8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
1/91
Putovanja
po
Balkan skom poluotoku
XVI.
viek a.
X I I
Opis putovanja dvaju c a r s k i h p o s l a n s t v a u C a r i g r a d :
K
R y m a godine 1571 i D Ungnada godine 1572
Čitao
u
sjednici filologičko historičkoga razreda jugoslavenske akademije
znanosti
i
umjetnosti
dne 9
travnja
1892
P R V I Č L N D R P M A T K O VI Ć
U
posljednjoj našoj razpravi о putovanjih po Balkanskom polu-
otoku XVI. vieka
1
spomenusmo da opisi tih putovanja potječu
većinom
od poslanstva cara njemačkoga odnosno kralja ugarskoga
odašiljanih u diplomatskih i
drugih
poslovih k sultanovu dvoru u
Carigrad. Prvo poslanstvo koje car odasla k Porti u Carigrad bi
jaše
kao što je poznato Ivana Hoberdanca i Sigismunda Weixel-
bergera od god.
1 5 2 8
2
a pošto je car Ferdinand god. 1547 kupio
od Sulejmana mir za godišnji danak od
3 0 . 0 0 0
dukata
od onda
putuju malo ne svake godine poslanici cara njemačkoga odnosno
kralja ugarskoga k Porti u Carigrad Jer pošiljanje godišnjega
danka trvenja na granicah i priegovori
radi
obnove primirja od
nosno mira dovodilo je Austro-Ugarsku s Turskom u česti sa
obraćaj. Mir s Turskom trebalo je često obnavljati najprije napet
pa na osam godina; a koliko god puta se rok primicao kraju tre
balo je svaki put slati sjajno poslanstvo s obliatimi darovi u Cari
grad đa se izhodi obnova mira uz što povoljnije pogodbe ; godišnji
pako danak uz bogate darove za sultana i njegove doglavnike
ođpravljao se maio ne svake godine svečanim načinom u Carigrad
naime preko poslanstva koje je ovakove prilike upotrebljavalo za
1
Rad jugosl. akađ. knj. CV 142.
2
Rad knj. LVI 142.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
2/91
razne pritužbe i molbe. Naša nakana nije, da razpravljamo о hi-
storiji ovih carskih poslanstva ; mi se s njimi kao i s historijom
samo toliko služimo, na koliko jih trebamo, da razsvietlimo naše
putopise. U ostalom još danas manjka historiji ta
ča
η imenik ova-
kovih poslanstva kao
što ga imamo о mletačkih bailih i vanređnih
resiđentih, koji su zastupali republiku kod Porte u Carigradu
1
; ali
tačan imenik carskih poslanstva bio bi samo onda moguć, kad bi
se djelo Gévayevo nastavilo
2
. Osim ovih poslanstva odašiljanih
s dankom, pa
radi
mira i drugih državnih posala, uzdržavao je
car i stalno poslanstvo u Carigradu, osobito odkad se car njemački
ili
kralj ugarski obvezao mirom od god. 1547 na plaćanje danka;
al
takovi poslanici s početka bijahu tako zvani privremeni ili iz
vanredni residenti, koji su ostajali u Carigradu dok se mir utanačio,
ili stalni diplomatski poslovi obavili. Prvi takav resident bijaše
Ivan Malvezzi, koj j e zastupao danak plaćajućega kralja Ferdi
nanda kod Porte
3
; о njem bilježi Martin Crusius, da ga je Fer
dinand
poslao u Carigrad, ,,ut oratoris partes ageret, quo comrao-
dius Turcarum in regno Hungariae grassationibus occurreretur ;
cum esset, qui apud principem de suorura praefectorum iniuriis
coram
expostularet et satisfactionem exigeret
4
'. Nego prvi stalni
poslanik cara njemačkoga odnosno kralja ugarskoga, koj je redo
vito u Carigradu od god. 1563 prebivao, bijaše Nizozemac Albert
de Vy as ( Vuys), a za takova ga priznavaju ne samo tadanji,
nego i noviji historici
5
.
Rad, knj. LVI, 143, 144. Le Relazioni degli ambasciatori Veneti,
ser. Π Ι vol. I I I ; p. X X I — X X I V
G vay, Urkunden u. Actenstücke etz.,Wien 1 8 40—42 .
I. Zinkeisen, Gesch. d. osm. R., II, 865.
Martini Crusi Turcograeciae, libri octo, Basileae, 1584 p. 484.
ö
„Albert de Wiis, qui ordinaria Byzaiitii legatione mngebatur". N.
Isthvanfi, lib. X X I V , p. 314. — „A. v. Wyss der erste an d. Pforte
ordentlich residirender Bothschafter Oesterreichs". Hammer, Gesch., III ,
4 0 0 .
— „A. v. Wyss, jetzt 1 5 6 3 ) stehend beglaubigter Gesandte bei
d Pforte". Zinkeisen, II, 904. — Da je A. Vyss u istinu bio prvi
stalni poslanik carev kod Porte, razabira se
najjasnije
iz instrukcije
Ferdinandové za Vyssa od 17. srpnja 1563, gdje se iztiče „iit . . . .
dein munere oratoris ibi fungatur" (Hammer, 1. е .). Prema ovomu ne
imaju
pravo oni, koji tvrde, da je Adurno bio prvi stalni poslanik ili
internuncij ugarski, koj bi u tom svojstvu god. 1544 u Carigrad oda-
slan Salamon, Ungarn im Zeitalter d. Türkenherrschaft; Leipzig, 1887,
pag. 91). Nu ova tvrdnja protivi se tadanjim izvorom; jer Ferdinand
videe, da mu nije moguće natrag osvojiti, što su Turci jur čvrsto
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
3/91
Buduć
da je Fraucezka jur od god. 1535 uzdržavala kod Porte
stalnoga poslanika
1
, tim se veća pokazivala potreba, da i car
nje-
mački odnosno kralj ugarski takodjer
drži
u Carigradu stalna po-
slanika, jerbo mu je država s Turskom neposredno međjašila; pa
što njekoje tačke mira od god. 1562 nisu bile još riešene; i što
se
na međjah, pored svih pisanih ugovora, usljed turskih provala
često
mir kršio. Po smrti Vyssovoj bijaše mu nasljednikom opet
Nizozemac,
glasoviti diplomat Karlo Rym, a poslije ovoga David
Ungnad.
I
ova dva putopisa,
koja
su ovaj put predmetom našega isprav-
ljanja,
potječu takodjer od putovanja carskih poslanika, odaslanih
s dankom i u poslovih diplomatskih
к Porti u Carigrad. Ova carska
poslanstva putuju
počamši od prvoga Vrančićeva putovanja, pra-
vilno
od
Be č a
Dunavom do Biograda
;
paše jih turski u Ostrogonu
i
u Buđimu
sjajno
primahu,
davahu
jim za dalji put brodove i
vojničku
pratnju, a putovahu na trošak turske vlade. Od Biograda
pako dalje putovahu kopnom, koje jašeć, koje vozeć; onom naime
glasovitom starom vojničkom cestom sve do Carigrada, u onom
smjeru,
kojim je ova cesta onda išla. Putopisi dakle ovih carskih
poslanstva opisuju malo ne uviek jedan te isti put i priedjel, dočim
poslanstva
drugih
vlastih, naime mletačka i francezka, prikazuju u
svojih putopisih
druge
puteve i
druge
priedjele. Premda putopisi
carskih poslanstva opisuju malo ne isti put i iste priedjele, ipak
tim još nisu ovi putopisi izlišni ; jer svaki putopisac
о istom putu
о istih у riedjelih prinosi mnogu novu
bilježku ili podatak, kojim
se
putopisi predhodnika popunjuju ili razsvjetljuju, te će ovi putopisi,
svi skupa zajedno i sustavno, prikazati dosta savršenu sliku tadanjih
prilikah u zemalja i naroda na tom
putu,
kakove slike neće biti za
nijedan
drugi
priedjel Balkanskoga poluotoka. Ovakovu sistematičnu
sliku
kušao je iz starih putopisa sastaviti C. Mijatović za
Srbiju,
a
držali, nego da se od Ugarske spasi, što se još povoljnim mirom spa-
siti
može odasla pod kraj god. 1544 preposta jegarskoga Hieronima
durna s tajnikom Malvezzom
п
Jeđrene, gdje je onda Sulejman sto-
lovao,
da izhodi što povoljniji mir. Pošto je Adurno 15. ožujka, malo
poslije
dolazka, u Jedrenetu umro,
nije
imalo Adurnovo poslanstvo željna
uspjeha.
О kakovu dakle stalnomu poslanstvu
Ađurnovu ne bijaše ni
spomena, što se jasno razabira iz Ferdinandovo instrukcije za Adurna
od 28. pros. 1544 u Hammera, Gesch., II I , 270.
Charriere, Négociations de la Prance
dans
le Levant, I, 283, 284.
3
Č.
Mijatović,
Pre trista godina ; Glasnik srp. uè. dr. knj. XXXV I
155—200 .
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
4/91
najnovije doba dr. Šišmanov za Bugarsku
1
; nu čini nam se, daje
to bilo na toliko odveć rano, što za takovu sliku trieba mnogo
više putopisne gradje, pa što su mnogi putopisi još nepoznati i ne-
razpravljeni ; pače još neimamo ni savršena popisa tih putopisa ;
uz to se kod Bugarske izpremiešalo putopise XVI. i X V I I . sto
ljeća što bi se imalo razlučiti po razdobju; jer putopisi XVI .
vieka prikazuju
druge
slike, nego što putopisi X V I I . vieka, a ovi
opet
druge,
nego što putopisi
X V I I I
vieka.
1.
Pu t od
ruse l ja
iz
B r a b a n t a
u
C a r i g r a d
u T r a c i j i glavni
g r a d
turskoga c a r a
2
.
Po
smrti stalnoga carskoga poslanika Alberta pl. Vyssa, koj je
u Carigradu preminuo 21. listopada 15G9. i u Peri, u crkvi sve
toga Benedikta, bio sahranjen
3
,
odredi
car Maksimilijan IL, da mu
bude nasljednikom opet Nizozemac, Karlo liym plemeniti Estebeck;
a na putovanje Kimovo u Carigrad, na mjesto njegova opredie-
l jenja
odnosi se ovaj gore navedeni putopis, о kojem evo sada
razpravljamo.
Car Karlo V. zauzet jur od mladosti svoje za Nizozemce upotreb-
ljavaše mnoge za poslove diplomatske, a ti nizozemski diplomate
u carevoj službi spadaju med ju naj vještije i najokretnije carske
diplomatske po-slovodje 16. vieka. Car Karlo V. i njegov brat
Ferdinand upotrebljavahu Nizozemce takodjer kao poslanike oda
šiljane
u Tursku, da sa Sulejmanom i s njegovim nasljednikom
ugovaraju primirja, odnosno mir, i da razprave mnoge znatne po
slove, odnoseće se na tadanje političke odnošaje Turske i Austro
ugarske. Nizozemci bijahu, kako gore spomenusmo, prvi stalni carski
poslanici u Carigradu. Nizozemski diplomate,
koji
caru njemačkomu
odnosno kralju ugarskomu izkazahu velikih usluga u diplomatskih
poslovih, bijahu:
orneille de Scepere
о kojega
putopisu
jur smo
razpravljali
4
; pa erard Vellwyck koj je caru Karlu V. u raznih
diplomatskih poslovih koristno
služio, a ugovarao je kao poslanik
Dr, Šišmanov, Stara putovanja prjez Blgariju. Sbornik za narođnji
umotvorenija. Sofija 1891, kuj. IV, 321.
