BUVININE VRATNICE
Autor izrezbarenih drvenih vratnica je rezbar i slikar, Splićanin Andrija Buvina. U
nekim rukopisima koje je zabilježio nepoznat autor, a koji se nalaze u djelu Tome
Arhiđakona, Historia Salonitana, nalazimo podatak da su vratnice postavljene na dan Sv. Jurja
23. 4. 1214. godine. Također čitamo i da je taj isti Buvina naslikao na trgu pred katedralom lik
Sv. Kristofora. Na vratnicama katedrale, tom iznimnom djelu romaničkog
drvorezbarstva, koje se do današnjih dana sačuvalo ''in situ'' u pop r i l i čno dob rom
s t an ju , š t o j e r i j e t kos t ne s amo na na š im p ros to r ima već i u europskoj
umjetnosti uopće, mogu se nazrijeti tragovi pozlate i polikromije, čime je djelo
dobivalo još svečaniji značaj. Buvinine se vratnice sastoje od dva krila, od kojih svako ima po 14
udubljenih polja. Tih 28 kaseta sadrže prizore iz Evanđelja, od Navještenja do Isusova uzašća.
Svako pojedino polje ima koso položeni izrezbareni okvir, dekoriran kombinacijom
pletera predromaničkih reminiscencija i stiliziranih antiknih vitica, a samo je u dva
slučaja ukras riješen akantusovim lišćem. Između uokvirenih polja široke su trake dekorirane
izbočenim kuglicama i motivom lozice, u koju su utkani maleni, uglavnom nagi
ljudski likovi i životinje poput psa, veprova, ptica, pa i fantastične životinje poput
zmajeva. Katkad su likovi ljudi i životinja povezani u zajedničke prizore lovačke
tematike. Na osnovu tragova, biblijske su kompozicije bile pozlaćene, a ornamentalni dijelovi
izvedeni još i crvenom i plavom bojom.U biblijskim su kompozicijama svetački likovi odjeveni
u kostime koji podsjećaju na antičke, dok su profani likovi odjeveni u onodobna stilizirana
odijela. Majstor nema osjećaja za prostor i dubinu, a samo katkad poneki predmet i
detalj arhitekture ili pejzaža označava određenu okolinu. Također ne posjeduje ni
smisao za proporcije,već se često priklanja izokefaliji, iako Krist i Bogorodica ponegdje
nadvisuju ostale likove. Likovi nisu individualizirani, već tipizirani u nekoliko
osnovnih varijanti, plosnati su i neproporcionalni, sumarno i stilizirano tretirani.
Među kompozicijama posebno se ističu Navještenje, Porođenje, Ulazak u Jeruzalem,
Bičevanje Krista, Krist na križu i Polaganje u grob.
L j u b o K a r a m a n j e u s v o j o j a n a l i z i v r a t n i c a i z v r š i o n j i h o v u
d e t a l j n u s t i l s k u i ikonografsku analizu, te je uočio niz inačica, koje objašnjava kao
specifične lokalne karakteristike, nalazeći u spoju romaničkih i bizantinskih crta
izvorište posebno u iluminiranim kodeksima, koje je Buvina mogao vidjeti u Splitu.
S druge strane, u dekorativnim elementima vratnica uočio je izvore u kamenim
ornamentima portala carevog mauzoleja, te u lokalnoj pleternoj skulpturi predromaničkog
razdoblja. Iako se Buvinu, u odnosu na umjetnost tadašnjeg zapada, može smatrati
majstorom provincijskih crta, njegovim se vratnicama ne može poreći osobna autorska kvaliteta
i spec i f i čna
d r až . I z t og r az loga Buv in i ne v r a tn i ce moramo sma t r a t i j ed n im od
najvažnijih umjetničkih djela splitske katedrale. Osim toga, s obzirom na raritet očuvanosti
romaničkih drvenih vratnica, Buvinine ima ju i važno mje s to u eu ropsko j
d rveno j sku lp tu r i t og r azdob l j a i j edan su od najvažnijih dokumenata za povijest
srednjovjekovne plastike uopće.
OLTAR SV. STAŠA
Dvadeset godina nakon Boninovog oltara, Juraj Dalmatinac potpisao je 1448. ugovor da će
izvesti u katedrali oltar posvećen salonitanskom mučeniku Stašu, potopljenom za vrijeme
Dioklecijanovih progona kršćana u rijeci Jadro s mlinskim kamenom oko
v ra t a . Ju r a j j e od 144 1 . god ine bo rav io u Š iben iku kao p ro tomag i s t e r
g r a dn j e monumentalne katedrale, a već je i uspostavio veze sa Splitom, jer je radio na
nekim p l emi ćk im pa l ač ama i pod iga o 1446 . u c rkv i be ned ik t i nk i Sv .
