Post on 26-Jan-2016
description
BOLJI ŽIVOT
Studija slučaja : poređenje dva koncepta u datom kontekstu
Sadržaj
Problem konteksta..........................................................................................................
2Kritika sopstvenog
koncepta.........................................................................................4Kritika projekta samogrejne
kuće..................................................................................5Zaključak............................................................................................................
..............7Literatura...........................................................................................................
...............8
1
PROBLEM KONTEKSTA
Sremčica, sama kao takva, trenutno zapravo funkcioniše, možda ne najsjajnije, niti onako kako se očekuje, ali činjenica je da je to jedan sistem koji uslovno rečeno „radi“.Naravno, potoje tendencije da se ona unapredi i da se razvije na jedan viši nivo, budući da trenutno izgleda kao da je stala u vremenu, a pošto vreme zapravo ne stoji, jedino je sistem uređenja isti, sve ostalo je u fizički veoma lošem stanju. U ovom sada trenutku postoji nekoliko opcija : 1° da se samo obnovi trenutno stanje, da sistem stanovanja ostane isti, samo u malo kvalitetnijem okruženju; 2° uvesti nov sistem i samim tim i nove objekte, infrastrukturu i sve ostalo što on može da zahteva; 3° pronaći kakav prelazni oblik koji bi omogućio najbolje i iz prvog i drugog rešenja, postepen prelazak na nov sistem uz obnovu i unapređenje starog.
Ono što sam ja želela da postignem svojim projektom jeste upravo to – hibridni oblik koji objedinjuje dva oblika stanovanja i funkcionisanja. Ono što ljudi u Sremčici trenutno imaju jeste jedan izvanredan kvalitet koji nema smisla odjednom ugušiti i poništiti, a to je blizina grada i blizina prirode. Jedina loša stvar je to što taj kvalitet nije dostigao svoj pravi potencijal. Rastrgana između gradske i seoske sredine, Sremčica je trenutno u nekom nezgrapnom stanju iskoraka, ni grad, ni selo, sa šačicom višeporodičnih objekata, 200 slobodnostojećih kuća, par njiva, jednim tržnim centrom koji jedva radi i vodenom površinom koja je ekstremno zagađena. Kao da stanovnici Sremčice nisu želeli da se odreknu sela, a hteli su grad.
Ono što se mora desiti jeste povećanje gustine stanovanja, ali da li to nužno znači
da se mora odustati od obradive površine i sopstvenog privatnog dvorišta?
3D prikaz projekta sa SP4
2
Dijagram aktivnosti
Možda bi u socijalnom smislu moj projekat i funkcionisao, budući da je osnovna
pretpostavka osnove za stvaranje socijalizacije između stanara bila zajednički rad
koji se pokazuje kao najefektniji faktor za približavanje ljudi (npr. Višeporodično
stanovanje u gradu - ljudi se ne poznaju i ne komuniciraju, svako ima svoj odvojen
prostor, ne sreću se nigde, ne bave se istim poslovima; slobodnostojeće kuće u selu,
predgrađu - ljudi se poznaju, sreću se svakog dana na ulici, u dvorištu, bave se
pretežno sličnim zanimanjima, pomažu jedni drugima, imaju zajedničke teme za
razgovor).
3
KRITIKA SOPSTVENOG KONCEPTA
Hibridni oblik koji spaja slobodnostojeću kuću i višeporodično stanovanje
Poljoprivredna obradiva površina
Privatnost
Zajednički prostor
Privatni prostor – neposredni kontakt sa prirodom
х Kvalitetan funkcionalni sistem – u smislu jedne stambene jedinice
х Ekološki prijateljski objekat
х Efikasno korišćenje resursa (život sa prirodom)
х Oblik stanovanja kojem bi mogli da se prilagode stanovnici Sremčice
х Održivost ovakvog koncepta u kontekstu Sremčice
Ne smatram da je moj projekat potpuni promašaj u smislu koncepta, budući da (kao
što je gore napisano) postoje neke stavke koje omogućuju rešenje problema
Sremčice.
Nažalost, ne odgovara kontekstu Sremčice i našem podneblju, kao ni mentalitetu
srpskog stanovništva.
