štoviše i Atanackp je ovaj put stekao odvažnost d a ne potvrdi sve što kaže Varnica, Haramijin sin nema rije či, dok Je čmenica čvrsto stoji uz svojeg razbojni čkog druga. — Mogao sam izigravati carskog savjetnika u tvr ñavi dva dana i dvije no ći. Znat ću to i u Valpovu jedno popodne! I oplijeniti sve

goste. Eh, baš mi se ho će dragulja što su se namirisali lijepib, ženskih grudi i bijelih vlasulja. Bit će to veselo i vraški unosno. Je li tako, Je čmenico? 143 I pogleda mladog i stasitog muškarca u kapetans koj odori. Ovaj se žestoko zauzima za Varni čin plan: — Ne može se ništa desiti. Varnica tako odli čno nastupa kao da je dolazio na svijet po olaštenom podu. I tko gl eda na to kakvi su mu koraci ili kretnje? Sve se samo klanja blista voj odori i ne sluša nitko što govori. — Nije baš sasvim tako! U čena je glava — iako nije i rije č... — re če Atanacko. — Šuti, budalo! Glava bez pameti ne može biti u čena, a pamet je moje svijetlo sunce. Razumiješ li? Pokupit ću sve ñerdane s bi- jelih vratova i zlato s oblih ruku, baš onako kao š to smo se Je čme- nica i ja putem dogovorili. I nikome ništa! Gleda ih prijete ćim pogledom, sav je zadihan, kotrlja se str-minom p ohlepe i ne može se zaustaviti. — Htjeli smo te opomenuti da bismo mogli zagaziti u smrt — a onda ode tvoje kraljevstvo. — Razbojnikovati i kraljevati — isto je. Uvijek pod tobom provalija. A sad zovni provizora. Kad svršim s njim , spremamo se na put. Čim je u kolibi vika utihnula, Zorislav ostavi savje tnika. Stoji podalje od kolibe i zagleda se u šikaru. Na vratima se pojavi kapetan i samo znakom ruke pozove Zorislava. Nekoliko koraka i našao se pred Varnicom. Odjev en je u savjetnikove hla če i košulju. Sve drugo je skinuo. Čak i periku. Obrijana glava čini ga smiješnim i još ja če isti če njegov snažni za-vinuti nos. Iza njega naslonio se na drveni zid kolibe mlad, plavokos mu-škarac, u paradnoj uniformi carskoga kapetana. Nasmijan je, g o-tovo pustopašan, i promatra visoku skladnu figuru mladog provizora. Varnica mje ri Zorislava nekako istražuju ći. Onda kimne glavom kao da je zadovoljan: — Dobar si, nema prigovora. Zna cura kakvu je sortu odabrala. Nemir prolazi Zprislavovim grudima čim je razbojnik spome- nuo djevojku i ne usudi se ništa odgovoriti. A razb ojnik se smješka: — Ni ti nisi šeprtlja pri izboru! Sunca mi, nisi. Kod tih rije či zatrepti mu srce, jedva pokazuje mir i sabranost. Otkud zna Varnica kako je on birao? Ali smjesta mu bude jasno . — Eh, vidio sam je. Vrijedi cura! Eh, vrijedi! — Nije mogu će da biste je vidjeli — upada Zorislav, samo da bi saznao nešto vise i prema tome mogao sakriti Mag du pred pro- gonom nasilnika. — I govorio sam s njom. Poklonila se carskom sav jetniku ka ko valja. O čice su joj ama baš vraške, erne hvatalice, sve te š ti- paju za srce! I otmjena je i bogata — jedinica u Re tfali... — I tvoja! 144 — Ne — prevarili ste se — nije ona ... — Sto veliš? — vikne ovaj i izbe či pogled. — Tajiš dakle? To zaudara na izdaju! Sad čuj — misliš li da me izdaš, onda kopaj grob svojoj ljepotici! Zorislav ho će da nešto kaže, ali razbojnik zamahne rukom, prdje te ći: — Ako sarao u ne čemu pogriješiš ili samo nešto izdaš, iskopat ću one erne o či i poslati ih tebi na radost. Problijedio je i mahnuo rukom da nešto kaže, ali opet ne može zaustaviti prijete će bjesnilo razbojnika. — Slušaj što ti velim: u Retfali imam svojih jat aka koliko ih je dosta da tvoju ljepoticu uhode, paze i meni done su na dlan. Moji su jataci me ñu grofovim slugama i onima što poslužuju u kući i onima vani oko dvorca. Ne možeš se maknuti, a d a te ne sli-

jedi jatakovo oko ... I nju i tebe ... Ustao je, približio se Zorislavu i zirnuo mu u o či. U torn po-gledu je okrutna zld čina čka duša koja kao da nalazi užitak svo-jem životu pr ijetiti se, gaziti po žrtvama. Od toga pogleda zazeblo je provizora. Osje ća da ga zlo ća davi, guši i drži u raljama, bespomo ćna i predana na milost i nemilost. Uživaju ći, gleda Varnica kako provizor blijedi i trne i u t orn uživanju zaustavlja rije či pa se napaja naslu ćivanjem kako li drš će njegova duša. A onda opet govori dalje, rije č po rije č, kao da mu želi zadavati udarce polagano, jedan za drugim: — Čuj, još i ovo. Ako je pokušaš maknuti iz Retfale da tebi bude lasno mene izdavati, onda upamti: ne može niku d iz ovoga kraja! I lada na kojoj bi ona htjela bježati mora i li zapeti, ili poto- nuti. I kola kojima bi ona nastojala umaknuti propa la bi u jaz na ravnom drumu prije nego što bin im ja dopustio da o djure. I konj na kojem bi ona htjela da odjaše izgubit će sve četiri noge. Moja ruka svuda će posegnuti za njom. Ne može ptica zrakom ako me je volja da za njom poleti moj metak. Ni riba pod v odom ako mi se ho će da joj podmetnem mrežu ... Svaka rije č pbga ña mladog čovjeka poput udarca pesnicom u sljepoo čice. Od tog udarca bude mu crno pred o čima. Samo je lju-bav na straži. Ona ga budi, osvježuje, osvjetljuje misli i jasno mu je — mora V arnicu razuvjeriti o kakvom namjeravanom izdajstvu. Zbog Magde mora to u činiti. Zacijelo ju je vidio. Ina če ne bi znao tako dobro oslikati njezine o či i pogled. Bio je, dakle, u tvr ñavi i vjerovali su mu kad im se prikazao carskim savjetni kom. Da, tamo je morao upoznati Magdu. Sve je to jasno mladom čovjeku i od toga ga hvata strah za ljubljenu. Pokušava se smiješiti. Ali taj smiješak nalikuje čovjeku koji umire i u posljednjem času ne želi priznati svojoj okolini da se grozi od smrti. I, gledaju ći, mahne rukom pa veli: — Hajde, Varnice, nisam tako mislio. Htjedoh re ći: nije to ona prava koju bih ja mogao uzeti za ženu, dakle, n ije moja. Ja 10 Zagorka: Vitez slavonske ravni 145 sam siromah i odviše niskog plemstva da bih mogao z aprositi nju. Dakle, nije moja i tko zna čija će biti! Svi su moji putovi do nje zakr čeni. Daleko je to od mene. S užitkom ga promatra Varnica kako se mu či. I sve smišlja čime bi ga prestravio do dna duše. Tada mu opet kaže: — Sto je dalje do cure, to je bliže srcu! Sto je vrelo dalje, to vise pe če že ñ. A ona te iskupljuje! Znaš li što zna či ovo? — i pokaže mu pare. — Ho će te imati. Svejedno, na lijevu ruku ili na desnu. Ili svadba pred oltarom ili pod vrbom. Mladic se zarumenio od prosvjeda: — Neću dopustiti da o toj djevojci govoriš pogrdno! — Sa mnom bi se ti parni čio? Što ja velim, to je božja za- povijed! Gle ti sluge mojega, pogospodio se, a još nije zaradio ni dukata iz moje ruket Zorislav se jedva svladava. A Varnica sjedne pol unasmijan i razvagani se. Malo ga promatra pa onda veli: — Dobro na čuli uši. Danas ideš ravno u Retfalu da se ogriješ u njezinu zagrljaju. Eh, da mi je gledati kako će djevoj če prevrtati ona svoja dva vraži ća u o čima. Znam ja kako je to i znat ću kad odem u Vinkovce! Uh, bila je to cura plavuša, znaš li ti? — okrene se Je čmenici. — O či, brate, plave kao razli čak u poiju! A velim ti, bit će moja. Vidio sam je u tvr ñavi kod »Zlatnog vola«. Da nije nje- zina brata, a još vise zlatnih dukata koje sam treb ao ubrati u tvr ñavi, ponio bih je na rukama. Ali idem ja u Vinkovce da tražim ljepoticu s o čima boje razli čka. A sad dosta. Čuj daljnje zapovijedi! Mladic se stidi sam sebe što mora stajati pred r azbojnikom kao sluga pred gospodarom i slušati kako mu odre ñuje:

— Kaži ti svojem spahiji da su te Varni čini kapetani uzeli u goste, a Varnicu nisi vidio. Pa kako i bi! Do cara i kralja daleko je! Nitko od njih ne smije znati da poznaš moje lice. M ogli bi te kao Turci nataknuti na kolac da te prisile da budeš nji hov jatak. A ti si sad moj! Sve ve ća odvratnost razlijeva se provizorovom dušom. Pa ip ak mora tu stajati i slu|ati zapovijedi ljudskog izroda. — U srijedu ćeš, provizore, do ći u Čepin, u onu kr čmu, i do. nijeti mi ove vijesti: kamo je grof spremio svoje d ragulje, jer na- kon mog pohoda u Retfalu sigurno ih je prenio na ta kvo mjesto da ni sluge ne će ništa doznati o torn. Onda još ovo: gdje čuva novae, zatim kad dolazi la ña u Osijek i kakav vozi teret. O čekuje li tvoj gospodar velikaške goste? Jesu li bogati i kojim dr umom dolaze? Još i to: što govore o savjetniku u tvr ñavi. I koliko taj carski sa- vjetnik Weber vrijedi na be čkom dvoru da znam udariti cijenu ot- kupnini. Jesi li sve dobro upamtio? Potvrdio je samo kimaju ći glavom. Ne može protisnuti na usta jednu rije č. — A ti, provizore, imaš njima opet re ći ovo: savjetnik Weber bio je pušten najprije bez otkupnine i došao je tvr ñavu. To sam 146 '?a bio ja. A kad je Weber donio Varnici pet stotina du kata za grofi- čina ljubimca — svijetli kralj i car Varnica udostojao je zadržati i savjetnika i grofi ća i ponovno tražiti otkupninu. — A za kapetana? — nasmiješi se Je čmenica. — Cekaj! Ne pleti se. Razumije se, i za kapetana — recimo tri stotine dukata u zlatu. A za Webera i grofi ća uredit ću kad doz- nam koliko taj vrijedi carici. Jesi li upamtio sve? Zorislav ponovno kimne glavom. — Zatim reci, provizore, da Varnica čeka na otkupninu samo tri dana — od onog časa kad im javim koliko tražim. Ako ne poša- lju dukate, onda ću im ja poslati glave zarobljenika kao svoj po- zdrav! A? Sto je? Ho ćeš li ili ne? Govori! — Kako ne bih kad sam ti jatak! — Vidim ja što je! Ne možeš vise stajati preda m nom. Sve igra u tebi da što prije budeš kod djevojke. Svi sm o mi takvi. Eh, i meni neprestano svijetle plave o či kao i tebi erne. A sad još odgovori na nekoliko pitanja, ali pazi da mi ništa ne zatajiš. Znaš li koliko djevojaka ima valpova čki spahija? Pitanje o Valpovu opet ga zanima i odgovara živ ahno, to vise što bi htio uvjeriti Varnicu da je našao pravog jataka. Odgovar a brzo: — Kako ne bih znao. Ima dvije k ćeri i jednu ne ćakinju. — Nisi lagao. Tri su cure u dvorcu. Znaš li njihove dragane? — Znam samo to da se mnogo mladih ljudi vrti oko Ijepo- tica, ali ne znam koja je koga odabrala. — Vidiš, a ja znam! Jedna od njih poželjela je l etjeti nebu pod oblake. I uzela si dragana »vilenjaka«! Baš ono ga što umi- šlja sebi da može ganjati Varnicu. A je li crn, pla v, sme ñokos? I kad dolazi k njoj? Da li tajno? Ili kad su sve čanosti? — Dosele se nisam nikada zanimao za to, znaš kak o je u po- slu. I cure me se ne ti ču. Ali jednom sam bio u Valpovu i čuo da tamo dolaze, ve ć nekoliko mjeseci, neka dva mlada čovjeka u lova čkim odorama.. Tko su — ne znam. Niti to kojoj djevo jci do laze i kada. — Da, sve ćeš to lijepo ispitati i donijeti mi vijesti u sri- jedu u Cepin. A znaš li nešto o jednoj od triju djevojaka — kako li se ono zove? — i posegne u njedra i izvu če list što ga je našao u Weberovoj lisnici. Onda taj list preda Je čmenici: — Hajde, pro čitaj što joj piše tetka iz Be ča. A kako li se zove cura?

Sve vise pobu ñuje u Zorislavu zanimanje taj mladi kapetan u bespr ijekornoj odori. Sasvim ga smu ćuje okolnost da umije čitati, a da je Varnica s njime tako povjerljiv. Aii lukavi Varnica nikako ne spominje p red Zorislavom njegovo ime. Kapetan vra-ti pismo razbojniku i veli: — Zove se Hela. 10* 147 — Evo, tako! Carica i njezina tetka zaru čili su je s nekim, a ona ho će nekog drugog mladi ća. Tetka joj to ne dopušta. Znaš li, provizore, štogod o tome? — Ćuo sam govoriti o nekom zaru čniku koji je u Be ču — ali me nikad nije zanimalo tko hi to bio. Hela je vedra djevojka i rado gleda muške. — Pa dobro. Odsele ćeš biti radoznao na srca i misli tih lje- potica i njihovih dragana. Tvoj gospodar odredio ti je što imaš raditi. A sad putuj kraljevstvom mojim, slugo moj! Hajde, Ata- nacko, dat ćeš mu deset dukata. Trebat će mu da kupi od služavke po koju tajnu njezine gospodarice. Ako je služavka vjerna, skuplje je prodaje — i podrugljivo se nasmije. — Ako joj da deš forintu, ono drugo tebi! — Ne, ne treba mi — otkloni Zorislav, pun ogavno sti od. zlat- nika što mu ih pruža Varni čin kapetan. Ali jedva to izre če; u Var- ni činom se lieu odrazi prijete ća sumnja, spusti donju usnu i čas promatra Zorislava: — Cujte, ljudi, odbija pare! On prezire moje pa re! Pazi ti njega! Tko ne prima pla ću, taj orta či nesigurno... Jaoh, Varnice, tvojem kraljevstvu kad nasrljaš na čeljad u koje ne možeš ku- piti tijelo i dušu! Provizore, neka tvojoj curi šij u posmrtnu ha- ljinu. Kad stigneš u Retfalu — na ći ćeš je mrtvu, joŠ danas! Sa- mo bleji u mene! Prije nego stigneš, jedan će moj sluga u dvorcu u mirisavu slatku čokoladu tvojoj dragani nasipati samo malo praška od zdrobljene trave. Atanacko, neka ide brzo te ča i naredi — znaš kome Razbojnikov drug krene prema vratima. Zorislav j e užasnut. Ne može ništa re ći, ali zaustavi Atanacka i okrene se k Varnici. — Zar tebi, Varnico, nije draže da ti služim za ljubav svoje djevojke, negoli za novae? Na razbojnikovu lieu ljeska se suverena nasmijan a lukavost i polagano zaklima glavom: — Ponajprije sam ja za tebe gospodar! I tako me moraš na- zivati. Gospodar života i smrti tvoje djevojke, tvo jih ro ñaka, tvo- jeg imanja i svega što pripada tebi i onima koji su tvoji. A onda, kako zbori gospodar, koji umije upravljati svojim p oslovima... Dok to govori, razmahuje se iz njega beskrajna t aština. Uvjeren je da se svi oko njega moraju diviti njemu i da ga svi promatraj u, duboko se klanjaju ći njegovoj dosjetljivosti i uprav-ljanju s onima koji mu dolaze pod vlast. — Slušaj! Kad Varnica zbori, pametno radi. Kad mi služiš od ljubavi prema curi, prema majci, prema časti i poštenju, sva- kojakim takvim tricama, svuda se možeš ljudima pri kazati kao moja žrtva. A žrtvu sažaljevaju. Zrtvi opraštaju .. . Nju smatraju mučeništvom. Ali, brate, kad ja tebi platim — onda si ti moj or- tak, a ne žrtva! Ni mu čenik. Kad te ja platim svojim parama, ruke su tvoje blatne kao i moje. Nema tu onda oproš tenja pred svijetom. Kriv si za ortaštvo, sukrivac otima čini, dionik plja čke 148

... Kad moje pare padnu na tvoje ruke — dušu ti i o braz žigo-šu razbojnikovim žigom. Tada si razbojnik zajedno sa mnom. Evo, to j e! I nitko živ ti ne može oprostiti kao što se ni djevojci ne može vratiti iz gubljeno djevojaštvo. Zorislav trne, a Varnica se ljulja na sjedalu i rasiplje rije či poput namiguše koja odgovara na vatrene poglede. Onda uzv ikne od radosti: — A kad je tvoja glava uporedo s mojom, onda bra te, ne mo- že te sna ći napast da me izdaš! Mladom se provizoru u čini da ga veže usijanim lancima. I na-stoji se obraniti. — A ja znam za sebe da ću prije u činiti sve za djevojku ne- goli za svoju glavu! — Ha, dobro zboriš! Eto na: i cura tvoja odvratit će srce od tebe ako sazna da sam te platio zakrvavljenim svojim parama koje sam zaradio na plja čki sirotinje i bogatuna, jednako. Zara-dio na lešinama! Sad čuj! Odlu či: ili da otrovom napojim miri-save djevoja čke usne ili da te žigošem svojim robom! Tebi pare i život curi! Ili oboje — meni? ... Zorislavu su gasnule o či. U glavi mu je ledeno, prazno, bes-krvno, žile miruju. U čini mu se — umiru. A razbojnik sjedi i opa-ja se na mukama nesretnog mladi ća. I isprsuje se ponosom ta-štim: — Eh, moj mladi ću, bolje bi ti bilo da se nisi prihva ćao bor- be protiv moje vlasti. A kad si se ve ć približio mojoj mo čvari i pao u nju, zaglibio si! Haramija ustane i pruži ruku prema Zorislavu: — Hajde, amo ruku da udarim svoj žig tebi — ili ljepotici žig smrti. Hladni znoj ovlaži Zorislavu Morovi ću čelo i lice. Blijede usne gr čevito se pomi ču: — Kad tako mora biti, primam ... I pade na njegovu ruku zveka deset dukata. Kao da mu je pala na ruku guba i okužila čitavo tijelo. Nateklo mu, pe če ga i boli... — Sad si moj, moj si, dragovi ću! Upamti: i na drugi svijet ne možeš bez moje privole! Kad bi mi utekao u smrt isp od jataštva, na tvojem grobu živu bih razapeo tvoju ljepoticu! I nasmije se zadovoljno s potpunim uvjerenjem: ovog je čovjeka okovao okovima koje ne može skinuti ni smrt. — Pozdravljam te! Idi sretno i vrati se svoje m gospodaru krcat vijestima. Vodi ga i predajte ga onome koji g a čeka. Ne trebaš mu, Atanacko, vezati o či. Sad je naš, žigosan je. S nama dijeli dukate i vješala. On i njegova dragana. Hajd e, dok se vidi- mo u srijedu! — Bit ću to čan. 149 Jedva je smogao snage da to izgovori. Polagano izlazi. Iza njega nešto šap ću i kao da je kapetan nešto spomenuo, a Varai-ca mu p oluglasno odbirusi: — Uh, Je čmenico, pamet ti je hroma, makar pisao i čitao do sudnjeg dana! Izlaze ći iz kolibe, ponio je Zorislav u svojem sluhu ime J eč-menice. Ali u ovom času nije ga nimalo trgnulo. Apati čan je za sve. Obuzima ga mrtvilo, još teže nego prije kad je ulazio u koli-bu. Osje ća se kao da su ga tamo u kolibi smaknuli, samo još duša nije izašla iz smrtno ranje nog tijela. Razbojnici mu rekoše da čeka. Savjetnik Weber još uvijek sjedi na istom mjestu i promatra mladog čovjeka. Ali on mu vi-še ne obrati nikakvu pažnju. Stoji, zure ći u zemlju — pada sve dublje i dublje u beznadnu tm inu svoje duše. U mrtvoj tami susre će strahovitu prikazu raz-bojnika. Udario je tamo se bi kraljevsko prijestolje, a on kle či do njegovih nogu, nevoljnik — vice, jau če i traži pomo ć uzalud. Tek sad je upoznao njegovu pravu vlast, jezovit u, zlo čina čku, kojom gospodari pravednim i poštenim. Po zvjerstvu svojih nagona zavladao je suvereno njime kao i drugima. Sada razumije sve. Strah, da i m se ne osveti, baca ljude ni čice pred njega i pretvara ih u njegove sluge, pomo ćnike, ortake, robove. Na divljem konju zlo čina čke pohlepe za tu ñim blagom jezdi njegova vlast preko le-šina, ljudskog obraza i dostojanstva — preko svake čovje čnosti.

Te misli kruže provizorovom dušom poput crnih z lokobnih ptica što navještaju nevolju i nesre ću. Glava mu pada na prsa, a vapaj prodrma čitavu njegovu nutrinu. Osje ća kako mu je u sva-ku kap krvi uštrcan otrov od koj ega bi morala umrijeti svaka ljudska plemenitost. Osje ća da mu je razbojnik bacio oko vrata uže straha i uiasa. Prenu ga koraci. Dolaze dva razbojnika. — Udara li vam srce od veselja što idete? — pita jedan. Ali on ne odgovara. Volio bi da nikad ne ostavi razbojn i čku špilju. Ide kroz šikaru, blatnu i trnovitu. Ide poput m jese čara u sumornom snu. Protiskuje se kroz grmlje i glava i čelo mokri su od guštare, napojene kapljicama za pljuska i oluje. Ta ga svježi-na dozi va k svijesti i podsje ća kamo ide. Otok nije velik i brzo su se našli na obali ruka va. Tamo je ve ć spremljen čamac. Razbojnici ga odvežu. Po mutnoj Dravi zaplovili su prema selu Bijelo Brdo . Brzo stignu k obali. Tamo je u blizini ku ća. Iskrcavaju se. Jedan razbojnik ulazi u ku ću. Tu dvojica se-Ijaka stražare mladi ća sa zavezanim o čima. Izvedu ga napolje. Onda idu s njim i s provizorom kroz selo. Kad su stigli na rub šume, do čeka ih straža od dvojice razbojnika. Tu odvežu momku oči. Onda dvojica razbojnika krenu natrag, a Zorislav u i njegovu pratiocu odrede kojim im je putem krenuti u Osijek. 150 Obojica idu obalom rijeke. Momak pokušava da Zo rislavu nešto saop ći, ali on ga ne čuje. Čini mu se da još uvijek leži u čepinskoj mo čvari. Leži prikovan uz kaljužu. Niti može potonuti, niti se izvu ći u život. Mu čno mu je od ogavnosti. SLUGA SILE U kolibi su Varnica i njegov razbojni čki drug Je čmenica sa-gnuti nad nekim uprljanim komadom papira. Debelim jakim prstima raz bojnik pokazuje i tuma čk — Evo, vidiš, ovdje je valpova čki dvorac. Tu se dolazi pred veliku kapiju. Tamo se ulazi ko čijom u ogroman hodmk pod va- lovitim svodom. Desno je izba, pa onda druga, ve ća, onda se ide ravno u dvorište, veliko i široko. Kad se u ñe pod kapiju lijevo, eto, vidiš, stepenice, jedne vode gore daije u dvor ac, a lijevo ide se u veliku dvoranu gdje ima biti sve čanost. — Tko vam je sve to ozna čio? — pita Je čmenica. — Moj jatak u valpova čkom dvoru. On je lakaj. Zovu ga Gašo. Kažu da kraljevi i carevi imaju poslanike. I ja tako! A ti, eto, opet ideš sa mnom kao moj prijatelj — kapetan iz Be ča. Ta mo smo zajedno lovili, kako si u tvr ñavi dobro oblagao Kegle- vi ća. — Ni rije či nisam lagao. Zar se nismo našli u. lovu na trgov- ce u onoj šumi ðakovštine? — Ha, ha — lopove! Baš si domišljat. Možeš dati i časnu ri- je č da je to istina. — što će misliti zapovjednik tvr ñave: zašto ste najednom pošli u Valpovo? — Kako najednom? Zna da nosim pismo cari čine dvorske gospode valpova čkoj ljepotici Heli. Kako bih smio da ga ne od- nesem? A opet —jkako bih mogao propustiti da Keglev i ća ne oba- vijestim neka utaman ne čeka svojeg visokog carskog gosta. Moj glasnik ve ć je otišao da mu to javi. — Ve ć je vrijeme da ga iskupi. Dosta dugo čami — nasmije se razbojnik. — A mi ćemo bez njega u Valpovo? Kako? — Kako?! Jednostavno, iskupio sam ga i s tobom p oslao u grad da jadnik pokupi svoje razbacane kosti i oprem i se da po- novno bude grof. Što blejiš u mene? Nije ni potrebn o da ti- sve kažem unaprijed. Čas-dva — i sve se prebaci gore i dolje, a čo- vjek, kad ima pameti, može i lisici stati na rep. S amo ti sve pre- pusti meni, dijelit ćemo plijen, a to je tebi glavno. — A znate li da bismo u Valpovu mogli zate ći i samog Kegle-

vi ća? 151 — Vise ja znam nego što ćeš ti znati da poživiš dvije stotine godina. Baš zato i šaljem glasnike da Keglevi ć vidi kako znam i to što se pristoji. Nisam ja razbojnik Varnica iz šume! Carski sam savjetnik iz Be ča i znam kako se radi u gospode! Baš Kegle- vi ć mi i treba u Valpovu. Onda se okrene svojim kapetanima što sjede na k lupi nešto zbunjeni i gledaju kako se njihov vo ña veselo sprema. — A što ste vi zinuli kao telad? — Ništa. Razmišljamo. Opasno je! — Ja jedna glava — a vi — hiljade jezika. A nikome koristi! — Bojimo se mi za svoju glavu, a to si ti, gospo daru — ve.li Atanacko. — Hlapimuha! Ne tresi budalaštine! Ječmenica ustane i razlaže Varni činim Ijudima: — Bilo bi vraški opasno kad bismo pošli tamo kao razbojni- ci. Ali mi idemo robiti kao odli čni državnici. Tu nema opasnosti. — A gdje ćemo mi ostali čekati dok se vi vratite? — Sve ću vam to odrediti. Ne će ovce kuda bi one htjele, nego kud je mene volja. I stali su raspravljati sve potanko što će i kako će. — Atanacko, kao moj lakaj, ima se brinuti za kov čeg. Taj ćeš unijeti u onu veliku izbu dolje u dvorcu i samo reci — tako želi uzvišeni gospodin savjetnik. I ostat ćeš dolje. Valpova čki la kaj Gašo u svemu ti je ravan — samo ne u strahovanj u. Ne pozna on drhtanje. Reci mu što kanimo. Gotov je srknuti o trov za pa re koje će dobiti. I on posegne za uprljanim papirom i po čne mu tuma čiti: — Hajde, da i ti vidiš, Atanacko, kako je to pus ta trica. Tu, ispod stubišta, zapališ barut i nitko ne može da id e za nama u potjeru. Nitko iz čitavog dvorca. Prosto im ognjem zagradiš put. — A mogu ga zagraditi i sebi da na ñem smrt u plamenu. Ni- je to baš tako za igru — usudi se prigovoriti ulizi ca haramijev. Razbojnikovo se lice smra či i izdere se na njega: — Ne bi li ti, štene, digao glavu i solio meni p amet? A kad ću ja puniti džepoVe zlatnom plja čkom, onda ćete svi pokleknuti prema mnom. Nitko se vise ne usu ñuje prigovoriti ili što pitati. Tada Varnica potjera ljude da pripreme potrebno za pohod u Valpovo. Atanacko je spremao sve čanu odoru carskog savjetnika, dok je Je čmenica izišao da se malo porazgovori s pravom ekscelenci-j om koji još uvijek sjedi vani. Od njega primi pouku u gospod-skom vladanju. Prvi Varni čin kapetan približi se svojem vo ñi i šapne: — Reci, Varnice, koliko će od našeg blaga odnijeti Je čmeni- ca? Obe ćao si mu polovicu. Zar će on dijeliti s nama? Razbojnik nasloni glavu na ruke, nasmije se svoj emu kape-tanu, a onda posprdno odgovori: 152 — Budala ostane budala dovijeka! Još uvijek me n e pozna- ješ. Obe ćao sam Je čmenici da ću podijeliti blago zato što nam po- maže — a koliko ću mu dati, znam samo ja. Zar nije u mojim ru- kama? Mogu ga ovdje držati i zarobljena, a čemu kad mi može pomoći u plja čki. U njega su se zagledale gospodske djevojke, pa da vidiš koliko mi od toga koristi. Samo ti dobro n aoružaj četu pa se onda utabori negdje u blizini. A za mene se n e boj. Ukona čih se u gospodskim odajama kao ro ñeni Weber. Izvana dopire do njih živi razgovor. Ulazi Atanacko : — Što li to može biti, gospodaru? Eto, javlja mo mak iz Bije- log Brda da se tamo našao neki čovjek i pita koliko tražiš za provizora.

Varnica se okrenu za čuñeno i po čeo ispitivati mladi ća koje-ga su doveli u kolibu. A on odgovara: — Ne, gospodaru, to nije nitko iz Retfale, nego kmet iz oko- lice Valpova. Netko odanle ho će da iskupi provizora. — In — sko ći Varnica i udari se po bedrima. — Baš je dra- gocjena roba taj provizor kad dolazi ve ć drugi otkupitelj! Da sam to znao, udario bih na njega dvostruku otkupninu. A vi samo uz- mite pet stotina dukata. Neka ga Valpovo traži u Re tfali! — Pouzdajete li se potpuno u ovog provizora? — Ne, u njega se ne pouzdajem, ali sam mu strah utjerao u kosti. Zna on da Varnica izvršava svoje prijetnje. — Pa ipak niste pred njim spomenuli svoj put u Valpovo, već ste mu izdali naloge da sazna što vise o djevojci kojoj zalazi vitez Hrabren. Znak je to da niste u njega posve si gurni. — Nikad ne treba znati ljevica što čini desnica. Izbrbljaš sve svojim jatacima i onda te prevare. Neka sve izvidi, pa kad mi do- ñe, odmah ću znati ho će li mi služiti vjerno ili ću ga poslati u pa- kao. Ne boj se, zna Varnica što radi. Ti samo misli š kako bi se napirlitao da te gledaju snaše, a one sanjaju o str ainom Varnici, a ne o be ćaru Je čmenici! No, sad ogledaj kubure. Mladi razbojnik prihvati se posla, dok Varnica i de gore-do-lje i neprestano opetuje: — Eh, da mi je znati tko se u Valpovu tako zalaž e za provi zora? Je li muško ili žensko? To bi mi bilb od kori sti. Zorislav Morovi ć ide obalom Drave. Pogled mu stalno lebdi nad površ inom rijeke. Vuku ga hladni virovi. Najradije bi uto-nuo u njih. Odlu čio je umrijeti. Smrt je jedina nada, jedina svi-jetla zraka koja ga vodi u zaborav. Svi su mu putevi života zakr- čeni. Samo je taj bio otvoren. Varnica je i ovaj put zaprije čio, postavio na njega zapreku — golemu i nerazrušivu. »Rekao mi je da ni u smrt ne mogu, a d a ne bi Magdu razapeo na mojem grobu. Tko zna koliko je ve ć razbojnikovih žrtava potražilo spasenje u smrti. Zato se požurio da meni sprije či takav bijeg.« 153 Kora ča tako obalom. Sve vise ga privla či sum rijeke. I po- _. " činje razmišljati: što može Varnica izvršiti od svih svojih prijet- "*"" nji? Obreñao je i ogledao svaku rije č kojom mu se razbojnik gro- ~* zio. Svako je ubojito oružje prislonio Magdi na prs i. I svako je može dosti ći. Varnica može sve, a nitko ništa ne može protiv njeg a. Slušaju ga Ijudi od straha. I oblasti su nemo ćne. Ni posada u tvr ñavi nije ga mogla prona ći, ni upokoriti, ni zarobiti. Svi stra-huju pred njim. Varnica može sve. Zlo ća je njegova svojim nitima protkala čitavu zemlju. Nitko ne zna gdje su mu sve ortaci, a onima za koje se zna ne usu ñuje se nitko približiti. On može sve, sve može sila kojoj je ort ak — strah. I njega ja zahvatio lupež kliještima straha. Ne straha za sebe, već za onu koja je zaposjela mjesto u njegovoj duši. 1 Pogled mu se stapa s rijekom. Drava se u svom ši rokom ko-ritu valja veli čanstveno. Cini mu se: sva je rijeka široka grud i t eško diše, ustalasana burnim vrelim tajnama. Kako bi bilo je-dnostavno ba citi se dolje, u ove valove! Tamo dolje ušutkao bi zauvijek divlji vir svoje lju bavi. Ali Magda bi platila njegovo smi-renje. Što mu je činiti? Zar može živjeti ovako? Svake srijede po-laz iti razbojniku i nositi mu vijesti koje on traži? Uhoditi one koji su mu blizu, krasti njihove tajne i nositi u razbojnikovu spilju? 2ivjeti s Ijudima koji su njegovi, koji su dobri prema njemu, koji se niu če, rade i pate, krišom zaje-dni čki zagledavati u njihove čine, misli, osje ćaje, njihove namje-re i onda ih izdavati zulum čaru? To može u činiti samo Ijudski izrod. Da, ali tako izgledaju svi jataci si le — bilo razbojni čke, bilo carske — svejedno. Mu čen takvim mislima, nastavi put obalom Drave. Ona bi ga primila u ledeni zagrljaj i privinula na svoje grudi.

I bilo bi mu dobro. Ali tu stoji Varnica i prij eti se. No, dolazi !1: mu na pamet druga osnova. I krene u šumu. NjegoV pratilac ide za njim. Nek oliko je pu-ta pokušao da razgovara s njim, ali mladi provizor kao da je iz-g ubio sluh. U tihoj gustoj šumi ipak se nešto prenulo u mlad om čovjeku. •Stao je i kao da nešto ogledava. Momak koji ide s njim iskoristi ovu zgodu. — Gospodine, skrenite desno, tamo vas čeka moj gospodar. Tek sad se ^jeti da moinka nije ni oslovio. Njegovo mu je lice nepoznato. A kad bi ga i poznavao, ne bi se usudio ispitivati, samo da ništa ne dozna o Magdi. Boji se govoriti o tijoj. Ali mo-^a. \e ^rvsWio tva ^ Tax^oMQi. ^YX'S*. — Tto je tvoj gospodar? — Ja sam iz čete viteza Hrabrena. _^___ — Kako si došao do toga da me iskupljuješ? ??™""""" 154 — O tome ništa ne znam, samo mi je odre ñeno da idem. — Tko te je poslao? — Jedan od vitezovih kapetana. I rekao mi je da će vas če- kati. — Sad mi je nemogu će da odem s tobom, Reci mi nisu li ovdje blizu neke ribarske kolibe. — Jesu, ali nemojte i ći tamo — sve su to Varni čini ljudi. — Ne ću se ni približiti, ve ć samo onako izdaleka. Na kojoj smo strani? Momak osjeti dužnost da ide s njime i povede ga dio puta. A kada su kroz šumu opazili kolibe, Zorislav se zaustavi i zapita: — Imaš li oružje? Nešto si putem uzimao iz šup ljeg drva, čini mi se bila je kubura. — Spremio sam je u drvo da mi je Varni čini ljudi ne otmu. Bolje je k njima i ći bez oružja, onda nisi sumnjiv. — Bi li oružje prodao meni? Momak neodlu čno slegne ramenima: — Što će na to kapetan? Zorislav izvadi deset dukata: — Evo, uzmi i daj mi oružje. Zaprepasti se momak od dukata. Zorislav ga jedv a uvjerio da ne misli s njime zbijati šalu. Tada mu momak preda oružje, a novae s premi. — A sad idi sa mnom još komad puta da u ñemo u guš ću šumu. Putem Zorislava uhvati želja da razgovara. Ispit ivao je mom-ka o vitezu Hrabrenu. A ovaj pripovijeda: — Nikad mu nisam vidio lica, ve ć samo izdaleka. Kad poju- ri na čelu naše čete, sav je zaogrnut nekim plaštem. — Zar ti vjeruješ da mu iz kacige svjetluca oganj! — Tako je i nikako druk čije. Kad idemo u no ći na razboj- nike, sve nešto plamti oko našeg viteza. Sve se svj etluca. I raz- bojnici strepe. Ni vražjeg nema blizu. — A gdje vitez'obitava? — Kažu da je negdje u nekoj ruševini, drugi ope t da je u tvr ñavi. Izlazi tajno, samo se pojavi na čelu momaka i vodi nas. Ali ima dva kapetana. Oni nam dijele zapovijedi i p la ćaju nas. — Dakle, vas vitez pla ća? — I hranu i pla ću primamo, baš kao što treba. Zorislav se zaustavi pred visokim stablom, po če se ogledava-ti na sve strane i — kao da se odlu čio — zakima glavom. Onda otkop ča haljetak i prsluk. Oko pojasa mu je omotano mnogostru-ko debelo uže. Odmah ga stade odmatati. Momak se čudi što to zna či. — Vidiš, ovo sam oteo Varnici, još ju čer u no ći, i ovako ga sakrio. 155

— čemu vam to sada ovdje? Cirri se momku da je mladi provizor u zato čenju izgubio pa- _J" met. Zato i nije putem tako dugo progovorio ni rije či. Sada mu se najednom razvezao jezik, kao iz neba pa u rebra. I sad ho će da ga veže. Momak se ustru čava i bojažljivo gleda Zorislava. Ovaj kao da shva ća njegov pogled i veli mu prijazno: — Nisam ti rekao zašto to ho ću. Smislio sam neku prijevaru -*? ,„,„ za Varnicu. Kako i zbog čega, to je samo naša stvar — ali ho ću svakako da to provedem. Samo ti mene veži. Oklijevaju ći, momak se ipak kona čno dade na posao. Polako mm ga veže. Neprestano smišlja, a ne može se dosjetiti *.ašto sve to čini. Neki ga instinkt navodi na sumnju. it. — Pa dobro, što će biti kad vas svežem? •« — Odmah ću ti kazati, samo mi desnu ruku ostavi malo slo- ?* ? bodnu, onako od lakta dalje. Mora izgledati kao da me je netko » svezao i ostavio tako usred šume. To je varka koja mi jedino može pomoći da se posve oslobodim ñavla. Uzalud mu to pripovijeda. Momak ne može doku čiti zašto sve to, ali sluša nalog. Svršivši posao, momak ide nekoliko koraka natrag i promotri Zorislava. * — A što ćete sada, gospodine? — Ništa. Ti ćeš oti ći svojemu gospodaru i re ći mu da si me iskupio, a ja moram još izvesti varku. — Ali moj kapetan vas čeka. — Doći ću kad izvedem svoj naum. A sad idi. Sve nešto momka zadržava. Htio bi ostati, a ipa k mora po ći. Gospodar ga čeka tamo u šumi s nekoliko momaka. Dakle, ide. Dok odla zi, svakog se časa ogledava unatrag. Ali ništa ne zapaža. Mladi provizor, sveza n o stablo, miruje. Od njega nikakva glasa. Naposljetku prevlada u momka osje ćaj dužnosti da se što prije vrati na ure čeno mjesto gdje ga čeka kapetan sa svojim momci-ma. I pohiti šumom. Svezan o stablo, Zorislav čeka da momak nestane. Na njego-vu prisutnost upozorava ga šuštanje liš ća pod njegovim nogama. A njemu je do toga da se mom ak što vise udalji. Strpljivo čeka. Dao se svezati o stablo s unaprijed smišljenom osnovom. Palo mu je na um nešto u čemu bi jedino mogao izigrati Varnicu pa da pobjegne iz ovog svijeta u smrt, a da razbojnik ne može ni jednog časa posumnjati u samoubojstvo. Putem je sve smislio. Zavarat će onoga koji će ga iskupiti, neka ga sveže o stablo. Sve je ispalo tako kao što je naumio. Sad j e svezan. Ostavio je ruku do lakta slobodnu, samo toliko da dosegne oružje i da može ispaliti hitac u grudi. Dok ga je momak vezao, sve je to čno prora čunao, izmjerio. Sve je prošlo prema planu. Ispalit će u sebe metak na ovome mjestu, nedaleko od ko-libi ce Varni činih saveznika. Hitac ne mogu čuti, ali je o čito — na ći će ga bilo kada. Ledinom ispod ovih stabala Varni čini save- 156 znici pasu svoje blago i konje kojiraa o čito služe svojemu gospo-daru kad ih ustreba ili kad mu nešto idu javiti. Na ći će ga ovdje svezana o stablo, mrtva. Pretražiti ga, možda mu svu ći i halji-ne. Nema sumnje, mora;ju obavijestili Varnicu da su u svojoj bli-zini našli mrtva čovjeka svezana o stablo. Varnica će prepoznati njegovo odijelo i razabrati da nema dese t dukata. Smjesta će mu biti jasno da ga je netko morao putem uhvatiti, svezati, oro-biti i — ubiti... U o čaju svoje duše zamislio je taj bijeg iz života koji ne mo-že podnijeti. Takav mu se bijeg čini jedino mogu ć. Kad ga ubije netko drugi, ne može Varnica izvršiti svoju osvetu na Magdi. I dok čeka da nestane čovjeka koji mu je iskazao ovu po-sljednju uslugu, oprašta se u duši s djevojkom, sa životom. Okre-nuo je glavu u onom smjeru kamp je otišao momak. Vise mu nema ni traga. Ni šuštanje liš ća ne čuje se odanle. Potpuno je sam u tišini svježe šume, sam sa svojim razorenim i zgaženim živo-tom što još tinja u njemu. želi ga ugasiti, što prije u gasiti da ne pe če dušu i ne razapinje srce na mu ćila. Polagano pridigne ruku, povu če je čvrsto da je uže gotovo zarezalo meso i napipa u džepu oružje. Obuhvati ga uko čenim prstima kao teško iš čekivano

oslobo ñenje. Gr čevito stisne oružje, svoje uto čište, jedinu svoju nadu. Jednim će hicem raskinuti vezu koja ga tako nemilosrdno vež e uz silu. Jednim će hicem raskinuti spone sa životom koji nije ništa drugo ne go niskost ropstva. Izvu če oružje iz džepa i pridigne ... Neslomljivom hladnom odlukom traži metku put do srca. Uko čen je u tom času i čini mu se da je hladan i miran. Ovako ide u smrt da nju oslobodi prijetnje što lebdi oko njezine drage glave. Šumom odjekne hitac ... Onda sve bude tiho ... Sav znojan i zadahtan, na ñe se momak na puteljku kroz šu-mu uz debelo stablo. Tamo na konju sjedi mlad čovjek u gra- ñanskom jahadem odijelu. Iza njega pet momaka. Momak dotr či k mladom muškarcu i ne može smo ći daha. — Sto je? Varnica nas je prevario? Nije pustio prov izora? — Jest, gospodaru, ali gospodin je ostao u šumi. Nešto mu je palo na um ... — Nisi li mu rekao da ga čekam? Moram odmah govoriti s njime. — Uzalud je bila poruka. Sve mi je govorio da će kasnije do- ći k vama. — Nije rekao istinu, ne može znati tko ga čeka ni gdje bi se mogao sastati sa mnom. Ili si mu što rekao? — Rekao sam mu samo da ga čekate, ali što god sam mu putem govorio, on ništa nije slušao. Ne zamjerite m i, ali pamet mu se nakrivila. 157 — čemu to sudiš? Reci sve kako je bilo. Preplašen strogim izgledom mladoga kapetana, mo mak pri-povijeda kako je Zorislav tražio od njega oružje, dao mu deset dukat a i zahtijevao od njega da ga sveže o stablo. — Učinio si što je htio? — Pa jesam, kapetane. Rekao je da jedino tako mo že izigrati Varnicu... Mladi ć na konju razmisli čas-dva i onda se okosi na svojega momka: — Ne bih vjerovao da si takva luda! Za deset duk ata upro- pastiti čitavu moju osnovu? Reci gdje si ga svezao. Momak mu pokaže mjesto gdje je svezao provizora o drvo. Kapetan zapovjedi da smjesta sjedne na konja i po ñe s njim. Drugim momcima odredi da ostanu u zakloništu, dok ih ne po-zove zvukom roga. Uskim puteljkom potjera mladi kapetan konja. Mo mak je pojahao naprijed da ga vodi. Ve ć nakon četvrt sata najbrže trke opazi kapetan izdaleka čovjeka svezanog o drvo i promrsi kletvu. Naslutio je što se tamo zbil o i što ugrožava njegovu osnovu. — Kojeg li ñavia ho će ovako svezan o stablo? Drugo ništa nego da je pomjerio pame ću. Ostavi momka i pojuri naprijed. Našao se pred Zorislavom svezanim o stablo. Lic e mu je bli-jedo. O či napola sklopljene. Kroz svijetli prsluk probija krv. Kapetan se baci s konja i pohiti k njemu. Noga m u se spo-takne o kuburu na ledini. Prereže uže i čovjeka oslobodi spona. Raskop ča mu prsluk. Krv brizne. Ipak provizor nije pao na ze-mlju, ve ć je ostao prislonjen o drvo. — Sto se dogodilo? Sto je to bilo, recite, gospo dine provi- zoru. Kapetan mu ogleda ranu, ali ne može ništa razabr ati jer je krv silno potekla. Brzo svu če svoj haljetak, razdere košulju i omota povez. Mom iak pokuša svu ći Zorislavu haljetak, ali se on najednom po čne žestoko braniti i ošinu momka bijesnim pogledom. — Ostavite me! Ako je u vas milosr ñe, ostavite me! — Čak pokuša da se sagne i dohvati oružje, ali kapetan ra zabere njegovu namjeru i predusretne ga. Uzme pištolj i spremi ga u džep. — Morate dopustiti da vam povežem ranu ili ću vas prisiliti na to — veli kapetan zapovjednim glasom.

— Vi ste mi najve ći neprijatelj na ovome svijetu, gospodine! — Primam na sebe ovaj teški grijeh i obe ćavam, uz časnu rije č, ako mi ispovjedite uzrok zašto ho ćete umrijeti i ne na ñem nikakav izlaz, vratit ću vam oružje. — Nije dosta oružje, ve ć me morate svezati o stablo i ispaliti u mene hitac ... 158 — Rana je dosta duboka, a krv toliko štrca da b iste i onako bili do ve čeri mrtvi. -*— To sam se i nadao iz sve duše. Ruka mi je b ila odviše sputana i hitac nije našao pravi cilj. Napokon Zorislav dozvoli da mu kapetan poveže r anu uz uvjet da će mu vratiti oružje. Kad je to bilo svršeno, ponudi mu kapetan: — Gospodine provizore, sjednite na konja i do ñite sa mnom. Ovdje ne možete ostati, preblizu su nam Varni čini jataci. — Kamo biste me odveli? — I sami vidite, blizu smo Osijeka. Slijedite me u tvr ñavu. — Ne mogu. I ne ću! — Svejedno, održat ću rije č, gospodine, ali od našeg razgo- vora, možda, zavisi sudbina onog lupeža koji nas bi je. — Gospodine, moja su usta svezana strašnom prijetnj om. — Razumijem. Uzeo vas je za jataka? Jasno mi je zbog čega ste htjeli u smrt. Slijedite me. >Poslušajte sada v i mene, a onda <5u ja poslušati vas i u činiti što god želite. Još jednom mladi kapetan čvrsto pritegne povez, obu če Zori-slavu haljetak i pridrži konja na kojem je dojahao njegov mo mak. Ta da se popne na svojeg vranca i naredi momku da se vrati pješke. Ranjeni Zorislav krenuo je sa svojim izbavitelj em prema gra-du. Nakon pola sata stigli su obalom Drave do kolib e vra ča ispod zidina tvr ñave. U kolibi nije bilo nikoga. Odmah se dade kapetan na posao da provizoru ispere ranu i ponovno je poveže. — Hitac je prošao koso kroz meso — saop ći on Zorislavu. Ranjeni, me ñutim, ne pokazuje nikakva zanimanja za ono što se zbiva oko njega. Duboko je potišten zato što mu nije us-pjelo ute ći iz života u smrt. Sad još ja če osje ća težinu života i još ve ću želju da ga se oslobodi. I prepušta se mladom crnomanja-stom čovjeku da radi što ho će. Odluka da umre nije ni na čas iz-blijedjela, naprotiv, još je ja ča i upornija. — One no ći, kad'šmo potjerali Varni čine ljude iz Retfale, pošli ste s nama, gospodine provizore, i pali u mo čvaru, zar ne? — I tada su moje tijelo izvukli iz nje. Duša mi je ostala ta mo! Varnica je drži obim šakama i oslobo ñenja nema. — Zaprijetio vam se smr ću? Paležem? Vama i rodbini? — I nekome tko mi je draži od svega na svijetu. — Ah, tako, sad mi biva jasnije. Ćak i put do smrti vam je zagradio, zar ne? Nije to prvi slu čaj. Znam čovjeka kome se to isto dogodilo. A ipak — ima pomo ći. Zanijekao je glavom i odmahnuo rukom kao da bi htio re ći: nije vrijedno govoriti o torn. — Vi znate, gospodine provizore, kapetan sam u četi viteza . 1 s^e što ću vam sada re6\ — u njegovo je ime. 159 Još uvijek je Zorislav apati čan i obara pogled u zemlju. Ali mladi kapetan nastoji da ga prodrma iz te nijeme beš ćutnosti. Ispituje ga o tom što je sve vidio kod Varnice. On samo kima gla-vom i napokon v eli: — Gospodine kapetane, ne mogu kazati ništa što n e bi ugro- zilo život i čast bi ću kojem mi se Varnica zaprijetio. — A to je o čito ona koja vas je iskupila. Odgovor trgne mladog čovjeka: — Otkud znate da me je iskupilo žensko bi će? — čudni slu čaj doveo je do toga da su baš mene odabrali za

posrednika u Varnice. S pravom se čudite, ali sad nemamo vreme- na da vam to objašnjavam. Dva puta slao sam svojega momka kojega ste naveli da vas sveže o drvo i platili mu za to deset du- kata. Potpuno razumijem da ste htjeli zavarati r azbojnika, ali sve to u ovom času nije važno. Teško čekam da doznam neke stvari koje bi mogle Varnicu dovesti u naše ruke. Sažaljivo pogleda ga Zorislav i uzdahne: — Tome se vi nadete? Onda ne slutite kako taj čovjek drži u svojim rukama svu vlast nad ovim krajem. — Vi mu možete istrgnuti iz ruke tu vlast, gospo dine provi- zore. — A ona? — Uvjeravam vas, Varnica ne će dospjeti da joj u čini nešto nažao ako nam uspije lov. — A ako ne uspije? — Ni onda. Smirite se i saslušajte moj prijedlog . Ali vas mo- lim — poklonite mi svu pažnju, probudite se iz s voje apatije. Dao sam vam rije č: ako vam ne mogu pomo ći, vratit ću vam oruž- je da radite sa sobom što ste naumili. Njegova uvjerljiva rije č probudi u Zorislavu zanimanje za ono što ima da mu povjeri i svrne k njemu pogled: — Slušam vas, gospodine. Predložite. — Ponajprije moram vam predo čiti što bi se dogodilo ako mene i moje drugove prevari nada da uhvatimo Varnic u. Od tih rije64 Zorislav Morovi ć osjeti zebnju u kostima. Pri-kaže mu se Magdin lik s upitnim crnim o čima. A mladi kapetan nastavi: — Varnica vas je prisilio da budete njegov jatak i straho- vito se zaprijetio osvetom onoj koju vam je srce za voljelo. Do- bro. Recimo, Varnica ne će biti uhva ćen ni danas, ni sutra, ni u skoro vrijeme. Vi biste morali njemu donositi sve š to on od vas traži. A vi ćete to i u činiti. — Kako to mislite, gospodine? — iznenadi se Zori slav. Obu- ze ga užas. Uskoro ćete shvatiti. Vi možete dolaziti na ure čeno mjesto i donositi mu vijesti, a zapravo služiti nama koji smo uzeli kao svoju životnu . zada ću da oslobodimo zemlju ovog zulum čara. — Teško je to prozrijeti. Razjasnite podrobnije. 160 — On vam je, zacijelo, što ho će da zna. Ja ću vam sa- da odrediti odgovore koji će njega potpuno zadovoljiti, a ipak neće naslutiti da ga varamo. Hi bolje: odnijet ćete mu i takve odgovore koji ga moraju zavesti da ide na plijen. — A vi ćete ga do čekati i uhititi? — Ako imaprijed ste čemo sigurnost da nam ne može ute ći. Ako pak razaberemo da nije mogu će, odgodit ćemo i pri čekati drugu zgodu. Jednom rije či, dat ću vam odgovore i što god vam ja kažem možete mu dojaviti mirne savjesti. Plest ćemo oko nje ga mrežu vrlo oprezno, u potpunoj tami, tako dugo d ok nam ne uleti da uzmognemo mrežu povu ći i uhvatiti ga. Dobro promi- slite, gospodine provizore. Vi ste upravo pozvani d a nam pomog- nete. — I da vje čno strahujem za njezin život? Ho ću li to izdržati? Mladi ga kapetan promatra i zakima glavom: — Za vaše srce to je velika žrtva — ali jam čim vam svojom časnom rije čju i svojom glavom da ni u jednom času ne ćemo nju izvrgnuti opasnosti. — Ako je vaše srce ikada pripadalo jednom bi ću, onda mo- rate razumjeti što tražite od mene ... Mladi se kapetan zamisli, upiru ći pogled negdje daleko: — Možda. Jest, pripadalo je — a možda još i dana s pripada — ali ja sam se u pravi čas trgnuo natrag. Moje srce ne smije pripadati djevojci. Ne smije! Do takve sre će zakr čeni su mi svi

putovi. — I meni, a, ipak, srce ne sluša razbor. Gore, d oline i more dijele me od nje, a, eto, sav sam svoj život bacio razbojniku pred noge zbog nje koja ne može nikada biti moja... — Dragi prijatelju, onda su naše sudbine blizank e. I ona na koju ja mislim ne može nikada biti moja. To vise sa m se sav predao svojoj zada ći. Baš u toj zada či želim potražiti potpunu za- borav. Moja je ljubav kratka vijeka. Nema mnogo dan a što su me zarobile djevoja čke o či, i, nadam se, potpuno ću ugušiti svaki osje ćaj. Ali vi joj o čito potpuno robujete? — Robujem joj ve6 dugo — bespomo ćno i neznadno. — Ja sam se oslobodio. Ima još nešto što me je v eć davno prije svezalo uz zada ću mojega života i zato ću brže preboljeti nego vi. Borba protiv strašnog zulum čara koji je ugrozio svaki pedalj zemlje ove, ro ñene i meni drage, ova borba zaokuplja mi sve moje misli i misli moje nemaju slobode na vra ćati k njoj. Nekoliko sam dana gotovo živio u groznici, misle ći samo o njoj. I pogriješio sam, propustio sam mnogo toga što je V arnicu mo- glo upropastiti. Sada sam odlu čio: vise ne ću vidjeti djevojku. Po- kušajte to u činiti i vi. — Ako se vratim u Retfalu, nemogu će je da je ne bih vidio, — Predajte se sav službi viteza Hrabrena. Tako g a zove svi- jet, pa ćemo ga tako nazivati i nas dvojica. Velik je to osj ećaj, gospodine, kad ste svjesni da svoj život dajete za one koji su sla- Zagorka: Vitez slavonske ravni JjJl bi i nemo ćni da se oslobode robovanja što ga je nad njima usp o-stavila bilo čija sila. Svejedno, bio to Varnica ili druga vlast koja je uzela u ruke zlo čin sile. Svejedno je to! Zivot ljudi koje je za-robila sila sli čan je životu pravednika što je, jadan, zalutao u prašumu i nikada, ni u koj em času, ne zna kada i gdje će u nje-ga zijevnuti ralje divlje zvijeri ili štrcn uti žalac zmije otrovnice. Spasavati takve nemo ćnike pruža čovjeku neko čudno, neshvat-ljivo zadovoljstvo. Odvra ća ga od samoga sebe, od svih li čnih tež-nja, od svega što može pojedincu pružiti užitak. To je zadovoljstvo dvostruko kad se bacate u borbu za one koji pripadaju vama. Za svoj dom, za svoju ku ću! Ovaj osje ćaj zadovoljstva naknada je za ono što u životu gubite za sebe. Kona čno se tako uživite u to žrtvovanje svoje li čnosti da vam odricanje upravo godi. I sam se pred s obom osje ćate vrijednim vlastitog poštovanja. U ta-kvom duševnom ravnovjesju sa samim sobom pregaranje je la-godno, a boli odricanja jedva su z amjetljive. Odviše vas svega iscrpljuje napor i pažnja, predanost toj borbi. Evo , zato sam vam sve to rekao da vas sklonem. Pokušajte! Ako ne biste to mogli, e vo moje ruke i rije ći. Spreman sam vam pružiti sva-ku pomo ć da umrete, a vaš tamni čar ne će slutiti da smrt nije došla sama i oslobodila vas njegovih pand ža. U takvoj borbi na ći ćete zadovoljštinu i za ono što vam je uništio cast u činivši vas svojim jatakom — ovim na činom služit ćete pravdi. Pustio je Zorislava da razmišlja i otišao u izb icu. Tu se ogle-dao za nekim posudicama da na ñe melema provizorovoj rani. Vrativši se, razabrao je da on nije vise tako bezna dno o čajan. — Našao sam pravi lijek vašoj rani. Vra č ovdje čuva svako- jake masti koje utorkom i petkom prodaje ljudima. — Zar ovdje nema nikoga? Kako se usuduje sve to ostaviti bez nadzora? — Tko bi se usudio prije ći prag ove kolibe? Nitko nema od- važnosti da se i približi ovoj tajnovitoj kolibi us red pustoši. Sa- mo ja zalazim k njemu jer on doznaje od ljudi mnoge tajne. I tako hvatam Varni čine jatake. Obojica šute neko vrijeme. Kapetan pušta Zorisl ava da raz-mišlja o njegovu prijedlogu. Najzad ga ipak zapita: — Možda se ne pouzdaje sasvim u mene? Premalo me po- znajete. — Ne, gospodine, ne radi se o torn da se ne bih pouzdavao u vas. Dosta mi je što znam da svoj život provodite u borbi protiv tog strahovitog zla koje nas bije. Ima samo jedna s tvar od koje

me hvata zebnja. U svojoj borbi mogli biste nehotic e ugroziti ži- vot djevojke o kojoj sam govorio. — Nikad ne ću zaboraviti da održim rije č! Izrekao je to tako uvjerljivo da se Zorislav Mor ovi ć napokon odlu či. I pruži ruku mladom kapetanu: — Gospodine kapetane, evo, pristajem! 162 — Mi, dakle, sklapamo savez. Ali vi biste sigur no htjeli zna- ti moje ime? Zovite me Dragomir. Tako su me krstili , a kako se ina če zovem, to je svejedno. Sjeli su da nastave razgovor. Prvi prihvati rije č Dragomir. — Sada mi možete re ći sve ono što sam želio znati i zbog če- ga sam vas do čekao. Taj carski savjetnik u tvr ñavi probudio mi je sumnju. Zar ga je Varnica, uistinu, pustio bez o tkupnine? Zorislavu se čini da ga je sapelo u grlu i u prsima. U času kad je htio odati Varni činu tajnu, odjeknula mu je u ušima raz-bojnikova pr ijetnja. Dragomir to zamijeti i ponovno ga uvjerava kako će održati svoju rije č i ništa ne će u činiti što bi moglo ugro-ziti djevojku nad kojom je razboj nik izrekao strahovitu osvetu. Morovi ć se smiri i sam uvidi da treba da se pouzda u kape- tana: — Gospodine Dragomire, vaša je sumnja 'na pravo m putu. Varnica je zarobio Webera i sam došao u tvr ñavu — u njegovom odijelu i pod njegovim imenom. Kao ošinut, sko či kapetan, a lice mu blijedi od uzbu ñenja. — On? On? Kakva poruga! A moj drug i ja šetamo t vr ñavom! Ne, ne, moj drug nije ništa kriv! Ali ja! Ja glavom ! ... Stao je hodati kolibom. Bijesno spo čitava sebi, a zatim klik-ne: — Sad mi pada na um Ficulin. On je podigao buku u gradu da je vidio Varnicu. Dakako da ga je vidio! Jest, v idio ga je — kao trgovca kod »Zlatnog vola«. Koliko to lica ima taj Varnica? U tom času sjeti se što mu je Krasanka drugog dana kaziva- la. Ficulin je promatrao nekog trgovca koji se približio djevojci i tražio da pleše s njime. Ficulin je tvrdio da je vidio Varnicu U odijelu trg ovca. — O, jadni Ficuline! Ti si jedini otkrio razbojn ika! A ja — ja sam sjedio tamo kod »Zlatnog vola«. Niti sam što vidio, nitislu- šao, samo mislio o njoj — kad će do ći i što će mi re ći, kako će me pogledati. Naravno! Da sam ga vidio, i ja ne bih mo gao pogoditi da je to on jer dptad nisam znao kako izgleda. Ipak , palo bi mi u oči makar što, 6io bih sjedio tamo do kasno u no ć, kao uvijek, i odazvao se Ficulinu da idem u potjeru. Zalazio sa m često »Zlat- nora volu« ne bih li čuo što ljudi govore o Varnici. Dolazili su i Donjogra ñani onamo pa, kad se ljudi ponapiju, razveže im se je- zik i može se koješta čuti. Ali tog sam dana otišao tamo s njom. Otišao da šetam, a Varnica mi je prolazio ispred no sa! Puška ga ubila! — Dakle, djevojka je kriva! —- Ne, gospodine Zorislave, kriv sam ja! Sišao s a svojeg pu-ta, zagledavši se u njezine o či — i promašio. Ne, ne ću vise da go-vorim o njoj. Ni da mislim. Izbiti je iz srca, iz glave, to je uvjet za moju za daću. Sada ću se svom svojom dušom i svakom mišlju baciti u borbu. 0 djevojci vi se ni rije či! 11* 163 Provizor je šutio, slušaju ći njegovu samooptužbu i odluke, a Dragomir se sve vise zadubljivao u sve ono što je čuo i sravnji-vao to s posjetom tobožnjeg carskog savjetnika u zapovjednikc-voj pala či. Onda se ponovno obrati Zorislavu: — Kako ga samo nisu prepoznali? Ta recite mi kak o izgleda u toj svojoj slici savjetnika! — Vidio sam ga kad je odložio haljetak i prsluk, čak i vla- sulju. Ipak, čini mi se, sasvim je dobro izgledao u toj odori. I

Weber se čudio kako ga nisu prepoznali, ali tvrdi da dobro iz gle da u dvorskoj odori. — Čuo sam da je imao povezane ruke jer da se borio s r az- bojnikom. I to je neka prijevara? — Bojao se da će ga izdati ruke i zato ih je valjda povezao. Na njegova pitanja Zorislav je vjerno opisao kako izgleda Varnica. Dragomir je odmah opazio da sasvim nalikuj e na onu ženu koju je otišao da pogleda sa svojim drugom u fratarskoj odori. I s jetio se svega što je pripovijedao Ficulin. — Taj pandur uhvatio je njegovu majku kojoj je r azbojnik tako sli čan, Njezina smrt je o čito njegov zlo čin. Razmišljaju ći, hvata on sve niti izme ñu tvr ñave i onoga što je čuo od Zorislava Morovi ća pa onda ponovno ispituje. — Još ću vam nešto kazati, gospodine — veli mu Zorislav. — Poznato vam je da se danas slavi u Valpovu imenda n i ro ñen- dan gospodice Hele! Valjda ste o njoj čuli? — I čuo sam i upoznao je kad smo čekali Varnicu u blizini Valpova. — Varnica ide danas na tu sve čanost. Ova vijest trgne Dragomira. Kao da će ovog časa poletjeti iz kolibe. — Ide onamo? Znate H sigurno? — Jest, posve sigurno. — Zar vam je o torn sam govorio? — Osluškivao sam kad je u kolibi raspravljao sa svojim raz- bojnicima. — On ide danas na sve čanost u Valpovo? Toj drskosti nema ravne. To je da poludiš! Kako ide? Sa četom da opkoli dvorac? — Ide kao carski savjetnik. — O, što se sve doga ña oko mene, a ja se ne mi čem! Zaslu- žio sam da me vitez Hrabren izbi čuje! Smjesta pohiti u izbu i stade vu ći odanle neke erne halje. Pri torn traži od Zorislava da mu ponovi svaku rije č koju je čuo od Varnice dok je osluškivao pred kolibom. — Naredio mi je da doznam koju od valpova čkih ljepotica posje ćuje vitez Hrabren. — Gle, gle! I to ga zanima. Vidite, nesto smjera . A zapravo vitez tamo i ne zalazi, — Ali on tvrdi da je tako. Zar nije? 164 I — Ne, on nije bio tamo. Moj drug i ja bili smo t amo tri puta, ali iz sasvim drugih razloga nego da udvaramo ljepo ticama. — Kako je on doznao da je netko bio. Kako vidite , ipak zna, a'ko i ne to čno. — Možda je to razglasila družina u dvorcu. Čim se pojave kakvi mladi ljudi, odmah se sumnja da su posjet i namijenjeni djevojkama. A, eto, re ći ću vam. Jednog su mi dana javili moji momci da su razbojnici iz Bijelog Brda otiš li prema Valpovu. Smjesta sam pošao tamo sa svojim momcima preko polj ana da ih tamo do čekam ili barem potjeram. Tako sam sa svojim drugom dospio u valpova čki dvorac. I družina je o čito jednog od nas pro- zvala vitezom Hrabrenom. — Varnica je rekao da ima u Retfali, me ñu slugama, svoje jatake. Vjerojatna ih ima i u Valpovu. Samo je čudno zašto je naredio meni da ispitam kada Hrabren dolazi ko joj djevojci i kako on izgleda. Zašto pita, ako ima u dvorcu ortak a? — Tko bi njemu mogao nakraj? Ali sada je to manj e važno. Okolnost da se usu ñuje onamo dokazuje da je potpuno siguran. I Keglevi ća je zaveo. A mene čestito povukao za uši! Sve što je čuo, duboko potrese Dragomira. Zadubio se u mi-sli:

»Zašto je Varnica tako naglo ostavio tvr ñavu, a onda odlu čio oti ći u Valpovo? Mogao je to u činiti i za boravka kod Keglevi ća. Bit će da ga je nešto potjeralo prije reda. A opet je zapovjedniku rekao da će se vratiti.« Ogleda se na Zorislava s vrlo ozbiljnim izražajem: — Sad ću vas nešto upitati, ali, molim vas, odgovorite mi to čno. Radi se o vama. Ni časa ne želim ugroziti ni vas ni dje- vojku koja bi mogla biti žrtva Varni čine osvete... — Pitajte, gospodine. Dobro ću promisliti kad ste me upozo- rili. Položio je ruku na Zorislavovo rame i zapitao: — Vama li čno Varnica nije spomenuo ni jednu rije č o svom polasku u Valpqvo? — Ne, ni rije či. Štaviše, ostavili su me pred kolibom dok su raspravljali o tome. Sve sam čuo prisluškuju ći. — Onda on dobro zna da vama nije ništa poznato? — Zašto to spominjete? — Zato što i ja kanim i ći u Valpovo. — Vi? U koju svrhu?- — Da se poklonim »njegovoj ekscelenciji«! — Ne zaboravite — mogli biste ugroziti sve one k oji će biti na toj sve čanosti... — Ne bojte se! Ne kanim u činiti ništa ludo, nepromišljeno. Koliko sam vremena izgubio! Keglevi ć nije u tvr ñavi. Ve ć se dav- no odvezao u Valpovo. Vidio sam ga. Ni u kom slu čaju ne bih uspio sakupiti toliko vojnika da opkolim dvor i čuvam uku ćane. — 165 — Dok vi uzmognete s momcima onamo, ve ć bi Varnica sa svojim plijenom davno ostavio dvorac. — Naga ñate sasvim ispravno. Sve bi bilo tako. Ipak, idem, moram oti ći! Sjest ću na hitrog konja i sti ći ako krenem odmah. — Dopustite da vam kažem još nešto. Varnica ima uza se neko pismo u kojem je spomenuto ime gospo ñice Hele, kako je to pro čitao onaj kapetan koji je bio s njime. I Zorislav mu ispripovjedi što je Varnica govori o o njemu i o Heli. — Imam ga. S tim pismom on odlazi onamo, ali zbo g toga ne stavlja glavu na kocku. Zacijelo će robiti. — Samo kako? U carskoj odori? — Razbojnike ne može povesti sa sobom jer onda n e bi do- lazio kao carski savjetnik. Dakle, smislio je nešto drugo. Vidjet ću što. — Hoćete li sami oti ći? — Ne. Povest ću sa sobom svojega druga i ovu petoricu mo- maka koje ću preobu ći u lakajska odijela da izgledaju kao naša pratnja. Nastupit ćemo poput velikaša. — Valjda nemate sve to ve ć spremno? — čudi se Zorislav. — Svašta mi imamo, moj prijatelju. Borba koju vo dimo često iziskuje neobi čnu garderobu. — Cuo sam da vitez jaše ravnicom kao neki vilenj ak, a oko njega lepršaju krila. — I vatra, moj gospodine! Sad ste naš suborac i vidjet ćete koješta! Evo, dovršio sam svoju fratarsku toaletu. Sad brzo da odjenem vas. Drugu crnu halju navla či na Zorislava. — A kamo me vodite u toj halji? — U tvr ñavu, u franjeva čki samostan. Ondje me čeka i drug. — A možda i vitez? — Možda. Samo vas molim — ne budite danas odviše znati- željni jer mi se žuri. — Slijedim vaše želje. Samo, želio sam još danas oti ći u Ret- falu. — Ne ćete tamo na ći nikoga. Svi su otišli u Valpovo na sve ča-

nost. — Znam, bez njih ne može biti. Posrijedi je ne što drugo. Imam u svojoj škrinji nakita što mi je ostao od moj e majke, a imam i nešto dukata. Moram što prije vratiti 500 du kata onoj koja me je iskupila. — Nemate se zbog čega stidjeti, dragi moj savezni če. Ni je- dnog časa. Ona koja je za vas žrtvovala ove dukate, u činila je to od srca. Ali ne ću da u to diram. Vi joj svakako morate vratiti, sa mo ne danas. Vaša rana nije baš tako laka. U samost anu na ći ćete okrepe, a časni oci njegovat će vas vrlo brižljivo. Ostanite sva kako danas i sutra mojim gostom. 166 Šutke je pristao i izašao s Dragomirom. Ovaj za tvori kolibu klju čem. Obojica su pohitali prema Vodenim vratima i uniš li u tvr- ñavu. SVECANOST U VALPOVU Od rana jutra sva je posluga u dvorcu baruna Pr andaua bila u živom pokretu. Vrata se otvarala i zatvarala, služavke i sluge hit ali su gore-dolje stepenicama. Sve je u zamahu da se izvrše još poslj ednje pripreme za primanje brojnih gostiju. A ve ć rano pri-je podne prispjeli su najbliži ro ñaci i prijatelji. Porazdijelili su ih u pojedine sobe duž oba krila dvorca, a u pro čelju su saloni s obje strane velike dvorane bili ur eñeni, na či čkani srebrnim i zlat-nim uresima, slikama, stolicama od brokata, spremni da prime odli čne goste. U podne sastala se u maloj dvorani doma ća obitelj sa znan-cima i ro ñacima. Meñu njima su i vlastelini iz Retfale. Jede se brzo i uzbu ñeno. Djevojke pogledavaju s tanjura na srebrni sat na stalku čije ih kazalo od časa do časa sve više požuruje. Naposlje-tku dignu se od stola. Požurile su u sobe za odijevanje. Magda se, kao i uvijek, odijeva zajedno s Helom . Obje su djevojke sjele k toaletnim stoli ćima, svaka zasebno. Magda je če-kala dok Krasanka uredi Helu. Uzela je češljati njezinu lijepu plavu kosu, skladno stvarala koketne kovr čice iznad njezinog čela i savijala duguljaste pramo-ve ispod uha, produljivši ih sve do ramena. Hela nije nikako za-d ovoljna, neprestano je ispravlja, prigovara, grdi. U svakoj rije- či razabire se mržnja prema djevoj činoj ljepoti. AH Krasanka šu-ti i strpljivo sve pod nosi. Onda donese nakit za kosu, vrat i ruke i kiti gospodaricu sa st rpljivoš ću koju Magda ne može shvatiti. A ne može shvatiti ni mržnju svoje ro ñakinje prema mladoj ljepo-tici koja u svojoj jednostavnoj haljini natkriljuje i He lu i Magdu! — Obuci mi cipele! — zapovjedi Hela Krasanki. Tek se sada djevojka prene i porumeni do čela. Obuze je os-je ćaj dubokog poniženja. Cas oklijeva, ali ipak dohvati ruži časte, svilene izrezane cipelice, ukrašene draguljima. Lijepa se plavuša okosi žestok o na Krasanku: — Sto je? Valjda se gospo ñici ne će da obuva svoju gospodari cu? To si je ti, Magdo, tako razmazila u tvr ñavi! Sve bih rekla: iz- mudrila si onu tobožnju bolest samo zato da ostane kod tebe. Ništa joj nije bilo. — To je bolje za nas jer smo mogle i mi od nje dobi ti bolest. 167 Dotle se Krasanka sabrala i sagnula da obuje Heli ne noge. Otkako je provela nekoliko sati s Dragomirom kod »Zlatnog vo-la« i poslije, šetaju ći ulicama tvr ñave, nije joj ništa teško kao pri-je. Niti joj je t užno, niti prigovara svojoj sudbini. U duši nosi uvje-ren je da ima netko na torn svijetu tko misli na nju, pa makar sa-mo koji čas u danu. A kad bi pala no ć, zagledava se Krasanka u ne-bo, traže ći u zvijezdama poruku za kojom čezne njezino mlado sr-ce. Magda ne može odgonetnuti tajn u njezine podatnosti i strplji-vosti i, šute ći, promatra kako Krasanka odijeva njezinu sestri čnu. Kad je Hela obula svoje svilene cipelice, dones e joj Krasanka ši-roku bijelu suknju u koju su ušiveni obru či. Naškrobljena suk-nja raširi se oko Helinih bedara sve do poda. Zatim na ovo obu- če suknju od laganog ruži častog tila što je poredan u stotinama na-bora, a po njemu vise modre vrpce i vjen či ći od modra cvije ća. Volani su na rubovima podšiveni svilenim bijelim čipkama. I kad Hela

korakne, sva se podsuknja zanjiše, a vrpce, vjen či ći i čip-ke zalepršaju poput leptira. Zatim je obukla struk, čvrsto stisnut oko tananog tijela, uk-rašen modrim vrpcama i bijelim čipkama. Oko vrata, iznad izres-ka haljine ukrašene draguljima, svezala je crnu baršunastu vr-pcu s pri vjeskom od zlata i smaragda. Plava kosa koketno je ure-šena ruži častomodrom vrpcom i pribada čom koja blista poput zvijezde. Ruke je okitila narukvicama i još oprašila i nar umenila lice, a onda stala pred veliko zrcalo. Ogledava se dugo i pozorno. Za- dovoljna je svojom ljepotom. — No, a što ti? Magdo! Vrijeme je da i ti zapo čneš svoju toaletu. Krasanka odmah prisko či Magdi da je najprije po češlja. Hela pogleda svoju sestri čnu: — Nisi ništa čula o provizoru Morovi ću? — Ne, još ništa. Ne znam što je s njim. — Bila bi šteta za njega, je li? — Naravno, bila bi šteta. — Baš je lijep. I otmjen je, i naobražen. To mu se mora pri- znati. Pristaje u najotmjenije društvo. Tvoj ga otac jako voli. I mnogo ga poziva. Sve vise postaje Magdi neprijatno ovo Helino hva ljenje Zori-slava Morovi ća. Ne razumije kamo nišani, ali se mora prikazati ravn odušna. A Hela o čito želi da razbije tu njezinu ravnodušnost pa nastavlja: — Da, sve je u njega odli čno, samo je nevjerojatno siroma- šan. AH, ništa zato! Bogata ženidba dignut će ga do ugleda koji je uživala njegova obitelj kad su još u davnini pos jedovali dvo- rac. Magda je u torn času po čela tuma čiti Krasanki kako da joj uredi pramenove, samo da ne mora odgovarati Heli. Ali ova se ne da s mesti. 168 — Misliš li, možda, da ne može dobiti bogatu že nu koja mu može pribaviti i naslov? — Zašto ne bi mogao? To je vrlo vjerojatno. — I vise nego vjerojatno. Znam jednu ljepoticu k oja mu je vrlo sklona — a i on se ne skanjiva ... — Ti, Helo, znaš sve. Pa reci onda tko je ta ljepot ica. — Za ovaj put dosta sam ti rekla. — I previse. Napokon, to je njegova stvar, niti tvoja, niti moja. — Moja svakako vise nego tvoja. — A zašto bi bilo tako? — Ja sam posrednica toj dami — nastavlja je bockati Hela. — Vrlo pouzdana posrednica. — Magdo, valjda te ne uzbu ñujem ovim razgovorom? — A zašto bi me uzbu ñivala? Magda skrene pogled od zrcala k Heli, a ova naglasi : — Ti si se za njega tako silno zanimala one ve čeri kad je pao u mo čvaru ... — Takva sam. Ti si onda, kad je tvoj psi ć pao u jezero, go- tovo pomahnitala, a ovdje je stradao čovjek i aokopao se raz- bojni čkog zato čenja. Ipak je čovjek nešto vise od psi ća. — Naročito ako je taj čovjek Zorislav Morovi ć! Krasanka opazi da je Magdu spopao bijes jer je n aglo trgnula glavom i ustala. — Ne znam, Helo, što je s toborn u posljednje vr ijeme. Čan- grizava si. Voliš peckati, bez razloga grdiš i ljut iš se, a sad si ve ć i na meni po čela iskaljivati svoju zlovolju. — Ja zlovolju? Baš obratno — u meni sve igra od rad osti. — Ah, dopusti i meni malo radosti, pa ne zabadaj u moju dobru volju. Valjda me nisi pozvala zato da me u činiš nišanom svojih zlobnih primjedbi. Sad se Hela nasmijala, okrenula oko sebe da je haljinica od tila sva zalepršala i zaigrala. I opet je ljubazna kao da ni je ništa bilo i smije se:

— Baš mi je uspjelo da te naljutim. A to me siln o radujel Danas bih razljutila cijeli svijet... — Baš krasno raspoloženje! — Uistinu, baš zato što sam tako dobro raspolože na. Danas nekoga o čekujem ... — Vidiš, ovo je mnogo pametniji razgovor. Dakle, o čekuješ onog stanovitog? — Da, baš onog stanovitog. Ne onoga kojega mi je tetka od- redila — njega sam ve ć izbrisala, a to ću u činiti danas javno pred svima. — Dakle, to je onaj .drugi o kojem si ve ć govorila one ve- čeri u Retfali? — Da, njega čekam — veli ona, naglašavaju ći to pustopašno, s prizvukom neke zluradosti. 169 — ho će li do ći? — pita Magda i zatakne u svoju crnu ko- su vjen či ć od žutog jaglaca. — Doći će sigurno ako bude Slobodan. — Slobodan? Valjda nije u tamnici zapovjednika t vr ñave? — pita Magda šaljivo. Hela prihvati taj šaljivi ton i odgovara: — Ne, tamo nije, a ipak možda nije Slobodan. Ako uzmogne doći, onda će sigurno biti ovdje. — Pozvala si ga? — Svakako da sam ga pozvala. Zove ga Ijubav prema m eni. — To je, svakako, najsigurnija pozivnica ... — Da, najsigurnija i pouzdajem se u nju. Ona će ga i dovesti. Samo, rekoh, ako će mu biti mogu će sti ći. A do ñe li, onda ću vas sve iznenaditi... — Cime? — upita Magda i obla či škrobljenu suknju s obru- čem, a Krasanka joj oprezno i brižno pomaže. — Cime? Iznenadit ću vas — zarukama ... — Ah, dakle, ve ć te je isprosio?! — Kako si nestrpljiva! Ja sam strpljiva. Nisam g a joŠ ovlas- tila, ali danas će primiti znak moje sklonosti i usuditi se izre ći prošnju. Ako ništa drugo, a ono mi mora barem zahva liti na mo- joj sklonosti. A tada je s moje strane potreban sam o jedan mali pogled i uzdah — možda i koja rije č da ga ohrabrim, indirektno mu pokažem kako ne treba da dugo oklijeva ... — Oklijevao je, dakle? A zašto? Molim te, Helo, tebe gledati i oklijevati? — bocka je Magda. — Možda sam za njega odviše bogata i ugledna. — To je, naravno, vrlo važno za čovjeka koji je ponosan. — I te kako ponosan! No, ja sam mu ve ć dala znak da nje- gov ponos uvažavam, ali o čekujem da ga skine i ostavi u pred- soblju. Polagano se otvaraju vrata. Magdina majka ve ć ulazi sasvim odjevena. Teška crna svila spušta se u dubokim teškim nabori-ma u p ovlaku. Nfšto ugojeno, ali strojno tijelo sapeo je crni struk. Oko širokog izr eza spuštaju se teške srebrne čipke. Glavu je uresila dijademom od dragulja s koje ga padaju nizovi bisera. — Krasanko, požuri, ve ć stižu prvi gosti. Svršila je posao i odmah pohitila u prizemlje gd je je čeka po-sao da čisti ogrta če i sprema pokrivala s ko čija kojim gosti dola-ze u dvorac. Ulazi u veliku sobu čija se vrata otvaraju u široki pro-stor glavnog ula za u dvorac. Svakog časa drvenim podom zaštropo ću velika sjajna kola, natkrivena sa širokim prozorima. Lakaj prisko či, otvara, a lijepe gospo ñe izlaze, pra ćene svojim kavalirima, skidaju kapišone s jepo o češljanih glava, osloba ñaju se ogrta ča kojima su pokrile sve čane haljine. Kavaliri ih dodavaju lakaju, a onda vode dame na lijevo stubište. Ko čija krene dalje u dvorište, a sluga u sve čanoj 170 k

Iivreji, natrpan mirisavim kaputima, ulazi u veliku prostranu so bu i položi ih na dug hrastov stol. Krasanka uzima komad po komad, o čisti prašinu pa ih onda brižno sprema, vješaju ći jedan ogrta č kraj drugoga. Kad god do nje dopre štropot ko čije, otvaraju se vrata sobe i pojavljuju se dva-tri lakaja da pohite u pomo ć gospodi i gospo- ñama. A djevojka bi se privukla k vratima i skriveno zirkala u nove goste. Radoznalim pogledom i izoštrenim prosu ñivanjem znala bi odmah ocijeniti da li su novi gosti ljudi ukusa ili nametljivi u pokaz ivanju svoje raskoši i dragulja- A zanimaju Krasanku i ha-ljine od svile, brokata, baršuna i lagane nježne haljine mladih djevojaka od muselina. Promat ra dragulje što bi bljesnuli čim dame skinu s glave kapišone, a ogrta če s ramena. Prepoznaje po- jedine odli čnike iz daleke i bliže okolice, gospo ñe i gospodu. Promatra ih, ne samo iz puke radoznalosti. Htjela bi vidjeti kome se to nad a Hela. Da li bi uistinu mogao do ći Zorislav Morovi ć koje-ga je grof često vodio sa sobom u Valpovo pa i u druga društva. Zato se nimalo ne ljuti što su jo j odredili da čisti i ure ñuje gar- derobu uzvanika. Ni jedna ko čija nije mogla pro ći ispod valovitog svoda, a da ne bi Krasanka vidjela tko je izašao iz nje. Oko pet sati poslije podne ve ć su ko čije rje ñe stizale, a ipak | djevojka nije opazila Zorislava Morovi ća niti kakvog drugog ka- j valira kojeg ne bi poznavala ili bi joj se pri činilo da bi mogao \ biti odabranik lijepe Hele. Neko je vrijeme bilo sv e mirno. Vani, jj pod širokim ulazom u dvorac, stoje tri lakaja i čavrljaju. Nema vise nikoga. Očito su svi gosti na okupu. Vrata garderobe napola s u otvorena i Krasanka uzalud čeka na nove goste. Onda joj se pri čini da su se lakaji nešto uzvrpoljili i pogledali p rema vratima što vode u perivoj. Do nje dopre štropot ko čije. Razabere da opet netko dolazi. Plavokosi lakaj s nešto tamnijim zaliscima, koji je slovio kao prvi me ñu njima, dade znak dvoji-ci svojih drugova da se odma knu na drugu stranu. O čito, dakle, sam želi primiti nove goste. Radoznalo zirne Krasanka iza vrata. Ko čija ulazi bu čnim štropotom. Uz ko čijaša sjedi čvrst, nešto ugojeni lakaj i smjesta silazi. Doma ćin otvori vrata. Izlazi viso-ka, čvrsta, muškara čka pojava. Lakaj se duboko nakloni i svla či mu gornji haljetak sa širokom pelerinom. Zapanjeno gleda Krasanka tamnozeleni dugi halje tak sa krili-ma. Citavo poprsje bogato je vezano zlatom, a rukavi gotovo do pola. Oko vrata svilene čipke. Pomno u češljana bijela vlasulja pokriva jaku glavu. Lice je naprašeno, s crnim madežom kraj us-ta. Duboke mra čne o či i jaki, nešto zavinuti nos. Gost sav blista od zlata. Krasanka promatra divno vezane ruk ave i oko joj zapne o nešto bijelo. Iznena ñena, opazi da su ruke odli čnom gostu po-vezane kao da su ranjene. 171 f Pogleda mu pozorno u lice ne bi li u njemu našl a odgonetku izranjenih ruku. Gospodin se okrenuo prema lakaju i Krasanka mu gled a ravno u obraze. Trgnula se. Gdje je vidjela takvo lice, ili barem sli čno? To duguljasto oštro obli čje s nosom kao u pti ču-rine? Nema kad o torn misliti. Gospodin je naredi o jednom lakaju neka javi gore da je stigla njegova ekscelen cija carski savjetnik barun Weber. »Dakle, to je on! — pomisli Krasanka i stane ga promatrati još pozornije. To je, dakle, taj carski savjetnik o kome su toliko pr ipovijedale Magda i njezina majka nakon soareje kod zapovje-dnika Keglevi ća. Lakaj smjesta pojuri gore. Savjetnik se sada okr ene ugojenom lakaju koji je došao s njim, nešto mu re če, a onda pogleda do-ma ćeg, plavokosogs tamnim zaliscima. O čito mu je nešto rekao jer mu se usne mi ču. Krasanka je odviše daleko da bi mogla neš-to čuti. Morala se brzo udaljiti jer je ekscelencija krenula na lijeve stepenice. Lakaj je uzeo njegov h aljetak, sagnuo se u ko čiju i odanle dignuo neki kov čeg. Djevojka ve ć stoji me ñu ogrta čima i ponovno ih redi, kad ula-ze sluge i nose kov čeg. Doma ći ga je metnuo pod stol, a savjetni-kov sluga samo kimnuo glavom. Krasanka uzme savjetnikov ogr-ta č i stade ga čistiti, pomno i oprezno. Neobi čno

je zanima i taj ogrta č i kov čeg i strani lakaj. Nisu se ni osvrnuli na nju, nego odmah otišli iz sobe. Malo zatim opazi djevojka da su se povukli na onu stranu prema perivoju. Iskoristi ovu zgodu i stade izda-le ka promatrati kov čeg. Razabire da je izvanredno otmjen i fin, a na nali čju je zlatna carska kruna. Sjeti se Dragomira koji se toliko zanimao za ca rskog savjet-nika i sve je o njemu ispitivao. Htio je i govoriti s njim. Šteta d a nije u Retfali — odanle bi mogla obavijestiti Dragomira. Samo kako? Tko zna gd je je? Tek sada opazi da je njegovo zanimanje za carskog savjetnika bilo sasvim neobi čno, kao da je od toga zavisilo pola njegova života. Dok je govorila s nji m u tvr ñavi, nije na to svra ćala pažnju. Odviše je bila zaokupljena sobom i drht a-jima svoje duše u njfegovoj blizini. Ali sad joj se vra ćaju sje ćanja na pojedinosti. Po činje sve vise razmišljati o tome. Opet joj sine pred o čima lice što ga je netom vidjela. Kako se ne može sjetiti komu je taj savjetnik sli čan? Ali što dulje gleda u njegovu glavu, to vise iska če iz njega drugi lik, sasvim sli čan. Malo ima ljudi koji tako izgledaju. Morala bi se sjetiti kome tako silno nal ikuje. Sva je soba puna ogrta ča. Vise jedan pored drugog, a vješali-ca ima deset redova. Sve ih ona obilazi, sre ñuje i razmišlja čiji je koji ogrta č. A tamo gore u dvorani svi se uskomešali. Olašten im podom pobrzale svilene cipelice, zašuštjele teške svile, zalepršale suknje od tila, zakoracale noge kavalira u svijetlim svilenim čarapama, obuvene u erne izrezane cipele sa svijetlim kop čama. 172 ?r ?-X Sav usplahiren i zarumenjen doma ćin je najavio: — Dolazi visoki posjet! Dame i gospodo, njegova pre uzviše- nost carski savjetnik barun Weber iskazuje moj oj ku ći naro- čitu cast. Svi su uzbu ñeni. Takav posjet je znak najve ćeg odlikovanja, on zna či vezu sa dvorom, što je san svakog velikaša. Svatko Jcon-tro lira svoju toaietu i zauzima stav kakav će odgovarati cere-monijalnim pozdravima ioji su pro pisani za do ček dvoranina njezinog veli čanstva. I Keglevi ć i barun ku ćedomaćin pohitali su na stepenice da iskažu što ve ću počast visokom došljaku. Mlade dame pobrzale su iz dvorane i postavile se u dva reda da tako u čine špalir sjaju dvorske li čnosti. Savjetnik se uspinje tek nekoliko stepenica i v eć su doma ći-ni stali pred njim, duboko se klanjaju ći. On im se ljubazno smi-ješi i pripovijeda: — Doživio sam opet strašne časove. Posrednici razbojnika za- vukli su me u neku gustu šumu. U blizini je neka ri jeka preko koje smo morali čamcem. AH ostavimo to. Kad sam ve ć saznao da sam u blizini ovog dvorca, nisam se htio vra ćati u tvr ñavu, već sam odlu čio ravno ovamo. Po cari činoj zapovijedi, nosim pi smo dvorske gospo ñe, moje uzvišene prijateljice, ro ñakinji go- spodara ovog dvorca. — Ah, ekscelencijo kako ste ljubazni — naglasi barun. — Preljubazni — vrlo sam po čašćen! — Obe ćao sam svojoj prijateljici gospo ñi grofici da ću pismo osobno predati mladoj kontesi. Kako je, gospodine g rofe? — okre- ne se sada Keglevi ću. — Niste li se ve ć pobojali da me onaj raz- bojnik ponovno zarobio? — Priznajem, strahovao sam za vašu ekscelenciju. A gdje je gospodin kapetan? Da ga nisu zadržali? — Bili bi ga zarobili, u to nema sumnje, ali je imao uza se pune ruke prstenjaH dosta novaca i sve im je smjest a ostavio. Tako sam ga poslao u grad da tamo smjesti mladog gr ofa, mojeg slugu i tajnika. Tako su izmu čeni da sam im morao dopustiti neka se odmaraju dva-tri dana. Me ñutim/ kapetan će se vratiti da mi favi kako je smj'esti'o grofa.

- vaša eksceiencija pocsLstit ce mo/ dvor i ostafi cfaflas ov- dje? — Vrlo bih rado prihvatio vaš poziv, gospodine baru ne p . ma\o \iemena? — mo\i ga glevi ć. — Naravno, ostat ću barem jedan sat, ako ne i vise u vašem krugu. Upr avo sam radoznao na vaše društvo. I onda je nastavio uspinjati se stependcama, pr omatraju ći s jedne i s druge strane lijepe djevojke koje su se poklonile, a pri torn je svaka radoznalo žmirnula u sjajnu odoru odli čnog dvora-nina, gledaju ći kao čudo čovjeka koji se svakog dana karta s nje-zinim veli čanstvom. O torn se pripovijedalo ve ć mnogo prije ne-go što je stigao. Pripovijedalo se i o nje govim ranjenim rukama koje su uvijek povezane i svatko je proklinjao razbojnika k oji ih je lišio sre će da im prijatelj carice i kraljice pruži ruku. Snažna pojava carskog savjetnika oprezno ulazi u veliku go-lemu dvoranu. Visoki prozori izme ñu debelih zidova osvjetljuju lijepe dame i njihove raskošne toalete. Gost se klanja, ljubazno smješka i njegov se pogled zaustavlja redom na svakoj dami. Svaka se osje ća odlikovana tim pogledom. Svaka mu smiješak uzvra ća smiješkom. Nijedna ne sluti da »carski savjetnik« s vo-jim ljubaznim pogledom istražuje dragulje u svilenim kosama i oko bijelih vratova i njihovu vrijednost. Ku ćedomaćin mu predstavlja dame i gospodu. Naro čitu po-zornost pobu ñuju tri domaće gospo ñice. Dvije k ćeri baruna Pran-daua i lijepa plavokosa Hela, nećakinja ku ćedomaćina. Promatra ih redom, izri če nekoliko komplimenata i sve razmišlja: »Koja je od njih dragana mojega progonit elja? Je li plavojka, ili ova ga-rava, ili ova smeda? Valja mi upamtiti sve tri. Jedna od njih jest!« »Gospodin savjetnik« održi formalno smotru ljep otica. Vise ga zanimaju one od sve gospode i svih odli čnika. Gospoda su go-tovo ve ć ljubomorna. Po koji pogled mu zapne i o blistavi prsten na rukama kojeg baruna ili grofa, i »njegova preuzvišenost« od-mah se udostoji osloviti ga s nek oliko rije či i pitati ga, bilo o kakvoj nevažnoj stvari, da može bolje promat rati dragulj. I on se snalazi meñu torn gospodom — sasvim dobro. U svakom na ñe nešto o čemu može govoriti dok u sebi ocjenjuje njegovo prs-tenje. Najzad »savjetnik« zamoli ku ćedomaćina: — Prije svega, gospodine barune, moram izvršiti dužnost. Že- lio bih razgovarati s baronesom Helom ?— i to u četiri oka. Znate da se radi o njezinoj udaji, a grofica, njezina tet ka, naredila mi je da s njom o tome govorim nasamu. I carica mi je dala po- ruku za baronesu. — Ekscelencijo, veoma sam vam zahvalan. Hela se nešto bu- ni protiv onoga kojega joj je odredila carica i nje zina dvorska go spoda Helina tetka. Vaša će rije č djelovati, Hela je pustopašna, nešto je sebi utuvila u glavu! — Bilo bi mi drago, gospodine, kad biste mi rekli t ko je taj. — Kad bih to znao! I ne slutim. — Čini mi se da sam nešto na čuo u osje čkoj tvr ñavi. U vaš dvorac dolazi neki giasoviti vitez koji je stekao g las zato što pro- goni lupeža Varnicu. 174 — Ah, vidite, ekscelencijo, sad mi biva jasnije pred o čima. Mislim da se Hela negdje u lovu sastala s nepoznati m plemi ćima. A bili su, mislim, i ovdje, u mojoj odsutnosti. — Vi, dakle, ne znate da ovamo zalazi neki nepoz nati vitez? Kako li ga ono zovu? — Vitez Hrabren. Takvo su mu ime nadjenuli ljudi , a tko je — zapravo, nisam nikad čuo. — Prema tome, ona će to znati bolje. Barun se nasmiješi i žmirne: — Ekscelencijo, poga ñate! Ako smijem, odvest ću vas u salon i smjesta narediti Heli da vas slijedi. — Molim vas, a kad svršim ovu dužnost, onda može mo do mile volje čavrljati. Samo se još danas želim vratiti u Osijek zbog

cari čina šti ćenika. Barun je prišapnuo svojoj k ćeri da Hela smjesta krene za carskim savjetnikom u salon. Polagano prolazi odli čni gost odviše glatko olaštenim podom. Mjerio je sv aki korak da čvrsto stupa i ni čim ne odaje preveliku opreznost svojih nogu na tako skliskom tlu. A sam u sebi sa so-bom zbija šalu: »V raški je opasno kora čati ovim smedim ledom — moj Varnica! Tako sklisko nije ni na Dravi usred zime!« Barun ga uvede u salon gdje je Hela ve ć čekala i duboko se poklonila »njegovoj preuzvišenosti«. Ku ćedomaćin odmah ostavi salon. Hela je stajala sama, nasu-p rot »carskom savjetniku«. S potpunim po čitanjem gleda mu u o ći, dok je on oslovi. Nije sjeo jer se boji da ne će pogoditi kako bi se morao vladati prema dami. Tak o je i ona ostala stajati, a u duši mu zamjerava što je tako o hol da joj ne nudi mjesto. Ipak je vrlo ljubazna. — Plemenita gospo ñice, vaša tetka mi je predala pismo za vas. Najprije pro čitajte, a onda ćemo razgovarati. I pruži joj pismo što ga je našao me ñu spisima savjetnika Webera. Hela je odmah prepoznala rukopis svoje tetke, a raza-brala i njezinu strogost u sadržaju. Stara je gospo ña kori što se Hela najednom bunS protiv njezina izb ora. Nare ñuje joj neka strpljivo čeka — zaru čnik će sti ći kad se vrati iz Rusije, ve ć za mjesec ill dva. Spo čitava joj da se o čito dala smotati od nekog mladi ća koji samo traži njezin imetak. Nije o čekivala od Hele da bi joj mogla protusloviti, kad se ona, tetka, tako brine za nju. Na koncu pism a ponovno joj stavlja na srce neka mirno čeka odre- ñenog zaru čnika i neka joj po savjetniku Weberu pošalje poru-ku koja će potpuno zadovoljiti caricu i nju. Pro čitavši ove retke, Hela osjeti da bi morala biti veo ma op- rezna. Taj savjetnik o čito je posian da istraži li čnost njezina oda- branika. »Ne ćeš me uhvatiti, makar si dvorski savjetnik i diplo mat« — odlu či ona u sebi. »Htjeli biste mi odstraniti njega Nećete!« Polako smota pismo i ne veli ništa, Ali je »savjetn ik« upita: 175 — Što smijem isporu čiti grofioi? — Najprije neka mi dopusti ekscelencija da vas nešt o upitam. On spremno dopusti, ali Hela upravi na njega pogled svojih lijepih o čiju: — Ekscelencijo, poznate li onoga kojeg mi je tet ka odredila za muža? Njemu se čini da bi ga morao poznati ako je na dvoru i od-gov ori: — Naravno da ga poznam. — Apeliram na vas kao na kavalira i molim vas re cite, je li mlad, lijep, ili je star. Možda čak ima kakvu manu? Drugo ne mogu predmnijevati nego da baš nije poželjan kad se ne usu- ñuje do ći. Ovo pitanje zate če ga, ali se odmah izvu če: — Grofica mi je odredila da o njemu ništa ne govori m. — Naravno. On ima neku tjelesnu manu. Eto, zbog toga, ek scelencijo, nemam povjerenja. Ne mogu nikako prista ti dok ga ne vidim. A sad bi bilo ve ć i suvišno da dode. — Prema tome, ve ć ste se odlu čili za drugog? I odmah se dosjeti lukavi čovjek i nadoveže: — Vjerujem da će vam svaki drugi bolje pristajati... — Hvala vam na priznanju. Tetka veli da je njez in odabra- nik pametan, ali djevojka, osim pameti, traži i ml adost i pris- talost. — Sasvim se slažem s vama. Pokušat ću groficu sklonuti da pristane uz vašeg odabranika. On je sigurno mlad, l ijep i bogat, a valjda i ugledan? — Previse je to kreposti za jednog čovjeka, ali da je mlad i lijep, u to nema sumnje. Ugled i bogatstvo mu, daka ko, nedos-

taju. — Tako? Moglo bi se tu pomo ći, naro čito do naslova i časti. Visoka cast na dvoru, to je isto kao i bogatstvo. Nagli preokret znatno poja ča njezine sumnje. — Ekscelencija mi govori iz dna duše. — A tko je taj sretnik koji je tako zaokupio vašu l jepotu? — Ne smijem ga prokazati jer još nije sve sasvi m sigurno. Čovjek je ponosan i još šuti — možda baš zato da ne bi tkogod mislio kako ga mami moj imetak. — Možda bih pogodio tko je taj sretnik? — nasm iješio se »savjetnik«. — Ekscelencijo, ne ćete imati sre će u poga ñanju. — Svuda se govori da k vama dolazi vitez Hrabre n koji se sam na svoju ruku bacio u borbu protiv razbojnika V arnice. Je li on taj? Licem joj se odrazi duboko čuñenje, tako duboko da se Var-nica sam iznenadio. — Vitez Hrabren? Da on dolazi k nama? To je fan tazija. Sa- ma bih ga željela upoznati, ali se on' tvrdokorno k rije. 176 — Otkud onda Ijudi govore o tome? čuo sam pouzdano da tajno dolazi ovamo u vaš dvorac, navodno sa svojim kapetanima. — Sa svojim kapetanima? — zapanji se ona i zamiš ljeno gle- da preda se. — Vama o tome ništa nije poznato? — Nešto mi pada na um. Upoznala sam jednom dva m ladi- ća kad je Varnica htio napasti naš dvorac. Nakon tog a bili su ovdje tri do četiri puta. Vrlo pristali Ijudi. Oni su se prikazal i kao neki posjednici iz gornje Slavonije koji tragaju za Varnicom. — Nisu vam rekli da pripadaju četi viteza Hrabrena? — Ne, to nisu kazali. — Uvjeravam vas, samo vitez Hrabren usu ñuje se i ći protiv Varnice. To mi je rekao i grof Keglevi ć. Carica ve ć zna o njemu. Baš zato je naredila da svakako istražim sve o njem u i da na- stojim potražiti viteza i u njezino ga ime pozvati u Be č. Bilo nje- ga, ili njegove kapetane. Čeka ga velika budu ćnost ako izvrši za- daću koju je sam sebi nametnuo, a sada će mu pomo ći i carica. Kako vi, plemenita gospo ñice, poznate ove ljude, u činit ćete carici veliku uslugu ako ih upoznate sa mnom. Sigur no su ovdje! — Ekscelencijo, nisu stigli, premda im je poznat o kakva je danas sve čanost. Tko je jednom uživao gostoljubivost ovog dvo r- ca, dužan je do ći na čestitanje. Možda do ve čeri još i stignu. — Gospo ñice, vi da drugujete s nekim mladim ljudima, a ne znate tko su? Ne vjerujem vam. Sigurno ih krijete j er se jedan od njih ušuljao vama u srce ... Ona se ljupko nasmiješi i nakrivi glavu: — Teško meni kad bi se svatko tko mi udvara ušul jao u mo je srce! Uvjeravam vas, ekscelencijo, ni jedan od njih nije moj odabranik. O njemu šutim i šutjet ću tako dugo dok se ne pogo- dim s tetkom. — Ako stignu, molim vas da mi obojicu odmah pred stavite. Bit ću vam zahvalan do groba. Poruka koju nosim vitezu H rab- renu od carice usre ćit će i njegove kapetane. — Udovoljit ćujvašoj želji, ekscelencijo. — Ipak bih želio znati zašto oni dolaze k vama. — Istražuju okolicu dvorca jer su sigurni da će jednog dana Varnica pokušati da nas oplja čka. A ovdje bi mu bilo lakše po- sti ći cilj jer smo daleko od Osijeka. Ako bismo poslali glasnika u tvr ñavu, ne bi dospio ni na pola puta kad bismo mi ve ć bili orobljeni. — Ipak je čudno da se sasvim strani Ijudi brinu za ovaj dvo rac. Zato sumnjam da su to Ijudi viteza Hrabrena. — Možda se ne varate, ali meni su to zatajili.

— Nije li koji od njih ostavio ovdje svoje srce? Možda je vi- dio koju ljepoticu u ovom dvorcu i zbog toga dolaze ? Ako to niste vi, možda je koja druga? — Ekscelencijo, na to vam nikako ne bih mogla odgov oriti. — 12 Zagorka: Vitez slavonske ravnl 177 Pri torn je on promatra pronicavim pogledom. Al i se ona nije ni časa smela, već mu se, naprotiv, pri činja nešto zamišlje-nom. Ipak, jasno mu je da od nj e ne može doznati ono što ga tako zanima. A niti će ovdje upoznati viteza Hrabrena, niti saznati je li u dvorcu ljepotica kojoj on udva ra. »Hi me cura drži u škripcu, ili mi je zee prele tio preko puta, a onda uvijek sre ća bježi! Zar su šuplje tikve u onom »Zlatnom volu« mlatile jezikom praznu slamu? Ipak, ona dvojica mirišu po vilenjaku!« Najzad se sam tješi: »E, pa dobro, moj provizor donijet će vijesti — bilo kakve! Vidim, ne ću dobiti u sake svojega neprijatelja — ali dragulje — ?svakako!« A tada će glasno i vrlo ljubazno: — Plemenita gospo ñice, ako vam što ustreba, zagovarat ću vas pred gospo ñom tetkom pa i samom caricom. Obratite se samo na mene. A bude li, dok sam ja još ovdje, stigao ko ji od onih mladih ljudi što se žrtvuju da oslobode svijet ra zbojnika, od- mah mi prišapnite. Carica želi sastaviti neku p osebnu vojsku protiv razbojni čkog haramije i svaki hrabri mladi ć može stupiti na čelo ove vojske i ste ći na carskom dvoru i naslove i cast! Sve joj to ovako pripovijeda, misle ći u sebi: »Ako ima dra-gana, onda će ga gurnuti naprijed da ste če časti, a onda mogu uhvatiti i pravoga!« Razgovor je svršen. Kao doma ćica, ona je pošla s njime da rastvori čipkaste zastore kako bi »njegova preuzvišenost« mogla lagod nije pro ći u veliku dvoranu. Tamo su jedva do čekali da se »dvorski savjetnik« opet poja-vi. Svi s u zavidno gledali Helu kojoj je on posvetio toliko pa-žnje. Grof Keglevi ć, ku ćedomaćin i ostala gospoda okupila se oko »savjetnika«. Ma lo su razgovarali, kad najednom najavi prvi la-kaj da je stigao novi gost. Vrata se otvqre i ulazi pristao muškarac u kapet anskoj odo-ri. Svatko razabire da je silno uzbuden. Ide ravno prema »cars kom savjetniku«. Keglevi ć se iznenadi. — Ah, gle, to je naš kapetan. Vi ste, gospodine, neobi čno uz- buñeni? Zar vam se nešto desilo? Kapetan se okrenuo da ga svi čuju i odgovori: — Neizmjerno žalim, zbunit ću društvo — ali bolje je to, nego da vas zasko če ... Slute ći zlo, prilaze sve bliže k njemu i obasiplju ga pit anji-ma. I sam »savjetnik« je usplahiren i zabrinut i nuka kapetan a neka razloži uzrok svog uzbu ñenja. A ovaj jedva svladava uzbuden je i obrazlaže: — Po želji ekscelencije odveo sam mladog grofa u Osijek. Da brže stigne, poslužio sam se najboljirn konjem, a u zeo sam i tri 178 momka. Pola sata pred ovim dvorcem bace se na cestu dva lu-gara i zaustave nas. Bili su blijedi i jedva su govorili. Moji mom-ci su saznali što će vas sve teško pogoditi... — Dalje — dalje — pripovijedajte, gospodine kape tane — nuka »carski savjetnik«. — Lugari su u šumi sreli oko četrdeset razbojnika. Svi su na konjima i oboružani do grla. — Razbojnici! Ova rije č prelazi od usta do usta i širi strah me ñu gostima. — Da, tako su rekli. Razbojnici su lugare zausta vili i zapo- vjedili im neka ozna če najkra či put kroz šumu do valpova čkog dvora. — Zar će nas napasti? — preplašeno kliknu gospo ñe.

— Lugari su im ozna čili najduži put da bi mogli trkom sti- ći prije njih, ali razbojnici im oteše konje i tako su ostali usred šume. Onda su se sjetili i pohitali prema cesti, na daju ći se da bi mogli tamo sresti kakvu ko čiju koja vozi goste u Valpovo. Tako su opazili i mene i moje momke i zaustavili nas. Lu gari kažu da će onim putem razbojnici trebati barem sat vremena d ok stignu. Vijest o dolasku razbojnika Varnice pala je u d voranu kao hladni mlaz vode. Svi se str čali, svi pitaju i svi traže zaštitu. — Što ćemo sad? Kako da se branimo? »Savjetnik« izražava negodovanje: — Veoma se čudim vašem strahu, gospo ñe i gospodo. U dvor- cu smo, valjda se razbojnici ne mogu popeti na prvi kat kroz prozor, a vrata ćemo zatvoriti. — Oh, ekscelencija ne zna kako oni navaljuju! — upada sada kapetan. — Oni se pojave i zaprijete paležom. Bio s am dva puta prisutan na posjedima dvojice vlastelina i svuda su zaprijetili da će zapaliti dvor. — A što je bilo od te prijetnje? — što? Preuzvišeni gospodine, uistinu su po čeli paležom, a onda je doma ćin odlu čio da ih radije pusti uni ći da uzmu što hoće. Tako su sa čuvali dvorac i gospodarske zgrade. — I pustili razl^ojnike u kudu? — snebiva se o d čuda »go-spodin savjetnik«, a kapetan tuma či: — Drugo im nije preostalo. I ne samo da su razbo jnike pus tili u ku ću, nego su im još ponudili novae i svoje dragulje s amo da im ništa ne razbiju i poštede život. A tada su o tišli s bogatim plijenom. To se dogodilo u mojoj prisutnosti. — Strahota je to — živjeti u takvoj opasnosti! — zgraža se »carski savjetnik«. — No, sve ću to re ći carici. Uistinu, mora se čestito udariti na ove lupeže. Sad razumijem vaš str ah! Gospo ñe i gospoda zaboravili su na pies koji su tako tešk o iš čekivali. Svatko govori samo o razbojnicima koji će navaliti na dvorac i orobiti ga. »Savjetnik« podržava tu temu: — Razbojnici su zaista drski, ali ipak — moraju predmnije- vati da su ovdje i gospoda koja će se braniti oružjem. 12* 179 4 — Oni baš dolaze na ovakve sve čanosti jer su svi uzvanici urešeni draguljima. Tako im je siguran plijen — a g ospoda se brinu za dame. Ovako razjašnjava ku ćedomaćin »carskom savjetniku« Var-ni čin dolazak. I dok se svi okupljaju u skupine, raspravljaju i na-ga ñaju, »carski savjetnik« razmišlja namrgo ñena Iica. Zamalo se trgne, a gospoda ga okruže, uvj ereni da mu je sinula neka velika misao. I saop ćuje im: — Kako bi bilo da pokušamo razbojnike izigrati dosj etkom? Na te rije či svi se približe »savjetmku«, živo pitaju ći i čeka- ju ći što će predložiti. — Na taj na čin mogli bismo spasiti dobar dio vaših drago- cjenosti — veli on. — Recite, ekscelencijo, kako? Kako da to izvedemo? — Evo ovako: oni će zatražiti — kako vi tvrdite — da ih pu- stimo u dvorac. — Tako su radili i u Retfali, ali onda je došao vitez Hrabren i potjerao ih. — Ako se danas to ne dogodi, moja gospodo i dame , — opet će savjetnik — onda nam je jedini spas u tome da se povedeno za primjerom koji je naveo gospodin kapetan. — Da ih pustimo da nas okradu i još da im ponudi mo naše

dragocjenosti? — rogobore dame i gospoda. — Nešto sli čno — ali ipak ne sasvim tako. Znatiželjno čekaju svaku rije č iz usta domišljatog »dvor-skog savjetnika«. — Sve dame i gospoda neka skinu najvredniji naki t i pre- daju gospodinu kapetanu. — Ali Varnica će i njega pretražiti. — Da, ali prije toga neka se sve te dragocjenost i odnesu do- lje u moj kov čeg. Taj je bio sa mnom zaplijenjen kod razbojnika. Varnica zna dobro da me orobio do kože i da nemam n i jednog prstena. Kov čeg je ispraznio do dna, samo mi je ostavio odijelo da mogu pred gdspodina zapovjednika kako bih mu don io ot- kupninu za cari čina ljubimca. Taj je kov čeg ostao dolje u garde- robi. Varnica ga ne će vidjeti ni tražiti, a da ga i vidi, ne bi po- segnuo za njim kad zna da u njemu nema što tražiti. Tako će drago- gocjenosti ostati u mom kov čegu. I kad razbojnici odu — vi ćete ih opet uzeti i sve je svršeno. — Ah, ekscelencijo — prigovori kapetan. — Varnic a baš ne će gledati lijepo kad opazi da nitko nema dragulja. Po godit će da smo ih sakrili. — I ne mislim da odložimo sve dragocjenosti. Moj e dame i gospodo, ostavite samo sve ono što je manje vrijedn o na sebi ili nadopunite kakvim bezvrijednim imitacijama ili što sli čno. Time se okitite. Razbojnik će misliti da je drago kamenje sve što blista. Isto tako neka ku ćedomaćin donese najvrednije stvari koje su XI aw ?. 180 manje pa se mogu spremiti u kov čeg. I to će se spasiti na taj na- čin. Barem tri četvrtine blaga otet ćete torn razbojniku. Nešto moramo žrtvovati. — O — o — zadrhtale gospo ñe. — Da ga pustimo gore? — Druk čije, kako i sami kažete, ne može.biti. — Ako ste sporazumni, onda valja prionuti na posao. Svi su prihvatili prijedlog koji će im spasiti barem najvre-dnije dragulje, a »ekscelencija« predloži još i ovo: — Isto tako neka gospoda dragocjenostima prilože i ve će ko- li čine novca, ali svakako morate kod sebe ostaviti neš to da ne pobudite sumnju. Carica će se zgroziti kad sve dozna. »Njegova ekscelencija« ne smaže rije či da izrazi negodovanje zbog takvih nevjerojatnih prilika, a gospoda se sve vise uzbu ñu-ju. Gospo ñe, kao za okladu, skidaju svoje dragulje. Cak i s fri-zura skidaju dr agocjenosti, s vrata biserne ogrlice, a s ruku teške umjetni čki izra ñene zlatne narukvice. Svaka bi se htjela oslobodi-ti svega što je na njoj dragocjeno. Zamalo su opustošene lijepe glave i vratovi. A » njegova ekscelencija« zaprepaš ćuje se: — Plemenite gospo ñe, nemojte skidati sve! Bit će sumnjivo. Samo najskupocjenije stvari predajte kapetanu. Ali njima je sve skupocjeno. Ne mogu se odijelit i ni od jed-nog prstena, ni od jedne narukvice. Svaku bi htjele pohraniti kod g ospodina kapetana. Uzeo je sa stola veliku srebrnu košaru i ve ć je puna. Ali bijele ruke nimalo se ne žacaju ugurati svoje dragulje i u džepove gospodina kapeta na. — Čekajte — dosjeti se ku ćedomaćin i pruži mu svileni po- kriva č s jednog stola da u nj spremi zlato, drago kamenje i novae. Gospoda su novce spremila u burmutice, neki su opet predali svo je lisnice. Svežanj je gotov, a »njegova ekscelenci ja« odre ñuje ka petanu: — Dobro to zamotajte da sluge ne opaze što je u torn svež- nju. Nikad čovjek ne zna nije li tko iz ku će saveznik razbojnika. Sve povla ñuje ovoiri savjetu. Zamotali su dragocjenosti, dok kapetan veli: — Re ći ću slugama da mi je gospo ña barunica poklonila ovaj

prekrasni pokriva č na uspomenu. »Ekscelencija« opet prite če u pomo ć savjetom: — Najbolje će biti neka nitko ne opazi da ste nešto metnu- li u kov čeg. — Ne bojte se, ekscelencijo, to čno ću izvršiti vaš nadog. Ni živa duša ne će biti prisutna. — A ja idem odrediti da se zatvore ku ćna vrata — primijeti kućedomaćin. — Neka to u čini gospodin kapetan. On je vojnik i nitko se neće usuditi da pita zašto se zatvaraju vrata po bijel om danu. 181 Nije dobro objaviti družini da se spremaju razbojni ci. Ako je istina da Varnica svuda ima svoje saveznike, onda biste ih upozo-rili , a to nam ne može koristiti. Svi se slažu a s tim prijedlogom »carskog savjet nika«. Kape-tan obe ćava da će sve urediti sam i ostavi goste sa »savjetnikom«. NADMUDRENI Me ñu brokatnim ogrta čima sjedi Krasanka. Zadubljena je u misli. Pošto su lakaji izašli iz garderobe u vežu, sjela je na pod- nožak i naslonila glavu na kapute. Zaželjela je da je nitko ne vidi i ne zbunj uje u mislima. Gosti su gore. Dakle, ne će do ći vise nitko i sad joj se lako baviti sa sobom. U ovoj tišini d komotnom mirovanju na podno- šku može sklopiti o či i sanjariti. Ništa joj nije draže od časova kad ovako, spuštenih vje ña, slijedi sebe i Dragomira u šetnji tvr ñavom i ponovo sluša njegove rije či i upija njegov tamni, su-gestivni glas. Ona nedjelja popodne sa činjava sada svu biografiju njezina života. Sve što je bilo prije i što se sada doga ña oko nje samo su trenuta čne epizode. Ono popodne ostalo joj je u duši kao naj-Ijepši čas čitave njezine mladosti. Oni časovi njezina su svjet-lost od koje njezina duša do biva toplinu, jedina su ljepota samot-ne djevojke, napuštene od svih. Od ti h časova živi i njima se po-daje u snatrenju kad god od posla na ñe malo mira. I sada se pre-pušta uspomeni na mladog čovjeka. Tiho romone odrazi njegova glasa kroz mladu sanjarsku dušu. I sama ne zna kako dugo sjedi ovako nepomi čna, sakrivena izme ñu ogrta ča. Pred njom je još nekoliko redova stalaka, pre-punih mušk ih kaputa i pelerina. Sad je zagra ñena. A vrijeme le-ti u sanjivom stenju dok joj pred o čima lebde proživljeni prizo-ri poput slika iz sna. K ušima joj se prikrada šapat i šuljanje ne čijih stopa. To je budi iz snatrenja. Otvori o či. Pred njom sami ogrta či, sve tamo do pola sobe. Otkud taj šapat što je prekinuo njezin užitak? Uminule su div-ne sl ike i zanijemili odjeci toplog muškog glasa. Sluh poprima neki štropot ... Netko se šulja tamo ispod posljednjeg reda stalaka za ogrta če. Nije li Hela poslala svoju sobaricu da je uhodi ? Mnogo se puta desilo da ju je nadzirala po lakaju ili zlobnim ženama i ona je morala ispaštati zavist kojom njezinu ljepotu obasiplju žene iz ovog dvorca. Zaci jelo je baronesa poslala nekoga ne bi li pro-našao kakav njezin propust da j e tuže gospodarici. Zato odlu či 182 r ostati ovako pritajena da je ne na ñu kako bez posla sjedi na pod-nošku naslonjena o svilene kapute. A kad uhoda ode, brzo će us-tati i ponovno čistiti svu to odje ću, samo da je nitko ne može tužakati. Nepomi čno sjedi i čeka. Kao da su dvije osobe. Sluša. Jest. Dvojica su , a koraci odaju da su muški. Obuzima je tjeskoba. Valj da nisu lakaji zamijetili kamo se zavukla i kane izvesti kak-vu neslanu šalu? Razabire da su zatvorili vrata i sad govore polu glasno. Koraci su im sigurniji. — Reci ti meni, Gašo, kako to da ve ć u tvr ñavi naveliko pri- povijedaju o vitezu »vilenjaku« koji dolazi u ovaj dvorac, a ti o tome ništa ne znaš? — Ako velim da ga nisam nikad vidio — onda je t ako. To

govori služin čad, da su dolazila neka dvojica pristalih momaka — vele plemi ći, a to je bilo dok sam s barunom i barunicom bo- ravio u Be ču. — A poslije nisu dolazili? — Kad velim, onda nisu. Djevojka osje ća da mora izdržati u torn položaju pritajena. Čim su spomenuli viteza, srce joj je brže zakucalo. — Sad na posao, Atanacko. — Cekaj, Gašo, možda će ipak još netko do ći. — Svi su uzvanici ovdje. Ne će vise nitko do ći i sve možemo spremiti. Krasanka je nepomi čna. Razabire pouzdano glas barunova lakaja Gaše. Dr ugi glas ne pozna, ali joj se čini da bi to mogao biti sluga dvorskog savjetnika. Ta su dvojica, daleko od nje, u praznom dijelu sobe, i nastavljaju razgovor. Doma ći lakaj poluglasno pita: — Što mi je sada raditi? Požuri dok ne zovu gospoda ri. — Otvori kov čeg »carskog savjetnika«. »Zar kane zajedni čki okrasti visokog gosta?« — čudi se Krasenka. Kad bi4o i učinili, mora ostati nepomi čna. Ve ć je ču-la odviše, a da ne bi izazvala njihovu osvetu. Već za čas sluša stranog slugu kako objašnjava: — Eto, vidiš li ove vre ćice što smo ih donijeli u kov čegu? — Zar vatreno brašno? — Izmijesit ćemo od njega crni kruh gospodi u dvorcu ako se pojavi opasnost... — A kamo da ih smjestim? — Evo, gle! Tu je risarija što si je poslao go spodaru. Tu imaš, brate, ozna čeno, kamo valja staviti ove kresove da ih sve digne u zrak. Zaustavljaju ći dah, Krasanka sluša kako lagano šušti papir. Ona dvojica čas šute, a onda se opet javi Gašo: 183 — Ve ć vidim, dobro je to izmudrio. S jednog i drugog kra ja, kad zapalimo barut, nitko ne može da ide u potjeru za vama ako neće da izgubi glavu. Ali, čekaj, Atanacko, može tu da bude i bez toga krvavih glava. Gosti u dvorani mogu poletjeti u zrak. što misliš — s dva kraja zapaliti takve plamene vragove ! — Briga nas za druge! Glavno nam je da iza sebe ostavimo loma ču, a ti da se na njoj ne ispe češ. Oni drugi neka kupe svoje kosti. A sad čekaj — ako te zatekne sluga i pita kamo nosiš kov- čeg, što ćeš? — Nema mene nitko ništa da pita. Prvi sam pouz danik u dvorcu. Baronesa Hela me od svih najviše voli. Napo kon, zar ni- je lako re ći: ekscelencija će ovdje no ćiti, i evo, nosim kov čeg u njegovu sobu. Svi gosti će spavati kod nas. — Barun ne zna da ćemo mi brzo oti ći. — To je dobro. Dakle, idem. — Kad svršiš, donesi kov čeg hitro jer čekam kapetana Je č- rnenicu. — Pogledaj je li tko u blizini. Opet se čuje otvaranje vrata, kratkotrajna tišina, onda ko-r aci i poluglasni izvještaj: — Nigdje nikoga, otvoren ti je put. — A kako ću znati kad moram zapaliti barut? — Cim kapetan donese dragulje, onda se ti nepres tano drži u blizini vre ćica, tamo negdje na stubištu, i ako bi čuo da je is- paljen hitac, bilo gore u dvorani ili gdje drugdje, baci oganj i bježi! — Razumijem, ali zbog čega bi morao pasti hitac? — Kad bi netko otkrio da se u »savjetniku« krije Varnica ili da, nesre ćom, netko providi kako to nije barun Weber." Dakle — učini sve kako ti rekoh i ne boj se.

— Zašto da se bojim? Gdje bi mogao tko mene uhva titi? La ko je meni. Otvorena su mi sva vrata u ovom dvorcu. I nitko živ ne bi posumnjao u mene. — Rekoh ti ja, Gašo, sto puta je lakše jatakovat i nego raz- bojnikovati. Uz svoga gospodara uvijek nosim glavu na nišan, a ti je možeš zagnjuriti u sigurno. — Sve je dobro što govoriš, ali kako ćeš iznijeti dragulje? — Ne brini za to! Samo hajde, doskora bi ve ć mogao si ći kapetan s dragim kamenjem, a ne treba da smo tu na okopu. ćekaj, otvorit ću ti vrata. — Ni tri kralja ne bi se mogla mjeriti s Varni činom mudrom glavom. U zakloništu čini se Krasanki da se pretvorila u led. Uko čila se od onoga što je čula i od opasnosti koja joj prijeti ako se sada sam o makne. Kad bi je zamijetili ovdje, poslali bi je u tren oka na drugi svijet s njihovom tajnorri. Nema odvažnosti ni disati, a kamoli što drugo u činiti da sprije či razbojnike u njihovoj namjeri. 184 f Ne osje ća ni krv u žilama, ni srce u grudima, ni daha u plu - ćima. Oblijeva je smrtni znoj. Strah od opasnosti upravlja njezi-nim sjetilima. Sve svoje sile dskoriš ćuje da zadrži potpunu nepo kretnost. U torn položaju njen sluh stoji na straži i čeka što li će sada biti tamo onkraj ogrta ča. Razabire da je sluga »dvorskog savjetnika« ostao u sobi. Jasno čuje njegove korake. Ako je ovdje ot-krije, ne može iza ći živa. Pro ñe nekoliko časaka. Čini joj se da su se vrata opet ot-vorila. Opet neki koraci i šapat. — Sre ća me služi poput pseta. Nitko me nije vidio. Spre - mio sam ih baš na pravo mjesto. Sunca im, prasnut će kao og- njeni pakao. — Tako! Tako je pravo! Mi obojica smo izvršili s voje. A sad neka Varnica i Je čmenica isto tako dobro obave svoj zadatak, i drago kamenje će sjati oko nas poput zvjezdica oko mjeseca. A ne bi li ti otišao gore i vidio što tako dugo radi taj kapetan? — Ne smijem u dvoranu. Nije to kao u razbojni čkoj spilji gdje ideš i odeš kamo te volja. Ali možemo iza ći u vežu. — Ti idi, a ja i kov čeg čekamo dragulje. Otvore se vrata, netko izlazi. Kretanje i koraci upozoravaju Krasanku da je ovaj drugi ostao. Opet tišina. Djevojka osje ća — hvata je ledena ruka smrtL Gotovo je blizu nesvjestici. Onaj čovjek tamo stade šetati gore--dolje kao da je nestr pljiv ili instinktivno osje ća da je netko pri-sutan. Vrata se opet otvore. Dva-tri koraka, a onda nek i čovjek za-povjedi: — Daj kov čeg, Atanacko. — Evo, tu je. Uh, ne mogu ga otvoriti. — Držiš ruke kao da su voštane. Pazi! — Evo, otvorio sam! — Tako, sad pripazi na vrata. Zima preleti Krasankinim tijelom. Premda joj je ostalo dobro u pameti mjesto gdje je objesila taj ogrta č, drš će od pomisli da bi je mogli otkriti. Tamo je sprijeda kratko vrijeme tišina, onda kle tva, opet šuštanje i tihe primjedbe. — Tako, vidite. Sve nakite u ove divne Weberove džepove. Svojom sam rukom šio podstavu kaputa. Tko da ih tu otkrije? — Alaj to svjetluca — kao da smo zvijezde skinuli s neba. — Samo pazi da nešto ne ispadne kad se »savjetni k« bude obla čio. — Ne bojte se, kapetane. Sašit ću ja čestito džepove s nekoli ko šavova i ništa ne može ispasti, a Gašo vodi brig u da »gospo- dina savjetnika« na odlasku pažljivo obuku. 185

— vidiš, a sad ovaj pokriva č što mi je dala gospo ña barunica lijepo smotaj i inetni ga u kov čeg. Nešto malo škripanja, šuštanja, udaraca o kov čeg, a onda primjedba i tihi smijeh: — Zar ćete zaklju čati kov čeg? — Da ga zaklju čam, moglo bi se posumnjati da je zlato po- kradeno ... Ostat će ovako, tu je naprava, ona zatvara bez klju ča. Predat ću klju č barunici da izvadi dragocjenosti, ali tek na odlas - ku! Uh, zinut će kad rastvore ovo carsko ždrijelo od kov čega, a unutra — brus ... Zovni Gašu, ali oprezno ... Opet škripanje vratima i novi koraci. Krasanka razabere da netko ulazi, a onda opet mladena čki glas onoga kojega je Atanac-ko oslovio kapetanom . — Kad ja sada odem gore, ne treba prote ći mnogo vremena — jedva četvrt sata — a ti, Gašo, daj glasniku znak neka doj uri čestito zadihan i javi kako je vitez protjerao Varni cu od Valpova i goni ga čitavom vojskom svojih momaka. Razbojnici bjež e glavom bez obzira, kud koji može — razumiješ li? — Sve sam ve ć dobro nau čio tog novajliju u Varni činoj služ- bi, vraški pamti. — Tako, sad znate sve. Hitim gore, a vas dvojica zatvorite dobro vrata dvorca da mogu javiti kako sam zatvorio svojom ru- kom. Krv poleti Krasankinim žilama. Ovaj dogovor obja šnjava joj da će barem malo ostati sama. Tamo straga otvara se prozor u dvorišt e niskog prizemlja. Nekoliko časaka sve su joj misli na torn prozoru, samo čeka da lupeži ostave garderobu. — Sto? Zar će »savjetnikov« kaput ostati samo ovako ovdje? — pita na odlasku jedan glas, a drugi smjesta odgov ara: — Nitko vise nema što tu tražiti, a djevojka je sve o čistila, dakle, nitko ne će do ći. Odgovaram za sve! Blagoslovila je u torn času glas doma ćeg lakaja i bude joj lakše. Osje ća nadu u sigurno spasenje iz ove smrtne stupice. — Sad zatvarajte vežu, a ja brzo hitam gore. Zazveckale su{ mamuze prema vratima i koraci nes tali. Dvojica su još u sobi. Što čekaju? — Samo čas-dva dok se kapetan uspne stubama gore, jer vama je lako, vi ćete oti ći, ali ja ću ostati u dvorcu i nitko ne smije vidjeti da sam razgovarao ovdje s vašim kapet anom. Drš će djevojka da nešto ne promijene u posljednji čas. Još je uvijek nad njom ledena ruka smrti. Netko izvana odrine vrata. Djevojka prepozna glas jednog drugog lakaja u dvorcu: — Gdje si, Gašo. Evo, dolaze dva gosta na konjim a s prat- njom od pet momaka. — Tko bi to mogao biti? — čuje se Gašin glas. — Svi su uzvanici ovdje. — To su ona dva plemi ća što su dolazila da čekaju Varnicu kad si ti, Gašo, bio u Be ču. 186 — Daj da ih vidimo. Ho ćete li i vi pogledati znamenite ljude? — Kako ne, evo me! — oglasi se strani lakaj. Odm ah odre ñu- je GaSin glas: — Cim oni si ñu s konja, odmah, momci, zatvarajte vežu. — Zašto po bijelom danu? Valjda nije Varnica u bliz ini? — Gdje je lovac, tu može biti i lovina. A ova dv ojica su o či- ti lovci. U svojem Skloništu Krasanka zaustavi dah. čitavo njezino bi će pretvorilo se u sluh. Ceka da uhom zahvati sve što se doga-da onkra j stalka s ogrta čima. Izvana dopire bu čni štropot konjskih kopita. Osjeti — ovo je jedini čas da usko či na sigurno mjesto. Sve je u sobi tiho — a vani bu ka. Digne se, progura izme ñu ovješenih kaputa k prozo-ru, otvori ga i spusti s e niz oniski zid u dvorište. Strah je trese, ali misao je budna. Potr či prema nekim malim vratima i

uspinje se uskim stepenicama za služin čad. Ve ć je na prvom katu. Noge joj drš ću, ali je sad sigurna da je razbojnici vise ne mogu za -te ći. Tek što je stekla ovu sigurnost, osjeti da mora obavijestiti gospodara o svemu što je čula. Prva misao o tome pokrene je na-prijed. Potr či hodnikom i stigne do stepenica koje vode do ši-rokog stubišta. Ovo vodi u pro čelje dvorca gdje su u velikoj dvo-rani gosti. Sve joj trepti pr ed o čima, sve je goni da što prije oba-vijesti baruna. Kao slijepa baci se preko stepenica i tu se s nekim sudari. Preplašena, trgne se natrag. Istodobno zastrepi . Da nije, mo-žda, lakaj Gašo? Ali s o čiju joj pada magla. Stoji nasuprot dvo-jici muškara ca što se uspinju iz veže. I baš tamo gdje se stepe-nice prek idaju i zaokrecu gore, u veliku dvoranu, ona je gotovo naletjela na njih. Da, to su gostd — sjeti se ona — koji su, eto, došli i idu gore. Nenadani susret s djevojkom neobi čno ih se dojmio. Ona digne glavu i pogleda u onaga što stoji pred njom. Što se tu doga ña? Pred njom mladi kavalir, vitak i visok. Od baršu na mu odi-jelo, tamnocrveno, izvezeno srebrom i zlatom. Lice naprašeno, a bijela vlasulja obrubljuje ponosnu glavu. Obrijan je. Ali o či i plemenite crte pripadaju onome koji je s njom sjedio u »Zlat-nom volu« i šetao tvr ñavom Osijeka. Unato č tome, sav je preo-bražen u torn odijelu, a i brk je obrijao. Krasanka prepoznaje Dragomire o či, njegove crte lica i rumena usta iza kojih se po-jav ljuju bijeli zubi. Zastane zate čena od tog susreta. Ali, čini se, i on. Gleda je osupnuto. Digla je brzo nabor svoje kap e što joj pa-da na lice i prebacila navrh glave. Ova mu kretnja veli: »To sam ja!« Iza njega stoji drugi muškarac, mnogo viši od njega, ja či i 187 stariji, s velikim o čima. Odijelo mu je tamnozeleno, na či čkano žutim i crvenim vrpcama, vezeno i skupocjeno. Zaustavi se i on, all je sabran i sagiblje se k drugu, šap ćući: — Zuri se, ve ć smo zakasnili! — Da — idemo — odgovara ovaj i ho će da pro ñe mimo dje- vojke kao da je ne pozna. U drugim bi se prilikama ona povukla sa stotinu boli u duši, ali sad osje ća da ga mora zaustaviti, da mu nosi neko veliko blago. Ova joj misao pruža odvažno st. Ne misli da li se pristoji ili ne, uhvati ga za ruku i šap će: — Savjetnik je tu, ali to je Varnica! Dragulji su dolje u džepu savjetnikova kaputa. On se okrene starijem drugu: — Čujte, Stanislave, što veli gospo ñica, to je važno! — na- glasi on kao da se ispri čava što se zaustavio. — Dolje su mu saveznici, jataci — šap će ona dalje i upozoii neka se povuku da ih ne bi tko vidio u razgovoru. — Tu ne možemo razgovarati, odvedite nas bilo ka mo — re- če sad onaj kojega je Dragomir nazvao Stanislavom. I ona posko či natrag na ono nekoliko stepenica što vode u prvi kat lijevog krila dvorca. Ogleda se, ali nema nigdje nikoga. Njih dvojica idu za Krasankom. Otvorila je neka vrata i poz-vala ih šapatom, a zatim ih opet pritvorila. Kad se uvjeri da nema n ikoga u blizini, ona im saop ći šta je sve bilo dolje u gar-derobi i što je sve čula. Obojica bez prekidanja slušaju ubrzano drhtavo Krasankino pripovi j edan j e. — Lakaj Gašo njihov je jatak. Onaj drugi lakaj j e Varni čin razbojnik. Svi su dragulji pohranjeni u džepovima k oje je sam razbojnik ušio u podstavu savjetnikova ogrta ča. — Kako su uzeli dragulje? — To ne znam. Ali zamalo će njihov saveznik javiti da je vitez Hrabren napao njihovu četu u blizini Valpova i da goni da lje Varnicu i razbojnike. — A »savjetnik«? — On je gore i kad jave o vitezu Hrabrenu, onda će si ći.

Gašo će mu odnijeti kaput, a kov čeg ostaje kao da je, tobože, tamo pohranjeno zlato i dragulji. Klju č će predati barunici. — Tu ćemo ga uhvatiti! — klikne Dragomir. — Ne možete — upadne u rije č Krasanka. — Gašo je podmet- nuo barut. Ako se pojavi kakva opasnost, zapalit će ga i sve će poletjeti u zrak. — Kamo je smjestio barut? — Ne znam. Samo je rekao da će, čim prasne hitac, napraviti živi pakao gospodi u dvorcu. Sada dolazi glasnik da javi kako vi tez Hrabren tjera razbojnike ... — Da ga uhvatimo? 188 r f — Dok nemamo saveznika ne možemo na njega. Čuješ li što veli gospo ñica: podmetnuli su barut — upozorava Stanislav. — Možete li vi, Krasanka, si ći dolje i nagovoriti tog lakaja? Pitajte ga makar što, ja ću i ći za vama da vidim koji je to. — U činit ću sve što želite. Mogli biste po ći sa mnom u garde- robu kao da ste zaboravili nešto u džepu svog ogrta ča. Bit ću tamo i pokazati varn savjetnikov ogrta č. Hi, vi čuvajte vrata, a ja ću izvaditi sve dragocjenosti iz savjetnikova ogrta ča i staviti ih u — vaš. I tako, uzmite vi svoj na le ña. Sve je to izgovorila u jednom dahu. — Vrlo dobro, gospo ñice! — odobre Dragomir i Stanislav. Ona ve ć iz košare za švelo uzima iglu i konca, neke sitnar ije od zlatnog i srebrnog veziva, nekoliko kuglica od o lova za obru če krinoline: — To ću metnuti u ispražnjene džepove, da razbojnik ne op a- zi da je nakit izva ñen. Brzo su se sporazumjeli. Dragomirov stariji drug ostat će na stepenicama i čekati, a Dragomir ide dolje da upozna lakaja Ga-šu i spremi dragulje na sigurno mjesto. Hitro djevojka otvori vrata, a Dragomir joj šapne: — Ako ne oslovite lakaja, onda znam da nije prav i. Ali budi- te oprezni! Ni za kakva Varnicu ne bih doveo u opas nost vas! — Nema opasnosti gdje ste vi! Ona silazi hitrim koracima širokim stubištem u v ežu. Tu stoje dva doma ća lakaja, ali Gaše nema. Sad ve ć ide Dragomir. Ona pro ñe mimo lakaja i krene k vratima garderobe. Morao je opaziti da nijedan od d vojice nije onaj kojeg traže. Otvorivši vrata garderobe, ostala je časak na vratima da vidi je li tko tamo. Opazi ugojenog »savjetnikova slugu« u crvenoj livre ji kako sjedi sav rumen u lieu. Ona se okrene prema Drago-miru koji je ve ć bio blizu, povu če se u sobu i duboko se nakloni rije čima: — Plemeniti gospodin želi? — Zaboravio sam svoju lisnicu u ogrta ču. Da vidim samo gdje su ga smjestili. Sad se ona okrene sluzi i veli mu strogo: — Izi ñi odavle! Gospodari su mi zabranili da ikoga pustim u garderobu. Izba je u dvorištu. Idi tamo, podvorit će te jelom. Ovdje ne smiješ biti na smetnji. Lakaj se naklonio raskošno odjevenom plemi ću i ostavio sobu Krasanka polagano zatvori za njim vrata. — Do ñite hitro i ne puštajte m'koga u sobu, odmah ću pro- naći tajne džepove. Dok se ona uhvatila posla, on promatra Krasankin e ruke kako su uhvatile dugi otmjeni ogrta č s velikom naboranom pelerinom i traže po podstavi. — Evo šavova. Razbojnik je loš kroja č. 189

Vidio je kako je zarinula ruku u sakriveni džep. Navjero jatnom brzinom uzima iz džepova Weberova kaputa dragocje-nosti i prekrca va ih u Dragomirove. Onda uzme pregršt teških zlatnih i srebrnih veziva i olo vne kuglice i natrpa ih, umjesto dra-gocjenosti, u Varni čine tajne džepove. Zatim zabode iglu i s neko-liko šavova opet prošije rasparane šavove. Sve je to izvela u nekoliko trenutaka, u nekom drhtaju da ne bi ušao Gašo, a još vise od pogleda crnih mladi ćevih o čiju što su sada uperene u nju, i samo u nju, i prate svaki pokret njezina stasitog tijela. Osje ća taj pogled i ne uzvra ća ga. Ne može dignu-ti vje ñe. Njezine bijele ruke brzo su svršile posao. Onda ona uzme Dragomirov kaput: — Ogrnite ga, samo na le ña. Pelerina se spušta duboko i po- kriva džepove, ipak, pridržite ih tako. Sad hitro u ñite. — Ne smijete ostati ovdje sami. — Evo me, idem za vama da spremimo dragulje. Prvi je izašao on, a zatim ona. Uspeo se uz stepenice, a ona je potr čala za njim. Visoka lijepa pojava Dragomirova druga stoji na sredini ste-penica i čeka. Stigavši do njega, Dragomir šapne: — Nigdje nema lakaja. — Zna či, ve ć spremno čeka znak da upali barut. Oprez, Dra- gomire, ne smijemo nikoga izvrgnuti opasnosti. — Evo, ide ona — a dragulji su u mojim džepovima. Već je Krasanka stigla za njima. — Zašto nema lakaja? — Sumnjivo je to. Ni u dvorištu ga nisam vidjela. Ako je gore u predvorju, tada čeka znak. Ako Varnicu uhvatite — sve je svršeno! To čno sam čula, a sad brzo dajte ogrta č — dok se nitko ne pojavi. — Idemo gore — predloži Stanislav. Ona uzme Dragomirov ogrta č. Pri torn on njezinu ledenu ruku prinese k ustima. Učinio je to strelimice i smjesta kre-ne dalje. Ostal a je sva presene ćena tim cjelovom. Cini joj se utva-rom, predodžbom koju je u ovom času uzbu ñenja sebi samo do- čarala, a nikako doživjela ... Onda se sjeti da mora brzo sakriti golemo blago i pohiti hod-nikom. Dragomir i Stanislav se uspinju gore. Na stepen icama nema nikoga. Ovo ih ponuka da se dogovore. Situacija im se čini vrlo opasna. Gdje je taj mnogo spominjani Varni čin saveznik? U ovom času smatraju ga opasnijim od Varnice. — čitavo smo blago spasili — šap će Stanislav — i moramo se ovog puta zadovoljiti time. Došli smo prekasno da d ignemo haj- ku. Gosti i domaoini su izvrgnuti opasnosti. Dakle, ne zatr čavaj se, Dragomire. — Ne bojte se, ne namjeravam se prenagliti, i nj ezin život mi je dragocjen. Ipak, kako bi bilo da pozovemo bar una i sve mu tt kl- 190 saop ćimo? On bi morao pozvati lakaja kao da ga treba, a mi ćemo ga pograbiti da ne može ni pisnuti. Tako bi nam razbojnik mo-gao pa sti u ruke. — U torn ćemo uspjeti samo onda ako ne pobudimo nikakvu pozornost. Dakle, pozovimo baruna iz dvorane. Ako j e on spre- tan, moglo bi se nešto i u činiti. Brzo se uspnu gore. U predvorju stoje dva lakaja . Dragomir naredi jednom od njih da pozove iz dvorane gospodina baruna. Me ñu gostima u blizini ulaza stoji Hela i neprestano p azi na vrata. I zahvati pogledom lakaja. Odmah je zamijetila da ne- koga traži. Na njezino pitanje sluga joj saop ći: — Njegovu visost gospodina baruna traže dva kavalir a. — Dva kavalira! Gle, novi gosti. — Zamolili su da bi gospodin barun odmah izišao. Znam

tko su. Baronesa ostavi kavalire i dame što su sjedili o ko nje i kre-ne prema vratima. Barunova k ći Dora šap će Magdi: — Koga ona to o čekuje? Sva je kao na iglama? — Ne znam — odgovori Magda. Djevojke gledaju za Helom koja ve ć stoji nasuprot dvojioi kavalira i veselo se smiješi: — Vi ste to, gospodo, koji se ne usu ñujete uni ći? Niste do- bili poziv? Ipak ste nam uvijek dobrodošli! Pozvala bih vas služ- beno, aid kad se gospoda kavaliri drže tajanstveno — tko bi pro- našao vaše skrovište? Molim, izvolite uni ći. Obojica se naklone, a Dragomir naglasi: — Plemenita gospo ñice, željeli bismo se prikazati gospodinu barunu. — Ali, gospodo, dolazite u horu! čekamo Varnicu. Svi smo kao bez glave. Do ñite, vaša je prisutnost sada veoma potrebna. Gosti ve ć pogledavaju na vrata. Ne mogu i ne smiju dulje okl ijevati da ne pobude pozornost i slijede Helu, ali mole: — Ne želimo da nas prikažete bilo kome drugome — samo go spodinu barunu. — Eno ga, tamo —? ali vas ovdje još netko željno o čekuje! Hela se zaustavi iza le ña nekog visokog gospodina, pre- kine njegov razgovor s ujakom i navijesti: — Vaša ekscelencijo, željeli ste upoznati onu dv ojicu kava lira o kojima sam vam pripovijedala. Drugovi se gledaju i, o čito, proklinju Helu. Oštro duguljasto lice s nosom kao u neke pti čurine okrene se k Dragomiru i njegovu drugu. Pronic ave o či upilje se u njih. »Savjetnik« kimne glavom, nasmiješi se i oslo vi ih: — Vi ste, dakle, kapetani čuvenog viteza Hrabrena koji tako juna čki progoni zlo činca Varnicu? Zar ga niste sreli? Javili su nam da dolaze ovamo i zato ste stigli da obranite d vorac? Je Ji tu i vaša mom čad? Baš ste stigli u pravi čas! Hi ste ve ć bili oba- viješteni? 191 Prvi trenutak obojica su zapanjeni njegovim drs kim nastu-pom. Nisu slutili da se razbojnik tako dobro snalazi u odijelu i uloz i dvorskog savjetnika. Prvi uzima rije č Stanislav, mnogo stariji od Dragomira. Go-vori ozb iljno i hladnokrvno: — Ekscelencijo, baronesa je krivo obaviještena. Ne možemo se okititi slavom kapetana viteza Hrabrena. Niti zn amo njegove ljude, a još manje njega. Hela se odmah uplete: — Nisam rekla ekscelenciji da ste vi vitezovi ka petani. Samo sam izjavila da ne poznam viteza, ali znam dvojicu kavalira koji su ve ć ovdje čekali Varnicu, a ekscelencija smatra da to mogu biti samo Hrabrenovi kapetani. — Na žalost, ne možemo se pohvaliti ovom slavom. Drugovi se nisu ni pogledali, ali obojica osje ćaju da ih je Hela bacila u nemili položaj. Stariji se nasmiješi: — Razo čarali smo vas. Ekscelenciju ne možemo zadržati! — I poklone se, jedva čekaju ći da se na ñu nasamu. Ali »carski sa- vjetnik« ih ne pušta, ve ć ih po časti konverzacijom: — Njezino veli čanstvo carica željela je da viteza o kojem je rije č postavi na čelo dobrovolja čkoj vojsci koja bi morala iskori- jeniti razbojni čke bande. Vama je, možda, poznato gdje obitava. Carica ga zove na dvor. — Kada bismo ga prepoznali, ni čas ne bismo oklijevali da ga obavijestimo o tolikoj sre ći koja mu se nudi. — Čudim se da niste, gospodo, putem vidjeli razbojniko vu četu. Imala bi navaliti na nas.