2
„Reyse van Bruussele vut Brabant to Constantiuopels in Thraeyen,
Hofstat van den turcschen keysere .
8
Hammer, Gesch. III, 529, 776.
Rad, knj.
L X I I
45 —
134.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
5/91
Karlov
i Ferdinaudov s Portom poznati mir od 1547 godine
1
.
Auger Busbecq drug Vrančićev na prvom njegovom poslanstvu, bijaše
takodjer glasovit diplomat i carski poslovodja kod Porte,
о
n j -
govu
ćemo putopisu napose razpravljati, čim Dernscbwamov, koj
j e još u rukopisu, svjetlo ugleda.
Albert de Vyss
( Vuys), koj
bijaše od god. 1563 pa do svoje smrti stalnim carskim poslanikom
kod Porte u Carigradu, steče velikih zasluga za cara, osobito
kod utanačivanja mira s Turskom od god. 1567 za izaslanstva
Vrančićeva
i Teuffenbachova
2
. Napokon
Karlo Rym de Estebeck
kojega
se broji do Sceppera i Busbeka medju najslavnije nizo-
zemske diplomate 16. vieka, rodio se u Gandu (Gentu) g. 1533.
Izučivši svoje nauke na sveučilištu u Louvainu (Lövenu), posveti se
pravnoj nauci, te zaputi u Italiju, gdje si steče doktorat prava na
sveučilištu u Padovi odnosno u Rimu. Povrativ se u domovinu,
imenovan bi savjetnikom vieća luksenburžkoga. Car Maksimilijan
pozove ga na svoj dvor i odasla ga za poslanika u Tursku.
Medju diplomatskimi poslovi, koje je izvršio, računa mu se u za-
slugu osobito mir od godine 1574, utanačen na osam godina medju
carem i sultanom Selimom I I .
8
Uspjesi,
koje
postiže Rym u diplo-
maciji,
prinukaše cara, da ga pozove u Beč, te ga imenova svojim
dvorskim savjetnikom, a poslije bude članom nizozemskoga vieća
u Bruselju. Potonje dneve svoga života proživi u Gandu, gdje je
g. 1583 preminuo. Suvremenici hvale Ryma kao odlična govornika,
latinskoga pjesnika, pronicava filozofa i učena historika, a osobito
da bijaše vješt u pravu gradjanskom i da je poznavao šest jezika.
Po ovih svojstvih sudeć, bijaše R. za diplomatu vrlo sposoban.
Rukopisi, koji su iza njega ostali, veli se, da su se izgubili. Medju
timi rukopisi spominje se izvještaj
о njegovu putovanju u Tursku
a
taj izvještaj da je nosio naslov :
Commentarli r rum in singulis
diebus
toto legationis tempore ab ipso factarum
pa da je u tom
izvještaju
opisao sva mjesta, kojimi je na tom putu prošao. Na to
opaža mu biograf, da toga rukopisa nitko nije vidio, nego da se je
vjerovatno žalibog izgubio
4
. Ovaj dakle izgubljeni rukopis „ko-
mentara sadržavao bi ne samo Rymov
putni
dnevnik u Carigrad,
1
Hammer, Gesch., III,
2 7 2—7 7 .
Zinkeisen. II , 859
—
66 .
2
Hammer, I II , 362, 400, 401,
5 0 9— 1 3
767. — Zinkeisen, I I ,
90 4
906.
8
Hammer, Gesch., IV, 20, 21
Jul. de Saint Génois, Les voyageurs beiges du
X I I I .
au
X V I I .
siècle.
Bruxelles 1846, v. I, p. 51, 52.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
6/91
nego i dnevnik njegova poslaničkoga djelovanja u Carigradu.
Hammer govoreć o miru, što ga utanačiše Rym i Ungnad s Portom
1574, spominje tom prilikom, đa se u c. kr. dvorskoj knjižnici
u Beču sačuvao rukopis (br. 537, sada 7441) ili kratak putopis
Rvmov u Carigrad, napisan u holandeskom jeziku, od 27. julija
1 5 8 4
1
.
Buduć da je K. Rym g. 1583 umro, činila nam se ova bi-
lježka
Hammerova nevjerovatnom, te smo potražili pomenuti ru
kopis dvorske knjižnice, i razabrali, da ono u istinu
nije
putopis
Karla
Ryma, nego Levina Ryma od godine 1583 i 1584, što se i
s katalogom rukopisa
pođpuno
slaže
2
; o tom putopisu Levina Ryma,
kad dodje na kronologijski red, progovoriti ćemo na pose. Diplo
matskih izvještaja carigradskoga poslanika K. Ryma, upravljenih
u raznih poslovih na cara, sačuvalo se u tajnom arhivu u Beču
dosta, pisani su gladkom i liepom latinštinom, biti će za historiju
turskih i austro-ugarskih odnošaja onoga doba znameniti, kao što
se
iz kratkih bilježaka i izvoda u Hammera razabira ; nu šteta,
što još nisu štampom izdani. Medju ostalimi znatan je za nas prvi
izvještaj, koji
je Rym na cara upravio, čim je prispio u Carigrad,
u kojem medju ostalimi navodi, kako treba odgajati domaće tu
mače
za službu poslaničku. Rym veli, da valja po mletačkom obi
čaju
dopitati poslaničtvu dva ili tri umna i dobra mladića : „uniím
Germanum
et alteram
Croatam
ex
duabus
quippe nationibus fide-
lioribus et sincerioribus genitas, mittat, quos oratores novi in Tur-
carum lingua institui curent ; ut ubi hanc il 1 î calluerint M. V. his
interpretibus
utatur,
nec opus habeat, ut Principis Turcarum va-
sallos aut alterius territorii homines huic operi adhibeat,
unde
multa incommoda et difficultates nascuntur ,
etc.
3
Ovo neka bude
za sada dosta о К . Rymu kojega put u Carigrad prikazuje gore
navedeni putopis.
U
c. kr. dvorskoj knjižnici u Beču čuva se medju rukopisi pu
topis, koj nosi na omotu ovaj knjižničarski naslov
:
Descriptio iti-
neris Joannis
Van den randen et sociorum Briixellis Constanti-
nopolin cum descriptione aulae Turarne
(Sig.
8 5 9 0 ;
bist. prof.
1036
; pod istim ovim naslovom zabilježen je ovaj putopis i u ka-
Hammer, Gesch., IV, 20.
2
„Lewinus Rym, Descriptio belgica itineris 25. iulii 1583, Constan-
tinopolin versus a Vindobona suscepti et februario 1584 finiti. N. 7441
(hist. prof. 1037, ch. XVI , 34,
2 ° . Tabulae codiciim manuscriptorum
in bibliotheca palatina vindobonensi asservatorum ; vol. V p. 141.
Hammer Gesch. I l l 777.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
7/91
talogu rukopisa iste knjižnice vol. V, 270); uočim mu je pravi
naslov :
Reyse ran
Bruussele
vut rabant to Constantinopels in
Thracyen
hofstat van den tur
eschen
keysere
put od
Bruselja
iz
Brabanta
u Carigrad u Τ
raci
j i glavni grad turskoga cara . Raz-
gledavši ovaj rukopis prije više godina spazismo, đa je pisan na
nizozemskom jeziku, da sastoji od dva diela, i da je putopis sa
držan u prvom dielu. Dugo smo tražili, dok smo s velikom mukom
našli prošle godine u eču vještaka u pismu i jeziku, da nam
prepiše i prevede prvi dio rukopisa, naime putopis, koj se strogo
tiče
naših posala ; dočim od drugoga diela tražili smo samo obšir-
niji
izvod. Ovaj mučni posao obavio je vjerno i saviestno mladi
germanist, gosp. Robert Levissolm, komu u to ime
budi
najusrd-
nija
hvala — Rukopis napisan j e u nizozemskom jeziku renais
sance, te je današnjemu holandezkomu jeziku do njekojih orto-
grafijskih i leksikalnih razlika prilično srodan. Rukopis broji 44
lista u osmini, a pismo je bez sumnje X VI . vieka. Buduć da ima
u rukopisu u podredjenih pojeđinostih mjestimice malih pukotina i
pisarskih grješaka : naslućujemo odatle, da će rukopis, premda pri
pada
XVI . vieku, težko biti izvornikom ; a
nije
nemoguće, da je
djelomice iz njekoga drugoga
jezika
na nizozemski pretočen iz
Ranzana, Ramberta i dr.). U ostalom ovaj rukopis odnosno putopis
niti je štampom izdan, niti je poznat ; jer mu u literaturi — do po
menuta kataloga c. kr. dvor. knjižnice — nigdje neima spomena.
Držeć se s početka knjižničarskoga naslova, mišljasmo, da mu
j e Hans van den Branden piscem, te smo se trudili, još prije no
što smo priepis i prievod u ruke dobili, da nješto saznamo о piscu
pomenuta putopisa: prelistasmo u tu svrhu mi i drugi mnoge sta-
rije i novije biografijske i bibliografijske sbornike ali nigdje nismo
našli piscu putopisa spomena. U istom poslu obratismo se na nauč
noga
druga,
dra. M. Kana, profesora geografije na sveučilištu u
Amsterdamu, koj je takodjer pretražio mnoge nizozemske stare i
nove biografijske i bibliografijske sbornike, ali imenu pomenuta
pisca
nije nigdje našao traga
;
obratio se takodjer na tamošnje
antikváře i historike
;
nu i taj
trud
bijaše
bezuspješan. Za taj
trud
budi
učenomu drugu najusrdnija hvala — Nu čim smo priepis
s prievodom putopisa proučili, razabrasmo, da mu Hans van den
Branden
nije
piscem ; nego da je ovo ime, istaknuto na omotu ruko
pisa i u katalogu rukopisa pomenute dvorske knjižnice kao puki
bibliotekarski natučak
Stichwort),
da se pomenuti rukopis u katalogu
što
laglje
nadje ; jer se Hans van den Branden prvi spominje u
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
8/91
putopisu medju drugovi,
koji
su krenuli iz Bruselja na put. Po-
menutomu dakle rukopisu odnosno putopisu nezna se za pisca ;
niti ima o tom u rukopisu kakova natucanja. U ostalom neima
sumnje, da putopis prikazuje putovanje K. Ryma, tadanjega car
skoga stalnoga poslanika, koj je putovao na svoje opredieljenje u
Carigrad, a to se odatle jasno razabira, što putopisac, pošto je na
crtao svoj i svojih drugova put od Bruselja do Praga, nastavlja,
odnosno crta nadalje Rymov put,
koji
nosi posebni napis:
et
verstreck van т у п eere Bym
— Budué da se u naslovu rukopisa
na omotu, odnosno u katalogu, navodi još i to, da je putopis pisan
od 7. studenoga 1570 do 17. listopada 1576, pomislismo u prvi
mah, nesadržava li ovaj putopis možda one gore pomenute izgub
ljene
Rymove komentare, pretočene na nizozemski jezik, о kojih
Rymov biograf tvrdi da su sadržavali osim putnoga dnevnika ta
kodjer dnevnik Rymova poslaničkoga djelovanja u Carigradu. Toga
radi
pretresli smo i onaj
drugi
dio pomenuta rukopisa c. kr. dvorske
knjižnice, о kojem je
zabilježeno, da sadržaje »opis dvora
tur
skoga (descriptio aulae turcicae). Iztraživši ga na tanko osvjedo-
čismo
se, da je naslov о drugom dielu rukopisa na omotu i u po-
menutom katalogu posve kriv ; jer u tom dielu neima о kakovom
opisu dvora turskoga ni spomena; nego ovaj drugi dio
sadržaje
samo opis
puta
u domovinu, te je kao i prvi dio
putni
dnevnik
Rymova puta
od Carigrada u Prag i dalje u Nizozemsku. Iz iste
pako sadržine ovoga diela ujedno smo se uvjerili, da pisac toga
putopisa nije nipošto K. Rym ; jer se
о
njem u putopisu svagda
u trećoj osobi govori, pa ga putopisac svagda zove »myn heere
Rym .
