8/9/2019 Metodika književnosti 1
1/110
|Što li Rosandić još „radi u travi“? http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspx
METODIKA NASTAVE KNJIŽEVNOSTI
http://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspxhttp://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspxhttp://www.slobodnadalmacija.hr/Kultura/tabid/81/articleType/ArticleView/articleId/107939/Default.aspx
8/9/2019 Metodika književnosti 1
2/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
2
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Metodika kao znanstveni termin oznaĉava znanost koja prouĉava zakonitosti odgoja iobrazovanja u okviru nastavnog predmeta ili kojeg drugog organiziranog oblika nastavnog
rada. Termin metodika obiĉno se povezivao s terminom nastava, ali njen je predmet
prouĉavanja širi. Obuhvaća i druge organizirane oblike odgoja i obrazovanja koji imaju druge
sadrţaje. Tako termin metodika nastave knjiţevnosti obuhvaća samo dio knjiţevnog odgoja i
obrazovanja.
Metodika knjiţevnog odgoja jest znanost o knjiţevnome odgoju i obrazovanju
(nastavi, izvannastavnoj i izvanškolskoj djelatnosti) na svim stupnjevima odgojno-
obrazovnog sustava. Terminom metodika nastave knjiţevnosti odreĊuje se samo jedno
podruĉje odgojno-obrazovne djelatnosti (nastava). Osim nastave postoje i drugi oblici
knjiţevnoga odgoja i obrazovanja (izvannastavni i izvanškolski).
Kadšto se rabi termin metodologija umjesto termina metodika i pritom se stvara
semantiĉka zbrka. Metodologija je znanstvena disciplina koja istraţuje metode znanstvenoga
istraţivanja, metode znanstvene spoznaje. Metodika kao posebna znanstvena disciplina ima
svoju metodologiju.
Svaka znanost ima svoj predmet prouĉavanja (znanstvenu predmetnost). UtvrĊene su
sljedeće sastavnice:
- knjiţevnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima odgojno-obrazovnoga sustava
- knjiţevnost kao dio jeziĉno-umjetniĉkoga podruĉja
- nastavni programi – kurikuli
- nastavni proces (organizacija, oblici)
- metodiĉki sustavi i njihove strategije
-
nastavna sredstva i pomagala
- teorije uĉenja (opće i posebne)
- recepcija i literarno-estetska komunikacija
- uĉenice/uĉenici kao subjekti knjiţevnoga odgoja i obrazovanja
- uĉitelj/uĉiteljica knjiţevnosti
- teorija i praksa knjiţevnoga odgoja i obrazovanja u prošlosti i sadašnjosti
- odnos metodike i drugih znanosti
-
izvannastavni i izvanškolski oblici odgoja i obrazovanja
8/9/2019 Metodika književnosti 1
3/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
3
- studij metodike/metodika kao sveuĉilišni kolegij. Rosandić
Sastavnice (teka):
1.
knjiţevnost kao nastavni predmet na svim stupnjevima obrazovanja; 2. odgojno-obrazovni proces koji se temel ji na knjiţevnom sadrţaju;
3. primjena pedagogije u nastavi knjiţevnosti (odgojna funkcija);
4. metode nastave knjiţevnosti;
5. nastavna sredstva i pomagala u nastavi knjiţevnosti;
6. teorije uĉenja (teorije usvajanja knjiţevne materije);
7. literarna komunikacija i literarno-estetska recepcija
8. osoba uĉenika, njegova uloga u odgojno-obrazovnom procesu, izgraĊivanje uĉenikove
osobnosti djelovanjem knjiţevnog odgoja i obrazovanja;
9. nastavnik knjiţevnosti, osoba i uloga;
10. teorija i praksa knjiţevnog odgoja i obrazovanja u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti;
11. odnos metodike i srodnih znanosti;
12. izvannastavni i izvanškolski oblici knjiţevnog odgoja i obrazovanja.
Navedene sastavnice metodike nastave knjiţevnosti pokazuju sloţenosti knjiţevnosti
kao nastavnog predmeta.
Nastavni predmet ili nastavno podruĉje temelje se na utvrĊenim planovima i
programima. U suvremenoj metodici afirmirana je posebna disciplina koja prouĉava
metodologiju programa knjiţevnosti i mogućnosti njihove evaluacije pa se govori o
kurikulumu.
Pojedini teoretiĉari nastave knjiţevnosti istiĉu pedagoške komponente kao središnji
predmet istraţivanja.
U metodiĉkoj teoriji posebna se pozornost poklanja metodama nastave knjiţevnosti.
Neki smatraju da je metodika znanost o metodama.
Nastavna sredstva i pomagala tak oĊer su vaţan dio prouĉavanja u suvremenoj
metodici nastave knjiţevnosti. Razlikuju se vizualna i auditivna tehniĉka sredstva. U nastavu
se ukljuĉuju televizijski i radijski obrazovni programi i nastavni filmovi. U okviru metodike
nastave knjiţevnosti ustrojavaju se specijalne discipline koje se bave prouĉavanjem tehniĉkih
sredstava u nastavnom procesu: radio metodika, televizijska metodika, filmska metodika.
Za teoriju primanja i usvajanja knjiţevnih sadrţaja posebno je vaţno ĉitanje,
doţivljavanje i spoznavanje knjiţevnog djela. Teorijska uopćavanja i empirijska istraţivanja
8/9/2019 Metodika književnosti 1
4/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
4
bave se problemima ĉitanja: ĉitanje knjiţevnog djela u školi; izvanškolsko ĉitanje knjiţevnog
djela (individualno i samostalno ĉitanje); metodika izraţajnog (interpretativnog) ĉitanja . U
nekim zemljama u sveuĉilišnoj nastavi za obrazovanje nastavnika uveden je posebni kolegijmetodika izraţajnog ĉitanja. Prouĉavanje ĉitanja povezano je s prouĉavanjem doţivljavanja i
spoznavanja knjiţevnog djela. Metodika istraţivanja doţivljavanja i razumijevanja knjiţevnog
djela oslanja se na metodološke postupke i rezultate psihologije, estetike, recepcije i teorije
informacije. Brojna istraţivanja posvećena su prouĉavanju teorije recepcije knjiţevnog djela.
Metodiĉke sustave nije moguće izgraĊivati bez poznavanja uĉenikove osobnosti. Zato
i uĉenik postaje predmetom istraţivanja. Metodiĉari prouĉavaju knjiţevne interese uĉenika i
mogućnost razvijanja tog interesa. Trebamo upoznati anketom njihove knjiţevne interese,
prema njima planirati nastavni rad, izabrati knjiţevna djela koja njih zanimaju. Istraţuju se
emocionalne reakcije uĉenika na pojedina knjiţevna djela te psihološke znaĉajke ĉitatelja
uĉenika u pojedinim razvojnim fazama. Istraţuje se psihološka utemeljenost nastavnog
procesa, tj. emocionalna i intelektualna aktivnost uĉenika u nastavi u zavisnosti od postupka,
oblika rada, okolnostima u kojima se odvija nastava.