— Ne, ništa nam sumnjivo nije palo u o či. Doma ćin sluša razgovor i nekako nevoljko promatra Heline znance, mjeri im skupocjene odore i sve mu se na njima nešto ne svi ña. Ali oni se brzo oproste i povuku s Helom u pozadinu. Ona se okrene Dragomiru: — Ako ste zatajili pred ekscelencijom, onda je to neoprpstiv grijeh. Zar ne slutite kakva bi vas čekala karijera ako ste uistinu u Hrabrenovoj čeM? — To nikako ne možemp prihvatiti jer bi to zna čilo da laže- mo, a mi nismo pustolovi. Mi smo, doduše, jednostav ni plemi ći, kao što smo vam ve ć i rekli, ali takvu slavu ne možemo prihvatiti. — Ali vi se borite protiv Varnice? — To je vise od zabave. S takvim se razbojn ikom svatko mora uhvatiti u borbu. A sad jednu molbu. Kako bism o mogli govoriti s gospodinom barunom nasamu? Ali samo po d jednim uvjetom — da mu to ne kažete pred njegovom ekscelen cijom. Pri čekali bismo u salonu. Kako vidimo, tamo nema nikoga . Hela se okrene prema visokoj suhonjavoj barunovoj p ojavi: — Upravo razgovara s njegovom ekscelencijom. Vidite, svi su gosti zabrinuti. Varnica nam prijeti. Pokušat ću govoriti s ujakom. 192 O Udaljila se polagano, ali ve ć su joj za petama drugi kavaliri. Ipak je pogledom uvjeravala Dragomira da ne će zaboraviti nje-govu pažnju. — ðavo je odnio! — razljuti se Stanislav. — Kao da ju je lupež naru čio! što god sam u činio, sve mu mora biti sumnjivo. Vidiš kako nas drži na oku. — Opazit će i to da smo zvali baruna. — Ipak, m( ramo govoriti s njim. — Čini se, barun nije razdragan našim poznanstvom. — I gosti nas gledaju nekako sumnji čavo. — Razumljivo je, kad nas nitko ne pozna. A kako su uzbu ñeni, sva čije im je lice sumnjivo. — Samo ne Varni čino! Lakaj otvori vrata, ide prema ku ćedomaćinu i nešto mu tiho re če. On pogleda na vrata i zapovjedi lakaju: — Dovedi ga. Dovedi odmah! Dok lakaj izlazi, barun glasno oslovi svoje gost e i okrene se prema »carskom savjetniku«. — Vaša ekscelencijo, plemeniti moji gosti, lugar nam nosi veliko iznena ñenje. U dvoranu ulazi čovjek. Ide ravno prema svojem gospodaru i duboko se nakloni. Svi ga gledaju znatiželjno. Čovjek jedva diše i, hvataju ći dah, javlja: — U šumi sam opazio razbojnika Varnicu. Približa vao se sa svojom četom. Od straha sam se popeo na drvo da tako izbjeg - nem susret. Kad tamo, čitava vojska neke mom čadi zakr či put Varnici. Na čelu im čovjek s golemim krilima — izgledao je kao neki vilenjak. Samo je zviznuo pokraj stabla na koj em sam se na- lazio. Razbojnici su se prestrašili jer je po čeo bacati na njih neke vatre pa ih nagnao u bijeg. Varnica je kleo i zvao. Uzalud! Taj čudni čovjek sa svojom četom najuri na njih i goni ih. Čuo sam kako je viknuo jedan od njegovih kapetana: »Natjer ajmo ih u rijeku da se podave!« Zatim su opet bacali neku vat ru koja je praskala. Nije prošlo ni deset časaka — šuma je bila pusta. On- da sam sišao dolje i uzjahao konja. Na cesti sam ne ko vrijeme promatrao kako ih vitez goni. — To je upravo ne čuveno — vikne doma ćin. — Taj vitez kao da nije pravi čovjek. Kako je mogao saznati da je Varnica na- mjeravao na nas? Lugar se smjerno pokloni i odgovori: — Milostivi gospodaru, sigurno ima svoje jatake meñu raz-

bojnicima. Druk čije ne bi bilo mogu će. Svi su istog uvjerenja. Barun otpusti lugara. U čitavoj dvorani odmah se promijeni raspoloženje. Svi su veseli i sretni jer su dragulji spašeni. — Sada netko treba biti dolje. — Da, poslat ćemo dolje. Ah, evo, — ekscelencija se oprašta. — 13 Zagorka: Vitez slavonske ravni 193 Dragomir šap će drugu: — Sad ste čuli! Sve je pripremio, ali sad je na nama da za- mahnemo. Moramo uhvatiti barem jatake! Opazili su kako je Hela prišla k ujaku i nešto mu rekla, dok se »carski savjetnik« približio k mladom kapetanu. Doma ćin po-gleda prema dvojici mladih kavalira, nešto se skanjiva, ali ko-na čno po ñe. — Sad to prepusti meni, Dragomire! Domaćin im se približi, a Stanislav mu veli: — Gospodine barune, molimo vas za svega nekoliko časaka razgovora nasamu. Radi se o Varnici. — Opasnost je minula, gospodo, strpite se. Vidit e da sam zaokupljen visokim gostom. — Baš o torn se radi, gospodine barune. Molimo v as do ñite u salon samo na čas. Zlovoljan zbog te nasrtljivosti kavalira, koji n isu uvedeni u njegovu ku ću po propisima, barun nekako oklijeva. Od časa kad je Hela prikazala dvojicu drugova, »carski savjetnik« pomno je pratio svaki njihov pokret. Čuo je Helinu po-ruku da kavaliri žele govoriti s domaćinom i sada je stigao k njima. Barun se osjeti zado voljan što je osloboden nasrtljivih kavalira i okrene se savjetniku: — Izvinite, gospodo, morate se strpjeti. Pri čekajte me samo u salonu — čim steknem vremena, saslušat ću što mi imate re ći. Drugovi su se poklonili, ali »ekscelencija« ih n emilo iznenadi. Zamolio je domaćina: — Još samo rije ć-dvije gospodi koja se ustru čavaju da pri- hvate cari čin poziv. Čvrsto sam uvjeren da su kapetani Varni čina progonitelja! Doma ćin se povu če. »Carski savjetnik« pri ñe k Dragomiru i njegovu drugu, sagne se sasvim blizu i pogleda im u o či: — Znam vas, momci! Ali ako se maknete s ovog mje sta ili pisnete — ja ću ute ći, a svi će ovi u dvorani poletjeti u zrak! Ka- petan drži u džepu pištolje i dat će znak mojim lagumašima! Tada se okrene, uzme baruna pod ruku i po ñe dvoranom. Doma ćin javi da se »ekscelencija« oprašta jer se mora vratiti bo-lesno m cari činom šti ćeniku. Nemilo su iznenadeni ovim odlaskom, ali nitko ne protuslovi. Svi se duboko klanjaju. Doma ćin i Keglevi ć prate »savjetnika«. Iza njih je kapetan, on se pokloni barunici i javlja: — Vaša milosti, tu je, evo, klju č, a kov čeg ćemo ostaviti da možete uzeti dragulje. Ne, ne, nije potrebno, gospo do barunice, gospodin savjetnik mi je rekao da će se za tri dana vratiti s mla- dim grofom i tada ć.e kov čeg uzeti sa sobom. Oprostio se. Za njim se zatvorila vrata. Tamo stoje Dragomir i Stanislav kao skamenjeni. Ne toliko od drskosti Varni čina nastupa, koliko od bijesa što ih je progle-dao, a to znatno kvari njihove osnove. I 194

Dosele nije Varnica nikada mogao vidjeti lica o mh koji ga progone. Hela im je stala na put i zapravo iz izdala. Ali, pomo ći nema. Svjesni su da je Varnica sebi osigurao uzmak, a Krasanka im je navijestila š to će se dogoditi ako ga razotkriju. Moraju se pokoriti njegovim prijetnjama . Obojica su blijedi. Tu je bio pred njima, šetao im se ispred nosa, a oni mu ne mogu podmenuti pod vrat pištolje. Dakle, moraju šutjeti. Hela je neprestano motrila dvojicu drugova. Čim je »savjet-nik« izišao, približi se k njima: — Što vam je rekla njegova ekscelencija da ste tako probli- jedjeli? Ne odgovori ni jedan. Duboko uvrije ñena, Hela se namršti: — Nisam navikla da mi se ne odgovara. što vam je, g ospodo? — Saznat ćete kasnije. Promatra Dragomira i ne shva ća takvo ponašanje: — Lijepo! O čekivala sam od vas druk čiju čestitku. Uostalom, pravo mi budi kad pozivam u ku ću kavalire koji se najprije i od- više brinu za moj život. Ćuvaju me od razbojnika, udvaraju mi, onda uop će ne dolaze — a naposljetku se vladaju nedoli čno! Sad opazi da oni i ne slušaju. Ne može to shvatd ti i povu če se, ali odlu či paziti na svaki njihov pokret. — Sve je to ona skrivila, Dragomire. Gdje god s usretnemo ženu, svagdje nam upada neuspjeh. A sve one idu za tobom i svuda ti one zakr če put do Varnice. Dragomir ništa ne veli. Iz o čiju mu sijeva gnjev. Ne može sam sebi oprostiti što su nadmudreni, nadja čani, što ih je natkri-Ko razbojnik, a odmogla im He la. Tako su zaokupljeni svojim neuspjehom, te su zabora vili dužnost da se ispri čaju djevojci. Moraju ostati ovdje. Ne smiju se maknuti iz dvor ane jer bi razbojnik mogao izvesti prijetnju. Ne smiju staviti na kocku ljud-s ke živote. Nema sumnje da je oko sebe uistinu sagradio utvrde obrane. I povukli su se u vdno dvorane. Gospoda prolaze njih s nekim sumnji čavim pogledima koji kao da ih pitaju: kako ste vi dospje li ovamo? I mlade djevojke uzimaju ih na nišan svojih pogleda ispod lepeza. Stoje u kutu naslonjeni na zid i raspravljaju. S ve je propalo. Dragomir je prekasno saznao od Morovi ća za Varni čin dolazak u Valpovo i tako se sada moraju pokoriti sudbini. Stanislav neprestano tješi svog m ladog druga okolnoš ću da su ipak spasili dragulje iz razbojnikovih ruku. Barun Prandau i zapovjednik Keglevi ć, me ñutim, silaze niz stepenice, prate ći »carskog savjetnika« i njegova znanca, mladog »kape tana«. Uzalud nastoji sklonuti savjetnika da se ne bi izvrg-nuo opasnosti i sada odlazio kad može preno ćiti kod njega. Varnica se brani: 13* 195 — Gospodin kapetan mi je saop ćio da je mladi grof u grozni- ci. Uostalom, vitez Hrabren mi je otvorio put i sad a se vise ne bojim Varnice. Znajte, izgubio bin cari činu milost da se njezin šti ćenik potuži na mene. Ali, čujte, gospodine barune, otkrit ću vam jednu tajnu. Kad je mladi grof krenuo sa mnom n a put, ne- prestano mi je pripovijedao da su u vas dvije lijep e k ćeri. To je čuo od uzvišene grofice tetke baronese Hele. Zamolio me da ga povedem k varaa. Znate, mlad je, bogat, a traži žen u. Kad sam ga danas prihvatio od razbojnika, obe ćao sam mu da ću ostati u Osijeku dok se ne oporavi. Možete me o čekivati za koji dan s nji- me u posjet — Bit će mi naro čita cast, ekscelencijo. Samo vas molim, ja- vite mi dan svojeg dolaska kako bismo vas mogli dos tojno do- čekati. Ovako Varnica zabavlja doma ćina naro čitim nadama da se ne bi sjetio dragulja. Kad su stigli dolje, ko čija je ve ć spremno čekala. Atanacko sjedi uz kočijaša. Doma ći lakaj Gašo stoji posve ravnodušna službena lica. Spazivši

»savjetnika«, nakloni se. Ba-run sa svojim gostima i Keglevi ćem ulazi u garderobu. Gašo pri-sko či da uzme savjetnikov ogrta č i pomogne obla čiti visokog go-spodina. Onda je pomogao kapetanu da odjene dugu pelerinu, a zatim su krenuli u vežu. Gašo pohiti za njima, nose ći kov čeg, ali ga kapetan opomene: — Ne, kov čeg ne ide s nama. Ostat će ovdje. Ekscelencija će ga ponijeti drugi put. Zatim se »kapetan« sagne k barunu i tiho primijeti: — Klju č sam ovaj čas predao presvijetloj gospo ñi barunici. Kućedomaćin samo kimne glavom da je razumio, a »savjet- nik« mu mahne na pozdrav svojom povezanom rukom: — Do vi ñenja! Kola krenuše. Ko čijaš potjera ispod veže i kroz perivoj pa krene na cestu. — Sad tjeraj što možeš brže! Čuješ li! Goni ovu kljusad! Mladi Varni čin drug Je čmenica u kapetanskoj odori opomi- nje g ću — Nije pametno tako se žuriti. Ako nas gledaju s prozora, činit će im se da bježimo. — I treba da bježimo! Jesi li vidio vitezove kap etane? Lupe- ži, prepoznali su me. — Kako bi to bilo mogu će? Vi toliko dobro nastupate, a ovo vam odijelo zaista pristaje kao da ste se u njemu r odili. Valjda ne mislite da vam ja kanim laskati, ali zaista vas nije mogu će prepoznati. — I ja tako mislim, ali su oni ipak nešto morali doznati. Bilo što. 196 — Uistinu mislite da su ta dvojica »vilenjakovi« lj udi? — Prosudio sam po onome što mi je ta baronesa H ela pripovi- jedala o svojim znancima koji su dolazili da čekaju Varnicu. Pa to je kao na dlanu! I kad sam ih onda oslovio, u o čima im je bilo napisano da im savjest nije čista. Smjesta su htjeli govoriti s barunom nasamu, i slali su plavojku, i barun je v eć pošao s nji- ma na razgovor. To kretanje i gibanje bilo mi je od mah kao živa poruka. I tada ja krenuh i rekoh: »Svi će u zrak, ako se maknu.« A znaš li da su ostali poput kipova na križanju ces te? Eto, vidiš, zato treba da se žurimo. — ðavo bi znao kako vi to gledate i sve vidite što ja nikad ne bih opazio. Samo da stignemo onkraj šume, sjest ćemo na konje! Da, a što onda s ko čijom? — Ostavit demo je na cesti, pa neka je vozi tko mu drago! Samo konje ću uzeti sa sobom. — Otkud vam ta skupocjena ko čija? — Otkud? Našao sam je na drumu. Istina, vozili su se u njoj neki vlastelini, a ja njih malo svezao, malo o perušao i posa- dio u guštaru pa se odvezao njihovom ko čijom i konjima. To ba- rem nije velika stvar. Samo kad bismo što prije sti gli do šume gdje nas čekaju naši. — Glavno je da su dragulji u vašem džepu. — Bit će ih mnogo, džepovi su baš teški. Odveži mi ruke da ih malo opipam. — Atanacko ih je sašio u podstavu da se ništa n e izgubi. Ne dirajte, putem bi moglo što ispasti. Ipak, mladi razbojnik po če mu skidati povez s ruku. Ve ć u po četku guštare izmilji pred njih jaha č. Iza njega opa-zili su i druge. — Ah, tu su! — klikne Varnica. — Razriješi te p oveze, do ñavola! Ne igraj se! Je čmenica uzme nož i prereže uzlove. Dotle se ko čija ve ć zaustavila. Atanacko se neprestano okre će natrag i pazi ne dolazi li cestom kakva potjera. AH nema joj traga. Čim je ko čija stala, svi su za čas bili onkraj grabe gdje su če-kali razbojnici. Smjesta su otpregnuli konje, a ko čiju ostavilL — Zar je nešto pošlo po zlu kad ćete ostaviti ko čiju? —

pita Varni čin četovo ña. — Za njih je pošlo po zlu utoliko što su dragul ji i novci u mom džepu. Uh, kako su teški! Sve me vuku džepovi. Brzo konja! Uzjahao je čvrstog sivca što mu ga dovedoše. I svi su ostali uz jahali u najvedoj hitnji i zamalo ih nesta u guštari. Kao da ih je progutala šuma. 197 UDRITE PRAVEDNIKE! Cim je ko čija sa »savjetnlkom« krenula, barun odredi svom lak aju: — Gašo, ponesi kov čeg gore gospo ñi barunici. — U predsoblje? — Ne, ve ć ravno u dvoranu. Samo nosi, barunica ve ć zna za- što te šaljem gore. Barun uzme pod ruku zapovjednika Keglevi ća i povu če ga sa sobom u dvorište. — Svršili smo službene dužnosti. Jedva čekam da malo pro- kartamo. — Onda bi trebalo pozvati i one druge. — Ve ć nas čekaju. Rekao sam neka po ñu u kartašnicu čim savjetnik ode. I pošli su ravno u staru kulu. U velikoj dvorani, gdje je još malo prije vladao strah pred Varnicom, zvu čno svira glazba. Gospoda pohitjela k ljepoticama i uz dubok naklon vode ih na pies. Dragomir i njegov drug još uvijek stoje u kutu. Stanislav opazi da je Helin pogled nekoliko puta zalutao k njima, ali se brzo o pet povratio k pristalom plesa ču, čepinskom vlastelinu Adamovi ću. A taj se o čito osje ća sretan što je smio obujmiti njezin struk i plesati širokom dvoran om. Visoki, impozantni Stanislav pogleda mladog drug a velikim tamnim o čima: — Dragomire, Hela te gotovo izaziva na pies. —: Htio bih joj za osvetu poslati »savjetnika« z a plesa ča. Ljutit sam. Ne ću da čujem o ženama. Glazba je svirala gavotu. široke suknjice od ti la, muslina i lagane svile zaljuljale se oko tijela mladih djevojaka i žena, S ve je u pokretu. Ulazi lakaj, visok, plavokos. — To će biti taj — šapne Dragomir Stanislavu. — Ali, gle, što to nosi? j Za čuñeno gledaju, u lakajevim rukama kov čeg od krokodilo- ve kože. Još vise ih čudi što je s tim kov čegom pošao ravno k barunici. Ona mu da znak neka ga metne na stolicu k raj nje. Na- čulili su uši da čuju što će to biti. — Njegova je ekscelencija otputovala u Osijek — javi lakaj svojoj gospodarici — a gospodin barun je odredio da ovo predam vašoj milosti. Drugovi su se odmah pogledali i razumjeli. Lakaj op et krene k vratima. — Sad ga ne smijemo pustiti s oka — šapne Stanis lav pa se obojica polagano ušuljaju u hodnik. Odlu čili su po ći tragom tog čovjeka ne bi li naišli na smrtnu zasjedu o kojoj im je govorila Krasanka. 198 r Pred njima silazi lakaj niz stepenice. Oni se p olako spuštaju dolje. U veži stoji lugar. Lakaj mu se približi. Izmijenili su ne ko-liko ne čujnih rije či. Zatim su polagano otišli u garderobu. Na stepenicama se Dragomir i njegov drug sporazumij evaju: — Nije dobro da sad idemo za njim. U garderobi s igurno nisu ništa smjestili. Jedino su to mogli ispod dvor ane ill ispod stepenica. — Sada i onako nema opasnosti ni za koga kad je taj raz- bojnik mogao oti ći tako lijepo zašti ćen. Nama je sada jedini put k barunu. — Kad bismo mogli prije govoriti s Krasankom.

Ogledali su se gore prema lijevom krilu, ali njo j nema traga. Dolje u veži još stoje neke sluge. Drugovi silaze k njima i pita ju: — Gdje je gospodin barun? — On je tamo u kuli gdje stara gospoda kartaju. — Idite k njemu i kažite mu da se dva gosta žele op rostiti. Sluga je pošao preko dvorišta. Dragomir i Stanislav čekaju, povu čeni k zidu desnog krila dvorca, da ih ne bi barun m ogao opaziti s prozora kule. Ve ć su gore, u dvorani, razabrali da ne uživaju njegov e simpatije. Smatrali su za shodno da se sakriju i istupe pred n jega tek kad se pojavi. Nije proteklo mnogo vremena, a barun hitno dolaz i uvjeren da se kani oprostiti koji odli čni gost. Iza njega ide zapovjednik Keglevi ć. U pravom času drugovi iza ñu iz svog skrovišta i zakr če put barunu i njegovu pratiocu. — Vaša milosti, gospodine barune, dopustite nam kratak raz- govor nasamu. Ovaj ih pogleda namršteno i upita zlovoljno: — Zapravo, gospodo, što želite? Ja vas ne pozna m. Istina, moja ne ćakinja Hela upoznala se s vama za vrijeme mojeg bo- ravka u Be ču. To poznanstvo, dopustite mi, gospodo, sklopljeno je pod vrlo čudnim prilikama i ja se nikako ne slažem sa svojom nećakinjom kad druguje s nekim koga ne poznaje. — Mi smo se predsiayili, presvijetli gospodine barune, ona ko kako se to pristoji. Vi znate naša imena, a i to da smo plemi ći — odgovara Stanislav ozbiljnim tonom. Barun ne može prikriti da je zlovoljan. Bili su mu neprijatni od prvog časa kad mu je Hela pripovijedala kako se s njima srela. Sve što je pripovijedala o njihovu nastupu — sve to staroga go-spodina odvra ća od njih. Šve mu se čini protupropisno, baš pro-tivno svim ceremonijama i dr uštvenim zakonima. I danas je nji-hov dolazak na sve čanost smatrao povredom dostojanstva ku će. Cini mu se da je Helina pustolovina dovela u ku ću neke ljude koji po svojem porijeklu i društvenom položaju ne odgovaraju tradiciji njegova doma. Otvoreno im iskazuje svoje negodovanje. Grof Keg levi ć stoji iza njega i šuti. I on je zlovoljan. Zbog njih je ostavio kartaški 199 stol, misle ći da se kani oprostiti netko uvaženi. Barun izmijen i pogled sa svojim pratiocem i, vide ći da ova dvojica još uvijek ne kane oti ći, zapita ih hladno: — 0 čemu žele gospoda govoriti sa mnom? — 0 stvari o kojoj ne možemo raspravljati ovdje na dvorištu. Molimo gospodina baruna da nas uvede u bilo kakvu s obu i tamo sasluša. Drago će nam biti ako bi se pridružio gospodin zapovjed- nik tvr ñave. Bez rije či idu obojica prema desnoj strani dvorca i uvedu ml ade ljude u prostranu sobu. Namještaj pokazuje da su to uredi u pravitelja imanja. Barun im mrko ponudi stolicu, a on s Keglevi ćem sjedne iza pisa ćih stolova. — Dakle, izvolite — ali kratko. — Vidim, gospodine barune, vama se žuri pa ću se uistinu odazvati vašoj želji. Govorit ću bez uvoda i smjesta prije ći na stvar. Pozorno upiru poglede i barun i Keglevi ć u mladog pristalog mladi ća čiji govor smatraju odviše slobodnim prema starim odli- čnim plemi ćima. — Gospodine barune, nikad niste čuli ili naslutili da bi Varni- ca mogao imati jataka u vašem dvorcu? — Ah, tako? Sje ćam se, rekla mi je Hela da se vi bavite torn haramijom! Velim, dakle — jataci su u mojem dvor cu sasvim isklju čeni. Taj Varnica nema nikakve veze s mojim ljudima. Oni su mi vjerni. — Ali, gospodine barune, vjernost je mnogo puta bila zate- čena na preljubu. Barunov pogled susretne se s pogledom grofa Kegl evi ća i kao da su se htjeli nasmijati. Me ñutim, barun odgovori ozbiljno: — Dobro pla ćam svoje ljude i nemaju razloga za nevjeru. — Varnica pla ća mnogo bolje.

— Što to ima da zna či, gospodine? — Želim vas upozoriti, gospodine, da razbojnik i ma svojih veza u ovom dvorcu. — Velim vam — niti ima, niti će imati. To su, svakako, fanta- zije i mogu poslužiti ljudima koji nemaju pametnije g posla. Uosta- lom, dopustite mi pitanje: otkuda su gospoda? — Predbježno smo u osje čkoj tvr ñavi. — Tako? — za čudi se zapovjednik. — Nikad nisam vidio go- spodu, a svi odli čni plemi ći sastaju se u mojoj ku ći. I Stanislav i Dragomir nasmiješe se, ali ne odgo vore na pri-mjedbu koja ih je imala poniziti. — Ukoliko vas zanima taj Varnica, gospodo? — zap ita Ke- glevi ć. — Utoliko što smo sebi utuvili u glavu da ćemo ga uhvatitL 200 — Ah, tako? Slava viteza Hrabrena ne da vam d a mirno spavate. Na ovo brzo odgovori Dragomir: — Spavamo mi i odviše mirno, kao i sva tvr ñava, gospodine zapovjedni če, i baš zato što mi tako dobro spavamo, Varnica sl o- bodno šeta gradom, sjedi u »Zlatnom volu« i bani se u zapovjedni- kovoj pala či. Keglevi ć se ljutito okosi na Dragomira: — Ne želim dulje slušati vaše neukusne primjedbe. — Molimo za oproštenje ako su neukusne, ali, vi dite, moja je drskost posljedica bijesa jer taj razbojnik mirn o šeta me ñu nama, drži nas u svojoj vlasti, a svi su prema njem u nemo ćni. — Natkrilili ste i samog pandura Ficulina. On j e tvrdio da je u »Zlatnom volu« gledao Varnicu okom u oko. Vi s te pošli i dalje — tvrdite da je čak prodro u moju pala ču, nasred trga tvr- ñave! Nije li možda i sa mnom jeo kod stola? Možda u dvarao našim damama ili držao serkl u našem društvu? — Ali, gospodo, za Ficulina znamo da je bio pij an kad je to ustvrdio. — Da, gospodine, sve je bilo tako! — upadne mu u rije č Stanislav. — Ali što da mislimo o vama? Kao što vid im, zaista ste trijezni. Antipatija koju osje ća barun prema dvojici plemi ća uspiri u njemu ljutinju: — Ipak, malo odviše, gospodo! Vi ste o čito sebi postavili za- daću da nas obojicu zabavljate nepodopštinama? — Što, zapravo, ho ćete? — razljuti se sada i Keglevi ć. — 2elimo vam razotkriti da je Varnica bi o uzvišeni gost gospodina grofa u tvr ñavi, a s njime i »gospodin kapetan« u oso- bi mladog razbojnika Je čmenice. Velikaši planuše. Keglevi ć će bijesno: — Ovo su popodnevne price za gostionicu »K zlat nom volu«, a mi ne želimo voditi konverzaciju iz tog lokala. Obojica ustanu. Barun pozove dvojicu plemi ća: — Gospodo, mi1 smo svršili! rojatno domišljati Varnica. — Gospodo, dosta nam je pokladne zabave s Varni com u carskoj odori! — Varnica vrlo dobro izgleda u toj odori. Znao s e i kretati jer ga je u tome pou čio gospodin Weber, pravi dvorski savjetnik, koji još uvijek sjedi u razbojni čkom logoru. Barun i grof pogledavaju se i slijegaju ramenima: — Vi se zaista zabavljate na tu ñi ra čun? To su pustolovine mladosti, ali ne razumijem ovog drugog gospodina ko ji izgleda stariji i ozbiljniji. Izazvan ovim rije čima, Stanislav pri ñe bliže: 201 — Moja gospodo, oprostite, ali vaša mi trdoglavo st nikako

ne ide u glavu, niti mi je razumljiva. Dobili smo p otpuno pouzdanu vijest od nekoga tko je čamio kod Varnice da gospodin savjetnik Weber još uvijek sjedi u razbojni čkom logoru. Naš posrednik koji je iskupio zato čenika vidio je to svojim o čima. Rije č »posrednik« samo još vise razbudi lose mišljenje o ne-poznatim plemi ćima. Zapovjednik upita ljutito: — Posrednik? Imate veze s Varnicom? Lijepo! Ne biste li odmah kazali svrhu ovog razgovora. — Moj vam je drug rekao da je Varnica došao u po sjet vašem dvorcu i vama, gospodine barune, i otišao. — Zašto onda niste trgnuli pištolje na njega i rask rinkali ga? — Zato što smo doznali da je jedan od njegovih j ataka u va- šem dvorcu, gospodine barune, smjestio barut. Ako b i tko Varnicu napao ili otkrio njegov identitet, bilo bi velike n esre će. Što vise oni razjašnjavaju, to vise barun i grof su mnjaju da imaju neki posebni razlog da pri čaju i takve nemogu ć-nosti. Zapovjednik se osje ća još i duboko povrije ñen: — Slušajte, gospodo, vi izvrgavate ruglu mene os obno. Kad bi se Varnica usudio približiti tvr ñavi, pa da je u carskom odijelu, ja bih ga smjesta prepoznao. U koju svrhu pri čate sve te lu- dorije? — Gospodo, dokazat demo vam sve što tvrdimo, ali nam mo- rate pomo ći. Dajte nam prilike. Barun plane bijesno: — Dosta, je toga! Izvolite ostaviti ovu sobu! Shvatili su da ne mogu razbiti barunovu tvrdogl avost i da je uzalud dalje razlagati, pa se Dragomir okrene Keglevi ću: — Gospodine zapovjedni če! Gospodin carski savjetnik Weber nalazi se kod Varnice još uvijek zarobljen i šalje vama i grofu Peja čevi ću molbu da razbojniku ponudite otkupninu. Kakva god bila svota, sve će vam Weber vratiti. Ve ć mu je dodijalo čekati, a da se baš nitko ne brine za njega. — Sad je jasno što gospoda žele — prezirno će grof Keglevi ć. Dragomir i St'anislav se zaprepaste: — Kako to misli gospodin grof? — Kako? Idite, gospodo, i zahvalite veledušnosti gospodina baruna što vas nije odmah predao oblasti. Vi jednos tavno iznu- ñujete. Drugovi su planuli: — Gospodine, za ovo ćete odgovarati. — Rekoh vam — idite, ako ne želite da vas barun preda ona- mo kuda spadate. Smjesta ćemo pozvati oblasti. Drugovi se pogledaju zna čajno, a Stanislav promrmlja: — Mislim da je sada iscrpljeno svako sredstvo... — Da, ne preostaje drugo nego latiti se posljedn jeg — i pri torn spušta ruku u njedra ispod prsluka kao da će nešto izvu ći. Keglevi ć izvadi oružje i uperi u njih: 202 I E' — 2_ — Ostavite sobu! — Gospodo, još jednom vas molimo — saslušajte na s. Nisam htio izvaditi oružje — nego ... — Odstranite se smjesta da vam sluge ne pokažu vrat a! — Dobro! Onda ćemo vam poslati pismo — veli Dragomir ljutito i povu če sa sobom Stanislava pa izi ñu na dvorište. — Zacijelo su pustolovi. Htjeli su od nas iznudi ti novae za tobožnju Weberovu otkupninu. Kakva drskost! Podmetn uti meni

da sam u svojoj pala či primio Varnicu?! — bijesni zapovjednik. — Izgubili su svaku nadu da će nas operušati. Evo, gle, od- laze! Hajde da nastavimo našu partiju. I krenuše natrag u kulu. Gore, u dvorani, skupili se gosti oko kov čega carskog savjet-nika da uzmu svoje dragulje. Svi su puni radosti što im je spaše n nakit koji su nosile još njihove prabake. Svaki komad je uspo-mena na davno umrle članove obitelji. I zato im je svaka stvar draga. Obustavili su pies čim je grofica objavila da je lakaj donio kov čeg. Puni su zahvalnosti prema domišljatom savjetnik u. Kako je to dobro smislio! Da je Varnica zaista provalio u dvor ac, bio bi ih oplja čkao. Ovako, u kov čegu carskog savjetnika, njihov je nakit ostao netak nut! Svi su okružili barunicu. Ona uzme klju či ć što joj ga je pre-dao kapetan pred odlazak i zamoli jednog kavalira da otvori kov čeg. Na nali čju blista se carska kruna. Klju č uzima čepinski vlastelin Adamovi ć, pokuša otvoriti i klikne: — Kov čeg uop će nije zaklju čan. Samo je naprava zatvorena. Odmah ćemo na ći gdje valja pritisnuti mehanizam. Zamalo je kov čeg rastvoren. Na dnu leži svileno pokrivalo sa stol a što ga je barunica dala »kapetanu« da zamota nakit. Ona poseg ne za skupocjenim stolnjakom. Pod rukom je svila nešto odviše mekana. I ja če pritisne prste u finu tkaninu. Malo je za-stala... Gleda nekako čudno u gospo ñe. Kao da je napipala nešto naro čito u zamotku... Svi promatraju baruni činu zabunu, izne-na ñenje, što li je to, da joj ruka miruje na pokrivalu, umjesto da ga digne iz kov čega. Konverzacija je iznenada zapela. Barunica uzme i drugom rukom istraživati stolnjak. Zaprepaštena lica digne ga iz kov čega. Razgrne — i drži ga u ruci. — Ništa?! Ništa... — Sto je to?! — Nema dragulja ni novaca... — Kako bi to bilo mogu će? Barunica stoji sva smetena i zbunjena. Citavo im anje nakita nestalo je u njezinoj ku ći — istodobno dok ona ima uza se klju č od kov čega. Svaki pogled uperen je u nju. Osje ća optužbu zbog ovog strahovitog doga ñaja. Okre će se okolo, zove baruna, ali nje-zina muža nema u dvorani. U pomo ć joj pritekne Adamovi ć, osje- ćaju ći baruni čin nemili položaj. — Gospoño barunice, tu se dogodilo nešto strašno. — Netko je okrao kov čeg? — Ne može biti drugo. Ali tko je to mogao u činiti? Klju č je bio u mene. — Da, gospo ño barunice, ali kov čeg nije bio zaklju čan. Ta vidjeli ste, otvarao sam napravu. — Samo napravu? Kako je to mogu će? Ponovo pokuša Adamovi ć klju čem otvoriti i zatvoriti bravu, i onda konstatira: — Stvar je jasna. Gospodin kapetan je mislio da je zaklju čao jer je naprava škljocnula — ali brava je otvorena i klju č uop će ne hvata... To kapetan nije mogao ni slutiti i osta vio je kov čeg dolje kao što smo ugovorili... Zaprepaštenje i uzbu ñenje u društvu, kao onda, kad su čuli da će do ći Varnica. Mladi Adamovi ć se prvi snalazi: — Tko je donio kov čeg u dvoranu? — Gašo, naš lakaj. — Zar bi on mogao posegnuti za draguljima, gospo ño ba runice? — To je nemogu će — odgovori, umjesto doma ćice, Hela. — On je naš najvjerniji sluga. Naš pouzdanik. Poznam ga u dušu. — Istinu veli Hela. On nam je najvjerniji — potvrdi barunica. — Dobro, u to ne sumnjamo. Ali u ku ći je tat koji je svaka- ko zagrabio u kov čeg i odnio dragulje. — Dozovite Gašu — predloži Hela. Smjesta pohiti nekoliko gospode u predsoblje. T u lakaj s još dvojicom nosi zdjelu vo ća u blagovaonicu. čim su izustili njegovo ime, preda zdjelu drugom i ulazi u dvoranu.

Svi se gosti okrenuli k njemu. Svijetle male o či ispod plavih obrva, izme ñu žutih trepavica, upitno gledaju gospodu i dame. Bar unica ga zovne bliže: — Gašo, gdje je bio ovaj kov čeg? — Dolje, u sobi koju je milostiva barunica odred ila za gar- derobu. Slušaju bez daha pitanja i odgovore. — Gašo, je li kapetan dolazio dolje i nešto metnuo u kov čeg? — Jest, ovaj svileni stolnjak, smotao ga i reka o da mu je to barunica poklonila na uspomenu. — Da, tako je bilo. A ti si vidio kad je ogrta č onako smotan položio u kov čeg? — Jest, odveo sam ga u garderobu i tamo sam staj ao da mu poslužim. On je otvorio kov čeg, položio dar i opet zatvorio. — Je li klju čem zatvorio? Dobro razmisli i onda reci to čno. 204 — Vidio sam dobro da je klju č okretao u bravi. I još jednom ogledao kov čeg je li dobro zatvoren. Tada ga je gurnuo pod stol i pozvao lakaja njegove ekscelencije neka se ne mic e iz garde- robe i pazi na kov čeg. — A on? Je li poslušao? — Jest, ostao je u sobi. — Kad si ti otišao? — Upravo su tada dolazila dva kavalira. Pohitao sam da im skinem ogrta če. A kad su oni došli gore, opet sam se vratio u ga r- derobu. Kapetan je ve ć otišao natrag u dvoranu. — A savjetnikovlakaj? — Bio je tamo, u sobi. Na svim licima javlja se sumnja. Adamovi ć stane pitati. — Je li kov čeg bio tamo čitavo vrijeme? Od po četka do od- laska ekscelencije? — Jest, bio je tamo. Kad je ekscelencija odlazil a, htio sam kov čeg metnuti u ko čiju, ali je gospodin kapetan rekao neka kov čeg ostane. Za tri dana do ći će njegova ekscelencija opet u posjete i onda uzeti kov čeg. Cim je ko čija otišla, gospodin barun mi je naredio da kov čeg ponesem gore u dvoranu. I tako je bilo. Svaka mu rije č te če glatko s usta i pobu ñuje kod svih naj-dublje uvjerenje da govori čistu istinu i da nema što skrivati. Baronesa Hela p rekine ovo ispitivanje i pri ñe bliže lakaju: — Gašo, ovaj stolnjak je bio pun dragulja i nova ca što smo ga po savjetu carskog savjetnika sakrili pred najav ljeni Varni čin dolazak. A sad nema ništa. Razumiješ li? ... Svatko je ovog časa istraživao lice i svaku kretnju plavokosog laka ja. Njegovo se tijelo u crnoj livreji potreslo. Plave o brve nadigle, a male o či pove ćale i preneraženo piljile izme ñu žutih trepavica u gospodu i gospo ñe. — Sveti bože! što to govori milostiva baronesa!? — Eto, vidiš, kov čeg je prazan. Što veliš na to? — Isuse, nemogu će je da netko ukrade dragulje. Idem pretra- žiti garderobu. — I ja ću s njim — ponudi se Adamovi ć, a slijedi ga nekoli- ko gospode. Potr čali su u garderobu. Sve su' pretražili, ispitali sl uge koje su našli dolje u veži. Sve se to podudara s onim što je prij e rekao Gašo. On im je još jednom razjasnio gdje je bio kov čeg, kako se redom sve odigralo i kako ga je onda odnio gore u dvoranu. Dok oni dolje istražuju, u dvorani barunica, nje zine k ćeri i Hela uvjeravaju dame i gospodu u Gašino nepokolebljivo pošte-nje. A ipak je dragulja nestalo. Domaćica odredi lakaju da po-traži baruna. Me ñutim, vratila se gospoda zajedno s Gašom. Svatko je na njihovu lieu pro čitao da je potraga bila uzaludna. — U mojoj ku ći tat? — zavapi barunica. 205

— Vaša milosti — predlaže lakaj — na ći ću tata, makar ga morao izvu ći ispod zemlje. Ne mogu podnijeti da se meni tko zavla či pod ruku i krade mi ispred nosa. Sav je porumenio od ogor čenja, lice mu se smrklo, a pesnice čvrsto stisle. Svatko se sve vise uvjeravao da on nikako nije mo-g ao posegnuti za draguljima. Ipak, on je jedini nosio kov čeg. — Sve ću ih dati povezati i predati vlastima ako se ne pro - nañe tat — prijeti barunica. Lakaj se nakloni i gleda svojoj gospodarici u o či s pogledom odanosti: — Molim presvijetlu gospo ñu barunicu, ako je tat dragulje sakrio u dvorcu, mi ćemo ih prona ći. — Slažem se s tim — veli barunica, ali Adamovi ć predloži: — Ne smijemo povrijediti časne ljude u dvorcu. — što misliš, Gašo? — pita Hela lakaja. — Tko ti se čini sumnjiv? Možda koja od služavki? — Na takav se na čin djevojka ne bi usudila, osim u vezi s nekim muškarcem — veli čepinski vlastelin i pogleda u o či lakaja. — Sad dobro razmisli, Gašo. Tko je od družine do lazio u bli- zinu garderobe u ono vrijeme dok je dolje bio kov čeg? — Bila su tamo dva moja druga, zatim onaj savjet nikov la- kaj. Rekao mi je da je dvadeset godina u službi svo jega gospo- dara. — Dobro, dakle, ta dvojica slugu i onaj savjetni kov lakaj... Taj se sigurno ne bi usudio posegnuti za nakitom. K apetan ga očito dobro pozna kad mu je to povjerio na čuvanje. Nakon toga mladi vlastelin upita Gašu: — Nitko drugi nije ulazio u sobu? — Nitko, osim služavke koja je čistila ogrta če i stavljala ih na vješalice. — Ona je bila tamo čitavo vrijeme? — Da, bila je. Hi — ne! Jednom je izašla pa sam je izgrdio što je istjerala iz sobe savjetnikova lakaja. Ova izjava podfgne uzbunu. — Kako? Istjerala? Izašla? — upada Hela žestoko, dok Ada- movie mirno pita: — A zašto je istjerala savjetnikova lakaja? Znaš li to? — Jest, znam, rekao mi je to u družinskoj sobi. — Kaži nam sve doslovce — traži sad baronesa Hel a i svi ostali, na što on pripovijeda: — Savjetnikov lakaj je došao k meni u družinsku sobu kamo su ga uputile sluge. Rekao mi je da mu je kapetan n aredio da bude uz kov čeg, ali da je došla služavka i rekla mu da nitko ne smije boraviti u sobi i neka iza ñe. On se naklonio gospodinu koji je ušao i otišao. — Kojem gospodinu? 206 Savjetnikov lakaj mi re če da je u sobu došao jedan od one dvo-jice kavalira koji su dojahali posljednji. Tražio je svoju lisnicu. Ka d je dievo^ka ist^ate. laka^, wv \«. U-aŠ&O, "& sfcm&c )e ostao s djevojkom u sob i. Hela klikne: — Ali, Gašo, zašto to nisi odmah rekao? — Tek sam se sada sjetio toga, a djevojka je bil a &itavo vri- feme u sobi i čistila ogrta če. U gosta ne mogu posumnjati, a možda ni u nju. — Sto se nje ti če, to je dvojbeno — veli Hela. — Koja je ta djevojka? — pita barunica. — Ona plavokosa Krasanka. Magda se lecne, sjetivši se tek sada kako joj je Hela odredila da te ve čeri čisti ogrta če. Mlada kontesa odmah prisko či u obra-nu Krasanke: — Sasvim pravo sudiš, Gašo. U nju se ne može pos umnjati ni

časa. — Vidjet ćemo, smije li se ili ne smije posumnjati — digne glas Hela i neprijateljski pogleda Magdu. Barunica se uplete: — Budu ći da je ona bila tamo, neka se pretraže njezine stvari. — Hela ima pravo — oglasi se Magdina majka. — Dj evojka takvog morala daje dosta razloga za sumnju. Mladi Adamovi ć prepusti rije č gospo ñama i pozorno prati njihove izjave. Meñutim, upita Gašu. — Red, molim te, gdje su ona dva strana kavalira? — Nestali netragom iz dvorane. Odmah se umiješa Hela i živo prosvjeduje: — Gospodine Adamovi ću, pošli ste predaleko. Na tu dvojicu ne smije se posumnjati ni na čas! Plemi ći su, otmjeni. — Oprostite, ne poznam ih. A i nisu se nikom predst avili. — Predstavila sam ih samo savjetniku jer je on ž elio s njima govoriti. — Molim, onda je to drugo. Ali, u svakom slu čaju, ne znamo tko su oni i što su. — Onda znajte: mladi se zove Karlo Hochberg, a d rugi je Stanislav Rajner. Obojica besprijekorni plemi ći. Bio bi upravo skandal kad bismo makar kojom rije čju povrijedili gostoljubi- vost ove ku će. Doma ćica o čito nije sklona ovoj dvojici za koje se zauzela Hel a i pita je: — Otkud znaš, Helo, da su oni, uistinu, ono što se prikazuju i da su to zaista njihova imena? — Ali, draga tetko, onda bismo morali posumnjati u svako- ga tko nam se prvi put prikaže. A vi znate da su me oni prije mno- go tjedana štitili putem i upozorili da bih na putu u Osijek mo gla nai ći na Varnicu i vratili me u dvorac. — 207 — I pratili su vas — dodaje mladi Adamovi ć — i ostali su s vama dugo... A čujem da su se nekoliko puta i pojavili u bli- zini dvorca. — Da, gospodine, tako je bilo. Brinu se za tu ñe dobro. Po- zvala sam ih da me opet posjete. — Moram vam vjerovati, konteso, — nakloni se A damovi ć — a ipak istražiti tko su. Sigurno imaju i dokaze o svojem pori- jeklu, a negdje i obitavaju? — Gdje su sada? — ubaci pitanje netko od gospode. — Rekoh: sasvim nevi ñeno i neopaženo izašli su iz dvorane. Nisu se ni oprostili. Gašo, jesi li ih vidio kad su odlazili? — pita Adamovi ć. — Otkako je gospodin savjetnik otputovao, nisam boravio u garderobi. — Gdje je gospodin barun? — pitaju gospoda. — Gospoda su otišla u sobu za kartanje i ne žel e da ih sme- tamo. — Najprije idi i potraži onu dvojicu gospode pa nam onda javi. Nakon tog baruni čina naloga lakaj ostavi dvoranu. Gosti naga ñaju, raspravljaju i razmišljaju. Svim su mislima i brigama uz svoj izgubljen nakit. Sad im je najve ća briga tko je ukrao dragulje i novae. Ako je netko u dvorcu, onda je i vje-rojatnije da će ih dobiti natrag. Kad je Gašo izašao, sumnje se neprestano pletu oko dvojice kava lira koji su stajali tako dugo povu čeni u kutu dvorane, a da se nisu nikome približili. I gosti sabiru sve okolnosti kako su se pojavili, kako su otišli iz dv orane, a sigurno i ostavili dvorac. Čekaju ći tako u razgovoru lakaja, sve vise u njih raste su m-nja. Kad se vratio Gašo, gotovo su ga okružili. Svatko želi neš to pitati. — Nigdje ih nema. Lakaj i vele da ih nisu vidje li izi ći jer su

svi bili u družinskoj sobi na ve čeri. U garderobi sam našao samo služavku, a ona veli da ne zna ništa o njima. Takvo saop ćerije uzvitla sumnju do vrhunca. — Čudne kreature — naglasi Adamovi ć Cepinski s nekim naro čitim veseljem zato što je opazio da se Hela zauzima za njih. Medutim, ona primijeti: — Sasvim je isklju čeno da se ne bi oprostili i poklonili do- maćici prije nego odu. — Pa ipak, eto, nema ih, niti su gdje u kojem s alonu, a niti do- lje. Valjda nisu izašli u perivoj da sanjare? — Bilo kako, bni su sumnjivi — uzme rije č jedan od starijih plemi ća. — Ako im činim krivo, dat ću im zadovoljštinu. — I ja — upadne sada Adamovi ć Cepinski. — Uistinu, čovjek ne zna što da misli, a ipak je sasvim nerazumljivo da netko do ñe u tudu kudu, predstavi se samo ku ćedomaćinu i visokom gostu i opet nestane iz dvorane. 208 Hela se ljutito okrene od njih i naredi lakaju: — Djevojka je dolje u garderobi, valja, dakle, o ti ći u njezine prostorije i pretražiti stvari. Ona je, zapravo, is tjerala lakaja iz garderobe i sama ostala u sobi. — Pardon, baroneso, nije ostala sama, nego s jed nim od one dvojice sumnjivih gostiju — primijeti Adamovi ć. Cini se, kavalir nastoji svojim sumnjama da draž i Helu. Za-to ona primijeti: — Vama pruža naro čiti užitak da sumnji čite moje najnovije znance. Što će biti ako se ispostavi da ste na posve krivom putu ? — Onda ću svakako izvršiti svoju dužnost i dati im zadovolj - štinu kao što sam ve ć obe ćao. — Dakle, neka se po ñe u pretragu, najprije kod djevojke, a zs.lim kod svih onih koji su bili u službi pred gar derobom — pre- dloži barunica. — Prihva ćamo — veli Adamovi ć i odredi nekoliko gospode da s lakajem izvrše pretres. Izašli su iz dvorane. Iza njih je ostalo uzbu ñenje. Barunica sve vise očajava. U njezinoj ku ći da gosti izgube svoj nakit! To ne bi mogla nikad preboljeti. Magda se približila prozoru uz koji stoji Hela, zagledavši se u perivoj kao da tamo nekoga traži. Mlada kontesa spo čitava se-stri čni: — Tvoja mržnja prema Krasanki prelazi grani ce ljudskog razuma i svakog osje ćaja. Kao da si odlu čila ovu nesretnu djevoj- ku otjerati u samoubojstvo. — Ja? Lijepo! A nije li svaki čovjek u ovoj dvorani posum- njao u nju? Ako nije kriva, još će vise briljirati njezina nevinost. — I ho će, ali ipak ostaje sramota da su joj pretraživali o pre- mu i kov čeg. Zbog toga ne će nikad dobiti namještenje. A znaš li što to zna či za nju? — Djevojke takvog morala na ñu za sebe uvijek službu, kao što je to dobro naglasila tvoja majka. — Moja majka je zavedena tvojim uplivom. — Ako je ta tvoja Krasanka tako vrijedna, zašto si je onda dala meni u službu? Re ći ću ti: nisi je htjela imati jer te zasje- njivala svojom ljepotom. Naravno, otkako ti služi z a domjenak s provizorom, ona je najednom postala suho zlato. A š to će biti ako ti provizora preotme? S kojeg bi se razloga ona izlagala za tebe? Zašto bi hodala okolo u služinskoj odje ći? Vidjeli su je s nekim mladim muškarcem kojega nije nitko poznavao. Zašto se ona tako brine za provizora? Možda zbog tebe? U to moraš i sa ma posumnjati! Ovo razlaganje nemilo se kosne Magde. Nikad nij e posum-njala u Krasanku, niti joj je to palo na um. Ipak joj je srce sada za kucalo nekako neobi čno. Tjera od sebe ovu sumnju, ali se ona vra ća i nemilo je nuka da razmišlja o Krasankinoj ulozi u njezi-nom ljubavnom romanu.

14 Zagorka: Vitez slavonske rarai 209 Hela je promatra i naslu ćuje što se doga ña u njoj. Nakon duge šutnje, Magda odgovori ro ñakinji: — Baš ti nije na cast što si je uhodila. A tko je t voj uhoda? — Ve ć sam ti rekla da mi je dužnost uvjeriti se koga ima m uza se. Poslala sam za Krasankom nekoga tko mi je v jeran. Vi- djet ćeš — jednog dana izbit će na javu da je Krasanka tr čala za sebe, a ne za tebe. Nisu mogle nastaviti prepirku. Naglo su se otvo rila vrata i ulaze gospoda koja su tek nešto prije otišla na pretragu. Svi se čude što su se tako brzo vratili. — Ništa niste pronašli? — pita o čajno doma ćica. — Mislila sam da će biti tako. — Samo časak, svijetla barunice — veli prvi kavalir i okren e se k vratima. Ulazi Gašo. U ruci mu je muški ogrta č. — Što je to? Valjda niste našli u družinskoj sob i muški ogr- ta č? — pita doma ćica. — Da, svijetla barunice, našli smo. Magda i Hela pohite naprijed. Obje bez daha. Hel a od rado-sti, Magda od teškog razo čaranja. Slavodobitno nosi Gašo ogrta č, metne ga nasred stola, raz-mota i pokaže džepove. Iz njih svjetlucaju dragulji, dijamanti, zlato, sma ragdi... Nitko i ne pita gdje su prona ñeni. Svatko kli če od radosti što se opet sastaje sa svojim nakitom. I navaljuju na Gašu neka isprazni džepove kako bi se uvjerili da ništa ne manjka. Barunica je ushi ćena što je napokon s njezine duše pao teški teret. — Gdje si to našao, Gašo? — pita Hela. — U sobi u kojoj spavaju sobarice. Baruni čino se lice namršti i ona porumeni od stida i nepri li-ke. Dakle, ipak njezini ljudi. — Kako? Gdje si našao? U čijem kov čegu? — U Krasankinom. Gospoda su bila prisutna. — Zajedno s kaputom? — Jest, bio je položen na dnu kov čega, a njezina odijela na- slagana na njemu. Magdin pogled zaustavi se na Helinim usnama razv učenim u zlobni smiješak. Mladoj kontesi srce se stegnulo od boli dok je sluš ala lakaja i gosp ćdu. Istodobno je mu či pitanje: otkud taj muški kaput? Vlastelin Adamovi ć vodi čitavu stvar, gleda sve ka-valire redom i pita: — Gospodo, čiji je ovo ogrta č? Skupocjen je i odli čno kro- jen. Dakle? Nitko ga niti ne ogledava. Svatko smjesta izjavl juje da ne pripada njemu. — Dakle, ogrta č ne pripada nikome, a naden je u Krasanki- nu kov čegu? To je vrlo čudno — tvrdi Hela. — što vi mislite, go spodo? 210 — Nerazumljiva zagonetka — veli Adamovi ć. — Ne pripada li možda jednom od one dvojice čudnih ta- janstvenih gostiju? — pita jedan od gospode. — Tko bi to znao? — To može znati samo Krasanka — smjerno upozori Gaš o. — Jest — potvrde svi. — Samo ona. — A nisi li ti, Gašo, svla čio kapute gospodi? — pita baru- nica. — Jesam, svijetla gospodarice, ali mnogi su ih s vla čili sami. Tako naro čito ova dvojica, skinuli su ih još prije nego što s am ja

došao da im pomognem. Smotali su ih i predali, a ja , i ne gleda- ju ći, smjesta sve nosim u sobu djevojci koja ih pregle dava, čisti i vješa na klin čanice. — Idi i dovedi je — zapovjedi Hela. — Zar ćeš je osramotiti javno pred svima, Helo? — zauzixna se Magda. Ali su svi ve ć prihvatili prijedlog. — Da joj nisi rekao ni rije č zbog čega je zovemo — dopuni Hela zapovijed. Gašo ponovno izlazi iz dvorane i po hiti niz stepe- nice. Gospoda i gospo ñe okružile su ponovno barunicu i svako uzima svoje prstenje, novce, nakit. Svatko radosno pozdravlja okolnost da je vra ćeno sve do zadnjeg prstena. Sva smu ćena uz prozor stoji Magda i gleda u oblake. Duša ml ade djevojke bori se sa sumnjama što ih je posijala Hela. Onda osluhn e kako njezina ro ñakinja tumači Adamovi ću druge motive koji su mogli natjerati djevojku da posegne za nakitom. — Pitate me, gospodine Adamovi ću, zašto bi djevojka ura- dila nešto tako? Velite: nije mogu će da je ona sama tako nešto učinila. Eto, recimo da je ona zaljubljena u nekoga, a nema mi- raza, zar nije vjerojatno da je, kad vidi toliko dr agulja na okupu, uhvati želja da sebi pribavi uvjet za ženidbu. Ne v elim da je ta ko, ali može biti. — I vise nego ^vjerojatno — potvr ñuju redom gospo ñe dok se mlade djevojke zgražaju i obaraju o či od stida. Gospoda povla ñuju Heli, a vlastelin Adamovi ć nastavlja ra-spravu: — Kako su dragulji dospjeli u džepove ovoga kap uta? Da kaput nije plemi ćki, moglo bi se posumnjati: vlasnik ogrta ča iz- vadio je dragulje iz kov čega, spremio u svoje džepove i dao dje vojci da sakrije. — Ili je ona opazila da taj delija krade pa je u kradeno po novno ukrala. — Razlog koji je doveo djevojku na takav teški d elikt mo- gao bi, u svakom slu čaju, biti usredoto čen u ljubavi — i onda ako je bila samo ne čija pomo ćnica i u slu čaju da je bila izvodi- teljica ili čak intelektualna za četnica. — 14* 211 — Ali, gospodin je, naravno, istaknuti pravnik, sude ći po va- šem širokom razjašnjavanju — i Hela nastavi još ošt rijim rije či- ma: — Mogli biste se odmah prijaviti za branitelja ovom tribu- nalu koji sudi o kra ñi u služinskoj sobi. — Ako baronesa primi ulogu tužitelja, onda je su dbenost sva- kako u opasnosti da ne bi mogla biti objektivna. — Odaberite drugu tužiteljicu u ovom služinskom procesu — dobaci Hela prezirno. Adamovi ć je zagrizao usnu, a pogled mu odaje da je zaustavi o žu čljivi odgovor. Svi opaze da je izme ñu ovo dvoje po čeo dvoboj u kojem on pati, a ona uživa. Tada on korakne k njoj, ali Hela mu okrene le ña: — Odmah ćemo doznati da ogrta č, koji je gospodin Adamo- vi ć nametnuo dvojici mojih znanaca, ne pripada nijedn om od njih. — Bit će dobro da sakrijete kaput — da ga ne vidi kad u ñe. Konverzacija je na čas zapela. Svi su pogledi upereni u vra- ta kroz koja o čekuju dolazak okrivljene djevojke. Najbliže vra-tim a je Hela. Njezino lice odaje neku prikrivenu radost. Vrata se otvaraju. Svi su ušutjeli. Krasanki se čini — zovu je da štogod popravi na haljinama dama i uvjerena je da su se go sti razišli negdje po salonima.

Prešla je prag. Za čudi se. Gašo za njom zatvori vrata i stoji joj iza le ña. Svi gledaju djevojku u sme ñoj suknji, nekom crve-nom prsluku i sa sme ñim kapišonom na glavi. Volan oko kapi-šona pada joj od više duboko na o či. Ipak se razabiru prelijepe o či, uokružene dugim tamnim trepavicama, plemeniti no s, tople rumene usne. Svatko razabire da su crte njezina lic a skladne i li-jepe kao žto joj je put napadno bijela, nadahnuta ruži častim od-sjajem. Djevojka ne može shvatiti zašto je svi gosti gl edaju. Zašto su baš njoj posvetili pažnju. Jer, eto, gosti stoje u velikoj s kupini i upiru poglede u nju. Obuzima je smetenost nao čigled takvog interesa za njezinu licnost. Sva zbunj ena obori pogled i čeka da je oslovi gospodarica. Barunica naglo uzima kaput što ga je prebacila p reko naslo-nja ča i upre prema Krasanki. — Ciji je ovo ogrta č? Smjesta ga je prepoznala. Za čuñeno gle ña barunicu, a onda njezin pogled potraži me ñu gospodom Dragomira. Cini joj se: on je uzeo kaput i donio valjda dragulje. Ali ve ć u drugoj sekundi pobija ovu misao jer on ne zna ka mo i kako je sakrila njegov kaput s nakitom. Ipak, barunica drži u svojoj ruci njegov modri novi skupocjeni ogrta č. Zbunjena, ne nalazi izlaz. A gdje je nakit? Na ur n joj pada ovo pitanje i još se vise zbuni. Ako ju je raz boj-nik uhodio i vidio kamo ona odlazi i ukrao dragulje? — Zar nisu u džepovima zlato i dragulji? — pita Kra sanka. 212 ?1-' Podsmjehivanje nekih dama pokrene njezin mozak i svijest. Ponovno traže ći uzroke takvu ponašanju i baruni činoj šutnji, Krasankin pogled zaluta k Heli. Trijumfalno blista lice ove ljepo-tice. Od tog sjaj a pada u Krasankino srce teški mrak. Nešto se dogodilo. Sagnula je glavu kao da se uklanja nekoj velikoj opasnosti Sto se ruši nad njom. Doma ćica izmjenjuje nekoliko rije či s damama, a zatim se dkrene Krasanki: — Naravno da je nakit bio u džepovima. Ina če ti ne bi sa- krila kaput na dno kov čega! Djevojka se htjela nasmiješiti i odgovoriti da je ogrta č zaista zbog toga sakrila, ali je smjesta zaustave pogledi u kojima čita neke ružne misli i od njih se sva zbuni i strese. — Zate čena si, je li? — Svijetla barunice, zašto bib. bila zate čena? — Reci zašto si uzela nakit? Protegnula se, uzdigla glavu da nešto kaže, vikn e, ali joj je zapela rije č. — Odgovori — zašto si ukrala? Ukrala! ... Rije či joj igraju pred o čima. Ukrala? ... ukrala? ... Svaka rije č dobiva grdne oblike što su kao neke male živo-tinje i kre ću se, gmižu, protežu, plaze po njoj. Od toga joj se smu- ćuje, tako strahovito smu ćuje i bije joj u glavi i magli joj se pred o čima. Uši su je izdale. Ne čuje ništa. Kao da svi nešto go-vore jer im se mi ču usne, ali ne može ništa razabrati ni čuti. Misli su joj nekud odletjele, sakrile se, pritajile, sklonul e, što je to? Što se zbilo? Što se govori? Zašto je gledaju? Što ho će od nje? I sikrene pogled u gospodu ... Traži Dragomira... Uzalud... — Gle, traži pomo ć od gospode. To je vrhunae drskosti! — primje ćuje ženski glas. Ovo je sada to čno čula, ali ne shva ća smisao. Preveliko uz-bu ñenje potreslo joj čitavo bi će. Blizu je nesvjestice. Ipak osje ća da su je ovdje javno osramotili. — Svijetla baruni če, ja sam spremila — da ne odnese Var- niea... Praskavi smijeh pada dvoranom poput pljuska vod opada i poštrca je porugom. Taj smijeh povrati njezinu svijest koja je ve ć na pola puta u mraku. — Cuješ li, Magdo? — okrene se Hela k svojoj ro ñakinji. Ona ne odgovara. Sva je potištena od muke i sumnje. Heli-

no ponašanje sve vise osvješ ćuje Krasanku i budi iz mrtvila njezin mozak. Baronesa djeluje na njezino stanje poput hladne vo- de na vrelo čelo. Budno pazi na Helino držanje, a njezine primje-dbe prodiru joj u sluh. — Evo, dokazano je — ukrala je! Sva se krv digne Krasanki u lice. Snaga joj rasp ali dušu i srce: 213 — Baroneso, ne smijete tako nešto re ći poštenoj djevojci. — Izvedite napolje drzovitu djevojku! Zatvori je , Gašo, dok ne do ñu žandari! — naredi Hela. — Ne ću se maknuti odavle dok baronesa ne opozove uvredu! Poštena sam i to mogu dokazati! Podigla je glavu i prebacila sme ñi volan na tjeme, ali joj pa-da natrag. Razveže služinski kapišon i skine ga s glave. Svjetlost obasja bujnu Krasankinu kosu. Povišeni m glasom ona se dalje brand: — Obukli su mi ovo odijelo jer moram zaslužiti k ruh. Ali se ne dam poniziti. Ne dam se osramotiti. K ći sam poštena, ali siro- mašna oca. Tko mi smije re ći da sam ukrala? Tko? Gospoda vise ne vide krivnju ve ć samo ljepotu pred kojom zaboravljaju sve što su prije mislili i govorili. A oni koji su s la-kaj em pronašli kaput u njezinom kov čegu vrpolje se. Jedan od njih stade se ispri čavati: — Gospo ñice, dragulji su nestali, a gospoda barunica nare- dila je da izvršimo pretres. Istina, našli smo u ko včegu taj ogr- ta č, ali možda ga je tamo sakrio tko drugi... — Ne, ja sam ga sakrila i saznat ćete zašto... — Recite, zaboga, odmah — dokažite nevinost. — Ne smijem dok ne do ñe onaj koji treba da to razjasni. Bojim se odati da ne bih, možda, pomrsila kakvu nje govu osnovu. Gospo ñe se stadoše buniti. Neka starija dama ljutito ukor i gospodu: — Stidite se, ispri čavate kradljivku zato što je lijepa! Hela se posprdno okrene Adamovi ću: — A vi, branitelju, što imate re ći na to? — Cekam vaš sud, baroneso. Onaj koji je po čeo raspravu upita glasno: — Čiji je ovo kaput, gospo ñice? Krasanka odgovori samosvjesno: — Rekla sam da nisam ovlaštena da to kažem. Onaj kome pripada sam će re ći sve kada to bude smatrao za shodno. Gospoñe se uzbune i prosiplju po njoj nove sumnje: — Zna či, ima ortaka! Nagovorio ju je- i sigurno joj obe ćao nagradu. Hela prasne u smijeh: — A tko je taj za koga se tako vrelo boriš? — To će on sam re ći. — Dosta je toga razgovora. Zatvori je, Gašo, i z aklju čaj, a sutra neka se odvede oblasnim vlastima. Krasanka se uzbuni i plane: — Sramota je tako okriviti sirotu i poštenu djevojk u! Okrene se k Magdi i pita: — Zar i vi mislite da sam mogla ukrasti? Na te rije či trgne se kontesa, dok je Krasankin glas zadrhtao od zadržavanog pla ča. Ovaj drhtaj dotakao se njezine duše. Ne! 214 Ne može vjerovati, nikako ne može. Ali čiji je to kaput? Tko je od plemi ća u vezi s njome da bi njegov kaput mogli na ći u kov- čegu? Makar je Hela pokušala baciti u Magdinu dušu sjeme Iju-bomore, ipak u ovom času ona pristaje uz nju i zamoli barunicu: — Ne dajte je zatvoriti. Jam čim da ona nije ukrala. To ni kako nije mogu će! — Kad se ti za nju zauzimaš, možda i nije, ali s utra ćemo sve izvidjeti. Danas je moramo zatvoriti da ne utek ne — ... I ne pripravi svojeg ortaka — zato i ne ka zuje njego-

vo ime — doda Hela i zapovjedi lakaju: — Vodi je, Gašo! Izašla je iz dvorane, ali na ogradi stepenica m orala se pridr-žati. Osje ća da će je ostaviti svijest. Gašo je grubo gurne: — Naprijed, kradljivice! Toliko bijede ne podnosi. Skupi još posljednju snagu i tr či u sobu za služavke — tu pada na postelju i obeznani se... U dvorani su ostali pod dojmom Krasankinih rije či i ljepote. Gospo ñe su uvjerene da je ukrala, a gospoda su spremna da op-r oste — ljepotici... Vlastelin Adamovi ć se nešto uzbudio i po čne razlagati go-spodi: — Tko zna, nismo li se prenaglili. Zapravo, moje dame i go- spodo, njezin otac je bio pošten čovjek, a i majka. Djevojka je dugo bila na dvoru grofa Peja čevi ća i bilo bi se opazilo da su se u njoj pokazali takvi instinkti. Najbolje je može o braniti ono što je rekla kontesa Magda. Na tu obranu ošine ga Hela prezirnim pogledom, d ok kontesa Magda prihvati Adamovi ćeve rije či i nastavi braniti Kra-sanku. Ponovno se razvije razgovor o motivu kra ñe — a to može biti samo ljubav. — Gospodin kome pripada ovaj ogrta č mora biti neki pusto- lov koji je siromašnu djevojku zavarao tko zna čime. Drugi gospodin5upada pitanjem: — Ali kome pripada taj ogrta č? To se ne može ostaviti neri- ješeno. Vlasnik ovog ogrta ča jedini može razriješiti zagonetku. Ponovno uzima rije č čepinski vlastelin: — Pravo vele gospoda. Vlasnik ogrta ča jedino može riješiti zagonetku, a to je doista zagonetka. Molim, izvolit e dobro pogle- dati: ogrta č ne pripada ni jednom od nas koji su ovdje prisutni . Bila su u ovoj dvorani samo još dvojica kavalira ko ji su se sasvim povukli od nas. Nitko ne zna njihovo porijeklo niti kako su do- spjeli ovamo. Bit će da kaput pripada jednom od njih jer, dopu- stite, oni pružaju sliku dvojice pustolova ... — Isklju čeno! — ubaci Hela. — Vase sumnje su zabluda. — Gdje su vam dokazi, baroneso? — pita je Adamovi ć. — Znam razlikovati pustolova od plemi ća! 215 — Dosta je toga. Na pies, moje dame — prekidaju gospoda nemili prizor. I glazba zasvira ... Dolje, u veži dvorca, potražio je Gašo lugara i s njim izašao u perivoj. Dobro se ogledao da nitko nije u blizini i onda mu pri-povijeda što se zbilo i očajava: — Ona ih je ukrala, gizdavica. Dizala je nos kad sam joj ma- lo namigivao! A sada, eto, tatica! Jaoh nama obojic i. što će Var nica kad ne na ñe dragulje? Okrivit će i mene i tebe. Planut će naše ku će u selu, a moji roditelji i bra ća platiti glavom. — Jao, Gašo, a ja imam ženu i djecu! Sto da radimo? — Ima samo jedan put da se spasimo Varni čine osvete. Po- hitaj za njim i javi što se desilo. Rekao je Atanac ko: kona čit će večeras kod ribara na Dravi — tamo u Todora. Ako ti je do žene i djece, juri za njim jer će misliti da smo ga mi okrali pa će ka- zniti naše obitelji ni krive ni dužne. — Vidim, nije druge. Idem. — A kad se vratiš od Varnice, ne dolazi mi u bli zinu, ve ć pri čekaj na onome mjestu gdje se uvijek sastajemo. Ili ću sam poslati vijest ili po mladom sluzi kojega je Varnic a tek ovih dana zajata čio. Treba da budemo na oprezu zbog gospodara, a još vise zbog Varnice. Idi za njim, ako boga znaš! Lugar nestane u perivoj u, a Gašo pohiti u dvor. f f - OTIMACI NA DIOBI Sakriven šumom i šikarama, iz Valpova je Varnica jurio pre-

ma Osijeku. Zaustavio se u malom ribarskom zakloniš tu. Nije mogao do čekati da se vrati u svoj glavni stan, u Bijelo Brdo . Že- Ija ga vu če da što prije vidi što nosi u džepovima, osim toga , k Todoru ima mu Gašo poslati glasnika ako bi otkrili varku i odre- dili potjeru. ! Put k ribarima vodi kroz duboko blato. Moraju j ahati kora-kom. Iza Varnice ide dvadeset njegovih najpouzdanijih raz-bojnika, a uz njega su Je čmenica i Atanacko. Zaokupili su ga kao psi što su nanjušili plijen. Ćitavim putem draži ih predodžba na blistavo blago kojim će znatno pove ćati svoju plja čkašku imovi-nu. Svaki ra čuna u svojoj glavi što sve posjeduje, koliko ga je do-palo od kojeg dijela ugrabljenog tu ñeg blaga i što će ga još do-pasti od budu ćih otima čina. Svaki nosi u sebi strastveni nagon za novcem, za zl atom, kojemu služi svim svojim snagama. Svi su nagrnuli oko vo ñe da budu bliže onom blagu što ga nosi u dubo-kim tajnim džepovima ogrta ča zarobljenog savjetnika Webera. Blizina dragulja privla či ih magi čki poput nekih tajnih zraka što prolaze kroz njihov a tijela i povezuju im bi ća s onim ugrabljenim 216 I blagom koje im se prikazuje kao neka sun čana svjetlost. I nepre-stano pogledavaju otežala vise ća krila ogrta ča što klepe ću oko Varnice. Svaki od njih osje ća te džepove, opipava ih, uzima u dlanove, mjeri nj ihovu težinu i sra čunava njihovu vrijednost. Što se više približavaju ku ćicama ribara, brže kola zlo čina- čka krv. Varni čino lice blista. Svaki udar teških džepova na Weber ovu ogrta ču o njegova bedra uštrcava mu čudesni životni eliksir. Po-mla ñuje ga, osje ća se prvakom čitava carstva, gospodarom kra-ljevstva, velikim gos podinom, prvim čovjekom do same carice. Katkad rukama potapša po džepovima da se njegov a osjetila nasla ñuju dodirom velikog blaga. Još i sada gleda blještavilo na-kita na damama koje ga o čaravalo pod svjetlom stotinu svije ća u dvorani valpova čkog grada. — što kažete, je li Varnica pametuje kao da su g a posadili na zlatni prijestol? — I vise nego to — upada smjesta Atanacko. — Ni carevi ni kraljevi ne mogu se takmi čiti s blagom što ga nosiš u glavi. Jedan drugoga nastoji natkriliti u hvaljenju ne bi li ga u di-obi grabeža zapao ve ći dio. — Uh, ali ću baš divno uresiti svoju curu! Alaj ću je zakititi ovim zlatom! — kli če Varnica. — Što ti govoriš, komandante? Ti, pa cura? Upit četovo ñe nemalo se kosnuo Varnice i on se okrene pre-ma nj emu i uzme ga oštro na oko. — Kako ti to mene pitaš? Zasto ja ne bih imao cu ru? Tko to može meni da zabrani? — Pa ne može ti nitko zabraniti, ali mislim tako, m ator si... U Varni činim o čima bljesne povrije ñen ponos i on se okosi na četovo ñu: — Ja mator? Ti smiješ tako nešto kazati meni? Eh , čekajl Pokazat ću ja svima. Najljepša djevojka slavonske ravnice bi t će moja. Zinut ćete kad je dovedem! Razbojnici samo slijegaju ramenima i šute. Ne v jeruju mu. A sada ih i vise zaokuplja plijen što ga nosi u džepovima negoli dje vojka o kojoj govori. Zadahtani stigli su pred ribare i silaze s konj a. Svatko baca uzde, ne dospijeva ni svezati konja i žuri se pod krov za sv ojim vo ñom. Ribari se str čali da pozdrave Varnicu kojemu su vjerni sa-veznici . Ali on neće da oni saznaju što on nosi kako ne bi i oni mogli tražiti kakav dijelak. I veli im gordo: — Samo vi ostanite vani, mi imamo da o ne čem vije ćamo! Pokorno se oni udalje, a Todor, vlasnik ku će u koju su ušli, smjesta istjera iz sobe svu svoju obitelj. Onda ulaze razbojnici. Na vratima gužva. Svaki bi htio biti prvi iza Varnice — da bude što bliže dok on iznese na vidjelo ugrabl jeno blago.

217 U času su svi na okupu. Dovuku u sredinu stol na koji će Varnica pred svima istresti dragulje. Nitko ništa ne veli, ali sva-tko se boji da ne bi Varnica što ostavio u svom džepu. Tek što su ušli, smjesta svla če s Varnice skupocjeni ogrta č. — Što ste navalili kao gladni vuci? Derete s men e taj ogrta č kao vuci kožu s uhva ćenog janjeta! Čekajte, svatko će dobiti svo- je, svatko što mu pripada. — Nas pripada polovica — vele oni, guraju ći se oko Varnice. — I mene polovica! — vikne Je čmenica. Varnica tresne rukom o stol. O či su mu dvije ubojite cijevi: — A meni? što bi dopalo mene, proždrljive čavke? što biste vi dijelili da nisam na svoje razbojni čko tijelo navukao kraljev- sku odoru? što biste vi svi mogli da nosite, da dij elite, grabite, da vas ja svojim tijelom i dušom ne vodim u otima činu? Da ja svojim umom, što caruje nad vama poput kraljevske k rune, ni sam obmanuo onu tamo Ijudsku raju, slijepu, gluhu i budalastu, što vjeruje svakoj rije či carskog savjetnika? Da ja ne držim za grkljan sve te jatake — i budalaste poštenjake ne u zimam u svoj procijep? što biste vi da vam ja ne dopuštam robiti i plja čkati pod mojim imenom? Što biste vi sami mogli oteti toj svjetini ovdje bez mene, bez mojeg imena? Ha — ha! Dali su m i čuvati svoje zlato! Cujete li to, vuci moji? Tko to može, osim mene? I sad još svi vi čete za polovicom dok sam sve izvojštio ja, i ja — sve samo ja! I sve to što stekoste po meni! Vise ne mogu izdržati da do čekaju diobu plijena, a on im sada propovijeda! Od toga ih hvata strah i sumnja. što li on to namjerav a? Zar će sebi uzeti polovicu, a drugu polovicu dijeliti njima i Je čmenici zajedno? Krv im klju ča u glavama. I razbješ-njeni udaraju po stolu i po čnu vikati. — Hoćemo li dijeliti kao uvijek po pravu i pravici ili n e? — A što se derete? Jeste li možda vi bili gore m edu tolikoni gospodom okom u oko nasuprot dvojici kapetana vitez a Hrabre- na koji su samo mogli da posegnu rukom u džep i svi biste vi visili onako redom kao suho meso u dimu? A što nisu to u čimli — po- ljubite meni moj prljavi opanak! — Gdje se mnogo govori, ništa se ne daje! ... Znamo mi to! Meñutim, prvi kapetan povu če na stranu drugoga pa mu šapne: — Ala ti bila sol i hljeb! što si stao da se der eš? Varnica ho će da nas zavadi pa da sam proždre sav plijen. Otkak o je bio u tvr ñavi, u toj savjetni čkoj odori — sve se nešto razgoropadio. Takav nikad nije bio! — Pogospodio se! I neka mu je cura tamo zapela za oko i svega ga smotala. Dok oni tako šap ću, Varnica se ustobo čio kod stola, a njegov ugojeni pomoćnik Atanacko uzme> da para šavove u podstavi. Pu-ck etanje konca ulazi im u duše — nitko ni da dahne, Pogledi im se 218 oštrice zabadaju u raspor svilene podstave. I m islima i o či-ma grabe plijen, dragulje što im blistaju u mašti poput nekih veliki h krijesnica. Sva čije su o či na straži da ne bi me ñu prstima komandanta ostala kakva blistava iskra dr agog kamena. Šavovi su rasparani. Varni čina snažna ruka izgubi se u du-binu džepa, zagrabi i izvu če napolje čitav pregršt samih odrezaka od raznog veziva ... Hv ata ga drhtavica. Rine rukom do dna ... Izvu če i položi na dasku — olovne kuglice koje se kotrljaju po stolu — veselo se vrte ći i kao da mu se podsmjehuju... Dahtanje Varni činih prsiju ispuni tišinu. Onda se njegova ruka div lje rine u džep jedan, pa drugi, razdera ga, grabi — a u rukam a mu komadi ći svilenog, zlatnog veziva i još ve ći pregršt olovnih kuglica ...

Poput groma tresne Varnica rukom o stol. Čitavo mu se vi-soko tijelo sagne nad neznatne stvar čice što ih je izvadio. O či mu isko čile, krv mu briznula u lice. Onda poput divlje zvijeri rikne i baci se na Atanacka koji mu je prvi pri ruci. Hvata ga za rame-na, trese njime kao šipkom: — Pasji sine, živino tatska, amo dragulje! Ovamo dragulje dok te ne zadavim! Blijed od straha drš će Atanacko, pada na zemlju pod priti-skom Varni činih ruku. Na lieu mu se ogleda smrtni strah, na usta mu izlaze krikovi. — Nisam — nisam — ubijte me ako sam... Stavio sa m sve — Ječmenica zna ... Kad je izgovorio ovo ime, Varnicu kao da su uda rili bode-žom. Digne ruke s Atanacka i navali na Je čmenicu. Ovaj se brani mladena čkom snagom i otima iz Varni činih ruku. — Huljo kradljiva! Ukrao si moje dragulje! Daj m oje dragu lje, III ti uzimam život! I guši ga i valja se s njime po zemlji vi čući, traže ći od njega da mu kaže kamo je stavio nakit. Oni drugi nešto sumnji čavo šap ću i promatraju komandanta. Sve im se čini — Varnica sa-mo izigrava. Nije li sve to u činio sam da može prisvojiti dragulje? Sve ih nešto podilazi sumnja d a on laže... Odmah je nanju-šio da se nešto iza le ña zbiva i ogleda se: — A što vi ovdje šapu ćete? Zar ste se svi urotili protiv ma ne? Svi ste se uorta čili da me ulovite, oplja čkate mene koji sam podmetnuo glavu pod vješala da vas obogatim, sluge slugu mo- jih! Licem mu curi znoj. Pjena ide na usta, zubi mu s e iskesili i žile nabrekle na čelu, pesnice zgr čile i digle. Cini se, sve će zdro-biti, slomiti, svima će polomiti kosti. Posegne za kuburom, uperi u njih cijev: — Tko je ukrao dragulje? Svi ćete ležati kao krepani psi na drumu! Govorite: tko je ukrao dragulje? Zatreptio je strah pred gnjevom, i Atanacko i Je čmenica se dižu i prisežu, kunu se: 219 — Gospodaru, evo kako je bilo. Obojica smo staja li jedan kraj drugoga, natrpali sve dragulje i zlato u džepo ve... Samo je Gašo znao i mi! ... — Gašo? Ako je Gašo to u činio, čitavo će njegovo selo plar nuti! U prah i pepeo odletjet će i njegova ku ća i njegovi do- mari... O čajno razo čaranje uhvatilo je sve. Lamataju rukama, reže kao b ijesni psi, vi ču, a Varnica prijeti smr ću i Atanacku i Je čme-nici i Gaši — svima ... Netko žestoko prodrma vrata. Haramija se izdere , ali onaj vani ne popušta, već vice i traži da ga se pusti. Otvore mu vrata. U sobu bane čovjek u lugarskom odijelu. Sav je izmu čen, za-dahtan. — Ha! Valpova čki lugar. Ti si, dakle? Pasji sine, sad ćeš ispa- štatd. Tko je ukrao moje dragulje? — Baš to vam dolazim javiti. Šalje me Gašo. Bruk a i sramo- ta u čitavom dvorcu. Otvorili su kov čeg — a onda... Bacili se na njega i zinuli. A on veli da su nakite i novce n ašli u dvorcu kod neke služavke, zamotane u muškom kaputu. Ona in je pre- metnula iz džepova ogrta ča carskog savjetnika u džepove nekog plemi ća, samo se još ne zna tko je to. Ali ona je priznal a da je uzela dragulje. Tako mi re če Gašo. Svi lamataju bjesomu čno oko sebe. Varnica zavija poput zvijeri i prijeti se: — Jao ruci koja je posegnula za mojim xiakitom. Bit će hra- ne pticama. Sigurno je s draganom okrala moje džepo ve. A ka ko? Ej, Atanacko, kako si pazio na moj ogrta č? Nisam li ti rekao da se ne makneš od njega dok ja ne si ñem? Jesi li se maknuo? — Nisam se maknuo, nisam! — Od straha pred njego vim bi- jesom Atanacko taji da ga je Krasanka otjerala i tv rdi da se nijfe udaljavao.