Ako se uz to porede izvještaji Rymovi s našim putopisom
glede sloga i misli, lasno se razabira, da se pisci vrlo razlikuju
te da ovih putopisa pronicavi Rym nije napisati mogao. Nego ovaj
putopis biti če vjerovatno napisao njetko od Rymove pratnje tko ?
— to je težko pogoditi, jer u putopisu neima, kao što gore jur
rekosmo, nikakova natucanja. U ostalom pisac, kao što se iz sa
držine razabira, nije bio običan sluga, nego
koji
obrazovaniji i
u putovanju iskusniji član poslanstva: razborit motrilac, koj je ta
kodjer
umio svoja motrenja vjerno prikazati vjerovatno bijaše
vojničkoga
stališa, jer su ga utvrdjenja osobito zanimala. Da j e
pisac toga putopisa u istinu bio
koji
odličniji član poslaničke
družbe, razabira se odatle, što pisac pod kraj svoga putopisa priča,
da je 2. svibnja 1575 predao molbu na cara za službu, i da je 3.
lipnja
imenovan kapetanom,
plaću da je dobio od 1. lipnja; pa
J A
о х н . 11
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
9/91
da mu je car 3. srpnja podielio dopust na tri mjeseca, a 12.
istoga mjeseca da je cielo poslanstvo od Praga krenulo na put u
Nizozemsku.
Putopis napisan je u formi dnevnika, jer putopisac vrlo tačno
bilježi,
osobito na putu od
eča
do Carigrada, kao i natr.ig, kamo
su dnevice na noć prispievali, i gdje su se podulje odmarali. Uz
to spominje i mjesta, kojimi su prošli, a od Budima dalje opisuje
i znamenitosti poglavitijih mjesta. Prema ovoj formi, pa što pri
nosi
о proputovanih priedjelih malo geografijskih
bilježaka, tim je
ovaj
putopis pravi putni
dnevnik u smislu onoga doba. — Buduć
da je ovaj putopis još u rukopisu nenaštampan, priobćiti ćemo po
najprije u izvodu što vjernije njegovu
sadržinu,
pa ćemo ga ocie-
niti po našem običaju, poredjujući ga sa starijimi
putopisi
i s dru
gimi suvremenimi i poznijimi izvori.
„Dne 7. studenoga lieta gospodnja 1570 putovahu Hans van den
Branden, Joos Meyne, Lievin Dolens i Pieter Bosschaert od Brus-
sele (Bruselja) u Leuven (Löwen), pa u Thienen (Lienen), Ton-
gheren (Tongern) i Maestricht (Maastricht) ; odavle u Aecken
(Aachen), Deurren (Düren), Rymbach (Rheinbach) i Andernaecken
(Andernach); odavle preko mosta u Couuelents (Koblenz), pa u
Caplen (Kapellen), Reenss van Renss (Rense) u Bouppaertberg
(Boppart) ; dalje u St. Geber (St. Goar), Bacharacht (Bacharach),
Bynghen (Bingen), Corniss (Orbis?), Worms, u Spiere (Speier) ;
odavle u Bruussel (Bruchsal) u švabskoj zemlji, gdje su gospođina
Rýma dne 25. prosinca našli; jer je 16. prosinca iz Bruselja
poštom krenuo. Dalje
putovahu
u Bret (Bretten), Fainghen
(Vai
hingen), Constat (Cannstadt), Esselyngen (Esslinghen), Gippynghen
(Göppingen), Ghysselinghen (Geislingen), Olms (Ulm), Ellin van
Ell'in (Elchingen), Reysbech (Reisenberg), Laudynghen (Lauingen)
Rein
(Rain), Diligen (Dillingen \
Nuborg
(Neuburg), Inghelstat
(Ingolstadt), Regensborg (Regensburg), Kiren (Kürn), Nitnau (Nit-
tenau), Pruch (Bruck), Rids (Rötz), Walmunchen (Waldmünchen),
Bilsen
(Pilsen), Rakitzan (Rokycan), Beron (Beraun) u Präge (Prag),
gdje su g. Ryma 11. siečnja našli; jer je jur prije, naime 4. siečnja,
tamo prispio .
Pu t go sp od i na Ry ma.
„Dne 16. prosinca krenu g. Rym iz Bruselja poštom
к prie-
stolnici carevoj koga je dne 4
siečnja u češkom Pragu našao, a
pratiše ga Joos Wyts, svak gospodinov Philobert de Bruxelles,
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
10/91
liečnik
Arnoldus Manlius, Atithonius Heyman, Franciscus van der
Aa
i Jodocirs Rym, koji su carsko veličanstvo u češkom Pragu
našli. Kad je gospodar (Rym) od
Bruselja
krenuo, pratijahu ga njegov
brat îYanciscus Rym, upravljatelj na dvoru prelata sv. Petra kod
Genta
i brat Josipa Wytsa,
koji
se drugoga dana prije izboda
sunca oprostiše.
„Dne
16.
siečnja
odputova gospodar (Rym) na zapovied i želju
carevu poštom u grad Weenen
(Wien)
u Austriji, kamo je 19.
istoga
mjeseca prispio s trojicom svoje pratnje, naime s Joos
Wits-om,
Franciskom van der Aa i Jodokom Rymom; dočim su
ostali gore pomenuti u Pragu ostali. Kad je gosp. Rym pred veče
u Beč prispio, doznači mu gosp. Bousbek stan u kući staroga go
spođina Saurera.
„Dne 30.
siečnja
odputova gospodar iz Beča u Prag. Preko Du
nava se na
larlji
prevezao, jer je 19. za svoga došašća našao pred
gradom most skrhan, te j e morao prieći preko leđa, koj se sliede-
ćega
dana opet skrhao. Na
preporuku
Bousbekovu
stupi
u službu
gospodarovu Henrik Piermont, koj bijaše Bousbekov dvornik u
Carigradu, i odputova s gospodarom u Prag, a poslije toga u Ca
rigrad
;
jer j e na tom
putu
poznavao
običaje,
a minule je godine
s gospodinom „van Münkewyts ondje bio
1
. Isti Henrik umre na
povratku u Ugarskoj.
„Dne 2.
veljače
prispije Rym kasno na večer u Prag, a 13.
ožujka
krenu on i pratnja mu s darovi, odredjenimi za
tur
skoga
cara, od Praga
*put B e č a .
Dne 21. ožujka prispjeli su u
austrijski Beč, gdje su se bavili, dok su za pratnju gospodinovu
bile
ugarske haljine gotove. Tu je uzeo gospodin još druge sluge
i plemiće u svoju službu. Pošto su svi ti poslovi bili obavljeni, i
gospodin poslanik primio od cara naloge, dađoše se na put .
Evo
popisa
puta
poslanika Karla Ryma i njegove
družbe
od
Bruselja
do Praga odnosno do
Beča .
Kao što se iz sadržaja raza
bira,
samo su puka mjestna imena onih gradova i varošica, preko
kojih se putovalo. Buduć da ovaj dio putopisa daleko premašuje
medje naših razpravljanja, za to se nećemo s njim mnogo baviti;
pošto se mjestna imena lasno razpoznavaju
;
dodavši jim još u za-
porkah prava ili današnja imena,
dade
se Rymov put na svakoj
„Redit Minquiz 2 / V I I 1571 ) , consiliarms, qui cum a duobus annis
1569 )
hue legatus primům venisset, acceptissimus fuit, Rymov izvještaj
u Hammer, Gesch., III , 610.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
11/91
većoj karti dobro pratiti. ostalom imamo putopis, cieli jedan
viek
mladji od gore navedena, a opisuje malo ne isti put od Bru
selja
do
Be č a
i daje
о znatnijih mjestih
prilično obširne i dobre
opise, koji liepo razsvjetljuju gola imena našega putopisa. Taj j e
putopis dobro poznatoga Engleza dra. Eduarda Browna, koj j e
god. 1669 putovao preko Nizozemske, Njemačke i Ugarske ц
Tursku; proputovavši ovu (Srbiju, Bugarsku, Macedoniju) sve do
Tesalije
uključivo, vrati se preko Furlanske, Kranjske, Koruške i
Austrije u Englezku, te napisa
о svojem putovanju putopis, iz lan
u Londonu g.
1 6 7 3 ,
a preveden bi u njekoliko jezika. Iz ovoga
j e
putopisa izcrpio akademik St. Novaković sve one putopiščeve
bilježite,
koje se odnose na srpske zemlje i naštampao jih na srp
skom jeziku
2
. Nam je pri ruci njemački prievod Brownova puto
pisa, na koji ćemo se u ovoj razpravi koji put pozvati i porediti
prievod njemački
3
, koj je iz holandezkoga postao, s Novakovi-
ćevim,
koj je neposredno iz izvorna djela potekao.
Pošto je poslanik Rym obavio svoje poslove u Pragu i
B e ču
te
primio od cara potrebite instrukcije, krenu sa svojom mnogobrojnom
pratnjom iz Be č a na put, koj se ovako opisuje. „Dne 18. travnja
krenulo je poslanstvo íposlanik K. Rym sa svojom pratnjom) od
Beča sa 7 ugarskih kočija za poslanikovi družbu, a sa drugih
sedam za darove; pratio jih je sav dvor mladih princa, razni ple
mići
pomenuta dvora, g. Bousbek i mnogi
drugi
pó milje od Be č a
daleko. Pošto su se s ovimi oprostili, putovahu isti dan do Vicer
munta
4
(Fischament), koj je 4 milje od Beča u Austriji daleko.