Metodika nastave knjiţevnosti prouĉava osobnost i ulogu nastavnika u nastavnom
procesu. Obuhvaća njegovo struĉno, metodiĉko obrazovanje i neprestano usavršavanje.
Istraţivanja se bave i stvaralaĉkim djelovanjem nastavnika knjiţevnosti, on bi morao biti
kreativan; ako sam ne doţivljava djelo, teško će nešto prenijeti na uĉenike.
Metodika nastave knjiţevnosti prouĉava i metodiĉku teoriju u prošlosti i sadašnjosti,
prati razvitak metodiĉkih sustava, teorija i ideja. Metodika se usmjerava prema budućnosti. U
suvremenim metodiĉkim prouĉavanjima afirmira se metodiĉka futurologija.
Podruĉje metodike nastave knjiţevnosti izuzetno je sloţeno. To traţi interdisciplinarni
pristup u prouĉavanju metodiĉke problematike. Uspostavlja se korelacijski odnos s drugim
disciplinama. Prouĉava se izvanškolsko ĉitanje, slobodne aktivnosti knjiţevnog usmjerenja,
izvannastavne aktivnosti. Prouĉava se slobodno vrijeme uĉenika u kojem se takoĊer
pojavljuju umjetniĉki sadrţaji: pretraţivanje Interneta, slušanje ploĉa, kaseta, posjećivanje
knjiţevnih priredaba, kazališnih predstava, TV, radio. Suvremena metodika ima znatno
proširen predmet prouĉavanja u odnosu na tradicionalnu metodiku.
Metodika nastave knjiţevnosti te ostale korespondirajuće znanosti
8/9/2019 Metodika književnosti 1
5/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
5
Metodika nastave knjiţevnosti u tijesnoj je vezi sa znanošću o knjiţevnosti. One se
predmetno dodiruju, ali metodološki i funkcionalno razlikuju. Metodika nastave knjiţevnosti
ima svoje zadaće i svoju metodologiju istraţivanja knjiţevne materije. U brojnim metodiĉkimradovima istraţivan je odnos metodike nastave knjiţevnosti i znanosti o knjiţevnosti.
Mogu se razlikovati dva stajališta u prouĉavanju tog odnosa:
1. metodika nastave knjiţevnosti i znanosti o knjiţevnosti dodiruju se
predmetno, obje se znanosti bave knjiţevnošću;
2. razlikuju se metodološki tj. prema ciljevima prouĉavanja: znanost o
knjiţevnosti samostalno je znanstveno podruĉje, prouĉava uvjete u kojima
su nastala knjiţevna djela, stvaralaĉke osobe i zakone umjetniĉkog razvitka;
njihovi pristupi knjiţevnosti uvaţavaju i ĉitatelja;
3. metodika nastave knjiţevnosti prouĉava knjiţevnost u nastavnom procesu,
istraţuje zakonitosti usvajanja knjiţevne materije u sloţenim uvjetima
pedagoških, socijalnih, psiholoških, subjektivnih i drugih ĉinitelja;
4. metodika nastave knjiţevnosti prouĉava funkciju knjiţevnosti u izgraĊivanju
osobnosti, cjelovitog svjetonazora (izgradnja socijalne, moralno-etiĉke,
estetske i idejno-filozofske svijesti);
5. metodika nastave knjiţevnosti preuzima spoznaje znanosti o knjiţevnosti i
istraţuje mogućnosti i zakonitosti njihovog usvajanja; uspostavlja svoje
pristupe raznim disciplinama znanosti o knjiţevnosti (teoriji knjiţevnosti,
povijesti knjiţevnosti, knjiţevno-umjetniĉkoj kritici, knjiţevno-znanstvenoj
kritici); u metodici nastave knjiţevnosti postoje posebne discipline koje se
temelje na posebnim granama znanosti o knjiţevnosti:
- metodika nastave teorije knjiţevnosti
- metodika nastave povijesti knjiţevnosti
- metodika analize knjiţevnoga djela (školska interpretacija)
- metodika nastave umjetniĉke epohe
- metodika nastave romana
- metodika nastave lirske poezije
- metodika nastave drame
- metodika nastave bajke
- metodika nastave knjiţevnoga lika;
8/9/2019 Metodika književnosti 1
6/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
6
6. metodika nastave knjiţevnosti prihvaća metode znanosti o knjiţevnosti i
prouĉava mogućnosti njihove primjene u odgojno-obrazovnom procesu.
U prošlosti je metodika bila ovisnija o knjiţevnoj znanosti, ali razvojmetodiĉkih znanosti omogućio je da knjiţevna znanost moţe preuzimati
rezultate metodiĉke znanosti pa je njihova komunikacija postala dvosmjerna
(prije je metodiĉka znanost preuzimala od znanosti o knjiţevnosti, ali sada i
znanost o knjiţevnosti preuzima rezultate metodiĉkih znanosti).
7. znanost o knjiţevnosti obuhvaća: 1. povijest knjiţevnosti; 2. teoriju
knjiţevnosti; 3. knjiţevnu kritiku; 4. metodologiju knjiţevne znanosti.
Grafiĉki prikaz strukture znanosti o knjiţevnosti:
ZNANOST O KNJIŢEVNOSTI
↑
metodologija znanosti o knjiţevnosti
teor ija knjiţevnosti
povijest knjiţevnosti
knjiţevna kritika
Uzajamno su povezane metodologija i teorija, povijest knjiţevnosti i knjiţevna
kritika. Središnje mjesto u strukturi znanosti o knjiţevnosti pripada
metodologiji.
8. knjiţevnost je znanost povezana i s brojnim drugim srodnim, pomoćnim
disciplinama: gnoseologijom (logikom znanstvenog spoznavanja), estetikom,
psihologijom, lingvistikom, općom teorijom umjetnosti, općom povijesti,
sociologijom, povijest knjiţevnog jezika, arheologijom, arhivistikom,
etnografijom, bibliografijom, tekstologijom…
To se grafiĉki takoĊer moţe prikazati:
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI:
znanost o knjiţevnosti
lingvistika-stilistika
pedagogija
psihologija
8/9/2019 Metodika književnosti 1
7/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
7
sociologija
estetika-etika
teorija spoznaje opća teorija umjetnosti
teorija informacije
teorija komunikacije
povijest
teatrologija
filmologija
bibliotekarstvo
metodika nastave umjetnosti: - likovne; -glazbene; -scenske; -filmske;
metodika nastave jezika.
Ustrojavajući se na znanstvenim disciplinama znanosti o knjiţevnosti,
metodika nastave knjiţevnosti obuhvaća:
1. metodiku nastave teorije knjiţevnosti
2. metodiku nastave povijesti knjiţevnosti
3. metodiku analize knjiţevnoga djela.
U to dolazi i metodologija metodike nastave knjiţevnosti.
Postoji unutarnja korelacija disciplina koje ĉine metodiku nastave knjiţevnosti.