— Kako je onda djevojka mogla do mojih džepova? Lugar odgovara: — Cistila je ogrta č i tako primijetila dragulje. Svi su je pro- glasili kradljivicom. Oni misle da je uzela ravno i z kov čega i ni- tko o vama još ništa ne zna. Tako poru čuje Gašo. — Reci, pasji sine, tko je ta cura? Kako je zovu? — Krasanka. Ve ć dvije i pol godine radi u dvorcu kao ko- morkinja, a sad joj svanu crni petak. Zatvorili su je. — Zatvorit ću ja nju pod crnu zemlju! Ni kapetani ni vile- njaci ne će dugo gledati sunce božje! I oni su mi ve ć tamo stali za petama. Da nisu oni pomogli kradljivicu? Ni stri jela nije tako hitra kao što ću biti ja kad in stanem hvatati. Ni živina nije tak o žedna krvi kao što će biti Varnica kad ih dobije u sake. Moja je osveta zapisana u paklenu knjigu. I svi ñavli će mi sti ći u pomo ć. A onda se protegne kao da se sprema sko čiti na neprijatelja i zadaviti ga: air.. ?*'?? 220 —: Krasanka veliš da je zovu? Cvilit će poput ljute godine dok se ja zovem Varnica. Podijelit ćemo njezino djevojaštvo ka-ko nas volja — čujete li? A onda nas mora voditi u dvorac, ili u Valpovo, ili u Retf alu, i natrag pribaviti dragulje! Mora — ili će u mo čvaru. Svu ći ćemo je do gola i tamo izložiti komarcima i žal-cima mo čvarne gamadi. Okrene se lugaru i zapovjedi: — Ili ti, ili Gašo, to čno javite gdje, kada i kako se može do te cure. A sad čuj, ako što iza ñe na javu i tebi ili Gaši zaprijeti opasnost, onda mi djevojku mora dovesti onaj Veljko koji ima mladu ženu u blagoslovljenom stanju. Reci mu — ne d obijem li u ruke kradljivku što prije, ne će do čekati svoje potomstvo, ni žena, ni on, ni djed, ni baka! Svi će žderati kaljužinu mo čvare. I stiš će pesnice rasplakan za zlatom, razvikan, razdražen i o čajan. — Nikad Varnica nije udario svijet tako strašnom osvetom kao što ću ja onu koja je ukrala moje dragulje! Moram je uhv a- titi! Radite s njome što vas volja! Evo, imena mi m ojega! Rijc č vrijedi. Svima je dajem na razbojni čki sud! U plesnoj dvorani valpova čkog dvorca živo se pleše. Svatko je sretan što je dobio natrag svoje dragulje i svoj novac. Nitko viš e i ne misli na kra ñu. Nikome ne pada na um da u ovom času raspravlja o Krasanki i o njezinoj sudbini. Mla dež se predaje zvu-cima glazbe i pleše, starije gospo ñe promatraju svoje djevojke i budno paze ne ogledava li se koji od mladih ženika, možda, ne-što više za njihovom k ćerkom i smiju li njegovo zanimanje sma-trati ozbilj nim. Gospo ñe su uperile svoje lornjone na ulaz u dvoranu. Tamo su spazile dvojicu pristalih mladi ća u skupocjenim odorama. Mla ñega u crvenoj bogato vezenoj, a starijeg u zelenoj, urešenoj raznim vrpcama. I gosp oda i djevojke ve ć su ih opazile i svi se pogledi svra ćaju k njima. Baronesa Hela izazvala je svojom pri-čom ovo zanimanje za nepoznate strane plemi će. I sve nekako pies jenja, a sve vise se obra ća pažnja na dva gospodina koja kre-nuše ravno prema barunici. Parovi napuste pies, svi idu prema doma ćici. Svi nešto o čekuju. Dvojica kavalira probu ñuju u njima slutnje da će doznati nešto naro čito. Dragomir se pokloni pred barunicom: — Svijetla gospo ño, da li biste mi dopustili da odli čnom dru-štvu nešto saop ćim? Prije nego što je odgovorila, javljaju se dame i gospoda, uv-jeravaju ći ga da će rado poslušati što će im re ći. I sva čiji pogled upre se u lijepog stasitog mladi ća. Svatko priznaje da je plemi ćko odijelo kao sraslo s njegovim vitkim stasom, svaka mu je kretnja { govor vrlo ugla ñen, pokazuje naro čitu profinjenost, premda je vrlo ležeran, svjestan svoj eg besprijekornog salonskog nastupa.

221 — Bili smo prisutni kad je neki lugar javio da je vitez Hra- bren napao Varnicu pri polasku na Valpovo u goste o dli čnom društvu. Me ñutim, vitez Hrabren danas čitav dan sjedi u jednoj zgradi osje čke tvr ñave i, kad smo dolazili ovamo, on je ostao u toj Jcu ći... — Što time mislite re ći — pita Adamovi ć. — Plemeniti gospodine, želimo konstatirati d a nije inogao biti istodobno na dva mjesta. — Ako je prirodni stvor — onda, zaista, nikako... — Uvjeravam vas, posve je prirodno bi će. Prema tome, lu gar je lagao s nekim razlogom. — Ako vi govorite istinu, onda je lugar svakako lag ao. — A zašto bi lagao? — nadovezuju odmah drugi kavali ri. — Da »savjetnik« može ostaviti ovaj dvorac i poh ititi u svoj razbojni čki logor. — Savjetnika smatrate mistifikatorom? Ali, mladi gospodine, ovo je odviše i za ovo romanti čno doba! — Niste li nikada čuli kako se Je ćmenica jednog dana pojavio pred jednim vlastelinom u odori kapetana, udvarao g ospo ñama i odnio im s vrata dragulje? — Imate pravo. Sje ćam se, bilo je to negdje gore oko Iioka. — Dakle, Varnica je kopirao svojega mla ñeg druga. Napeto sluša Hela što Dragomir pripovijeda. Nemirna je, iz- miče iz skupine i približi se k njemu: — Gospodine, ovo zapravo nije mogu će. — Po čemu to sudite, baroneso? — Govorila sam sa savjetnikom — priznat ću sada pred svi- ma. Donio mi je iz Be ča pismo moje tetke. Pismo je ovdje i za ista ga je pisala tetka. Tetka mi piše o onom plemi ću kojega je odabrala meni za vjerenika — a savjetnik je o njemu govorio sa- svim upu ćeno! — Što je rekao, baroneso? — Najprije je čekao moj odgovor na pismo, a kad sam re- kla da nikako ne ću prihvatiti zaru čnika kojega mi šalje tetka, on me ispitivao, ima li tko drugi kome se odazvalo moje srce. Ako ima, on će se zauzeti za moju stvar. Dakle, vidite, htio je sa- znati, postoji li kakva li čnost zbog koje odbijam zaru čnika da bi to on onda mogao saop ćiti mojoj tetki. — A kad mu niste ništa rekli, da li se zadovoljio? — Ispitivao me nije li možda vitez Hrabren moj o dabranik jer je čuo da zalazi ovamo. Tu su ludost pronijeli ljudi u ovom dvorcu jer ste vas dvojica ovdje svojedobno čekali Varnicu. — Smijem li upitati je li baronesa još što s nji me govorila o kandidatu vaše uzvišene tetke? — Jest, pitala sam ga zašto taj gospodin ne dola zi da ga vi- dim i spomenula kako sigurno ima neku manu — možda je star, ružan ili čak kljast. — — što je rekao savjetnik? — Najprije da ne smije govoriti o njemu, a onda je priznao da taj zaru čnik ne bi pristajao uz mladu djevojku i da se on sl a- že da bi mi trebao mladi pristali zaru čnik. Sada se Dragomir okrene Stanislavu i gleda ga k ao da od njega traži neko odobrenje za ono što misli re ći. On mu dade je-dva vidljiv znak o čima. — Dakle, baroneso, vaš »savjetnik« je lagao! — Kako? Vi poznate kandidata moje tetke? — Poznam i velim da je u muževnoj snazi, pristao i bez ika-

kve mane. — Otkud ga vi poznajet^? — upadne naglo Hela. — Ovo nije važno, baroneso, u teškoj opasnosti k oja prijeti ovom dvorcu, odnosno, bolje, u kojoj ste svi lebdje li. AH, na ža- lost, nemam ovlaštenja da govorim o tome. Dame slušaju sa sve vise zanimanja. Nastup lijep og mladi ća po činje u njima pobuñivati povjerenje da ono što govori nije bez temelja . Gospoda, naprotiv, s prikrivenom sumnjom slušaju njegove rije či pa se me ñusobno sporazumijevaju. Bistrom Ada-movi ću čini se sve to vrlo vjerojatnim, samo ne može zatomi ti svoje sumnje zbog porijekla ove dvojice, svima nepoznatih ljudi, i zapita: — Što biste još mogli dodati kao dokaz za svoju tvr dnju? — Još nešto dokaza dat će baronesa. Vi ste mu rekli da od- bijate zaru čnika što vam ga je odredila grofica — vaša tetka? — I da sam ve ć javno proglasila društvu u Retfali da se od- ri čem tog zaru čnika jer imam na umu nekog drugog. — A što je na to savjetnik? Nije vas odgovarao, nego vam je ponudio svoju pomo ć, obe ćavaju ći, ako je taj vaš novi odabra- nik vitez Hrabren, da će mu pomo ći do karijere, ali mu ga mora- te prikazati? — Otkud vi to znate? — zapanji se baronesa. — Od komandanta razbojnika. On, naime, ima jatak a koje- mu je odredio da mu donese vijest dolazi li ovamo v itez i kako izgleda — i dolazi li ovamo zbog jedne od milostivi h gospo ñica. Sve to mu treba da bi progonio svojeg neprijatelja, a mislio je, baronesa će sve odmah red. Me ñutim, nas dvojica smo htjeli gospodinu barunu sve to prikazati i obavijestiti ga tko mu za- pravo dolazi u posjet. Na žalost, stigli smo prekas no — on je ve ć bio ovdje. A vi ste, baroneso, po činili grešku i prikazali nas dvo- jicu kao da smo vitezovi kapetani. A razbojnik je l ukav i rekao nam je: ako se maknemo, čitava će ova dvorana poletjeti u zrak! Ova izjava pokoleba povjerenje slušalaca u Drag omira i nje-govo otkri će. Nitko ne može doku čiti da bi ovaj dvorac mogao oštetiti taj savjetnik, čak i onda kad bi uistinu bio Varnica. — To bi moglo biti samo onda kad bi se u dvorac uvukli razbojnici i pripravili takav čin — razjašnjava Adamovi ć. — Raz bojnik bi morao imati veze u dvorcu. 223 — Vrlo dobro, gospodine. Možda biste se sa mnom potru- dili iz dvorane dolje? — Vrlo rado, ali prije svega, molimo vas, možd a poznate ovaj kaput? Spazivši svoj kaput u kojem su bili dragulji, D ragomir se silno iznenadi. Rekao je Krasanki neka dragulje čuva dok on ne zatraži. Pomo ću tih dragulja htio je otkriti sve jatake u dvor-cu. Vidjevši svoj kapu t, on ga ogleda. Džepovi su prazni, nigdje dragulja. Gospoda su ih pokrila stol njakom čim su ona dvojica stupila u dvoranu jer je na njima ostala sumnja da su oni u vezi s kra ñom. Mjesto priznanja da je kaput njegov, Dragomir pita za-brinuto: — A gdje su dragulji? — Dakle, znate da je u vašim džepovima bio nakit? — Naravno da znam. — Kako vi dolazite u vezu s kradljivicom? — pita He la. — Kradljivicom? Zar je nakit ukraden? — čudi se on, misle- ći da je Krasanki netko oteo nakit. — Jest, ukraden. Ukrala ih je neka moja služavka — odvra- ti Hela i doda — koja i nije naro čito čestita. — Služavka? Ovdje u dvorcu? — Jest! Brane ći se, stala je tvrditi da je nakit sakrila kako ga ne bi oteo Varnica! — Ali, baroneso, nemogu će! Nije to mogla znati nijedna slu- žavka, ve ć samo ja i... — Otjerala je savjetnikova lakaja iz garderobe d a može ukrasti dragulje. Sve je.ve ć utvr ñeno.

Adamovi ć upada, naglašavaju ći svaku rije č: — Da, ali Gašo je rekao da je u sobu došao jedan od kavalira koji su dojahali posljednji, a ona je istjerala sav jetnikova slu- gu... Bilo bi potrebno znati, gospodo, je li tko od vas dvojice bio tamo. Sigurno je služavka onda uzela vaš kaput da ... — Vi ste svi u zabludi! Ja sam sišao jer mi je o stala lisnica u kaputu, ali tamo sam vidio samo gospo ñicu. — Kakvu gospo ñicu? — upada Hela. — Ona je kradljivica. Ukrala je novae i nakit. Gašo je to pronašao u njez inu kov čegu. — U njezinu? Uh, onda sve razumijem. Ne, ova koj u ja mi- slim, nije ukrala! štaviše! — naglasi Dragomir. Svi su opazili ka ko mu se lice ispunilo gnjevom. — Gle, ova moja služavka ima u dvorcu svu silu b ranitelja — podrugljivo veli Hela. Opet su se Dragomir i Stanislav pogledali, ali o vaj put veo-ma zna čajno. Rije č preuzme Stanislav: — Neka nam baronesa ispuni molbu da se gospo ñica dovede ovamo! — Nikakvih gospo ñica nema u dvorcu, a služavka je ve ć jednom bila središte pažnje ovog društva i mislim d a je za da- nas dosta kuhinje u ovoj dvorani. 224 Doma ćica pogleda Helu s izrazom negodovanja što preuzima njezinu ulogu. Ovo Heli zamjeraju i ostale gospo ñe jer im je ipak draži krasan mladi ć s tako divnim crnim o čima. Kao da to osje ća, pokloni se barunici: — Svijetla barunice, dopustite da se dovede ona koja se ok- rivljuje, da ja osobno razjasnim cijelu stvar. — Lakaj je djevojku odveo i zatvorio. Dozovite g a — odredi barunica. — Sigurno je vani. Sam Adamovi ć ide, ali ga Hela predusretne pa se uputi k vratima i otvori ih. Na stepenicama čeka dok su dozvali Gašu i naredi mu: — Ako ti zapovjede da dovedeš Krasanku, reci da je legla i neće ustati iz postelje. — Ho ću, vaša milosti — ali htio sam vam nešto saop ćiti, ako smijem. — Govori brzo — čekaju me. — Polažem glavu na vješala: mla ñi od ove dvojice kavalira je onaj koji je u tvr ñavi s Krasankom govorio ispod franjeva č- kog prolaza i šetao s njome, dok je ona bila u halj ini Vinkov čan- ke. — Poludio si! To je plemi ć, moj znanac, s kojim sam se ve ć nekoliko puta srela, a bio je i ovdje, u dvorcu, ka d si ti s baru- nom bio u Be ču. Dakle, sasvim je nemogu će! — Vaša milosti, kad sam ga vidio s Krasankom, im ao je lije- pe crne br či će i odijelo seoskog momka. Govorio je istim glasom kao sada, a po usnama bih ga prepoznao da ima sto v lasulja. Ri- jetko je vidjeti u muškarca tako crvene usne i tako bijele zube. A o či, baroneso, ne može sakriti preda mnom! — Ali Gašo, što bi on imao govoriti s njom? — Gledao je u nju kao da će je zagrliti! Bio je sav ushi ćen. Pri čao sam vam, baroneso, o tome, ali vi ste rekli: »N e zanima me ljubavnik moje služavke«. — Nisam mogla slutiti da bi se taj koji dolazi u Valpovo mo- gao sastajati s mojom služkvkom. — I ašikovao je s njom — sveticom! Sad ga vidim ovdje i prisežem vam — to je on! Stepenicama se uspinjao doma ćin s Keglevi ćem i Peja čevi- ćem. Hela odredi Gaši da side, a sama otvori vrata dv orane kroz koja ulaze gospoda. Opazivši Dragomira i Stanislava, Prandau i Keglevi ć zaboravili su na prisutne goste i dame. Polete prema dvojici plemi ća i Prandau vikne: — Ovi se pustolovi još usu ñuju me ñu moje goste? Smjesta da ste izašli ili ću vas izbaciti silom.

Konsternacija zahvati goste. Još nisu vidjeli ba runa tako raz-jarena. 15 Zaforka: Vitez slavooske ravai 225 — Ova dvojica htjeli su od mene izmamiti novce z a savjet- nika Webera koji da još sjedi kod Varnice. A kad sa m odbio ovu prijevaru, ovaj mla ñi je rekao da se mora latiti krajnjeg sredstva. — Jest, moram se latiti krajnjeg sredstva — i ot kriti baru- nu tko sam. Tim rije čima opet Dragomir posegne u njedra i izvadi svile-n u lisnicu. Gesta koja je baruna prije zaprepastila sada ga pos tidi. — Molim gospodina baruna neka odabere dva prijat elja da zajedno s vama saslušate mene i mojeg druga — zatra ži Drago mir. Znatiželjno društvo podupre Dragomira, a barun s e vise ne može usprotiviti. Zamoli grofa Keglevi ća i Peja čevi ća da se po-trude za njim u salon. Vrata se za njima zatvorila i otela ih radoznal osti onih koji su ostali u dvorani u kojoj su sluge po čeli pripaljivati svije će u lusterima. U susjednom salonu pozove barun Dragomira i Stan islavada govore. Bez prethodnog dogovora sa Stanislavom, uzeo je rije č Dragomir. Ozbiljno i mirno gleda gospodu, dok mu je u ruci svilena lisni ca. — Svijetli barune, nije mi drago što ste me pris ilili da polo- žim pred vama jedno priznanje jer je to na štetu ob aveza prema zadanoj rije či. Pokušao sam vam dolje na sve mogu će na čine do- kazati da je u tvr ñavi i ovdje bio Varnica, a da je savjetnik We ber... — I opet po činjete sa svojim izmišljotinama? — uznemiri se Keglevi ć. — Ostavi ih, neka govore — ušutka ga grof Peja čevi ć. — Dakle, što želite? — nestrpljivo pita barun. — Gospodine barune, u Be ču su se našla tri zemljaka Hrva- ta iz Slavonije. Bio sam me ñu njima najmla ñi. Tamo smo slušali kakva razbojni čka strahovlada hara našom Slavonijom. Jednog dana odlu čili smo.oti ći u svoj rodni kraj, uzeti druga imena, uta- boriti se i voditi na neobi čan na čin borbu protiv njih. I tako smo se dali na put ku ći. Jedva smo stupili preko granice, naišli smo na strahovit zlo čin. Razbojnik je kaznio jedno čitavo selo zato što mu seljaci nisu htjeli pomo ći pri plja čki nekih la ña. Popalili su ku će, muževe osakatili i poubijali, a žene i djevojke obeš časti- li. Tada su ih vezali za stablo. To smo vidjeli na svoje o či — i toliko nas je potreslo da smo položili zavjet: ni j edan od nas ne će se oženiti dok svoj dom ne oslobodimo ovih strahota ! — Krasno! — podruguje se Keglevi ć. — Ho ćete li zavjet iz- vršiti? — Da, gospodine, sva trojica smo- se zakleli — a ko ne zatre- mo razbojnike ... — Poći ćete u fratre?! — upadne Keglevi ć. 226 — Na vašem mjestu ne bih bio tako bezbrižno rasp oložen, gospodine grofe ... — A tko ste, zapravo, vas trojica junaka? — upita b arun. — Moji drugovi nose časna imena. Ro ñeni su na ovoj ravni- ci kao i ja. Eto, ovaj gospodin potje če iz obitelji Jankovi ć, a onaj drugi iz obitelji Mudrini ć, a vi znate kako su to časna imena. Gospoda još uvijek ne pokazuju nikakva znaka da mu vjeruju ffi da bi bili spremni iskazati im vise poštovanja. I dok je Drago -mir htio nastaviti pripovijedanje o svojim drugovima, prekine ga barun : — A vi, gospodine? — Ja. To je u čitavoj stvari najteže. Otkrivanjem moje li čno- sti mogla bi stradati naša zada ća na koju smo prisegli. Ali se po-

uzdajem u šutnju i rije č velikaša koji će shvatiti zašto mi je šut- nja potrebna. — Ako nas uvjerite u istinitost svog otkri ća i potrebu naše šutnje, možete se pouzdati. Ali prije svega — tko s te vi? — U ranoj mladosti izgubio sam majku, a uskoro z atim i oca. O mojem odgoju brinula se jedna odli čna udovica, moja kuma.. — Vidi se da ga je odgajala žena, i još k tome roma nti čna! — Varate se, gospodine zapovjedni če, — okrene se Drago- mir svojim čvrstim i odlu čnim pogledom podrugljivom Keglevi- ću. — Ona me je odgajala suviše realno, ali sam u sv ojoj duši ostao ono što sam bio. Odgajala me za visoku karije ru, za oficira koji ima dužnost da dobro izgleda, lijepo se vlada i udvara svim mladim damama. Zbog toga sam bio često u protimbi sa svojom hraniteljicom, želio sam natrag u svoje ravinice i da ostavim dvor. — Kakav dvor? — Kraljevski i carski dvor. — U Beču? — Da, gospodine barune. Keglevi ć se okrenuo k ostaloj gospodi kao da bi im htio re- ći: ovaj se opet izruguje s nama. Ali Peja čevi ć poklanja Drago-miru vise pažnje i pita: — U dvorskoj ste službi u Be ču? — Bio sam. Sada sam na višemjese čnom dopustu. — Kako ste došli u dvorsku službu? — Po svojoj odli čnoj kumi. — Ona je blizu dvoru? — Veoma blizu. Dvorska je gospoda Marije Terezij e i njezi- na ljubimica. — što? — zaprepaste se barun i Keglevi ć. — Vi tvrdite da ste — kum če grofice Gabrijele, tetke baronese Hele? — Da, gospodine barune. — No, to je ipak odviše! Njezin se mladi ć istakao u vojsci hrabroš ću i poslan je u Rusiju s našim atašeom. — Tako je to prikazala kuma na moju želju. — 15* 227 — Na svako pitanje ima on odgovor! To me uzbu ñuje do kosti! Sto još zapravo ho ćete posti ći? — pita Keglevi ć. — Da me smatrate poštenim i časnim čovjekom — što i je- sam. — Ali, gospodine — usplahiri se barun — vi biste htjeli da vam vjerujem da ste vl.. - — Kum če grofice Gabrijele, vaše ro ñakinje. Jednog dana ona mi je predložila neka zaprosim baronesu Helu koja ima silan imetak. Rekao sam kumi: »Ne ću svoju mladost unov čiti! Ako se oženim, ho ću da imam uza se takvu ženu koja će mi biti najdraža od svih drugih, pa makar bez imetka«. A u me ñuvremenu ve ć sam dao rije č drugovima da odem s njima u našu ravnicu da oda- vle protjeramo divlje zvijeri. I kumi sam predložio ; idem i obe- ćavam na časnu rije č da ću se upoznati s baronesom i drugovati s njome, a da ona ne zna tko sam. — Desperatna romantika! — veli grof Keglevi ć. — Rekao sam još: ako se izme ñu mene i baronese razvije ljubav, onda ćti je zaprositi, ali baronesa ne smije slutiti da s am u njezinoj blizini. Zato je grofica i pisala da je zaru čnik u RusijL — A da li se me ñu vama razvila ljubav? — pita vlastelin Ret- fale. — Hvala nebesima, nije — jer, nakon toga, mi smo naišli na onaj grozan zlo čin koji nas je vezao na zavjet. — I sada ne možete uzeti Helu zbog zavjeta? — pita barun, — Ne samo* zbog toga, ve ć i zato što se mi ne ljubimo niti

bismo se ljubili. Ona se sve čano odrekla nametnutog zaru čnika, a ja sam s tim vrk> zadovoljan. Moja se kuma na men e ne može ljutiti, a ja se sav mogu posvetiti svojoj zada ći. — A vase ime? — Krsno mi je Karlo, ali majka, k ći ove ravnice, dala mi je ime Dragomir, kojim me svi zovu. Dakle, zovem se Dr agomir Or iole". — Nećak ñakova čkog biskupa? — Da, gospodine barune. Morao sam odati sebe i dr ugove da nam dopustite, ovdje provesti istragu. Nas troji ca imamo u tvr ñavi svoje zaštitnike gdje se krijemo i odakle uprav ljamo bor- bom. A sad još pro čitajte i ovo. Pisala je grofica Gabrijela — i izvadi iz kožnate lisnice mirisavo pismo. Barun uzme zatvoreni omot, raskine pe čat i čita. Gleda mla-di ća i opet čita. Tek sada je posve uvjeren da ovaj govori istinu. Sa v je posti ñen i ujedno zapanjen tolikim preokretom. — Dakle, uistinu, ovo je vlastoru čno pismo naše Gabrijele. Znači, vi ste Helin zaru čnik? — Samo po želji kuminoj i cari činoj — i uz uvjet ako se me dia nama razvije ljubav. Nije se razvila, baronesa me odbila. Dok je malo prije pripovijedala gostima o svojem razgov oru sa »car- skim savjetnikom«, priznala je kako odbija nametnut og zaru čnika jer je odabrala drugoga. Dakle, molim vas, ne kazuj te joj ništa, 228 Hi«* to bi i onako bilo sasvim suvišno. Ona ne bi znala čuvati tajnu, a nama je tajnovitost nužna. Dakle, molim diskreciju. — Zašto ste tako sretni što vas je Hela odbila? — Zato što želim osloboditi Slavoniju. — Lijep ideal za pjesnike današnjeg doba — veil Keglevi ć, a barun uzme rije č: — Dobro, prešutjet ću to Heli. Razumijem vas potpuno — ali, dopustite, mladi ću, vi ste se opili romantikom do grla. Ipak vas molim za oproštenje što sam tako postupao. Dat ću vama i vašem drugu potpunu zadovoljštinu. Nisam slutio s k ime govo- rim, a vidite, ove naše price o Varnici pobudile su sumnju, jer je to ipak nemogu ćc, mladi prijatelju. — Ne znam je li baš nemogu će — veli Peja čevi ć. — Znate li onu zgodu s Je čmenicom? — upozori on svoje prijatelje, a Dra- gomir upadne: — Gospodo, dopustite meni i mom drugu da vam dok ažemo kako je to bio Varnica. — Prihva ćamo — veli barun veselo, ali Keglevi ć baš nije ra- spoložen. — Onda molim da biste bili ljubazni, gospodine b arune, i pozvali u veliku dvoranu lakaja Gašu. — Što ho ćete s njime? On je moj najvjerniji sluga. — Da, gospodine barune, trebam samo njegovu asisten ciju. Odmah su pozvonili. Ulazi lakaj. Na barunovo pitanj e gdje je Gašo, lakaj odgovori da je u kuli gdje gospodi pri kartanju ser-vira okrepu. — Preuzmi njegov posao i neka do ñe odmah. Trebam baš njega. Sluga pohiti da izvrši nalog, a Keglevi ć stade ispitivati: — Recite, tko je taj vitez Hrabren i zašto se krije ? — Mi nemamo toliko mom čadi koliko bi trebalo za uspješno ratovanje s razbojnikom. Uz njega su sela Cepin, B ijelo Brdo, Tenje, Vladimirovci i Sarvaš. Ako ova sela združi, ima svojih lju- di na stotine. Protiv te mase mi se možemo boriti s amo tajanstve- nim sredstvima. Ponajsprije, kad bi se znalo tko je vitez, Varnica bi ga po svojim jatacima smjesta pronašao. Drugo, o n bi mogao ući u trag otkud vitezu plamti vatra s kacige i prask aju iskre...

To je naš trik od kojega strepe razbojnici. Svi vje ruju da je on neka nadzemaljska pojava. Da se toga ne boje, svi b iste bili, go spodine grofe, nastradali kad je ono Varnica navali o na Retfalu, a mi smo ga istjerali. — Vi ste bili tamo? — Da, mi smo bili. — A zašto niste došli u dvorac kad smo vas pozvali? — Iz istog razloga koji sam naveo malo prije. Uo stalom, bili smo nas dvojica dolje s momcima, odjeveni kao i oni . Uzeli smo ponuñenu ve čeru i tada otišli. A sada molim, dopustite da se sp o- razumijem sa svojim drugom kako ćemo govoriti s vašim lakaj era. 229 ZADOVOLJŠTINA Kad su se vrata salona zatvorila za doma ćinom i njegovim prijateljima te sumnjivim plemi ćima, svatko je od gostiju osje ćao da će se tamo, iza onih vrata, dogoditi nešto veoma važno. Nitko i ne misli na pie s. Svi su sa svojim mislima onkraj vrata salona. Dvojica plemi ća zaokupila su svu pažnju i konverzaciju društva. Go-spoda su neprijateljski raspoložena pre ma pristalim strancima. U torn prednja či čepinski vlastelin, dok se Hela žestoko zauzima za n jih. — Baronesa zna o njima mnogo više nego mi — veli Ad amovi ć. — Onda bi nam ona morala sve objasniti — izaziva ne ćaki- nju doma ćica. Gospo ñe i gospoda prihvate se te primjedbe, okružuju lije pu plavušu i mole da bi im otkrila tajnu nepoznate gospode koju je barun napao na takav na čin. — Ništa nije romanti čno u tome — veli ona. — Moj ujak i tetka bili su sa k ćerima u Be ču. Mene je uhvatila dosada i odlu- čila sam oti ći u Retfalu. Tamo sam imala mogu ćnosti da se ne čim zabavim, naime — u čila sam cijepiti ruže. »Cijepiti srce Zorislava Morovi ća« — pomisli u sebi Magda, dok je Hela gleda u o či s podrugljivim smiješkom kao da je namjerice draž i. — Dakle, sjela sam u ko čiju i odvezla se. Nedaleko od Valpo- va iznenada opazim nekih dvadesetak jaha ča koji su dolazili od Osi- jeka. Dvojica mladih kavalira zaustave moju ko čiju. Jedan od njih, onaj mladi, otvori vrata ko čije i vrlo uljudno re če: »Plemenita go- spo ñice, dvojica plemi ća žele vas upoznati da obližnjom šumom kruži čuveni razbojnik Varnica, a mi smo u potrazi za njim e«. I onda mi rekoše neka se vratim u Valpovo, a oni će me pratiti. Na- ravno, okrenula sam prema ku ći. Kad su me ispratili pred dvorac, ponudila sam im okrepu — a oni su prihvatili s najv ećim po- čitanjem. — Nije li Varnica bio samo izlika da se upoznaju s tobom? — pita sestri čnu doma ćica baronesa Dora. — Možda. Ne znam. Nikad ih dotad nisam vidjela. A nakon užine pozvala sam ih — neka navrate ako opet do ñu u blizinu na- šeg dvorca, — I dobro su iskoristili tvoj poziv — veli barun ica zlovoljno. — Odviše si povjerljiva, draga Helo. Ne znaš o njim a ništa više? — Samo još to da su duhoviti, zabavni, odvažni, jer se ina če ne bi usudili da uhode razbojnika. — Da nisu, zaista, kapetani viteza Hrabrena? — p ita Dora. — Nisi ih to pitala? — Jesam, ali su oni najodlu čnije poricali. — Kako si ih pozvala na današnju sve čanost? — pita baru nica. 230 — Prije mjesec dana rekla sam im da ću danas slaviti i bila sam uvjerena da će do ći.

Neke gospo ñe ne nalaze ovo odviše zanimljivim, pa opet ras-pre daju pri ču o kra ñi i rasipaju mržnju nad mladom djevojkom. Magda pre kida njihovo razlaganje i odvra ća napadaje od nje. Ne može podnositi objede kojima se nabacuju na njezinu pouzdanicu. Ali razgovor bude najednom prekinut. Otvorio se susjedni salon. Gospoda ulaze u ples nu dvoranu. Svatko istražuje kako je na doma ćina i njegove prijatelje djelovao razgovor s dvojic om nepoznatih plemi ća. Cini se, gosti nisu odviše zadovoljni, niti im i zgleda da su trojica velikaša saznala nešto neobi- čno i tajanstveno. Ipak, svi šute i čekaju što će objaviti barun. Dra-gomir pristupi doma ćinu i nešto mu prišapne. Sve ih je začudila ova intimnost. Barun samo kimne glavom i okre ne se gostima. — Molim dame i gospodu koji ste tamo u blizini v rata da se primaknete bliže. Neka prostor kod vrata ostane Slo bodan. Ova odredba ih za čudi i ujedno upozori da će kroz vrata u ći neka naro čita li čnost. Me ñutim su Dragomir i Stanislav stali sa stra-ne ulaza u dvoranu. Svi se tome čude i još se ne snalaze, kad u dvoranu ulazi pla-vo kosi lakaj, zaustavi se i pokloni. — Zvao me svijetli gospodin barun? — Da, imam te nesto pitati. Svi su se skamenili, dame vrisnule. Strelimice D ragomir uperi pistol j u lakaj a. — Gdje si podmetnuo barut u ovom dvorcu? Gašo u prvi čas izgubi dah. Male svijetle o či uko čeno zure iz-me ñu žutim trepavica. S lica mu nestalo i posljednje kapi krvi . Usta otvorena, a ruke klonule uz tijelo. — čekam samo jedan jedini čas — zagrmi Dragomir. — Ka- mo si smjestio barut koji ti je Varnica naredio da zapališ ako mu zaprijeti opasnost. Lakaj trepne okom, a čeljust mu zadrš će. U trenutku se baci natraške prema vratiifia, sagne čitavo tijelo da bi se uklonio Dra-gomirovu hicu i d esna mu ruka posegne u džep. Ali mu se iza le- ña našao Stanislav, prisko či k lakaju i pograbi mu čvrsto desnicu. Dragomir spusti pištolj na zemlju i potekne u pomo ć Stanislavu. Obojica upiru svu snagu da svladaju jak og čovjeka i pritisnu o zemlju. Vlastelin Adamovi ć poleti ovoj dvojici u pomo ć. Jaki se čo-vjek trza, otima, grize, baca amo-tamo. Sve se doga ña u tišini, samo se čuje dahtanje i soptanje čovjeka koji se otima. Na Dragomirovu molbu Adamovi ć pretraži lakaju džepove. Izvadi iz njih dva pišto-lja. Dragomir mu otkop ča prsluk. Uhva ćeni se brani, baca, da bi onemogu ćio pretragu. Iz unutrašnjeg prsluka izvadi čepinski vlastelin čitavu kesu dukata i neki komad papira. U torn času rikne lakaj poput ranjene zvijeri pa se baci na ruke koji razmataju papir. 231 Gospo ñe su potražile sjedaia. Noge su im klecale i ne mog u se držati uspravno. Barun poraženo zuri u lakaja. Keglevi ć je mrk. Adamovi ć je stigao k njima, pregledavaju ći oteto pismo i pruža ga barunu. Dohiti i Dragomir i razjašnjava: — Sasvim dobro nacrtan plan vašeg dvorca. Eto, v idite, ovdje su stepenice, a dolje na četiri mjesta neke debele crte i to čke. To je Varnica ozna čio kamo valja staviti barut kako bi lakaj mogao sprije čiti ljudima izlaz iz dvorca kad Varnica ode. Gospoñe su ciknule. Barun i ostali stadoše gledati nacrt. — Eto, zbog toga nismo mogli »savjetnika« zadr žati svojim oružjem — veli Dragomir, a zatim odredi da se ve ć sputanog laka ja odvede iz dvorane, dok barun krene s nekolicinom svojih gos- tiju dolje. Dragomir ih opomene da budu oprezni jer u dvorcu ima još i lugar koji je javio da, tobože, vitez Hrabren tjera Varnicu. — Dakle, i taj kojeg sam tako ñer smatrao tako vjernim! Neka ga odmah uhvate i zatvore, a sutra u zoru valja ih predati vlastima. Zamalo ležao je lakaj Gašo svezan izme ñu debelih zidova smo č-nice. Lugara nisu mogli nigdje prona ći, a sluge rekoše da je još po-podne nekud otišao. Za tre ćeg jataka nitko nije ništa slutio. A Gašo ga nije o dao. Dolje ispod stepenica barun i njegovi gosti poku pili su prona- ñene vre će s barutom.

Gospo ñe su još u strahu od opasnosti koja lebdi u njihovi m žilama. Htjele bi čuti što se to zapravo sve doga ñalo iza njihovih le ña, u kakvoj je vezi Gašo s Varnicom i s onim barutom koji ih je imao baciti u zrak. I kad im sada Dragomir iznosi čitavu sliku posjeta »njegove ekscelencije«, gospo ñe su gotovo izgubile svijest od pomisli da je njima nasuprot stajao razbojnik i savjetovao im kako da zaštite dragulje od Varnice. Raspravlja se redom o svakom najsitnijem detalju, o svakoj kretnj i, svakoj rije či koju je on izrekao. I tek sada nalaze u »savjetnikovoj« pojavi neke čudne okolnosti koje su onda opraštale visokoj li čnosti. — Sve što čirfi li čnost, prima se s uvažavanjem, a sve što bis- mo obi čnom smrtniku zamjerili, takvoj se visokoj li čnosti upisuje u ra čun osebujnosti koja je dopuštena samo njoj — veli D ragomir. Najviše je od svih pogo ñena Hela. Ona je s njim sjedila sa-ma samcata u salonu, raspravljala o svom zaru čniku, o svojoj tet-ki, i baš je od nje htio izmamiti njezine naskrovitije tajne. Uzalud se trudi da izbrise uspomene na boravak n avodnog savjetnika. Junaci tih doga ñaja najednom su izba čeni na časnu po-vršinu. Dvojica drugova, koji su još malo prije stcnjali pod sum-njama, isko čili su kao osloboditelji. Unato č uzbu ñenim razgovori-ma i sje ćanju na »savjetnika« i njegove čine, dame sada traže po-gledima visoku zanimljivu Stanislavovu poj avu, a kraj njega sta-sitog lijepog Dragomira. Obojica su središte zanimanja. D ruštvo zapanjeno sluša kako im Dragomir ocrtava Varni činu pojavu. 232 41 "* 1 f Pri Ča im o svemu, a gosti razmatraju sve doga ñaje, razgovore i prizore koje su doživljavali u tvr ñavi. Dragomir im saop ćava sve što se tamo zbilo i što su doznali od pandura Ficulina. Prešu ćuje samo sastanak s KYasankom i sve ono što je doznao od nje. — A sada bismo mogli završiti ove strahote — pre dlaže barun Prandau kao ku ćedomaćin — i nakon svega toga dobro se pozaba- viti. Moji gosti ionako spavaju kod mene, pa ćemo izgubljenu za- bavu nadoknaditi malo danas, a vise sutra. Dok svi- ostali prihva ćaju prijedlog, Dragomir oslovi doma ćina: — Svijetli gospodine barune, došli ste u dvoranu onako uzbu- ñeni i neskloni meni i mojem drugu u času kad se govorilo o kra- ñi dragulja. Bit ćete, nadam se, potpuno suglasni kad vam saop ćim da je ovdje povrije ñena cast jedne djevojke. Dužnost je svih prisu- tnih da se to ispravi. Molim vas, gospodine barune, odredite neka pozovu gospodicu Krasanku i stvar će odmah biti riješena. — To je naša viteška dužnost — naglasi Adamovi ć i sam pre- uzme zada ću da dozove Krasanku u dvoranu, dok Dragomir čita- vu stvar razjašnjava barunu. Čepinski vlastelin brzo se udaiji iz dvorane i pošal je slugu da potraži Krasanku, a sam je pri čeka u predvorju. Osramo ćena djevojka probudila se iz polunesvijesti. Sjetil a se svega što se zbilo s njome. Muka je savija od grdnih objeda što su ih gospo ñe prosule po njoj. Skon čala bi se da nema nade da če Dragomir ipak sve razjasniti. Ali vrijeme je odmicalo, a njega ni-je bilo. Ipak, vjer uje da će on do ći da je izbavi sramote. Aii mo-žda je otišao za Varnicom? O nda će nju predati vlastima. Sjedi na postelji, osluškuje svaki korak i svak i štropot koji bi dopro do nje. Najzad ustane, umije se, uredi kosu, skine slu žinsko odijelo i obu če svoju jednostavnu mo ñru haljinicu, Ne će se svu ći ni do sutra u zoru. Odvedu li je vlastima, i ći će u odijelu koje joj pripada. Na vratima sespojavi lakaj. Ona se uspravi. — Njegova milost, gospodin barun, zapovijeda da do ñete. I strahom i nadom zatreptala je duša u lijepom tijelu. Pohi-tila je hodnikom. Stigavši u predvorje, opazi čepinskog vlastelina koji je obodri i otvori joj vrata.

Ve ć s praga razabrala je gospo ñe u živom razgovoru. Nisu se ni ogledale na nju, dok su je, naprotiv, gospoda do čekala radozna-lim pogledima. U toj modroj haljini izgleda poput proljetnog c vijeta. Bujna tamnoplava kosa blista u sjajnoj rasvjeti. Tamnomodre o či nešto su plane. Gospo ñe prekinu razgovor. Dolazak Krasanke ih osupne. Helu spopadne ljutina. Iz skupine izlazi Dragomir, ide ravno prema Kras anki, pozdra-vi je poklonom kao svaku drugu damu. 233 — što to zna či? — šap ću gospo ñe, a Hela se protisne naprijed i upilji svu svoju pažnju u Krasanku i Dragomira. — Oprostite mi, plemenita gospo ñice, nisam nezahvalan, ali dosele mi nije bilo mogu će izvršiti svoju dužnost. — Onda se okre- ne društvu: — Moje gospo ñe i gospodo! Evo, zahvalite djevojci da niste izgubili svoje živote i sve svoje dragocjenos ti! Pogledi dama mogu pritajiti negodovanje i nepri jateljstvo prema čarobnoj ljepotici u skromnoj modroj haljinici s tamnomo-dri m očima i prekrasnom bujnom plavom kosom. Na licima gospode leži izražaj pritajenog divlje nja i nekoliko njih zamole Dragomira da im razjasni stvar. — Netko je htio i tako odredio da ovu plemenitu djevojku po- šalje u garderobu da tamo izvršava poslove čista čice ... Mrak gnjeva pojavi se u lijepom Helinu lieu i sv ima razotkri-je njezinu golemu mržnju prema Krasanki. I Dragomir je ovog časa letimi čno uhvatio ovo Helino čuvstvo, ali on skrene pogled k barunu koji je okruž en gospodom i nastavi: — Dok je gospo ñica bila dolje, čula je čitav razgovor izme ñu lakaja Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu i kako kapetan dono- si dolje dragulje, sprema ih u »savjetnikove« džepo ve, čula je i kako će Gašo potpaliti barut, ako bi Varnici zaprijetila opasnost. — Kako je to mogla čuti? — pita Hela posprdno, a Dragomir brzo ponuka Krasanku: — Plemenita gospo ñice, izvolite odgovoriti — ispri čajte sve ka ko je bilo. Skladno, sigurnim glasom pri ča Krasanka kako je nakon svr-•šena posla sjela na podnožak da se odmori. Bila je zaklonjena bezbro jnim ogrta čima. Čuvši da je netko ušao, pritajila se da je ne bi ukorili što se tako odmara i tada je čula dogovor Gaše i razbojnika u lakajskom odijelu. Kasn ije je ušao »kapetan«, zapravo Je čmenica, u odori kapetana. Dalje se nije usudila gov oriti da ne oda svoje poznanstvo s Dragomirom. Shvativši njezinu bo jazan, on preuzme rije č: — Pukim slu čajem upoznao sam plemenitu gospo ñicu u Ret- fali one no ći kad smo protjerali Varnicu i vratili- se na poziv gro- fa i ve čerali u družinskoj dvorišnoj zgradi. Gospo ñica me tu vi- djela na čelu mojih momaka s kojima sam progonio Varnicu. Slu - čajno sam se s njome kasnije sreo i u tvr ñavi i zapitao je da li je istina da je savjetnik Weber kod zapovjednika Kegle vi ća. Dragomir opazi Helin mra čni izražaj lica kad je nešto prošap-tala Magdinoj majci. Odmah je razabrao da je njima nešto pozna-to o tome. Nije mu izmakao ni prestrašeni Magdin pogled pa je tako upravljao svoj u pri ču da ne oda ništa što bi moglo ugroziti Magdu, a još vise nastojao prikri ti svoje vlastite osje ćaje i sastan-ke s Krasankom. Bilo mu je jedino do toga da djevojci da zadovolj-štinu i pred svima naglasi ono što je odlu čio: — Kad sam gospo ñicu oslovio i propitao se za savjetnika koji se nalazi u zapovjednikovoj tvr ñavi, odmah sam imao razloga po- „jrms sumnjati da bi Varnica nekoga mogao pustiti bez otk upnine, a ka-moli tako visoku li čnost za koju će moći dobiti mnogo vise nego za bilo koga drugoga. Sve što mi je gospo ñica rekla, dalo mi je pobude da tražim dalje. I tad a sam odlu čio da iskupim provizora Zorislava Morovi ća kako bih od njega doznao nešto o razbojniku ... Ovako je mislio pomo ći Krasanki i Magdi, ali Hela ne može prešutjeti i zlobno primijeti:

— I vi ste otkupljivali Morovi ća? — Ja, baroneso. Meni je bio potreban — veli on. — Kad sam danas stigao ovamo s mojim drugom, gotovo smo se na stepeni- cama sukobili s gospo ñicom Krasankom. Bilo je sasvim prirod- no da gospo ñica kaže nama sve kad zna da progonimo razbojnika. I kad smo od nje sve doznali, morali smo brzo stvor iti odluku i još brže raditi. Ponajprije smo smatrali potrebni m oteti dra- gulje Varnici, upoznati njegove saveznike u dvorcu, a zatim smo odlu čili oti ći gospodinu barunu da mu sve to kažemo — kako bi nam pomogao da uhvatimo razbojnika, a da vam njegov i jataci ne ugroze život. Plemenita gospo ñica hitno se dosjetila i savje- tovala kako demo oteti razbojniku dragulje. Otišao sam s njome dolje i našao u garderobi Varni čina razbojnika, u odijelu savje- tnikova lakaja. Gospo ñica Krasanka spretno je odstranila iz so- be nepo ćudnog čovjeka. — To je, dakle, bilo ono čime je lakaj Gašo optužio gospo- ñicu da je istjerala savjetnikova lakaja i ostala sa ma s nepoznatim plemi ćem? Sad je stvar razjašnjena — naglašava Adamovi ć. — Da, tako je bilo. Ja sam, gospo ñe i gospodo, tobože zabo- ravio lisnicu i kad je gospo ñica odstranila »lakaja«, pazio sam na vrata, a ona je u savjetnikovu ogrta ču pronašla u podstavi uši- vene dragulje, sav nakit premjestila u moj ogrta č i još je vrlo dosjetljivo, umjesto nakita, natrpala u Varni čine džepove zlatna i srebrena veziva i svu silu olovnih kuglica tako d a su mu dže- povi bili puni i teški kako ne bi ništa primijetio. Tada sam oti- šao gore, a ona je uzela moj kaput da ga sakrije. R ekoh vam sve to zato što mi je dužnost prikazati hrabru i odvažn u djevojku koja vam je spasila dragocjenosti i živote. Da nije upozorila me- ne i druga na op'asnost od baruta, mi bismo pokuš ali uhvatiti razbojnika, ali bi njegovi saveznici izazvali ekspl oziju. Evo, go- spo ñe i gospodo, njoj treba zahvaliti što ste živi i zd ravi. Nastade šutnja. Gospo ñe su mrke, a gospoda nemaju odvaž-nosti. Povrije ñen torn šutnjom, Dragomir pride Krasanki, uzme nje- zinu ruku i poljubi je. Za njim to isto u čini Stanislav. Gospo ñe se snebivaju. Razljuti in ovaj čin mladih plemi ća. Ali ve ć prilazi Krasanki Adamovi ć s ostalom gospodom. Svatko se otima za njezinu lij epu ruku. Iskrenim kajanjem mole je za oproštenje i obasiplju hvalama njezinu prisebnost. Nakon smrti svog oca, prvi put se sada našla u s alonu me ñu gospodom, prvi put se s njom ne govori grubo i ponizuju će. Pruža 235 'If- joj se zadovoljština za sramotu kojom su ocrnili nj ezino poštenje. A zadovoljštinu joj je pribavio onaj koji ispunjava s vu njezinu dušu i srce. Zjenice u tamnomodrim Krasankinim o čima sjaje poput zvije-zda. Njezina bijela put posula se ruži častim odsjajem. Rumene usne uljepšava miješak. Cita vo je njezino lice obasjano sre ćom. Tamo u pozadini gospo ñe su konsternirane. Ne mi ču se s mje-sta. Stanislav dotakne Dragomira i šapne mu: — Sto je s tobom? Tako si se upadno zagledao u n ju kao da je vidiš prvi put. — Hvala na opomeni. Istina je, čini mi se da sam prvi put ugledao njezinu ljepotu. Magda iza ñe iz skupine dama, pohiti prema Krasanki i zagr-li je. Gospoda živo odobravaju kontesi. Zbog toga su gospo ñe još vise uzbu ñene. Ne mogu ispuniti dužnu zahvalnost. Smatraju da bi moraie si laziti niz stepenice svog visokog porijekla. Vidjeli su tu djevojku prije kra tkog vremena u odijelu služavke i sada smatraju poniženjem da joj po ñu ravnopravno u susret. Grubo osu-ñuju Magdu, Dragomira i svu ostaiu gospodu, smatraju ći da su ponizili svoje porijeklo. — Ako nas je i spasila, to je njezina dužnost i ne pripada joj takva po čast — vele one.

— Muškarci se ponaŠaju oedoli čno. Ponizili su se pred slu- žavkom zato što je lijepa ... — Gospo ño barunice, morali biste prekinuti ovaj skandal, Gospoda prevršuju mjeru u svojem poklonstvu, onoj tamo ... — Do ñi, Krasanko, — veli Magda — odjenut ću te u plesnu haljinu da ti iskažemo svoju zahvalnost. — Tetko, zar ne čuješ što Magda namjerava. To je ne čuve- na sablazan. Magdin prijedlog je uvredljiv — ljuti se Hela. Barunica pozove Krasanku k sebi pa joj veli gla sno da svi čuju: — Visoke gospo ñe vrlo su radosne što je dokazana dvoja ne- vinost, a tako i ja. Lijepo je da si tako hrabra i dobra. Nagradit ću te za to, posebno. — Hvala, svijeMa barunice, ve ć sam nagra ñena time što se nije dogodila nikakva nesre ća — nakloni se Krasanka. — Od sada ćeš imati svoju zasebnu sobu i bit ćeš prva gos poda u mojem dvorcu. A sada lijepo idi i odmori se. Ostale goste barunica pozove k ve čeri. Baruni čin otklon da ostane me ñu gostima nije žalostio Krasanku. Osjetila je, doduše, vru ću želju da ostane u društvu u ko-jem je i Dragomir. Meñutim, poklonila se gospo ñama pa ide dvoranom, a prate je pogledi muškaraca u kojima se i odviše jasno razabire kako žale što ih je barunic a lišila užitka da gledaju Krasanku. Adamovi ć prišapne svojim susjedima: — Naravno, dame ne žele imati uza se takvog opas no takma- ca u ljepoti, a i u duhovnoj prisebnosti. 236 Još se nisu gospo ñe ni snašle, kad Dragomir i Stanislav kre-nu da otp rate Krasanku. Ne mogu dopustiti da ide sama kao da je p rotjerana iz društva. Izašli su s njome u predvorje. — Hvala vam što ste pošli sa mnom — veli ona Dr agomiru. — Htjela bih znati što je s provizorom da mogu saop ćiti svojoj za- štitnici. Odmah joj ispuni želju i ispripovjedi da je Zor islav Slobodan, ali da je lako ranjen i ostat će u franjeva čkom samostanu. Onda je ispita kome je sve poznato da je on otkupljivao provizora za nje-zinu prijatejlicu. — Baronesa Hela zna kome sam zalazila, samo nij e znala s ki- me sam to šetala u odijelu vinkova čke seljakinje. Sada ste vi to ra- zotkrili — i valjda se ne će vise ljutiti. Me ñutim, izgleda, da grofica zna sve i odlu čila je da u subotu proslave Magdine zaruke. — K kime će je zaru čiti? — S nekim mladim grofom Ervinom Palfyjem koji d olazi u petak la ñom iz Be ča. Duboko je žalosna, ali što može nesretnica! — A sada vas molim, Krasanko, primite 500 dukat a koje Mo- rovi ć vra ća kontesi. Culi ste kako sam spomenuo da sam ga ja iskupio. Htio sam time pomo ći njoj — ali Hela je sve pokvarila. No, ostavimo nju! Krasanko, sutra prije podne moram o nas dvojica oti ći, ali javit ću vam se. Ipak, ako bi ustrebalo kakve pomo ći, sma- trajte me svojim zaštitnikom i pošaljite glas vra ču nedjeljom ili blagdanom jer onda se okupljaju razni razbojni čki jataci u kr čma- ma Donje varoši, pa dolaze vra ču po razne masti. Mi smo se sada odlu čili zadati Varnici teški udarac — i molim vas, Kras anko, ne zaboravite što sam vam rekao u tvr ñavi: na svakom koraku iza mene ide smrt... Potvrdila je glavom i oborila o či. — Rekao sam vam šta me čeka i što me spre čava do puta onoj ... U grudima zadršce djevoja čka duša, o či su joj vlažne od ganu ća. — Udaljen sam od nje, ali moje srce šalje joj poruk e ... Ona ne može odgovoriti, ve ć trep će kao list na vjetru. Prestrašila se ove izjave i pohitila niz hodnik sva drhtava od prevelike sre će. čini joj se — dva zida, dva su krila na kojima leti — leti — daleko, daleko ...

Podalje stoji Dragomir i gleda za njom. Stanisla v ga podsjeti da po ñu u dvoranu. Još mu re če prijekorno: — Nisam zadovoljan s tobom. Otišao si predaleko. Moramo danas ozbiljno porazgovoriti. Kad su se vratili u dvoranu, gosti su vee otišli u blagovaonicu. Samo je tu Hela, sasvim sama. Ve ć su posumnjali da ih je uhodila. — Cekam vas, gospodo, — veli ona — da ne biste m islili kako sam zaboravila dužnosti brižljive doma ćice. Tetka mi je narediia da junake ove ve čeri povedem u blagovaonicu. 237 — Pravi slavljenik nije me ñu nama, a to baš nije pravedno — naglasi Dragomir. Iza lepeze promotri ga Hela pažljivo: — Svojim djelima uresili ste moju komorkinju. Ip ak, malo odviše nakita za takvu djevojku! Gospo ñe su se protivile da sjednu za stol s njom. — Ako je komorkinja, to je zbog njezina siromaštva. .. — Baš se gorljivo zauzimate za tu djevojku, gosp odine. Pazite, ovakve sirote koje su prisiljene služiti vješto raz apinju svoje mre- že oko lako upaljivih srdaca kao što je vaše ... — AH plemenita gospo ñica Krasanka veoma je daleko od ta- kvih djevojaka — veli Stanislav i nastavi: — Tko zn a, ne biste li vi bili osaka ćeni u svojoj ljepoti da nije bilo nje? Snebivamo se ja i moj drug što joj ne iskazujete priznanje koje joj p ripada. — Oprostite, gospodo, sve što velim nije moje mn jenje, ve ć mnjenje gospo ña. One smatraju da ste obojica pretjerali jer je Krasanki bila dužnost da oslobodi dvorac od nesre će. Živi od go- spodara ovog dvorca, dakle, prirodno je da brani ku ću svoje egzi- stencije. — Neprirodno je i nepravedno da joj bude egziste ncija — služba kod vas. Nešto se zapanjila od Dragomirova odgovora, ali su ve ć ulazdli u dvoranu. U velikoj raskošnoj blagovaonici prostrt je sto l, blista srebrni pribor, fini porculan i srebrne zdjele u kojima je poslagan o vo će. Nad stolom raskošno rasvijetljeni lusteri. Sluge u krasnim livreja-ma n ose zdjele. Doma ćin posjedne Dragomira i Stanislava u svo-ju blizinu. Napokon se sleglo uzbu ñenje od doga ñaja pa se zanimanje gostiju okre će prema dvojici drugova. Još uvijek gosti ne znaju ot-kud s u i kakvo im je porijeklo, pa jedva čekaju da doma ćin izgovo-ri uobi čajeni pozdrav za ve čerom. Svi se nadaju da barun ne može prepustiti torn prilikom predstavi ti one koji su pri put u njihovu društvu. Pošto su servirali ribe i paštetu od divlja či, sluge donesu pe čenje. Doma ćin uzme kristalnu čašu vina i okrene se prema Sta-nislavu i Dragomiru: — Prije nego pozdravim goste, dužnost mi je zamo liti za op- roštenje dvojicu odli čnih plemi ća koji su nas sve zadužili svojim plemenitim činom. Svaki smrtnik može se zabuniti, i mi smo da- nas bili zaista u strahovitoj zabludi, naro čito ja. Sve što su mi go- spoda kazivala smatrao sam isprva pri čom nekih pustolova. Nisam htio povjerovati da bi pod moj krov mogao do ći razbojnik u ulozi dvorskog savjetnika, a ipak se to dogodilo. Ali ne ide mi u ra čun da još vise razgr ćem svoju zabludu, pa zato molim u svoje ime i u ime svih odli čnih gostiju da nam, gospodo, podijelite oproštenje i da primite našu zahvalnost. 238 Zivim odobravanjem prihva ćaju gospoda ove rije či doma ćina, ali svatko očekuje još nešto vise, pogotovu kad doma ćin nije sjeo. — Naši osloboditelji su nam otkrili tko su i ot kud su, znam da su odli čnog porijekla, ali daljnja borba iziskuje od njih š utnju i molim da ih nitko ne buni kojekakvim ispitivanjem — a niti nas koji smo od njih sve doznali.

Zagonetna šutnja doma ćina prouzro čila je da su drugovi osta-li središte pažnje svega zanimanja, još i vise nego prije toga govora. Svi se pogledi prikradaju k njima. Iza lepeza šapu ću dame, naga- ñaju. Nestrpljiva radoznalost gotovo ih progoni. I duž stola nasla-gale se oko po jave dvojice plemi ća price što ih skladaju lijepe žen-ske glave. Gospoda su ne što diskretnija, ali ni ona ne mogu prikri-titi kako ih zaokupljaju li čnost ove dvojice muškaraca što su pali u društvo pod tako neobi čnim okolnostima. Grofovi Keglevi ć i Pe-ja čevi ć jedva se mogu obraniti od pitanja lijepih usana mla dih dama. Keglevi ć ne dopušta ni rije či o njima, ve ć zato što su duboko postidjeli njegove zapovjedni čke sposobnosti. Nakon ve čere gosti su otišli u plesnu dvoranu, a Hela pride domaćici i šapne joj: — Tako me sve to uzbudilo da me zaboljela glava . Dopustite, tetko, da na kratko vrijeme legnem. I ne recite nik ome ništa, vra- tit ću se opet u salon. — I onda je neopaženo izašla iz sobe. Magda je plesala s nekim kavalirom, kad se ujed nom prospe po parketu žuti volan njezine haljine. Odmah to opaze starije go-sp oñe i majka je pošalje da uredi haljinu. Potr čala je iz dvorane u Krasankinu sobu: — Hotimice sam razderala volan da mogu s tobom govoriti. Uzmi i šij i pri čaj mi što kaže tvoj mladi plemi ć, naš posrednik o Zorislavu Morovi ću? Bez daha sluša Magda što joj djevojka pripovijeda. — Od čega je ranjen? — Ne znam, sve mi je ispri čao na brzu ruku da ne bi tko došao i prekinuo naš razgovor. Rana je laka i on će ostati u samostanu do kraja tjedna i onda se vratiti u Retfalu. — Na moje tužne zaruke! — I suze poteku niz Magdino lice. — Evo, gospodin Dragomir dao mi je 500 dukata. To ti šalje Zvonimir. On je to sigurno uzajmio, vidiš kako je k orektan. Ne pla či, Magdo, mogla bi do ći Hela. Djevojka odmah otare lice i uzdahne: — Bilo kako, lakše ću živjeti kad znam da je oslobo ñen stra- hovitog razbojnika. Htjela bih ga vidjeti, bar još jednom, prije nego što me zaru če s drugim. Krasanka je popravila Magdi ošte ćenu haljinu i zahvalila joj što ju je u dvorani tako gorljivo zagovarala i branila. — Osje ćala sam da ne možeš biti kriva, iako je Hela pokuša - vala da me odvrati od tebe, tvrde ći da si zato tako rado odlazila na sastanke s našim posrednikom, jer si i sama zalj ubljena u pro- vizora. Ali sad vidim — taj mladi plemi ć upadno se zauzeo za 239 tebe ... Upadno te uzvisio. To me veseli — ali zbog toga su gospode bijesne, a Helino vladanje me upravo zapanjilo. — Mrzi me i zato je planula kad je vidjela kako me mladi ć kavalirski brani. — Ne, ne, draga moja. Nešto je drugo pokretalo H elu kad te je taj čestiti plemi ć uzdigao nad druge. Sva je bila na iglama, sve je grizla usne, a kad je plemi ć tebi poljubio ruku, mislila sam — bacit će se na tebe! — To ne razumijem. Misliš li da joj se i ovaj sv i ña? Nije li zaljubljena u provizora? — To sam pitala samu sebe, promatraju ći njezino uzbu ñenje. Ne mogu to shvatiti. Uvijek je jasno govorila kako će uzeti za mu- ža siromašnog plemi ća — dakle, Zorislava. Ali zašto se sada tako previjala od ljubomore kad je taj plemi ć pred čitavim društvom uzvisivao tvoje djelo i gledao te? Nemoj se ljutiti , Krasanko, ali u njegovim je o čima bilo silno duboko uzbu ñenje ... Krasanka je porumenjela, okrenula glavu i stala spremati igle i svilu kojom je šila njezinu haljinu. Magda nastavlja: — Do danas nisam slutila da pozna Helu i da su s e sastajali u ovom dvorcu. Cula sam samo o nekoj dvojici s kojima se

upoznala kad su čekali Varnicu. Mislila sam, to su neki poru ćnici gospodina zapovjednika Keglevi ća. Uostalom, ne bi bilo čudo kad bi Hela bacila oko na tako lijepa mlada čovjeka. Dok Magda tako naga ña, Krasanka stekne prisebnost i odvrati mirno: — Helina taština ne može podnijeti da se poštova nje iskazuje nekoj drugoj. K tome me još i mrzi, dakle, morala j e planuti, kad je plemi ć, u kojega su svi uprli o či, prišao k meni i dao mi takvu zadovoljštinu. Ali požuri — nemoj da te traže i grd e ... Izgurala ju je iz sobe i ostala opet sama. Danas je tako sretna da ne želi nikoga uza se. U samoći so-bice čitavo njezino bi će odjekuje njegovim rije čima što ih je izre-kao tamo u predvorju. Sva njezina duša ispunjena je pritajenim o čitovanjem ljubavi. I treba joj samo će da može uživati sre ću Jcoju je on posijao u duši mlade djevojke, siroma šne, ali lijepe. Hela se vratila u dv'oranu. Bila je veoma uzbu ñena. Potražila je pogledom u krugu gospode Dragomira i Stanislava. Otišla je rav no k njima i oslovila Dragomira. — Vi, juna če, ne plešete? Hajde da vas ja povedem. On se duboko nakloni: — Neizmjerno sam nesretan što me nevolja sili da odbijem tako veliku po čast... — Odbijate pies sa mnom? — Nikad nisam plesao. Dakle, bio bih na porugu s ebi i dru- gima. 240 — Kad smo se ovdje prije nekoliko tjedana zabav ljali, odu- ševljeno ste govorili o plesu, sje ćam se dobro... — Onda sam se samo hvalio da sam plesa č. Naravno, mladi ć nastoji da uljepša stvari. Sad, eto, vidite, prizna jem svoju dvostru- ku sramotu. Pogledala ga je prodorno i osmjehnula se: — Bojali ste se da ne ćete pobuditi moju sklonost ako niste plesa č? — Svaki kavalir jednako je tašt. — Izbjegavate pravi odgovor, moj gospodine, jer ste pod stro gim nadzorom — i Hela pogleda Stanislava s takvim i zražajem da bi to zna čilo kako mora oti ći. Još se i nasmijala podrugljivo, ali Stanislav i dalje stoji uz njih. Hela pozove Dragomira u salon. — Htjela bih se odmoriti — veli Dragomiru, ali S tanislav ih slijedi. — Kakve su s?da vaše namjere? Kanite li voditi d alje potragu za valpova čkim Varni činim jatacima? — Svakako, sutra ćemo poslati lakaja Gašu vlastima i tražiti nestalog lugara. — Veseli me što ćemo imati sre ću da junake dana još malo zadržimo u gostima. — Baroneso, zahvaljujem na ljubaznosti — veli Dr agomir — ali meni je krenuti u tvr ñavu. Stanislav će se možda zadržati ov dje, ispituju ći vaše sluge. Slušaju ći ga, ona se ljubazno nasmiješi i opet zapo čne: — Moram vam nešto priop ćiti. Zaboljela me glava i otišla sam le ći. Za to sam vrijeme razmišljala o Krasanki. Zaklju čak svega jest taj da je sasvim nepravedno što danas dj evojku nismo uveli u društvo. Imali ste potpuno pravo, gospodine , svaka vaša rije č nas je pravedno otpuživala. Djevojka je zavrijedil a sasvim drugu pažnju, ali svi smo mi površni i pomal'o egoi sti. Kad sam o tome razmišljala, uvidjela sam pogrešku i odlu čila je ispraviti. — Vrlo lijep i plemenit preokret, baroneso — veli S tanislav. — A što velite vi? — pita Dragomira. — Slažem se sa svojim drugom. — Danas vam nekako nedostaje samostalnosti u slo bodi kre-

tanja i mnjenja. Onih dana, kad ste dolazili u ovaj kraj, bila je va- ša rije č mnogo vedrija, bistrija i samosvjesnija, štoviše, bila je originalna. Danas ste službeni, rastreseni — sig urno zbog toga što je Varnici uspjelo da vas izigra! — Pogodili ste, to me strahovito zaokupljuje. — Od napadaja na Retfalu vas nije bilo. O čito je Varnica pronio krive vijesti da ne kani u Valpovo. Vi ste n apustili stra- žu u ovom kraju, a on, eto, na vrata! To je da pobj esniš, zar ne? — Upravo tako, baroneso. 16 Zagorka: Vitez slavonske ravni 241 — Ina če ne bih mogla zamisliti kako to da ste napustili d a branite, zapravo čuvate naš dvorac. Ne namjeravam vam to pred- bacivati. Vi ste, uostalom, sasvim od svoje volje o dlu čili da se bri- nete za nas. — Da, baroneso, sasvim od svoje volje. — Danas ste o čito saznali da je ovdje pa ste pohitali u pomo ć? — Mislili smo i na vašu proslavu — veli Stanislav. — Svakako — odobrava Dragomir. Čini mu se da je taj raz- govbr prazan, nema volje da odgovara, želio bi usta ti, ali mu to ne dopušta pristojnost. — Ako posumnjam da ste mi htjeli čestitati? — veli Hela. — Onda biste bili nepravedni. — Nisam nepravedna ni prema kome. Vidite, optužu jem sama sebe zbog Krasanke. Uistinu, nisam prije pravo ni r azabrala da je tako plemenito čeljade. Bit ću joj odsele još bolja, nego što sam joj bila do sada. »To će lijepo izgledati« — pomisli Dragomir i čini se potpuno ravnodušan. Ipak sve vise osje ća neke naro čite Heline namjere koje mu ulijevaju zabrinutost za Krasanku. — Smatrat ću djevojku svojom sestrom i drugaricom, tako me se kosnulo vaše razlaganje. Morali su prekinuti razgovor jer se približio He lin ujak. Ba-run sjedne i stade ispitivati dvojicu drugova što će sutra u činiti s uhi ćenikom. Neko vrijeme Hela mirno sluša, a onda po čne ispitivati Dra-gomira, dok je čitavo vrijeme motrila Stanislava. — Čula sam da Varnica uzima jatake uz teške prijetnje da će ubiti njihove roditelje, bra ću i žene onih koji mu ne bi htjeli služiti. Prema tome, može uzeti za jataka i najpoštenijeg čovjeka i prisiliti ga da mu služi? — Da, baroneso, poznam vrlo časna čovjeka kojeg je Varnica okovao u pravom smislu rije či groznim prijetnjama. Zato mu lju- di i služe što ga se boje, dok on sam jednom ne će pasti od ruke jednog svojeg jataka! K njima prilaze i drugi gosti i razgovor se nav ra ća drugim tokom. Dok su dame navaljivale na Dragomira i Stanislava da ih is pituju, Hela se udalji s ujakom: — Htjela sam vam nešto re ći, uja če. Danas, nakon ve čere, oti- šla sam dolje do Gaše, u prostoriju kamo su ga zatv orili. Kleo mi se da nikad ne bi zapalio barut, ali se samo pri činjao pred Var- nicom kao da je spreman na to. Varnica mu se zaprij etio da će uništiti čitavu njegovu obitelj i zapaliti ku ću ako mu ne bude služio. Nisam mu vjerovala. A sada ste čuli: i najpošteniji mogu služiti razbojniku. — Zašto mi se nije povjerio? I zašto je htio danas pucati? — Htio je zastrašiti plemi će da može pobje ći — to je pri- rodno. Savjetovala bih vam: ne predajte ga vlastima , neka vam 242 služi poput pseta. Ali Varnica mora doznati da je z atvoren kako se ne bi osvetio njegovima. Zamolio me neka mu dopustim da go-vori s a slugom Veljkom pa da po njemu javi roditeljima zašto ne može do ći k njima, kako je obe ćao. Ja sam mu to

dopustila. Bolje bi bilo da ga zadržite. Bit će vam zahvalan, a kako je zatvoren, Varnica ne može do njega. — Vidjet demo sutra kad ga ispitamo. Ve ći dio vremena potrošilo je društvo na Varnicu i tak o je zabava bila skra ćena, a no ć je plovila u susret danu. Doma ćin javi da se pies nastavlja sutra pa su se gosti polako razišli širokim prostra nim dvorcem na po činak. Dragomira i Stanislava ukona čili su u staroj kuli. U lijepoj prostranoj sobi pod valovitim stropom Dragomir pri ñe k prozoru i gleda gore, u kat vise — u prozore, gdje spava ona, pomisli u sebi. Tada ga zo vne Stanislav. — Htio sam razgovarati s tobom, Dragomire, da te upozorim na jednu opasnost. Sje ćaš li se kad smo stigli ovamo u domovinu da sam te opominjao: budi oprezan i kloni se Valpov a? — Naravno da se sje ćam, ali rekoh ti kako sam dao kumi ri- je č da ću oti ći i upoznati se s Helom. Nisam smio odbiti tu želju stare grofice koja me je postavila na noge umjesto majke. — Nisi morao pogaziti rije č, a ipak poslušati moje opomene. Rekao sam ti kod prvog sastanka: ne udvaraj Heli, t i joj se svi- ñaš, a izgleda da je vraška koketa. Ipak si me nekol iko puta do- bavio ovamo i udvarao joj. Reci, zar ti se svi ñala? — Evo, čiste istine. Bio sam po kumi i carici s njome zaru- čen. Znao sam: kad jednom izvršimo zavjet, nitko me ne može osloboditi tih zaruka. Carica je zaljubljena u moju staru kumu i što ona želi, to carica smatra svojom voljom. Dakle , opazio sam: Hela je lijepa, zgodna, i mislio sam — zašto joj ne bih udvarao i onako mi je odre ñena? Nisam osje ćao drugo nego da je ona zgodna, a privla čilo me i to što ne žria tko sam. — Da, to je bilo zgodno, ali posljedice ne će biti tako zgodne. — O kakvim to posljedicama govoriš? — Recimo da si joj se svidio. — I sami ne vjerujete u to. Zar niste opazili ka ko o čijuka s Adamovi ćem? A tr čala je i za provizorom Zorislavom. Vidite, sa svima o čijuka i svakom pruža nade da bi se vrzli oko nje. O na uživa da bude središte pažnje svih muških poklonsta va. — Bilo bi svakako bolje po tebe ako je bacila ok o na Zorislava Morovi ća. Ali zlo po tebe ako si ti žrtva! — Svaki kavalir udvara dami. To je danas uobi čajeno, a mo je udvaranje bilo je sasvim salonsko. — Zašto nisi htio plesati s njom, a tako si strastv en plesa č? — 16* 243 — Da plešem s njom, koja je Krasanku tako poruži la i os- ramotila? Ne mogu je ni vidjeti! — Baš sam htio s tobom razgovarati o Krasanki. P otpuno se slažem da joj je trebalo dati ve ću zadovoljštinu, odobrio sam kad si joj poljubio ruku, samo je tvoje ushi ćenje za nju bilo odviše vidljivo... — Nisam li bio miran i hladnokrvan? Stanislav žestoko potapša prijatelja po ramenima. — Baš si djetinjast! Lice ti je sjalo, a o či blistale. Tko vidi dalje od nosa, morao je opaziti da si o čaran Krasankom. Zato sam i ja prišao sa svojim ushi ćenjem da bih tako prikrio tvoje. Ne razu- mijem kako si je mogao gledati onako. Kao da je vid iš prvi put, kao da si zastravljen. — Istina je, bila je tako lijepa u svojem ponos u i sre ći kad je primila zadovoljštinu. Kad smo joj poljubili ruk u, osje ćala se, očito, kao kraljica. Nikad do tad nisam bio svjestan kako je lijepa. — U što bi se zagledao da nisi opazio njezinu Ijepo tu? Mladic skrene svojim mislima natrag k onoj ve čeri u Rctfali kad su Varni čini ljudi napali dvorac Magdina oca i pripovijeda d rugu: — Baš je čudna sudbina! Krasanka je sišla dolje po želji mla-

de kontese da bi našla posrednika za otkup mladog p rovizora. Došla je sasvim plaho, ništa ne slute ći. Samo mi je rekla da je promatra- la momke u velikoj družinskoj sobi kod jela i pila, pa joj se činilo da sam ja jedini koji ne bi mogao odbiti poštenu dj evojku da joj ispunim neku molbu. — A ti se odmah zagrijao! — Ne bih vam to znao odgovoriti. Najprije sam se smijao podrugljivo, možda mi je čak bilo i smiješno da se ona toliko pouz- daje u mene, nepoznata mladi ća. Do toga časa baš nisam cijenio ni uvažavao ženske osje ćaje. — U Be ču na dvoru nisu ti dale prilike za to. Sve su žene lu- dovale za tobom. — Pretjeravate, prijatelju. Uvijek sam udvarao s vima, a one me nisu odbijale?. To je sve. A sad najednom gledam pred sobom tako milo, toplo djevoj če, samosvjesno, a opet nekako tugaljivo, nesretno — i ono se povjerava meni, vjeruje da ću joj u činiti neko dobro u poštenju. To me se duboko kosnulo. I dalje sam se rugao da prikrijem taj dojam. Ispitivala me je, nisam li kapetan Je čme- ni čine čete ili, možda, žrtva, jatak. Upitam je da li bi me ona poža- lila i tada re če da bi me pokušala i spasiti kad bi mogla. Kakva j e duboka toplina obuzimala moje srce. Nešto tako čudno, blago i mi lo! I zaželio sam u torn času da imam dragu koju bih ljubio tako da bih za nju mogao umrijeti, a da to bude baš — ona. .. — Gledao sam te kroz staklena vrata. Dugo si raz govarao s njom. — Nastojao sam produžiti taj razgovor. Što sam d uže stajao njoj nasuprot, to mi je bilo draže u srcu. Nikad ni sam osjetio 244 takvo ganu će kao u onom času. Činilo mi se da se ne mogu od nje rastati i onda sam rekao neka što brže ode jer da ću je poljubiti, a to ne bi bilo pristojno. A ona? Nije se nimalo preplašila. U njezinim o čima bilo je toliko čisto će da sam u svojim mislima gotovo po-kleknuo pred njom. Urekao sam joj sastanak kod Vodenih vrata. — Zašto baš tamo? — Osjetio sam želju da s njom što dulje razgovar am, ili bo- lje — priznat ću vam istinu. Imao sam na umu da što vise doznam o njoj ... — Ve ć na prvom sastanku povezao si jadnu djevojku sa so- bom, a znao si da je ne možeš oženiti. — Ni na što nisam mislio, vukla me je duša k njo j i, evo, kako sam uradio. Zamolio sam našeg prijatelja vra ča da je ispita o sve- mu. Sve sam mu rekao što mora s njome razgovarati, a ja sam se sakrio u onoj izbici gdje čuvamo naša odijela i sve sam slušao. Vjerujte, slušao sam s drhtavim srcem. U njezinim o dgovorima odražavala se-sva njezina duša i nekako mi se u činilo da je ža- losna što me nema. Ćas sam sumnjao da je njezin odabranik provi- zor, a onda sam se opet uvjerio da nije, što me je ispunilo velikom sre ćom. Gotovo da nisam kliknuo. Tako sam uz pomo ć našeg prijatelja sažliao sve što mi je srce željelo i bio sam presretan, opojen — kao od slatka vina ... — A ona nije opazila da je taj naš vra č tamo samo maskiran? — Ni izdaleka! Uostalom, tako je mra čno u toj kolibici. A ko- me bi i palo na um da mi imamo lažnog vra ča samo zato da uhodi- mo Varni čine jatake i mamimo k sebi razbojnike kad kome ustr e- ba lijeka? — Bit će da si me proklinjao kad sam dojahao i prekinuo tv oj razgovor s njom! — Bili smo i onako ve ć blizu Vodenih vrata. Ona je odmah pitala: niste li vi taj čuveni vitez Hrabren? Naravno, nisam joj ništa kazao, ali ona se neprestano raspitivala o njemu. — A ti si joj davao nade? — Obratno. Govorio sam joj da ona, na koju misli m, stoji da-

leko — izme ñu nas je porior i nema prijelaza ... — Dobro je da si bio tako obazriv. Djevojka mora znati kako stoje stvari. Onda si bio zaru čen s Helom, danas si još ja če — sa zavjetom. — Znam, i ne bojte se, ostat ću vjeran svojoj prisezi do po- sljednjeg daha. Stanislav ga promatra nekoliko časaka i primijeti: — Tvoj glas zvu či žalosno kao da ti je taj zavjet sada teret! Dragomir je ustao, pošao po sobi i onda žestoko odm ahnuo glavom: — Ne, nisam nesretan zbog toga. Sa svim srcem i mladena č- kim zanosom stojim uz našu zada ću. Treba da uništimo ovu nevo- lju koja je pala na našu zemlju. Moj zanos niti je oslabio niti izbli- 245 jedio. Zalostan sam zbog nje. Tek danas sam osjetio da me neka sila privla či k njoj. Ova djevojka je tako čista kao sunce u zoru, i tako dobra, tako poštena, i tako siromašna. Kako bi to djevoj če bilo sretno kad bih joj mogao dati život u svojem srcu! Ho će li to ikada biti mogu će? To me, eto, duboko žalosti... Neko su vrijeme obojica šutjeli. Kao da je na St anislava prešla bol njegova mladog druga. Razmišlja, traži negdje izlaz, ali ga ne nalazi, i zato ga pogleda sažalno: — Kad bih ti mogao pomo ći do sre će, vjeruj, u činio bih to kao da sam ti ro ñeni brat ili otac. — Predajem se svojoj sudbini. Samo kad bih mogao nekako ovu sirotu odvu ći iz tog dvorca! Kad bih je mogao smjestiti u ka- kvu poštenu, dobru obitelj! — Nije li Hela rekla da se preobratila kad je up oznala Krasan- kinu vrijednost? — Ni časa nisam vjerovao u ono što govori i baš zato sam osjetio potrebu da Krasanku negdje sklonem. — Najbolje bi bilo kad bi je uzela k sebi kontes a Magda. Na- pokon, tamo je bila i prije. Nakon kratke šutnje veli Stanislav: — Prema svemu što sam čuo — ti ljubiš Krasanku... — Duboko! Ali nikad zbog tih osje ćaja ne ću zanemariti duž- nost prema svojem zavjetu. Nakon plesa, kad su se gosti povukli u sobe šir om dvorca, na-šli su se barun i barunica u doma ćinovoj radnoj sobi. Prije nego što će na po činak, supruzi su osjetili potrebu da izmijene misli o današnjim doga ñajima koji su potresli njihove živce. Naro čito ih se dojmilo otkri će nevjernog sluge u kojega su se tako pouzdava-li. Barun je ve ć pod utjecajem Hele opravdavao lakaja Gašu i tu-mačio svojoj ženi što to zna či biti jatak ovakvoj razbojni čkoj sili. Neka se, dakle, tako ne uzbu ñuje i ne plaši. Opasniji je lugar koji je utekao. — Ako ih ima vise koji su u vezi s razbojnikom, onda nismo sigurni za svoje živote, — opravdava barunica svoje uzbu ñenje. — Tješi me ono što sam čuo od mladog plemi ća Dragomira jer vidim da se ne radi toliko o nevjernosti koliko o pritisku. Sutra ćemo vidjeti što nam je raditi. Ho ćemo li Gašu predati vlastima ili ne? O tome se moram sporazumjeti s ovom dvojicom ko ji su nam otvorili o či. — Tko su zapravo oni? Gostima si prešutio njiho va imena. Zašto se kriju? — Stvar je vrlo zanimljiva — ali te odmah upozo ravam: zamo- lili su me da nikome ne kazujem ništa. Naravno, ti moraš znati koga imaš u ku ći, ali te molim — ne reci nikome ni rije či. 246 Barunica je, unato č umoru, radoznalo uprla pogled u jnuža i obe ćala šutnju. — Obojica žele da sve ostane tajna zbog zada će koju su pre- uzeli. Onaj mla ñi ima još jedan razlog da ne kaže javno svoje ime.