Sliedećega dana, 19., prispjeli su pred veče u veliko liepo selo,
gdje
je vrlo jak gradić, koj se ugarski zove Owar, a njemački
Altenburg. Na putu od B e č a do ovoga gradića prispjeli su u liepu
ravnu zemlju, koja se očima neda pregledati, a takova je sva
ugarska zemlja. Prispjev u ovu liepu ravninu, ugledaše sred nje
brežuljak
poput
drvene grede, koja luči Austriju od Ugarske. Na
ovoj
liepoj ravnini bujno raste visoka trava, po kojoj ljeti toliko
stoke pase, da joj se broja nezna. Na njoj ima toliko množtvo
Ed. Brown, A
brief
account of some travels in Hungaria, Sorvia,
Bulgaria,
Macedonia etc. London 1673.
2
St. Novaković, Beležke doktora Brauna o srpskih zemljah ođ g.
1669 . Spomenik srpske kr. akademije I X , 33
— 4б . Beograd 1891.
Ed Brown s Reisen
đnrek Niederland, Teutschland, Hungarn, Ser-
bien, Bulgarien etc. Nürnberg 1685, s. 39 — 78 .
4
Na povratku piše „Vissermunt".
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
12/91
goveđa, da se jedva vjeruje. Ova je zemlja u istinu, kao što je i
na glasu, najrodnija u cielom kršćanstvu. Jednu dobru milju puta
od Fiscbamenta vidjeli su ostanke razrušena grada
Petronella,
od
koga je onda bilo vrlo malo preostalo, naime visoki bieli zid. Ova
se varoš
radi
svoje veličine zvala „Malom Trojom , a drugo doba
Celetia
ili
Celertmn.
Kralj Matija ju razori za rata protiva cara
Friderika. Odavle nedaleko je gradić Ilunbarcgh (Haimburg), po
tiče od Huna, koji su njegda daleko i na sve narode s vojskom
udarali. Gradić je smješten na onom ravnom polju, koje luči Austriju
od Ugarske. Odavle dalje ostaju gradići iza sjevernih gora, koje
Ugarsku od zapada i iztoka omeđjašuju. Prvo, što se tu od Ugarske
vidi, jest grad Posonium (Požun), na lievo onkraj Dunava, liep,
j a k i prikladno namješten, punih 8 milja od gradića Hunburcgha.
—
Dne 20. krenuše od Altenburga
vidjeli su još ondje grob
kralja Matije: tako je sačuvan, kao da bi nov bio. Istoga
dana
oko podana prešli su preko mosta nedaleko Gjura Rab), gdje je
uviek straža, koja
j av l ja
kadgod Turci radi robljenja ili plaćkanja
amo u zemlju provaljuju. Voj ska koja je ondje smještena, kad se
stalnimi znakovi о provali Turaka ubaviesti ima jim se oprieti
te jih suzbiti. Medju mostom i gradom Gjurom došli su jim mnogi
husari na susret, pozdravivši jih, dopratiše jih u Gjur, u vrlo
krasnu kuću grofa Sahna, odkuda su imali daleki pogled na liepu
dunavsku ravninu. Grad se zove njemački Rab, a ugarski Jau-
riniim,
a njegda se zvao
Jaurum
Tu stoluje biskup, koj bijaše
onda opatom samostana sv. Martina
Ste. Martins),
što se diže na
brdu, a ugarski se zove Gewig
z Mai
-ton blizu Gjura, da se raz
luči
od drugoga Sv. Martina u Ugarskoj. Samostan je jednu ugarsku
milju
od Gjura. Pomenuta gora zove se ugarski Baton, a njemački
Schiltberg (Schildberg); jer tu bi car Henrik I I I . od kralja
Bele
napadnut, i ostavi u taboru svoje štitove, a odatle se ono
brdo
još
danas zove „Schiltbergh . Pomenuti biskup i tamošnji častnik po-
sjetiše poslanika, kojemu pokazaše grad s vana i s nutra. Grad je
ja k i još se dnevice bolje utvrdjuje, buduć da Turci đnevice pred
gradskimi vrati plaćkaju i često s drugimi čarkaju; s toga je u
gradu mnogo vojnika smješteno. — Dne 2 1 . pošto su se kola i pratnja
preko Dunava převezla, prebaciše još jednom Dunav, gdje ovaj
tvori otok i tako su dospjeli poslije podne u Komoran Commara),
koj
je poslijednje mjesto na granici kršćanstva. Tu su se odmarali,
dok nije vjetar prestao, jer bijaše vrlo žestok, te se nije moglo
brodom dalje putovati. — Dne 26. krenuše dalje, pratio jih je za-
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
13/91
povjeđnik komoranski s 22 sensala (Sennssalen), a pó milje dalje
dodjoše jim na susret Turci iz Ostrogona, da jih, kao što je
običaj
preuzmu od zapovjednika komoranskoga, kao straža u zaštitu
(Sauve
garde). Pošto jih Turci preuzeli, što na granici dviju ze
malja,
kršćanstva i Turske, biva; postoje kapetan Kielman predao
gospodina i njegovu družbu, krenuše poslije objeda na brodovih
dalje,
te su istoga dana pred veče u Östrogen Strigonium) pri
spjeli.
Turci jim donesoše svakojakoga živeža i
drugih
potreba, a
gosp. poslanik posjeti još istoga dana turskoga zapovjednika ili
sandžakbega (St. Jargbeg) i
predade
mu od cara poslane darove.
Na veče bijaše kod sandžaka gostba, koju putopisac na šire opi
suje. — Drugo jutro, 27., prošli su pokraj Višegrada
Vicegradum),
gdje
se gradić na visokom
brdu
diže; na podnožju istoga brda,
s desna kad se
к Budimu vozi vide se stare podrtine od
kuće
kraljice Marije, a s beva razvaline dvaju samostana. Stigavši pred
veče
u Budim Buda), posla jim paša svakojaka živeža, na ime
vina, kruha, siena, zobi i drugih potreba. Ovako su obskrbljivali
poslanstvo sa živežem ne samo u Budimu, nego i na svem
putu
do Carigrada. — Sliedećega dana, 28., posjeti poslanik sa svojom
družbom tamošnjega pašu Mustafu, koj za poslanika i plemiće posla
konje.
Pred pašinom kućom usidrili se njihovi brodovi. Paša do
čeka
poslanstvo u velikoj dvorani svoje kuće i primi ga vrlo sve
čano.
Putopisac na tanko opisuje audienciju u paše s
običaji,
što
Turci
ovakovom prilikom vrše. Pošto bi audiencija obavljena i
darovi na ime carevo paši predani, oproste se medjusobno, a po
slanik zamoli, da mu se dopusti razgledati grad, što mu paša
dragovoljno dozvoli. Paša od pravi opet za poslanika i njegove
plemiće konje, a više čauša kao pratnju. Najprije razgledaše kr.
Matije
dvor,
о kojem bilježi,
da su se divili nad njegovom kra-
sotom i
sjajem,
pa su ga ipak Turci pustili propasti, da nitko u
njem ne stanuje.
Sobe
su mu velike, pozlaćene i s dragocjenimi
bojami tako ukrašene, da se svakim pravom može nazvati kraljev
skom palačom. Odavle podjoše
к Dunavu pa preko mosta na 55
ladja u
Peštu
Peste),
koja je
uprav
naproti Budimu, a izmedju
oba grada teče Dunav. Kr. Ferdinand obsjedao je g. 1542 Peštu
bez uspjeha, a tom je prilikom mnogo ljudi iz carevine poginulo.
I
ovu smo varoš prošli, primjećuje putopisac, te smo se na veče
vratili na brodove .
Poslanstvo ukrcavši se u
Beču
na lađje, krenu Dunavom ponaj
prije put Budima. Na tom putu spominje Rymov putopisac sva
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
14/91
znatnija mjesta, u kojih se pristajalo, a njekoja na kratko i opi
suje; u ostalom opis mu je ovoga diela
puta
u cielom obćenit. Isti
put opisa i Pigafetta, ali oba nadraašuje opis Vrančićev i jedan
viek mlađji putopis Eđ. Browna
1
. Premda ovaj dio putopisa — od
е с do iograda — nespadá u okvir naših razpravljanja, ipak,
pošto ga u izvodu prikazasmo, nemožemo ga posve mukom mi
moići.
— Rymov putopisac najprije spominje Owar njemački
Altenburg (Stari grad), gradić kraljice Marije,
о kojem
bilježi Olah,
da je bio na ušću Litave i da bijaše vrlo jak, opasan dvojakom
jarugom i obkopi
2
, a još na šire i tačnije ga opisuje M.
Stella
3
.
Naš se putopisac divi veličini i bujnosti ugarske ravnine, a osobito
množini stoke, koja je onuda pasla; uz to spominje i medjašni
znak izmedju Austrije i Ugarske, dočim Ed. Brown na šire opi
suje Ug.rsku, ne samo njezine gore i rieke, nego raznovrstno pri
rodno
bogatstvo, kakovih opisa u tadanjih domaćih pisaca po go
tovu nit neima
4
. Od razvalina Petronela navodi naš putopisac samo
visoki bieli zid, dočim Pigafetta, a osobito E. Brown, o razvalinah
kod Petronela — staroga Oarnunta — na šire govore, iztičuć Br.
naročito veliko
obilje
starih novaca, što je ondje vidio i dobio
5
. Naš
putopisac, kao i Pigafetta, tvrdi, da je grad razorio kr. Matija,
dočim Brown to pripisuje blunom. Da bi se Petronel bio zvao
„Malom Trojom , odnosno Cehtia ili eler
tum
to smo našli u je
dinoga P. Ranzana, koj bijaše tri godine kod kr. M-tije posla
nikom, te napisa „Epitome
rerum
hungaricarum , što je Sambukus
nastavio i u
Beču
g. 1558. izdao
6
. Ranzani isto navodi o Petro
nelu, što i naš putopisac, na ime, da se zvao „Malom Trojom , a
domaće ime da mu je bilo Celetia ili Celectum (dakle ne Celertum),
a
razori ga kr. Matija u ratu protiva cara Fridrika
7
. Ova
bil
ježka,
kao i prediduća, te njekoje sliedeće upućuju nas, da je Rymov
putopisac nesamo poznavao Ranzanov „Epitome , nego da ga je
na pomenutih mjestih malo ne doslovce upotrebio. Imenu pako Ce
letia ili Celectum neima u starih geografa nigdje spomena, dočim
1
Rad, kuj. C,
8 7— 9 2
Ed. Brown, Reisen, ρ
7 9—1 1 6
2
Ν . Olah De Ilungaria et Atila Varasdini p. 35 36.
3
M. Stollae Descriptio Altemburgi arcis reg. Mariao ap. Sehwandtner
Scriptores I 8 6 3— 8 6 7
4
Ed. Brown Reisen p.
7 9—1 0 2
5
Rad kuj. C 87 91. E. Brown Reisen p. 103.
