Post on 13-Feb-2020
SADRŽAJ
Pojam teksture
Karakter i vrste tekstura
Stvarne – fizičke teksture
Vizuelne teksture
Teksture u prirodi
Teksture materijala
Teksture u umetnosti
Likovne tehnike kojima se izražavaju teksture
Reč tekstura vodi poreklo od latinske reči
textura što znači tkanje, tkanina, sklop,
sastav. Povezana je s rečima tkanje, tekstil i
s rečju tekst.
Tekstura je likovni element - element kompozicije koji najdirektnije govori o samoj prirodi materije, o njenoj građi i strukturnom karakteru.
Dok površina i linija opisuju kakav je izgled predmeta, tekstura govori o tome kakav mu je sastav.
Tekstura nikada nije samostalni element, uvek je u okviru likovnih celina, gde se pridružuje ostalim elementima da bolje i bliže označe strukturu predstavljenih predmeta i time pojača njihovu materijalnost i njihovu predmetnu prisutnost u kompoziciji.
Tekstura je površinski kvalitet nekog objekta ili materijala.
Svaka površina ima teksturu.
Tekstura je jedinstvena među likovnim elementima zbog toga što izaziva dva senzorna procesa: viđenje i dodir – može se videti i osetiti.
Tekstura se odnosi na ono kako se stvari osećaju ili izgledaju.
Ako je utisak povezan sa dodirom naziva se taktilni i može biti rezultat interakcije sa stvarnom teksturom ili iluzijom teksture.
Stvarna, fizička ili taktilna tekstura je fizički prisutna, trodimenzionalna je i može se osim viđenja i osetiti dodirom (taktilno). Opisuje se rečima kao što su: tvrd, mek, grub, sjajan, mat, gladak, hrapav, bodljikav itd. koje opisuju njene karakteristike. Može biti na prirodnim ili veštačkim materijalima.
Vizuelna ili zamišljena tekstura je, ustvari, vizuelna dvodimenzionalna interpretacija trodimenzionalne fizičke ili neke zamišljene teksture.
Vizuelna tekstura može biti:
Simulirana tekstura vrlo realistički imitira fizičku i daje vizuelni privid stvarnosti. Može se dobiti slikanjem, šrafurom, suvom četkom, tufovanjem, sunđerom, špricanjem...
Apstraktna tekstura izgledom podseća na stvarne fizičke, ali je modifikovana i vizuelno uprošćena.
Imaginarna tekstura je plod imaginacije i kreacije i obično se koristi u dekorativne i dizajnerske svrhe.
TEKSTURA U UMETNOSTI
Tekstura, kao karakter površine u umetnosti, po
načinu izvođenja može biti:
- crtačka tekstura, gde se koriste crtački
elementi - tačka i crta;
- slikarska (različite gustine mrlja boja koje čine
površinu);
- plastička (hrapavo ili glatko, taktilna)
Tekstura kao likovni element koristi se u likovnim
umetnostima (slikarstvu, vajarstvu i arhitekturi),
primenjenim umetnostima i dizajnu.
U vajarstvu i arhitekturi tekstura je uvek stvarna –
fizička i plastička (površina skulpture, reljef, površina
– fasada građevine).
U slikarstvu tekstura može biti stvarna – fizička,
vizuelna (imitacija, iluzija fizičke teksture) i
kombinovana.
Faktura u likovnim umetnostima označava likovno-tehnički postupak obrade površine likovnog dela, ili drugim rečima umetnikov rukopis.
U slikarstvu se to odnosi na način nanošenja boje koji može biti: - Impasto: gusti, debeli, pastozni, reljefni, trodimenzionalni nanos boje koji se može i opipati (npr. Van Gog, Milan Konjović), i - Lazuran namaz: tanak, redak i proziran sloj boje ispod kojeg se vidi boja ispod njega, ili čak površina – tkanje platna (npr. Rembrant).
U vajarstvu faktura se odnosi na način obrade materijala (udarcima dleta, modeliranjem gline, brušenjem i uopšte načinom upotrebe raznih alata).
IMPASTO SLIKARSTVO LAZURNO SLIKARSTVO
Van Gog, Zvezdana noć Žan Ogist Dominik Engr,
Princeza Albert de Brolj
Vrlo interesantne teksturne kompozicije mogu se
postići i tehnikama:
Kolaž – dvodimenzionalni, lepljenje plošnih objekata,
Asamblaž – trodimenzionalni kolaž, instalacije,
Frotaž - trljanje grafitom, pastelom, voštanom bojom,
olovkom u boji platna ili papira postavljenog na hrapavu -
reljefnu podlogu
Dekolaž - skidanje, cepanje (suprotno od kolaža).
Dekupaž – isecanje papirnih motiva i lepljenje na
predmete.
Ako se u umetničkom delu upotrebe neslikarski
materijali kao što su npr. metal, staklo, pesak ili
slično, dobiće se stvarne teksture koje se
mogu osetiti dodirom.
Ove i druge materijale su u svom slikarstvu
koristili slikari enformela, za koje je
karakteristično, osim toga što je njihovo
slikarstvo bilo lišeno forme i pravilnosti, da su
koristili i upotrebljavali neslikarske materijale i
tehnike.