Središnje mjesto pripada metodologiji nastave knjiţevnosti. Uz metodologiju
glavno mjesto pripada metodici analize knjiţevnoga djela koja danas ĉini
izgraĊenu znanstvenu disciplinu.
9.
metodika nastave knjiţevnosti uspostavlja veze i s drugim znanstvenim
disciplinama; postoji uzajamni odnos metodike nastave knjiţevnosti s ovim
disciplinama: teorijom spoznaje, estetikom, znanošću o knjiţevnosti, lingvistikom,
poviješću, sociologijom.
Arheografija – opisivanje i izdavanje prastarih pisanih spomenika.
Gnoseologija – teorija spoznaje, filozofska znanost o vrelima, mogućnostima i sredstvima
znanstvene spoznaje.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
8/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
8
Metodologija – znanost o metodama; dio logike koji se bavi prouĉavanjem općih metoda.
Postoji opća metodologija i posebne metodologije.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
9/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
9
METODE KNJIŢEVNOG ODGOJA I OBRAZOVANJA
Metoda je naĉin spoznavanja, sustav pravila i pristupa u prouĉavanju i otkrivanju pojava. To je opće znaĉenje termina koji se pobliţe odreĊuje ovisno o predmetu prouĉavanja,
tipu djelatnosti u kojoj se oĉituje i ciljevima. U znanosti razlikujemo opće i posebne metode.
Opće se nazivaju i filozofskim metodama. One pokazuju opći put otkrivanja istine u svim
podruĉjima istraţivanja, a posebne metode pokazuju naĉin otkrivanja istine u posebnim
podruĉjima znanosti.
Termin nastavna metoda pripada podruĉju odgoja i obrazovanja. Kako je nastava
temeljni oblik odgojno-obrazovne djelatnosti, u pedagogijskim se disciplinama javlja termin
nastavna metoda, metoda nastave, metoda rada u nastavi . MeĊutim, postoje i drugi oblici
odgojno-obrazovne djelatnosti (izvanrazredne i izvanškolske aktivnosti) pa su primjereniji
termini metoda odgoja i obrazovanja, metoda odgojno-obrazovnog procesa/rada. Tim se
terminima obuhvaćaju svi oblici odgojno-obrazovne djelatnosti.
Didaktiĉke definicije nastavne metode istiĉu opće znaĉajke nastave (odgojno -
obrazovnog procesa):
Nastavne metode su naĉini rada u nastavi tj. naĉini rada nastavnika i uĉenika. (Poljak)
Nastavne metode su naĉini rada uĉitelja i uĉenika pomoću kojih se usvaja znanje, umijeće i
navike, izgraĊuje uĉenikov pogled na svijet, razvijaju uĉenikove sposobnosti. (Pedagoška
enciklopedija)
Nastavna metoda ostvaruje se metodiĉkim postupcima. Metodiĉki postupak jest
sastavni dio nastavne metode, njezin element, korak.
Nastava k njiţevnosti i drugi oblici knjiţevnoga odgoja i o brazovanja ostvaruju se
posebnim metodama – metodama nastave knjiţevnosti/metodama knjiţevnoga odgoja i
obrazovanja. To su posebne metode koje svoje posebnosti izvode iz predmeta (objekta)
spoznavanja (otkrivanja), iz odnosa predmeta (objekta) i subjekta te ciljeva knjiţevnoga
odgoja i obrazovanja.
Knjiţevnoumjetniĉki tekst (djelo) temeljni je predmet spoznavanja u nastavi
knjiţevnosti. Ostvaruje se u posebnom tipu komunikacije koju nazivamo literarnom
komunikacijom. Literarna komunikacija temelji se na odnosu primatelja i djela i obuhvaća sve
djelatnosti kojima se ostvaruje taj odnos. U literarnoj komunikaciji sudjeluju:
knjiţevnoumjetnički tekst, učenik, učitelj ili koja druga osoba. Oĉituju se razliĉite
8/9/2019 Metodika književnosti 1
10/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
10
djelatnosti: ĉitanje, slušanje, govorenje, pisanje, promatranje. Tim vanjskim aktivnostima
odgovaraju unutarnje aktivnosti: doţivljavanje, zapaţanje, zamišljanje, razmišljanje,
usporeĊivanje, razvrstavanje, zakljuĉivanje, generaliziranje, ocjenjivanje. Sva ta oĉitovanjaliterarne komunikacije povezuju se s nastavnim metodama.
Postoji više podjela metoda nastave knjiţevnosti koje se temelje na ovim kriterijima:
- prema izvorima spoznavanja (znanja, informacija)
-
prema vanjskim aktivnostima uĉenika i uĉitelja
- prema naĉinima i sredstvima prenošenja informacija
- prema spoznajnoj (recepcijskoj) aktivnosti uĉenika.
Podjela metoda prema izvorima
Izvori spoznavanja u nastavi knjiţevnosti mogu se podijeliti u tri skupine:
1) pisani izvori
2) govorni izvori
3) slikovni, grafiĉki izvori.
Prema tim izvorima mogu se odrediti tri tipa metoda:
1)
pisane
2) govorne
3) vizualne.
Pisani su izvori tekstovi stoga se moţe uspostaviti tekstovna metoda / metoda rada na
tekstu. U nastavi knjiţevnosti pojavljuju se razliĉiti tipovi tekstova koji sluţe kao izvor
spoznavanja, a onda se prema tipu teksta odreĊuje podvrsta tekstovne metode:
- knjiţevnoumjetniĉki / metoda rada s knjiţevnoumjetniĉkim tekstom
- knjiţevnokritiĉki / metoda rada s knjiţevnokritiĉkim tekstom
-
knjiţevnoznanstveni (knjiţevnopovijesni, knjiţevnoteorijski) / metoda rada s…
- udţbeniĉki (popularno-znanstveni tekst) / metoda rada s ĉitankom (udţbenikom) i
drugim didaktiĉkim izvorima (radnim biljeţnicama i sl.)
Govorni izvori mogu biti:
- uĉitelj
- uĉenik
- druge osobe koje se ukljuĉuju u odgojno-obrazovni proces
-
govor snimljen na nekom nosaĉu zvuka
8/9/2019 Metodika književnosti 1
11/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
11
- radijska ili televizijska emisija.
S obzirom na naĉin prenošenja informacija govorom, razlikujemo monološku i dijalošku
govornu metodu.Knjiţevne se informacije prenose i primaju iz ovih vizualnih izvora:
- slika, fotografija, skulptura
- ilustracija
- crteţa, shema, tablica
- filma, dijapozitiva
- televizijskih emisija i grafoskopa
- raĉunala / Interneta
- CD-a.
Spomenute se informacije mogu primati i iz neposredne vizualne stvarnosti.
Podjela metoda prema aktivnostima učenika i učitelja
U nastavi knjiţevnosti oĉituju se razliĉite izvanjske i unutarnje aktivnosti koje se
vezuju uz komunikaciju s knjiţevnim djelom. Izvanjske su aktivnosti:
- ĉitanje
- slušanje
- govorenje
- pisanje
- pokazivanje
- promatranje.