6
Ranzani ap. Schwandtner Scriptores I
3 2 6— 4 1 3
7
Ranzani op. c p. 339.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
15/91
za drevni poznati
Carnuntum
kod Petronella, nezna ni jedan ni
drugi
pisac
1
. I ono što naš putopisac bilježi о gradiću Haimburgu
Hunburcgh i o Požunu
Posonium),
uzeto je malo ne doslovce iz
pomenuta Ranzana (p. 339), dočim Ed. Brown samostalno opisuje
Požun kao glavni grad tadanje Ugarske, gdje su se kraljevi ugarski
krunili i insignija čuvala
2
. O Rabu ili današnjem Gjuru, kamo se
desnim rukavom dunavskim prispjelo, nedaje opisa
3
, kao ni Ran-
zani; nego govori о mnogoj vojsci koja je ondje bila smještena,
i о stražab, koje čuvaju grad od provala turskih. Jauerinum ili
Javarinum zvahu ga u istinu Ugri, ali staromu imenu Jaurum, ili
kod Ranzana Jarnum, neima u starih geografa spomena. Buđuć
da je gjurski biskup bio njegda opatom sv. Martina na gori pa
nonskoj,
prihvaća Rymov putopisac priliku, da rekne koju о gla-
sovitoj opatiji Sv . Martina svete gore panonske koja se u istinu
tako zove da se razlući od drugih Sv. Martina, kojih u Ugarskoj
više
ima. Putopiščev pako
Gewiy z. Marion
biti će Gewiy izopa
čena
magjarska rieč „hegy , što znači
brdo
; dakle
Sz. Marion
Hegge (brdo Sv. Martina ili
sacer mons Pannoniae).
Ovo brdo
zove mu se jedan put ugarski Gewiy,
drugi
mu se put zove ugarski
Baton,
a njemački Schiltberg. Gewiy, kao rekosmo, izopačena je
magjarska rieč „hegy ; magjarsko ime Baton za goru panonsku,
nije
nam poznato, ako nije putopisac zamienio goru s poznatom
bogatom opatijom Battha, koju Olah (op. 37) opisuje.
Schiltberg
pako nije se zvao „mons Pannoniae , nego Vrteška gora (Vertes
hegye) ; a priču o Schiltbergu biti će putopisac ondje čuo, ili ju
j e
izpisao iz poznate kronike Thuroczove, koja о toj priči na šire
govori
4
. Putopisac iztiče, da je Gjur jak i
tvrd
grad,
kao takova
opisuje ga na šire Brown
5
. Dunavski otok kod Komorana
Com-
mara) zvao se onda „insula Cornaron , današnji je Caloköz, Ko-
moran bijaše onda u istinu posljednja varoš kršćanstva naprama
turskoj Ugarskoj
6
. Na daljem
putu
spominje
Strigonium
(Ostrogon)
1
Naš putopisac piše Cclertum (umjesto Oelcctum), koje je staro ime
Kastorije,
koja posve
drugud
spada.
Smith, Dictionary. I, 522.
2
Ed. Brown, Reisen, p.
1 0 4— 1 0 5
8
Opis Gjura (Javarini) u Olaha, p. 36, Bizara ap. Schwandtuer, I,
696
i 696, pa u Brovna, Reisen, p. 105
107
4
Tiirocz а р . Schwandtner I 110.
5
Brown Reisen p.
105 107 .
6
Komoran u Olaha p. 15 i 16; u Browna p. I l l i 112. Rad
С
91.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
16/91
i Vicegradum Visegrád) s njegovimi razvalinanii, а о jednom i
drugom mjestu razpravljano j e u Pigafettinu putopisu
1
U ßudimu
Buda)
opisuje, po običaju
drugih
poslanstva, svečanu audienciju u
paše, a o znamenitostih grada iztiče dvor kr.
Matije,
kojega se
sjaju veoma divi, dodajuć, da su ga Turci ipak tako zapustili, da
nitko u njem ne stanuje. Premda se je poslanstvo tri dana bavilo u
Budimu, i grad svestrano razgledalo, nedaje putopisac ni o Bu-
đimu, ni
о
Pešti potanja opisa, docira Pigafetta i
drugi
putopisci
na šire opisuju Budim i njegove znamenitosti
2
. — Pošto je po
slanstvo u Budimu obavilo svoje poslove s budimskim pašom, krenu
dalje Dunavom prama Biogradu, a taj dio
puta
opisuje Kymov
putopisac ovako :
„Dne 1. svibnja digoše Turci most, jer se inače nebi moglo
s brodovi proći. Na to preploviše kroz most i pristaše kod podnožja
njekoga
brda, dok je poslanik svoje poslove izvršio, dok je od-
pravio svoje tumače s izvještajem na cara, a s dvojicom tumača
vrati se takodjer J . Wyts, plemić mechelnski. O pomenutom
brdu
priča putopisac poznatu priču : Kako se njeki Turčin za obsadě
Budima zagovorio, da će, ako turski car pobiedi, s vrha brda
pored sve njegove užasne strmine, jašiti dole к Dunavu Pošto bi
grad predobiven, jašio je na konju na brdo, odkuda je konja ne
prestano mamuzami bio, da
jaše
nizbrdice; ali konj
radi
visine
preplašen, krenu dva
puta
stranputice i nije slušao jahača, jer je
bio
mudriji od njega. Kad je to potonji vidio, poveže konju oči i
potjera ga nizbrdice, te su se oba, konj i jahač, na obali Dunava na
tisuću komada razpali. Na spomen toga sazidana bi na
brdu
kape
lica,
a na obali Dunava kod vode, gdje je pao, kameni spomenik
3
.
Ploveć
dalje pristaše istoga dana daleko od Budima, iza brdina,
koje
su imali pred Ostrogonom Strigonia) na desno, a od Beča
dole zovu se Sciltberghen Schildberge). U ostalom ova je zemlja
ravna, bez brda; ali nije tako naseljena, kako bi zaslužila. Pošto
su dvie milje od Budima daleko putovali, prispjeli su do 5 milja
duga otoka, koj ima 10 sela, a ta su za gospodstva kršćanskoga
pripadala grofu Salmu. U jednom od tih sela, po imenu Bachz-
kowits prenoćiše toga dana. Selo je vrlo liepo i veliko, a namje
šteno je kod vode na kraju prama iztoku. U selu Rachzkowits
Rad C, 88. 89, 92. — Brown, p. 112 i 113.
2
Rad, C, 89, 92, 150. — Brown, p. 1 1 3—1 1 6
8
Glülbabe grob na Josipovu
brdu
Josefsberg) u Budimu gl. Hammer,
Gesch.,
IV, 103.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
17/91
ima
svakojakih viera; naime Turaka,
koji
gospođuju, Židova, Srba
i
još jedna sljedba, koja se od vjere Kalvina mnogo ne razlikuje.
Pomenuti Srbi
Basciani)
imaju u svojoj crkvi samo živopisane
slike,
rezanih kipova neimaju, pričest pružaju s kruhom uzki-
snutim, na kojem su tri male tačke, a znače otca, sina i sv.
duha.
U svojih crkvah imaju oltare, svieće i svjetiljke, služe misu na
grčkom
(sic ) jeziku i govore grčki (umjesto srpski) ; svećenici jim
se žene kao dragi svjetovnjaci, nose brade i plaćaju turskomu caru
jedan
dukat
godišnjega danka. Oni obradjuju svu zemlju, jer se
Turci ne bave poljodjelstvom, nego drže sudove s kršćani i sude
jim
pravo. —- Dne 2. svibnja
putovahu
kopnom u selo po imenu
Mali Paxi Kleyn paxi), nedaleko je veće selo, po imenu Ghroot
paxi (Gross P. ili
Veliki
P.)
1
. Kad se vozi oko dvie milje niz
rieku, onda je s lieve ruke varoš
Calloxia,
njegđa biskupija, a
trećinu milje je od Dunava udaljena. Ondje stanuju vrlo bogati
ljudi i seljaci ; jer tko ne ima na polju 2 ovaca, kao i konja
i
krava, ne drže ga bogatašem ; jer zemlja ne može biti liepša i
rodnija za tovljenje stoke, kao što je ova. Ovaj priedjel zvao se
njegda „kumanskim poljem"
Cumanorum campus).
Tu ima mnogo
ptica
i životinja, kao u nijednoj drugoj zemlji ; kao što se ovdje
vidi, gdje su Turci godine 70 zasnovali tvrdju na obranu polja od
pljačkanja kršćana iz Agrije; jer su jim tamošnji vojnici često na-
našali medju stokom velike štete. Istoga
dana
putovaše do
Tolne
koja
se latinski zove Alti
п и т
gdje takodjer ima raznih viera ali
više kalvinske, no što drugih; ima jih, kao što mu propovjednik
reče, preko 2 duša. Tu radjaju izvrstna ugarska vina, zato se
varoš zove u njihovom jeziku „materom vina". Vinogradi su jednu
milju
od varoši daleko, penju se po brežuljku, a teže jih samo
kršćani,
koji
plaćaju sultanu danak ; što se Turkom takov posao
nemili, za to ga prepušćaju kršćanom; nu ipak piju vino pored
svega,
što jim ga zakon strogo zabranjuje. — Dne 3. prošli su
više
sela, koja se s broda, jerbo je priedjel s obje strane Dunava
lugovi zarasao, dobro ne vide. Preko noći pristali su na rubu ovih
lugova, u maloj ravnici, koja je bila
puna
trske. — Dne 4. kre
nuli su prije dana i prispjeli u ravnicu, pa u
Valkotoar,
gdje je
na brežuljku gradić, koj bijaše njegda svojinom njekoga kneza.
Za tim su prošli uz gradić, koj je na brdu, a ime mu je Teuto-
Na povratku navodi „u Pedewar (Földvar) preko palanke
Taxi,
dobar karavanseraj".
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
18/91
bur gum. — Dne 5. vozili se jutrom pokraj velike kule, oko koje
ima
njekoliko kuća. Tu bijaše njegda velika varoš, po imenu Satha,
koju
su Turci razorili. Još dalje s desna, diže se na lievo gradić
i varoš po imenu
Batha,
nego je daleko od vode. Još dalje s desna,
diže se na
brdu
četvorast gradić, a ime mu je
Athya,
obzidan je
bielim kamenom, a uza nj je stara kršćanska crkva ; gradić se
diže na visini i ogradjen je zidom ; sultan Sulejman obsjedao ga
sa svom svojom silom tri mjeseca, te ga nije mogao osvojiti, dok
ga nisu predali uz slobodan odlazak posade. Još dalje naprieđ
drugi
je gradić po imenu е у п п е
. /<
Λ koj je malo ne sav raz
streljan
;
Turčin ga j e razorio, pošto ga je 14 dana obsjedao. Jednu
milju dalje od toga drugi je gradić, porušen i satrt, po imenu Ke-
roslca.
Svi ovi gradići na desnu su
ruku,
kad se niz rieku vozi, a
jo š
više ima gradića, seoca i dvoraca, koja su našim nepoznati.