Što misliš kakav je to razlog? — Otkud bih mogla pogoditi? — Razlog je njegov poraz kod Hele. Ova vijest potpuno osvježi barunicu. U njoj se p robudi silna radoznalost. — Ah, molim te, što ne kažeš? Dakle ipak je neš to bilo? Činilo se meni i onako da nekoga čeka. Dakle, njega? — Varaš se. Nema Dragomir kod nje uspjeha — dak le, nije mogla čekati njega. Ne prekidaj me, i onako se ne bi nikad a dosje- tila. Evo, mladi ću dunulo u glavu da oslobodi zemlju od ove raz- bojni čke vladavine i položio neki ludi zavjet. Prije nego što je kre- nuo dao je rije č svojoj kumi da će se približiti Heli i razgovarati s njom. Još uvijek ne slutiš? Draga moja, taj mladi ć nije nitko drugi nego nesretnik kojega je naša ro ñakinja na carskom dvoru odredila Heli za zaru čnika! Barunica sklopi ruke, raširi o či i nekoliko puta za redom us-klikne: — Je li mogu će? Oh, Bože, je li to mogu će? — Kako da nije mogu će, kad je tako. Dok je on vršio izvide za Varnicom, a mi smo bili u Be ču, upoznao se s Helom. Kuma mu je obe ćala da ga ne će odati prije dok se izme ñu njega i Hele ne razvije ljubav. Ali njegove su nade zatajile. Hela se odrekla svojeg zaru čnika. Zato joj je tetka poslala pismo po Weberu. — Onda ima ona nekog drugog na oku. Znala sam — netko je tu drugi posrijedi. Tko zna kakva partija? Ona često govori o nekom mladom plemi ću... Nešto se neobi čno plela u Retfali oko mladog Morovi ća! Opomenula sam je zbog toga, ve ć je i družin- čad po čela govorkati... — Zbog siromašnog provizora odbija mladi ća kome je krsna kuma i odgojiteljica cari čina ljubimica, odbija mladi ća za kojega se zanima i carica? Hela je poludjela. — Zbog provizora se ona odri če takve partije! Ne, to nije moguće! Uop će, Hela je nesnosna. Najprije je smotala pamet odli č- nom plemi ću Adamovi ću, a poslije ga čak stala progoniti. — Vidiš, odlu čio sam pisati našpj ro ñakinji pravu istinu. Ne- ka sazna što Hela namjerava pa će joj ona re ći ve ć svoje. Barunica se sagne bliže k njemu i šapatom će: — Bilo bi krajnje vrijeme da se riješimo Hele. Kad do ñemo u društvo, svuda se isti če, svuda se name će — istiskuje našu k ćer. Naše djevojke ne dolaze do izražaja gdje se pojavi Hela. To je ne- izdrživo. — To sam opazio ve ć davno, ali sam se nadao da će se ipak udati za tog mladi ća kojega joj je našla grofica Gabrijela. A ona, eto — odfoija ga! 247 — Oh, kako bi bilo za nas dobro da ga ona uzme i ode nam s vrata. — Na žalost, tvoje su nade isprazne. AH ne reci joj, molim te, ništa, jer bi ona u svojoj taštini trijumfirala, a mladi ć je pun pono- sa. Napokon, u činio nam je veliku uslugu. Zašto da Hela njegov poraz iskoristi za svoje hvalisanje? Nije mi bio si mpati čan, moram priznati, ali sad opet ne mogu kriti: izvanredno je lijep, odvažan — ima u njega nešto naro čito muško. A zapravo ima i dobar nos — kad se nije zaljubio u našu taštu i arogantnu Helu. A sad — pospan sam ... Dosta je toga bilo za danas. Barunica se oprosti pa iza ñe i uputi se u svoju sobu. Na vra-tima Heline sobe prisluhne, opazi svjetlo i otvori vrata. U poste-lj i se ništa ne mice. — Spavaš — Ne. Ovo razbojni čko ve če nije bilo tako veselo da bi čo vjek mogao mirno usnuti — veli djevojka u krevetu, a da se nije maknula. — Ni ja ne mogu spavati. Još se nisam ni razodje nula. Idem dvorcem poput sablasti.

I u ñe u sobu, sjedne pa po činje raspredati razgovor o Varnici i njegovim jatacima koji su njihove sluge. — Sva je sre ća što su ovi plemi ći razotkrili Gašu da ne na- stavi izdajstvima. Simpati čan je taj mladi ć, onaj mla ñi, zar ne? Dame su tvrdile da je naro čito lijep, stasit i nešto je u njemu oso- bito muško. Taj sigurno ima vrašku sre ću kod žena. — Možda i kod Krasanke? — Napokon, ona mu je pomogla, morao joj je dati zadovolj- štinu, a osim toga, on je pravi kavalir. — Dobro, dobro, vidjet ćemo. Moje je mišljenje da je on pre- kora čio granice dužne zadovoljštine. Kad je ona otišla, jedva je i pogledao koju drugu — Ti se barem ne možeš potužiti. Zadržao se dost a u tvom društvu, što vise, opazila sam da te je promatrao n aro čito mnogo ... Helin se pogled čvrsto upilji u tetku: — Mene je promatrao? Kad ste to opazili? Gdje? — čitavu ve čer, pošto je otišao onaj prokleti razbojnik, mla- di ć je kriomice gledao u tebe. Nisam to opazila samo j a, nego i druge starije dame koje imaju vremena da promatraju mladež i prate njihove poglede. — Možda me je zbilja i promatrao. Samo s kojeg r azloga? Možda je iza mojih le ña gledao jednu drugu koja nije bila prisut- na, a uvijek stoji iza mojih le ña? Njegove su misli cijelo vrijeme letjele k njoj. — To je neka čudna zagonetka što ti ovdje pri čaš. Valjda ne misliš opet na Krasanku? — Jest, na nju. Znam da je s njome šetao i sasta jao se u tvr ñavi. 248 — To znamo svi, svima nam je to rastuma čio. — AH ja sam čula i ono što vi ne znate. No, vidjet ćemo. — Valjda ne kaniš re ći da je zaljubljen u nju? — To još nije, ali je vrlo blizu. Čula si, upoznao ju je one no ći u Retfali kad je potjerao razbojnike i baš od onog vremena nijed- nom nije došao sa čekati Varnicu u Valpovo. Barunica se malo zamisli, ali odmah zatim klikne. — To je bilo one ve čri kad si ti proglasila da se odri češ zaru č- nika kojega su ti namijenili tetka Gabrijela i cari ca. — U kakvoj je to vezi? — Obećaj mi da ne ćeš ništa re ći mladi ću, a niti kome drugom! Hela je širom rastvorila svoje plave o či i zagledala se u tetku. — Obe ćavam vam. Izgledate, tetko, kao da vas tišti neka v e- lika tajna pa jedva čekate da biste je se oslobodili! — Ne umijem se pretvarati. Žnaš li tko je taj li jepi mladi čovjek? Tvoj zaru čnik kojega si se odrekla! ... Tvoj — zaru čnik! Djevojka se trgne, sko či s postelje i uhvati tetku za laktove. — On je to rekao? — I dokazao mojemu mužu i gospodi u salonu danas uv ečer. U jednom dahu ispri ča barunica što je čula od svojega muža. Hela je sva zapanjena, zadovoljstvo joj izvire na o či i lice. — Kako? Samo zbog toga ne će da mi kaže što se stidi svojega poraza? — Rekao mi je tvoj ujak, a on sve to čno zna. — To je, dakle, on?! On glavom! I došao je da vi di mene, a ja ništa ne znam o tome! Covjek bi rekao: to je romant i čno... — Vidiš, a ti si sebi utuvila u glavu nekog drugog! — Ah, tetice, kakvog drugog! Na njega sam mislil a. Zbog nje- ga sam se odrekla odre ñenog zaru čnika. Zapanjeno pita barunica: — Zbog njega? A ne zbog Zorislava Morovi ća? Djevojka prasne u grohotan smijeh: — Kakvog Morovi ća! Nije mi ni nakraj pameti da njega uz-

mem! Lijepo, uživala sam da ga motam oko prsta. Ali kad sam go- vorila o njemu, mislila sam na mog kavalira. A kad tamo, on je časnik, cari čin šti ćenik, a sada čujem da mi ga je i dodijelila tetka i sama carica. Nešto ljepše zaista nisam mogla do čekati! — Ali, dijete moje, pa to je upravo ne čuveno. On je uvjeren da je doživio poraz i zato je molio da ti ujak ništ a ne kaže. Hela se uozbilji. Zamislila se ponovno i onda trgnu la glavom: — Ne, nije zato. Znam pouzdano da mu je Krasanka zavrtjela glavom. — Valjda se ne ćeš obazirati na to? Vidio je da kod tebe nema uspjeha pa je sišao sto stepenica niže... I ništa d rugo. Ako ti se on svi ña, onda je stvar svršena. Njegova kuma i carica zar učili su te s njime, a njega s tobom. Tu ne može biti nikakv ih zapreka. Bože moj, kakva bi to glupost bila da ti nisam ništ a rekla? — Sutra mu ujak mora reel što je na stvari. 249 i . I ? 1 — Ne. Ujak nije nimalo zgodan za to, nije spret an u takvim stvarima. A on mu je obe ćao diskreciju. — Ako se zagledao u Krasanku? Ne, ne, ne smije mu on ništa re ći. Mi ćemo to uzeti u svoje ruke, tetko! Vi ste genijalni. Hajde, smislimo kako to izvesti jer, govorili vi što mu dr ago, on je bacio oko na Krasanku. Zato ovo valja izvesti lukavo. — Mlad čovjek baca oko na sve strane. To nije vrijedno ni govora. On pripada tebi, ve ć po tome što je carica tako odlu čila, a časnik nema drugog puta nego onaj kojim ga uputi naj viša car- ska zapovijed. Nakon sata razgovora barunica je ostavila ne ćakinju i otišla na pocinak. SUDBONOSNO PISMO ?'? .<" Gosti i doma ćini ustali su drugog dana tek oko podneva. Svi-ma j e doru čak poslan u sobu, a ujedno i poziv da se nakon ru čka opet na ñu u plesnoj dvorani gdje će nastaviti zabavu. Dragomir i Stanislav su takoder primili poziv. Osim toga, i posebno pismo od barunice da ih o čekuje na sve čani ru čak. Dragomir je svakako želio da još jednom prije od laska raz-govara s Krasankom i to ga je ponukalo da odgodi odlazak u os-je čku tvr ñavu i da se odazove baruni činoj gostoljubivosti. Čita-va dva sata lutao je dvorištem i zirkao krišom u prozore ne bi li ga Krasanka opazila i sišla. AH uzalud. Tome su se čudila oboji-ca — Stanislav i Dragomir. Onda su otišli gor e da pitaju Magdu. Me ñutim, gore nije bilo ni žive duše. Gosti su izašli iz svojih soba tek nešto prije d va sata iza podneva. Našli su se opet na okupu u blagavaonici. Sve je bilo opet s večano odjeveno. Dame su prišle k stolu u svojim sjajnim Jialjinama jer će poslije objeda biti ples. Naro čito je Hela svima pala u o či. Odjenula je svoju najljep-šu haljinu. Lice joj je rumeno od nekog uzbudenja. Sva se sjaji i smiješi, ni u koga ne zadirkuje, ljubazna je i neobi čno blaga. Magda je gotovo preplašena od takvog njezina ponašanja. Odviše je do-bro pozna, a da ne bi primijetila tu veliku promjenu. Ispunjava je strahom uvjerenje da Hela lj ubi provizora. Sad je spopada misao ne će li se možda pojaviti Zorislav Morovi ć, pa je Hela zbog toga tako neobi čno blaga i dobra. Ali opet — kako bi došao kad je r anjen? Objed je ve ć pri lcraju i zamalo će ih glazba pozvati na ples. Dok svi živo razgovaraju, Dragomir, kojega su p osjeli uz Magdu, uple će tiho razgovor o Krasanki i zamoli je da mu omo- 250

gući sastati se s njom. Razmišljala je kako i gdje. Da nas je još nije vidjela, ali mu obe ća da će je potražiti, kadli se oglasi ba-runica. Svi su okrenuli glave k njoj. Gospo ña ima u ruci neko pismo. Radoznalo promatraju doma ćicu. — Uzvišeni i plemeniti moji gosti — po čne barunica ozbilina glasa i — Imam vam saop ćiti nešto što mora za čuditi, ne sa- mo vas, nego i mojega muža i čitavu moju obitelj. štaviše, i one kojih se to ti če. Takav uvod podigne interes čitavog društva. I sam barun za čuñeno gleda svoju ženu. — Što to govoriš? Neka tajna o kojoj ni ja ne znam? — Nitko, osim mene. Dakle: svi znamo da je dvor ski savjet- nik Weber pao u ruke razbojniku Varnici. I njegovi spisi tako ñer su dopali razbojnika. On se njima dobro poslužio u tvr ñavi. Isto tako i kod nas. Predao je Heli jedno pismo, a drugo meni. U onom uzbu ñenju nisam ga imala kada čitati, uvjerena da mi to ro ñakinja Gabrijela javlja obi čne stvari... — I tebi je donio pismo? — za čudi se barun. — Nisi mi ni- šta rekla o tome. — Kako bih u takvom raspoloženju još mogla misl iti na ne ko obi čno pismo kakva dobivam od grofice Gabrijele naprete k! Svi slušaju sa sve ve ćom radoznaloš ću, dok je Dragomir za-bavljen mislima, hoće li mu Magda pomo ći da se sastane s Kra-sankom. Barunica prevr će u rukama papir, slaže ga i nastavlja: — Tek kad sam legla u postelju, sjetih se tog p isma, ali ga opet nisam pro čitala. Naravno, bila sam odviše umorna. Oko po- dneva sam se probudila i tek tada ga uzmem čitati. Priznajem, za- panjilo me je ... — Javlja nešto naro čito — što moraš saop ćiti svima? — pita barun nezadovoljan. — Sadržaj pisma namijenjen je svima našim go stima. Da kle, nema razloga da ga ne pro čitam svima jer smo na okupu svi, pa i oni kojih se pismo ti če. Na svim se licima bdražava znatiželja. Dragomir se nekako uznemiri ali barunica nastavlja: — Ne ću vas odviše mu čiti. Evo što je: dvorska gospo ña piše ovako: »Nemoj se, draga moja, onesvijestit i. Zaru čnik kojega sam namijenila Heli i koji uživa sre ću da bude šti ćenik same ca- rice u vašoj je blizini ...« Dragomir gotovo o čajno pogleda preko stola Stanislava. Ali barunica ćita dalje: — » ... Sam je želio upoznati Helu, a da ona ne zna zbog čega je došao i tko se krije u njemu. Htio ju je upo znati na ovaj nešto romanti čan na čin. Romantika je njegova bolest. Dopustila sam mu da proboravi neko vrijeme inkognito u Helino j blizini. Ali sada je dosta ove tajne! Helin je zaru čnik odli čan plemi ć i kad ga ona upozna, sigurno joj se mora svidjeti. Pi sala mi je da 251 ne želi zaru čnika koji ne dolazi u njezinu blizmu, pa je odlu čila uzeti nekog drugog. Pouzdano znam da taj koji joj se svi ña nije nitko drugi nego tajanstveni mladi ć s kojim se upoznala kad ju je zaštitio od razbojni ka Varnice i otpratio natrag u Valpovo. Njezin zaru čnik je cari čin šti ćenik Dragomir Orlovi ć. Carica mi je naredila da ovime pošaljem zaru čnicima srda čne čestitke nje-zinog veli čanstva.« Društvo se zatalasalo. Gospoda ustaju. Dame su u prle pogled u Helu pa u Dragomira. — To je senzacija! Kakva iznenadna novost! — Pridružujemo se čestitkama njezinog veli čanstva. — Pravi roman! Doživljeni roman! Dragomir, kao da je udaren gromom. Blijed je, za prepašten, Stanislav obi ñe stol i ode k njemu. Čitavo je društvo na noga-ma. Nitko u torn uzbu ñenju ne

zapaža kako je ovo pismo pogodilo zaru čnika. Samo Hela i barunica promatraju njegovo držanje. Stanislav je pristupio k njemu, uh vati ga za lakat, sagne se k njemu i nešto mu šap će u uho. Dragomir se ubrzo sabrao i dao svome licu miran izražaj. Stoji i šuti dok mu sa svih strana dovikuju čestitke. Stoji sagnute glave kao da prima čestitke poklonom. Barun ušutka goste i za-po čne pozdravni govor zaru čnicima dok ga gospoda svaki čas prekidaju odobravanjem. — Ja sam još ju čer doznao koga imamo u svojoj sredini — veli barun — ali gospodin Dragomir je saznao da se Hela odrekla svog zaru čnika, i tako se smatrao odbijenim i zamolio me da n i- kome ništa ne kažem. Održao sam diskreciju ali, kako vidim, moja me ro ñakinja u Be ču predusrela i svima otkrila pravu isti- nu. Hela je ve ć davno priznala mojoj supruzi da joj se taj plemi ć svi ña. Drago mi je da je to baš onaj kojega joj šalje s ama carica. Sada će i on biti zadovoljan kad razabere da je zaru čnik bio od- bijen zbog njega. Dakle, oboje nemaju razloga biti jedno na dru- go ljubomorni. Od srca pozdravljam zaru čnika! I dok svi kii ču i pozdravljaju Helu i njezinog zaru čnika, on šuti i čeka. Svakome je jasno da želi nešto re ći. Nastade tišina. Hela ispod oka promatra Dragomir a. Mirnim glasom on uzima rije č: — Neizmjerno sam po čašćen brigom carice i moje kume i rije čima gospodina baruna. Imam samo ispraviti jednu sud bono- snu okolnost... Baronesi nisam otkrio svoju li čnost, ne zbog ro- manti čnosti, nego zbog jedne prisege koja me veže... Jednog dana položio sam u ruke viteza Hrabrena obe ćanje da se ne ću ženiti sve dotle dok ne oslobodim svoj dom strahote koja njime vlada. S torn prisegom sam pošao u domovinu. Ona me veže sve do časa dok ne ispunim taj zavjet. Moja uzvišena kuma n išta ne zna o mojoj prisezi, i zato je ovako pisala i caric u tako izvijesti- la. Moja je dužnost da ne prešutim ovu važnu okolno st. U brak mogu stupiti tek onog dana kad s drugovima iskorije nim razboj-stvo u domovini. Ova borba zna či lebdjeti izme ñu života i smrti. A smrt je bliža, negoli sre ća koju mi namjenjuje carica i njezina dvorska gospo ña. Njezino veli čanstvo nije upućeno kakva zapre-ka stoji na putu mojoj ženidbi. Grof Keglevi ć mu upada u rije č: — AH ta zapreka ne će potrajati još dugo. Evo, mi shva ćamo i razumijemo taj zavjet. Razumije se, to mora shvat iti i zaru čni- ca jer se zakletva mora poštivati i svima nama je d užnost pomo ći da što prije uništimo onoga koji ne samo ugrožava s ve nas, nego i zakr čuje put do sre će naših zaru čnika. Pouzdajte se u nas, go- spodine Orlovi ću, mi ćemo pridonijeti svoje da vam omogu ćimo što prije stupiti u brak s našom obožavanom barones om Helom. Nikome ne pada na um da zakletvu smatraju kakvom zapre-kom. Vesele se. Prelaze preko Dragomirovih rije ći. Svi bu čno odobravaju, plješ ću, čestitaju i obasipaju čestitkama Helu i Dra-gomira. On ih prima ozbiljno, bez rije či, samo nijemim poklo-nom. Društvo se razdragalo, razigralo. U pozadini sto ji čepinski vlastelin Adamovi ć sa svojim intimnim prijateljem i šap će mu: — Čini se, taj je mladi ć sretan kao što bih bio ja da me zarobi Varnica. Sto veliš na to? — Nikad u životu nisam vidio tako ožaloš ćena zaru čnika. — Sre ća je za mene što je Hela izgubljena — veli Adamovi ć. — Samo ovako sam se mogao otkinuti od nje — od te p roklete djevojke. Znam da je zla, a ipak dopuštam da me vit la... Ovog mi je plemi ća poslao sam Bog da me oslobodi od nje. Ve ć sutra putujem u Bee da je ne vidim vise. Citavo društvo polako prelazi u plesnu dvoranu. Gospodavo-de dame. Dragomir pride Heli i uko čeno joj ponudi ruku. Svi su pogledi upereni u njih dvoje. Njegov pogled traži Stanislava kao neko uporište svojem nenadanom ropstvu. Opazi da se on sve vise povla či u dno dvora-ne, umjesto da pride k njemu i da mu bude barem nekako na pomo ći u ovom obru ču dama i zaru čnice. S o čajem konstatira

da je Stanislav nestao. Hela sjedne k njemu, smiješ i mu se i gle-da ga pogledom punim ljubaznosti i koketerije. — Dakle, tako ste me varali, zaru čni če moj! Dolazili ste to- bože, čekati Varnicu da mene upoznate, a ja se sve vise pr ikla- njam k tome svojem novom znancu, a zaru čniku šaljem u Be č košaricu! Da nije grofica iz Be ča razjasnila ovu stvar, vi biste do kraja života žalili za mnom i sigurno me proklinjal i što sam vas odbila. — Moj a kuma, a vaša uzvišena tetka, doista me i znenadila. Molio sam je da me ostavi tako dugo nepoznatim dok ne izvršim zadaeu koja me spre čava da se vjen čam. 253 m — Vi kanite izvršiti svoju zakletvu? — nasmiješi se Hela.— Samo dok čovjek nije zaljubljen, može polagati zavjet — ali s a- da?! — Baroneso, nikada se ne ću iznevjeriti svojoj rije či i zato vas molim: oprostite mi, budem li morao vršiti svo ju dužnost, pa ne ću moći vama iskazivati dužnu pažnju. — Naravno, svaki dan ne možete dolaziti, ali b arem svaki drugi. — Dužnost za koju sam položio svoju cast i prise gu zadržava me često i dugo oko mo čvara i šuma. Po čitave tjedne i mjesece ne vidim grada, ni sobe, ni stola, ni ljudi, osim o nih s kojima se zajedno borim protiv Varnice. To je razlog zbog koj ega sam pri- je nego sam krenuo iz Be ča molio groficu, svoju kumu, da me nikako ne razotkrije dok ne izvršim ono na što sam uložio cast i život, U to što on govori Hela ne vjeruje. Odviše je lu kava da bi mu vjerovala. Dobro zna i zašto sve to, ali ne popušta. I ne će popustiti. Znatiželjne mlade dame, Heline ro ñakinje, dolaze im bliže da slušaju njihov razgovor. Dragomir ih smatra spasenjem i up-ravlja im razna pitanja, samo da ih što duže zadrži u društvu. Dok se tako koristi njihovom prisutnoš ću da ne mora s He-lom razgovarati nasamo, opazi Stanislava. Iznenada se pojavio u dvo rani, živo razgovara s gospodom, nastoji se približiti damama, veseo je, r azgovorljiv, domišljat, zabavan, udvara se gospo ñama i sve se vise približuje Dragomiru i Heli. Vrlo spretno zapodjene s njom razgovor, pun udvornih rij eči kojima joj iskazuje svoje divljenje, hvali njezinu ljepotu i čestita joj na Dragomiru. — Dobit ćete slavnog muža, baroneso, a Keglevi ćeva pomo ć može skratiti čekanje. — Koliko će to vremena još trajati? — upita jedna od Hele- nih ro ñakinja. — Može trajati i pola godine — a može i vise. — Zar tako dugo? Moja haljina za djeverušu raspa st će se prije nego što ću moći da je obu čem. Stanislav se smješka. Pri ča dalje i tvrdi da se samo šalio. Dragomir ne zna kako da shvati svojega druga. Nikad nije slutio da bi mogao na ovaj na čin sudjelovati u salonskom saobra ćanju. I što li je to on nakanio kad toliko laska Heli i o stalim damama i sjedi u naslonja ču tako ležerno kao da ne kani uop će vise ustati. — Upravo se divno osje ćam u vašem društvu, moje dame. Teško bi mi bilo sada ostaviti ovaj prekrasni dvora c i lijepe da me — veli on, pa opet nastavlja glatko i duhovito p ripovijedati. Sve vise iznena ñuje druga koji se u torn krugu osje ća kao da je ozidan nerazrušivim bedemima. Dok je Stanislav u najživljem razgovoru, ulazi u dvoranu lakaj i najavi Stanislav u i Dragomiru da je došao neki glasnik iz osje čke tvr ñave. Hela ne će da oni 254

izlaze i odredi neka glasnika dovedu u dvoranu. Zam alo, okru-žen daraama, stoji pred Dragomirom i Stanislovom gibak i bi-strouman m ladi ć i javlja dvojid drugova: — Vitez Hrabren vas poziva da smjesta do ñete na odre ñeno mjesto. Momci ve ć dolje čekaju da ih vodite. Vrlo je hitno i važ- no. — Kako? Zašto? Kamo? — ubacuje Stanislav gotovo ljuti- to, dak: momak odgovara: — Vitez Hrabren doznao je da je Varnica odlu čio još danas podve če napasti dvorac u Retfali. Zna da su vlastelini od sutni, pa je poslao svoje uhode. Svezat će sve sluge i prisiliti ih da ga od- vedu u dvorac. Ako ne pristanu, zapalit će ga. — Kako bi to vitez mogao saznati — pita Hela sumnji čavo. A momak bistro odgovara: — Vaša milosti, vitez ima svojih uhoda koji mu d ojavljuju sve što Varnica ima na umu. Vijest da Varnica namjerava navaliti na Peja čevi ćev dvorac dopre do samoga grofa. Sve se uzbunilo, prepalo. Gospodar Ret-fale gotovo izvan sebe ispituje mlade plemi će što su odlu čili i ho će li u obranu njegova dvorca. — Nisam slutio kako će moja sre ća biti kratkotrajna — ve- li Stanislav. — Dragomire, brzo se oprosti i — na p ut! Gospodine grofe, ostanite ovdje mirni, Varnica će danas imati manje sre će nego prvi put kad je navalio na vaš dvorac. Ne ćemo ga pustiti ni blizu. — Zar smije zaru čnik oti ći u času kad smo se zaru čili? — zapita Hela mrko. — Nisam kriv, baroneso — odgovori Dragomir — ne go je kriva moja uzvišena kuma koja me je prokazala prije nego što je smjela. — Ostavi ga, Helo, — ukori je vlastelin Retfale — valjda ne- će sada ovdje zabavljati tebe kad je u opasnosti moj dvorac! I sam grof kroi put dvojici plemi ća da ih gosti zaru čnice i doma ćice puste što brže oti ći. Još se s njima dogovori što se ima u činiti, a oni preuzimaju svaku odgovornost za obranu njegova dvorca. U op ćem uzbu ñenju Stanislav se obra ća barunici i za-moli je: — Dopustite mi, vaša milosti, da gospo ñici Krasanki upravim nekoliko pitanja s obzirom na njezin susret s Varni com u tvr ña- vi. To mi je vrlo važno zbog navale na Retfalu. — Danas prije podne odvezla se s jednom sobarico m u os- je čku tvr ñavu da tamo nabave neke stvari. Navratite u našu pa - la ču, tamo ćete je na ći i možete s njome razgovarati koliko vas volja. Barun je prisustvovao ovom razgovoru i potvrdio rije či svoje žene. Dragomir je to čuo i oprostio se pa se onda s prijateljem uputi pre ma vratima. 4:;" 255 Hela i barunica otišle su u pokrajni salon da s e mogu pora-zgovoriti nasamu. — što to zna či, tetko? Zar ćemo dopustiti da odlazi ovako? — Bože moj, Helo, pa morao je oti ći. Čula si da se sprema napadaj na Retfalu... — Sve su to oni sami namjestili, samo da mogu n apustiti Valpovo. — Ali, molim te! Nije li njegov drug bio uprav o presretan zbog zaruka i zar se nije divno osje ćao? A Dragomir je, izgleda, uvijek.tako tih. — Nije on takav, naprotiv, vrlo bu čan i pustopašan. Ni čim ne može dokazati da se on nije ozbiljno zagledao u Krasanku. Za vrijeme objeda neprestano je pogledom tražio djevoj ku. A ono strahovito lice kad ste najavili pismo iz B eča? Dobro sam ga

promatrala dok vi to niste mogli zato što su svi gl edali u vas. Na- pokon, i sino ć, dok je on pred svima tako slavio Krasanku, nije bilo ni jedne dame koja ne bi primijetila njegovo o dusevljenje za nju. Sve su o tome šaptale, čak su to opazila i gospoda koja baš nemaju odviše pronicav pogled! — Pa dobro, recimo da je u nju zaljubljen. A št o to zna či? I moj muž je bio zaljubljen u drugu kad se vjen čao sa mnom. I nakon vjen čanja mogla bih nabrojiti dvadesetak djevojaka i mla - dih žena koje su za njim ludovale. To ne zna či ništa. Prosto mu bilo zaljubljivati se — vjen čat će tebe! — Tko mi to jam či? Tek danas, kad ste proglasili naše zaru- ke, progledala sam kako ga je Krasanka za okupila. Nikad u životu nitko nije vidio zaru čnika s takvim užasom u o čima. Mož- da ne bih bila sve to tako zamijetila da mi nije Ga šo ju čer pri- povijedao kako je s njom šetao tvr ñavom. Rekao je da su se obo- je ponašali kao ljubavnici. On bi bio spreman djevo jku i vjen- čati! — Ne budi luda! Ponajprije, on zna da bi ga kum a razbašti- nila, a carica bi ga smjesta lišila vojni čke časti. Od čega bi živio? Ne može se on maknuti od tebe. Vezan je svojom egzi stencijom i cari činom voljbm, a svatko zna što to zna či kad ona nekoga za- ru či s nekim. Tu nema prigovora. Uostalom, još ću danas napi- sati u Bee pismo i javiti Gabrijeli da smo proglasi li zaruke i ne- ka se pobrine da to sazna carica. Tako Dragomir nik ako vise ne može natrag. Mislim da sam stvar dobro izvela. — Sjajno, čak ni ujak ne može pogoditi da niste nikada pri- mili pismo koje ste čitali. Ali to treba što brže javiti u Bee. Me ñutim, Hela se ne čemu dosjeti. Povu če svilenu vrpcu na vratima i hodnikom zazve či zvonce. Hela naredi lakaju: — Idi u lijevo krilo dvorca i dozovi Krasanku. Kad je sluga izašao, Hela se zabrine. — Mislite li da se nije ve ć sporazumjela s njim? Možda joj je Magda bila posrednica? 256 — To sam onemogu ćila. I Magda misli da se Krasanka od- vezla u tvr ñavu. Budi potpuno mirna. On ne može vise iz ove stu - pice, ni desno ni lljevo, ve ć ravno s tobom u brak. To je moja briga. Barunica zatvori vrata salona da ne bi netko uša o iz plesne dvorane i onda s Helom čeka dolazak Krasanke. Ništa ne slute ći, mlada se djevojka pojavi pred svojom go-spodaric om. Pošto ju je časak promatrala, barunica joj saop ći: — Ju čer sam ti rekla da ćeš biti prva gospo ñica u našem dvorcu. Valja ti nadzirati sve sobarice i svu žensk u čeljad. Zatim ćeš nadzirati švelje koje će do ći ovamo iz tvr ñave da šiju vjen- čanu haljinu baronesi. Možeš joj slobodno čestitati. Danas se za- ru čila. Krasanka se nešto iznena ñeno nakloni mladoj gospodarici: — Želim baronesi svu sre ću. Kao komorkinja, ne smije pitati tko je zaru čnik i zato barunica nadoveže: — Bit ćet uistinu, sretna će dobiti lijepog, mladog muža kojega čeka slava. On će nas osloboditi razbojnika Varnice. Ti si mu bila i saveznica u njegovom nastojanju i zato se za tebe zauzeo i zamolio Helu da te zadrži i dalje uza se. Ona je uslišala molbu svojega zaru čnika. Krasanka osjeti udarac u prsima i maglu pred o čima. Barunica i Hela nestaju joj s vida. Pretvorile se u neke sablasne pri-kaze bez oblika. Citav se dvorac zaljuljao poput čamca na uzbur-kanoj rijeci. Ona tetura i hvata se z a neke stijene da bi zadržala ravnotežu. Onda opet bude sv e mirno i opet stoji pred baruni-com i njezinom ne ćakinjom i zuri u njih. — Dakle, sad idi. Znaš svoj posao — veli barunica. — Vaša mi je milost rekla da sebi tražim drugi p osao, pa

sam ve ć odlu čila. — Vidi nezahvalnice! Odbijaš milost koju ti mi v elikodušno podjeljujemo? Zašto? Ako sam ju čer htjela da ideš, danas sam se predomislila i ti ćeš ostati. — Hvala na velikoj dobroti — nakloni se Krasank a i iza ñe iz salona. Čini joj se da nema tla pod nogama, ve ć da koraca zrakom i propada nekud u dubinu. Prihvatila se zida na hodniku da se zadrži. Osje ća da će se srušiti. Magda je upravo pošla iz svoje sobe da se uputi u dvoranu. Prdtr čala je k njoj i povukla je za sobom. A Hela hoda bijesno gore-dolje salonom. Sva plam ti Ijubo-morom: — Dakle, sad ste vidjeli! Nadala se! A kako b i se smjela nadati ako joj on nije što govorio? Sigurno su se s porazumjeli i zato je on tako izgledao kad ste objavili zaruke. Da niste, tetko, spomenuli caricu, bio bi me javno pred svima otklon io... 17 Zagorka: Vitez slavonske ravni 257 I barunica je sva usplahirena: — Drske li djevojke! Kako se samo usu ñuje i pomisliti da će je uzeti takav plemi ć! Ako joj je što i rekao, što onda? Muška- rac ima slobodu da re če što ga je volja kad želi da postigne svoj cilj. A drugo i nije htio. Uostalom, zar si u njega zaljubljena? — Svi ña mi se vise od ostalih i ne ću ga pustiti, pa morala se za njega boriti i noktima. Mene da pretpostavi n ekakvoj sluš- kinji? Zamislite — ona koju on uzme za ženu može do ći na dvor. Mrzila sam je, svojom ljepotom me je zasjenila, a k ad je ono izašla iz crkve, bila bih je najradije ugušila. Vid ite što zna či in- stinkt! Osje ćala sam da ide na sastanak s onim kojega sam oda- brala sebi. — Zar si ga ve ć onda poznavala? — Kako ne. Ve ć smo se vise puta sastali u blizini Valpova kad sam izjahala. I vidite, tetko, od onoga dana, k ad se s njom upoznao u Retfali, nije ga vise bilo u Valpovu. To sam vam rekla već ju čer. I kad ste Krasanki objavili da vise ne će biti kod nas, sva se preplašila — a sad ho će da ide neikoj rodbini, zapravo ide u tvrdavu da se sastane s njim. Samo zato otklanja vašu službu. Ne smijete je pustiti ni koraka iz ovog dvorca. — Zar da neprestano budem njezin stražar? Na ći će on pu ta do nje, ili ona do njega. Zato namjeravam pisatd svojoj zna- nici u Požegu. Ona bi je mogla uzeti k sebi. — Ne, to nije sigurno. Vidite, tetko, Gašo nam j e bio uvijek vjeran. Zauzmite se za njega, čuli ste kako ga je Varnica pri- jetnjama prisilio da bude njegov jatak. On je najpo uzdaniji slu- ga. Uvijek je ludovao za Krasankom, pa mu je dajte neka je vodi svojoj ku ći... — AH, Helo, to je odviše okrutno! Nemaš razloga da se tako bojiš ove djevojke. Kad je Dragomir ne bude vidio, ishlapit će mu iz glave. Prepusti to meni! Evo, traže nas goš će... U drugoj sobi, preko hodnika, trudi se Magda da pom ogne Krasanki koja sjedi sva skamenjena, ledena i nijema. Nakon nekog vremena sm ogne snage da joj saop ći: — Od ne čega mi je pozlilo. Možda od straha. Barunica želi da ostanem, a ja ne mogu — ne mogu. Prije ću se ubiti... — Kakve su to rije či! Pobrinut ću se za tebe. U subotu će me vjeriti, a tog dana imam pravo odlu čivati tko će biti uz mene kad se udam. Nitko mi ne smije protusloviti. Vidjet ćeš kako pokorna i poslušna Magda može biti odlu čna. Lišena svake sre- će, bit će nemilosrdna. Imat će što da čuju od mene. Budi mir- na! Htjela bih ipak znati zašto su mi rekli da si s e odvezla u tvr davu? — Tako su ti rekli? — Ona dvojica mladi ća htjeli su s tobom razgovarati pa im je barunica kazala da si se odvezla još prije podne . Zašto to? Zaista ne razumijem.

258 Krasanka je odmah shvatila i pita dalje: — Kad su htjeli razgovarati sa mnom? — Odmah poslije tih neobi čnih zaruka. Valjda si čula? — i pogleda je vrlo pažljivo. — Nešto sam na čula, ali ne znam pravo što je bilo — veli ana kako bi od Magde saznala nešto vise. I Magda joj stade pripovijedati o svemu što se z bilo za vrije-me ru čka. Djevojka sluša i jedva se suzdržava da ne brizne u pla č. Magda se ne usu ñuje dirati u tajnu koju naslu ćuje i na-stavlja: — Snebivala sam se, slušaju ći baruni čin govor i njezino či- tanje pisma. Bile smo uvjerene da Hela kani po ći za Zorislava Morovi ća. Bilo mi je neizmjerno drago što on nije njezina žrtva, ali šteta je i ovog mladi ća. Ne bih rekla da je bio sretan. Nikad nisam vidjela tako zaprepašteno lice kao što je bil o njegovo. A prije tih zaruka tiho me zamolio da mu omogu ćim razgovor s tobom. Ovo je Krasanki dosta da se sabere i smogne snag e da opet bude jaka. Ništa ne otkriva Magdi, nego se oprostd i pohiti u svo ju so bu. Sad joj je bilo jasno zašto su joj zabranili da izlazi iz sobice kamo ju je poslala barunica još rano ujutro. Sada razumije sve što se doga ña oko nje. Zašto je barunica navijestila baronesine zaruke i zašto je kani zadržati u službi . Su-ze joj poteku niz lice, a njezine misli istražuju prošlost. Ni časa ne sumnja u Dragomirove osje ćaje. Sje ća se kako je govorio o nekom ponoru koji ga dijeli od one oiste duše na koju misli. Zaruke su taj ponor — misli ona — zaruke što ih je ve ć davno pro-vela dvorska gospo ña u Be ču. Nametnula mu je taj brak s He-lom, a on je se ne može osloboditi. Sigurno je siromašan i zavi-san. I obnavlja rije či kojima joj je saop čdo da ne može prije ći preko tog ponora do nje. Onda je mislila da se radi samo o za-kletvi koju je položio u ruke viteza Hrabrena. Zaruke joj se cine najdubljim pono rom. Zato place... »A zar sam se i mogla nadati čemu! Bila sam sretna što misli na mene. Zašto sad pla čem? Zašto, kad nije bilo nikakve na-de? Zakletva je zna čila da nikad nijedna žena ne će biti njegova, a to je lakše podnijeti, nego ovo s ad... Htio je razgovarati sa mnom. Potpuno je jasno o čemu. Ju čer mi je poljubio ruku. To je bio posljednji oproštaj...« Sada sve razumijem, shva ća i neprestano uvjerava sama sebe kako nije imala n i razloga ne čemu se nadati. A ipak bol je preve-lika... Odsele j oj nema života. Sve je oko nje pustinja kojom 17* 259 ide sama samcata, od svih napuštena. Kro či pustim svijetom i nosi sa sobom uspomenu na kratkotrajnu divnu sre ću i vje čnu žalost... Legla je, položila lice na ruke. Ništa joj nije ostalo od njega, samo onaj cjelov na ruku, cjelov koji sada oblivaju suze... A Dragomir sa Stanislavom tjera konje u divljem trku pre-ma Osijeku. Ni časa se ne zaustavljaju. Ni rije či ne progovaraju. Jure naprijed obavijeni oblakom prašine. Stigli su ispod tvr ñave i uzeli smjer izme ñu sivih zidina i obale Drave, ravno prema kolibi vra ča. Tu zaustave konje, izru če ih svojim momcima i ulaze u ko-Hbu. Dragomir nije u stanju da nešto kaže, samo o čajni čki gleda svojega druga. Ali Stanislav bjesni: — Pošli smo onamo da spasavamo dragulje od razbo jnika, a oni su ukrali tvoju slobodu. I upravo na nedostoj an na čin! — Da sam samo mogao slutiti što se sprema! — pro mrmlja Dragomir nakon dulje šutnje. — Ti si, dakle, onaj zbog kojega se odrekla svog zaru čnika? To je da poludiš!

— Namiguša, odabrala je mene za svoju žrtvu. A z ašto baš mene? — Možda zato što si se previše oduševio za Krasa nku. Nje- zina je sre ća u torn da sirotoj djevojci otme obožavatelja. Bil o mi je jasno da su te zionamjerno satjerale u stupic u jer baš nije bilo ukusno iznijeti pismo tvoje kume onako javno, a da tebi prije toga ništa ne kažu. To su kritizirali svi gos ti. — Da mi je to rekla nasamu, bio bih se izvukao. Nikako ne bih dopustio da proglasi te proklete zaruke. One su to naslu ći- vale i uhvatile me za grkljan. — Nisi se dosta odlu čno ogradio još u Be ču. Valjda si onda mislio da će djeVojka biti zgodna i dobra. — Ništa drugo nisam mislio nego da je moram najprije upoznati, ali onog dana, kad sam sreo Krasanku, nij e mi vise bi- la nakraj pameti ikoja druga, a najmanje Hela. Tek onda sam razabrao koliko je zla i bezdušna kad sam upoznao o vo divno bi će. — Zmamo što je bilo i što jest, ali — što će biti sada? — Ne znam što će biti, ali prva mi je briga da razgovaram s Krasankom, da joj sve prikažem i zaštitim je. Za nj u se borim protiv svih carica i kuma! Brzo su obukli fratarske halje kao uvijek kad bi polazili u tvr ñavu. Momke s konjima poslali su naprijed, a oni kre ću uz sive zidine. 260 Stigavši u grad, pošli su do ku će valpova čkog vlastelina. Po-najprije idu gore-dolje, uvjereni da će ih Krasanka smjesta opa-ziti. Ali prozori su bill čvrsto zatvoreni. Uputili su se u ku ću. Na-šli su sarnO jednog čuvara koji ih obavijesti da u tvr ñavi nema nikoga iz Valpova, a niti Krasanke. Teško razo čaran, uputi se Dragomir sa Stanislavom u žutu pala ču grofa Peja čevi ća. Našli su služin čad. I gazdarica iz Ret-fale saop ći im da djevojke nema, a niti je imao tko iz Retfale do ći u grad. Potišten mladi ć ostavi pala ču. Putem se zaustavi i pita svog prijatelja: — što velite na to? Prevarili su me! — Nema sumnje. Lagali su da ti sprije če da razgovaraš s njom. Naslutile su one sve i požurile se s tim ne čuvenim zaruka- ma, a nju odstranile. Pro čitale su ju čer u tvojim o čima što osje- ćaš za Krasanku. — Dobro, ali što će sada biti s njome? Kojim bih putem mogao do ći do nje, pa bila ona gdje mu drago? — Svakako je ostala u dvorcu, ali su je negdje p rikrili, a možda i zatvorili da ne može do tebe. Stoje ći na ulici, I>ragomir razmišlja. Onda će odlu čno: — U subotu su ure čene Magdine zaruke. Jasno je da će pri- sustvovati čitava barunova obitelj. Budu ći da će misliti da i ja dolazim u Retfalu, nikako ne će Hela sobom povesti Krasanku. — Neće te pustiti u dvorac. — Znam, ali vi biste mogli privoljeti našeg vra ča da on ode u Valpovo. Njemu je lako gatanjem tako zanijeti dru žinu da će ga pustiti u dvorac i put mu je do Krasanke otvoren . — Gvardijan mu je dopustio da izigrava tob ožnjeg vra ča, ali samo zato da lakše uhvatimo vijesti o razbojnic ima. Ipak, u či- nit ću to zbog tebe da budeš miran. — Nije meni do toga da budem miran ja, nego Kras anka, i da nju oslobodim. — Bit će dobro djelo zaštititi ovu poštenu dušu. Pobrinut ću se, možda bi je uzela moja ro ñakinja koja živi u tvr ñavi. Za sada će to njoj biti gotovo oslobodenje. Ali dalje? Ako H ela sazna što sve činiš za Krasanku, optužit će te kod kume i carice. — Ne mislim ni na što drugo, nego da što prije s pasim Kra sanku od Hele. Osje ćam težak nemir. Hela mi se čini kao Kra- sankin Varnica ...

Pred samostanskim vratima opaze pandura Ficulina . Ide po-gnute glave, mrk, potišten. Sporazume se da će ga zaustaviti i po-zvati u samostan. Cim su ga oslovili, Ficulin se trgne. O čito ih je prepoznao i slijedi ih na njihov poziv. U vratarskoj sobici samostana obojica skinu kuku ljice. Dragomir zapita pandura: 261 — Sje ćaš li se nas dvojice? — Nisam vam vidio obraza, ali vas poznam po glas u. Odmah mi se da nešto tražite oko Varnice. — A što je tebi? Izgledaš kao da su ti nekoga pokop ali... — I jesu! .Pokopali su moju pandursku čast. Leži u grobu kod »Zlatnog vola«. Tamo su me obrukali i ismijal i. Tako me puška ubila, ne rekoh ni jaoh, ali muka mi je pala na dušu. Odon- da ne prekora čih prag »Zlatnog vola«. AH kud idem, svuda mi se smiju, smijeh me pe če više od tu če taneta. Kad idem ulicom, oni mi dovikuju: »Moje milovanje, što ti roniš suze ni z obraze?« A meni će se zemlja provaliti pod nogama i nebo prolomiti n ada mnom. — A ?ko te tako napada? — Tko? Baš oni koji sam milovao kao prijatelje. Tko miluje, bude ogreben. Sa svakim sam se pravo ljubio i bratski grlio, a oni mene stavili na ruglo i sve mi podvali li da se juna- čim. Ali, eto, neka me raznesu sabljama ako im to ne ću vratiti. Ne držim se ja zubima za vjetar. Pokazat ću ja njima da su pti ći od kukavice! Dooi će sudnji dan i za njih! — Velim ti, Ficulme, pravedan si ti kao nitko u tvr ñavi. — Da, gospodine, ali tko se drži pravice, taj ne muze kravi- ce. A svaki svetac sebi ruku drži, i tako ja ni od koga pomo ći ne- mam! Pljušti po meni smijeh kao što je nad Sodomom i Gomo- rom pljuštio oganj. — E, pa kad je tako, eto pravde i pravice na tvo ja prava. Reci ti svima njima ovo: Bio je Varnica u tvr ñavi! I u »Zlatnom volu«, i ti si ga vidio okom u oko. To je bio on i doskora će se doznati da je bio tamo u zapovjedništvu u carskoj o dori! — Gospode, zar uistinu? Mogu li to re ći? I zakleti se mogu na to? — Možeš! I zapovjednik ti mora svjedo čiti da je tako. Ti si, Ficuline, jedino vidno oko u tvr ñavi. Ti si ga vidio... Lice se stade širiti i rumeniti, a o či blistati, ali samo na- čas. Odmah zatim, pandur će preplašeno: — Ako vi, gospodine, velite da je bio, kako to d a za to nije znao vitez Hrabren? — Zato što je njegav kapetan dmao važnije brige oko dje- vojke — naglasi sada Stanislav. — Ali ja ti velim: dobro si vidio i možeš to re ći svakome. Javit će se to i sucu Valenti ću. — Uh, veli se: trpež i krpež pola svijeta drže — a mene, eto održao trpež da opet na ñem pravdu. Iskopat ću ja svoj obraz i svoju pandursku cast iz utrobe »Zlatnog vola«. A da su slušali mene, što bih ga uhvatio na dlan! — Eto, vidiš, reci svakome što smo ti kazali, pa ne ka znaju — —- ~— —- — *—-»—??^t f-~*-M. —-J.-M. *_^^;» *_ ^x f j # < : -^ ^ i ugled. Dragomir primijeti drugu: 262 — Ova će vijest ohrabriti Varni čine jatake u tvr ñavi. Bit će drskiji i tako ćemo ih lakše pohvatati. Ne bi se usudio na takvu drsku vratolomiju u tvr ñavi da nije imao uza se svoje saveznike kao što ih je imao i u Valpovu. Svake ve čeri idemo sada k »Zlat- nom volu« da slušamo kako će tko raspravljati o toj vijesti i mi ćemo lakše prepoznati tko je sve njegov jatak. Treba u prvom re- du uhvatiti saveznike, ako ho ćemo do njega. — Tako je. A sada pogledajmo našeg Zorislava.

U maloj sobi franjeva čkog samostana sjedi Zorislav Morovi ć. Od rane ga hvata groznica, ali se odupire i ne će da legne u poste-lju. Od ju čer, otkako je u samostanu, osje ća se mirniji i stalože-niji. Sve vise ga obuzimaju misli o tihom životu iza ovih zidina. Ono vani paklena je buka, l omljava, od koje ništa ne dopire u ovu tišinu i samo ću. I grozi se od pomisli da će iza ći odavle u vrtlog razbojni čkog zla što se uhvatilo njegova života kao či čak haljine. Sputan i zarobljen od zlo će, mu či muku, razmatraju ći o onom što ga čeka vani. Svake srijede odlaziti razbojniku i no-siti mu vijesti! S trahota je to, makar zna da će time koristiti vi-tezu Hrabrenu. Ne može sebe zam isliti u toj ulozi i sve ga vise vu če želja da se spasi iza samostanskih bedema, u tiši ni i mini, daleko od Varni činih prijetnji i od svoje beznadne ljubavi. U tim ga mislima na ñoše Dragomir i Stanislav. U Dragomirovu je pogledu smjesta razabrao da se dogodilo nešto teško. Ispri čali su mu isve redom, zatajivši jedino Magdine zaru ke. Kad su spomenuli Krasanku, Zorislav je odmah izrekao svoje uvjerenje da ih je Hela prevarila. — Dobro je poznam. Uživa da mu či druge, a naro čito ovu siromašnu djevojku. Uvijek ju je mrzila. Zacijelo . zbog njezine lje- pote. Ne možete zamisliti na kakva će je mu čila fazapinjati ako sluti da je vama draga. Nikad nisam vidio sebi čnijeg stvorenja. Ta- fcvom ju je u činila taština i strastvena želja da gospoduje nad svakim muškim srcem. Ova izjava još teže pogodi Dragomira. Ali Stani slav energi č-no dokraj či razgovor: — Dosta je sada o vašim ljubavima. Sada je dužno st da se sporazumijemo. Prekosutra valja oti ći k Varnici, kako vas je ro- čio, gospodine Zorislave. Od tog sastanka bit će nam mnogo ko- risti. Zorislav je unaprijed strepio od te nesretne sr ijede, ali Stanislav mu ne da ni do rijeoi, ve ć nabraja vijesti koje ima ponijeti razbojniku. O svakoj pojedinosti raspravljaju potanko da bi se Morovi ć znao sna ći ako mu Varnica postavi nova pitanja. Mladi provizor sluša pomno da to čno izvrši naloge. Svaki mu je teret težak, ne-podnosiv. 263 — vidite, sve što ćete mu re ći, za njega je važno, a na- ma ne može škoditi. Jedna je jedina vijest za vas n ešto neprili čna. — što? — upita Zorislav s nekom zebnjom. — Morate Varnici otkriti dolazak jedne la ñe iz Be ča. Možda on to ve ć zna od drugih jataka, ali mu morate re ći da pobudite u njemu potpuno povjerenje u vas. To je most po koj emu će on prije ći u naše ruke. Budete li znali i htjeli taj most čvrsto gradi- ta, iskazat ćete veliku uslugu čitavom našem kraju i čitavom na- rodu. — Ne o čajavajte — doda Dragomir — po vama mi ćemo dospjeti do Varnice. Samo po vama, gospodine Morovi ću! — Razumijem sve, ali savjest mi drš će od pomisli da ću iz- dati neku la ñu u kojoj mogu biti putnici, a Varnica će ih zaro- biti. Stanislav ga nastoji umiriti i izbrisati tu bojazan : — Napokon, što će se dogoditi ako koji velikaški bogatun osjeti malo neudobnosti u Varni činu logoru? Neka osjete i oni s punim kesama kako je to na ći se u razbojnikovoj vlasti. Zapravo, bila bi njihova dužnost da posegnu u mošnje i okupe privatne čete pa da jednom zaokrenemo vratom ovoj strahoti. O ni se sa mo zgražaju ako im na cesti zaustave konje i kola i li na Dravi i Dunavu la ñu! Ali pomo ći ne znaju! Eto, mi se moramo služiti nekakvim demonskim sredstvom i trikovima da zavaram o razboj- ni čke čete kojih |e svaki dan sve vise i silu njihovih sel a, jer ne- mamo sredstva da uzdržavamo čete koje bi bile potrebne. Ni ca- rica ih ne šalje, ni velikaši, ni drugi bogati spah ije. Služimo se »čudovištima« vilenjaka i vra ča. Neka ih Varnica samo zarobi! I Weberu ne će škoditi ova lekcija. Neka to nimalo ne pe če vašu savjest. Oni na la ñi mo ći će iskupiti svoju slobodu punom kesom

i — svršeno! A mi ćemo po tome u čvrstiti Varni čino povjerenje u vas, a to je put do razbojni čkog gnijezda. Kako vidite, na to me se i osniva naša borba protiv Varnice. Saznajemo kuda kre će i kamo kani. Ako ništa drugo, barem mu otimamo plij en ili spre- čavamo napadiaje. Ovog prolje ća oteli smo mu sjemenje čitave ðakovštine. Navalili razbojnici na seljake, ora če i sve im oduzeli. Mi smo unaprijeg znali da tamo nešto snuju te smo i h pod ve čer dočekali svojim vatrama, a oni u strahu pobacali plije n i pobjegli. Dakle, smirite se, Zorislave! Odnesite mu ovaj koma di ć pe čenog sala za našu mišolovku. Najzad se Zorislav smiri i odlu či im u činiti sve po volji. Stanislav ostavi mladi će nasamu da me ñusobno otkriju svoja srca i da se tješe. Provizor j e ispitivao sve o Magdi pa mu je Dragomir otkrio i bu duće njezine zaruke. Duboko potišten, mladi provizor zahvali se drugu: — Bilo bi vrlo teško za mene da sam to čuo u njezinoj blizi- ni — u Retfali. Oduvijek mi je bila jasna sudbina m oje ljubavi — 264 več prvog dana, a ipak me teško zaboljelo ovo saznanje . Vidite, ovo je možda jedina mogu ćnost da se oslobodim Varni činih oko va — kad ona ide za drugoga. — Odviše je prepreden da ne bi znao što zna či Magdina uda- ja. Varnica bi se nakon te udaje svojim prijetnjama još uvijek oslanjao na vašu ljubav. Ni rije či mu ne smijete govoriti o torn, naprotiv, govorite o svojoj djevojci odvažno. Vidje t ćete u srijedu kako se on drži i koliko vam vjeruje. To je najvažn ije, a dotle će- mo nastojati da vaša rana zacijeli što prije. Nakon srijede mora- te u Retfalu! — Da, u činit ću to jer se kanim zahvaliti na službi. — Ne recite Varnici ni rije či o torn jer će to smatrati izda- jom. Molim vas odgodite svoju odluku. Vi ste nam od velike ko- listi, prijatelju. Obećao je pokoriti se i služiti im dok im bude potreban . Mala drvenjara u Čepinu obrasla je bazgovinom. Iza nje grm-Ije, a ond a šuma sve tamo do obale rijeke. U grmlju svezani ko-nji. Muškarac u šubari stoji na straži i pogledava na cestu prema Osijeku. U ku ći na klupi sjedi Varnica sa svojim kapetanima. Ispraznili su vr čeve i tiho razgovaraju. Onaj izvana pomoli glavu kroz prozor i javi: — Eno ga, dolazi! Varni čino se lice zadovoljno osmjehne. Pred drvenjarom si -lazi s konja Zorislav Morovi ć, ulazi u ku ću i pozdravi. Razbojnik ga promatra pozorno. — Dakle, ima li mnogo vijesti? Još 'uvijek nisam dospio oti- ći da potražim svoju plavojku u Vinkovce, pa sam raz dražen kao zvijer u šumi. Treba mi velikih opasnosti da se smi rim. Mladi provizor sjedne, prekrsti noge i gleda u lice haramiji: — Nema ništa što bi-stebi, Varnica, moglo zna čiti opasnost, ali mislim da nosim dosta novosti. — Istovaruj sve redom. — Posljednji put si mi naredio vise toga. Htio s i znati gdje moj gospodar sprema dragocjenosti. Dosele su bile s ve u poseb- nom ormaru u zidu, ali otkako si napao Retfalu, od nio je grof sve što je vrijedno i što se može ponijeti u tvr ñavu — u franje- vački samostan. — Gle! Tako on meni? E, dobro. Mogu ja da se zav učem i pod fratarske halje — hvalisavo će razbojnik i čeka što će mu pro vizor nabrajati dalje. — Htio si znati kako izgleda vitez Hrabren. To m i nije bilo moguće saznati jer to nitko ne zna. Ali znam da ima dva kapeta- na i kažu da su obojica mladi i obrijani. Jedan je visok i nešto 265 stariji, a drugi niži i mla ñi. Zadržavaju se najviše u Vinkovcima. Ljudi kažu d a je tamo njihovo skrovlšte. Nisam mogao tako hit-no doznati nešto sigurnije. Teže

je dose ći njih negoli kraljeve. Zadovoljno kima Varnica gla vom, a onda se nasmije: — Znam vise od tebe! Kapetane sam vidio okom u oko — ali vijest ti valja jer vidim da ne lažeš. Dobro si ih opisao — ali dosele nisam znao da su u Vinkovcima. Baš tamo imam curu k oju kanim sve čano dovesti i zakititi je blagom, nakitom i dragulj ima! Uh! Hvata ga bjesnilo kad se sjeti bogata plijena k oji mu je ne-stao u vjetru, pa kune i preklinje, ali brzo vrati pažnju provizo- rovu pri čanju. — Htio si doznati kojoj djevojci dolazi vitez u Valpovo. Eto, gledaj, Varnica — i Zorislav otkop ča prsluk pa mu pokaže krvavi povez na svojoj rani da razbojnik ne bi ništa posum njao. I stade objašnjavati: — Drugog dana, kako sam otišao od teb e, na ñem se u šumi da tragam za momcima viteza Hrabrena i da nešto sa- znam. Ali netko je pucao u mene. Obeznanio sam se, ali opet sam došao k sebi i jedva se dovukao ku ći. Ležao sam u groznici sve do danas. Tako nisam mogao u Valpovo da tamo sve dzvid im i čujem. Jedva sam smogao snage da danas dojašem k tebi. Ogledavši njegovu ranu, uvjeri se Varnica da gov ori istinu pa će na to još zadovoljnije: — E, vidim da nisi mogao oti ći, a baš bi mi trebalo doznati kane li oni nekud na put ovih dana. Hi slijede ćih? A nisi čuo ni- šta da je tamo bio carski savjetnik? — Rekoh, ležao sam u tvr ñavi u pala či svojega gospodara, a nitko tamo nije dolazio iz Valpova da mi štogod kaž e. Pohitjet ću čim stignem i do idu će srijede saznat ću sve što želiš. — Imam svoje ljude u Valpovu. Pripazit će na tebe! — Neka samo pripaze. Vidjet ćemo tko ima boljih vijesti za tebe — oni ili ja. — Važno mi je znati kojoj to djevojci dolazi v itez ili koji od njegovih kap&tana. Tri su djevojke, tri ljepotic e — tri baro- nese! — Jest, tri su, i pobrinut ću se da saznam da li uistinu ide k njima i koja je to. A sada imam još da ti kažem ovo : u subotu slave u Retfali opet neku gozbu. Ne znam zašto, samo mi j e rekla spa- hijina gazdarica: bit će tamo mnogo gostiju. — I žene će biti opet nakin ñurene draguljima? Do ći ću po svoje dragulje, bilo kako! — i bijesno udari po sto lu. Zablistali mu pred o čima dragulji u kosi i na grudima ljepotica u valpo- vačkom dvoru pa se prijeti: — Draguljima treba da zakitim vrat najlje pše plavojke u ovoj ravnici! — I pogleda Atanacka koji jedini zna tajnu Varni- čina susreta s Krasankom. Ali on ponizno šuti kako m u je nare- dio gospodar. 266 t — Dakle, sve čanost! Cujete li, vuci moji? Bit će dobre lovi- ne! Slušaj sad, provizore! Svuda sam dao po svojim jatacima pro- širiti glas da se Varnica što su ga kapetani viteza Hrabre- na prepoznali u Weberovu carskom odijelu pa je odma glio u an- drijeva čke lugove da se tamo sklone. A ti u subotu u Retfal i budi na oprezu. Kako ću tamo i na koji na čin, to ćeš čuti kad stigne moj glasnik. — Dobro, ali samo se po sebi razumije, Varnico, da će se oni ovog puta pobrinuti za obranu. Još nisu zaboravili tvoj posjet Retfali. — Eh, da, razumije se po sebi da će se opskrbiti, ali zato će jataci pronositi glas da sam otišao, a drugo — pr ovalit ćemo u dvorac na sasvim drugi na čin. Cut ćeš kad bude vrijeme.

— Pitanje je da li će se vjerovati da si otišao — naglasi je- dan od četovo ña. — Mogli bi nas u Retfali pobiti. — Bude li opasnost mala — zapalit će provizor jednu vatru na obali Drave. Bude li opasnost velika, zapalit će dvije. A sad reoi kad obi čno dolaze valpova čke spahije na sve čanost u Ret- falu. — Obi čno dolaze istog dana prije podne, a katkada i dan r a- nije, pa i dva dana prije. Nikad to nije sigurno. A sad da ti ka- žem još nešto što je vrlo važno. U petak iz Be ča dolazi neka la ña i vozi tovar. Tako sam čuo. — Vidi — vidi, u sretan si mi čas pao u mo čvaru! Baš mi to prija. Volim la ñe. Tu uvijek ima lovine za otkupninu. A što na- ñem robe, to je čista zarada. Valja ti ova, provizore! Sve ide poput rijeke brzice niz glatko korito. Kreketale su žabe baš čestito one noći kad si mi pao u krilo. Znao sam, bit će dobre lovine, a tebe mi je poslao pakao i ne će ti biti krivo! Mirno sluša Morovi ć ovu pohvalu, a Varni čini kapetani poh-lepno slušaju svaku njegovu rije č koja im donosi miris novog plijena. Obradovani tom viješ ću, oni se smiju, nalivaju Zorislavu vina, a onda Varnica opet govori o Retfali. — Sve ću ja smisliti što mi valja u činiti u subotu u nod, a ti budi uvijek spreman primiti mojega poslanika. Mi slim, bit će paklenog boja dok se dokopam nakita. Moram ga imati , makar izgubio najbolje momke. Bez ñerdana od dragulja ne mogu u prosce svojoj ljepotici. Kapetani se smješkaju, ne vjeruju ći Varni činu hvaljenju. — Sad mi reci tko se to u Valpovu pobrinuo za te be da te po drugi put otkupi? Pitanje za čudi Morovi ća. Vidjevši da on uistinu ne zna ništa, Varnica mu ispri ča da je došao neki čovjek iz blizine Valpova i donio mu drugu otkupninu dok je on ve ć bio Slobodan. Nikako se ne može dosjetiti tko bi to mogao biti posrijedi, ali ne razmišlja dalje. Jedva čeka da može ostaviti svojega tamni- čara i oti ći opet u tvr ñavu da sve to javi Dragomiru. 267 čim je ostavio kr čmicu, Varnica se zadovoljno smije: — Jeste li vidjeli što može Varnica? Iz ruku mi jede provi- zor. Od njega jatak nad jatacima! Kad god ustrebam nešto va- žno, evo, pazite, tu vam je provizor. Služit će mi do smrti. Onda se okrene svom mladom savezniku: — A sada, Je čmenico, pazi što ti je raditi. Zajedno ćemo ro- biti i zajedno dijeliti. — I opet ćete vikati na mene kad zatražim svoj dio? — Drugo je bilo s draguljima. Tu sam ja izložio sebe i nitko drugi! Onda opet ustane i stade bjesnjeti, sjetivši se kako su mu dže-povi klepetali oko bedara i dražili njegovu predodžbu. — Nema mi zadovoljstva dok ne dobijem u šake ono g tko mi je ukrao dragulje. — Zašto o tome niste ništa pitali provizora? — Nisi li čuo da ne zna ništa o Valpovu kad nije onamo mo gao zbog rane? Ve ć bi on kazao sam da nešto zna. Ali, eto, lu- gar veli: Gašu su zatvorili, on je morao ute ći k nama, dakle, ta mo je još Veljko — po njemu ćemo sve doznati. Otišao je k nje- mu Todor da odnese u dvorac ribe i moje poruke. Ako sve uspije dobro, onda će biti lako u subotu pobrati dragulje! — Varnica, časti mi, nema ti ravna — veseli se njegov kape- tan Stojanovi ć. — Samo da ste vi brzi u lovu kao što je moja pam et na za- mislima. I osveta moja bit će zamišljena kako treba. — Od osvete malo koristi — promrmlja Je čmenica. — Ček — ček! Ne mislim ja osvetu samo onako. Tko ih je

ukrao, mora ih donijeti i natrag! Znat ću ja ve ć kako. Smislio je Varnica nešto da bi mu svi ñavli pakleni zavidjeli. Ali, vidiš, Ječmenico, dobra se osnova unaprijed ne kazuje ni brat u ... u TEŠKI UDARAC U petak, poslije objeda, pred vežom valpova čkog dvorca stao je četvoropreg. Kola su krcata svežnjevima haljina i kutijama s nak itom što ih nose djevojke da osvanu što ljepše na Magdi-nim zarukama. Barun i ba runica brinu se naro čito za čestitu pratnju. Odredili su dvadeset dobro naoružan ih momaka. I do njih je doprla vijest da je Varnica pobjegao u andrijeva čke šume jer su ga prepoznali u odori carskog savjetnika. Uza sve to, barun odre ñuje ko čiji jaku pratnju. U ko čiji će putovati starija barunova k ći Dora, baronesa Hela, jedna stara gazdarica i s njima Krasanka. Tako je odredila Hela . 268 Nije htjela da Krasanka ostane kod ku će. Puna je sumnje da će Dragomir iskoristiti odsutnost čitave obitelji kako bi mogao doprijeti do nje, ili će ona nastojati da mu pošalje vijesti. Hela vjeruje da je Dragomir upu ćen o Krasankinu boravištu. I tako je zatražila od barunice neka joj dopusti da je uzme sa sobom i oštro drži na oku dok će barun, barunica i mlada k ći krenuti sutradan pred podne. Još prije nego što su krenuli, barunica opo- minje Helu da bi i Dragomir mogao do ći na sve čanost baš radi Krasanke pa neka je ostavi u dvorcu. Ali ona se ne da nikako od svojeg nauma. Ne povjerava se nikom e u dvorcu jer bi Drago-mirova Iukavost, koju je dosele pokazivao u tolikoj mjeri, mogla zavesti družinu i on bi tako govorio s Krasankom. Sve što se dogo-d ilo u nedjelju na njezinoj sve čanosti, sve joj jasno dokazuje o njegovoj sklonosti prema Krasanki i zato svim sredstvima želi spri-je čiti da se sastanu makar i na čas. Helina mržnja prema Krasanki prešla je u ljubomo r, ne zbog ljubavi prema Dragomiru, nego zbog prvenstva. Za prvenstvo bo-ril a se Hela protiv svake ljepotice. Ona je prva i najljepša. Nije-dna se ne smije usuditi da se uporedi s njom, a kamoli da bude ispred nje. A sada da joj ot me prvenstvo ova siromašna djevoj-ka koju smatra samo svojom služavkom? I još k tome kod Dra-gomira? Od prvog dana, kad se srela s Dragomirom, pobudi o je nje-zinu pozornost zato što nije pred njome padao ni čice, poražen ljepotom kao drugi kavaliri koji su je dnevno okruživali. Nije joj ni udvarao istinski, ve ć samo onako, pustopašno, prolazno. Nije je proglasio najljepšom kao drugi. S ve to ju je dražilo i nukalo je da ga osvaja. U ono nekoliko susreta nastojala j e dobi-ti ga na koljena pred sobom. Ali bilo je uzalud. Baš to je raspa-lilo nje zin interes za njega. Sve vise je njezinu taštinu zaokup-ljala želja da ga os voji za inat. I kad je najednom nestao i nije se vise pojavio, mislila je da on ne dolazi u njezinu blizinu zbog ponosa zato što nije imu ćan i nije pcrijeklom iz visokog plem-stva. Sam joj je svakhput govorio o torn svojem neimu ćstvu i maloplemstvu. A bila je uvjerena: čim mu ona dade znak sklonosti, s'mjesta će je zaprositi. I o čekivala je njegov dolazak na proslavu svojeg ro ñendana. Kad ga je spazila, smatrala ga je os-vojenim. Čudni doga ñaji tog popodneva i ve čeri razo čarali su je. Cak je morala otkriti da je mladi ć, kojega je izabrala za sebe, potajno drugovao s Krasankom, štoviše — on joj poklanja du-blju sklono st. To je uvrijedilo njezinu taštinu i prometnulo je u ljubomoru. Stala je razmišljati o tome kako da sprije či strahovitu sra-motu da joj zaru čnika otme komorkinja. Ne bi mogla podnijeti ni da j oj ga otme kakva kontesa ili kneginja. Zna čilo bi to da su je izbacili iz prvenstva. A ona je zaljubljena u sebe, u slavu svo-je Ijepote, i nikome ne dopušta u blizinu svojeg posjeda. 269 Nikad nije osjetila taj posjed tako dragocjenim kao sada, kad je otkrila da taj mladi ć, kojega nije mogla osvojiti, stoji pod zaštitom sv oje kume, i njezine tetke, da joj je odre ñen za za-ru čnika, da je baštinik odli čnog imena i odlionog imetka. Sve je to ona shvatila kao znatan dobitak z a sebe i lijep okvir svojaj prvenstvenoj ljepoti. Da joj to sve sada otme Krasa nka, djevoj-ka što živi od njezine milosti? Bila bi preko no ći skinuta s pri-jestolja i predmet poruge. Morala bi se sakriti od stida i svisnu-ti od bijesa .