Literarna komunikacija ostvaruje se i unutarnjim (psihiĉkim) aktivnostima:
- doţivljavanjem
-
zapaţanjem (uoĉavanjem)
- zamišljanjem (predoĉivanjem)
- razmišljanjem (usporeĊivanjem, usustavljivanjem, zakljuĉivanjem, asociranjem,
ocjenjivanjem).
Prema izvanjskim i unutarnjim aktivnostima uĉenika i uĉitelja razlikujemo ove metode:
-
metoda čitanja
- metoda slušanja
-
metoda pisanja
8/9/2019 Metodika književnosti 1
12/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
12
- metoda pokazivanja
- metoda promatranja
-
metoda doţivljavanja - metoda zapaţanja
- metoda zamišljanja
- metoda razmišljanja (usporeĊivanja, usustavljivanja, zakljuĉivanja, asociranja,
ocjenjivanja).
Podjela metoda prema sredstvima i načinima prenošenja (primanja)
obavijesti (medijski kriteriji) Postoje razliĉita sredstva i naĉini prenošenja obavijesti. Obavijesti se prenose
neposredno ili posredno (posredovanjem tehniĉkih sr edstava): radija, televizije, filma,
gramofonske ploĉe, kasete, raĉunala, Interneta.
Razliĉiti su tipovi monološkog govornog prenošenja obavijesti: izlaganje,
komentiranje, objašnjavanje, citiranje, dokazivanje. Osim monoloških tipova postoje i
dijaloški tipovi govornog komuniciranja: informativni, problemski, polemiĉki, reproduktivni,
heuristiĉki.
Obavijesti se prenose i usvajaju čitanjem (na glas ili u sebi).
Obavijesti se prenose i pokazivanjem (demonstriranjem) razliĉitih vizualnih sredstava
(slika, fotografija, ilustracija, shema…)
Prema sredstvima i naĉinima prenošenja i primanja obavijesti razlikujemo:
1) metode rada s auditivnim sredstvima (radio, gramofon, magnetofon, kasetofon,
zvuĉna ĉitanka)
2) metode rada s vizualnim i grafičkim sredstvima (slika, fotografija, ilustracija, crteţ,
shema, tablica, skulptura, dijapozitiv, film, raĉunalo, Internet)
3) metode rada s audiovizualnim sredstvima (televizija, film, raĉunalo, Internet, CD).
Podjela metoda prema recepcijsko-spoznajnim aktivnostima učenika
Polazi se od recepcijsko-spoznajnih aktivnosti uĉenika tj. od naĉina primanja i
spoznavanja knjiţevnoga djela. Po ovom kriteriju postoji nekoliko podjela:
1.
- metoda stvaralaĉkog ĉitanja
8/9/2019 Metodika književnosti 1
13/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
13
- heuristiĉka metoda
- istraţivaĉka metoda
- reproduktivna metoda2.
- metoda stvaralaĉkog primanja teksta
- analitiĉko-interpretacijska metoda
- sintetizirajuća metoda.
(3.
- metode koje omogućuju i pospješuju emocionalnu i imaginativnu recepciju djela
- metode koje omogućuju i pospješuju tumaĉenje (analizu) djela).
Sustav metoda prema literarnoj komunikaciji
Tipologizacija i klasifikacija metoda knjiţevnoga odgoja moţe se temeljiti na
literarnoj komunikaciji. Ona ukljuĉuje pošiljatelja i primatelja poruke, tj.
knjiţevnoumjetniĉki tekst kao pošiljatelja i ĉitatelja kao primatelja poruke. Polazeći od ovoga
mogu se utvrditi tri tipa metoda:
- metoda primanja (recepcije) knjiţevnoumjetniĉkih poruka (recepcijska metoda)
- metoda tumaĉenja (interpretacije, analize) – interpretacijska, analitička metoda
- metoda vrednovanja, ocjenjivanja (kritička metoda, metoda evaluacije).
Metode o kojima je rijeĉ pretpostavljaju razliĉite razine komunikacije s knjiţevnoumjetniĉkim
tekstom. Metoda primanja/recepcije ostvaruje se na prvoj komunikacijskoj razini tj. na razini
poĉetne recepcije, na razini prvih dojmova. Metoda tumaĉenja/interpretacije povezuje se uz
drugu razinu na kojoj zapoĉinje dekodiranje umjetniĉkoga koda: ĉitatelj aktivira svoj kod i
otkriva smisao teksta. Literarna se komunikacija oĉituje kao akt ostvarivanja smisla
knjiţevnoumjetniĉkoga teksta (ukljuĉuje elemente knjiţevne teorije, stilistike i dr. disciplina).
Metoda vrednovanja/evaluacije povezuje se uz treću razinu koja ukljuĉuje knjiţevnopovijesni
tj. vrijednosni kontekst u kojemu se tekst osmišljava.
METODIČKI SUSTAVI NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Knjiţevnost je sredstvo spoznavanja svijeta, otkrivanja mogućnosti njegova mijenjanja
i preobraţavanja. Ona je umjetniĉka istina o ţivotu, svjedoĉanstvo trenutka u kojem je
8/9/2019 Metodika književnosti 1
14/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
14
nastala, izraz svoga tvorca i jezika kojim je oblikovana, ona je rezultat ĉovjekove stvaralaĉke
aktivnosti. OdreĊivanje ciljeva nastave knjiţevnosti zadano je prirodom knjiţevnog fenomena
i odgojnim idealom društva i vremena. Nastava knjiţevnosti omogućuje uĉenicimaupoznavanje najvećih dostignuća knjiţevne umjetnosti, izgraĊivanje knjiţevne kulture,
razvijanje kritiĉkog stava prema svijetu, smisao za doţivljavanje i razumijevanje ljepota koje
pruţa umjetniĉko djelo.
Metodiĉki sustavi nastave knjiţevnosti proizlaze iz koncepcije obrazovnih i odgojnih
ciljeva nastave, njezine kulturološke i društvene funkcije. U oblikovanju metodiĉkih sustava
oĉituje se shvaćanje sadrţaja nastave, organizacijskih oblika, poloţaja uĉenika i uĉitelja te
postupaka kojima se ostvaruju obrazovni i odgojni ciljevi. Prema osnovnoj usmjerenosti
razlikujemo više metodiĉkih sustava:
1.
dogmatsko-reproduktivni
2. reproduktivno-eksplikativni
3. interpretativno-analitiĉki
4.
problemsko-stvaralaĉki
5. korelacijsko-integracijski
***
6. komunikacijski
7. otvoreni
8. multimedijski
9. timski.