J o š dalje je grad Petrovaradinum, pod kojim je Turčin za
obsje-
danja ostavio 4 0 0 0 0 ljudi ; diže se na visokoj pećini, a priča se, da
su ga predobili lagumom, koj su Turci kopali, da se zaboravi,
kako je tvrdjica osvojena. Stanovnici u tvrdji sami su Turci, a
vani stanuju kršćani.
tvrdji je još stara kršćanska crkva, koju
su Turci djelomice pretvorili u mošeju, a djelomice u hambar, pun
ječma i brašna u vrećah, nabrpanih sve do crkvena pročelja. Turci
su pratili poslanika na kulu i oko podvršja, da mu pokažu tvr
doću položaja ; na platnih ima liepih topova s grbom cara Sigis-
munda. Istoga dana prispjeli su do liepa vrlo velika sela, po imenu
Caron s razvalinami starih sgrada i osobito liepe velike crkve. Tu
ima
njekoliko dašćara grčkih (srpskih) trgovaca. — Dne 6. svibnja
prispjelo
se po podne u Biograd
Belgrade),
prošavši pokraj nje
koliko gradića i starih gradjevina. S desna ostavili su liepu tvrd ju,
po imenu Salonihemen, s liepim gradićem, a oboje je obzidano sve
do vode, S beva vidjeli su grad Titul Ti te l j ) na rieci Tibiscus Tisi) ,
ko j , čini se, da je jednu milju daleko od Dunava. Isti Tibiscus
blizu utječe u Dunav. Pred Biogradom još utječe u Dunav rieka
Sava Savus),
koja dolazi s jednim rukavom iz Štajerske
Stiria),
a
s drugim iz Hrvatske
Croatia).
Pomenuti pako Tibiscus dolazi
koje iz Sepusa u Cassoviji
1
, koje iz Erdelja (Transilvania) .
I ovaj dio puta — od Budima do Biograda — opisa Pigafetta,
a još savršenije Vrančić u putopisu svoga prvoga putovanja
2
. Na
Cassovia et Scepusium, gl. u Olaha, 49.
2
Monumenta hungarica historica, Script,, II,
2 8 9—9 6 .
Rad, knj. 0,
9 2—9 5 .
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
19/91
tom putu navodi Rymov putopisac, da gore, što su jur pred Ostro-
gonom i dalje imali s desna, da se zovu Sciltberghen (Schildbergen):
u istinu su ono potonji kraci Vrteške odnosno Piliške gore, koja
se hvata jnr pred Ostrogonom, pa do preko Višegrada i do Budima
mjestimice samoga korita dunavskoga Otok izpod Budima današnji
j Cepel, na kojem je bilo, po Pigafetti, do 10 sela, koja on do
pitu j Hrvatom odnosno Srbom. Med ju timi seli i naš putopisac
iztiče Rachzkoivits (Rácz-Kevi), Pigafettin Chevi ili Olahov Kevy
1
.
Buduć da je to bilo srpsko selo, prihvaća putopisac priliku, da
svrati pažnju na Srbe Rasciani), opisujuć obćenito njihove crkve
i obrede, zove njihov jezik, to crkveni to obćenja grčkim, u mjesto
srpskim, valjda za to, što jim je pismo naličilo grčkomu. Dalje
spominje varošice Mali Kleyn) i Veliki Groot) Paxì
potonja je
poznata iz Olabova opisa i Pigafettina putopisa
2
Nadbiskupsko
mjesto Kaloča Colloxia) u istinu je podalje od Dunava, a iztiče ju
za to, što ima tamo vrlo bogatih stočara. Ovu gospodarsku granu,
naime stočarstvo, često putopisac spominje, valjda za to, jer ga
sjeća
na svoju domovinu, koja se onda
i*adi
svojih bujnih cretišta u toj
struci gospodarstva osobito odlikovala. I Olah kod Kaloče navodi
„Kumansko polje Cumanorum campus), koje je više gore na sjeveru
medju Dunavom i Tisom, о kojem veli da Kumanci hrane blago i
konje
u velike te si tim
stiču znatna bogatstva
3
. Dalje spominjuć
poznatu
varoš
7о ??ш
4
к г а ј Dunava
iztiče njezino vinogradarstvo, na-
zivajuć ju „materom vina (bor-anya Baranja) ; navodi ju i Pigafetta,
s kojim se naš putopisac glede protestanta liepo
suđara\
I Brownu
se
Tolna zvala А Н е п п т ili Altinum kod koje opisuje boj medju
Rimljani
i Huni koji bi pobiedili gubitkom od 4 0 0 0 0 ljudi i Rim-
ljane
izagnali Ali Tolna po novijih
iztraživanjih ne bi bila stari
Altinum, koj bijaše po Antonínovu Itineraru (p. 244) u Dolnjoj
Panoniji
po strani od Mursae, na
putu
medju Mursom i Lugiom,
stanica rimske konjaničke posade: po Reichardu današnji Bataszćk
6
.
Nadalje medju Toinom i Petrovaradinom pobrkao je naš putopisac
svoje
putne
stanice i njekoja mjestna imena zamienio; pa buduć
jim
položaj vrlo obćenito označuje, zato jih je těžko s današnjimi
Olah, p. 16. Rad 0, 92.
2
Olah, p. 37. Rad, C, 143, 150.
3
Olah, op. c., p. 52 i 53.
4
Schwandtoer, I, 330, 559, 735.
6
Rad, knj. 0, 143, 150.
6
Forbiger, Alte Geographie, I II , 350.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
20/91
mjestnimi imeni identifikovat . Tako stanice Batha i Teutoburgum,
što navodi poslije Vukovara, imalo bi jim po položaju biti mjesto
pred
Vukovarom.
Batha
poznata varoš kod Dunava na ušću Sar-
viza, bijaše na glasu svojom bogatom opatijom
1
. Teutoburgum
gradić na
brdu,
staro je mjestno ime ; kojemu pako njegovu novi
jemu
odgovara, mučno je odgonetati, pošto mu putopisac položaja
pobliže ne opisuje. Ptolomejov Τ ε υ τ ο β ε ύ ρ γ ιο ν lib. I I , с . 15 ili
euto urgium Antonínova Itinerara (p. 243), ili
Tittoburgum
Tab.
Peut.,
Clautiburgum
u G. Rav. (p. 220) i u Not. Dig. (p. 91),
bijaše varošica u Dolnjoj Panoniji, 16 milja od Cornaca (Vuko
vara), medju potonjim i Lugionom
B a t a ) ,
držalo se ju najprije,
kao Olah bilježi (p. 15), za Drazat, blizu ušća Karašice u Dunav;
poslije
se mislilo, da je bila na utoku Drave u Dunav
2
. Ed. Brown
55
,
Mucliar i dr. ju identifikuju s Erdutom, Reichard s Bielim brdom
kod Sarvaša
4
, Mannert s Vukovarom, a Mommsen, što je najvje-
rovatnije,
s Daljem, jer navodi pod br.
3 2 7 0 — 7 3
napise, koji to
utvrdjuju
5
. K o j a od ovih navedenih varošica bijaše putopiščev Teu
toburgum — to je radi obćenita opisa vrlo mučno pogoditi ; vjeio-
vatno biti će, kao i u Browna, Erdut. Navodeć ai
kowar
ili da
našnji Vukovar, ne opisuje ga na šire, kao njegovi predhođnici
fi
.
Satha
Pigafettina Zata, današnji Sotin, koji Vrančić zove Atthya
7
.
T im bi naš putopisac iz Sathe i Athye napravio dva različita
mjesta, dočim je jedno te isto s domaćim i tudjim imenom. Ona
pako bilježka, kojom putopisac Athyu opisuje, odnosi se zaista na
Ilok
(Uylacchum,
W y l ak ) ,
dobro poznat od Vrančićeva i Pigafet
tina putopisa
8
; što se razabira iz opisa položaja i Sulejmauove
obsadę, koja se na Ilok odnosi, samo što obsada nije trajala tri
mjeseca, nego samo sedam dana
9
.
Kleynne Mest
Vrančićev je Ban-
mostra, današnji Banoštor, a putopiščeva
Karoska
bez sumnje je
Vrančićev
Cierwgii ili Czerwgb, a današnji Cerević
10
. Svaki stariji
1
Rad, knj. C, 143 i 150.
2
Smith, Dictionary, II, 1133.
3
„Erdud,
Teutoburgium
d. Alten" ; Brown, Reisen, p. 80.
4
Bischof u. Möller, Vergi. Wörterb., p. 958.
5
Ptolomae geographia ed. Müller, p. 299. Forbigerger, II I , 349.
Mommsen, Corp. Inscr. Lat., vol. I II , 433.
6
Rad, knj. C, 93.
7
Starine, knj. X X I I , 184. Rad, C, 149.
8
Starine, X X I I , 184. Rad, L X X I , 16; C, 93, 149.
9
Hammer, Gesch., II I , 56.
1 0
Rad, knj. L X X I , 16.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
21/91
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
22/91
vojničku
onoga doba daleko nadmašio, a s tim je najviše štete
počinio.
Aliportouck ima liepi dvorac, kad se putuje od Carigrada
к
Crnomu moru
ide se pokraj dvaju gradića,
koji
štite izlaz iz
Carigrada
к Crnomu moru ili ulaz iz Crnoga mora u grad gdje
se svi putujući brodovi pregledavaju, da ne bi izvažali robove;
jedan je gradić na az i j skoj a
drugi
na europskoj strani. U dvorcu
Aliportouckovu — oko 18 talijanskih milja daleko od Carigrada —
nastani se g. poslanik Rym, da se ukloni velikoj vrućini i kugi u
Carigradu, a stanovaše ondje od 15. srpnja do 1. listopada 1571.
Ovdje poslanik oboli, a kad se bolestan vrati u Carigrad, pretvori
se njegova grozničava bolest u zimnicu četvrtaču, koja ga je mu
čila
od listopada 1571 do konca listopada 1572. Onaj Aliportouck
umre pred Sigetom, bi
radi
svoje drzkosti ustrieljen. Priča se, da
je paša bio mrk. Tu je ostao i turski car, sultan Sulejman, kojega
nasliedi sin mu
Selim,
koj, čim je dočuo za smrt očevu, požuri
se
iz Azije u tabor; jer za smrt sultanovu samo je malo vojnika
znalo .
Krenuvši od Biograda, opisuje Rymov putopisac dalji put ovako:
„Tstoga
dana, na ime 8. svibnja, u
sijed
pomenuta odgovora iz-
krcaše kola
iz
ladja i krenuše od Biograda kopnom u
i s
sar
g ic
(Hisardžik), gdje su u prvom karavanseraju (carvaicerav) prenoćili,
oko 4 milje od Biograda na Dunavu. — Dne 9. krenuše dalje u
selo Potortque. —
Dne 10. prispjeli su u selo
Bat i sna.
Istoga dana
susrete jih na rieci Moravi
Morava)
kurir po imenu Bartni, iz
kuće pokojnoga carskoga poslanika Alberta de Wis, koj umre u
listopadu 1570; odasla ga paša, da sazna, zašto su darovi tako
dugo
izostali i ne misli li car skoro jih poslati. Pošto se s posla
nikom porazgovorio na pomenutoj Moravi, odjaha dalje u Budim;
ali
tamošnji paša, koj je kurirova pisma razgledao, odasla ga opet
kući,
jer nije bilo više od potrebe da dalje putuje. — Dne 11.
putovahu do
Parnoki
ili
Sparnoki.
Kod ulazi u selo dugo su išli
obalom
Murave, koja dieli medju sobom dvie zemlje, na ime Ras-
ciju
i Serviju. Na rieci je vrlo veliko liepo selo, po imenu
Ja-
gotna,
gdje ima vrlo mnogo grlica i veliko
obilje
riže; jer se Turci
njom
vrlo rado hrane, više, nego ikojom drugom hranom. Riža
raste ondje ovako: polja su vrlo ravna, te se još
bolje
poravnaju,
izpresiecaju
se malimi gredicami ili slogovi, za da bude riža vazda
navodnjena, jer bez vode ne bi mogla rasti; raste samo pod vodom.