4
KRITIKA PROJEKTA SAMOGREJNE KUĆE
Koncept samogrejne ekološke kuće je projekat koji se istražuje i razvija već više od
tri decenije: inspiracija Veljku Milkoviću za samogrejne eko-kuće je bilo njegovo
istraživanje Petrovaradinske tvrđave. Koncept samogrejnih ekoloških kuća sa
zemljanom zaštitom i reflektujućim površinama je ideja koje je začeta krajem 70-ih
godina 20 veka; poveća maketa kuće je napravljena 1978. dok je 1979. godine
napravljen prvi model od drveta na kome su vršena testiranja i ispitivanja. Nakon
toga urađeno je više naučnih radova (prvi 1979.) i Milković je učestvovao na brojnim
naučnim skupovima sa prezentacijom ovakvog koncepta gradnje.
Do sada je napravljeno desetak kuća po konceptu samogrejne eko-kuće Veljka
Milkovića sa zemljanom zaštitom i/ili reflektujućim površinama. Najveća i
najreprezentativnija kuća je vlasništvo dipl. inž. Aleksandra Nikolića iz Novog Sada
koji je vršio projektovanje i izradio izvođački projekat te 1994. završio gradnju svoje
eko-kuće u kojoj uspešno živi sa porodicom više od 18 godina.
Samogrejna ekološka kuća je suštinski različita od klasične kuće i to prvenstveno
zbog potpuno nove koncepcije grejanja prostorija – pojačanim direktnim sunčevim
zračenjem i maksimalnim iskorišćenjem energije. Ušteda energije se postiže
upotrebom reflektujućih površina - sjajnih aluminijumskih folija - postavljenih iznad i
ispod prozorskih okvira kuće radi povećanja solarnog dobitka tj. količine sunca koje
uđe u kuću što je u ovom slučaju 2,5 puta veće nego kod običnih kuća. Sve ostale
specifičnosti ove kuće proizilaze iz osnovnog zahteva za maksimalnim iskorišćenjem
i zadržavanjem besplatne sunčeve toplote, a otud i glavna pretpostavka da ovakva
kuća bude ukopana i prekrivena zemljanim slojem i svojom jedinom otvorenom
stranom orijentisana ka jugu radi maksimalnog zahvata sunčevog zračenja.
5
spratnost: spratni - P + 1
kvadratura (neto): 125 m2
kvadratura (bruto): 153,75 m2
broj soba: 4
Komentar:
Koncept samogrejne kuće Veljka Miljkovića izrađen je konkretno za naše podneblje i
srodan načinu stanovanja našeg stanovništva.
Poljoprivredna obradiva površina
Privatnost
Privatni prostor – neposredni kontakt sa prirodom
Kvalitetan funkcionalni sistem – u smislu jedne stambene jedinice
Ekološki prijateljski objekat
Efikasno korišćenje resursa (život sa prirodom)
Oblik stanovanja kojem bi mogli da se prilagode stanovnici Sremčice
Održivost ovakvog koncepta u kontekstu Sremčice
х Hibridni oblik koji spaja slobodnostojeću kuću i višeporodično stanovanje
х Zajednički prostor
6
Realno gledano, ovaj koncept je primenjiviji na problem Sremčice, održiviji je i
stanovnici Sremčice bi mu se znatno lakše prilagodili, ali ima jednu veliku manu, a to
je nikakva mogućnost razvoja iz slobodnostojećeg objekta u višeporodični, što je
jedna od osnovnih potreba Sremčice.
Koncept Veljka Miljkovića bi se moglo reći da je rešenje problema po stavci broj 1
(str 1, pasus 1), a to jednostavno nije dovoljno i ne bi omogućilo razvoj kakav je
neophodan za ovakvu prigradsku celinu.
ZAKLJUČAK
Ujedinjenje ova dva koncepta u strukturalnom, tehnološkom i funkcionalnom
aspektu svakako bi moglo da proizvede adekvatan oblik stanovanja koji bi bio
primenjiv u datom kontekstu.
Mislim da je se zadatom problemu mora pristupiti mnogo studioznije nego što sam ja
to učinila na studio projektovanju 4 i treba se više pozabaviti socijalnim i
tehnološkim aspektima. Estetski bi ovakav projekat svakako bio atraktivan zbog
svoje neobične funkcije.
Bolji život u Sremčici ne može se postići preko noći i potrebno je dosta
prilagođavanja kako ne bi došlo do drastičnih promena koje bi mogle da uzrokuju
nezadovoljstvo stanovništa ili migracije.
LITERATURA7