Dogmatsko-reproduktivni sustav
Temeljni sadrţaj u tom sustavu jest povijest književnosti. Uĉenici usvajaju
knjiţevnopovijesne ĉinjenice, prepriĉavaju sadrţaje knjiţevnih djela, iznose podatke iz
autorove graĊanske biografije, navode bibliografske podatke i citiraju gotove sudove o
knjiţevnim djelima i piscima. Vaţan je sadrţaj i teorija književnosti koja se prouĉava
deduktivno, formalistiĉki, neovisno o knjiţevnome tekstu. Uĉenici pamte što veći broj
knjiţevnih ĉinjenica i doslovno ih ponavljaju.
Takva nastava razvija reproduktivne sposobnosti i pamćenje, ali ne razvija analitiĉke
sposobnosti, estetski smisao, kritiĉki stav. Uĉitelj je predavaĉ koji uĉenike obavještava o
8/9/2019 Metodika književnosti 1
15/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
15
knjiţevnim pojavama, prenosi im gotove sudove i traţi da ih reproduciraju. Uĉinak nastave
mjeri se koliĉinom usvojenih ĉinjenica.
Reproduktivno-eksplikativni sustav
U osnovi zadrţava reproduktivni karakter. Uĉenik prepriĉava knjiţevni sadrţaj, ali u
jeziĉni iskaz unosi «svoje rijeĉi». Pokušava objašnjavati odreĊene knjiţevne pojave u
knjiţevnome tekstu. Ta objasnidbena metoda dala je pozitivne rezultate u razvijanju knjiţevne
kulture.
U ovom sustavu uĉitelj još ima odluĉujuću ulogu – on je predavaĉ i tumaĉ knjiţevnih
pojava. Uĉenikov udio u tumaĉenju knjiţevnog djela pojavljuje se u drugom planu. Pokušaj
da se nastavni proces usmjeri prema k njiţevnom djelu oznaĉava vaţnu prekretnicu u
shvaćanju nastave knjiţevnosti.
Interpretativno-analitički sustav
Književno djelo postaje temeljnim sadrţajem nastavnog procesa, a interpretacija djela
najvaţnijim oblikom nastavnog rada. To je utjecalo i na promjenu strukture nastavnog sata i
nastavnih metoda. Struktura nastavnog sata prilagoĊuje se doţivljajno-spoznajnim
zakonitostima koje se oĉituju u komunikaciji s knjiţevnim djelom. U primanju knjiţevnog
djela oĉituju se doţivljajni i spoznajni proces. Djelo je predmet estetskog uţivanja i estetske
spoznaje. Interpretacija je pronašla uporište u spoznajnoj teoriji i psihologiji estetskog
doţivljavanja i spoznavanja. Odredila je faze u kojima se ostvaruje komunikacija izmeĊu djela
i primatelja. Uspostavila je fazu doživljajno-spoznajne motivacije u kojoj se primatelj otvara
prema svijetu djela, aktivira svoje emocionalno, intelektualno, moralno i spoznajno iskustvo
koje se integrira u svijet djela. Interpretativnim čitanjem djelo se dovodi u ţarište uĉenikova
duhovnog svijeta, izaziva doţivljaj koji se iskazuje rijeĉima, a verificira se analitičkim
postupkom, tj. osmišljava, produbljuje i proširuje.
Uĉenik je podignut na razinu estetskog subjekta – on je sudionik nastavnog procesa,
sudjeluje pri otkrivanju svijeta koji je ostvaren u umjetniĉkom djelu, izraţava svoja zapaţanja
i sudove o djelu. Tako se razvija knjiţevna senzibilnost, aktivan odnos prema knjiţevnom
djelu, kritiĉki stav i zanimanje za ĉitanje.
U ovom sustavu posebna se paţnja pridaje jeziku umjetniĉkoga djela, istraţuje se
estetska funkcija jezika.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
16/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
16
Osobitu ulogu doţivljava dijaloška metoda (metoda heuristiĉkog razgovora) i metoda
rada na tekstu. U prvom planu je knjiţevno djelo, a knjiţevnopovijesne informacije pomiĉu se
u drugi plan. Uĉitelj više nije predavaĉ, već organizator nastavnog procesa. Uĉitelj više nije jedini izvor znanja – izvori spoznavanja proširuju se. Uz primarni beletristiĉki tekst koji se
prenosi razliĉitim medijima pojavljuju se i drugi izvori knjiţevnih informacija. Nastavni se
proces ostvaruje u dvosmjernoj komunikaciji: polazne informacije i poticaje daje i uĉenik.
Ovaj sustav daje velike mogućnosti u razvijanju uĉenikove knjiţevne kulture, u
izgraĊivanju vlastitog stava i kritiĉkog mišljenja.
Problemsko-stvaralački sustav
U suvremenoj metodici nastave knjiţevnosti problemsko-stvaralaĉki sustav poznat je
pod imenom problemska nastava. To je takva nastava u kojoj se uĉenik postavlja pred
književni problem i potiĉe na samostalno istraţivanje. Postavljeni problem pobuĊuje
zanimanje, stvara problemsku situaciju, izaziva dvojbe, iziskuje opredjeljivanje, postavljanje
teza. Stjecanje spoznaja mnogo je dublje i intenzivnije jer uĉenik ne prima gotove spoznaje,
nego ih stjeĉe sam. Uĉi znanstveno misliti, otkriva metode kojima se dolazi do spoznaje.
U cjelovitoj strukturi nastavnog sata koji se temelji na naĉelima problemske nastave,
ostvaruje se nekoliko faza: stvaranje problemske situacije, definiranje problema i metode,
samostalan rad uĉenika, analiza i korekcija rezultata, zadavanje novih zadataka.
Problemska nastava afirmira istraţivaĉku metodu. Ako problem rješava uĉitelj sam, a
uĉenici samo djelomiĉno sudjeluju, rijeĉ je o djelomično istraživačkoj metodi. Ta metoda
pogoduje razvijanju sposobnosti usporeĊivanja i objašnjavanja pojava, otkrivanju uzroĉno-
posljediĉnih odnosa i dokazivanju postavljenih teza. Ako uĉenici samostalno rješavaju
postavljeni knjiţevni problem, do izraţaja dolazi potpuna istraživačka metoda. Uĉenici sami
postavljaju plan istraţivanja, postavljaju hipotezu, odreĊuju postupak za njezino dokazivanje,
provode istraţivanja, izdvajaju podatke, razvrstavaju ih i osmišljavaju. Time se uĉenik
pribliţava spoznajnoj djelatnosti knjiţevnog znanstvenika.
U sustavu problemske nastave do najjaĉeg izraza dolazi uĉenikov kritiĉki stav. Obiĉno
se izdvajaju oni knjiţevni problemi koji traţe etiĉko opredjeljivanje, suoĉavanje vlastitih
spoznaja i iskustava sa spoznajama i porukama koje nudi odreĊeno knjiţevno djelo.
Knjiţevna se problematika aktualizira.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
17/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
17
Problemska nastava uspostavila je razliĉite metodiĉke postupke kojima se uĉenik
suoĉava s problemom. Problemska se situacija stvara postavljanjem problemskih pitanja i
zadataka, teza koje treba potvrditi ili nijekati, navoĊenjem alternativa za koje se trebaopredijeliti, ĉitanjem knjiţevnokritiĉkih sudova s kojima se treba suoĉavati, citiranjem
izvornoga beletristiĉkoga teksta, anketiranjem i sl.