—
Dne 12. dospjeli su u selo
Topliza,
gdje je poslanik u liepom
karavanseraju prenoćio. — Dne 13. putovahu liepom ravnicom,
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
23/91
koja
radja obilno pšenicom i drugim žitom ; ima i dobra vina, što
raste po stranah doline po brdib, koja se na drugoj strani Niša
Nisa)
sdružuju. Dolinom putovahu tri do četiri ure, pa su dospjeli
u Niš, njegda glasovit grad, a tada selo, premda ima mnogo daš-
ćara turskih, dubrovačkih i drugih trgovaca. Grad su Turci onako
porušili. Pokraj Niša teče
Nissava,
pritok Morave, a preko nje vodi
jaki
most. Ondje je putopisac vidio liepih razvalina starinskih zidina
od različitih sgrada, mnogo kipova i velikih mramornih ploča
s urezanimi latinskimi pismeni, kao što se vide po crkvah u puto-
piščevoj domovini. Poslaniku i njegovoj pratnji pokazaše starinski
podrum
sa željeznimi irati, što su nedavno Turci odkrili, gdje su
našli tri rimska olovna liesa i rimski sandal. Cim su liesove otvo
rili, sve što je bilo u nutrì razpalo se u
prah.
— Dne 34. rano
jutrom jer bijahu duhovi poslanik je slušao misu koju je čitao
redovnik, koga tamošnji Dubrovčani radi obavljanja kršćanske
službe božje uzdržavaju. — Istoga dana, na ime 14. svibnja, odja-
haše poslije mise van grada i dospjeli su do pomenute gore, kojom
se
uz- i nizbrdice mučno
jaše
gora se zove
Cunovizza,
jer se težko
na nj uzlazi. Gore j e straža s bubnjem, o
koji
se
udara,
kadgod
onuda mnogo ljudi prolazi, da se tim opomene konjare, kravare i
pastire
druge
stoke, koja dole izmed brda pase, da pripaze na svoju
stoku, da jim ne bi nitko šta ukrao, jer se to u istinu dogadja.
Na udaranje bubanja sakupe se takodjer
seljaci
jer su svi kršćani,
te
budu
često od rdjave čeljadi orobljeni. II gori je cio dan daždilo.
Pustivši s desna gradić Coprivatz, prispjeli su na veče u selo Clis-
surizza,
što je jur u Bugarskoj (Bulgaryen), koju zemlju gora
Cunovizza od
Srbije
(Servia) razstavlja. — Dne 15. putovahu do
Zariibrodta
, preko visoka brda, što se diže medju gorama He
naus ( ) i Scardus, a na njegovom podanku ostaviše grad
Pirot
ili
Pirotiium,
koj bieše njegda takodjer rimskim posjedom; ima pet
bunara ili vrela, od kojih je jedno vruće vode; vrela tvore oko
grada velik liep ribnjak. Istoga dana vidjeli su potaracani put Tra-
janov,
gradio ga rimski car, a ide od Budima u Ugarskoj, sve do
Carigrada u
Traci j i
a na mnogih je mjestih dobro sačuvan. Iz-
medju pomenutih gora išli su dolinom i prešli su preko rieke
Sicova,
a još malo dalje preko Nišave
Nisava).
U Bugarskoj nose
mlade djevojke odrezanu kosu sve do vjenčana dana; kad jih se
sastane s kratkom kosom, onda su očevidno neudáte; poslije puste
ju rasti, slobodno visi, ili je tako podvezana, da se čini, kao da bi
na glavi imali zdjelu, kao što Egipćanke;
rado
gledaju momke iz
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
24/91
tudjih zemalja, naravno kršćane, osobito one, koji imaju punu kesu
novaca.
Nakićene su srebrnimi, mjedenimi i kositrenimi novci,
prstenjem i dr., a sve to nose na vratu, ušima i u kosi ; osobito
ljube vrlo mnogo prstenja, jer misle, da su tim ljepše, čim jih više
imaju. Kada ženam muž umre, odřežu si kosu i razgrebu si lica,
nemareć, da li su u žalosti liepe ili ružne. Krste svoju djecu kao
i
Grci, te živu na slični način. — Dne 16. krenuvši s Caribroda,
ostaviše
Nišavu na lievo. Kod izlaza iz doline išli su preko vrlo
visoke gore, tiesnim konjskim vrlo mučnim putem. Nisu pravo
znali,
je li Hem us ili Scardu , što se vrlo na blizu jedan
drugomu
primiču ; jer nitko u zemlji nije znao toga pravo kazati, za to su
tako mislili, pošto su to od drugih putnika čuli. Izmeđju ovih brđina
putovahu
oko četiri ure, te ostaviše Hemus s desne, a Scardus
s lieve ruke potonji se naglo snižuje. Ondje, gdje se ova brda
razjazuju, tvoreć
prostranu
ravnicu, smješteno je selo Dragoman,
od к
ud
a
se ide u liepu zemlju sofijsku landt v n
Sophia :
polje
sofijsko
plaineurre van
S.
je liepo,
rodno
i bogato seli i crkvami.
Sred doline smješteno je selo Belliza.
Polje
radja svakojakimi
usjevi, ima i mnogo stoke u velikih stadih, a brdašca su zarasla
vinogradi. Onoga
dana
putovali su vrlo daleko, konji su jim teglili
od 5. ure jutrom do 8. ure na veče, dok su u Sofiju Sophia)
stigli. U predgrađju prešli su preko starinskoga mosta, gdje su se
jo š
sačuvali temelji kamena mosta, koji je car Trajan dao sagraditi.
Blizu Sofije vidjeli su visoko brdo, koje je ljeti i zimi snjegovito,
о kojem
mišljahu, d a j e Orbelus
( )" .
Rymovo
poslanstvo bavilo se samo jedan dan u Biogradu, dok
se odlučilo, kojim će se
putem
dalje putovati i da se za taj put
pripravi
uz to je razgledalo grad i njegove znamenitosti. Buđuć
da je Porta željela, da poslanstvo što prije u Carigrad stigne, jer
se sultan spremao na put, mišljaše budimski paša, da bi poslanstvo
od Biograda dalje putovalo kraćim putem, na ime ladjami do Niko-
polja, a od ovud dalje kolima do Carigrada. U to ime biti će izdao
paši biogradskomu odredbe
al u Biogradu nije bilo razpoloživih
ladja
za dalje putovanje po Dunavu, pa što dalje putovanje po
vodi u glasovitih Klisurah odnosno sutjeskah dunavskih nije bilo
ono doba još bez pogibelji; a i poslanik bio bi težko na to pri
stao,
da
napusti
stari poznati put, kojim su njegovi predhodnici
obično
išli, te da krene putem manje poznatim i pogibeljnim. Puto
pisac
tim
potaknut,
prihvaća priliku, da о mučnom i pogibeljnom
putu od Biograda do Nikopolja koju rekne: kako je na ime Al i -
li, j .
с х и . 12
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
25/91
portuk
stari beg Rhodosa kao vrhovni zapovjednik dunavskoga
brodovlja turskoga za sigetskoga rata vodio brodove s topovi i
zairom od Carigrada preko Crnoga mora i ušća dunavskih gore do
Biograda i dalje; priča još о vještini i junačtvu Aliportukovu koj
bijaše
zapovjednikom svega topničtva turskoga kod Sigeta
о
nje-
govoj
smrti i о njegovu dvorcu blizu Carigrada, u kojem je Rym
ljetovao
i obolio. Ove putopiščeve viesti o Aliportuku prilično se
slažu s historijom one vojne
1
; one pako dvie tvrdjice na Bosporu
koje
štite Bospor i morska vrata carigradska gdje se pregledavaju
brodovi da ne bi roblje izvažali poznate su po imenu Rumeli- i
Anadoli-hisar
о kojih razpravljasmo kod Pigafettina putopisa
2
.
Posto nije bilo u Biogradu razpoloživih ladja za dalje putovanje
po Dunavu spremalo se poslanstvo na dalji put kojim su pre-
djašnji
carski poslanici u Carigrad putovali na ime starom cari
gradskom cestom koja je dovoljno opisana od starijih putopisaca.
Premda se poslanstvo samo jedan dan u Biogradu bavilo i grad
razgledalo ne daje putopisac ni sada ni na povratku nikakova
opisa grada i njegova života; dočim svaki stariji i pozniji
putnik
Biograd više ili manje na šire opisuje
3
. Na povratku jedino to
opaža da Biograd
Belgrade
ili
Gìirycs Weissenburgh
ima veliku
tvrdju a varoš da je kao selo. Cini se da su našega putopisca
Hammer Gesch. III 444.
Mesić
Život Nikole Zrinjskoga pag.
2 4 9
254.
Rad knj. C
1 5 7—16 0 .
3
Medju poznijimi pisci liepo opisuje Ed. Brown Biograd njegove
znamenitosti i njegov život; opis mu je vriedan što mu
ocjenjuje
po
ložaj na Duuavu i
Savi
nedaleko
Tise
i Morave ; a osobito što prika
zuje Biog. kao znamenito tržište izmedju Iztoka i Zapada ; spominjuć
trgovačke naselbine dubrovačku i jermensku drži Dubrovčane glavninu
ondješnjimi trgovci itd. Brown od St. Novakovića Spomenik srpske kr.
akademije I X 36 37. Reisen p.
1 2 0—1 2 2 .
— Malo ne suvremeni
putnik
I. Tavernier priča о Biogradu, da su jih primili na stan četiri
dubrovačka trgovca
koji
ondje trguju u velike đovažajuć iz Dubrov
nika sukno što izmjenjuju za vosak i živu koja se dobiva u gornjoj
Ugarskoj i Erdelju. Dok su obavili poslove s pašom koj je tražio od
svakoga po 200
dukata
za
putni
list
:
nisu imali veli
druge
utjehe nego
da su se dobro gostili jer je
kruh
vino meso i varivo bilo vanređno
jeftino.
Buduć da je B. na ušću Save u Dunav love se u velike štuke i
šarani; jetra mlieko i ikre se jedu a riba se poklanja siromahom. Dva
isusovca
koje
Dubrovčani uzdržavaju bijahu dobri kapelnici a na pol-
noćki
slušahu vrlo liepu vokalnu i instrumentalnu glasbu. Joh. B. Т а -
vernier s Orientalische Reiss-Beschreibung,
enf
1681, uvod, 1. 6.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
26/91
najvećma zanimala utvrđjenja gradova, jer iztiče mjesto,
odkuda
bi
Biograd osvojen; bijaše vjerovatno vojničkoga zvanja, jer mu je
poslie povratka podieljena čast kapetana.