Eu f emi j e kape l u Blaženog Arnira, od koje se oltar danas nalazi u župnoj crkvi u Kaštel
Lukšiću.
30. juna 1448., na spomen Sv. Pavla, svečano je sklopljen ugovor za gradnju oltara Sv. Staša u
prvostolnoj crkvi. Ugovoreno je da će Jurju biti plaćeno 306 dukata, a rok dovršenja gradnje
jest dvije i pol godine. Riječi ugovora dovoljno govore o želji na ruč i t e l j a da nova
kape l a bude i s t a kao ona s t a r i j a , Bon inova Sv . Du jma . On i određuju Jurju da
novu smjesti na isto mjesto gdje se prije nalazila stara kapela istog sveca, da nju poruši i
njezino kamenje opet iskoristi za gradnju svoje kapele, osim stupova koji ostaju crkvi,
ali da umjesto njih može iskoristiti tri kamena koja se nalaze okolo crkve. Preporučuju mu
da kamen za menzu bude dobar i obilan, što znači da bude od jednog čvrstog
komada. Također Juraj mora na sjevernom zidu mauzoleja o tvo r i t i p rozo r , a l i ne
t r eba ug rad i t i ž e l j e zne r e še tke . Sve su mu od red i l i , i b ro j I raspored svetaca
koji će krasiti oltar jednako kao što ih je smjestio Bonino iz Milana. I ako j e Ju r a j b io pod
od ređenom obavezom da mu Bon inov o l t a r Sv . Du jma bude izravan uzorak,
majstor se držao osnovne koncepcije ali ipak nije mogao zauzdati svoj talent, koji je bio
neusporedivo dinamičniji i istančaniji od Boninovog. Juraj je na svoj način povezao dominantne
kasnogotičke dekorativne crte s novim duhom renesanse, dao j e novu ž ivo tnos t l i š ću
kap i t e l a na s t upov ima i okv i r ima t roku t a s t i h z aba t a baldahina. Dao je i vitalnost
glavama lavova kojima završavaju konzole, a posebno je sebi svojstvenom spontanošću oživio
realistički i individualizirani lik sveca, koji leži na dva ukrašena jastuka s lagano podignutim
nogama na trećem i pod kojim se svijamlinski kamen. Juraj je svoj pečat dao i kovrčastim
anđelima koji podržavaju poput
š a t o r a s l obod no na b ra nu t ka n in u nad sve ce m, za t im anđ e l i ma š t i t on oša ma
na trokutima baldahina i skulpturama na njegovim vrhovima: Mariji, Gabrijelu i anđelu
s a sv i j e ćn j a kom . Svo ju j e k ipa r sku spo sobnos t i skaz ao o so b i t o u po l i p t i hu
na prednjem dijelu sarkofaga. Pobočna polja sadrže staračke likove crkvenih otaca
Jerolima, Grgura, Lava (Ambrozija?) i Augustina, koji kao da izlaze iz svojih okvira, dok srednje
polje prikazuje prizor Bičevanja Kristova, na kojem dva krvnika u punom zamahu udaraju
smiono pokrenut Kristov lik, koji kao da se otima njihovim udarcima. P re tpos t av l j a s e da
j e z a ovu kompoz i c i j u Ju r a j z a p r ed ložak imao nek i c r t e ž
i z r ad ion i ce Don a t e l l a i l i p ad ovansk e don a t e l l ovske de r i vac i j e , i ak o s e
n ik ako u interpretaciji prizora ne može osporiti pečat Jurjeve osobnosti. Majstor je povezao
naturalističku izražajnost kasne gotike ne samo s renesansnim oblikovanjem
pokrenutih i golih tijela, već i sa shvaćanjem po kojem Krista nije odijelio
veličinom ili pokretom od ostalih likova, niti mu je dao srednjovjekovno obilježje
bezbolnog božanstva. Možemo još spomenuti i to da je pločnik svoje kapele Juraj izgradio od
ploča ciborija stare kapele koju je imao pravo porušiti. Konzervatorski radovi na Staševu oltaru
započeli su 1974. Potaknuti su nastojanjem da i taj oltar, kao i onaj Boninov 1958. godine, bude
istražen i vraćen u stari izgled.
Top Related