Organizacija problemske nastave otvara velike mogućnosti razliĉitim oblicima nastave
(pojedinaĉno, u parovima i skupinama). Problemska nastava knjiţevnosti razvija najviši
stupanj samostalnosti u radu na knjiţevnom tekstu, a pred uĉitelja postavlja nove obveze i
zadaće u organizaciji nastavnog procesa (u srednjim školama te u višim razredima osnovne
škole).
Korelacijsko-integracijski sustav
Novi organizacijski model odgojno-obrazovnog procesa utemeljuje se na povezivanju
srodnih predmeta u zajednički didaktički sustav. Tako je oblikovano i jeziĉno-umjetniĉko
podruĉje koje povezuje dosadašnje nastavne predmete iz jezika i umjetnosti. Ekvivalent tog
novog organizacijskog modela odgojno-obrazovnog procesa jest korelacijsko-integracijski
metodički sustav. On se temelji na povezivanju nastavnih podruĉja u okviru nastavnog
predmeta (knjiţevnosti, scenske i filmske umjetnosti, jezika, izraţavanja i stvaranja),
nastavnih predmeta u okviru odgojno-obrazovnog podruĉja (knjiţevnosti, filmske, scenske
umjetnosti i jezika s likovnom i glazbenom kulturom te nastavom stranih jezika), odgojno-
obrazovnih podruĉja (jeziĉno-umjetniĉkog podruĉja s društveno-povijesnim i drugim
odgojno-obrazovnim podruĉjima). Ovaj metodiĉki sustav uspostavlja pojam
korelata/ekvivalenta koji omogućuje uspostavljanje veza i odnosa izmeĊu razliĉitih
umjetnosti, tj. umjetniĉkih djela iz razliĉitih podruĉja. Sustav korelacija traţi novi metodiĉki
instrumentarij i odgovarajući metodiĉki pristup.
***
Komunikacijski sustav: utemeljuje se na teoriji didaktiĉke i literarno-estetske komunikacije.
Didaktiĉka komunikacija obuhvaća oblike i metode koji se primjenjuju u nastavi (razred,
okrugli stol, parovi, skupine, pojedinci ↔ uĉitelj). U didaktiĉkoj komunikaciji knjiţevni
sadrţaj (umjetniĉki i znanstveni) rašĉlanjuje se na sadrţajne cjeline koje se ukljuĉuju u
nastavne (komunikacijske) situacije. Nastavni proces ostvaruje se kao lanac komunikacijskih
8/9/2019 Metodika književnosti 1
18/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
18
situacija (didaktiĉkih mikrostruktura) u kojima se pojavljuju razliĉiti oblici (pojedinaĉni,
parovi, skupni), razliĉite nastavne situacije te razliĉita nastavna sredstva.
Otvoreni sustav: uspostavlja didaktiĉku komunikaciju koja se utemeljuje na ponudi sadrţaja i
metoda za samostalno uĉenje, istraţivanje i stvaranje. Uĉenici sami odabiru sadrţaj za
pojedinaĉno, skupno, tandemsko uĉenje, istraţivanje i stvaranje. Sadrţaj nudi uĉitelji ili
uĉenici. Ovisno o karakteru sadrţaja i cilju koji se ţeli postići (obrazovnim, odgojnim i
funkcionalnim zadaćama), odabiru se metode rada za nastavni i izvannastavni rad. Otvoreni
metodiĉki sustav napušta tradicionalnu organizaciju nastave i izvannastavne djelatnosti
(didaktiĉka ponuda → istraţivaĉki rad → objavljivanje rezultata → novi zadaci). Organizacija
nastavnog sata utemeljuje se na didaktiĉkoj ponudi, izboru didaktiĉke ponude i preuzimanju
odgovornosti za njezino izvršavanje. Otvoreni sustav uspostavlja nov naĉin ocjenjivanja.
Multimedijski sustav: suvremena nastava knjiţevnosti ukljuĉuje razliĉite medije kojima se
prenose knjiţevno-znanstvene i umjetniĉke poruke. Rijeĉ je o vizualnim i auditivnim te
elektroniĉkim medijima. Knjiţevnoumjetniĉki i znanstveni sadrţaj rašĉlanjuje se na
didaktiĉke cjeline koje se povezuju uz odreĊeni medij (knjiga, udţbenik, ĉitanka; zvukovni
zapisi; filmovi, TV; CD; raĉunalo, Internet).
Timski sustav: utemeljuje se na teoriji meĊupredmetnih veza, tj. na naĉelima
interdisciplinarnosti. Teorija meĊupredmetnih veza ostvaruje se na razini sadrţaja (izbora i
programiranja) u nastavnim programima, udţbenicima i drugim didaktiĉkim izvorima te
planiranju i izvoĊenju nastave. Ovom sustavu prethodi alternacija uĉitelja, uvoĊenje dvojnih
uĉitelja za isti nastavni predmet. Takav dvojni sustav pruţa nove mogućnosti ostvarivanja
nastave: meĊusobni dijalog dvoje uĉitelja, podjelu uloga u ostvarivanju pojedinih faza
nastavnog sata i komunikacijskih situacija, izmjenjivanje odgovora na pitanja koja postavljaju
uĉenici i sl. Korelacijski metodiĉki sustav ukljuĉuje dvoĉlanu i višeĉlanu korelaciju. U tom
modelu svaki uĉitelj pokriva sadrţaj svoga predmeta, svoje struke. U timski sustav ukljuĉuju
se i drugi struĉnjaci koji nisu uĉitelji: knjiţevnici, likovni umjetnici, filmski redatelji, glumci,
skladatelji, knjiţevni kritiĉari, teoretiĉari, povjesniĉari… Time nastava postaje zanimljivija,
djelotvornija i svestranija.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
19/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
19
NASTAVNI SAT KNJIŢEVNOSTI
Didaktika definira nastavni sat kao:- vremensku jedinicu nastavnoga procesa
- sadrţajno (logiĉki), psihološki i metodiĉki organiziranu cjelinu (strukturu)
- 1. i 2. r. o. š. 30-35 min; ostali 45 min > trajanje nastavnog sata prilagoĊuje se
recepcijskim i spoznajnim mogućnostima, trajanju koncentracije i paţnje; ovisi i o metodiĉkoj
strategiji (sredstva i pomagala)
- ukljuĉuje se u PREDMETNO-SATNI školski sustav (ne u novijim koncepcijama)
- nastavni sat i blok – sat prati NASTAVNA JEDINICA kao sadrţajno rašĉlanjena i
metodiĉki oblikovana cjelina.
