status quo, neka sve bude na svom mjestuu svaku moju pjesmu, utrpam i malu gestukoju si tumaci kako zelis i mozesprihvati prvo sebe kakav jesi da postanes covjekcovjece, zivot se okrece, kuda vjetrovi puhnu moji vjetrovi su mene odvukli u rupui tu cu, uzivat u trenutku, ceznje i predajevase izdaje koje teze mom lomu su nestvarneovo nije pisanje versa, nego povjesno klesanjekojim zavide grcki bogovi jer dodirujem staze zvjezdanei s tim se stvaram i saljem medju bezsmrtnedok ti ostajes prikovan na tlu sobstvene izdajepriznajte grijehove prije nego dodje okoncanjepokusaj trenutak pretvorit iz jednog u trajnetrpajuci rijeci u lajne sam zaradio zvanjepa me danas zovu majstorom ceremonije i daju medaljepokusavaju stavit cijenu na moju dusu i pamet ali to je lakozapaljivo pa ih pretvorim u plamendajem do znanja i najmracniji kutak mog srca gdje ima vise svijetlosti nego kod onog sto to furajer furka ovo nikad nemoze da bude bratezato ta mala iskra je u stanju potpuno ugrijat me