Gašo joj je obe ćao da će Krasanku maknuti s puta. Premda ga drže zatvorena , govorio je s njime sluga Veljko i taj će mu pomo ći. Hela je obe ćala Gaši slobodu ako na ñe za Krasanku mje-sto gdje je ne bi mogao nitko na ći. Hela vjeruje Gaši već zato što je on za Krasankom uzdisao. Napokon, laka j je pravi muž za služavku! — misli Hela. Me ñutim, odlu čila je Krasanku povesti sa sobom. To joj je on savjetovao i naro čito je upozorio da se od toga ne da odvratiti ako b i se protivila Krasanka ili tko drugi. Zato je tetki odl učno izjavila: »Ne, ja ho ću da ide sa mnom!« I sjele su u ko čiju — baronesa Dora s Helom straga, a nasuprot gazd arica i Krasanka. Ko čija krene. Hela se zagleda u Krasanku, nasuprot sebi, i os jeti njezinu premo ć. Osje ća snagu njezine li čnosti u Dragomirovu srcu. I baš zato ne će dopustiti da je on još jednom vidi, pa morala je poklo-niti i Gaši! Al i on ima sigurnu osnovu. To je opazila danas kad je ponovno sišla k njetmu na r azgovor, baš pred odlazak u Ret-falu. Hela se smiruje u torn uvjerenju da će joj uspjeti Krasanku maknuti s puta svojem zaru čniku. Digla se na sjedalici. Mislima joj prohuji vije st: »Zaruenik baronese Hele, najljepše djevojke me ñu velikašicama, uzeo je — njezinu služavku!« Od te misli smučilo joj se, raspali je mržnja na djevojku što sjedi nasuprot njoj. Mogla bi je tuoi, udarati do besvijesti. I gleda kroz stakle ni prozor samo da ne vidi Krasanku jer bi je najradije udarila. Čini joj se da ne će moći izdržati do Retfale. Obla čno nebo po čelo se razvedravati i sunce je zapeklo. Dok se Hela neprestano uzbu ñuje, Dora sjedi kraj nje i grdi je što je tako nemi rna; a i gazdarica je ispituje čime bi joj poslužila da sjedi udobnije.* Krasanka promatra puste ravnice s jedne strane k očije i gu-ste šume s druge strane. Jaha či pokraj ko čije dižu prašinu sve do vrhova drve ća. I Krasanka nastoji da ne pogleda Helu. Odve ć joj je teško gledati pred sobom Dragomirovu zaru čnicu kojoj je ovih dana morala šiti vjen čanu haljinu. Hela je to odredila samo zato da je mu či. A sada se potajno nada da će u Retfali na ći pro-vizora koji će joj sigurno donijeti kakvu poruku od Dragomira — možda pozdrav, oproštaj, samo da nešto čuje o njemu. 270 . Suparnice sjede 'jedna nasuprot drugoj. U jednoj po čiva ža-lost, a u drugoj mržnja. Ravna cesta. Nigdje ni kola, n!i konja, mi jaha ča — nikoga. Ve ć su prevalili blizu dvije tre ćine puta prema Osijeku. S desne strane kočije gusta je šuma i visoko grmlje. Tišina i pustoš. Nešto je udarilo svima u sljepoo čice. Gromka prijetnja, što H ... — Stanite! Ni Jcoraka dalje! Kao da je stotinu ljudi kriknulo ove rije či, stotinu pistolja-naperilo svoje cijevi i stotinu njih prasnulo ognjenim praskom. Sv e oko njih grmi jezovitom pucnjavom ... Strah obori pratnju. Svi kao da su uzeti. Ni je dna ruka ne poseže za oružjem. Nijedne grudi nisu ni dahnule. Plameni hic i, ispaljeni iznenada u zrak, pretvorili su branitelje ko čije u poniz-ne kukavice. Svaki momak osje ća metak u prsima, u ruoi, u nozi, u tijelu. Premda su taneta poslana u zrak, svatko misli da je ve ć ranjen, poslušno zaustavlja konja i ponizna pogled a moli milost da mu poklone život. — Ne ubij nas! — vape momci drš ćući. Kukavna se pratnja ne mice niti na vrisak žena u ko čiji. Kao da ih se i ne ti ču. Svatko od njih upire poglede samo u napada če, svatko drš će samo za svoj život. Iz grmlja kraj ceste digli se razbojnici na kon jima kao da su izašli iz zemlje, s pištoljima uperenim u pratnju i u ko čiju. Mrka ljudeskara, Varni čin četovo ña, izlazi iz razbojni čke če-te, dade znak svojima i uputi se prema ko čiji. Njegovi drugovi u času su opkolili povorku. Mlad momak s crnim br či ćima, Varni- čin sin, prvi sko či sa sedla, otvori vrata kočije i turi glavu pod krov.

Nasmrt blijede djevojke zavukle se svaka u svoj ku t. ' Pritajile su dah i rije či. Mladi Varni čin sin vikne im: — Vi ste iz valpova čkog dvora? Žene ne mogu odgovpriti od straha. što će biti ako potvrde? Onda mladi ć zovne čovjeka u zelenom klobuku: — Hej, lugaru, do ñi ovamo i pogledaj ih. Jesu li to one? Lugar se približi. — One su — veli čovjek, pogledavši u ko čiju. Hela prepozna lugara što je na dan njezine slav e saop ćio da vitez Hrabren goni Varnicu. Zna da je Dragomir optužio lugara da je zajedno s Gašom Varni čin jatak. Ova lugarova veza s Ga-šom podsje ća Helu na to kako je lakaj ve ć nešto zasnovao ... Ne-ka joj misao sijevne u mozak. U času se zgrozi, a opet je i pro-tiv svoje volje nekako mirnija i sva u nekoj nadi d a se njoj ne može desiti ništa zlo kad je tu lugar, Gašin drug. Napeta sluša kako Varni čin sin pita, turnuvši opet glavu pod krov ko čije: — Koja je od vas dragana viteza Hrabrena ili nj egova ka- petana? 271 Strava u šutnji. Zamro je život u djevoja čkim tijelima. Jasna im je sudbina one koja bude prokazana. — Govorite koja je! Možda i nehotice pomakla je Hela glavu i uprla pogled u Krasanku, ali je gotovo i ne vidi. Zavukla se u kut i drhtavim rukam a vuee na lice široki volan crvenog kapišona. Ni jedna rije č ne pade s Helinih usta. Drš će od strašnih ljudi, gleda u lugara i kao da u njegovim o čima čita neke znako-ve da se ne boji ni čega. Hi joj se to samo čini? Netko van! pred ko čijom vice: — Jeste li čule? Nemamo kada čekati odgovor milostivih go- spo ñica! Hi ćemo vas zarobiti sve koliko vas ima mladih ili — odgovorite. Studen obilazi Krasanku. Osje ća na sebi poglede baronesa pa i same gazdarice koja sjedi uz nju. Ne zna zašto baronese gleda-ju u pravo nju. Izvana zagrmi još jedno pitanje: — Koja je od vas ukrala dragulje iz džepa Varnici? Opet nema odgovora. Vo ña razbojnika ponuka lugara koji se ponovno približi kočiji: — Hajde, pogledaj lugaru, koja je kapetanova cu ra i je li oydje ona koja je ukrala nakit. Lugar ih promatra sve redom, a tada povu če glavu natrag iz ko čije i ispruži kažiprst prema Krasanki: — Ova je! — Zar je to kapetanova dragana? — Jest, Gašo mi je rekao još one ve čeri. — Dobro, a koja je ukrala dragulje? — I to je u činila ona. Krasanki je zašumjelo u glavi. U sljepoo čicama joj bije, a zi-ma prolazi njezinim tijelom. Na ulazu u ko čiju pojavi se novo lice. Krasanka je povukla volan na o či i ukrutila se u kutu. — Je li ova? Skini joj to da je dobro vidim. — Vidio sam joj lice ve ć prije. Sigurno je ona. Znam je, ve ć je dvije godine u ivorcu. Ledenim rukama navla či djevojka kapišon na obraze kao da bi htjela samo njih sakriti pogledima razbojnika što se približu-ju. In stinktivno osje ća opasnost ako joj muškarci zagledaju u lice, Četovo ña vikne u ko. čiju: — Što šutite, djevoj čice? Govorite — je li to ona ili nije? Hela svlada strah koji je obuzima. Ovaj trenutak je odsudan za čitav njezin život, za prvenstvo, cast na kraljevsko m dvoru, za trijumf nad Krasankom koja je ugrožava. Taština se samo čas-kom bori s prosvjedom savjesti.

»Sad ili nikad«! — šapne joj ta-ština i mržnja. Kra sanka će biti za njega izgubljena, bude li samo jedan dan u zarobljeni čkom logoru. Vise ne može uzeti onu koju su imali oni... strc ps 272 — Jest! Ona je! — odgovori Hela. — Sjedi ovdje... Odgovor pada na glavu Krasanki kao sjekira osu ñeniku na stratištu. Osje ća, nema joj pomo ći. Dobro. Predaje se. Hela ne će vi-djeti njezin o čaj ... Ne će! Na ulazu se pomole dvije erne debele sake i uhv ate Krasan-kino tijelo pa ga vuku iz ko čije. Nije se dala navla čiti. Gurnula je od sebe ove sake i viknula: — Ne dirajte me! Sama ću iza ći! Onda pogleda Helu i, dignuvši malo volan da nitk o ne vidi i ne čuje, dobaci joj samosvjesno: — Tko zna, konteso, kako ćete požaliti ovo izdajstvo! I side još ja če navla čeći kapišon na lice. Noge joj drš ću, jedva se drži. Ipak ne će pružiti dojam zastra-šene kukavnosti. Tamo iza nje Varni čin kapetan naviješta onima u ko čiji: — A vi, kad stignete u tvr ñavu, recite kapetanu viteza Hra brena da ćemo curu držati zarobljenu dotle dok on ne polož i oružje i ne ostavi ovaj kraj zanavijek! Bude li dig ao na nas ru ku, stradat će ona životom u mukama kakve nije izmislio Lu cifer! Pod krovom ko čije grobna tišina. Hela ne bi vise porekla ono što je potvrdila. Dora drš će od straha da se razbojnici ne bi predomislili i m ožda još u posljednjem času zarobili i nju. Stisnuta u kutu ko čije ona se ne mice. Na ponovno pitanje i na ponovnu objavu razbojnikovu sv e tri žene u ko čiji odvra ćaju da su razumjele po-ruku i da će je isporu čiti kapetanu viteza Hrabrena. — A sad, dragano našeg neprijatelja i kradljivi ce naših dra- gulja, evo ti konja! Nema ti bijega, ve ć jedino pokornog jahanja u logor našeg gospodara. Znaš li upravljati konjem? — Znam — odvra ća Krasanka i obuzima je tra čak nade. Još nije vidjela ostale u svoj njihovoj množini. — Čekaj — vikne sada Je čmenica. — Da ostavimo sve ove kutije u kojima ima nakfta i svežnjeve skupocjene r obe? Sve to može biti nama na veselje. Tovarite, momci, sve što se može ponijeti u sedlu.- Takva odredba razbjesni Doru a Hela gleda lugara upitno. On samo slegne ramenima kao da bi htio re ći: protiv toga se ne mo že ništa. Nekoliko pari ruku grabe pod krov ko čije, vuku svežnjeve s haljinama od brokota i kutije s nakitima od zlata i dragog ka-me nja, sve što su one uzele sa sobom za barunicu, Helu i obje baruni čine k ćeri. Nose razbojnici sve što im dopadne ruku, a one u ko čiji šute. Sretne su da ih nitko ne dira i nitko vis e ništa ne pita. Kad su sve iskrcali, Hela opazi da razbojnici j oš uvijek drže pištolje uperene u mom čad. Zapovjede im: 18 Zagorka: Vitez slavonske ravni 273 — Naprijed, momci! Ako se jedan lati oružja ili obazre za nama da ispali metak, pohitat ćemo za vama i zarobiti vas sve od prvog do zadnjeg. I vase dame! Dakle, gospo ñice, naredite im da slušaju.

Momci se ponizno pokoravaju zapovijedi i pojure brzinom da su gotovo ostavili ko čiju. Vra ćaju se tek na Helinu zapovijed. Ona im naredi da se ne obaziru na razbojnike, dok one druge dvije uko čeno sjede, ne usu ñuju se ni maknuti ni progovoriti. Kad su ve ć otišli daleko, polagano im se vra ća boja lica. Os-vijestivši se, opaze da su razbojnici ve ć daleko od njih. Šutnju prekine baronesa Hela: — U takvom strahovitom času Krasanka je još mogla biti drska. Jesi li čula, Doro, kako je bila drska? — Ona i ti me ne zanimate! Drugo ti i ne pada n a pamet — ljutito će Dora. — Kao da su najvažniji ona i njezin kapetan . — Nema nikakva njezina kapetana. Tu sam samo ja i moj za- ru čnik — a valjda mu treba i takvih djevojaka ... — Briga mene za to! Odnijeli su mi najljepši nak it, najkras- niji dijadem moje majke i narukvice, sve, sve. U št o ću se obu ći sutra za sve čanost? — Zar je to najvažnije? — okosi se Hela na nju. — Već će ti dati grofica. Ima dosta nakita i haljina. Nego čujte — tražim od vas da nikome ne kažete razbojnikovu poruku. Bil a bi sra- mota kad bi netko uistinu pomislio da je Dragomir i mao kakvo poznanstvo s njom! — Ostavi me s tim — jadikuje Dora. Jedna drugu grdi. Jedna govori o svojoj povrije ñenoj tašti-ni, a druga o nakitu. Ni jednoj ne pada na um da se pita što će biti sa zarobljenom Krasankom. Hela se, doduše, osje ća oslobo- ñena suparnice, ali nipošto nije mirna ... Dok razbojnicf još uvijek drže na nišanu ko čiju i njezinu pratnju, Je čmenica nastoji zaviriti u Krasankin obraz. Momak os-je ća da. je zarobljeno žensko čeljade vrijedno udvaranja. Cetovo- ña naredi da se krene. Je čmenica ho će da pomogne Krasanki na sedlo, ali ga prete če neki drugi razbojnik, manje zainteresiran za njezin stas i lice. Uhvatila je uzde i provirila ispod volana oko se be. S jedne strane ravna poljana, s druge šuma. A ova je šuma razbojni čki dom. Poznaju svaki zakutak. Ravnica s druge strane nadaleko i široko otkriva ra zbojni čkim o čima svaki grmi ć i svako stabalce. Tu joj nema bijega. Razbojnici su je okružili i naredili da se poko ri. Ako ne će, sami će je ponijeti na svom sedlu. Samo je kimnula glavom da s ve razumije i sve shva ća. 274 18* .1 I pojahala je čitava horda razbojnika, vode ći sa sobom Kra-sanku. Svjesna je da lebdi iznad beznadnog ponora svoj e sudbine u koju će je strovaliti svaki od ovih ljudi kad pruži ruku za nj om. Svjesna je samo će svoje mladosti i ljepote me ñu ovim muškarci-ma, besposlenim, ishranjenim, kojim a je i život čovjeka sitni- čava zapreka, a nevinost djevojke smatraju svojim li čnim po-sjedom. U prvom času užasa pokolebala se i njezina tjelesna snaga. Z ima je trese kad gleda kako kooija is baronesama uzmi če, a nju izdajni čki ostavlja ... Ve ć u kolima povukla je kapišon duboko na čelo i skrivala lice, a pelerina od vrata do potkoljenice pokriva mladost njezina st asa. Osje ća u čemu je za nju najve ća opasnost... Čini joj se da su razbojnici zaposleni svojim naro čitim misli-ma i osnovama, i ne poklanjaju pažnju njezinoj mladosti i ljepoti. Do Je čmenice nitko nije nastojao da zaviri u njezine obraze. Pa ipak, ona z agledava dno svoje nevolje. Samo bi joj čudo moglo po-mo ći. Ali čuda ne će biti zbog nje. Kud god se okrene, svuda raz-bojni čka lica ... Kamo je vode i što će s njom? Kad barem ne bi zamiietili njenu mladost! Drži se sagnuto u sedlu da bi prikrila gipkost t ijela, a pouz-daje se i u kapišon pod čijim se volano-m sakriva njezino lice. O či su joj stalno oborene u ledinu kojom kre će povorka. Za malo vremena opazi ku će sela Čepina. Od tog pogleda njo-me prolaze srsi. Steže je u grudima, prigušeni jecaj ho će da je uguši.

Zar zaista ide na svoj pogreb? Tada spazi kubure što vire iza pojasa razbojnika kao da joj nude svoju zaštitu, svoju pomo ć. Hitro lete njezine misli Dohvatit će kuburu i u činiti kraj svom životu. To može pro-vesti spretno i brzo ako njezina ruka bude mirna. I prisili se da s e smiri, da joj bude okq sigurno, a ruka brza i spremna. U tim je kuburama p osljednja njezina nada. Razbojnici se zaustavljaju na ledini usred sela i silaze s ko-nja. Uzimaju svežnjeve sa sedla, a sve budno nadgledaju d-va Var ni čina kapetana: — Sve to nosi u pohranu Mili. Neka čuva do sutra kad do- ñe Varnica. Dok su svi oni zaposleni, Krasanka je sama sišla sa sedla. Stoji i čeka svoju sudbinu. Razbojnici se okupili pred ku ćom glavnog jataka u selu i nešto tiho vije ćaju. Njihov saveznik Je čmenica zadržao se u blizini Krasanke. Neprestano je obilazi. Htio bi joj zagledati u lice. Instinkt žen -skara došaptava mu da je mlada i lijepa. I Varni čin sin Stjepko slijedi primjer saveznika svog oca. I njega nešto upu ćuje da se drži u blizini ugrabljene djevojke koju o blijeta Ječmeniea. 275 — Kladim se za što ho češ, Stjepko, ovo je Ijepotica!— pri- mijeti Je čmenica. — Hajde da joj skinemo ovo čudo s lica i ogr- ta č da je možemo pogledati. Obojica pristupe k njoj i stadoše vu ći s nje pelerinu. Dok se otimala, padaju joj volani kapišona natrag. Na čas im se otkrije njezino lice. — Gledaj je! Pravi an ñeo s neba! Gledaj kako je stasita! Stjepko otr či drugima, a Je čmenica, vi čan pustolovinama, po- čne udvarati Krasanki: — Najljepša plavojko svijeta, odaberi mene, bit će ti ljepše nego kod baruna ili grofa! Ljepote sam se napio kao pandur vi- na, all takve još ne vidjeh širom slavonske ravnice . Ovo ti govori Ječmenica kbji se u to razumije! ... Ona ga pogleda i smjesta prepozna onoga kojega je n ačas vi-djela u garderobi valpova čkog dvora u odori kapetana. Njezin pogled ohrabri r azbojnika: — Slomit ću kosti svakome tko ti se približi — ako se obe- ćaš meni... Ne odgovara mu, ali promatra njegove kubure za poja som. Tamo pod drve ćem pripovijeda Stjepko ostalim razbojnicima: — Sto vam ñavola! Zarobili ste an ñela s neba! Okrenuli se k njemu i nasmijali: — I tebe vijaju žene kao što su vijale tvojega o ca dok nije omatorio. — Hajde da vidite! Velim vam: čudo od ljepote! A otac nam rece onomadne: uzmite je — podijelite je! ... Ha? Smjesta su pošli prema Krasanki, dok se Je čmenica malo udaljio da ga ne bi osumnji čili. Nešto mu prolazi glavom i drži se podaleko. Kozloderi ć skine s Krasankine glave kapišon. Ona pokrije lice rukama. Otkrivena je samo njezina bujna, tamnoplava kosa št o se čudno prelijeva na suncu. Njezin stas i ova kosa nuka ra-zbojnike da j oj silom uhvate ruke i skinu s obraza. Gladnim pogledima zagledali se u djevoj činu ljepotu kao cmi vuci u bijelu ovcu. Svatko od njih malo šuti, malo misli. Žmir-ka ju jedan u drugoga, gurkaju se. Gledaju plijen koji imaju da podijele. I šap ću ... Samo malo vremena potraje ovo tiho sporazumijev anje. Je- čmenica ih podsjeti: — Cekajte, ljudi! Ponajprije smo je oteli zbog d ragulja. Ako je dirnete, sve je propalo. Djevojci ne će biti do života. Najprije vi s njome uredite glede dragulja. Svi su se u času otrijeznili. Svatko se primi če bMže da sluša Varni čina zamjenika kako govori djevojci: — Ti si ukrala naše draguije u valpova čkom dvorcu? Osjetila je da joj ima puknuti sud i domišlja se ob rani: — Nikad nisam vidjela nikakve draguije! 276

— Lažeš! Sve znamo — od Gaše. Uzela si ih zajedn o s kape- tanom viteza Hrabrena. Ne koristi ti poricati. I že ne u dvorou okrivile su tebe i njega. A sad slušaj — ti imaš dr agana? Oštro je zanijekala glavom, ali se Je čmenica nasmije: — Uzalud se braniš. Gašo ga dobro pozna. Vidio t e s njime na ašikovanju u tvr ñavi. I slijedio te u gostionicu »K zlatnom vo- lu« i ulicama i trgom. Pozna ga dobro, a zna i kako je došao u dvorac. I sad znaj: kad je ju čer tvoj dragan izlazio iz tvr ñave, uhvatili smo ga. U našim je rukama. Zemlja se rastvara pod njom i noge joj klecaju. Ako je pao u njihovo ropstvo, njezin je život svršen. Ali šuti dok je on i pro-matraju kako je protrnula i o či joj se uko čile. — Ti mu možeš spasiti život — veli razbojnik. Trzaju se lijepe svilene obrve i ne može zatajit i kako je po-treseno cijelo njezino bi će. — Tu smo! — šapne drugi Varni čin kapetan. — Sad je u procijepu. Samo nastavi dalje. — Ho ćeš li spasiti život svom draganu, treba samo da po ñeš s nama u subotu. Nas ćemo četvorica s tobom kao panduri iz ðakovštine, a ti ćeš kazati da smo odanle i da smo te spasiti iz ru- ku razbojnika. I onda moraš svoje spasitelje — nas — dovesti u dvorište provizora. Razgovarat ćemo s njime, on će nas ukona či- ti u dvorcu — a kad se smrkne, ostavit će ti vrata otvorena. Pa- mti: ako nas prepoznaju ili otkriju, tvojeg će dragana naši dru- govi objesiti ovdje za osvetu. — Još jednom te pitamo: ho ćeš ill ne ćeš u činiti što zapovi- jedamo? Drugo ne može nego privoljeti: — Učinit ću sve š'to ho ćete ... Vijest da su uhvatili Dragomira pogodi je u srce i probudi njezine misli. Vise se ne prepušta svom beznadnom položaju. Glavom joj kruže razne osnove. Ako je zaista pao u njihove ruke, mora biti negdje u bl izini. Hi je u kakvom drugom njihovu logo-ru? Možda će ga i vidjetf i s njime se sporazumjeti, makar sam o pogledom. A razbojnici, zadovoljni njezinom privolom, dopu ste joj da može sjesti na ledinu. Ho će da je neprestano imaju na oku. — Što veliš, Atanacko? — pitaju ga. — Ti si izgu bio pamet otkako si ugledao ovu ljepoticu. — čudo je to! Kako nije! Ljepota! — odgovara Atanack o i neće da otkrije tajnu svojega gospodara i ne veli da j e to ona ko- ju je Varnica odlu čio potražiti u Vinkovcima. — Hajde da malo objedujemo kad nismo jeli o podn e — zov- ne ih na okup. I tada posjedoše da se okrijepe. Nakon jela su p olegli po tratini. 277 Samo Je čmenica ide okolo selom, zavirkuje u ku će, draška snaše i sve se polako opet na ñe u blizini Krasanke. sto je vise promatra, obuzima ga ve ća že\ia za njom. Po čeo ie razmisljati kako je ludo ovdje tratiti vrijem e s Var-nicom dok ga njegovi momci u logoru čekaju uzalud I onako taj pohlepni stari razbojnik ne će dati čestiti dio od onoga Sto bi ugrabili u grofovskom dvorcu u Retfali. Premda mu je mno-go do plijena, sada mu je vise do djevojke. ^^s^^^css^š^c^s3^^25^^^ ^ bi čuti o Dragomiru i upušta se u razgovor s mladim ra zboj-nikom. — Kao da vi ne pripadate me ñu ove koji mi kroje zlo! — Ne pripadam njima. Ja imam svoje momke i svoj lo gor. ^fe ^ me ^arnica "nag^>>«b \& taviti kad ho ću. — A zašto biste ih ostavili? — Eh, tako! Ti mlada i lijepa — i ja! Budeš li p ametna, mo-

gla bi pobje ći... — Kako da bježim? — Sa mnom u moj logor i živjet ćeš kao u Otvara joj se put kojim bi mogla bježati. Aii sjeti se ve prijetnje da će smaknuti Dragomira. — Da zbog mene objese nevina čovjeka? — Bojiš se za svoga Jragana? Ne vjeruj im, nisu ga uhvatili. Kad oni zaspu, uzet ću te na konja i svršeno. Rekoh ti, ja sam Ječmenica. Prije ñeš li k meni, živjet ćeš kao u grofovskom dvor- tebe da ideš u Retfalu. Da ga imaju, zaprijetili bi njemu da će podijeliti tebe ako ih ne vodi i ne preda im blago u spahijskom dvo rcu. Gdje bi dali da ih vodi žena kad bi u ruGi imali kapetana? — A zašto su rekli da su ga uhvatili? — Da ih, u strahu zbog njega, vodiš u Retfalu ... Ovaj čovjek otkriva joj ono čemu se ona sama ne bi nikad sjetila. A to je tako prirodno da bi prije iskoristili njega negoli nju. Ovo otkri će smatra pukotinom kroz koju bi mogla na ći izla-za iz ovog logora. Sve što se pripovijeda o Je čmeni činim pustolovinama, sve se to podudara s ovom njegovom ponudom. Ho će da je otme? Zašto da ne pristane? O pojasu razabr a u njega tri pištolja. Kad je po-sadi uza se na konja, ništa je ne može sprije čiti da izvu če oru-žje, a onda zna što joj je činiti. 278 — Za tebe bih, djevojko, sve uzeo na nišan u jed nom danu! Hoćeš li me čekati? Imat ću u pripravnosti osedlana konja. Vi- diš, ona ku ćica tamo na kraju — tamo ćeš kona čiti do sutra. Bit će i oni na straži, ali napit ou ih ve čeras, a Varnica je danas kod vodeni čara na Dravi i nemaju straha od njega pa će piti vi no kao vodenica rijeku. Razbojnik joj saop ćuje da će se sada udaljiti da oni drugi ne posumnjaju i da sve pripremi za otmicu ako ona ho će. — Dobro! — odgovori Krasanka. — Prihva ćam! Zatim se povukao u njihovu blizinu i tamo legao na travu kao da i on spava, a zapravo je drži na oku i smišlja svoju os-novu. N eka stara žena približila se Krasanki i povela je u drve-njaru, baš onu koju je on nazna čio. Krasanka se ne bavi vise ni čim, ve ć mišlju na bijeg i kako da se obrani od onoga koji je kani oteti. LJUBAV I ZAVJET Lakaji, služavke, sobarice — sve se našlo pred d vorcem u Re-tfali, čekaju ći valpova čku ko čiju.' Na stepenicama stoje mlade djevojke iz ilo čkog vlastelinstva, dvije k ćeri grofa Keglevi ća i Magda. Sva ña izme ñu nje i Hele prigodom plesa kod barunice ohladila je njihov odno s, ali ga nije mogla razbiti jer se njihove obitelji nisu obazirale na prepirku mladih djevojaka. Tako i kon-tesa Magda čeka svoju ro ñakinju. Po propisu, a ne po srcu. Kola ulaze kroz vrata ograde, a mom čad ih slijedi. Lakaji ot-varaju vrata kočije. Izlaze Hela, Dora i gazdarica. Ko čija koja je iz valpova čkog dvorca izašla krcata stigla je u Retfalu prazna. Lica nadošlih baronesa čudno su mrka, blijeda, neraspolože-na. Magda zaviri u ko čiju^ traže ći Krasanku. Namršti se, opaziv-ši da je nema. Grofica Keglevi ć prva upita za razlog neobi čnog držanja mladih putnica. Hela ne odgovara, ve ć ide naprijed, a Dora vikne: »Varnica«! Sve su djevojke kriknule, shvativši situaciju. — Orobio nas, uzeo dragulje — veli Dora. — Glavno da vas je pustio žive i zdrave — veli Magd a. Svi se bace pogrdama na pratnju, svi optužuju mo mke kako su dopustili orobiti kočiju, a nisu ni maknuli prstom. Krasanku nitko ne sp ominje. Kad su se našli u sobi dvorca, obasiplju putnic e pitanjima, a u dvorištu momci pripovijedaju o Krasanki: Nadšumar pohita u s obu i javlja: 279 — Oteli su djevojku kao taoca da Vitez Hrabren n e napada Varnicu, jer vele da je kapetan ljubi. Hela plane:

— Budale, to su mislili mene, a Krasanku su otel i zbog dra- gulja. Ona će ispaštati što se plela u tu stvar koja se nje zap ravo nije ticala. Dragomiru je samo smetala ... Magda ne može odgovoriti. Istr čala je iz sobe u dvorište i redom ispituje momke. Duboko je potresena strahovitom sudbi-nom Kr asanke. Ide amo-tamo, ne znaju ći što bi u činila. Tada joj nešto sijevne u mislima i naglo kre ne u činovni čku zgradu. Nitko ne gleda za njom. Potr čala je hodnikom i otvorila vrata prve sobe ureda, a li tu ne nade nikoga. Iz naredne sobe netko ulazi. Uskliknula je tiho, spazivši blijedo lice Zorislava Morovi ća. Magda zna da je ve ć dva dana u dvorcu, ali ga nije vidjela. Od straha da ga ne susretne, nije se usudila iza ći ni u dvorište. Sada, čuvši za strašnu Krasanki-nu sudbinu, snašla je odvažnosti d a ide protiv svih i protiv svako-ga k njemu i da mu javi što se dogodilo. Susret s njime posve ovlada osje ćajima mlade kontese. Ne može ništa re ći. Zaboravlja zbog čega je došla. Samo gleda u njega i šuti. On je smog ao jedva toliko prisebnosti da se pokloni, duboko, po propis ima, ali ona odbacuje društvene propise i pru-ži mu obje ruke. čitavo njezino priznanje leži u tim pruženim rukama i u pogledu upravljenom u njegove o či. Od toga ga obuzme zabo-rav, primi bijele ruke i privine ih na usne. Ovim je cjelovom iz-razio sav zanos svoje bol ne duše. I ona se podaje trenutku ovog pozdrava, što je, ujedno, o čitovanje. Oboje osje ćaju da je ovaj susret oproštaj njihovih životntih p uteva, razdijeljenih, ne sudbinom, nego razlikom u društve nom položaju. Razlikom koja je okrutnija od zakona i životnog usuda. Zorislav gleda u njezine tamne o či, a srce mu trepti. Sam ne zna, da li vise od sre će zbog njezinog priznanja bez rije či ili od bola beznadnih čežnja. Ne može se rastati s ovim rukama što u torn času sa činjava-ju jedino njegovo blago na svijetu. Čim ih spusti iz svojih dla-nova, ostat će siromašniji od prosjaka. Opaja ga čisti zanos du-še i ne želi u torn trenutku ništa dr ugo, nego da s usnama na ovim rukama izdahne svoju dušu. Ona ga tiho, jedva oujno pita dok on još drži n jezine ruke u svojima: — Zar vas rana vise ne boli? — Boljet će do smrti... — I — mene ... Čini joj se da bi u torn času najradije zaridala. O či su joj suzne, mutne. U duši osjeti prosvjed protiv svih i svega što je dij eli od njega. Brzo povu če svoje ruke, drhtave i ledene, jer su s hodnika zašt ropotali ne čiji koraci. Još mu je dospjela re ći: 280 — Ovu moju ruku pružit će sutra na prsten drugome mo ji roditelji, a nikada — ja! Velika toplina ispunjava njegovu dušu. Rekla mu je što je slutio — da njezino srce pripada njemu i pripadat će, makar morala pružiti ruku drugome. To smatra amanetom koji će po-nijeti sa sobom u tišinu samostana. Odmah zatim ona razabere da su se otvorila vrata i ona žur-no pri ča o Krasankinoj nesre ći. Znala je da iza njezinih leda sto-ji otac i sluš a. Ipak se pri činja kao da ne sluti tko je to ušao u sabu i dodaje : — Odmah sam se sjetila na vas, gospodine provizo re, jer ste vi bill zarobljeni pa o čito znate i put kako bi se moglo iskupiti djevojku. Sto bi se moglo u činiti da joj se pomogne? — To je zaista strašno. I dobro je da ste se na mene obra- tili, konteso. Udarit ću pravim putem da saznam što je s njome i što se sve može u činiti za njezino oslobodenje. Nakon toga se Magda htjela oprostiti, ali njezi n otac stupa naprijed: — Lijepo je, Magdo, da si se pobrinula za Krasan ku. Nadam se da će ti pomo ći i gospodin provizor da je izbavite, a i na mene možete ra čunati. Zahvalila se i izašla iz ureda. Grof po čne razgovor o Krasankinoj sudbini, a onda primijeti : — Je li vam poznato kako su otkupili vas? — Gospodin Dragomir je po nekome poslao otkupninu. — On? To je, o čito, zabuna. Poslao sam nekog čovjeka iz Val-

pova da vas otkupi jer sam čuo da taj čovjek ima veze s razbdj- nikom. Ali ne treba govoriti o tome. Mojoj bi ženi bilo žao za novae pa sam šutio ... Tek sad postade Zorislavu jasno tko je poslao d rugu otfcup-ninu. Stane zahvaljivati grofu. — Ne tražim zahvale. Vrijedite mi, ne samo u poslu, nego i li ta s>te s.i'gJxtiQ uv\ereni. Šteta da vas sudbi na nije obdarila i ma.terijalnim sredstvima i druk čijim položajem u dru- štvu. No, dobro, idemo dalje na posao. Vani su se, me ñutim, grofovi sluge spremali da se pridruže povorci valpova čkog vlastelina pa da zajedno idu po baruna, ba-runi cu i njihovu mladu kćerku. U blagovaonici dvorca ve ć su prostrli stol za užinu na koju o čekuju mladog grofa Ervina Palfyja. Imao je sti ći ve ć u podne na objed, ali su ga čekali uzalud. Zato je doma ćin poslije ru čka ponovno poslao ko čiju na pristanište da čeka la ñu koja je imala da mu dovede budu ćeg zeta. Svi u najve ćem uzbu ñenju čekali su mladog zaru čnika. Doma- ćica i doma ćin neprestano su pogledavali na prozore, a mlade djevo jke u zrcala. Magda nije mogla zatajiti kako je ravnodu-šna prema svojem bud ućem mužu. Neprestano je izbjegavala Helu da je ne mu či svojim primjedbama. I 281 Grof primijeti da se fco čija vra ća prazna. To ga nemilo za- čudi: — Možda nije mogao otputovati — tješi on svoju ženu. — Tko zna kakva se neprilika desila njegovoj obitelji u Be ču? Naga ñali su sve dotle dok se nije pojavio nadšumar koji je pošao mladom grofu u susret na pristanište. Svi su ušutjeli da čuju što će red. Grof ga ponuka da kaže čistu istinu. — Vaša milosti, la ña je zakasnila i zato nije stigla prije pod- doplovila je tek nakon objeda. — A mladi grof nije bio na la ñi? Dakle, bio je sprije čen? Nekako u neprilici gleda nadšumar svojega gospod ara kao da bi htio upitati- smije li izre ći pred svima što zna. Grof ga po-novno ponuka da is kaže sve pred čitavim društvom. — Vaša milosti, danas u zoru la ñu su napali razbojnici... U tren- oka svima je bilo jasno što se dogodilo . Dame su kri-fcnule od straha, a gospoda od zabrinutosti. — Nije valjda zarobljen? — upita grof. Njegov namještenik spušta glavu u znak sažaljenja i najavi: — Na žalost, vaša milosti. Grofa su odvukli, ne zna mo kamo. Svi su se pogledi instinktivno okrenuli Magdi. Porumenje- la je osje ćaju ći se zate čena. Ćini joj se da svatko prodire u nje-zinu dušu i svatko o čekuje da ona žali svoga zaru čnika. Naprotiv, zadrhtalo je njezino srce od radosti. Rumenilo joj služi poput zaštite koja o stalima ne da prozrijeti njezinu skrivenu radost. Grofica i grof ispituju da lje: — Sigurno će razbojnici tražiti otkupninu? — To je sasvim sigurno, vaša milosti — veli nadšuma r. — Samo, kako bismo mogli što prije dospjeti do razbojnika? — zanima se grofica o čajni čki, a njezin muž smjesta se dosjeti: — O torn će nas savjetovati Morovi ć. Idite i zovnite ga. Nadšumar odlazi. U sobi nastaje neugodna šutnja. Gr ofica i baronesa Hela izmijenile se zna čajne poglede i polagano se po-vukle u dubinu sobe. < — Zašto je grof pozvao baš Morovi ća? — šapne Hela do- maćici. — Zato što je bio zarobljen pa zna kako se ima p ostupati i mogao bi nam dati dobrih savjeta. Protiv toga ne mo že se ništa uoiniti. O čito mu je nadšumar ve ć putem iz dvorišta u pala ču rekao o čemu se radi jer je Zorislav stupio u blagovaonicu miran i sabran. G rof ga odmah po čne ispitivati

što bi se sve moglo u či-niti i na koji na čin postupiti da mladi grof bude što prije na slobodi. — Spreman sam odmah odjahati u tvr ñavu i tamo potražiti savjet. Ćuvši to, Hela se smjesta uplete: 282 tamo? — Ne Oni su vise f upute će mi ilo čkim vlast — Da, da. ložiti otkur- " izdavati s - Za vrijer sastane sa Z. okom da bi r kako ih ui" čaj samo _ ~; sukrivcem c. vijestio Varr.— — Grof i gr::.:a i se brzo rad.. na. Ali Hela -jeg a nije mog~- — Dakle - ru čnika. Sutr- tako dugo. Vai* ,*± će urediti on... Otmjenim pz-i da će ga slijedia. — A ti, Magd Ovaj poziv slobodno, čak niku i da m-bliže. Zorislav se -z* da mu pogled buck — Možda b:sis gda, — tamo is{ sela gdje Varnica razbojnikom ako z-t Shvatio je da e ke, podsjetivši ga ; — Smjesta kiscm jesti. čitavo društvo la je prišla k Magdi ii — Upravo je bini. Osujetio je i — Naravno da Hela! Ne brini za — — Sigurno idete gospodinu Dragomiru Orlovi ću? Zar je on tamo? — Ne znam, baroneso, ali pitat ću časne oce u samostanu. Oni su vise puta upu ćeni u smjer njegovih putovanja. Osim toga, upute će mi dati i gospodin zapovjednik. On je u stalnoj v ezi s ilo čkim vlastelinom, rodakom gospodina grofa Ervina. — Da, da, treba im odmah javiti. Oni će sigurno smjesta po- ložiti otkupninu — veli grofiea koja bi ipak voljel a da ne mora izdavati svoj novae. Za vrijeme razgovora stoji Magda u pozadini. Boj i se da se ne sastane sa Zorislavovim pogledom. Ni on nije nijednom trepnuo okom da bi potražio Magdu. Ne usu ñuju se ni sami sebi priznati kako ih uzbu ñuje ova grofova otmica. Magda zna da je taj siu- čaj samo odgoda zaruka, a ipak joj to godi. Zorislav se osje ća sukrivcem otmice. Sve mu se čini: to je ona la ña o kojoj je iz-vijestio Varnicu. Zato se u njemu probudi savjest. Grof i grofiea su smjesta izra čunali da bi zaru čnik, bude li se brzo radilo na njegovu oslobo ñenju, mogao sti ći za četiri da-na. Ali Hela želi naglasiti svoju voiju, a i nadražiti Morovi ća ko-jega nije mogla osvojiti, pa mu veli: — Dakle, gospodine Morovi ću, potražite u tvr ñavi mojeg za- ru čnika. Sutra ee, doduše, biti ovdje, ali ipak ne smi jemo čekati tako dugo. Vaša je dužnost da na ñete mojeg zaru čnika, a ostalo će urediti on... Otmjenim poklonom zahvali Morovi ć na torn savjetu ; obe ća da će ga slijediti. Prije nego što je izašao, oslovi grof sv oju keen — A ti, Magdo, imaš li kakav nalog za gospodina pro vizora?

Ovaj poziv dolazi joj kao neka mala objava čuda. Njoj je slobodno, čak je i dužnost da raspravlja s njime o svojem zaru e-niku i da mu daje naloge. Sabere svu ravnodušnost i pristupi bli že. Zorislav se okrene prema njoj i mora se duboko svladavati da mu pogled bude miran. — Možda biste mogli što god saznati kod vra ča — veli Ma gda, — tamo ispod Vodenih vrata. Onamo dolaze lju di iz svih sela gdje Varnica ima svoje saveznike. Po njima ćete ria ći vezu s razbojnikom ako ne na ñete drugi put do njega ... Shvatio je da je sada spomenula vra ča samo zbog Krasan-ke, podsjetivši ga da tamo potraži Dragomira. — Smjesta idem u tvr ñavu, i još prije ve čeri donijet ću vi- jesti. čitavo društvo uzbu ñeno raspravlja o nemilom doga ñaju. He-la je prišla k Magdi i šapnula joj: — Upravo je čudo kolilco Varnica ima udjela u tvojoj sud- bini. Osujetio je i današnje zaruke. No, ne može ih sprije čiti. — Naravno da ne može. I nije potrebno! — I — ost avi me, Hela! Ne brini za mene, 283 Svi su pristupiM k stolu, samo je mjesto mladog zaru čnika ostalo prazno. Magdi je lako u duši. Barem jedna odgoda... Gospoda kod stola govore samo o mladom grofu i zaklju če da će carici upraviti poslanicu neka ona nešto u čini jer vise nit-ko nije siguran od razbojnika. Osim toga, zaklju će da će sabrati potreban novac da se iskupi gospodin Webe r koji još uvijek čami u Varni činu zarobljeništvu. U franjeva čkom samostanu dvojica prijatelja raspravljaju kako će stari vra č u subotu poslije podne, za vrijeme ve černjice, prodrijeti u valpovaoki dvorac da tamo razgovara s Krasankom i što će joj sve re ći. Tada će je Stanislav predati svojoj ro ñakinji. Dok su oni u rije či, iznenada im najave dolazak Zorislava Mo-rovi ća. Cim je stupio u sobu, saop ći im da je Vamica napao la ñu ko-ja je morala sti ći iz Be ča. — To smo znali unaprijed! — potvrdi Stanislav i smi je se. — Mene ja zapekla savjest, gospodo. Ja sam saop ćio Varnici 0 dolasku lade. — Ne vi, nego mi! — ispravi ga Dragomir. — To je samo igra rije či, gospodine Dragomire, jer krivac sam ja! — Vi ste samo izvršitelj naše osnove po kojoj ćemo oslobo- diti zemlju ove nevolje. — Da, ali vi ne znate da je na toj la ñi putovao zaru čnik kontese Magde, dakle, ja pred sobom izgledam kao kr ivac za nje- govo zato čenje. Stanislav i Dragomir izmijene zna čajan pogled, okrenuvši se tako da Zorislav ništa ne opazi. Dragomir se čak nasmiješi znak da je veoma zadovoljan. Stanislav pri ñe Zorislavu: ?— Vaša je savjest potpuno čišta. Radili ste u op ćem inte-resu. Za mladoga grofa to je šitni ča, osim što će imati slabije jelo 1 tvr ñi ležaj za nekoliko dana. Došli ste zbog toga da mi posredu- jemo za njegovo iskupljenje? — Gospodin grof mi je povjerio da u činim sve što je po- potrebno. — I baš ste se požurili da što prije izbavite z aru čnika one koju ljubite? Dobro, mi ćemo to uzeti u svoje ruke. Recite grofu neka što prije pošalje otkupninu. Mi ćemo izvršiti sve za — osam do deset dana ... — I baronesa Hela vam poru čuje i o čekuje vas sutra... — Dobro, dobro, pozdravite je. — Imam, me ñutim, još nešto novo. Samo ne znam ... — Rekao bih da ste nemirni — upozori Stanislav. — Da, imam jednu vijest s kojom nikako ne ćete biti zado-

voljni. 284 Drugovi ga pogledaju ne slute ći ništa. — Danas poslije podne krenule su iz Valpova baro nesa Hela, Dora, zatim gazdarica i — Krasanka ... — Uistinu? Ova me vijest nimalo ne veseli — nalj uti se Dra- gomir. — Sva nam se osnova razbila. Me ñutim, kad je tako, onda ćete vi Krasanki saop ćiti što smo odlu čili. Dragomir po činje pripovijedati, ali Zorislav mu prekine rije č: — Varni čini ljudi su napali ko čiju, zaustavili je i tražili onu koja je ukrala dragulje. Zatim su tražili onu koju ljubi kapetan viteza Hrabrena... Dragomir problijedi nasmrt, sko či sa stolice i vikne izvan sebe: — Zarobio je — Krasanku? — Da — zarobio! Mladic se uhvati za sljepoo Čice. Osje ća kao da su mu ispalili metak u glavu. — A baronese razbojnici nisu dirali? — pita Stanisl av. — Ne, gospodine. One su stigle čitave i zdrave. — Onda je tu Gašo imao prste. Hela ga je zagovar ala da ga ne izru če vlastima. — A kažu momci da je Hela Krasanku prokazala raz bojni- cima... — Kako je Varnica mogao znati da ce Krasanka ovo m ko čijom krenuti u Retfalu? Kako je znao? — pita Stanislav. — Baronese su pri čale da je tamo kod otmice bio i onaj lugar, onaj isti koji je nestao iz dvorca, a vi ste ga tra žili uzalud. — Tu je imala svoje prste Hela! — Grozno je to, gospodine Dragomire, da sam baš ja morao donijeti tu vijest. — Sad je sve svršeno! — re če Dragomir. — Ni časa nam nije dalje čekati. Stanislave, morate mi pomo ći. Moram osloboditi Kra sanku. Moram je osloboditi, čujete li! Svaki mu živac drš će od užasa. Ne može ni časa ostati miran, gotovo tr či po sobi... Trese ga strepnja. — Znam — veli Stanislav — ve ćim te udarcem nije mogla udariti sudbina, ali kako spasiti djevojku? Cuo si što je rekao Zorislav. Varnica poru čuje da će stradati životom ako ne obu- stavimo borbu protiv njega. To je strahovit uvjet. Hi žrtvovati dje vojku ili našu osnovu da oslobodimo zemlju ovog raz bojnika? A mi smo se zakleli. Razumiješ li to, Dragomire? Je dnako mi je žao vjerne, dobre djevojke, kao i našeg naroda. Sir omašni puk trpi vise od svih drugih. On se ne može sklonuti u svoje dvorce, razbojnici ga plijene, grabe, nova če u svoje čete ... — Stanislave, možete li zamisliti njezinu sudbinu? Sjeo je potpuno slomljen strahovitom činjenicom... Dugo je vremena nijem, utu čen. Morovi ć i Stanislav šute. Nemaju. rije či pred takvom nesre-<5om. Dragomir in pogleda i veli: 285 — Zakletvu ne ću pogaziti, all za djevojku ću dati život. S njome sam vezan u smrti. Svejedno mi je što će se dogoditi sa mnom. Nju moram osloboditi, makar se s njome u razb ojni čkom taboru dogodilo i ono — najgore... Pomozite mi, Stanislave! Zbog nas je nastradala! Moramo je spasiti. Ona je m oja sudbina i moja savjest! Dogodilo se što mu drago — ne napuš tam je, ne nikako — ni po cijenu cari čine nemilosti! Pomozite mi, Stani slave! — Takva lijepa djevojka predana na milost i nemilos t onira

razbojnicima! Djevojka sama samcata — bez ikoga da je brani 11 torn logoru zvijeri! To je slika od koje se i sam grozim — veli Stanislav, osje ćaju ći duboko sau češće za Dragomira. — Evo, pru-žam ti pomo ć, Dragomire. Ali tu je potrebno razmisliti i vrlo lu-kavo i pomno stvoriti osnovu, neki plan, da do ñemo do djevojke, ako oni ne izvrše svoju prijetnju da će je ubiti na najstrašniji na-čin... Hladni znoj oblijeva Dragomirovo čelo. Sree mu se stislo u o čajni čkim mukama. Pred o čima mu strahovite slike. Ne može izdržati. Opet hod a gore-dolje po sobi. Htio bi potr čati nekud da vice — bije — udara ... Dragomira zahvati nijema strava. Sklopio je o či, pamet mu se smu ćuje. Osje ća se nemo ćan, prikovan o zid neke erne tamnice dz koje nikada ne će izi ći. Mogao bi tresnuti sam sobom, samo da ga nestane. — Ono divno, vjerno, dobro djevoj če! Stanislave, smiluj se! Morovi ć i Stanislav promatraju ga i puštaju da preboli taj prvi strahoviti udarac. Ne govore vise ni rije či da mu ne bi pove- ćali muke. U sobi je tiho. Cuje se samo brzo Dragomirovo d isanje. Dru-govi shva ćaju težinu njegovih jada. I sami su duboko potreseni, a ne vide nigdje mogucnosti kakvoj nadi. Muklo odjeknu jecaji Dragomirovom dušom. Savija mu se srce u gr ću kako to nije osjetio nikada u životu. — Ne! To nequ modi preboljeti! Sve drugo , ali to nikada! To je smrtni udarac. Nikad nisam slutio da bi me ne što mogio tako strahovito zaboljeti! Ljudi, si ći ću s uma! Stanislav mu položi ruke na ramena. — Slušaj, Dragomire, pokušajmo na ći izlaz. — Ima samo jedan izlaz! Drugovi ga gledaju upitnim pogledom. On odlu čno zamahne desnicom: — Sam ću oti ći u Varni čin logor da je otmem. — To ti ne ću dopustiti — odlu čno odgovori Stanislav. — Prvi put se ne pokoravam vašoj odredbi. Ne mog u se po- koriti. Moja duša i moje srce jedna su rana. Oti ći ću. — Slušaj — pokori se barem dotle dok smislimo ne što raz- borito da do ñemo do Krasanke. Zorislav mora epet k razbojniku. y—.„** - Noć ljine? i sr 286 Vijesti koje će ponijeti imaju nam otvoriti put do razbojoikova l ogora i do djevojke. Smjesta ću okupiti momke, što vise moma-ka. Zatražit ću i od Keglevi ća da nam da svoje vojnike. — Zar gaziti preko njezina života? Stanislave, t o ne smijete! Vi osu ñujete Krasanku na smrt. Ne dopuštam to ni po koju c i- jenu. Evo, dajem vam svoj život u borbu, samo dopustite da nju oslobodim, a vi ćete vidjeti — na ći ću puta do nje. Odgodimo napadaje na njega samo osam dana. Morate me sasluša ti. — Ho ćete li da idem k Varnici? — ponudi se Morovi ć. — Re- koh vam kako me ve ć cijeni. U srijedu ... — Do srijede bih poludio! — vikne Dragomir. — Hajde, do ñite. Raspravimo kako treba postupiti. Ne ž e- lim nositi na svojoj savjesti život ove poštene i d obre djevojke, ali ne dopuštam da kršimo zakletvu. Dragomir zahvalno pogleda Stanislava. — Najprije se smiri, Dragomire, a onda ćemo razmisliti — A što da ja kažem grofu u Retfali? — pita Zori slav. Dra gomir odgovori: — Da ću grofi ća otkupiti kad dospijem. Neka samo šalju no- novac. Medutim, sjednite da vije ćamo. Vi ste nam donijeli vijesti da su Krasanku zarobili uz poruku: stradat će životom ako vitez. Hrabren ne položi oružje. Prema tome, oni nje zinu djevoja čku

cast uop će ne smatraju vrijednom da bude uvjet. Sada moramo ra čunati samo s jednom stvarnoš ću; saznati u kojem je logoru Krasanka i odanle s nekim naro čitim razlogom odmamiti raz- bojnike, a dok oni odu, uvu ći se u selo gdje su je ostavili i oteti je. OVCA MEðU VUCIMA No ć je polegla ljude u san. Uz vatru na ognjištu pod v edrim nebom neki još piju. Je čmenica je s njima. Pjeva im be ćarske pjesme. Nalijeva u sebe vino, naoko, a zapravo samo srkne. Oni drugi su se ve ć čestito napili. Kad Je čmenica dovrši svoje pjesme, oni raspravljaju o dana -šnjem plijenu što su ga ugrabili u svežnjevima iz valpova čke ko čije: — Sve je to svila i kadifa. Pa kakve repove imaj u one ha- ljine? I kakvi su to ogrta či! ... — Baš će naše dragane biti vesele. Svaka će od naših cura i snaša dobiti ponešto. — Ako Varnica ne odnese ve ći dio ... — Od dragulja će odnijeti, razumije se, ve ći dio, ali od svile i baršuna ne može. Mator je i nema cure. Koga bi da rivao svilom? — A što se di či da mu cura ima obraz kao med i mlijeko? 287 — Sve on tako od nas pravi lude da mi povjeruje mo kako on još uvijek ima djevojku. A mator je kao pas koje mu su samo još dva zuba u čeljusti. — Eto, pravi od nas ludake! Svila i kadifa bit će naša, a i od dragulja ponešto, ako su kapetani spremili sve kako je bilo... Oba se kapetana nakostriješe, prokunu i zaprijete: — Čuvajte jezi čine u gubici jer, ako Varnica na čuje vaše pse- će lajanje, past će sumnja i na vas, ne samo na nas. Sto je pohva- tano, sve je spremljeno. Čim on do ñe, bit će dioba. — Sutra, dok sunce bude visoko, ve ć je tu. Popili su još posljednje vr čeve pa se onda spremaju na po- činak. Svatko se od njih ogleda na drvenjaru kraj koje pro laze. — Kako bi bilo da malo pozabavimo djevojku? — Ne kvarite posao — veli Je čmenica. — Sutra nas mora voditi u Retfalu. — Pa vodit će nas ovako ili onako — prosvjeduje drugi. — Nikad niste vidjeli nevine cure? sto? Ako je ne ostavimo na mini, ne će joj biti do života i voljet će da je ubijemo, Ako je pu- stimo u miru, od same zahvalnosti što smo je pošted jeli ona će nas voditi kamo ho ćemo. A znate dobro što nam ona može sutra baciti u krilo. Čitavo blago! Hajde na po činak! — Ima Je čmenica pravo! Razumije se on u žene. I polako odlaze. U tmini drvenjare, kraj malog otvora što ima da zna či prozor, stoji Krasanka i osluškuje njihov razgovor. Razmišlja o torn što b i bilo bolje: da se da oteti mladom razbojniku, ili da čeka sutrašnji dan kad će ih voditi u Retfalu. Je čmenica je na kraj sela u šikari svezao konja, zatim pošao na pijanku s razbojnicima, a kad su se oni svi razišli po ku ćama na spavanje, izgubi se u mraku, šulja okolo sela prema drvenjari. Sve razmiš lja ho će li ga ona čekati ili ne. Oprezno, jedva zamjetljivo, kora ča sve bliže k njezinom ko-na čištu. Mrak je gust i neproziran. Obilazi kolibu da na ñe vrata. Do ušiju mu dopre neki šušanj. Zar je djevojka već izašla? Stoji, sluša i istražuje. Otkud pucketanje granja? Još nekoliko trenutaka i netko iza grma sko či k njemu i čvrsto ga uhvati za vrat. — Ti si, Je čmenica? Sad te imam. — Što ti imaš mene? Misliš li da te se bojim ako si Varni čin sin? — Što radiš tu, Je čmenica? Šuljaš se oko cure? — A ti valjda ne? — Meni je paziti na nju — veli Stjepko.

— Lažeš, pseto! Došuljao si se dok ja stražarim. — Nema ti pomo ći. U mojim si šakama! kzl fe- Sk i pocr č- Ote. — 288 Stjepko stegne ruke oko njegova vrata. Napadnuti ga udara. Obojica se uhvate u mraku kao dva bijesna pseta. Onda padoše na zemlj u, baš pred vrata kolibe. Krasanka za čuje lomatanje i kletve. Njihova se tijela sudaraju. Cini se da je jedan od njih blizu umiranju. Hrop će i stenje. Borba potraje još malo vremena. Krasanka otvori vrata. Isko-ristit će ovu priliku i pobje ći u mrak. Ve ć na pragu osjeti čovje-ka. Gurnuo ju je natrag u kolibu i ceri se: — Na pobjedu sam te dobio! Sad si moja! I bude joj jasno što se dogodilo. Razbojnika Je čmenicu svla-dao je Varni čin sin. Stajala je u tmini pritajena. Mrak je u kolibi dubok, neproziran. Kroz onaj mali otvor ne dopire ni odraz zvi-jezda. — Gdje si, sunce žarko? Ovamo s tobom! I Stjepko potr či u tminu. Ona mu izmi če. Jedina joj je misao kako ga zavarati da bi došla do vrata. AH on kao da se ne će ma-knuti baš odanle gdje je njezin cilj. Najzad ga spopadne lu ñački bijes. Ispruži ruke i baci se za njom u mrak. Krasanka mu potr či iza le ña kroz vrata i nestane u no ć... Sklonula se u grmlje i osluhnula. On je ve ć opazio njezin bijeg i potr čao za njom iz drvenjare. Ali je ne vidi. Ona čuje njegovo dahtanje, kletve, a on je ne zamje ćuje. Prita-jila se, a on, razabravši da bi mogla umaknuti, pobojao se i s tao dozivati razbojnike. U jednoj su ku ći kapetani još uvijek bdjeli i veselo se napi-jali vinom. čuvši viku, istr čaše napolje. Krasanka u svojem zakloništu sluša kako im Stjep ko javlja da je djevojka pobjegla, ali mora biti negdje u blizini jer bi je zamijetio da je otr čala selom. Ona se ne mice u mraku grmlja. Tada opazi tamo na kraj sela neku svjetlost. Kao da lebdi u nodi i sve je bliže. »Jaha či su to — jaha či^« kli če joj duša. — Ali, tko? Blijeda nada sijevne njezinim srcem. Ne usu ñuje se ni pomisliti da je to Dragomir, a opet... Tk o može tako hitro jahati? Oko nje žurba. Razbojnici iznose baklje od kudj elje i traže je. Jasno joj je — moraju je otkriti jer nema grmlja koje bi štitilo njezin uzmak. Ne će ih dočekati u skrovištu da je vuku, nego se sa-ma digne, zakloni se za plot i vikne: — Ako me ne ostavite na miru, ne ću vas sutra voditi u Ret- falu. Možete me na mjestu ubiti. Upamtite! Od mene zavisi da su tra ugrabite dragulje kojima možete kupiti deset dv oraca. Ova prijetnja, a ujedno i obe ćanje, zaustavi potjeru. — Zašto si bježala? — Napao me jedan od vas. Upamtite — ne marim za živ ot! — Tvoj će dragan stradati, čuješ li? — 19 Zagorka: Vitez slavonske ravni 289 — Nemam ja dragana. Da imam, slušala bih vas! Slobodna sam i nemam koga spasavati! Ovo ih nemilo iznenadi. Odmah su opazild njezinu odlu čnost i bilo im jasno. Sad valja birati izme ñu plijena i nasrtljivosti Var-ni čina sina. I Vami čin

kapetan ga oštro opomene, ali mladi ć ne sluša, pohiti k njoj i uhvati je oko struka. Krasanka osjeti oružje oko njegova pasa. Sje ća se svoje po-podnevne odluke i prepusti se na čas njegovu zagrljaju. Pri torn joj ruka posegne u p ojas i izvu če pištolj. Mladic se o čito iznenadio što mu se ona ne otima i nije ništa o pazio. Drugi Varnd čin kapetan dotr či do njega i povu če ga natrag: — Ostavi je! Zar da propadne naš plijen? Sve je u njezinim rakama. Jesi li čuo? — Briga mene za vaš plijen, kad ja imam svoj! Djevojka se ohrabrila, otr čala od mladi ća, skrivaju ći ispod pelerine ugrabljeni pištolj. Razabire da su ve ć blizu jaha či koje je prije opazila u mraku. Hitac prasne sa strane konjanika. Razbojnici se uzvrpolje i čekaju. Uz bu čne poklike jaha či se zaustave. Sa sedla silazi Varnica. U blijedom svjetlu opa zi Krasanku. Usne mu se raširile u čudni smiješak. O či se upilje u nju s izraža-jem zvjeri koja je našla svoj plijen. I pruži ruke prema njoj kao da se želi uvjeriti da je doista živo bi će. Ustuknula je natrag, skri-vaju ći oružje, i vikne: — Vi ste me zarobili da vas vodim u Retfalu? Dob ro, u činit ću to, ali uz uvjet da mi nitko ne do ñe blizu! Evo, ovaj me mladi ć napao. Ako me ne zaštitite vi, tada znam što mi je činiti. Krasanka se is tog časa sjetila susreta s Varnicom u »Zlatnom volu.« 2e nski instinkt joj prišapne da bi mogla na ći zaštitu u njega. Razbojnik pogleda svoga sina i plane ljubomorom. — Ti si se usudio da je dotakneš? Ti? Ho ćeš li da ti saspem metak u gubicu? Krasanka ve ć osje ća da je dobro ra čunala, posluživši se doj-mom što ga je proizvela na Varnicu u »Zlatnom volu.« Ali raspa-lj eni mladi ć zaboravlja poslušnost i vikne na oca: — Zbog nje se prijetite? Niste li rekli da nam je p oklanjate? — Ja da poklonim sunce s neba kad sam ga tako želio ? Mladic prasne u smijeh. Hiho će kao da je izbezumljen: — Vi ste nje željni? Nemojte da se smiju v ašoj matoroj glavi! — Ja mator? To meni kažeš ti, štene prokleto? čekaj, vidjet ćeš ti tko ti je mator. Da mi se nisi dotakao djevoj ke niti pogle- dom! Smjesta zapalite ognjište. Nosite jelo i pi će. Ho ću da slavim! Našao sam curu kao dragulj na drumu. Gozbu ho ću! Zablenuli se u njega njegovi kapetani i drugi r azbojnici, ogle-davaju se, sliježu ramenima i namiguju jedni drugima. To dubok o uvrijedi njegovu taštinu pa se isprsi i vice iz sveg grla: 290 162 *6f as nfnf|Bp-n ' i[ ?raazEjro ñ roafirediez B[Bd o<J sf OBJJ jBjsjfmk) BAS sjrje ñfj jajrpi <;nqzoS ajsj jajifafq o;§ juroupaf sof -uiopa^o ñ aiuip af q OBf jiuojasiq r ijnsod i af np ospu ñ UIBS fofo>[ o af oj 'tjure ñn 'qg cogBQ i i?B[ nfu jafnf.jd epBS JEZ as pj ores — -udez rpnf[ gof BgejpzBj BtiBjqo BUI^UBSEJX as 03{}BAS ruBZ 'jssf juB i[ sfra nAod{BA n -3dB3{ afud jof "fofu •urs jedo -adcjf BUBSBJP af OJJ OJBZ nsB?) Efiqpo t inr ?BUZ 'Bfuis BoiAB^n r uiaiouroqnf[ ?Buejq-Bjfj BzajiA irejedBJf BZ -eus^od t BugBm ojis UIBS ef djBA n t[rq IA S;S rSrup as stud as uiofo^ s 'issuojeq orzBpp 3S BA sjftfji ñ 'oug jBuajqBjfj BZSJIA ntrej S fioru E[K} mssra i§3ZBq — : arofjABZ BUO 'ijBjid BJJI oidsop af ausjjfo as Bq9[O3[od ox s jedo — Buajq

BZSJTA strej rq n t'3qa; q JQ apmB[dsBj rasuinaod •uajoqn Soqz i pjjBpodsoS UIBS j eirajso ñ UIBS B[iqpo BS UIBS sf B 'af OBABfipop 'jssf 'Bjafjif OJJ OJB^ — •n>{foA3_fp BZ uia_fuEUiiznBZ i moqafdsnau uaffEdsBJ 'UTS oussf.iq Bpsñn — aqsj uo rq OJSBZ — •afuejfojdo BZ nfloui ns P^s I n mopodsož i raopodsoS pajd OIUJDO I OBSB[S OJ SAS af o§ ?juBjqo as cujiq SB{§ BUO auSip — (?af[n§Bjp is 3usiT[Q as 'Burs uo Eqrj EUIIOO f fof Bjsnd i BZ as oijaraasoj oi i\ sjssf af r. iiEjq — :uis Aoiafu afn^uop uo 3S 5fop y ~e\jLyaxedn — IUI pf B[puiBd/i m safng — :n5[0BUBjy as auajqo i BOTS BSsfoAS uiopa[§o ñ uiicsforupefqod Bqrs afoAS BpSTx? OUSOUOJ B ñEJSBJ OAOJOS -lOAoSpO UI>[UESEJX; •;SOJBJS BAoSafu rjpijSBZ Bfuspiqsn po af af O^SUA^ 'njoda[[ nurzefu BZ nfuaprqsn n 'BJfrafoq -ZBJ SOJEJS n porao ñ KJIZEJJ ousEf fof oundjOjj -pod Bf[ urajnd fof raifojf ipnfepafso — raoujEjz« n ^ i fidnasud ajs pE3{ ojqop as SBA uiBpsfs jqrq — ĆEfBazodsj ñ ;.[ rssf 'IJ nfo«r ojas OABjip jnpoq nqzoQ II sjsa f A on s Atanackom ostaje uz Krasanku. Razbojnik j oj prilazi bliže, gleda je pohlepno. Ona se odmakne od njega. — Ne boj se, djevojko! Bit će ti uz mene kao da si grofica! Ah, baš je zaslužio moj Atanacko da ga nagradim kad mi je došao ja- viti da su to uhvatili tebe! A kako ti iz Vinkovaca u Valpovo? — Tamo sam u službi — veli Krasanka — i, eto, p utem su uh vatili mene. Sve je to skrivio Gašo. Sve je lugaru rekao krivo da mi se osveti zato što sam ga odbila. Kapetanova je dragana sjedila u ko čiji, ali, dakako, predali su mene, siromašnu djevoj ku. Tako je to udesio Gašo. Pitajte samo lugara kakve je bilo b ruke u dvorcu jer me lakaj htio silom zagrliti u tamnom hodniku — pri ča ona, osje ćaju ći sve vise što treba da govori da bi stekla razbojn ikovu zaštitu. — Vjerujem ja tebi, ali pitat ću ga kad se opet vrati. Slao sam ga po poslu. U dobar čas su te predali. Nikad nisu grofice tako živjele kao što ćeš ti uz mene. A ne boj se, privoljet ćeš ti meni. Zlato, srebro i biserje i svila i kadifa, sve će biti tvoje! Ni kad još Varnica nije ugledao takve Ijepote, je li, Atanacko? Iz tmine se najednom pojavi Je čmenica. Bio je sav krvav, s modricama na vratu. Varnica ga za čuñen pogleda, a on, koji je čuo sve što se zbilo izme ñu Varnice i njegova sina, iskoristi priliku i pripovi jeda: — Eto, rekli su da će nas ona voditi u Retfalu pa sam odmah znao, ako je tko dotakne, svršeno je, izgubili smo plijen. Ta vidio sam da je Stjepko planuo za njom poput žive vatre i mislio sam: Varnici će biti krivo ako djevojci u čine zlo pa ne će htjeti da nas vodi na plijen od dragulja. I, eto, htio sam da paz im na nju. A kad tamo, udari Stjepko na mene. Vidiš, gotovo me ubio. A učinio sam to zbog našeg plijena. Nisam ni sanjao da branim tvo- ju curu! Baš sam dobro u činio! Stari ga razbojnik gotovo zagrli. Sve mu vjeruje , grdi sina, prijeti se i tuži na one druge kojima kao da nije pravo što on i ma djevojku. Lukavi Je čmenipa prišapne Varnici: — Eto, čujte: kad sam ono nosio dolje u Valpovu dragulje, vidio sam na svoje o či kako Gašo guta pogledima ovu djevojku. Rekao mi je: »Mora biti moja, a ako ne će, ja ću se krvavo osveti- ti«. Vidite li, sigurno je ukrala koja druga, a on okrivio nju! Vise nema u razbojnika ni trunka sumnje da bi d ragulje ukrala Krasanka. A to ga ponuka da zamoli Je čmenicu neka sve ovo veli i drugima, dok ovaj brani

Krasanku da stekne njezinu naklonost, ne bi li bjež ala s njim. Kamo i kada, on još sam ne zna, ali uvje-ren je: djevojka mora prip asti njemu, a ne starcu. Naposljetku po čne Varnica ispitivati djevojku kako su postu-pali s njome i gdje su je ukona čili. Kad mu je pokazala drvenja-ru, pozove Je čmenicu i Atanacka neka smjesta otprate djevojku jataku Mili i njegovo j ženi. 292 sa: Krasanka se zamotala u svoju dugu pelerinu, skri vaju ći pod njom oružje i krene s njima. Usred sela zaustavili su se pred okre čenom ku ćom. Varnica pozove doma ćina pred ku ću i zapovjedi mu: — Odmah uredi za djevojku najbolju izbu i najmek anije pe- rine. Idi sada, ljepoto, pa mi se malo pripremi. Po zvat ću te na slavu da vidiš kako Varnica u tvoju slavu razlijeva vino kao da je voda... Ortakova žena preko volje posluša Varni činu zapovijed i od-vede djevojku u kuću. Iznenadni dolazak Varnice podigao je selo na no ge. Sve što je živo u selu njegovi su saveznici. I sve žuri da mu ugodi. Selo koje on odabere za svoje obitavalište živi dobro i bezbrižno, ide s njim plj ačkati u druga sela, na polje kmetovima. I nose pune tovare oti-ma čine u živežu i robi. Zato se žure da mu ugode i nose na ledinu sve što ima bolje u selu, je la i pila, unato č tome što gledaju pri-jekim okom da im dovodi u selo neku dje vojku, dok ima njihovih napretek. Mile je ostao s Varnicom i promatra izdaleka kak o ljudi pale ognjište i sve prire ñuju za gozbu. Vo ña razbojnika ga gurne i pita: — što veliš na moju djevojku? Nije li lijepa poput sunca? — Jest, vjeri mi — ali vrlo mlada ... — Mlada? Zar i ti, Mile, misliš, kao i ostali, d a sam ja mator? Mani se toga — veli on prijete ćim glasom. Ništa ga nije moglo uvrijediti vise nego kad mu je tko spo-menuo njegovu starost. Od časa kad je prvi put ugledao Krasanku, svaka ga takv a rije č vrije ña dvostruko. Sad, kad ju je našao, ova ga rije č tjera u bjesnilo. Varni ćin miljenik Mile gotovo se prepao prijetnje što ju je pro čitao u njegovu pogledu pa smjesta stade hvaliti njegovu pojavu i mladolikost njegova izgleda. A Varnica samo kima glavom i veli: — Čekaj, vidjet ćeš danas ti i svi oni tamo kako je Varnica mlad! I djevojka neka vidi da lažu kad govore da s am mator. Izbit ću im sve zube ako mi netko to samo spomene! ... Tamo na ledini usred sela žure se seljaci oko ognji šta. Žene donose mesa, kruha, kola ča, a u vr čevima vina. Varni čini četovo ñe okupili glave i šap ću: — Eto, vidite, bra ćo, što nam u čini Varnica. Mislili smo da se samo hvali da ima djevojku, a evo je — tu je! Eh, d a sam to znao, nikad je ne bi uzimao, pa da je ukrala sve dragulje ! Vidiš, govorio je on da će je obasuti zlatom, srebrom i biserjem. A znaš li što to zna či? Sto bude u plijenu vrednije, sve će zapasti nju. — Kad ju je ugledao, zamalo da nije pred njom po kleknuo. Svega ga'smotala oko malog prsta. A što je on? Star kelja bespo- moćni! Bojim se, pali su uroci na tog starog ovna što je pobratio gljivu luda ču! 293 — Luda pamet, gotova opasnost. Znajte, ova je c ura ve će zlo nego vitez Hrabren. Pazite što velim. Treba čvrsto zagrabiti. Var- nica će se naludovati na naš ra čun. Ta djevojka ne može ostati u našem taboru. — Sijeva joj iz o čiju kao iz oblaka! Nosi oluju ... Svi osje ćaju blizinu neke teške opasnosti, ali brzo ušute je r se približava Varnica. — Govorite mu neprestano pred djevojkom kako je mator. To će je odvratiti od njega, a Stjepko, Je čmenica i svi oni mladi

momci neka joj čestito namiguju. Planut će Varnica na djevojku i otjerati je! Onda svi po ñu prema Varnici. Za čas su posjedali oko ognjišta i po čeli jesti i piti. Na Varni- čimi zapovijed iznesu čitav plijen što su ga danas oteli iz valpo-va čke ko čije. Prljavim crnim rukama razgr ću Varnica i njegova dva kapetana po ledini haljine, ogrta če od svile i baršuna i otva-raju kutije s nakitima. Uz ognjište blista drago kamenje, zlato i svila. Jedan četovo ña primijeti: — Što li ga sve naprti na sebe žensko čeljade! Neka, bit će jednom vesele i naše dragane kad im to odnesemo! — Gdje ste vidjeli u koze dugi rep? — posprdno će Varnica. Gstavite to na mirui Samo mojoj djevojci može to pr istajati. Odgovor pada po njima kao novo kobno otkri će. Pogledavaju se rnrko. On to i ne vidi. Zamislio je nešto i zavikne preko ledine u Milinu ku ću. Zovne njegovu ženu da smjesta dovede Krasanku. Povu čena u komoricu, u koju su je smjestili, promatrala je raz-bojnike oko ognjišta. Do nje je dopro Varni čin glas, a čula je i njegov razgovor s Milom. Sve to sabire u duši. Spremila je ponov-no oružje i čeka što će biti. 2ena koju je poslao Varnica dolazi po nju. Kras anka se oda-zvala pozivu. Izašla je sve do ognjišta. Varnica je ustao, uzeo s vileni blistav ogrta- č i prebacio ga preko njezinih ramena. — Sto velite? Ima li tijela pod suncem kome to boij e pristaje? Ona se ne ustru čava. Dopušta da je Varnica ogrne blistavim ogrta čem i promatra one druge. Razbojnik onda uzme iz kožnate kutije bisernu o grlicu i vje-ša joj je oko vrata. Naposljetku hvata dijadem u kojem je Krasank a prepoznala vlasništvo stare barunice. Blistavi nakit Varnica poloii na glavu Kr asanki i onda se smije i pita svoje drugove: — Što velite? Nema li Varnica kraljevnu? — Takvoj kraljevni treba i kraljevi ća koji je čitav muž, a ne djed — dobaci sin ocu, plamte ći ljubomorom što mu stari otac otima Ijepoticu za kojom ga zahvatila Ijuta želja. Ponovno promatra ona redom razbojni čka lica. Zamie ćuje stri-jele što šibaju po Vamici. U času, kad je sin dobacio ocu pri-mjedbu o kraljevi ću i djedu, rasplamtio se stari, razmahnuo, po-bjesnio. Varnica bad na sina goruou cjepanicu s ognjišta. Momak se vrijeme ukloni i vice: 294 T; . jedva .. se ierati Pi:a struk. Pr-Kras: — X. ba :i «da? Zac I pad. §tapc-dim š: till S Č r — Matora se koza rita! To do kraja raspali Varnicu i on trgne kuburu n a sina, a ovaj jedva ute če prasku koji je zadimio za njim. — Amo svirale! — vice Varnica svojim momcima. — Hoće mi se igrati! Drugi mu se podruguju smijehom. To ga izaziva još j ače. — Svirale dajte, Hi padajte mrtvi! Zamalo se pred ognjištem razliježe svirka. Sad se Varnica us-pravi, podupre rukama o bokove i zapleše. Sve poskakuje, sve se pr ikazuje gipkim, mladim, strastvenim i sve gleda, svi ña li se dje-vojci, zadivljuje li Krasanku. A ona u svjetlu ognjišta, u svilenom ogrtaeu, ukrašena dija demom, okružena razbojnicima pred kojima pleše njihov vo ña! Sve to predo čuje čudnu lu ñačku sliku u kojoj je ona središte. Stari razbojnik uzvikuje, podvriskuje i poskakuj e poput kakve plesa čice koja se trudi da plesom izmoli sklonost svojega gospo-da ra. A Krasanka ga gleda i

smješka se lako. Pri torn budnim okom prati svaki p ogled njegovih ljudi i napetim sluhom hvata njihove podrugljive, žu čljive i neprijateljske primjedbe kojima prate vladanje svoga gospodara. Ve ć je sav porumenio i onda se zaustavio tik pred Kras an'kom. Pita je: — Što veliš? Kakav sam? Jesam li momak od oka? — Razumije se. Da niste, zar biste mogli ovako igra ti? — Cujete li što veli? — vice Varnica i nastoji u šutkati svira- če samo da svi čuju što je rekla. AH oni baš zainat sviraju ja če. A njegove o či traže Krasankin stnik. Pruža ruke u želji da je ogrli. Krasanka se povla či: — Ne smijete me dota ći! Poštena sam djevojka. — Oula si kako oni govore da sam mator, je li? — pita raz- bojnik, dok svira či sviraju sve glasnije. — Zato ho ćeš da budeš poštena što sam mator? — Mator? Pa da i jeste, šio onda? Danas se vise nitko ne tre- ba ja-dati zbog starosti. Vidjela sam grofove i bar une koji su bill mnogo stariji od vas i oženili se mladim djevojkama ... Zabezeknuo se od toga govora i bulji u nju: — Što to veliš, djevojko? Pozlatila se rumena ustaš ca tvoja! — Istinu velim. Sama sam vidjela, na svoje o či, stare koji su se preko no ći pomladili i oženili se ... — Preko no ći pomladili? Gdje si to vidjela, tako ti o činjeg vida? Zbori, ali da oni ne čuju! I po ñe s njom dalje po ledini, dok ona pri ča uvjerljivo: — Vidjela sam to u gospodskim dvorcima. Otišla g ospoda sa štapom u tajanstvena čovjeka koji ima nekih masti i nelcu paru — dim što li, — i dan nakon toga što su proveli kod t og čovjeka vra- tili se u dvorac —mla ñi! Velim, mladi kao momci! 295 — Djevojko, je li to istina? Vidjela si svojim očima kako su pomla ñeni. — Jest, vidjela sam. — Uh, kako mi to nije palo na um pfije. I po se lima ima tak- vih ljudi što poznaju napitke. Cuo ja o tome trabun jati, ali slabo mario. što sam bio berfav! — Ovi po selu nisu tako sigurni kao u čeni ljudi. Ali ima neko čudo od u čenog čovjeka koji je pomladio mnogo gospode. Mogao bi od vas, Varnica, da u čiili momka — da postidite sina sve do er ne zemlje. I sve ove tu što me proždiru svojim pogl edima. Evo gle- dajte: namiguju mi! Ne ću da ih vidim — gadove! — Jao njima! — plane on i okrene se k njima pog ledom ras- plam ćene ljubomore i taštine. Ona potpaljuje vatru vješt inom koju joj pruža ženski instinkt. — Svi vam žavide, Kad biste se vratili k njima od onog u če- njaka, prohajali biste svu ravnicu sto puta di vljije nego vitez Hrabren. Posve _ga je smutila. Kao da je ve ć okusio obnovljenu mladost. Sav se gubi u nenadanom otkricu. Ve ć je zalu ñen budu ćom mla-doš ću koju mu ona obe ćava. — Veliš: grofove i barune je pomladio u čenjak — i od njih su postali ženici i miadi muževi onako kao što treba? ... — Zavidali su im mom či! A' znam i onoga koji im je dao mla dost. Idu k njemu kao pomairmi. Istina, pla ćaju dobro, ali za mladost ništa nije previse. — Suti — samo šuti! Nršta ne kazuj nikome, neka ne znaju, neka ne naslute, samo meiii kaži gdje je taj u čenjak. — Kazat ću vam bas zainat onoj hordi što se ruga, tako stasi - tom muškar ću i mojem zaštitniku. Kazat ću od zahvalnosti jer ste me oteli onom nasrtljivcu — i jer me štitite! — I bit ćeš moja, djevoj čice najljepša? Je li da ho ćeš? Krasanka se povla či natrag, a on je slijedi da joj bude bliže — i o čekuje njezin odgovor s grdno nacerenim ustima što s e pjene kao u bijesna pša.'Svl-adavš'i ogavnost, ona odvrati:

— Ako me budete štitili i poštovali — bit ću vaša! — Ali znajte, mene se ne može užeti ža draganu — ve ć samo za ženu! — Sunce žarko — to i ho ću! Neka svi puknu! Sin moj ima da se razdere od jada, a svi oni klanjat će se tebi! Reci — gdje da na- ñem čudotvorca? — Sve ću vam re ći — gdje je, kako se dolazi do njega, koliko se pla ća — ali to je dugo pripovjedati. Vidite, oni me svi grabe po gledima. Vidim, htjeli bi me oteti ... — Postrijeljat ću ih! — prijeti se on. — Saznat ćete od mene što nitko od ovih ne bi mogao doznati. I dobit ćete pomo ć najve ćeg u čenjaka. K njemu dolaze ovamo i carski savjetnici i grofovi i knezovi iz Be ča da im vrati izgubljenu mladost. Kad se vratite od tog čovjeka opet ovamo u logor, svi će 296 ja. u — V. pite Varwe 3: ?i-:«sr li- popadati od čuda po ledini, a sva ee vaša sela govoriti samo o v ašaj mladena čkoj ljepoti. AH, ostavite me kao da me i nema do — svad be! Jeste li sporazumni? — Juh, djevojko, iz duše mi govoriš! Svatovi Var ni čini! Mlad ženik Varnica! ... Nikad to nisam ni sanjao. Kad ćeš mi re ći sve dokraja? — Sutra. A sad idem da me ovi drugi ne probadaju po gledima. Udarila mu u glavu pomisao da će se još jednom pomladiti i natkriliti sve njih ovdje. Od toga je pijan. Taštin a je u njega velika, isto tako velika kao i njegova okrutnost u razbojstvima. Njegova je naslada biti neprestano hvaljen i slavljen, ne samo po zlo činstvi-ma, nego i po vanjštini. Zato se uvijek rado hvalio svojim pustolo-vinama ko jih se ve ć davno morao odre ći. U ovom času kad stoji nasuprot ljepotici zbog koje su svi k ivni na njega, taština je nad-mašila čak i pohlepu za novcem. Gizdav, isprsi se pred njom i veli: — Od tebe mi dolazi sre ća! Pristajem na sve što tražiš. Ali znaj, iz mojeg ti naru čja nema izlaza ni na koju stranu. Moja si i jedino ćeš moja biti, htjela ti to ili ne htjela! Ali ho ćeš, vidim ja! Da ne ćeš, ne bi mi pokazala put do mladosti, da budem mom ak kako treba za tako mladu kao što si ti. Vidim ti ja u o čima! I nisi me zaboravila od »Zlatnog vola«. Dosta je to meni! Razumijem se ja u žene! Obaraš o či! Juh, samo ih obaraj dok ne kucne moj čas! — Sirota sam i nemam nikoga na svijetu, i eto, n emam se če- mu nadati. — Što? Nemaš? A ja? Znaš li ti tko je Varnica? S vadbovat ću s tobom! Oni tamo oko ognjišta ništa ne čuju, ali jasno vide kako se njih dvoje povjerljivo razgovara, kako se Varnica sagiblje k n joj, a ona mu gleda ravno u oči. Ovaj prizor potvr ñuje sve Varni čine rije či što ih je dosele govorio o djevojci, a oni ih smatrali samo pustim hvaljenjem. Oko ognjišta jedan se drugome priklonili. Jedan drugom šapne po koju rije č, jedan drugome dobaci po koji mra čan pogled. — Ljepotice moja, fevo me sutra k tebi na razgovor. — Pazite da mi tko od njih ne provali u izbu. — Ne boj se, ljepojko! Stražarit ću te ja čitavu no ć, uperiti pištolj u mrak i svatko će pasti mrtav tko tebi do ñe blizu! I on pohita k ognjištu, uzme čitav pregršt ogrlica, prstenja, pa sve to saspe u njene ruke. — Sve je to tvoje — veli on, a Krasanka se okren e i ode u kuću. osje ćajem osvete prema Naprasito zažmiri Varnica s nekim svojim razb ojni čkim ortacima i veli: — Znajte, ne će potrajati mnogo dana i priredit ću svatove kakve još nikad nitko nije vidio! A sad hajde na po činak. Ovaj

plijen nosi, Atanacko, u moju kudu da sutra dijelim o. 297 ?Svi se dignu i ostave ognjište. Svi nešto šap ću i dogovaraju se. Vatra mržnje plamti prema Krasanki i vo ñi. Razbojnici ne mogu preboljeti što je njoj poklonio gotovo polovicu dragulja. Varnica izmi'jeni još nekoliko rije či s Je čmenicom o sutraš-njem pohodu na Retfalu, a onda slijediti Atanacka koji nosi svilu, baršun i ukradene nakite. Krasarika je s gnušanjem skinula svileni ogrta č, dijadem i sve dragulje. Onda se primakla prozoru i zagledala se gore, dalek o u nebo, k zvijezdama. Čini joj se — jedna zvijezda neobi čno treperi, šap će poruku, njegovu poruku — što je kao neki nalog, molba, želja, što li... I od šaptava joj svojim srcem i svojim mislima da je razumjela. Ve ć nosi u sebi gotovu zamisao. Njezino srce, prepuno ljubavi prema Dragomiru, smatra ovu zamisao jedinom vezom izme ñu nje i njega koji je zaruonik druge. Njezina zamisao mora joj sa- čuvati mjesto u njegovu srcu do kraja života — mora zadržati njezin li'k u njegovoj duši. Obuzim a je samosvijest da će izvršiti neko veliko djelo za Dragomira, u borbi na koju se on zakleo I to je ispunjava ushicenjem. Vise se ne boji ni čega. Kao da stoji na nekom čvrstom bede-mu s kojega će poslati pomo ć onome kojemu njezino srce upu- ćuje svakog časa pozdrave svoje ljubavi. Cini joj se da ju je ova-mo poslala neka v isa sila da izvrši tako veliki čin. Smatra se odab-ranom da pomogne Dragomiru da sv rgne s prijestolja sile beskraj-nim krvavim zlo činstvima okrunjenog kralja slavonske ravnice. I ponosna je u svom miru, hladnokrvna u svojim odluka ma. Sjedi uz prozor i gleda kroz gusto velo tmine o namo gdje trepere zvijezde poput zlatnih trepavica oko o čiju nekih tajan-stvenih stvorenja. A u Varni činoj ku ći sprema Atanacko zajedno s gospodarem plijen ugrab ljen iz valpova čke ko čije. Onda Varnica ogleda svoju kuburu i ho će da iza ñe. AH ga Atanacko zaustavlja. — Gospodaru, pazite, oni nešto spremaju. Za mračio im se pogled i prolila im se žu č što ste njoj dali toliko nakita i što je kanite uzeti. — Ne treba me na to upozoravati! Sve ja znam i vidim! AH čekaj — netko se šulja. Možda kane ugrabiti nakite? Ne mi či se... Nesigurni koraci sve se vise približavaju. Netko ulazi. Pred njim se stvori Ječmenica. Začudi se Varnica, a ovaj mu prilazi i šap će: — čujte! Dogovorili su se vaši vo ñe da će oteti djevojku. Dat će je vašem sinu da bježi s njome u Bijelo Brdo. Ako me 298 Ob;:. gOVi hika Sta na o ć"i'. — SČ I: žeH da : Pozvaa bi sv: - -: Varr... bude r:-Xr _ Okolo i bdi vani na ir Dugo TIE niku: — Jes: 1 ćaj'u čov . — K. — Vr dobacio _? tko go i ?. _ konju r :: _ : Varnic a "_ je njegc\?:. i ći na h:. žetva. r.\. da bu... lu: ili p-; ,:

prokažete, ubit će me — ali moram vam to re ći. Kad smo odlu- čili ida se združimo, ne mogu dopustiti takvo izdajstvo prema v ama. — Tako valja! Ne će ti biti žao, Je čmenice! — veli Varnica i ide u no ć. Šulja se prema Milinoj ku ći, zavu če se iza plota i čeka. Nije prošlo mnogo vremena, kad opazi tri sjene u tmini. Obilaze ku ću, onda se zaustave pred vratima. Sluša kako se do-govaraju. J ečmenica je, dakle, rekao istinu. Varnica je odviše lukav da bi izazivao suko be. Valja mu čekati da se pomladi, a onda jao njima koji ga izdaše... Sad se on digne, ide ravno prema njima pa ih pi ta kao da ništa ne sluti: — Vi još ne lijegate na po činak, a sutra valja u Retfalu. Sva trojica su zate čeni. — E, tako ti je to kad čovjek malo vise pije, ne ide mu san na o či! — odgovori prvi četovo ña. — Do ñite sa mnom da razgovaramo i pletemo osnove. I me- ni se ne spava. Misiim samo na svatove. Djevojka je poštena i želi da je vjen čam. Nije im druge, moraju ga slijediti, dok mu se u duši rugaju i prijete mu. Pozvao ih je u svoje kona čište i stao s njima raspredati koga bi sve mogli orobiti. Oni su mrzovoljni i nemirni. Na koncu im V arnica zapovijedi: — Sad lezite tu i da se ne mi čete odavle! — Sto je s tobom, gospodaru? Zarobio si svoje vo ñe? — Ho ću da se naspavate, a ne da lo čete — neka vam sutra bude pamet čista, a desnica mirna. Ne usu ñuju se maknuti niti prigovoriti. Polijegali su na-o kolo i zamalo zaspali. Ali Varnica ne spava. Kao no ćna ptica bdi vani na ledini. I Atamaoko je s njime. Dugo vremena sjedi Varnica pa će onda tiho svojem pouzda- riiku: '; — Jesi li ti kada čuo o Iijekovima koji pomla ñuju, koji vra- ćaju čovjeku mladost? — Kako da nisam! Pri čaju o tome žene po selima. — Velim to samo zato jer je netko od njih danas to meni dobacio kao da bi meni to trebalo! Juh, kako ću ih naprašiti, tko god se digne protiv mene! Vidjet će oni kako ja jurim na konju poput vilenjaka! Cut ćeš ti da ljudi govore: prometnuo se Varnica u vilenjaka, u viteza Hrabrena, i najljepša cura Slavoni- je njegova je! I sad čuj: premalo se radi u našoj četi. Valja nam i ći na hara č, valja pokupiti živeža, robe i novaca. Bit će uskoro žetva. Valja požeti što su drugi sijali. Ho ću da nakupim blaga, da budem spahija. Ho ću, tako mi imenai^I proglasiti valja u se- lu: ili pod Varni činu vlast ili pod njegovu kuburu! Zagospodarit 299 ću ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mn om i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat ću njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve ću ja to u činiti, gospodaru. Znate kako vam služim. A velim yam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako Hjepe i mlade djevojke. — Čuj, doskora ću ja oti ći neg ñje — izostat ću nekoliko da- na ili dan-dva. Tebi, Je čmenici i Mili ostavljam na brizi djevoj ku. Uzmi moje najvjernije momke pa je čuvajte. Objavit ću još prije odlaska čitavom selu: svi mi za nju jam če glavom. Znaj, ne- će je dobiti moj sin i drugi, makar pocrkali! Istina je, dao samo rije č da podijele izme ñu sebe djevojku — ali ne ovu. Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se i spruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve čekaju ći ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se ve ć dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi čovjek odjeven u troš-no gra ñansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare o či i ugleda pred sobom Zorislava Morovi ća, — Dolaziš danas, a ro čio sam te u srijedu?

— Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao čekati srijedu jer bi se ti čestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Će- pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi- jesti. Smjesta su pošli u ku ću. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i čudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sa svojim gospodarom. — Što ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojni k, a Zori- slav nastavlja pri čati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je u Valpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od ca rice pa se . ispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaru čnika kojega su joj namijenile i carica i njezina dvorska gospo ña zato što je potajno vodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti pri čam? Zaru čili se odmah drugog dana nakon tvojega posjeta. — Eh, dakle, ipak je istina što re če ona?... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, ho će da se odmah ženi i da putu- je sa svojom draganom u Be č gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra- bren ostat će bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. I tako je vitez ostao bez vo ñe u svojoj četi, a nema nadaleko i široko nikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako j e kapetan bio lud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djev ojci i ne će ni da čuje o daljnjoj borbi, ve ć samo o naru čaju svoje dragane. Već u utorak oni će ti se vjen čati kod sv. Mihajla, a u srijedu putuju. 300 najmilije : Šutio bih Keglevica Varn::: I on ljoski: . cura sma!-::.: jednom vr: znam, bar: Nikad ovog časa. '. dost i vese. dovao da : ugrabljen;; : — Eto , . bi bilo od : — Ne će : — veli Varr..: — Reel ; Ime joj je K:: — Da, t: ali još se is:: ćini molili za . — A je ii : — Otkud Krasanku je i nije gledala, a : Gašo ju je u : nici. Zorislav pri ča radost priprerr.;: — Znaš li . znaš ništa? — Pri čali su =-, komorkinje? — Ali je kralj nik ñavo. Optužiii redio da mi je dc la o či u »Zlatnom u glavi. Ali čuj! Po pri čaj i ovo o se grizu zato što je la moje dragulje. ST* Zorislava Mor Dragomira koji ga ku za sebe. I te ško i ću ja kao nikad dosele. A one koji se ne slažu sa mn om i prigova-raju mi, imaš ih meni pokazati. Naslagat ću njihove lešine kao cjepanice za zimu. — Sve ću ja to u činiti, gospodaru. Znate kako vam služim. A velim vam, izjeli bi vas živa što ste se dokopali tako lijepe i

inlade djevojke. — Čuj, doskora ću ja oti ći negdje — izostat ću nekoliko da na ili dan-dva. Tebi, Je čmenici i Mili ostavljam na brizi djevoj ku. Uzmi moje najvjernije momke pa je čuvajte. Objavit ću još prije odlaska čitavom selu: svi mi za nju jam če glavom. Znaj, ne- će je dobiti moj sin i nitko drugi, makar pocrkali! Istina je, dao samo rije č da podijele izme ñu sebe djevojku — alj ne ovu. Ovako u razgovoru zatekne ih zora. Varnica se i spruži na travi i zaspi dok Atanacko bdi, sve čekaju ći ne bi li se opet mo-gao iskazati pred svojim gospodarom da ga probudi i javi što važno. Ta mu se želja brzo ispuni. Sunce se ve ć dobro uspelo nad ravnicom, kad se pred Atanackom pojavi čovjek odjeven u troš-no gra ñansko ruho. Atanacko prodrma Varnicu. Ovaj protare o či i ugleda pred sobom Zorislava Morovi ća, — Dolaziš danas, a ro čio sam te u srijedu? — Mnogo se toga dogodilo pa nisam mogao čekati srijedu jer bi se ti čestito naljutio. I tako odem da vidim jesi li u Ce- pinu. Ako ne, potražio bih te u Bijelom Brdu. Nosim ti važne vi- jesti. Smjesta su pošli u ku ću. Bez ikakva uvoda javlja mu pro-vizor: — Slušaj i čudi se! Kapetan viteza Hrabrena razišao se sa svojim gospodarom. — Sto ti to meni kazuješ? — zapanji se razbojni k, a Zori- slav nastavlja pri čati: — Evo, kako se desilo. Carski savjetnik Weber donio je u Valpovo pismo, a nakon toga stiglo je pismo i od ca rice pa se ispostavilo da se baronesa Hela odrekla zaru čnika kojega su joj namijenile i carica i njezina dvorska gospo ña zato što je potajno vodila ljubav s ovim kapetanom. I što da ti pri čam? Zaru čili se odmah drugog dana nakon tvojega posjeta. — Eh, dakle, ipak je istina što re če ona? ... Ali dalje! — Kapetan, mlado i ludo, ho će da se odmah ženi i da putu- je sa svojom draganom u Be č gdje ima svoj dvorac. Vitez Hra- bren ostat će bez prvog kapetana, a drugi mu slabo vrijedi. I tako je vitez ostao bez vo ñe u svojoj četi, a nema nadaleko i široko nikog tko bi se usudio s tobom u borbu. Eto, kako j e kapetan bio lud na megdanu, tako je vatren u ljubavi prema djev ojci i ne će ni da čuje o daljnjoj borbi, ve ć samo o naru čaju svoje dragane. Već u utorak oni će ti se vjen čati kod sv. Mihajla, a u srijedu putuju. 300 — Jamčiš mi glavom svoje djevojke da je to istina? — Da ne mogu jam čiti na njezinu glavu i život ?— što mi je najmilije na svijetu — zar bih dolazio k tebi da ti to govorim? Šutio bih kao da ništa ne znam. A saznao sam sve to od grofa Keglevi ća koji se u Valpovu upoznao s kapetanom. Varnica skokne, a o či mu zasjaju: — Juh, djevojka prešla vitezu preko puta kao cr na ma čka. I on ljoskac u njezino krilo i ostavi Varnicu kralj evati! Evo ti, cura smakne junaka! E, pa hvaia joj budi i slav a! Re če meni jednom vra čara: Pazi, Varnica, plavojka je tvoja sudbina — a znam, baronesa je plavojka! Nikad nije Atanacko vidio Varnicu tako razdraga nog kao ovog časa. I sam je razdragan i smiješi se i smije da pove ća ra-dost i veselje svojega gospodara. I hvali ga ne bi li ga tako obra-dovao da mu iz kožna te kutije utisne u rukav kakav komadi ć ugrabljenja zlata. — Eto vidiš, ja tebi nosim pregršt sre će i danas i ju čer. što bi bilo od tvoje cure da nije bilo mene? — dodaje A tanacko. — Ne će ti biti krivo, dobit ćeš prsten od dragog kamenja — veli Varnica pa onda sjedne k provizoru i žmirne na njega: — Reci, provizore, znaš li ti neku komorkinju iz Valpova? Ime joj je Krasanka ...

— Da, to je ona koju je Gašo okrivio zbog kra ñe dragulja — ali još se isto ve če dokazalo da je lagao pa su je i gosti i doma- ćini molili za oproštenje. — A je li ona bila kapetanova dragana? — Otkud ona, kad je baronesa Hela kapetano va dragana! Krasanku je grofica uvijek držala strogo, pa i bar unica. Nikoga nije gledala, a bilo je jednom u valpova čkom dvorcu velike krike. Gašo ju je u tmini htio ogrliti pa ga je odgurnula i tužila baru- nici. Zorislav pri ča istiniti doga ñaj, ne slute ći i ne znaju ći kakvu radost priprema Varnici. Onda razbojnik posko či i vikne: — Znaš li da je to moja cura koju sam oteo? O tome ne znaš ništa? -: — Pri čali su mi, ali otkud bih vjerovao da je tebi do ne ke komorkinje? — Ali je kraljevna po ljepoti! To je tako uredio moj zaštit- nik ñavo. Optužili su je da je ukrala moje dragulje. Ja sam od- redio da mi je dovedu. A kad tamo, to je ona što mi je nadraži- la o či u »Zlatnom volu«! Sad je moja i čuvam je ovdje kao oko u glavi. Ali čuj! Pozvat ću svoje vo ñe, a ti im reci sve o vitezu, a pri čaj i ovo o Krasanki i o Gaši. Neka svisnu. Neka cvi le, neka se grizu zato što je cura nevina. Nije imala dragan a i nije ukra la moje dragulje. Sve to reci njima! Zorislava Morovi ća zazebe u srcu. Misli na svojega prijatelja Dragom ira koji ga je poslao. Sad zna da je Varnica uzeo djevoj-ku za sebe. I teško mu je, ali sluša dalje kako se razbojnik pred 301 njim hvali i pripovijeda ka;ko su n'jegovi kapetani kivni što on njoj poklanja zlato i draguilje i svilene haljine i što će je obasuti zlatom i biserom. Zorislav se ne usu ñuje ispitivati o Krasanki jer bi to pobudilo razboj aikovu pozornost, a to bi bila teška opasnost za Krasanku i za sve ono što smjera Dragomir. Kad se Varnica napripovijedao, prešao je odmah na otkup-ninu za mladog Ervina Palfyja. Zorislav upita koliko traži. — Pet stotina dukata. I neka brzo šalju. Jedva čekam da se oslobodim toga grofi ća. Onako benavo čeljade! Kako samo go- vori? Kao luckasta namiguša. Kakvo je to ždrijebe? Jadna cu- ra koja mu dopadne! Zorislav ne može zatajiti zadovoljstvo nad tim rije čima. Orada po činju razgovarati o Weberu, ali Varnica sada traži dvostr uku otkupninu: — Hranim ga, a takva kraljevska zvijer ne jede š to god. Za- dužio se u mene. Sad mi ne treba vise njegovih halj ina, neka ih otkupi. Samo jednu ću zadržati za tu priliku kad budem svad- bovao s mojom djevojkom. A sad, eto, mojih vo ña, I da si im govorio mnogo kako je djevojka nevina i kako Gašo l aže. Još ni- je bila ni čija! To moraš naglasiti. Neka se živi izjedu od zav isti! Osobito moj sin! Lupežina, razgoropadio se otkak o je ona tu! Dakle, pri čaj mnogo da ih dražim!... Morovi ću ja zadrhtala duša. Varnica mu sam otkriva da se r ijegovi bune zbog Krasanke, a od toga može biti samo koristi za nju i za Dragomirovu namjeru da je spase. Dolaze svi četovo ñe. Lica su im mrka. Nešto tvrdo leži u nji-hovim cr tama što Zorislavu razotkriva da su puni pobune. Varnica odmah dade rije č Zorislavu i on stade razlagati o vitezu Hrabrenu isto onako kak o je govorio Varnici. Samo im pri ča opširnije da bi im stvar prikazao vjernije. Njima nije toliko po-znato o prilikama u Valpovu kao Varnici koji je tamo boravi o meñu gostima. Njegovo pripovijedanje pomalo razvedrava mra č-na razbojni čka lica j radost im zatrepti u očima. A kad je Morovi ć završio, Stojanovi ć ispod oka pogleda svoje drugove i, misle ći na Varnicu, veli: — Eto, tek što zakora či na put čovjeku takva djevojka — svršeno je! Moglo bi se to i drugima desiti! ...

Ali Varnica kao da to nije čuo. Upravi Zorislavu pitanje o Krasanki. A on odgovara, pripovijeda i obrazlaže kako nije uzela d ragulje ona, ve ć neka druga i kako ju je Gašo krivo optužio i zašto. Odmah zapaža da njegovo razjašnjavanje podstrekava ne-raspoloženje četovo ña. Jedva što je dovršio, Varnica objavi svojim vo ñama: — U srijedu, u Bijelom Brdu, slavim svadbu. Prov izore, do- nijet ćeš mi, za moje pare, jela i pila, ali samo onakvog kakvo se jede i pije na svadbama bogataša. Neka zna selo da se ženi 302 \ » _ A :; is i • Jt - - isp. os:: nas kar:: ni činu tak. Si dok sz.-to? Vt ti — c neka se od tog svakoji se prec'- ga oa zi slav a ? je to n joj par ra s: pornla ć- Juh — donesi z. Varnica. I ti ćeš do ći. I znaj, kad budem odlazio u druga sela, uvijek ću kapetanima slati vijesti o tebi. Ti mi od svih jata ka vrijediš najviše! Gnda se protegne i usklikne. — Viteza Hrabrena odnese vjetar, sad ću kraljevati u miru. A to mi baš i treba kad se oženim. Zorislav opaža da on sve to govori iz nekog prko sa da poka-že kako je gospodar koji vrši svoju volju i baš onda ho će da je vrši kad se drugi protive. Stojanovi ć mu prekine rije č i stade ispitivati kako će se uve čer odlaziti u Retfalu: — Odredio si, Varnica, da nas vodi djevojka i do bavi natrag dragulje. Dakle, uputi je kako će to udesiti. Ovo obraduje Zorislava i čini mu se dragocjenim otkii ćem. Ali Varnica odgovori: — Samo dovedite onu koja je ukrala, ve ć ću je uputiti. A što mogu kad ste uhvatili krivu, a meni doveli moju nevinu ko ja nema dragana niti je ukrala dragulje. Ona ne će nikuda. Ona ostaje ovdje, a vi nastojte na ći taticu i vitezovu draganu pa neka nas ona vodi. — Ako ona ne ide, vodit ćeš nas ti. — Imam ja svoje kapetane zato da vode. Moram sut ra ne- kamo po važnom poslu. Moram se, dakle, spremiti. Ta ko će biti kako re'koh i nikako druk čije! Ustali su. Na lieu im nezadovoljstvo. Bez rije či ostave Var-ni činu ku ću. A njemu kao da njihov prosvjed baš pribavlja uži-tak. Sav sjaji od zlorada smiješka pa se iskali pred Zorislavom: — Gadovi! Vele mi u lice da sam mator za mladu c uru! A dok sam samo njima dijelio, bio sam im muž od oka! Čuješ li to? Vele da sam mator, a ona im se baš ju čer narugala. Znaš li ti — ona jedva čeka da mi do ñe u zagrljaj! čak mi je šapnula neka se pomladim po nekom u čenjaku koji to umije. Nije li to znak da gine za mnom. A kako će ginuti tek onda kad se vratim od tog u čenjaka što pomla ñuje grofove i barune? A taj se mora svakojako kriti da mu ne.. otmu čudotvorne lijekove. Veli ona da se preodijeva i skriva u razne kolibe jer bi mu ote li napitak. Bla- ga on zaslužuje time. Jesi li ve ć čuo o njemu? — Kako ne! Čuo sam o takvom čovjeku — odgovara Zori

slav u smislu njegovih rije či. Ne može pravo doku čiti zašto mu je to rekla Krasanka i što ona time misli i smjera, ali osje ća da joj pomaže kada to potvr ñuje. I dok sluša Varnicu, sve mu uda- ra sree i jedva prikriva duboko uzbu ñenje. — A ti ne znaš gdje je taj u čenjak? — pita stari razbojnik. — Još sam mlad pa nisam nikad nastojao da doznam. — Dakako, ali ona pozna stare barune i grofove k oji su se pomladili. Danas će mi ona sve kazati kad mi do ñe na razgovor. Juh — bit će belaja — bit će svima zainat. A sad hajde, pa mi donesi za srijedu sve što rekoh ravno u Bijelo Brdo . Onamo ću — Varr.::-ravnc -koji je ti još spa". '-Eto kur. izd a, bit poslati sve što god je staro. A mlado, što bi gubil o o či za njom, bacit ću u Cepin, u Tenje, u Dopsin i druga sela. Zna Varnica što tko misli i što tko ho će ... Tašta mu je svaka kretnja i svaki pogled i tako je to namet-Ijivo da je i slabo lukavi Zorislav osjetio što mu sada mora go-v oriti. I odlu či se: — Kad te tako gledam, komandante, nalikuje š pravom ge- neralu, vojskovo ñi. Još vise, pravom pravcatom caru. Ali kad bu- deš pomla ñen, onda ćeš biti carevi ć! Mladi carevi ć da će svi za tobom ginuti. Još danas se u tvr ñavi govori kako je »carski sa- vjetnik« Weber muž od oka. Istina, ve ć znaju da si to bio ti i tako mnoga žena uzdiše za tobom, pa veli: — Šteta što Va rnica nije uistinu carski savjetnik! Varnici trep ću o či u taštoj radosti, smijucka se, žmirka i tapše pro vizora po ramenima, iskazuju ći mu tako sklonost. Zorislav je stao naslu ćivati da je Krasanka na toj razbojni-kovoj taštini pokušala graditi most svojemu bijegu. Ali kako? Ipak je razabrao da ne će nikako vidjeti djevojku. Morao se brzo oprostiti i ostaviti razbojni čki logor da pohiti Dragomiru s vijestima što ih je pokupio u razbojnika. Varni čini kapetani vratili se svojim drugovima otrovani g nje-vom i sve im ispri čali što su tamo čuli i vidjeli. Koliko ih je ob-radovala vijest da s e glavni vo ña viteza Hrabrena povla či u za-grljaj djevojke, toliko je nastala uzbuna zbog Varni činih izjava da ih ne će voditi u Retfalu ni djevojka, a ni on. Još vise, da ugrabljenu djevojku kani vjen čati. Pobuna zavlada u Varni činu taboru. Na čelu je njegov sin. On raspiruje nezadovoljstvo pro- tiv oca koji je pomjerio umom. Odlu čili su da ne će u dvorac grofa Peja čevi ća. Zar da oni nose glave na nišan, a dragulje će dati njoj? Neki čak predlažu da ostave ludog starca što se pomamio z a mladoš ću djevojke pa da se svi zajedno priklone Je čmenici i Kosi ću. Njih dvojica zamijenit će Varnicu. Ali taj prijedlog od-bacuje prvi kapetan. — Najviše sam protiv njegova ludovanja, ali, opet, čujte: što je Kosi ć prema njemu? Ne zna pravo ni robiti ni na drumu, ni u ku ći, ni kmetove na polju. Uh.vate mu plijen i oduzmu. že- ljezo u njegovoj ruci postaje vosak. Je čmenica je dosjetljiv, smi- on, ali što koristi kad mu svaka suknja smuti pame t? Vise se voli ar čiti, nego grabiti. Velim vam, nema razbojnika nad V arni- com. čuven je, čašćen, štap se u njegovoj ruci pretvara u me- tak! I pame ću nije ozebao — do danas, dok nije ugledao ovu curu! I, eto, čini iz našeg tabora ludnicu. Stradat ćemo svi od ove njegove benavosti. Što, dakle? Evo, št o: djevojka mora IZ tabora. Sutra on ide nekud po poslu, nije rekao kam o i zašto. Dok su dosele slušali pomno, sada se svi vesele , uzbudili se, potvr ñuju, prihva ćaju i slušaju kona čni prijedlog. 304 ir.~ čin sin. — Cte Za treaac i položio za s ždukati kao c U par-ne dvor:.; mo o ČUĆAKV: krili sve njft kog umijeca. Krasanka.

Ustao _«e : Još rnu r ? trebalc -- . . Razgor:pa zato što boat djevojku. A sin huška s Sve on to | — Samo močvaru i ? ; sela i uric Ijevstvu. A i, kad rek. ne idu u F.. im to. Crkr.. I ostac : tvorca. Nije s;e-^: nacko: — Nos:- Cura mi ;- - Doñite odrr.::. — Ah, I.-. moj korak •. - nacko, zinu: : ljevi ća i — Enc nacko na 20 Zagorka: Vitez — On će u zoru, a mi čekamo pa, kad sunce bude visoko, a Varnica daleko, opkolit ćemo ku ću, pograbiti djevojku pa s njom ravno u mo čvaru. A kad on pita gdje je, okrivit ćemo provizora koji je čas prije bio ovdje, da je doveo četu ljudi i, dok smo mi još spavali, odveo djevojku. A ona će šutjeti u dubini mo čvare. Eto kubure! Neka položi svaki svoju u znak prisege. I tko nas izda, bit će mrtav! — Ali Je čmenica ne smije ništa doznati — upozorava Varni- čin sin. — On luduje za curom. Za trenutak svatko je dotaknuo svojim oružjem k apetanovo i položio za šutnju svoju glavu. Onda su sjeli i stali pri čati i zvi-ždukati kao da se nije ništa dogodilo. U podne su svi zajedno objedovali na ledini, a s eoske ih že-ne dvorile. I Varnica je došao k njima. Ali šuti. Razmišlja sa-mo o čudotvornom čovjeku koji će mu vratiti mladost da nat-krili sve njih koji živ e od njegova imena i od njegova razbojni č-kog umije ća. Ispod oka katkad pogJeda preko u ku ću gdje je Krasanka. Ustao je i napustio svoje ljude. Oni su polijega li da spavaju. Još mu nitko nije rekao da ne kane u Retfalu. Tek onda kad je tr ebalo da sedlaju konje, jave mu da ne će i ći bez njega. Razgoropadio se, razvikao i rasplamtio. On ne će s njima, baš zato što ho će da oni idu. Zapravo je uvjeren da mu kane oteti djevoj ku. Atanacko mu donosi vijesti kako se oni bune, a njegov sin huška sve. D ogovaraju se kako će oteti Krasanku. Sve on to podnosi i šap će: — Samo kad ja obavim onaj važan posao ... Pobacat ću u močvaru sve koji su se bunili. Pokupit ću one iz Tenja i drugih sela i unova čiti ih. Pa da vidiš kakav će biti mir u mojem kra- ljevstvu. A ti opet idi — samo osluškuj i kazuj i m: »Varnica šuti i, kad rekoh da ne ćete po ći bez njega, riije rekao ni rije č!« Neka ne idu u Retfalu — kad bude čas, i ći će u mo čvaru. Ne opraštam im to. Crknut će! I ostao je sam razmišljaju ćL o mladosti što ga čeka u čudo-tvorca. Nije sjedio ni pola sata, kad bez daha dotr či k njemu Atanacko: — Nosim vam, gospodaru, golemu radost! Evo, no vu sre ću. Cura mi je prišapnula kroz prozor da želi razgov arati s vama. Dodite odmah k njoj. Odmah sada, ho će da vam kaže nešto važno. — Ah, znam. Ve ć mi je ju čer rekla da će me pozvati. Svaki moj korak k njoj zna či metak u one tamo što mi se opiru. Ata nacko, zinut ćeš ti u svojega gospodara kao da gledaš u lice kra-

ljevi ća i carevi ća! — Eno, vani stoji pod jabukom i čeka vas — pokazuje Ata nacko na Krasankinu pojavu. r Zagorka: Vitez s]aypj;sjre 305 Ljudi grnu oko crkve sv. Mihajla u tvr ñavi. Svršila je subot-nja ve černjica. Pandur Ficulin ide ledinom oko crkve gdje stoje lju di i pri čaju. Gizdavo gleda oko sebe da li ga svi vide i da li mu se dive. Namr štio je debele obrve, a pogledom dodiruje ljude oko sebe kao da je to opome na: — pogled je to koji je prvi ugledao Varnicu. Svi to ve ć znaju. Vijest o boravku razbojnika u tvr ñavi proputovala je u sve tri varoši. On se pobrinuo, da što brže pu-tuje. Odonda Ficulin ide ulicama, trgovima, kr čmama, svuda gdje ima svjetine okre ću se za njim, glasno govore i tiho šapu ću: »Evo ide pandur Ficulin koji je prvi ugledao Varnicu! Ide onaj koji je rekao: carski i kraljevsk i gospodin ima lice razbojnika!« I sada ide tako oko crkve, a onda opet trgom pa ulicama na ogled ljudima. Tko ga ne bi opazio, smjesta se on podmetne nje-gov u pogledu bilo kakvim prigovorom da bi podsjetio na sebe. Kad se dao od svih čestito ogledati, ide »Zlatnom volu«. Otvo-rio je vr ata i raskora čio se na pragu. Stoji i gleda prema stolu za kojim sjede njegovi drugovi šandori ć i crkvenjak. Sada ih vise ne po čašćuje svojim posjetom. Gleda s visoka na njih, crve zemaljske koji su se njemu rugali i p rozvali ga pijanicom kad je ono vikao: »Tu je bio Varnica«! Neka tamo samo sjede. Ne će on k njima baš zato što zna da umiru od želje slušati njegovo pri čanje. Stoji tako na pragu i promatra u dubinu sobe is pod arkade dvojicu plemi ćke gospode. Odjeveni su u putna odijela. On jedini zna tko su. Zvali su ga onog dana u samostan i rekli su mu: »Ti si jedini pameta n u tvr ñavi. Ti si jedino oko koje je prepozna-lo Varnicu!« Pa kako bi sada mogao sjesti k onoj purgariji ko-ja se njemu rugala! Danas su ga gospoda pozvala ova mo. Ali on čeka da ga zovnu da pobudi još ve ću pozornost. Baš ho će da vide kako njega pozivaju otmjeni plemi ći. A to je on zaslužio svojom pame ću. Jedan od plemi ća se digne i dade mu rukom znak. Ficulin najprije z aokruži pogledom po gostionici da li su to vidjeli njegovi drugovi, a zatim pristupa polaganim i čvrstim koracima k stolu dvojice gospode. Ponude mu stolicu. Ficulin se osje ća kao da je sjeo na pri-jestolje. Zna on da će ova dvojica danas-sutra biti slavni. Svijet će govoriti: »Slavljeni kapetani, to su oni koji su sjedili u "Zlatnom volu " s pandurom Ficulinom!« Dadoše mu vr č, a on ga prinese k ustima, ali zirne dolje u gosti onicu da vidi da li to ostali promatraju. Stanislav i Dragomir u plemi ćkim odijelima s nekim širo-kim klobucima primaknu se k Ficulinu i šapnu mu: — Reci, je li ovdje Varni čin jatak Mihatovi ć? — Ne, još nije stigao, ali će sigurno do ći. — Cim on na vrata, a ti samo nama šapni: to je on. Onda ćemo neko vrijeme još sjediti i zatim oti ći. Tebi je do ći za nama. sve do vest će vo;-..: bro pogled; : _ Slavno r izvršiti one : — Eh, k:_ ga ne bi treri-: — I sai :. — Sto -i - bojnik! I o'c:; - vrpci što vis: - Ovo je Ficu

okrugla plo:: šta dokaziva:. : kraljevska kr_r Moja cast i sia". i — Ficuiir.e - — Uh, jei-._ ali čeljust mu se m. Sad se otver-: " ma i šapne im: — Mi o telerm. * je naš! Kriomice pogfcr. s nekom dvo;.:: široko gostion :: drugove kako se Ispunio im -ga budu ispitiva smješka i slijež e — No, reci . vano,a on onak; — Iz Be ča ? lje nego ja svoj_ 20 vu. — Kakvi? Da. i_ venjak. — Držiš ti r: t. pa ide polagano. . Ulicom prolaze susret Zorislav ::: — Dakle, jes:; — Vidjeli sm: p mamit će ga u b..r_r. u tvr ñavi iz Gorn e ii nici nema tko dou — — 306 20* sve do palace zapovjednika, i ostati tamo. Kad bude mrak, do-vest će vojnici Mihatovi ća i drugu dvojicu jataka, a ti svakog do-bro pogled aj da li je pravi i budi tamo dok ih svežu i zatvore. Slavno po čašćen ovim nalogom, sav se isprsio i obe ćao to čno izvršiti ono što su mu naredili pa onda stade uzdisati: — Eh, kolike sre će da sam onda uhvatio Varnicu! Svega to ga ne bi trebalo! — I sad bi Ficulin imao hiljadu dukata — veli Drago mir. — Što je hiljadu dukata? To može imati i najpros tiji raz- bojnik! I obi čni tat! AH ono okruglo, svjetlucavo čudo na svilenoj vrpci što visi na grudima i kud god ideš svuda vice : Stoj, gledaj! Ovo je Ficulin, pandur koji je uhvatio Varnicu! Ta svjetlucava okrugla plo ča javljala bi svakome sve. Ja uop će ne bih trebao ni- šta dokazivati. Sve bi reklo za mene ono divno čudovište. Što je kraljevska kruna caru, to bi meni bila takva okrug la kolajnica. Moja cast i slava i svijetao obraz! Sve bi to sjalo na njoj. — Ficuline, red je li jak taj Mihatovi ć? — Uh, jedva mu koža kosti drži! Ina če ni drljav mi .grbav, ali čeljust mu se trza kao da je tu ñi amanet proždro. Sad se otvore vrata. Ulazi suh čovjok. Ficulin se sagne k nji-ma i šapne im: — Mi o teletu, a on s telecom glavom na bijela v rata! Sad je naš! Kriomice pogledali su Ficulinovi znanci čovjeka koji je sjeo s nekom dvojicom muškaraca k stolu. Ficulin je ustao, kora čao široko gostionicom i samo ispod oka promatrao svoje gra ñanske drugove kako se rastapaju od želje ne bi li prišao k njima. Ispunio im je tu želju samo zato da ih nadraži šutnjom kad ga budu ispitivali. Na usta su im navrla pitanja, a on se s amo smješka i sliježe ramenima.

— No, reci tko su ona dvojica plemi ća? — pitaju ga opeto- vano, a on onako ravnodušno veli: — Iz Be ča su. Visoka gospoda. Odli čna, znaju oni mene bo- lje nego ja svoju košulju. I caste me. Ali, sada id em. Poslovi me zovu. — Kakvi? Daj kaži. Evo, na rije č, ne će se saznati — moli crk- venjak. — Držiš ti rije č kao rešeto vodu — podrugljivo će Ficulin pa ide polagano, dostojanstveno i tajanstveno. Ulicom prolaze Dragomir i Stanislav. Iz samostan a ide im u susret Zorislav Morovi ć i pita: — Dakle, jeste li ga uhvatili? — Vidjeli smo ga. Momci paze na njega. Cim se sm ra ći, na- mamit će ga u blizinu zapovjedništva. Time bi, dakle, svi jataci u tvr ñavi iz Gornje varoši bili u našim rukama. Važno je da Var- nici nema tko dojavljivati da nešto spremamo. 20* 307 I — Hajdemo sad zapovjedniku Keglevi ću. Neka sve bude spremno — veli Stanislav. Dragomir okrene k Zorisla vu svoje blije- do lice: — Je li u Retfali sve na svojem mjestu? — Sve. Ni živa duša nije tamo, osim vaših momaka . Svi go- sti iz Retfale su ovdje, u zapovjednikovoj pala či. — Samo nema Magdina zaru čnika — podruguje se Stanislav. Morovi ć šuti, a srce mu udara ja če. Na ulici je pusto. Ni živa stvora. Dragomir se z austavi pred lijepom zidanom kućom, modro obojadisanom. Zamislio se. Tu, pred ovom kućom gdje se rodila Krasanka, šetao je s njome onog nedjeljnog popodnev a. Još se danas sje ća svake njezine kretnje, svake rije či. Ugledavši ku ću, stisla ga je takva bol da je morao zaustaviti korake. — Gospodine Morovi ću, niste mi ništa zatajili? Ništa vise niste saznali u Varnice? Ne prikrivajte mi ništa, s preman sam na sve. Vi znate, ne gajim nadu da su je poštedjeli. P ripada meni, bilo što mu drago. Zbog mene je stradala ... — Gospodine, kunem se, prikazao sam vam čitav razgovor s njim. Ništa vise nisam razabrao ni čuo, nego ono što sam rekao. — A on se hvalio da će ga pomladiti neki čovjek — i da mu je ona otkrila tajnu? Tu je neka njezina zavijena n amjera. Ima u tome nešto, osjetio sam to kod prve rije či. — Ne mogu doku čiti ništa — veli Zorislav. — Možda ipak, ako mi pomogne sre ća. Požurimo se — u sa- mostanu nas sigurno ve ć čekaju. U LUTANJU ZA MLADOSCU Sunce je izašlo. U razbojni čkom je selu tiho. Nakon pijanke u no ći nitko ne ustaje. Nikome se u selu ne žuri na posao. žive od razbojni čke milosti i od plijena. I duboko spavaju. Samo se prvi kapetan pro budio po obilazi zavjerene drugove i šaptom ih zove na okup. Kad su se odjenul i, šuljaju se oko Varni čine ku- ćerine. Osluškuju. Nitko se živ ne mice. Tiho ulaze. Ležaj je pra-zan. Veselo kli ču. — Dakle, otišao je ve ć zarana. I Atanacko s njim. — Bra ćo, on ode, a na nama je sada da uzmemo djevojku i oslobodimo sebe nevolje. — Ni časa ne časimo! Radosno izlaze i sjedaju na konje. Ogledali su j oš kubure pa trkom pojure prema ku ći i opkole je. Sad imaju vlast u svojim rukama. Sto janovi ć u ñe s naperenim pištoljem u ku ću i uperi u Milu i njegovu ženu: — Ja: - de, tamo ; - Varnic:-komorice .

— Us 13. j, Sve je ne — Nema vu! Razotkr- Digne pokr Na blaz. da bi izgle... razbojnik, ;. i ženu, po d . — Gov;r Bacaju si šta. — Kako — Odni: spavali. Vai — Djev: - tko od vas v:^; Kunu se, :: — Ju čer z Ona je izašla onom jabu-i- — A or,__ — Razišli -. Svi smo legli. razbojnicima it: — Utekla ? r AH nikoga . potope u mo ćvarL spavao u ku ći r.t = da je Varnica ??: . Pretražuju kita, ni traga r. -. — Zato je r. . burence vina — ponapije i da or.. rao. Čim smo r :: — A kamo? I onda? Zabrinuli se : -vikati. Je čmenica — Otišao je z^. f — Mile, znaj, opreš li se, nema ti života. — što sam skrivio? — Predaj nam Varni činu djevojku. — Jao meni, ubit će me. A vama se oprijeti ne mogu! Haj- de, tamo su vrata. Prisilili ste me. Varni čin sin ulazi prvi, a za njim ostali idu prema vrati ma komorice i otvore ih: — Ustaj, djevojko! Sve je nepomi čno i mirno. — Nema ti koristi što se praviš da ne čuješ. Pokrila si gla- vu\ Razotkrit ću te — vikne Varni čin sin Stjepko i pri ñe ležaju. Digne pokriva č. Na blazini položena u dužinu druga blazina, a go re pokriva č da bi izgledalo kako netko ovdje leži. Strahovito prokune mladi raz bojnik, a stari udari u viku, istr či iz komorice, pograbi Milu i ženu, pod vrat im pri nese nož: — Govori gdje ste je sakrili? Ti ili muž? Bacaju se na koljena, preklinju, ne znaju ništa. Ne slute ni-ita. — Kako bi mogla pobje ći? A zlato i dragulji? Haljine? — Odnio je ju čer popodne Varnica u svoju ku ću dok ste vi spavali. Vaijda on može nositi što ho će! — Djevojku nije mogao odnijeti u svežnju! Govor ite, ili ni- tko od vas vise ne će probesjediti ni jednu rije č! Kunu se, ne znaju ništa, tuma če: — Ju čer popodne dolazio je Varnica djevojci na razg ovor. Dna je izašla pred ku ću. Vidjeli smo ih, tamo je bila s njime pod mom jabukom. Razgovarali su dugo, vrlo dugo — A onda? Sto onda?

— Razišli se. U ku ću on nije ulazio. Ona je rano uve če legla. Svi smo legli... Ništa nismo čuli — pri ćaju prestravljeni ljudi razbojnicima što su se okupiii u ku ći. — Utekla je s njim! Uzeo ju je sa sobom! Ali nikoga ne mogu okriviti. -Svi su bili odlu čni da djevojku ?otope u moćvari. Potražili su u selu Je čmenicu. On je duboko ipavao u ku ći neke mlade žene i sam se prenerazio kad je saznao ia je Varnic a odveo djevojku. Pretražuju Varni ćinu ku ću. Ništa! Ni komadi ća svile, ni na-dta, ni traga njemu ni djevojci. Nitko u selu ništa nije zamijeti o. — Zato je predve čer dao Varnica iznijeti po Atanacku čitavo vina — »za pomirenje« — lisica stara. Sve to da nas jonapije i da onda može ute ći s njome. Cujte kako nas je zava- •ao. Čim smo pozaspali, on uzima blago i nju, pa bježi. — A kamo? Zašto? Zna či — kani nas ostaviti? Na čemu smo Mida? Zabrinuli se zbog Varni čina bijega, a onda se stali buniti i rikati. Ječmenica ih umiri: — Otišao je da uživa mladu Ijepotu koju ste mu krat ili! 309 — Što bi matora luda! — vi če Varni čin sin. — Neka nas vo- di Je čmenica. Idem za njim u potjeru! — Otkud se ja mogu mjeriti s njim? — brani se Je čmenica. — Ni za živu glavu ne bih se usudio zamjeriti Varni ci. Njemu nema premca! Najbolje će biti da ostavimo njega i curu. I onako je mora napustiti pa će osvanuti za koji dan u Bijelom Brdu. Da- nas u no ći idemo tamo, kako nas je ju čer ro čio, pa čekajmo. Do- ći će. Maknuo se, velim vam, jer ste mu kratili djevojk u. — Otkako je došla, svega ga obuzelo ludilo . Evo, i blago odnese što smo mi ugrabili. Cujte — savjetuje stari ji razbojnik — pritajimo se kao da nije ništa. Ako je dovede, ob ra čunat će- mo s njom. Drava je mutna i duboka. Kad djevojku po ložimo na dno, sve će biti kao i prije. Uve čer, kad padne mrak, krenut ćemo u Bijelo Brdo. Svi su prihvatili prijedlog. Guštarom pokraj čepinske ceste jaše Varnica. S jedne strane Atanacko , s druge Krasanka. Obukla je odijelo seoskog momka što joj g a je donio Atanacko. Natuknula je veliki klobuk da joj pokriva glavu sve do zatiljka, a široki obod zasjenjuje lice. U pustoši nema nikoga. Kroz granje razabire se c esta. Nada-lako ne vide traga živom čovjeku. — Svi će urlikati od ljutog jada kad se probude! — rastapa se Varnica od zluradosti. — A neka. Utekli smo dok su oni bili u tvrdom snu. Uh, ve ć čujem kako urli ču! — Još vise kad se vratimo — veli Krasanka — i ka d ugle- daju svojeg vodu kako jezdi na konju dvadeset godin a mla ñi. — Britki nož rasparat će utrobu mojem sinu kad me spazi. Sad ja znam zašto pop, barun i grof nikad ne stare, žene se oni, ako su udovci, i s pedesetom. Kako ne bi! Lako im j e kupiti mla- dost. A reci je li sve ono što treba skupo? što tra ži taj u čeni čovjek? — Ne znam, svejedno. Tu se ne škrtari. Doduše, k azat ću mu da moj gospodar nije bogatun. — Čekaj, ne reci ništa, mogao bi mi dati slabiji napit ak — a ja ho ću onakav kakvim napaja grofove i knezove. — Ne brinite. Udesit ću ja to! — Juh, kakva te rodila majka! Držiš se na konju kao momak od oka. I kakva ti je pamet! Ali znaj da mi nisi ni zirnula na ko- jeg mom či ća! Tu sam ja ... — Sto će meni derište? Najednom se ona zaustavi. Nešto je opazila i skre će konja. — Neki ljudi spavaju, ne budimo ih — veli ona pa zaokrene u guštaru nalijevo. Varnica i Atanacko je ne slijed e, ve ć idu da po-

gledaju što je. 310 Izmefu :— žnja. O č::; pa su za -.. Kras;r. . ku svome da su oni z: Prasnu.; sedlu da vid: zi govca što ih > lu iz k oje I-:, ko je sišac : : Smu čil: : i od Atanac: Obuzeta . -padne. »Samo z- : Mora p:: oplja čkanu morala prog. Opet na; zbojnike pr. A on je pi jar. - Jahali su -vojka je odah-ra konja brže . — Žurite ie Ipak je Ya_- diti od čega ur.: ni se i zadršce sliku, puna kr.. ba i jeca j ... O: Na selja č'::.: jima. Kraj nje;-sparao zaklancr. rima na ñe sveza: - Krasankin '?: ~ dje čaka, ali ba; u grudi. Uzde su joj : Varnica broj: Onda Varnica sp — Zaslužio je, tavlja se da brani Varnica nije doži Napunio kesu! Ha uzmemo sa soboim. Izme ñu grmlja spavaju dva muškarca. Uz njih dva puna sve -žnja. O čito je, dva putuju ća trgovca nose svoju robu na prodaju pa su zašli u šikaru da preno će. Krasanka je skrenula da ih ne budi. Ali odmah je usporila tr-ku svome konju da razbojnici ne bi pomislili kako bježi. Vide ći da su oni zaostali, ona stane i čeka. Prasnula su dva hica... To joj prolazi kroz žile . Digne se na sedlu da vidi zašto su razbojnici pucali. Jeza je potrese. Dva tr govca što ih je vidjela kako spavaju leže na tratini s rupom u če-lu iz koje kulja krv. Varnica se na sedlu grohotom smije. Atanac-ko je sišao pa mu dbdaje sve žnjeve što su ležali na zemlji. Smu čilo joj se od pogleda na mrtve, od razbojnikova smi jeha i od Atanackove ravnodušnosti kojom diže svežnjeve na sedlo. Obuzeta ogavnoš ću i zgražanjem, jedva se drži na sedlu da ne padne. »Samo da izdržim ovu strahotu« — vapi mjezina duša. Mora podnijeti, mora se svladati. Oni se ve ć približuju i nose oplja čkanu robu. Tada ona potjera konja malo naprijed da ne bi morala progovoriti ni rije či o onome što je vidjela. Opet nastavljaju put guštarom. Krasanka nastoji zabaviti ra-zbojnike pri čanjem. Opaja Varnicu napitkom nade u mladost. A on je pijan od toga kao od vina. Jahali su jedan sat, kad se na cesti pojave sel ja čka kola. Dje-vojka je odahnula, vide ći da seljak ništa sobom ne vozi, te potjera konja b rže i veli: — Žurite se da na ñemo u čenjaka. Ipak je Varnica zastao. Krasanka osje ća — nešto će se dogo-diti od čega unaprijed trne. Strahoviti vrisak zaustavi je. Skar ae-ni se i zadrš će. Ne usudi se obazreti. Osje ća da bi vidjela novu sliku, puna krvi i jeze. Odanl e se čuje neko hroptanje i jauk, mol-ba i jecaj ... Obuze je strava i okrene konja prema cesti. Na selja čkim kolima previja se neki čovjek u smrtnim trza-jima. Kraj njega mrtvi starac. Varnica bjesni i vice. Nožem je ra-sp arao zaklanom čovjeku prsluk. Atanacko ga pretražuje. U njed-rima na ñe svezanu vre ćicu s novcem i predaje je Varnici. Krasankin konj posko či u grabu. Ona ho će da zaštiti jadnog dje čaka, ali baš u torn času zarine mu Varnica još jednom nož u grudi. Uzde su joj pale iz ruke i ona klone...

Varnica broji glasno novae, a ona se bori s nesv jesticom. Onda Varnica spremi novae u njedra i povikuje: — Zaslužio je, pasje štene, i deset handžara u g rkljan. Pos- tavlja se da brani svog djeda od mene! Takve sramot e još nikad Varnica nije doživio! Eto, sad ima! A star či ć je dobro pazario! Napunio kesu! Hajde, Atanacko, otpremi konja ispred kola da ga uzmemo sa sobom. 311 Sluga odmah posluša gospodara. Krasanka se uspr avlja. U prsima je stislo. Htjela bi da rida, vice i jeca. Još joj je u ušima grozno hroptanje dje čaka koji je htio obraniti djeda. Star čeva je glava pala na cestu, a noge se zadržale u vagirima. Zacijelo je ve ć mrtav. Krasanka hvata zrak da joj bude lakše, a njoj s ve teže. Pre-šla je preko grabe polagano da se ne sruši s konja. Varnica ju j e dostigao i gleda je sav zaduhan: — Sto si tako blijeda? Zar ti je teško gledati k rv? Morat ćeš se priviknuti. Kud Varnica nogom, tud smrt skokom! — Moramo se požuriti i ne smijemo se zadržav ati — veli ona. — U čenjak bi mogao oti ći pa bismo ga morali čekati i či- tav dan, a šteta bi bilo kad ve ć prevaljujemo toliki put. — Eh, djevojko moja, žuri se tebi, znam! Ali ne može Varni ca nikoga propustiti ako nešto vozi ili nosi, a da mu ne otme. Ne dade li s dobra, što da s njim radim? Mora da cr kne. To je kao na dlanu! Valjan ti je Varnica razbojnik i nema mu para Imat ćeš se s kime ponositi. Svaka njegova rije č uskrisuje u njoj jezovite, krvave slike. Svaka rij eč nove grdobe zlo čina čke duše. Idu dalje. Sad su u blizini Retfale. Opaze selj ake u sve čanim odijelima. Očito je, vra ćaju se iz crkve. Varnica je pojahao prema njima kao lud. Uperio kuburu. Ljudi klekli na koljena, vrište i sklopljen im rukama mole da im poštedi život. — Svucite surke! — naredi on. — Svucite se! I zamalo kle če trojica goli golcati i savijaju se od straha pred naperenom kuburom. Krasanka je pošla naprijed da ne čuje viku ljudi. Ve ć je na kraju snaga. Strahoviti put kojim je pošla nato-pljen je krvlju. Jeza se Krasanki penje na tijelo i dušu, ali poku-šava opet skupiti snagu. Varnica je dostigne pa se hvali: — Eto, vidiš, ja sam ti ne samo pamet nego i sna ga. Sve pre- da mnom lijega u prah. A što će tek biti kad me rasplamte na- pitkom mladosti? Dokle ćemo? Zar je još daleko do tog u čenjaka? — Nije, ali vi se stalno zaustavijate i put se, eto , vu če. — Ne bih ja tog ñavla nikad našao! Dobro si me uputila da me ti vodiš. I ne bih te smio ostaviti samu. Bili b i te oteli kako su ono govorili ju čer u no ći. Samo pred njima nisam htio kazati da ću i tebe povesti sa sobom. Ona je obrisala hladni znoj sa čela. Htjela bi odgovoriti, ali ne može. Očito on i ne traži odgovora jer neprestano kroz gran je pogledava na cestu ne bi li opet našao kakav plijen. Razabravši njegove pogl ede, pokuša odvratiti njegovu pozornost sa ceste na cilj kojim su pošli: — Sve razmišljam — veli Krasanka — ho će li čudotvorac biti tamo. Bilo bi mi vrlo neugodno da ga moramo tražiti , možda čak u gradu. Nadam se da nismo zakasnili. 312 — Rekia =: u- ljom. — Da, all zt: ; ~ kidate putovar. ; :;t:aair vam je stalo z-. . dosti i ljepo::"- 1-Sto će re ći? Ka^ On je slu~a : —

na zvijer u š_~. Prošli su ;..? . • na pustu obalu I Pred njima r.e.-.. nekih krovova . .-čanoj toplini. U tvrdavi je ; površina rijeke i Malo je spuf blijedo lice. Sva.- _ amo-tamo. Ruke joj dr.-: -mi, mo čvari, ir..a -bunilu govori, si-., kao da se ona ra znica. Topot kor. . Najednom \'a — Gle, tame Krasanku pr. ljina? Ne vidi mu cu. Kao da će — Nemojte, ra tar. — Baš ne b: : jem svežnju. — Ostavite. E : — Gle ti nje, 7 ževe. Znam ja to a . — Ve ć vidim .-. a ina če je gužva ?:?.-. — Baš je dob - — Dakako. T. ci i oteli čudotvc; - va. Ovamo sam, • otišla u Be č kao :v hija i sada će se itr U groznici ona - — Ja ću k nje~- di. Čuvajte mog kcr mo. Ako ne, onda :_ SHlll — Rekla si da se tamo nalazi svakog utorka, petk a i nedje- ljom. — Da, ali nedjeljom samo prije podne. A vi nepre stano pre- kidate putovanje. Mogao bi oti ći. Hajde da požurimo! Valjda vam je stalo da što prije osvanete pred svojim kape tanima u mla- dosti i ljepoti? Htjela bih ve ć sada vidjeti kako će se oni držatL ?»to će re ći? Kako vas gledati? On je sluša s užitkom, a o či mu traže plijen na cesti kao glad-na zvijer u šumi. Prošli su šikarom iza Retfale, ugnuli se Gornjo j varoši i stigli na pustu obalu Drave. Krasankina duša trep će ... Nikoga u blizini. Pred njima nekolikD stotina kora čaja sive zidane tvrdave. Obrisi nekih krovova i šil jci tornjeva vire iza zidina i predavaju se sun- čanoj toplini. U tvrdavi je svaka misao Krasankina. Duša joj u stalasana kao> površina rijeke što juri koritom pod njezinim nogama. Malo je spustila glavu od straha da joj Varnica ne zagleda u blijedo lice. Svaka njezina mišica podrhtava... Pogled joj vreba. amo-tamo. Ruke joj drš ću dok drži uzde i pri ča. Sve nešto pri ča o šu-mi, mo čvari, mladosti, o Varni ćinim kapetanima. Kao u nekom bunilu govori, ska če s predmeta na predmet, slika mu mladost kao da se ona rastapa od te pomisli. Sve ja če je trese neka gro-znica. Topot konja udara joj u prsa ... Najednom Varnica skrene glavu nadesno pa će Atanacku: — Gle, tamo neki fratar nosi svežanj na le ñima! Krasanku preleti zima. Fratar! Koga to skriva f ratarska ha-ljina? Ne vidi mu lice, ali fratarska haljina izaziva u nje drhtavi-c u. Kao da će izgubiti svijest. Trgne rukom prema Varnici i veli: — Nemojte, pa to je fratar, siromah koji prosi. Pobožni fra tar. — Baš ne bi bilo zgorega pogledati što taj frata r nosi u svo- jem svežnju.

— Ostavite. Dosta je bilo krvi. Sada se radi o mlad osti. — Gle ti nje! Ti se braniš od krvi. Zene vole kr volo čne mu- ževe. Znam ja to dobro. A ti si baš odabrala čestitoga ... — Ve ć vidim kolibu, možda smo zakasnili. Ljudi ve ć odoše,. a ina če je gužva oko kolibe. — Baš je dobro što je pusto. A on je u toj kolibi? — Dakako. Tu se može sakriti. U gradu bi ga pron ašli lije čni- ci i oteli čudotvorni lijek da zarade sami pare! Uvijek se tu s kri va. Ovamo sam, vidite, morala pratiti onu staru bar unicu što je otišla u Be č kao mlada djevojka. Tu se pomladio i čepinski spa- hija i sada će se ženiti. U groznici ona pri ča i zaustavlja konja. — Ja ću k njemu po ći pješice da vidim nema li ipak tamo lju di. čuvajte mog konja. Ako je netko kod njega — pri čekat će- mo. Ako ne, onda eu vam mahnuti, a to je znak da do ñete. 31* Ne može ni časa posumnjati. Dala je i 'konja. A kuda bi tu mogl a bježati kad je s jedne strane zid tvr ñave, siv i visok, a s druge strane mutna Drava? A k ud bi i htjela da bježi? Zla-to, biser, svilu i dragul je da ostavi? Tako rezonira njegov razboj-ni čki mozak. I jedva čeka da bude njegova. Uvjeren je u to. Stal-no ga je tjerala da idu što brže. Sama ho će da se on pomladi. Krasanka pohiti naprijed. Drš ću joj noge, duša i tijelo. Sva je u groznici. Samo je još jasna misao i osnova koju je zamrsli-la ju čer pred ognjištem razbojnika ... Možda će ipak na ći nekog živog u kolibi? Rekao je Drago-mir — odsele će dolaziti nedjeljom jer narod ide k vra ču, pa i Varni čini jataci dolaze u Donju varoš i navra ćaju k vra ču za lijekove. Ako ne na ñe nikoga, ve ć je i na to pripremila Varnicu. Oti ći će do Vodenih vrata i tamo pitati za vra ča — a onda će re ći sve vojnicima na straži. Ali sada treba to čno izvršiti sve da on ništa ne posumnja, ništa ne zamijeti. Ide polagano u muškom odijelu, sagne se da popravi hla če i opet kao da joj se ne žuri... Prišla je koiibi. Gotovo polegla na vrata. Zama glilo joj se. Daleko je od one grabežljive krvolo čne zvijeri. Drugi cilj pruža joj snagu. Pokuša otvoriti vrata, Odmah su popustila. Prelazi prag. Na ñe se u tmini malog prostora. Sve to pozna. Zna, nal ijevo su još jedna vrata ... Otvori ih. Na podnošku sjedi čovjek duge bijele brade. Oko glave omo-tana crna tk anina kao dva zastora. Prepoznaje ga. lilazi. Gleda oko s ebe, jedva svladava drhtanje glasa: — Jeste li ovdje sami? — pita vra ča. — Tko bi još bio? Što ho ćeš, mlado mom če? Ljubavni na- pitak? Uvjerivši se da nema nikoga, ona mu pri ñe bliže i šapne: — Vi ste prijatelj gospodina Dragomira? On napne vid i uperi o či u momka. — Da, — što ste došli? Otkud? — Ja sam djevojka — ona koju je Varnica oteo. Na vela sam ga da će se pomladiti... Vani je! Vra č sune uvis i zovne tiho: — Dragomire! Ustaj! Ona se uhvati za drvene stijene kolibe kao utop ljenik pos-Ijednjeg ostatka čamca da ne potone. A snage se njezine utap-Ijaju — ho će da bude jaka, neslomljiva, jer je to — on! Ve ć stoji pred njom i drži joj ruke i gleda joj lice i šap će joj, a ona se muči da bi ga razumjela: — Krasanka, draga, hrabra! Brzo recite što ste s njime ugo- vorili! Kako? Slutio sam — slutio! Govorite! — Moram mu dati znak da je vra č ovdje! Pomladiti se ho će. I — u ćinite sve kako je dogovoreno — kako vi znate — nast avlja ona silno uzbu ñena. 314

— Idite b-: ai š4o pred stolicen ? .: vrata ... Izlazi f drži, da ne klc-.e Varnica p:?? ?" pila je veseli 5- — Imarac s: Sišao je ; sjedi. Pred r.::r: — Što že!:; — Cuo sa~ — Ako za : mnom što ho će; nam biti u porr.: - — Imam. Z: na konje. Ona ide i z:".-^ slonjena na kol:~- — Skini sa ; žem čudotvorr,.~ I stade mu : i svla či. Idu časovi. Samo Drava šur šumjela onog dar Najednom 1; borba — a onda Vrata zavi če prema "? . kraj kolibe. Blr; modrih o čiju. Sr.___ joj veli: — Čitavu srco osnova koju je < da se pomiadi... — To je rekao ?? — Varnica ;e tu prije podne : mir je slutio da dana će do ći, pa slutili da ćete g: da spasiti vas .. . — Razbojn:, uzme za ženu I taštinu i želju d: sam govoriti da -. — — Idite brzo da ne posumnja — veli vra č pa sjeda, užiže ne- što pred stoli ćem što se puši... Dade joj znak da ide. Ona otvori vrata... Izlazi... Sve u njoj drš će — samo da još ovo malo iz- drži, da ne klone, i ona mahne Varnici. Varnica pokrene konja. Atanacko ga slijedi. Ona ih čeka. Sku-pila je veseli smiješak i gotovo klikne: — Imamo sre ću, još je tu! Idite! Čeka vas! Sišao je s konja i ulazi u kolibu. Krasanka ga vodi. Vra č sjedi. Pred njim se puši neki mirisavi dim — Sto želiš, čovje če? — pita vra č. — Cuo sam da umiješ vratiti mladost... — Ako za dva sata nisi mlad kao momak, možeš u činiti sa mnom što ho ćeš! Imaš li još kojeg momka ovdje, jakoga, koji će nam biti u pomo ći? — Imam. Zovi njega — odredi on Krasanki — a ti p ripazi na konje. Ona ide i zovne Atanacka. Ovaj ulazi. Krasanka j e ostala na-slonjena na kolibu ... — Skini sa sebe odijelo — veli vra č — da te najprije nama- žem čudotvornom maš ću. I stade mu tuma čiti kako će i što uraditi, dok se on pokorava i svla či. Idu časovi. Krasanka ne čuje ništa ... Tišina kao u grobu ... Samo Drava šumi brzim tokom niz obalu ispod zidina. Tako je šu mjela onog dana kad se ovdje srela s Dragomirom.

Najednom iz kolibe zaori Varni čin krik — kletva — kratka borba — a onda vise ništa. Vrata kolibe se otvore. Stanislav potr či do obale i žestoko zavi če prema Vodenim vratima. Onda' pohiti Krasanki koja stoji k raj kolibe. Blijeda je, iscrpljena, s crnim kolobarima oko tamno-modrih o čiju. Snaga je polako napušta. Uzme je za ruku i tiho joj veli: — Čitavu smo no ć u samoštanu odgonetali što ima zna čiti osnova koju nam je od Varnice donio provizor. — Var nica node da se pomladi... — To je rekao provizor? — Varnica je sve sam pripovijedao Zorislavu. Bio je u subo- tu prije podne tamo, ali nikako nije mogao vidj eti vas. Drago- mir je slutio da ste to vi Varnicu uputili, samo ni je znao kojeg dana će do ći, pa smo odlu čili čekati svaki dan. Nismo, dakako, slutili da ćete ga sami dovesti — mislili smo njega uhvatiti, a on da spasiti vas ... Kako vam je samo pala ova misao? — Razbojni čka horda bunila se protiv mene što ho će da me uzme za ženu. Govorili su mu da je star. Opazila sa m njegovu taštinu i želju da bude mlad — i — eto — dosjetila sam se, čula sam govoriti da vra či prodaju napitke .,. 315 — Oh, vi hrabra djevojko! AH oni dolaze. Pripra vili smo mo- mke u blizinu. Sad će ga čuvati u kolibi do ve čeri — a onda u samostan. Nitko ne smije naslutiti da je u našim ru kama, da ne saznaju njegovi razbojnici — sad moramo pohvatati s ve. Tri momka dojašu. Stanislav ih pošalje u kolibu, a onda uzme jednog konja i poravna sedlo: — Odvest ću vas sada mojoj ro ñakinji. Tamo smo vam pri- premili sobu. Dragomir želi da ostanete ondje. Spomen njegova imeiia pruža joj novu snagu, pre mda osje- ća da dugo ne će izdržati. Iz kolibe izlazi Dragomir i ide ravno k njoj. U pio je pogled u njezino izmu čeno, nasmrt blijedo lice, prima joj ruke i pridig-n e k svojim usnama i cjeliva i gleda joj u o či. — Draga — mila •— hrabra moja. Odviše ste pretr pjeli. Dajte da vas Stanislav otprati. Ja ću do ći... I uzme je oko struka, dig- ne i posadi na sedlo. Stanislav se popne na konja i onda krenu prema Vodenim vratima u tvr ñavu. Uskoro su stigli u vežu jedne prijatne ku će. Još prijaznija gospo ña do čeka ih na vratima otmjeno ure ñene sobe. Jedva što je Krasanka prešla prag, nestane joj snage. Pala je na ruke Stanislavu od pretrpljenih napora duše i tijela. Go s-poda se trudila da joj pomogne, a Stanislav pohiti po lije čnika. Sklopljenih o čiju leži Krasanka u postelji. Divna, bujna i ta-mno plava kosa rasula se oko nje. Uokviruje joj lice, znojno i ru- meno. Vru ćica hara mladim tijelom. Od časa do časa baca ruke, okre će se, diže glavu, otvara o či, zuri u neku daljinu, odakle joj prijete strahovite slike, prikaze. Suhe usne šap ću isprekidane ri-je či užasa: »Mrtvi — ubojica! Hrop će dje čak ... place ... zove u pomoć ... Starac krvav ... kravav ... Spavali su ... ubi li su ih ... Dragomir ide ... u Valpovo — svadbuje ... Smu ćena svijest oživljava joj slike što su ležale na dn u du-še. Kraj nje stoji Dragomir. Zabrinut je i stalno pita lije čnika: — Recite što je to? Kako će svršiti ta strahota? — Sva je njezina snaga potresena strahovitim doživljajima. Ako mladost svlada vru ćicu, sve će biti dobro. Premalo je to nade njegovu srcu i ne može se od nje otki-nuti. Uzima vrelu Krasankinu ruku i cjeliva je. — Vrijeme je — svi čekaju! Još jednom uzme njezinu ruku, još jednom se sag ne k njoj i zagleda u širom otvorene, smu ćene o či. I bude mu tako jezovito bolno u srcu kao da je n ikad vise neće vidjeti... Odlazi šute ći, ali njegovo srce tiho jeca. Vani je mrak. U šutnji prošli su ulicom i trgom u franjeva čki samostan.