Nastavna jedinica preuzima sadrţaj iz nastavnog programa i didaktiĉki ga oblikuje u
skladu s postavljenim zadaćama, nastavnim uvjetima i didaktiĉkim kontekstom. Svaka ima
TROJAKE ZADAĆE: obrazovne (stjecanje znanja), odgojne (razvijanje duhovnih, moralnih,
socijalnih i estetskih vrijednosti), funkcionalne (razvijanje sposobnosti).
Nastavna jedinica ima svoj DIDAKTIĈKI KONTEKST: ukljuĉuje se u sustav
nastavnih jedinica (koje joj prethode i koje joj slijede). Didaktiĉki kontekst osigurava
povezanost nastavnih jedinica (sadrţajnu i logiĉku povezanost).
Svaka nastavna jedinica ima svoj NAZIV , NAMJENU (razredni odjel), ZADAĆE
(odgojne, obrazovne, funkcionalne), PRIPADNOST METODIĈKOME SUSTAVU,
TIPOLOŠKO ODREĐENJE (tip nastavnog sata), DIDAKTIĈKI KONTEKST,
METODIĈKU STRATEGIJU (metode, oblike, sredstva), STRUĈNU/ZNANSTVENU i
TEORIJSKO –METODIĈKU UTEMELJENOST (literatura), INSTRUMENTARIJ
VREDNOVANJA POSTIGNUĆA te VREDNOVANJE METODIĈKE STRATEGIJE
(teorija modula).
Nastavni sadrţaj (knjiţevni)
Sadrţaj nastavnog sata knjiţevnosti utvrĊen je nastavnim programom. Programski se
sadrţaj rasporeĊuje po razredima (ili obrazovnim stupnjevima). Za svaki razred utvrĊuje se
8/9/2019 Metodika književnosti 1
20/110
8/9/2019 Metodika književnosti 1
21/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
21
Na svakom satu utvrĊuju se OBRAZOVNI ELEMENTI: nove spoznaje, pojmovi,
termini, definicije, teorije gledišta, stavovi, metode. Obrazovno podruĉje ĉine NOVE
SPOZNAJE do kojih uĉenici dolaze na satu.Uloga nastavnog sata knjiţevnosti ne iscrpljuje se samo u proširivanju znanja: pruţa
mogućnost uĉenicima da uspostave novi odnos prema sebi i svijetu, da izgraĊuju moralnu i
estetsku svijest, da se idejno i filozofski opredjeljuju, da izgrade pogled na svijet – mogućnost
ODGAJANJA OSOBE.
Knjiţevni sadrţaj pruţa velike mogućnosti za razvoj RECEPCIJSKIH sposobnosti
(doţivljavanje, suţivljavanje, zamišljanje, izmišljanje…) te za razvoj SPOZNAJNIH
sposobnosti (zapaţanje, pamćenje, zakljuĉivanje…). Za svaki nastavni sat, ovisno o sadrţaju,
odreĊuju se obrazovne, odgojne i funkcionalne zadaće u njihovoj ĉvrstoj povezanosti.
Nastavni je sat dinamiĉna struktura. Postoje razliĉiti elementi kojima se ona odreĊuje.
Sat knjiţevnosti strukturira se po FAZAMA (etapama) – to je etapna organizacija koja ima
najduţu tradiciju. Obiĉno ima ĉetiri etape:
1.
usmeno provjeravanje znanja
2. izlaganje novog gradiva
3. utvrĊivanje
4. zadavanje domaćih zadaća.
Kod V. Poljaka: 1. pripremanje uĉenika; 2. obraĊivanje novih sadrţaja; 3. vjeţbanje; 4.
ponavljanje i provjeravanje. Suvremene teorije napuštaju takav strukturni model i
uspostavljaju razvedenije organizacijske oblike nastavnoga sata.
U sustavu školske interpretacije sat knjiţevnosti izgraĊuje se na zakonitostima
komunikacije s knjiţevnim sadrţajem, s njegovom estetskom recepcijom i teorijom spoznaje.
1. doţivljajno-spoznajna motivacija
2.
najava teksta i njegova lokalizacija
3. interpretativno ĉitanje teksta
4. emocionalno-intelektualna stanka
5. objavljivanje doţivljaja i njegova korekcija
6. interpretacija
7.
sinteza
8. zadaci za samostalan rad uĉenik a.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
22/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
22
Moţe se primijeniti u interpretaciji bilo kojeg umjetniĉkog teksta, na svim stupnjevima
obrazovanja. Rijeĉ je o dinamiĉnoj strukturi koja uspostavlja razliĉite doţivljajno-spoznajne
procese i uvaţava posebnosti knjiţevnoumjetniĉkog teksta. Postoje i dr ugi modeli: model školske analize – zanemarena je doţivljajno-spoznajna
sfera nastavnog sata; didaktiĉki model (njemaĉki) – temelji se na psihološkim odrednicama.
Strukturni modeli problemskog nastavnog sata u prvi plan istiĉu samostalan rad uĉenika,
razvi janje istraţivaĉkih i stvaralaĉkih sposobnosti:
1. stvaranje problemske situacije
2. definiranje problema i metode
3. samostalan istraţivaĉki rad uĉenika
4. analiza i korekcija rezultata istraţivanja
5.
novi zadaci za samostalan rad.
Sadrţaj nastavanog sata rašĉlanjuje se na manje logiĉko-emocionalne cjeline. U teoriji
strukture nastavnog sata utvrĊene su razliĉite strukturne jedinice razliĉitih nazivlja. Nema
jedinstvenih termina – svaki strukturni model ima svoju terminologiju koja proizlazi iz
metodiĉkih sustava kojima pripadaju ti modeli. Novije teorije istiĉu novu strukturnu jedinicu:
nastavna situacija. Definira se kao ZADATAK koji ima konkretan cilj, odreĊeni sadrţaj i
metodiku kojom se ostvaruje. Nastavni se sat organizira tako da se nastavne situacije
meĊusobno logiĉno povezuju i ĉine organizacijsku cjelinu. Nastavna situacija obuhvaća
odreĊenu koliĉinu sadrţaja koji se prima, usvaja, interpretira, uĉi u odreĊenom vremenu.
Moţe trajati 5, 10, 20 ili više/manje minuta. Dinamiĉnost odgojno -obrazovnog procesa
ostvaru je se smjenjivanjem većeg broja nastavnih situacija. Pri izboru i omeĊivanju sadrţaja
za nastavnu situaciju postavljaju se ciljevi i metodiĉka sredstva. Knjiţevni je sadrţaj vrlo
raznolik pa ga je teško razvrstati i rašĉlaniti: oslanjamo se na podjelu umjetniĉki i znanstveni
sadrţaj. U nastavnoj situaciji moţe biti:
a) samo umjetniĉki
b) samo znanstveni
c) umjetniĉki i znanstveni sadrţaj zajedno.