Spremivši se poslanstvo na put, krenu od Biograda, a prva mu
stanica bijaše
Hissargic
Hisardžik), današnja Grocka, koju takodjer
stariji putopisci spominju i opisuju
1
. Sliedeća mu je stanica
Potortque
izopačeno mjestno ime; pošto ne opisuje ni puta ni mjesta, težko mu
j e u trag ući. Mislimo, da je izopačeno od turskoga mjestnoga imena,
Pigafettina Poturechie koje se srpski zvalo Klenovac, a magjarski
Palottna
2
; što je negdašnja Hassan-Pašina Palanka, a današnja
varoš Palanka na lievom briegu
Jasenice,
о
kojoj
smo jur drugdje
razpravljali
3
. Na povratku zove Rymov putopisac isto mjesto
egni
J en i
Palanka
a naseljeno mu je od samih Turaka.
Batisna
da-
našnja je varošica Batočina, poznata kao putnička stanica od pre-
djašnjih putopisaca
4
. Po Brownu se u Batočini mienja žensko odielo,
koje potanje opisuje
5
; dočim drugi putopisci tu promjenu tek kod
Biele Palanke ili kod Pirota opažaju. Dalje navodi
Parnoki
ili
Sparnoki izopačeno mjestno ime; po daljini i položaju sudeć, da
našnja je varošica Paraćin, koju na povratku zove
Parakin
a
spominju ju kao znatniju stanicu i
drugi
putopisci
6
. Rymov puto
pisac postavlja granicom medju Rascijom i Srbijom Moravu
pred
Jagodinom, a to je ona stara rnedja izmedju Moesije i Dardanije ;
ali
nije išla Moravom
pred
Jagodinom, nego riekom Ravanicom
kod Ćuprije. Ovu su medju prenieli pozniji geografi i putopisci
na Srbiju i Bugarsku. Jagotna na povratku
Jagodna)
današnja
varoš Jagodina, nedaleko Morave, s obje strane rieke
B j e l i c e
u
liepoj pitomoj ravnici, spominju ju i drugi putopisci
7
. I Rymov puto
pisac,
kao i Pigafetta 1.
е . , spominje u
ondješnjoj nizini Mora-
vinoj rižišta, koja na šire opisuje. Medju Paraćinom i Nišem na
vodi putopisac samo selo
Topliza
što će biti vjerovatno današnje
1
Rad, knj. L X X I 21 : knj. C, 96, 133, 137, 138.
2
Starine, knj. X X I I 219. — Hađži Chalfa p. 158.) spominje blizu
Biograda
mjesto
Potindza
?),
gdje je smederevski beg sagradio Palanku.
О
Potinđži gl. u Novakovića, Hadži Chalfa Sporn. 18), p. 66.
3
Rad, knj.
С , 133, 137.
4
Rad, knj. С , 133, 137.
5
Brown u
Novakovića, Spomenik, p. 37. Rad, knj.
L X X I
30,
3 2 ;
knj. C, 124, 129, 130.
0
Rad, knj. C, 131, 135.
7
Rad, knj. C, 131, 136.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
27/91
selo
Topolnica na istoimenoj rieci pritoku iztočne Morave. Premda
putopisac neopisuje ni
puta
ni mjesta: sva je prilika da je po
slanstvo putovalo od Paraćina u Niš starinskim putem preko Bo-
vana
1
dočim je na povratku išlo današnjim putem preko Alek-
sinca. Jer na povratku navodi kao stanicu Spahigieu, Pigafettino
selo
Spahicchiova ili tursko ime Spahiköi to
jest
današji Alek-
sinac na ušću Moravice
2
. Pošto je na daljem
putu
prikazao dolinu
kao bujnu i rodim obilnu svakojakim žitom i vinom
koje
se
težalo po bližnjih brežuljcih navodi Niš
Nisa)
na Nišavi
Nissava),
kao njegda glasoviti stari grad a tada veliko selo
3
pa jo
s
te uviek
znatno trgovačko mjesto gdje medju ostalimi trgovci spominje i
Dubrovčane kojih je ondje onda moralo biti dosta jer su
radi
bogoslužja uzdržavali svoga svećenika
4
.
Jaki
most preko Nišave
koji
njeki putopisci kamenim a
drugi
drvenim zovu
sjeća
na
mnoge krvave okršaje što se ondje odigrali osobito za prvoga
križarskoga rata
5
. Putopisac samo spominje razvaline starih gra-
djevina i napisa kao stvari donjekle poznate jer ne daje o raz-
valinah potanjeg opisa niti priobćuje napisa kao Vrančić
6
: nego
svraća pažnju na netom odkriti podzemni
podrum
gdje su nadjena
tri rimska sarkofaga ali ni o tom ne daje potanjeg opisa.
Na daljem putu od Niša do Sofije navodi Rymov putopisac po
najprije
strmu i mučnu goru Kunovicu
Cunovizza),
koju njegovi
predhodnici prikazuju takodjer kao vrletnu i tegotnu
7
. Ovom pri
likom opisuje na Kunovici straženje opasnih od hajduka napasto
vanih planina odnosno gorskih ždriela đa se obezbiedi putnikom
siguran prolaz ; o čem
drugi
putopisci obično kod ždriela „ Т г а ј а -
novih vrata ili drugdje govore. Opis
našega putopisca je karak
terističan te se razlikuje od sličnih opisa tim što se obazire ne
samo na putnike nego i na tamošnje pastire. Ova odredba stra-
ženja
opasnih planina ili ždriela nije se vršila samo na putu od
Biograda к Carigradu, nego i drugdje po Balkanskom poluotoku ;
1
Eađ к п ј. С , 185.
Milićević
op. е ., p. 786.
2
Bad, knj. С , 131, 135. Starine,
X X I I ,
179.
Rad, knj. С , 135.
4
U izvještaju о stanju katoličke crkve od god 1581 spominju se
u Nišu samo dvie kuće dubrovačkih trgovaca. Fermendžin Acta Bul-
gariae ecclesiastica p. 12.
6
Rad knj. X L I I 65 66. JireČek. Die Heorstrasse p. 88 89.
6
Rad knj. L X X I 2G.
7
Rad knj. LVI 220; knj. L X X I 30 32; knj. C 125 i 130.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
28/91
je r
Ed. Brown govori о takovoj planinskoj straži na
putu
iz Larise
i u Makedoniji
1
. Zatim spominje gradić
Coprivatz
s desna od
puta;
vjerovatno današnje selo Koprivnica, u istinu na desnoj strani
podalje od
puta,
a spominje ju i Ramberti
2
. Selo
Clissurizza
b
spo
minje
i Vrančić
Clyzziiricza),
a Pigafetta ga zove „Zuha Clisura ,
vjerovatno negdašnja Mustafa-pašina Palanka, a današnja varošica
Biela Palanka
4
,
keja
bijaše jur u rimsko doba (Remesiana) glav
nom stanicom medju Nišem i Pirotom. I našemu je putopiscu
Kunovica granica izmedju Srbije i Bugarske, kao i njegovim pred-
bodnikom
5
.
Zaritbrodt,
Vrančićev je „CzarewBrod , ili današnji
Caribrod, a navode ga i predjašnji putopisci
0
;
Pirot
ili
Pirotham
današnji je Pirot, spominje ga malo ne svaki stariji putnik
7
; leži
mu pod gorom (Belavom, a na rtu je gradić), koja mu se diže,
kao i Pigafetti, medju Haemom i Skardom. Naš putopisac još za
bilježi
о Pirotu da bijaše rimskim posjedom : u istinu bijaše vje-
rovatno rimska stanica
Turres
; ona pako pirotska vrela tvore
močvarnu kotlinu, ovienčanu vinogradi
9
. I našemu putopiscu, kao
i Vrančiću, nastaje od Pirota taracan put Trajanov
;
ali onomu
odpočimlje jur od Budima, a ovomu od Biograda
1 0
. Ova se bilježka
odnosi na staro-rimsku raznovrstnu opisanu cestu, koju je narod,
kao i sve starije gradjevine ovih krajeva, pripisivao caru Trajanu.
Dalji
put opisuje Rymov putopisac, premda obćenito, nu ipak dosta
vjerno. Na tom putu spominje ponajprije dvie poznate rieke
Sicova
(Sukova) i Nissa (Nišava), preko kojih su prešli. I opis gorskoga
mučnoga
puta
medju Caribrdom i
Sofijskim
poljem, preko po
znate klisure
Ježevice,
premda
ju po imenu ne spominje, prilično
mu se
podudara
s opisom Vrančićevim
11
. I Pigafetta opaža (C,
1
Novaković, Spomenik, IX , 43.
2
Rad, knj. LVI, 220.
3
Na povratku zove ga Clerisesef
(s ic ) ,
dodajuć „svagdje mučni
putevi preko gora .
4
Rad, knj. C, 123 i 129.
5
Rad, knj. LVI , 119; knj. C, 124, 130.
6
Rad, knj. L X X I , 3 1 ; knj. L X X X I V , 90 i 91.
7
Rad, knj. C, 123, 129.
8
Ititi. Ant., 135. Itin. Hier., 566. T. P., G. Ilav., IV, 7. Procop.
de Aed., IV, 4, p. 285.
Jireček
misli, da je bila malo dalje od Pirota.
Heerstrasse, p. 24.
9
О Pirotu gl.
Milićević, kr. Srbija, p. 2 2 3 — 2 7 .
1
Rad, knj.
О
129.
Rad knj.
L X X I
31 32; knj. C 128.
8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII
29/91
123 ) ,
da su ona ždriela medju Balkanom i Skardom,
koje
se gore
ondje znatno stežu, tvoreć dolinicu. Ovom prilikom opisuje naš
putopisac nošnje Bugarkinja, što su jur Ramberti, Vrančić i Piga-
fetta takodjer obširno opisali kod B. Palanke
1
, a jedni i drugi se
opisi liepo medju sobom podudaraju, popunjuju i razsvjetljujn.
Položaj sela
Dragoman koje
zove na povratku Dragomanli na
gorskoj ravnici, gdje se brda razjazuju, dosta je tačno, prem ob-
ćenito, označio; pa i opis ubava sofijskoga polja ili kotline, živa
mu je slika tadanjega doba i liepo se slaže s opisi predhodnika
2
.
Selo pako Belizza ili današnja
B j e l i c a
na sofijskom polju, dobro
j e poznata od predjašnih putnika
3
. Na ulazu u
Sofiju
spominje
starinski most, koj bi mu bio na temeljih staro-rimskoga mosta
sagradjen, naravno i ovo mu je djelo cara Trajana. Ono pako
visoko snjegovito brdo blizu Sofije vjerovatno je Vrančićeva
„ Vitossa"
(Vitoša) ,
koju i naš putopisac dole niže zove
itts
(sic ) ;
nu nije stari Orbellus, kako misli putopisac, niti s njim đospieva
Orbellus, kao što Vrančić misli
4
.
„Dne 17. svibnja odmarali su se u Sofiji i razgledali u gradu sve
starine. Najprije starinsku crkvu sv. Sofije, njegda krasnu, sagra-
djenu na lik sv. Sofije u Carigradu. Na ulazu joj imaju Turci
svoju bogomolju, ali veliko tielo (corpus) crkve ostaje
prazno
; htje-
doše toliko puta ju porušiti, ali, kao što jim sami Turci pričahu,
koliko god puta podjoše, da ju razruše, svaki put je po jedno če
ljade
ostalo mrtvo. Nakon tolikih bezusp
Top Related