316 — Prije ~-.z: nislave, u cet:r. : _ Otišli su _ •.:._—-u o či svojem ~.r. :??;: — Neću rrec li ste — dra;: u ruke. Tko z: su je srvale. ^ : mi posljednju — Zašto - t — Znate da jt li, molim vas — am budite joj skrbafc. njezin dragi f:~ — Daje— nas poslužiti >-°-.--tako pasti u ru?:? — — Sve je :. - Varni čina snr- -..- — Hi bolje — Tu je bila srec- — Tvoi: časa, kad j^ pravo si rek: što tražiš — 1 vedemo ono r>?<~~"~-U to se - - — Evo, — Vaša ;; pjeh zavisi : : — Ne L- i rekao da bojnici da j-;- , __ .. smrti! — Mi s- - zajedno s r. vene gunje\ lo nigdje ži. Nijedan nje; nici. — Tko : tak koji će — Zato . . Nikako nemojir Odanle se još vam da otku. koj dvorani — Prije nego idem na vjen čanje, želim govoriti s vama, Sta- nislave, u četiri oka. Otišli su u vratarovu sobicu. Tu se Dragomir zau stavi i gleda u o či svojem mnogo starijem drugu: — Ne ću pred svima raspravljati i osobnim stvarima. Vidje - li ste — draga, hrabra, domišljata Krasanka dovela nam ga je u ruke. Tko zna po koju cijenu i kakve strahote je prepatila koje su je srvale. Srce mi razdire žalost i ja vas molim — ispunite mi posljednju želju. — Zašto posljednju? — Znate da je sada red na meni da izvršim zavjet . Padnem ii, molim vas — sve što je moje, pripada Krasanki, i molim vas, budite joj skrbnik. Kupite joj onu modru ku ću — nekadašnji njezin dragi dom, a sada njezinu vru ću želju. To vas molim! — Dajem ti rije č, ispunit ću što želiš, ali nadam se da će nas poslužiti sre ća. Vidiš, nikad se nisam nadao da će nam on tako pasti u ruke — tako jednostavno. — Sve je to u činila Krasanka. Onog časa kad su uhvatili nju, Varni čina sudbina bila je zape čaćena. — Hi bolje — onog časa kad ju je ugledao u »Zlatnom volu«. Tu je bila sre ća ... — Tvoja sre ća, Dragomire. Ti si je ro čio k vra ču. Od onog

časa, kad je ona pala na tvoje putove, sre ća ti se nasmiješila. I pravo si rekao: — tvoja je sudbina vezana s njome i u činit ću sve što tražiš — ali nadam se da će sre ća biti s tobom i s nama da iz- vedemo ono najteže. U to se otvore vrata i u ñe Zorislav Morovi ć. — Evo, dolazim po vaše zapovijedi. — Vaša je zada ća opasna — veli mu Stanislav — ali naš us- pjeh zavisi od toga kako ćete izvršiti svoju misiju. — Ne bojim se. Varnica me preporu čio svojim kapetanima i rekao da sam mu najvjerniji jatak. Me ñutim, saznaju li raz- bojnici da je Varnica uhva ćen^ onda će me ubiti. A ja se ne bojim smrti! — Mi smo ga zadržali u kolibi do ve čeri, a onda svezanog, zajedno s njegovim drugom, na nosiljci, zavezanih u sta i pokri- vene gunjevima, ponijeli od Vodenih vrata do samost ana. Nije bi- lo nigdje žive duše. Tu smo obojicu smjestili medu debele zidine. Nijedan njegov jatak nije ništa zamijetio. Svi su p ohvatani u tam- nici. — Tko zna nema li me ñu vašim momcima ipak još koji ja tak koji će odati da smo ga uhvatili? — Zato i kažem: vaš je put, Zorislave, opasan, b udite oprezni. Nikako nemojte oti ći na razbojni čki otok, ve ć ostanite u selu. Odanle se još može pobje ći. Uostalom, najprije idite grofu da vam da otkupninu, a onda se vratite na vije ćanje. Tamo u veli- koj dvorani čekaju nas fratri i tre ći drug našeg zavjeta. Idite! 317 Morovi ć je pohitao u osje čku pala ču vlastelina Retfale i dao mu javiti da ga čeka u uredu. Malo zatim pojavio se grof. Ni ri-je či mu nije Zorislav saop ćio o Varnici, niti o Krasanki, makar je grof pitao za dj evojku. Jedino mu je rekao da će po odredbi viteza Hrabrena oti ći i iskupiti grof ova budu ćeg zeta i savjetnika Webera. Tome se grof čudi. Ali Zorislav tvrdi da tako mora biti. — Recite mi — upita grof — zašto gospodin Drag omir ne dolazi u blizinu svojoj zaru čnici, premda se nalazi u tvr ñavi? To nije nimalo zgodno za baronesu zbog drugih ljudi... — On se nigdje ne pojavljuje zato što tako zapov ijeda nje- gov 'komandant vitez dok se borba ne svrši. — Lijepo, onda može ona čekati i godinu dana. Ali — neka to on riješi s njom! A vi uistinu idete osobno iskupit i grofa Ervi- na i savjetnika Webera? Možda je to ipak odviše opa sno, a za ove poslove lako je na ći druge. — Nitko to ne može izvesti, osim mene koji sam b io u raz- bojni čkom logoru, pa molim da mi iskažete ovo povjerenje. O čito je grofu žao mlada čovjeka te ga ponovno odvra ća. Ali Morovi ć ne popušta. — Kad ste tako odlu čili, dobro, idem donijeti novae za gro fa i savjetnika. Otišao je u salon gdje je našao ženu, k ćer i baronesu Helu. Zatražio je od grofice novae za otkupninu. Otvorila je teški or-ma r i predala mu kutiju, zapitavši muža: — Tko će odnijeti otkupninu razbojniku? — Provizor Morovi ć. Magda se stresla, a grofica i Hela se pogledale. I kao da je neka čudna sila prožela Magdu, ona se okrene ocu: — Dopustite da ja odnesem novae provizoru u ured . Zelim s njime govoriti o grofu Ervinu, mojem vjereniku. — Evo, uzmi — veli grof i preda joj novae. — Is poru či mla- dom grofu nekoliko Ijubaznih rije či, i onako je pao u nevolju zbog tebe. Zapanjena grofica ne re če ništa, a njezina se k ći uputi u kraj-nju sobu palace koja je služila kao ured. Tu pokuca i u ñe. Zorislav je ustao gotovo zaprepašteno. Ona polož i novae na stol i veli tiho: — Otac mi je dopustio da donesem otkup ninu i javim

grofu... Nije završila re čenicu, nego mu pride posve blizu i gleda u njegove smućene oči: — Zašto nosite svoj život u smrtnu opasnost? Zbog k oga? — Obavezan sam gospodinu Dragomiru ... — I nemate ovdje nikoga koga biste pitali ho će li podnije- ti... ako vam se dogodi nesre ća ... Opazila je kako mu je drhtala ruka kojom se upro o stol i kako je problijedio. Njegov vjerni pogled upro se u nju: — Smilujte se, Magdo, mojem izranjenom sreu i ne pi tajte... 318 — Tr...:: - te — umr:j c ?. . _ Stala ja r-ri govu ruku sve err . vise vidjeti r2JL.rii vim blizu. K;er~-f -Ljub:V: i sebe. Ovr.;. -be vje čno up. o či... što?« — Ljubii '. — Smn:.: — Onda r.e — Ne, r.e. — da sam ... — Da si h šiti, sve će .-L sretna. — Uzmi :r : " ka i otac narv.;. — Ne idi. : — Pregazic : sti, vratit ću se Njezino je : o čima. Njezin •; rva. Protiv sv: . žila mu je usr.z Nekoliko č; gdje su. Njego'-: svoje zaboravi. nju, grof ovo p c ko mu razjašnji.i sre ćom prvog i pes, Ona ga gleda — Molit ću sen — Mislit c'u sz. tko zate če ovdje ... — Ne marim i ñenja! ... Izašla je. On ne može a kor. Osje ćao se mora vjerovati da sumnja bi ga ubiia pustiti Magdi da ni čije sumnje ... N_ vu ći od svijeta — — Tražite na silu svoju smrt? Osje ćam to! Ako se ne vrati- e — umrijet ću i ja ... Stala je pred njim sva predana svom osje ćaju i privila nje-;ovu ruku svojem licu, ne brinu ći se što radi. Pomisao da ga ne će 'iše vidjeti razorila je djevoja čku povu čenost. Koraknuia mu sas-dm blizu. Njezine crne o či pune su suza... — Ljubljena! ... — šapne on i raskida zapreke izm eñu nje sebe. Ovivši ruke oko njezinih ramena, sa čežnjom upija u se- je vje čno upitljiv pogled njezinih tamnih o čiju. »Što pitaju ove > či... Što?« — Ljubiš li me? — Smrtno, o čajni čki — Onda ne smiješ u smrt... Sve ću ih ostaviti... sve! — Ne, ne, Magdo, vje čna bi sumnja ležala na mojoj časti — da sam ... — Da si hvatao moj miraz i ime? Nemogu će! Svega će me li- liti, sve će mi uzeti, bit ću sirota bez imena, odba čena — ali sretna. — Uzmi moj život — život — samo ne daj da mi tvo ja maj~ ka i otac naruše moju neokaljanu cast. — Ne idi! Ne idi! ...

— Pregazio bih svoju čast — pošteno ime! Ali nema opasno- sti, vratit ću se! Njezino je srce puno straha i gleda ga, gleda sv ojim tamnim D Čima. Njezin pogled razori posljednju njegovu snagu da se od-rva . Protiv svoje volje, protiv svih svojih odluka, obujmi je. Pru-žila mu je usne kao sun čanica svoj cvijet sun čanim zrakama. Nekoliko časaka nisu znali tko su i što su — niti su znali gd je su. Njegova savjest brzo ga privede svijesti. Preplašen je od s voje zaboravi. ćini mu se da je ovim cjelovom kruto povrijedio nju, grofovo povj erenje, obeš častio svoj opstanak u ovoj ku ći. Ta-ko mu razjašnjava mozak dok mu srce burno uda ra, još opojeno sre ćom prvog i posljednjeg cjelova. Ona ga gleda zanosnom sre ćom i šapne: — Molit ću se za tvoj povratak, Zorislave. — Mislit ću samo na tebe, ljubljena! Idi... idi ... Ako te tko zate če ovdje ... sa mnom ... — Ne marim ni za koga — ali idem zbog tebe! D o vi ñe- ñenja! ... Izašla je. On ne može a da ne mari ni za koga. Obuze ga sam oprije-kor. Osje ćao se kao provalnik u obitelji svojega gospodara koji mora vj erovati da je ra čunao na miraz, na časnu obitelj. Takva sumnja bi ga ubila — uništila n jegovu sre ću. Ne! Nikad ne će do-pustiti Magdi da ostavi sve i po ñe za njega. Ne bi mogao snositi ni čije sumnje... Njegova ponosna duša voli stradati, v oli se po-vu ći od svijeta — pregorjeti ljubav, nego pasti u sumnju... 319 Smjesta pozove grofa u ured. Ovaj se zaeudi. — Preuzvišeni gospodine, moram vas nešto zamolit i. — Recite — ali vi ste blijedi! Ipak ste svjesni svo je opasnosti. — Ne — nikako — nego — ako ostanem živ — oprosti te, ne mogu se vise vratiti k vama. — Sto to zna či? — Gospodine grofe, svaki čovjek ima tajnu koju nikome ne može povjeriti. Molim vas, dopustite da predam sve knjige i ra ču- ne vašem tajniku i da nitko u ovoj ku ći, baš nitko ne sazna o mo- joj odluci. A ovu sam odluku stvorio Ve ć prije ... — Tek sada je upu ćujete meni? — Htio sam otkazati na kraju kad ve ć sve ugovorimo za moj sutrašnji pohod ... — Kontesa vam je donijela novae? — Jest, i evo, spreman sam na odlazak — samo još ov o... — Ne znam kako da to shvatim! Moj tajnik je otiš ao ku ći, a vaša me odluka gotovo vrijeda ... — Nesretan sam zbog toga. Uzrok ću vam ipak javiti ovih dana ... samo zato da sa čuvate dobru uspomenu o meni... Nešto ozlovoljen na mlada čovjeka preuzeo je grof od njega knjige i ra čune. Svakojakve sumnje obilazile su mu mislima, samo nik ako nije našao onu pravu ... Oko deset sati u no ći pozvoni Zorislav na vratima franjeva- čkog samostana. Dragomir mu otvori vrata. — Gdje ste tako dugo, gospodine Morovi ću? — Oprostite, nepredvi ñena zapreka ... — Sto je bilo? Vi ste izvan sebe? Molim vas recite, ali sve! Iskrenom prijateljskom pozivu mora se odazvati pa m u priz- na sve što je u činio i kako je Magda spremna da sve zbog njega osta vi. Ali on se vise ne će vratiti u službu ni djevojci na o či. Dragomir to odobri: — Grof bi vas smatrao lovcem na miraz i odli čnu obitelj i položaj. Poštenjak, kao što ste vi, ne može učiniti druk čije. A ja vam savjetujem: ne javite grofu uop će ništa. A sad do ñite — svi smo na okupu i'držimo veliko posljednje vijecan je... VILENJAK U šikari na otoku nasuprot Bijelog Brda sjede V ami čini če-tovo ñe. S njima je i Je čmenica. Mrki su i zabrinuti. Uzalud pro-matraju dal eku cestu prema Osijeku. Nitko se ne pokazuje. Naj-više su zabrinuti kapetan i:

— A što on zapravo radi? Ćitav dan od njega ni traga ni glasa. 320 čmenica. — Nes:;- _- nio nešto tax'- : — Rekoh in - Ječmenica 2: — Rekcr. vojku ... Bii : tome nema r.. . pa će se i s~ : — Dove;. Što nam konsa it tao za nju? — Bilo b; — Bit će van: ; - — U tebe - - — Ali ta, . rije č, zadrža: ; - Opazili su ih ponuka da ;;. : -vesla. Kad se ca~ — Hajde r Morovi ć. Veli c; Ovo ih oživ; -me i onome, a'. kali na ledinu. — Sto na~: njega. — Ništa z'.: - stiže mi neki r.:: s njim jer me z: -; — A gdje je: — — Ne biste ~ uzjahao konja : mi je i ći. Zama!: — Ha, vid— , pun zavisti. — Varate s; njega sjedi Varr — Sto to go'.: • — Govorim 'i~-~- mladi... — Jaoh, udari — Svršeno je s — Varate se — lud ili ne, ali se mu skinuli s le ña 21 Zagorka: Vitez slava — Tek je prošlo podne, još ima kad da stigne — t ješi ih Je- čmenica. — Nestade Varnice, a da nitko ne zma kamo. Nikad nije u či- nio nešto takvo! — Rekoh, smutila mu zdravu pamet ona prokleta cura. Ječmenica ih opet tješi: — Rekoh vam, sami ste krivi. Nije mu trebalo kra titi dje- vojku ... Baš zato je pobjegao, ali da vas osta vi zauvijek — o tome nema ni govora. Gdje bi on bez vas? Udarilo ga u glavu pa će se i smiriti. Brzo će to biti. Mator je on! — Dovede li je sobom, nema joj života. Mora na d no Drave. Što nam koristi njegovo razbojni čko umije će, bude li sve zgr- tao za nju? — Bilo bi bolje da je poklonite meni — opet će Je čmenica. — Bit će vam sigurnije nego da je potapljate u Dravu.

— U tebe danas ova, sutra ona, pa da se opet vrati k njemu?! — Ali takve ljepote ne rodi ova zemlj a svakog dana. Na rije č, zadržat ću je u svom taboru i paziti kao oko u glavi! Opazili su čamac kako plovi od Bijelog Brda k otoku. Ovo ih pon uka da idu bliže vodi. Tu do čekaju Stjepka koji živo i brzo vesla. Kad se čamac približio, vikne im Varni čin sin: — Hajde brzo u selo, stigao je Varni čin prvi jatak provizor Morovi ć. Veli da ima važne vijesti. Ovo ih oživi. Hitro se ukrcali na čamac. Ispituju Stjepka o ovo-me i onome, ali on ništa ne zna. Domalo su stigli do sela, posk a-kali na ledinu. Tu ve ć stoji Zorislav, odjeven po selja čku. — Što nam nosiš, provizore? — pitaju oni i okupe se oko njega. — Ništa zlo, makar veliko čudo. Evo, slušajte. Danas u zoru stiže mi neki ribar u Retfalu i krišom mi javi da s mjesta po ñem s njim jer me zove Varnica. — A gdje je? — uskliknu svi odjednom. — Ne biste pogodili ni da imate stotinu pameti. Odmah sam uzjahao konja da idem, tobože, po poslu. Ribar me uputi kamo mi je i ći. Zamalo stignem u neku kolibu na Dravi. — Ha, vidite, gdje je udario bra čni stan! — veli Je čmenica pun zavisti. — Varate se. Tamo u kolibi neki stari vra č pali vatru, kraj njega sjedi Varnica. Sav preobražen, erven ... — Što to govoriš, provizore? — Govorim što je bilo. Otišao Varnica k vra ču da se po- mladi... — Jaoh, udari on glavom u ludu gljivu! — Svršeno je s njim — vele vo ñe. — Varate se — pri ča Zorislav. — Veseo je i svjež, bio ja lud ili ne, ali se sav promijenio — osvježio, mlad je kao da ste mu skinuli s le ña desetak ljeta. 21 Zagorka: Vitez slavonske ravni 321 — Eto, vidite što od sebe uradi matora budala! Urekla ga ona! — plamti Varni čin sin. — Nisu to baš uroci. Znam da k vra ču idu i velika gospoda da se pomlade — pri ča Zorislav. — I na selu imaju takvih napitaka, ali nikad on nije pomi- slio na takve ludorije. A što dalje? — Evo, što. Varnica mi naredi da smjesta idem u tvr ñavu, da kupim sve što je dobro i otmjeno — jela i pila, i odnesem u Bijelo Brdo. Eno, tamo u ku ći istovario sam pune vre će, sve po njegovoj zapovijedi... — Dakle, misli svadbovati? — viknu razbojnici ogor čeno. — Razumije se — odgovori Zorislav. — Ona ga na to navela. Samo ona! — promrmlja kapeta n. — Sad mi pada na um — veli sin. — U subotu mi j e otac jednom dobacio kad smo pili za pomirenje: još ću ja tebe dosti- oi, pa da me onda vidiš! Mislio je na vra ča! Jest! — Eto tako. Izvršio sam njegovu zapovijed, a sad da vam isporu čim njegovu poruku. Okupili se oko Zorislava i slušaju. — Varnica vam poruguje: još danas će sti ći k vama. Ho će da svadbuje današnju ve čer i čitavu no ć pa da ga do čekate ka- ko treba. Neka selo pe če i vari što god ima čestito. Neka kolju janjad, perad i sve da se pribavi za svadbu. Pogledali se zna čajno, a kapetan odvrati: — Razumije se. U činit ćemo kako on želi. A kad dolazi? — Nekako o sumraku bit će ovdje. I ja ću s njime. Dolazi u svadbenoj povorci. Pozvao je vodeni čare i ribare da ga prate na konjima. Svi će biti iski ćeni. — Može mu biti — veli Stjepko pa namigne drugo vima. —

A otkud mu konji za povorku? — Moj spahija nije kod ku će i tako sam naredio da sve ko- nje istjeraju na pašu, a ribari i vodeni čari će do ći da in odvedu. Tako ne će biti nitko kriv. A onda, viteza Hrabrena i njegovih vise nema, pa tko će.obraniti konje! Otišli su u jednu ku ću i oglcdali pune vre će svakojakog jela, boce pune vina. Ne vele ništa, ve ć pitaju Morovi ća. — Je li se Varnica tužio na nas? — Zašto bi se tužio? Obratno — re če kako će sada lijepo živjeti s vama kad je nestalo vilenjaka i njegovih kapetana. I još mi odredi da uzmem otkupninu za savjetnika i onog g rofi ća pa da je spremite dok on do ñe, a ona dva klipana izru čite meni. I dok je to govorio, razaspe po stolu zlatne dukate ... Zlato ih tako oduševilo da nisu vise mislili ni na što, ve ć samo o dukatima koje će podijeliti. — Hajde, izru čite one da vie, neka idu i da ih vise ne vidi- mo — odredi prvi kapetan. Ove su rije ći u čvrstile Zorislavu nadu da je opasnost minula. 322 Njihovc czzrif-njih ni časa ? _-..: bijegu k vra ću I ~ no ći na pijanc: '> ~-~~ Nitko u to ne r_-' opojna strast : vom koji je %;e grofa neka se :.? Kad su rac" privede Zorisla" . — Reci Var- — Cekajte r da ste svi ondje - — Svi ćerr.: — Sjedi uz - •;? jeka. A debeli — Nosi rr.-_ povijed kako :r. Zorislav se _ bljenicima pre~: — Ne ću v;~ utu čen i pon;i T — Ekscele-. muka, a vas, r ñavi — sva ob::e — Hvala! — — Nemate : za vas stavio z.2. _. ekscelencija. Ali on narr.-" či. I Zorislav — . jeme, a onda : — Zašto :J; — Ne bo::e nas drugovi 5 r odnekud naišli liko ih ima tarr : :. — Barem š- ći- — Sve ćete ta im je vrlo vaiua. — Ne može četu vojnika. Oni prijatelj, lako ga ratnih la ña i topo«K. »Onda svima i u torn času o či. Od uspo 21* TUfflflllP Njihovo ogor čenje prema Varnici dolazi mu u horu. Nitko od njih ni časa ne sumnja da je istina sve što im pri ča o Varni činu bijegu k vra ču. I sin neprestano opetuje kako se u subotu u nod na pijanc i Varnica hvalio da će presti ći njegovo mladovanje. Nitko u to ne sumnja, a kad s u ugledali toliko zlata, obuzme ih opojna strast i svaki čeka na diobu. AH ne će dijeliti pred

Zorisla-vom koji je vjeran Varnici. Zato sve požuru ju Webera i mladog grofa neka se žure da bi se što prije riješili provizora. Kad su razbojnici ve ć izvukli konje i oni uzjahali, kapetan privede Zorislavu njegova sivca i veli: — Reci Varnici da će sve biti kako je on zaželio. — Cekajte ga svi, kako je odredio, tamo nakraj s ela. On želi da ste svi ondje na oku i da se zakitite zelenim gr ančicama, — Svi ćemo do čekati mladu. Ona je tamo s njim? — Sjedi uz njega i gleda ga kao mlada ma čka u zdjelu mli- jeka. A debeli Atanacko ih služi. — Nosi mu naše pozdrave i kaži — svi mi na njego vu za- povijed kako on ho će. A sad hajde! Zorislav se uspeo na konja, pozdravio ih i odjah ao sa zaro-bljenicima prema Osijeku. — Ne ću vam to nikad zaboraviti — veli savjetnik Weber, s av utu čen i poništen, blijed i propao. — Ekscelencijo, čeka vas grof Keglevi ć da se odmorite od svih muka, a vas, gospodine grofe, čeka moj gospodar u pala či u tvr- ñavi — sva obitelj — i kontesa ... — Hvala! — okosi se žu čljivo mladi ć. — Nemate razloga ovako grubo postupati s mladrce m koji je za vas stavio na kocku svoj život — ukori mladog gr ofa njegova ekscelencija. AH on namrštena lica tjera konja i ne progovori vise ni rije- či. I Zorislav mu vise ništa ne re če. Vodi zarobljemike neko vri-jeme, a onda. okrene u šumu. — Zašto idemo u guštaru?«— pita savjetnik zabrinuto . — Ne bojte se, ekscelencijo! Vidite li tamo konj anike? čekaju nas drugovi s momcima. Otpratit ćemo vas do tvr ñave da ne bi odnekud naišla kakva Varni čina četa. Što mislite, ekscelencijo, ko- liko ih ima tamo gdje ste bili? — Barem šezdeset. A imaju oružja i rnunicije. — Sve ćete ovo saop ćiti gospodi koja vas čekaju. Svaka upu- ta im je vrlo važna. — Ne može ovu rulju nitko savladati, nego da car ica pošalje četu vojnika. Oni imaju pred selom lagume. Čim se približi ne- prijatelj, lako ga dignu u zrak. A tek na otoku! On dje bi trebalo ratnih la ña i topova, moj gospodine. To je tvr ñava... »Onda svima nama prijeti sigurna smrt« — pomisl i Zorislav i u torn času iskrsne pre njim lik Magde i njezine upitljive tamn e o či. Od uspomene na njezin cjelov svega ga prelazi zebnja. 21* 323 »Nikad te vise ne ću vidjeti, ljubavi moja!« Pri torn pogleda mladog g rofa što jaše njega i bude mubolno oko srca. — Mladu ZJ. "r~ e goditi kao ljutc — Ne brim1! !•?:> — Sam ću :e zi Ječ-r- Tamo u selu divljali su razbojnici nad rasipani m zlatom na stolu. — Ovo nam je nakit koji smo mi ugrabili u ko čiji. Sad mi napla ćujemo onaj gubitak! Evo — svih šest vo ña — i ti Stjepko i ti Je čmenica. Drugi neka ne saznaju, razumijete li? — Tako nam glave, nismo primili od provizora ni šta! Neka Varnica traži od njega. On jedan, a nas osmorica, i svjedo čimo da nije donio dukate. — Nije! — viknu svi i onda stadoše dijeliti drh tavim ruka- ma, trepte ćim o čima.

— Do čekat ćemo ga punim kuburama. Djevojku mora odmah predati nama, a on se mora pokoriti kako mi ho ćemo. Dosta nam je robovanja njegovu nedostižnom razbojnikovanju. M ora s nama dijeliti sve na jednake dijelove. — Tako je! Sad nema viteza, sad je lako robiti. . Sporazumjeli se i poslali na otok poruku da se svi prevezu u selo — na svatove. Sive sjene pokrile su mra čnu četu razbojni čkog logora. Okupilo se njih šezdeset na rubu sela i čekaju. Klobuci sa zelenim gran čicama nose znak veselja, a pogledi smrtnu osudu ... Gdje-god šapne drug drug u po koju rije č, a onda opet šute i gledaju onamo gdje se kroz šumu bijeli cesta . Sumrak je polako sakriva njihovim pogledima. Mrm ljaju, če-kaju ... Onda netko upozori: — čujete li topot konja? — Jest, jest! On je, Varnica! Razgibali se i poredali. — Ide s mladom, ne rodilo joj polje! A zašto tako k asno? Štropot jure ćih jaha ča ulazi im u uho. Koliko ih je? Čudno je to, nešto ih uznemiruje. Slutnja ili uvjere nje da to dolazi djevojka što je u njihov tabor bacila razdor, neslogu i pobu nu. Razgibali se pa zure u sumrak. Prvi jaha č dojuri. U ruci mu gran ćica oki ćena vrpcama. Do-mahuje razbojnicima, okupljenim na rubu sela, pa opet onim a što su još tamo na cesti. Magla dima digla se uvis. — Gle, provizor nam javlja dolazak — šap ću oni. — Budala! Ne sluti da će i njemu biti kraj kad Varnici re čemo da nije do nio dukate! Sve guš ći biva sumrak, sve tamnija povorka što se pribli-ža va. Osluškuju oštri, snažni, jednomjerni topot jaha ča kojima je Morovi ć opet pojuri u susret. — Neka mu samo javi da čekamo. 324 pita. EVO gi z Nemir se : tar granje. Ceta je d: . ? — Varn.;:. . — Predc; Zablenu".- - četu? — Položite ?:: — Varnico, : su kubure pune. Kroz ro, Prasak ... LS^ Ć — To r.^t — Izdajstvs a Četa što je Iz seoskih ku ća mažu razbojnic Tutnjava, lje se brane kroz prozore sipaju o% — Udrite ih' r- dača, tko ne će : U razornc; : — Naprijea, Kiša taneta ća. U mraku ' ~ ~ lili stotine va::..- Padaju krikcwi strahu ... Sto je li? Visoko oko njep štrcaju ognjene žare se kroz ju dolje ... — Vilenjak! Vil. Ijaju u tminu da se ih čekaju u tami. nici, sudaraju se — Mladu najprije meni! — veli Stjepko. — Ovo c "e oca po-

goditi kao ljuto tane u srce. — Ne brini! Tvoja je, a onda u Dravu! — Sam ću je zagnjuriti na dno. Ječmenica šuti. Nema tu što govoriti kad oni sude. — Čujete li kako vrazi jašu? — Otkud vodeni čarima i ribarima takvo umije će jahanja? — pita Je čmenica, a drugi osluškuju žestok topot konjskih ko- pita. — Evo ga! Evo! Nemir se provla či kroz njihove redove i razgiba ih ikao vje-tar gra nje. Ceta je dojurila i zastala. što je to? Zaokružuje i h? — Varnica, gdje si? ... — Predajte se! — vikne ne čiji glas kroz velo sumraka. Zablenuti, zasko čeni, skamenili se. Varnica zarobljuje svoju četu? — Položite oružje ili život! — Varnico, ako ti je do života, ne zbijaj sale — jer u nas su kubure pune! Kroz polutamni zastor ve čeri sijevnuše vatrice iz kubura. Prasak ... kreševo ... krika — kletve ... j urn Java. — To nije Varnica! — Izdajstvo provizora! Ceta što je dojurila cestom nasrnula je na logor razbojnika. Iz seoskih ku ća padaju mra čne pojave kao iz pakla vrazi i po-mažu razbojnicima . Tutnjava, pucnjava, vrisak pogo ñenih probija se zrakom. Div-lje se brane razbojnici — zaklanjaju se u ku će. Njihovi ortaci kroz prozore sipaju ognjene metke po četi. — Udrite ih! Ima nas dvostruko vise nego njih! Ubij napa- dača, tko ne će na vješala — čuju se poklici razbojnika. U razornoj vatri vodi se divlja borba. — Naprijed, sinci Varnice", napada či nazaduju ... Kiša taneta razbojni čkog oružja pada na četu, a ona uzvra- ća. U mraku praskaju meci kao da su zli dusi usred no ći zapa-lili stotine vatrica ... Padaju krikovi kao da je čitava vojska ljudi pobješnjela u strahu ... Što je to? Iz mraka se pojavi konjanik — čovjek, što li? Visoko oko njega vitla nešto crno poput krila no ćne ptice. Strcaju ognjene kapljice, sik ću plamene zmije, čudnim fi ćukom žare se kroz mra čnu no ć u oblake — pa onda pucaju — i padaju dolje... — Vilenjak! Vilenjak! — vi ču prestrašeni razbojnici pa sr- Ijaju u tminu da se spase. AH dolaze na nišan uboji tih cijevi što ih čekaju u tami. Drš ću grudi, kriješte grla. Glavinjaju bezum- nici, sudaraju se, zaklanjaju se za ku će, za stabla. Ska ču bezglavo 325 natrag pred grdnom pojavom što na njih riga paklenu vatru. Strovaljuju se razbojnici niz obalu u deru ću rijeku, podižu se, tonu. Smrtonosna strava kosi zlo čince. Jeza spopada okrutna, kr-volo čna srca od strahovitog jaha ča iz kojega sukljaju vatre kao iz ždrijela zmaja na divljem konju. Nad njime razapela se krila crnja od no ći, a iz krila sve ne-što blista i svjetluca. Smutili se bezdušni ljudi od pogleda na gr-dnu pojavu i radije traže zaklonište u mraku gdje ih čska smrt. S jedne strane nalije ću na ubojito tane »vilenjakove« čete, s druge nasr ću na valove Drave čije se dno pretvorilo u groblje, potapaju ći razbojnike. Kao da je smrtna kosa zavitlala nad razbojnicim a svoj sud-nji dan. Hvata ih strah praznovjerja, strah od ne čeg nevi ñenog, obuzima ih jeza od nepoznate tajne sile koja je nad njima izrekla svoj sud. Neki zaklonjeni u ku ćama usu ñuju se poslati po koji metak, ali ruka im drš će od straha i pucanj ode u prazno. Pohod na dva put ve ću razbojni čku četu traje čitavu no ć. Prve bijele jutarnje sjene našle su razoreno ra zbojni čko bo-jište. Njihovi ortaci našli su se po ku ćama i, kle čeći, mole za mi-lost.

Vo ñe Varni činih četa s Je čmenicom koji su se sakrili u ku- ćama stoje svezani u lance. Selo i otok su pusti. Pohvatani su i oni koji su otplivali pre-ko rijeke. Sve ih vode okovane u Osijek. — A gdje je vitez vilenjak? ... pitaju se razboj nici i, drš ću- ći, ogledavaju se u selo. — Sišao je u svoje podzemne dvorove! — veli im Z orislav, vode ći svezane razbojnike. Suci u tvr ñavi, na^. čelu im Valenti ć, znojna čela sjede u veli-koj sobi i redom ispituju razbojnike. njihovih žrtava ni-žu se u strainim brojkama. Na stolu sudaca leži na papiru čitavo groblje. Optužuju ći jedan drugog, nekad vjerni ortaci odavaju svo-ja zvjerstva. Suce hvata užas od nedjela o kojima nisu ni sa-njali. Pred svima isprsio se Varnica i grdi svoje ljude: — Eto vam sada — urotili ste se protiv mene od zavisti što je za mnom poludjela ljepota djevojka. Jest, pomamila se za Var-nicom! Sad imate što da gledate! Zavist vaša bacila me ovamo — psuje i grdi Varnica, još uvijek nesvjestan pravo g razloga nje-gova hapšenja. — Kapetani viteza Hrabrena oteli mi djevojku, a izd ajstvo po čini provizor zbog nje! 326 N: dok ga — Zi. buru, taj bojnik: iznevj r mojem kr_: — T: ; :? — veli su i — K_ časnom i : — Jes dobio r:: pod važu. Pandur T laze suci : — Pc: ñavi i sv:: kuće i sve oružjem. _ Ulaze čkim sje ć — Pr: svi ćemo r — Ja; — Dei — On;, Kad se c- la pade tajn^i Nova biti_-?Dižu se r na mali krhfa razjarene Podivljala je z vednika. — U taci. — Na] možemo osl: Taj glas lobo ñenja. * Povie?: ;« je čkom arlrv- ~ Ni ovdje nisu mogli zaustaviti hvalisavost vo ñe razbojnika dok ga sudac ne primora odgovoriti na pitanja: — Zašto si otimao i plja čkao tu ñe?

— Jer ne imadoh svoga. — Zašto nisi radio kao drugi? — Zašto da ja radim? Raja radi za mene. Tko ima punu ku- buru, taj može uzimati i vladati. A tko može re ći da sam za raz- bojnikovao za sebe? Sve je to bilo za ovu gladnu čeljad što me iznevjerila. Hranio sam stotinu svojih glava. Šest sela bilo je na inojem kruhu. — Ti si prisilio sela da služe razbojstvu i ne časnom poslu — veli sudac Valenti ć. — Kukavice može svatko uvijek prisiliti da mu sl uže u ne- časnom i razbojni čkom poslu. — Jesi li svjestan toga što te čeka? — Kako ne bih znao! Znao sam što čeka one koje sam ja dobio pod svoju vlast, a znao sam i što bi mene čekalo da do ñem pod vašu. Pandur Ficulin najavi dolazak gra ñana iz Gornje varoši. Iz-laze sud da čuju što je. Prestrašena lica javljaju gra ñani: — Pobunila se Varni čina sela! Prijete Gornjoj varoši i tvr- ñavi i svim selima koja nisu pristala uz Varnicu da će zapaliti kuće i sve pretvoriti u prah i pepeo! Naoružani su Va rni činira oružjem. Utaborili se u Čepinu i u Dopsinu! Ulaze novi glasnici i javljaju vijesti o pobuna ma u razbojni- čkim sjedištima. Dolaze kmeti i javljaju u strahu i trep etu: — Prijete razbojni čki sluge: »Ako Varnica ne dobije pardon, svi ćemo planuti u prah i pepeo!«* — Javi to vitezu Hrabrenu! — odredi Valenti ć Ficulinu. — Dosta je ako govorim s njegovim kapetanima. — Onda brzo ... Kad se opet spuštao mrak, u logor pobunjenih Var ni činih sela pade tamna četa viteza Hrabrena. Nova bitka ispunjava no ć štrahom. Dižu se pobunjenici na Hrabrenu četu poput divlje rijeke na mali krhki nasip. Razbojni čka se bujica valja divljim krikom razjarene pohlepe kojoj vise ne daju grabiti, ne daju vise robiti. Podivljala je pohlepa za tu ñim dobrom koje se brani krikom pra-vednika. — U mo čvaru! U mo čvaru ih zatjerajte! — vi ču Varni čini or- taci. — Naprijed, momci! — poziva gromki glas. — Sad ili nikad možemo osloboditi život i imovinu svoju od razbojni čke sile. Taj glas branitelji poznaju. Zove ih na okup po put trube os-lobo ñenja. * Povijest je pohranila njihova imena i sva njih ova nedjela u os-je čkom arhivu iz 18. stolje ća. 327 — Vitez? Gdje je vitez? — zovu momci iz mraka d ok ih ra- zbojnici potiskuju prema mo čvari. .. — U kaljužu iz zatjerajmo! U kaljužu! — Izru čite nam Varnicu ili ste za čas me ñu žabama! — vi ču Varni čini ortaci. Sa strane mo čvare nešto je švignulo zrakom kao da je mu-nja skin ula s neba poljanu. Jaka crvena vatra orumeni no ć... 2arki oblak sjeo je na poljanu, izbacio neku crnu prikazu na konju s krilima što vi tlaju zrakom i nose ga u susret razbojni č-kim ortacima. Divlja neka zvijer najurila je na nj ih i me ñu njih i sipa nemilosrdno vatru. Vatrene zmije paraju nebo. Otvorila se paklena vatra i suklja praskavi oganj. Dah staje u prsima, krv se ledi u žilama neukih i praznovje-rnih ljudi. Oružje im pada iz ruku. Svi se po čeli sakrivati od te nevi ñene strahote. Okrutni zulum čari, sinovi otima čine, ñavoli u ljudskom tije-lu poludjeli su od straha i uvjerenja da ima neka sila ja ča od njih koja dolazi i sudi njihovim zlo ćama ... I padaju ni čice, va-ljaju se u kukavštini spoznaje da je sili razbojstva — kraj ... Vratolomnom hrabroš ću i lukavom dosjetkom baca nevidlji-vi vitez Varni čina sela na koljena. Selo za seiom predaje svoje oružje .

U zoru svi ortaci, svi jataci, pokorno se preda ju momcima vitezove čete. Pada Varni čino oružje i po njemu ugrabljeno i kod njih sakrive no blago. Stn::-.: obrv.:: Kac I Sto ve..-.i — A — O držati. F. bokc i. na g:: F- pa se - jepo 7 onu z: G: glavu. Et.i U sumrak svijet nagrnuo pred crkvu i vije ća. Pandur Ficu-lin je u središtu svega, pri ča i odgovara na brojna pitanja kako je bilo i što j e bilo. Svi su uzbu ñeni, ushi ćeni i svatko dodaje: — Pandur Ficulin bio je prvi koji ga je vidio! — A vitez Hrabren? Gdje je on? Kako izgleda? Tko je on? Ficulin samo sliježe ramenima. Pri činja se kao da zna, ali ne- će da kaže, nego odgovara: — Ne će da se pokaže. Što mu ja mogu? Dužnost mi je šu- tjeti... — A ona? Djevojka što je Varnicu domamila u ruke pravdi? Gdje je? Kakva je? Ficulin se smješka, savija brkove i sve vise gol ica njihovu znatiželju. Iz crkve izlazi nekoliko gospoda. Magda i Hela s njima. Po-gled im pada na pandura s kojim su se upoznale one no ći u Re-tfali na tako neobi čan na čin. I Magdu i Helu podjednako obuzi-ma želja da i one čuju što on pripovijeda ljudima koji ga slušaju bez daha. I ponukaju gospo ñe da se približe k njemu i prisluhnu njegovu razlaganju. Zaustavile se iza le ña muškaraca i žena što su navalili na pandura Ficulina sa stotinama pitanja. 328 5 ko pc. . — Z: koji ;;~ prods. 7- E poñar ku ći r L; zor je. njegc " nijeli njao- vješa. Razb: njihc ? - — Reci, pandure, kako izgleda djevojka? Ficulin se najzad smiluje, važno se isprsi, onda fi ćukne i veli: — Da je samo vidite! Kako da vam kažem? Ona je tanka struka, vitka stasa, kosa joj je čista svila, o či dva kamena draga,. obrvice sitne pijavice, obrazi rumene ružice, usta kutija še ćera! Kad govori, kao da golubica gu če, kad se smije, kao da biser sije!' Što velite sad? — A ho će li je on oženiti? — Vidjet ćete svatova kao u kraljevne! — O kome vi to pri čate — upadne Hela, ne mogavši se uz- držati. Ficulin se okrene, malo zatrepti o čima i prepozna Helu. Du-boko se nakloni i odgovori ponosno: — O ljepotici koju će vjen čati mladi kapetan viteza Hrabre- na gospodin Dragomir. — Ah, da — to sam ja! — veli ona ljubazno i veselo.

Ficulin nešto nabere čelo, namršti obrve, makne brkovima pa se onda stade smijuckati: — Vaša milost se danas šali kao i one ve čeri kad me tako li- jepo pogostila! AH mene ne može nitko pore ći! Poznam dobra- onu za kojom vene njegovo srce ... Gospo ñe se prenerazile, Hela je problijedjela, a Magda sa gne glavu. Hela ga, me ñutim, zovne k sebi i tiho mu šapne. — Gdje je ona o kojoj si govorio? — Čuva on nju dobro! — Dat ću ti dukat od suhog zlata ako mi kažeš. Gledaj! Sva mu krv poleti u glavu od negodovanja i prosvjed a i mr ko pogleda Ijepoticu: — Zar ja, pandur Ficulin, nosim na pazar svoju rije č? Ta- koji sam prvi ugledao Varnicu? Ni za hiljadu dukata — obraz ne- prodajem svoj. — Budala ostaje budala! — A poštenjak ostaje poštenjak! Djevojka ga vise ne udostoji pogledati pa ide z a svojim gos-po ñama. Njihova je pala ča udaljena samo malo pa se vra ćaju. ku ći pješice. Ljutito gleda Ficulin za Helom, ali brzo zabora vlja ovaj pri-zor jer ga ve ć zaokupljaju ljudi novim pitanjem: — A kako se držao Varnica kad su ga vješali? A Je čmenica? — Kako bi se držao? Kad je druge ubijao i vješa o u šumi, njegova gordost bila je do neba visoka, a kad mu je pravda do- nijela pla ću — on je bio sitniji od makova zrna. Sve je prokli - njao: viteza Hrabrena i njegove kapetane. A Je čmenica — pred vješalima traži pe čenja i vina da se najede, napije i naspava. Razbojnik — razbojnik! I svi oni drugi vo ñe odoše za njim, pa i njihov jatak Mihatovi ć. 329- — A je li istina da je V arnica obe ćao do ći natrag s drugog svijeta? — Teško ludi kojoj se može objesiti o vrat lanac ludih glji- va! Otkud on može natrag? I tako pitaju ljudi sve što im pada na pamet, a pandur Fi-culin daje svoja razjašnjenja. s:.:. Gospo ñe su stigle u pala ču. Svi su se sastali u blagovaonici, barunica s baronesama, grof i grofica i Magda. Neko su vrijeme govorili o svršetku razbojni čkog zuluma, kad se javi Hela i upita grof a: — željela bih doznati što je s mojim zaru čnikom. Zavjet je .završio, a ne dolazi... — Draga moja, ne pitaj to mene — ne znam ništa o nj emu. — Smatrate li njegovo ponašanje dostojnim? — Nikako nije dostojno, ali ne mogu ništa u činiti. Ispitivao sam na sve strane, a niotkud nisam dobio vijesti o njemu. Nesta- lo je viteza i njegovih kapetana kao da su propali u zemlju. — Ne boj se, Helo, on će do ći — veli barunica. — Javila sam ?u Be č Gabrijeli o tvojim zarukama, a ona ih je navijesti la carici i time je njegova sudbina odlu čena. Samo budi strpljiva. Jednog će dana sti ći. Ne može odustati od vjen čanja. To je rekao savje- tnik Weber prije nego što je otputovao u Be č. I on mi je obe ćao pomoći kod carice. — Meni se čini da su svi oni nekud nestali dogovorno — ve li grof. — One no ći, prije njihova napadaja na razbojnike u Bi- jelom Brdu, rekao mi je naš Morovi ć da preuzmem njegove ra- čune i knjige jer se vise ne će vratiti k nama. Kamo ide i zašto, o

torn nije htio govoriti. To je svakako malo čudno ... Žene su pogledale Magdu koja na te o čeve rije či sagne glavu nad tanjur, a grofica i barunica i Hela obasuše grofa pitanjima. Ispri čao im je kako ga je Morovi ć, pošto mu je Magda predala novae, dao još jedndm p ozvati i saop ćio mu svoju odluku. — A zašto se tako dugo ne javlja Ervin iz Iloka ? Što to zna- či? — pita barunica, a pogledi se opet upiru u Mag du. Ona ni sada ne digne pogled s tanjura, nego tobože ravnodu šno griska poslastice. — Ne mogu se otresti nekih sumnja. Zašto je g rof Ervin iz razbojni čkog logora krenuo ravno u Ilok, a da se nije niti n aja- vio k nama? — i grofica pogleda svog muža, a onda M agdu. Nekoliko časaka šute, a onda grofica upita Magdu: — Jesi li mu ti nešto poru čila po Morovi ću? Djevojka zanijeka glavom i dalje šuti. Budno promatra grof žene i sluša njihov razgovo r. Onda us-tane i ostavi ih same. Malo zatim dolazi sluga i pozove Magdu k ocu. Mirno je ustala i otišla. .330 Gr:r -ko I. t bih homp: la Ots ti : da Grof je do čeka u svojoj sobi, ponudi stolicu, onda sjedne sa-s vim blizu k njoj: — Magdo, da ti nisi napravila nešto zbog čega moraš položi- ti ra čun? Razabirem jasno, sve su one upu ćene, samo ja ne znam ništa. Ti znaš kako te volim. Budi iskrena ocu i sv e ću ti opro- stiti. Suze joj navru na o či dak je otac pita: — Sto si poru čila grofu Ervinu da ne dolazi? — Ništa, ni rije či. Ni spomenula ga nisam pred Morovi ćem. Vjeruj mi, o če! On joj gleda u suzne o či i onda ustane, uzme iz ormara ne-ko pismo. Magda se uznemiri. — Vidim i tebi je teško, zato moraš saznati prav u istinu. Grof Ervin se nije navratio k nama, nego mi je posl ao pismo u kojem mi s ogor čenjem spo čitava da sam ga zvao u nesigurnost. I, eto, dodaje: »Ne mogu se ženiti djevojkom iz kr aja u kojem bih kod svakog posjeta svojoj zaru čnici morao prosjediti u stra- hovitom zarobljeništvu«. Prvi čas sam pomislio da je to samo iz- lika jer si ga možda odbila svojom porukom, ali tvo je suze mi govore da se varam i, eto, sad znaj kako me taj der an uvrijedio. U tvoje ime želim mu odgovoriti. — Odgovorite mu, o če, iz osvete ovako: Moja je k ći prizna- la da ljubi drugoga i zato s oduševljenjem prihva ća vaš ljubavni otklon! — Da, vidiš, ovo je vrlo dobro. Pisat ću mu smjesta, a ti se utješi. — O če, moje suze nisu namijenjene grofu, nego onome koj e- ga ljubim. Zorislav Morovi ć ne vra ća se — zbog mene... U grofovu lieu odrazi se duboko negodovanje: — Magdo, valjda nisi zaboravila čija si k ći? ... — Nisam zaboravila ja — nego moje sree! Ljubim M orovi ća i on ljubi mene, a kad sam mu one ve čeri rekla da sam spremna sve ostaviti za njega — evo štp je u činio! Ostavio službu i nestao — zauvijek. Ja to znam! Rekao je da će dati svoj život, ali nikad prihvatiti moj prijedlog. — To je bilo pošteno! — klikne grof uzbu ñeno. — U njega je vise osje ćaja dužnosti nego u tebe. — Oprostite, o če, volim ga, i ne ću se udati ni za koga dru goga. Kunem se.

— Šuti! Smjesta da si ušutjela! Moja k ći — provizora? Po- ludjela si. Ne možeš — dok sam živ, ni nakon moje s mrti. Moj pro vizor ne može uzeti moju k ćer da je kako mu drago bogat jer je gra ñanin — i time smo svršili! On je ustao i otišao iz sobe, ali ve ć za nekoliko časaka se vra-ti i na ñe kćer svu u suzama. — Magdice, znaš da sam te uvijek volio. Ne ubija j me, reci da je to bila samo mladena čka zabluda! Utješi me! 331 —; Da ja tješim vas dok za moje srce nema nigdje utjehe? Zar vi ne osje ćate kako je taj Morovi ć, gra ñanin, uzvišen nad svima nama? Cini se, zaboravili s te da mu je obitelj nekad bila ugledna i mo ćna, poštena, a njemu je ostalo samo blistavo po-štenje. Rekoh: ne udajem se ni za koga — ne dovodite mi niko-ga jer ću svakome u lice re ći zašto ga odbijam Ovako ću šutjeti. Pomilovao je njezino suzno lice i obe ćali su jedno drugome da o tome nikome ne govore. — Čuvaj ugled mog imena kao što ga je čuvao Zorislav Mo rovi ć. — Nas je dvoje, dakle, udarila sudbina d a čuvamo ugled vašeg imena. A čime bismo ga okrnjiii da se uzmemo? — Ne govori.o tome, Magdice, ako ne ćeš da umrem! Svrše- no je! O torn vise ni rije či... r;. A iz salona izašla je Hela, pozvala preda se sv ojeg vjernog slugu i tiho mu veli: — Gašo, po mojoj želji oslobodio te barun iz zat vora. Znaš li to? — Do smrti ću vam biti zahvalan. — Samo jedno tražim: moraš saznati gdje je Krasanka i kako bih mogla do nje. — Učinit ću po vašoj želji. Tiho je u sobi. Krasanka sjedi u naslonja ču. Vru ćica koja je dugo razarala mlado tijelo napokon je popustila. AH slaba je, bli -jeda, tiha i snuždena. Uz nju sjedi Stanislavova ro ñakinja i pripo-vijeda joj kako su smaknuli Varnicu, Ječmenicu i njihove vo ñe i kako je odahnuo svijet u selu i gradu. Ljudi je dva vjeruju da su se, uistinu, oslobodili. §vi hvale i slave viteza Hrabrena i njegove kapetane. A njih nigdje nema. Djevojka sluša i stalno gleda u vrata. Čeka. Otkako je ustala iz postelje, neprekidno je njezin pogled uprt na ulaz u sobu. Tk o god ulazi, svatko je ostavlja snuždenu i turobnu. I sada ču-je korake na hodniku, ali je mirna, tiha i žalosna. Zna da dolaa Stanislav. — Vidim, ve ć ste se dobro oporavili. Sada bih vam mogao nešto saop ćiti. Pogleda ga prestrašeno i ne može odgovoriti. Nek i joj strah sapinje srce. — Ne recite ništa! Bolje je da ne saznam. — Ali ja moram izvršiti zadanu rije č. Znam zašto vam tuga pada na dušu. Dragomir ne dolazi... ju noj bri; ca - Ć.Z r::. kc : dor. ñe - k:. G-5 332

— On ima zaru ćnicu — zašto bi dolazio? I ne mislim o to me. — Čujte, Krasanko. Dok ste bolovali u teškoj vru ćici, bio je on sa mnom u borbama. Kad se vratio i sve je bilo s vršeno, do- šao je ovamo. Vi ste govorili u bunilu. On je bio t u kraj vas i držao vas za ruku. Onda je lije čnik jednog dana rekao da je sve u redu. Opet smo došli, ali ste vi tvrdo spavali. T ada mi je Dra- gomir rekao ovo: »La ña će odmah otploviti za Be č. Ne smijem zakasniti. Recite Krasanki, kad bude ve ć dosta jaka, da sam mo- rao otputovati u posljednju bitku ... — Kakvu posljednju bitku? — To ćete doznati kad bitka bude svršena. Ona samo obori glavu i šuti. Poruku smatra bol nom utje-hom... POSLJEDNJA BITKA Carica je mrka i zlovoljna. U njezinom predsobl ju svi stupa-ju tiho, nečujno, da ne bi dodirom svojih peta po debelim sago- vima prouzro čili kakav šušanj. Dvorski meštar zabrinut šap će mladom plemi ću u skupocje-noj odori: — Niste stigli u dobar čas, gospodine Orlovi ću. Grofica Ga- brijela kaže da bi bilo bolje da odgodite svoju aud ijenciju. Cari ca je zle volje. — Ne mogu, preuzvišenosti. Moram otputovati prvo m la ñom. Pouzdajem se u dobrotu njezina veli čanstva. Znam ja njezinu dobrotu! — Dobro, dobro! Ali njezina je dobrota danas ozl ovoljena dr- žavnim neprilikama. Zlo ste odabrali, moj mladi pri jatelju. On se ipak ne da odvratiti, nego čeka. Netko otvori vrata ca-ri čina kabineta. Starija otmjena žena pojavi se na pragu i neka-ko z abrinuto gleda prema Dragomiru. Iz kabineta še za čuje pro-doran ženski glas: — Ah, neka bude, grofice! Primit ću tog nasilnika. Neka do- ñe odmah i govori kratko! Dvorska dama da plemi ću znak rukom. On hitro ulazi. Za njim grofica. Uz pisa ći stol sjedi mlada lijepa carica, sagnute glave nad spi-sima. Mladic se pokloni tri puta i čeka. Onda ona digne pogled k njemu i omjeri ga: — Zrak u vašoj domovini ne prija vašoj buntovno j prirodi! Gospodi či ć je omršavio i pocrnio. &to velite na to, grofice? 333 Pristara žena iza Dragomirovih le ña tiho potvrdi: — Veli čanstvo veli pravo. Ne znam što se dogodilo s mojim kumčetom u njegovoj domovini. — Doñite bliže. Što mi imate javiti? — Veli čanstvo, ponizno javljam — moj dom je oslobo ñen od razbojnika. — Cula sam sve — veli ona nestrpljivo i upita: — Kakve su vaše želje? Ispod oka pogleda carica svoju ljubimicu dvorsk u gospo ñu, a onda opet skrene pogled k mladi ću. Ovaj se ponovno klanja i odgovori: — Veli čanstvo, moje su želje velike samo za druge — za me- ne su skromne. — Dakle, za druge molite? Mišljah da dolazite zbog sebe! — Veli čanstvo, sebi čnost nije moja krepost. Na glavu stra- hovitog zulum čara položili smo zakletvu nas trojica. Veli čanstvo me zato i otpustilo iz vojne službe da izvršim svoj u nakanu. — želite, dakle, dekoracije za vas trojicu? — Moja dva druga ne traže ništa. Oni su presretn i miloš ću vašeg veli čanstva, a zemaljskog im dobra ne manjka. I svoju sr e- ću ve ć uživaju u svojim obiteljima. Ipak, veli čanstvo ne bi moglo odoljeti da njih dvojicu ne odlikuje. A onaj četvrti — Kakav četvrti? — Veli čanstvo, mladi siromašni provizor Zorislav Morovi ć bio je naš poslanik. I da nije preuzeo ovu opasnu zada ću na sebe,

još bi dugo potrajala naša borba s tri puta ja čim protivnikom. — Ah, znam! Gospodin Morovi ć se rodio pod sretnom zvije- zdom jer se za njega zauzima i njegova ekscelencija gospodin sa- vjetnik Weber. Pripovijedao mi je da bi ga razbojni ci sigurno ubi- li kad ste vi navalili na njih da ga nije taj Morov i ć došao isku- piti ono popodne. Vidite, upravo sam potpisala daro vnicu kojom mu Weber za svoj život daruje jedno svoje imanje. N o, to nije mnogo. Prema Weberovu imetku to je samo sitna napoj nica. To me daru bih morala pridodati svoje, ali ja nemam no vaca. Bla- gajna je prazna. — Veli čanstvo posjeduje ono što danas vrijedi nekim Ijudi- ma vise od hrabrosti i novca — to je visoki oiaslov što otvara vrata novim naslovima i karijeri. — Za tim čezne taj Morovi ć? — On to nikako ne želi, ali ja ga želim uzvisiti , veli čanstvo. Ja sam obavezan prema njemu i, na časnu rije č, on i ne sluti da ovog časa nešto molim za nj u dobre carice. A to što moli m... — Ništa ne stoji! Imate pravo — veoma ste dosjet ljivi. Ušte- djeli ste mi novaca jer svakako moram nešto u činiti zbog Webe- ra, neka ekscelencija vidi da ga uvažavam. Ne razum ijete li? Dak- car.da z_- Lpoiav—C- -I št: jega dal::: da '; _ imate li — V ništa. \- ma, a za drugo n€%^ ^- I ne strogo — Visfc lu čila bunar je, lijepa Helu? Trer... pim tarr.r — \4 mlju isr. me kaznue . 334 Ie, stvar je jasna: vaš prijatelj Morovi ć iskazao je mojem prijate-lju veliku uslugu: spasio je život mom najboljem partneru u ka rtanju koji uz to još lako i gubi. Ekscelencija Weber može pro-sjediti dan i no ć uz mene i nikad se ne umori. I tako mi pruža odmor, razonodu i nove snage u radu . Takav mi je čovjek dra-gocjen. Prema tome, prilažem spasitelju svog partne ra još naslov carskog dvorskog savjetnika i pozivam ga na dvor. Ekscelenc ija kaže da je Morovi ć reprezentativna pojava. — Veli čanstvo, doista je takav, samo ovom plemenitom daru nedostaje još jedan dodatak, ali nikako u novcu. — Gle, ti njega! Sto još ho ćete? — i pogleda groficu ikoja se sva prepala zbog smjelosti svog kum četa. — Ništa veli čanstvo, ve ć samo pridodajte torn velikodušnom daru strogu zapovijed grofu Peja ćevi ću da svoju k ćer Magdu da- da za ženu spasitelju života njegove ekscelencije. Carica dade znak grofici i ona se približi. — Ovaj vaš mladi ć pouzdaje se odviše u svoju simpati čnu pojavu. Carica se namrgodi i strogo okosi: — Nemam pravo da se uple ćem u grofove obiteljske stvari. I što još? Imate li još koju osobu?

— Imam, veli čanstvo. Jedan je čovjek u osje čkoj tvr ñavi ko- jega vaše veli čanstvo može usre ćiti jednom jedinom stvari — me- daljom, zato što je prvi ugledao razbojnika i bio b i ga uhvatio da su mu drugi vjerovali. Taj čovjek je osje čki pandur Ficulin. Carica se nasmije, pogleda groficu i baci pera na s tol: —?. Vaše me kum če raspoložilo. Molim vas, mladi čovje če, imate li još koga za nagradu? — Veli čanstvo, ako mi uslišite ovo — onda vise ne tražim ništa. — Naravno, on je vrlo skroman! Nakrcao mi je st ol molba- ma, a za sebe kao da ne traži ama baš ništa?! Ne pr eostaje mi drugo nego da mu narinem nagradu! Je li tako, grofi ce? I ne čekaju ći odgovora svoje dvorske dame, carica pogleda strog o Dragomira: — Vi ste mi na dvoru toliko uzbunili ženski svi jet da sam od- lu čila buntovnika maknuti u naru čaj dostojne zaru čnice. Bogata je, lijepa i dobra. Dakle, kada ćete povesti k oltaru baronesu Helu? Trenutak on stoji mirno, a onda pogleda caricu svojim lije-pim tamnim o čima i hrabro odgovori: — Veli čanstvo, da sam kojim slu čajem oslobodio svoju ze- mlju ispod jarma silnika na vladi, možda bi bilo ra zumljivo da me kaznite vješalima. Ali ja sam oslobodio svoj nar od od razboj- 335 nika koji su iskopali čitavo groblje žrtava i opustošili dvorce i sela. Za r me vaše veli čanstvo za ovo djelo kani kazniti na doži-votna vješ ala? Carica se strašno namršti, a dvorska gospo ña problijedi. Sad je bio kraj svakom uplivu Dragomirove pojave. Carica ljutito vi kne: — Ovdje mladi ć zaboravlja da stoji pred svojom caricom! — Ne, veli čanstvo. Naprotiv! Stojim pred licem svoje kralji- ce i carice kojoj mladost, ljepota i um proziru do dna duše svo- jeg podanika i dvoranika — koji je svakog časa spreman dati svoj život za ljubav srca prema dragoj djevojci. I molim , veli čanstvo, neka uvaži otklon baronese Hele koji je ona naglasi la pred čita- vim društvom i neka mi dopusti da na svoje grudi pr ivinem gla- vu one koja mi je jedina najviše odlikovanje što mi ga je podi- jelila moja dobra vladarica. — Ne čuveno! On otklanja takvu ženidbu. Zar ste sišli s u ma? A tko je ta djevojka? — Veli čanstvo, ta djevojka mi je zapravo javila i otkrila raz- bojnikovu kra ñu dragulja i pomogla spasiti sve nakite. Zbog toga su je razbojnici ugrabili i po svojoj dosjetljivost i i hrabrosti do- vela mi je ravno u sake njihova vo ñu. — Tako? Onda su zapravo sve u činili vaši drugovi i vaši sa- veznici — prijatelj Morovi ć, pandur i neka djevojka. Zna či, vi nemate nikakvih zasluga za oslobo ñenje od tog razbojnika? — Veli čanstvo ima svoje ministre, svoje savjetnike i savez ni- ke, a ipak vaša umna glava i vaša hrabra ruka uprav lja kraljev- stvom ... — Dakle, ovo je ne čuvena drskost! — vikne carica. — Veli čanstvo, sin sam nepregledne slavonske ravnice. Viso - ko je nebo nad nama, široko polje pod nama i ništa nema što bi me spre čavalo da hrlim uvijek naprijed torn ravnom širinom i nedoglednom daljinom po kojoj se krili duh odvažnos ti i ne pozna zapreke i strah ... — Uistinu, taj je zaslužio da ga zatvorim u tvr ñavu na doži- votnu tamnicu. Ušutio je, gledaju ći caricu svojim lijepim o čima. Ali ona od-mahne rukom i strogo re če: — Idite! Vi ste buntovnik! Usu ñujete se govoriti s caricom kao da se podrugujete! Vi ste kandidat za tvr ñavu! Idite! Poklonio se i ostavio kabinet. Vani sretne dvor skog meštra koji ga pogleda začuñeno: — Carica je tako vikala na vas da smo se svi pr epali. Bit

će zlo, prijatelju, vrlo veliko zlo. Što ćete onda? — Zamolit ću vas da mi kažete gdje da na ñem ekscelenciju Webera! — On je vrlo nepristupa čan, ohol čovjek. Uzalud idete k nje- mu — ali neka vas odvede moj dvoranin. pr: Dra src. raz:: db:: mlz ca. da: u s^r Oč: noc: kair.: ke. I tnu će rio oc: tvr:u : smi: r. 7 zastr: njih: njak nikai 336 22 Zagat** Wa NA DOŽIVOTNI ZATVOR U TVRDAVI Vani je mrak. U Krasankinoj duši tako ñer. Sjedi uz otvoreni prozor. U samo ći i tišini predaje se svojoj zatajenoj žalosti. Od Dr agomira ne stiže nikakav glas. Ni s kim ne dijeli sjetu svojeg srca. Ni Stan islav joj vise ne govori o njemu. Zaodjenuo se šu-tnjom koja joj svakog dana o ptere ćuje dušu bolnim slutnjama. Nije se pokolebala u pouzdanju u njegovu ljubav ali osje ća da je nad njim volja carice. I od toga pati njezino srce. Svaikog se dana odri če svih nada. I svakog se dana utje če razboru koji joj po stoti put razjašnjava da se mora pokoriti su-dbi ni, ali kad pada mrak i gore u svemiru progledaju zvijezde, njezino mlado srce dijeli s njime tajne razgovore Z atalasa se mlada ljubav, žubare talasi čežnje, primaju ći pordke njegova srca. Ne zna ni gdje je, ni ikako, ni što radi, ali čita kroz svemirske daljine poru'ku koju želi ona sama ... Trepti mlado djevoja čko srce, lijepe o či ispituju sjaj zvijezda u samo ći i tišini ve čeri. U sobu ulazi služavka i donosi svjetlo. Krasank a se budi. O či je zabole od sjaja svije ća koja joj je ugrabila sjaj modrog no ćnog neba i zbunila je u tihom razgovoru s njegovim poru-kama. Služavka izlazi. Krasanka je opet sama. Uzima ve zivo u ru-ke. Bijeli prs>ti tek nevoljko prebiru tanku svilu na bijelom pla-tou . Prolaze časovi u sumornoj sanjivoj boli... Na hodniku se razabiru koraci. Zna, to je Stani slav. I opet će do ći da s njome razgovara o svemu, samo ne o njemu. Otvo-rio je vrata i ostao na pragu: — Gospoñice Krasanko! Htio bi vas vidjeti vitez Hrabren. Ona ga pogleda izgubljenim pogledom svojih tamnomod rih očiju i feimne glavom. "; — Hoćete li ga primiti? — pita on. — Zar niste vi vitez Hrabren, gospodine? — Ja? Tko vam je to rekao?

— Tako sam uvijek mislila. — Ne, gospo ñice Krasanko. Ja sam ve ć prevalio trideset če- tvrtu godinu i o čito ne bih po svojoj prirodi mogao izvoditi one smione vratolomije što ih je izvodio vitez. — A kakve su to bile vatre što in je bacao okolo? — Pirotehnika kojoj je on vrlo vješt. I svojim j e kostimima zastrašio razbojnike koji sve to nikad nisu vidjeli . Jurio je u njihovu tu ču taneta kao lud. Ljudi su bili uvjereni da samo vi le- njak može po činiti što takvo. Samo je dva puta bio ranjen, ali nikad opasno. — Dakle, vitez Hrabren je onaj tre ći u vašem trolistu? — 22 Zagorka: Vitez slavonske ravni 337 — Da, onaj tre ći. Ja sam mu samo skrbnik, i to vrlo strog. Dakle, smijem li vam prikazati tog mladi ća? — Bit će mi drago — odgovori ona, ne suviše oduševljeno. — Kao da niste osobito radoznali? A kona čno, jednom ga mo- rate upoznati! Nije loš momak! Prikratit će vam vrijeme. On se okrene prema vratima i širom ih otvori: — Gospoñica Krasanka o čekuje viteza Hrabrena. Mlad, visok, tamnokos mladi ć s Hjepim o čima prekora či prag. Odjeven je u tamno plemi ćko odijelo. Njezin pogled upire se u njegovo lice. Onda se p olagano di-že i uhvati se za naslonja č ... Stao je posred sobe. Gleda je i onda progovori: — Takvu sam vas vidio one prve ve čeri — u toj istoj halji- ni — s istim ovim pogledom ... Njoj nestaje daha u prsima. Ne može odgovoriti. — Krasanko! Carica me osudila na doživotni zatvo r u tvr ñavu braka s onom kojoj isam svake veeeri <slao svoje po ruke po zvijez- dama. Ho će li mi ona dati svoju ljubav? Pred o čima joj zatrepti. Ne vidi ništa, samo raširene njeg o-ve rake. I ništa vise ne zna. Bacila se u taj naru čaj i rasplinula se kao da vise ne postoji. Ništa ne osje ća, samo njegove usne što cjelovima otkrivaju svoju ljubav. Stanislav se povukao iz sobe sasvim ne čujno. Vitez Hrabren izvojštio je i ovu posljednju bitku sa caricom. Izvojštio je za sebe o nu koja mu je najdraža i najmilija na svijetu. ako SB zafc-. * ženi čz ' ŠU 5' vam za '? , di ^: Ča?: kc; i_z n: Z Kod ve čere sjeli su njih četvoro uz stol. Doma ćica, njezin ro- ñak Stanislav, Krasanka i Dragomir. Dragomir predaje svom pri-jate lju pismo upravljeno na Helu. — Javljam joj da je carica uvažila njezinu odrek u jer pismo koje je čitala barunica, kao cari činu volju, na onom ru čku, nije iz Be ča nikad stiglo. Same su ga napisale — Hela i barunica. Moja me kuma voli ka o svojeg sina i kad sam joj sve ispripovijedao, podnijela je carici molbu da me razriješi tih zaruka, ali tako kao da je to htjela sama Hela. Ne želim joj zl o vratiti zlim, odviše sam sretan, a da bih htio to zlo stvorenje dražiti svoj om osvetom,

Nakon toga je malo sretno društvance slušalo Kr asankino pri čanje o časovima što ih je proživjela me ñu razbojnicima. Dragomir nije mogao da skine pogled a s njezina lica. Vani netko po-kuca. U sobu ulazi mlad i plavokosi muškarac kojega prikazaše Krasanki kao tre ćeg člana njihove grupe. Iza njega ulazi čovjek u fratarskoj halji. Zapanjena Krasanka prepozna u nje mu Zoris-lava Morovi ća. Pozdravio se srda čno s Dragomirom, a onda mu ovaj re če: Irr.i: te - še e.1 je W, 338 — Oprostite što sam vas dao pozvati tako kasno. Imam za vas važno pismo iz carske kancelarije. Zorislav ga gleda za čuñeno: — Vi se šalite, gospodine? — Nije li vam ekscelencija Weber rekao da će vam se odužiti ako se pobrinete za njegovo iskupljenje? Evo, tu va m on šalje zahvalnicu — ali još vise i carica! On uzme pismo. Dok ga čita, svi ga promatraju. Zorislav po-rumeni i pogled a ih zbunjeno: — Sto je palo na urn torn savjetniku? Nisam ga j a iskupio svojim novcem ... — Gle, čudovišta — upadne Stanislav. — Još bi odbio zaslu- ženi dar. Čovje če, pa vi ste pošli u smrtnu opasnost. Što bi bilo da se me ñu našim momcima nalazio Varni čin jatak. Što mislite kakva bi bila vaša sudbina? Tri puta ste išli u vu čju jamu za na- šu stvar, a savjetnika >ste vi spasili. On ima prav o i dužnost da vam se zahvali, a carici je on dragocjena li čnost. — Ve ća je li čnost za caricu onaj koji sjedi s njom kod stola za kartanje, negoli onaj koji sjedi s njome kod sto la gdje se ig- raju sudbinama državljana. Ova Dragomirova primjedba nasmija Zorislava, a n jegov mla-di drug pride k njemu: — Vaše junaštvo gore nisu opazili, ali vaš sjaj podigla je re- patica zvijezda — Weber. No, a sada čitajte ovo cari čino pismo. Cast mi je pozdraviti ekscelenciju Zorislava plemen itog Morovi ća kojega na dvoru čekaju još ve ći i časniji naslovi. Budite pamet- ni, Zorislave. Evo, svi mi ne bismo postigli prizna nje za našu mu- ku da taj Weber tako dobro ne karta! Dakle: živio c arsii sav- jetnik Weber! Malo su se vremena smijali, a onda će opet Dragomir: — Evo, ipostao sam Cari čina privatna poštanska diližansa. Imam još jedno pismo, ali naslovljeno je na Magdina oca. Skini- te mi glavu ako mu carica ne savjetuje da Magdu u čini ženom va se ekscelencije! -: Morovi ć je problijedio od tih rije či. Ne može vjerovati, a niti dopustiti da se s tim zbija šala. Ali Dragomir ga uvjerava: — Nije to šala. Sutra moram u ime carice grofu. Evo, i to je Weberova zasluga. Rekao sam mu da vas ne mož e usre ćiti imanjem, nego zagovorom da dobijete za ženu svoju l jubav. On nije htio povu ći svoj dar, taj čovjek i ne zna koliko mu je bogat- stvo — ima što da daruje onom tko je spasio njegov život. Dakle i — opet Weber! — Neka mu Bog da dobro kartanje do smrti! — upad ne ve- selo Stanislav. — To su rnoje vijesti za vas, Zorislave. A sad v as molim osta- nite s nama — slavirno moje zaruke s Krasankom. Za uzvrat vi ćete pozvati nas kad budete slavili svoje s Magdom, je li, Kra- sanko? —

22* 339 Ona se sva rumeni od sre će i htjela bi Magdi javiti svoju sre- ću koju joj nosi Dragomir. Dragomir je nježno odvra ća ka'ko ne bi pokvarila njegovu mi'siju kod grofa i onda navijesti: — Pozvao >sam ovamo još jednog čovjeka 'kojemu nosim veli- ku sre ću, a koji to nestrpljivo čeka. I otvori vrata, pa zovne u hodnik. ?— Jadko Ficulin ! Pandur je ušao uspravljen, u službenom stavu, pun s voje modi i važnosti. Crni su mu gusti broi na krajevima tanko uvijeni. Debelo ru meno lice gleda znatiželjno u mladu gospodu. — Dakle, Ficuline, jesi M dobro čuvao moju zaru čnicu? — pita Dragomir. — Uvijeik su mi o či bile uprte u prag ove 'ku će — veli on. — Gašo se neprestano vrtio ovuda! Baronesa Hela mi je sama ponu- dila zlatni dukat da joj otkrijem gdje je gospo ñica Krasanka, a ja rekoh: ni za hiljadu dukata! A onda jednog dana uhvatim Ga- šu, a on mi re če da mu je baronesa zapovjedila neka na ñe ple- menitu gospo ñicu Krasaflku. A ja njemu: prije ćeš naoi iglu šivan- ku u stogu sijena, nego nju. Prije par dana on re če da je baronesa primila neko pismo iz Be ča od kojega je sva pozelenjela i od- mah se pokupila u Ilok gdje je grof Ervin i veli — baš ho će da se uda za njega! — Preikrasno! — veli Dragomir. — Ficuline, za ov u veselu vi- jest evo tebi na uzdanje drugu veselu. Vidiš li ovu kutijicu? Su tra oko podne svi ćemo mi do ći u op ćinu i tamo ću ja sve čano okititi tvoje grudi! Evo, pogledaj na čas ovu okruglu plo čicu... Otvorio je kutiju i izvadio kolajnu na svilenoj vrp ci. Jacko Ficulin zadrš će, porumeni do čela, o či mu trep ću. Dragomir mu prisloni odlikovanje na haljetak. Pandur se isprsio, ne-staj e mu daha, uto čio se. Zavrtjelo se sve oko njega. — Eto, vidiš, uz to ćeš dobiti dio raspisane nagrade na Var- ni činu glavu jer ti si ga prvi ugledao i po tebi smo n as dvojica — moj skrbnik Stanislav'i ja — po čeli tragati za »carskim savje- tnikom«. Dakle, mo ći ćeš sada svojoj ku ći na selo da mirno živiš. — Bože sa čuvaj! — dahne on. — Tko bi u selu vidio moju plo- čicu! ... Ali tu u tvr ñavi — gdje je sila ljudi, svake nedjelje će se nagledati... — Idi, daikle — a sutra ćeš ovo dobiti ma sve čanosti u op- ćini. Kao u snu, izašao je Ficulin na ulicu. Potr čao ulicom i sve osje ća da na onom mjestu, gdje je Dragomir prislonio dragocje-nu kola jnu, još uvijek bHsta svjetla okrugla kovina i postaje sve ve ća i sjaji na njegovim prsima kao ^mjesec na nebu... A tamo su ostali mladi prijatelji, puni nade u s re ću i ljubav. Stanislav izvadi iz ormara neki veliki spis i pruži ga Dragom iru. On je prišao Krasanki i tiho joj šapne: 340 g-M: ČT-. zi:: kre tu žer.u - s :: dirr. se •:?: lo, :. krer.: u naf; P:: ćenje— su o č: r blago r.: mo r:: Fr.. ja št: ;. Nee;

— Sje ćaš li se onog popodneva kad smo šetali tvr ñavom i one modre ku će koja je nekad bila tvoj dom? Moj skrbnik je dobro gospodario onim što mi je ostalo od oca i sada — ev o tebi dara! Modra ku ća je tvoja, a ure ñena je kao što je bila. I tvoj nekadašnji dragi dom opet je tvoj! Ho ćeš li ga podijeliti s mužem vitezom Hrabrenom? — Samo s njim! »ŠKRIPI ðERMA ...« Suince polako putuje na zapad. Dalekom ravnicom talasa se žito poput beskrajnoga zilatnoga mora. Bijelom cestom polagano kre će dvoje jaha ča u predve černjoj šetaji. Na rumenom horizon-tu odrazuju se cr ni obrisi bunara. Visoko gore strši ñerma. Obo-je potjeraju konje k bunaru. On sko či s konja, dohvati Ijepotu ženu na ruke, malo je zadrži na gru dima i skine sa sedla. Ova je svezala konje o stablo. — Do ñi, Krasanko! — veli on. — Ovdje pod hladovinu. Imam s tobom govoriti nešto važno. Sjeo je na ledinu i povukao je k sebi. — Položi glavu u moje krilo. Ho ću da ti gledam u o či, da vi- dim tvoju dušu. čuj, carica mi je odredila rok od tri mjeseca da se odlu čim: vratiti se na dvor ili ostati ovdje. Vrijeme je odmak- lo, odlu či ti, ženo moja... Ali po duši i srcu. što ho ćeš kamo da krenemo? — Hoću da krenem tamo gdje ćeš biti ti. — A ja tamo g ñje ćeš biti ti! Dakle, mi želimo ostati ovdje u našoj lijepoj ravnici? — Jest, Dragomire, to želim ... Pomilovao je njezinu bujnu plavu kosu i zagledao se s ushi- ćenjem u njezino lice: — Krasanko! Tvoja je kosa poput zlatnih talasa žita, tvoje su o či plavi razli čñk, tvoje usne rumeni makov cvijet. Zar da ovo blago nosim gore, na dvor, u tu ñinu, da mi ga kradu, makar sa mo pogledima razbojnici svake vrste? Nizašto na svi jetu! ... Priljubili se jedno uz drugo i osluškivali šušta nje zrelog klas-ja što ga je uzgibao predve černji povjetarac. Negdje je žetelica zapjevala visoko dižu ći glas: »Škripi ñerma, tko je na bunaru? ... Na bunaru — zlato mater ino!« — Čuješ li glas ro ñene naše ravnice, draga? — Čujem i sretna sam ... 341 Šutjeli su, tonu ći u melodiju bajoslovne slike predve čerja. Najednom se ona prene i pokaže rukom: — Gle, ono tamo dolaze Magda i Zorislav. Sutra j e njihovo vjen čanje. Do ñi, idemo im u susret — da vidimo još jedne sret- nike kakvi smo mi. Popeli su se na sedla i krenuli poljem po kojem šušti zlatno klasje, ozareno suncem što liježe na po činak. A on će pun ushi- ćenja: — Krasanko! Divno je prelaziti cestom i poljem o vih ravni- ca kad znaš da ti ne mogu niotkud pasti na put razb ojni čki zu- lum čari... — Divno je, Dragomire, ali mogli bi i opet jedno m kakvi ra- zbojnici pasti na naše plodno polje i bijele drumov e! — Ne boj se, mila, uvijek će biti vitezova slavonske ravni da je oslobode! 342 STVARNOST Zagreb, Frankopanska 11 Tehni čki urednik Rua Pandi ć Korektor Maca Denk