Osim sadrţaja koji izviru iz teksta pojavljuju se i IZVANTEKSTOVNI sadrţaji koji pripadaju
povijesti knjiţevnosti, teoriji, sociologiji knjiţevnosti i recepcijskim znaĉajkama uĉenika.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
23/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
23
Sadrţajne jedinice u interpretaciji lirske pjesme mogu biti: naslov / vrsta / tema i
motivi / poruke (ideje) / forma / strofa / stih / kompozicija / stilska sredstva / ritam / zvukovna
ekspresivnost stiha / pjesniĉka slika / jezik pjesme / verzije teksta / pjesma u svom vremenu / pjesma i autor / nastanak pjesme / pjesma u knjiţevnopovijesnom kontekstu / pjesma u kritici
/ pjesma u antologijama / pjesma i skladatelji / pjesma i ilustratori.
Sadrţajne se jedinice odabiru i meĊusobno povezuju logiĉki i emocionalno te
prilagoĊuju ciljevima interpretacije u cjelini. Npr. Matoševa 1909. – 1. nastanak, 2. naslov,
3.emocionalno ustrojstvo, 4. tematsko-motivska utemeljenost, 5. struktura 6. stilska sredstva,
7. pjesma i antologije. Uz svaku sadrţajnu jedinicu nastavne situacije uspostavljaju se zadaće
i metodiĉka sredstva njihova ostvarivanja.
Sadrţajne odrednice nastavnih situacija u interpretaciji epskoga (pripovjednog) djela
diferenciraju se ovisno o pripovjednoj vrsti. Postoje, meĊutim, zajedniĉki elementi.
1. sadrţajem nastavnih situacija u interpretaciji bajke mogu biti: tema / ideja / fabula /
likovi / fantastika / jeziĉno-stilska sredstva / kompozicija / podrijetlo / ilustracije /
ekranizacije / i sl.
2.
u interpretaciji basne: tema / ideja / fabula / likovi / jeziĉno-stilska sredstva /
kompozicija / ilustracije i ekranizacije / alegorijsko znaĉenje i pouka.
3. novela i roman: naslov / tema / problematika / idejni svijet / struktura / fabula /
motivacija / lik / karakterizacija lika (etiĉka, psihološka, sociološka, idejno-filozofska,
govorna) / umjetniĉko oblikovanje lika (naracija, opis, monolog, dijalog, unutarnji
monolog, proţivljeni govor, pišĉev govor) / jeziĉno-stilske znaĉajke / vrsta romana
(roman zbivanja, roman lika, roman prostora, lanĉani ili stupnjeviti, prstenasti,
paralelni, autorski, ja-roman, socijalni, historijski, psihološki, realistiĉki, moderni,
roman struje svijesti, roman-esej…) / postanak / verzije teksta / ekranizacija /
dramatizacija / ilustracija / u kontekstu autorove stvaralaĉke biografije / u
knjiţevnopovijesnom kontekstu / u ogledalu knjiţevne kritike. Ovi elementi mogu
postati i sadržajem nastavnog sata u cjelini. Noviji metodiĉki pristupi pripovjednoj
prozi istiĉu upravo bitne strukturne elemente kojima se bavi interpretacija (fabula, lik,
tema i sliĉno). Sadrţajno oblikovanje nastavnih situacija i nastavnog sata u cjelini
uvjetovano je recepcijskim i spoznajnim mogućnostima uĉenika.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
24/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
24
4. dramsko djelo takoĊer se moţe rašĉlanjivati na sadrţajne jedinice koje omeĊuju
pojedine nastavne situacije: dramska struktura / ĉin / dramska situacija / lik(ovi) /
dijalog / monolog / didaskalije / tema / ideja / stilske znaĉajke / jezik / vrsta drame /scenska povijest drame / glumci u drami / reţijske postave / redatelj o drami / publika /
kritika.
5. prouĉavanje pisca kao stvaralaĉke i povijesne liĉnosti – kao sadrţajne jedinice mogu
se pojavljivati: biografski i bibliografski podaci / stvaralaĉka faza / tematska
usmjerenost opusa / podruĉja stvaralaštva / knjiţevne vrste / metoda stvaranja /
pripadnost školi, smjeru / mjesto u povijesti knjiţevnosti / utjecaj / prijevodi / kritika /
publika.
6. knjiţevna epoha ili smjer: ime / vremensko omeĊivanje / programi i manifesti /
generacijsko nastupanje pisaca / odnos prema stvarnosti / teme / oblici / uzori…
Epsko ili dramsko djelo moţe se problematizirati tj. rašĉlanjivati na probleme koji se
rješavaju u nastavnom procesu. U tom sluĉaju nastavna situacija obuhvaća odreĊeni
PROBLEM koji se rješava razliĉitim postupcima i operacijama. Uzorke takvoga oblikovanja
nastavnih situacija kao PROBLEMSKIH SITUACIJA nalazimo u metodiĉkim modelima koji
pripadaju problemskoj nastavi. U sustavu problemske nastave sadrţaj nastavne jedinice moţe
obuhvatiti i knjiţevni lik / tematsko-idejnu razinu djela / jezik i stil / strukturu…
Imenovanje nastavne situacije
Prema temeljnom sadrţaju nazivi situacija mogu biti razliĉiti:
a) mogu iskazivati temeljne pojmove
b) mogu iskazivati iskustvene pojmove.
Nastavna se situacija imenuje prema aktivnostima uĉenika (recepcijsko-kognitivne:
razumijevanje teksta, izraţavanje doţivljaja, gledanje filma, stvaranje priĉe…).
OPSEG nastavne situacije uvjetovan je:
a) prirodom sadrţaja
b) teţinom (zahtjevima)
c) recepcijskim i kognitivnim mogućnostima uĉenika
d) medijem
e)
okolnostima.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
25/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
25
Sadrţaj moţe biti:
a) iskustveni (emocionalni, etiĉki, socijalni)
b)
jezikoslovnic) knjiţevnoumjetniĉki
d) filmski
e) likovni
f)
glazbeni
g) znanstveni
h) opće kulturni (obavijesni).
Obiĉno se u oblikovanju nastavnih situacija smjenjuju, povezuju i proţimaju razliĉiti sadrţaji.
TIPOVI NASTAVNIH SATI
Bilo je više pokušaja klasificiranja nastavnih sati knjiţevnosti, no postoje teškoće u
tipološkom odreĊivanju i razvrstavanju sati. U metodici nastave knjiţevnosti utvrĊeni su
temeljni klasifikacijski modeli. Modeli su odreĊeni prema:
1. sadrţaju
2. organizacijskom kriteriju
3. cilju i zadaćama
4. dominantnom obilježju
5. statusu, tj. stupnju obveznosti.
Prema sadrţaju
a) sat interpretacije knjiţevnog djela (analize, prouĉavanja)
b)
sat teorije knjiţevnosti
c) sat povijesti knjiţevnosti.
Sat interpretacije (interpretacijski sat) pojavljuje se u okviru školske interpretacije knjiţevnog
djela. Njegov je sadrţaj knjiţevnoumjetniĉki tekst. Ovisno o vrsti teksta, oblikuju se razliĉite
podvrste nastavnih sati:
1)
sat interpretacije lirske pjesme (umjetniĉke, narodne, djeĉje)
2) sat interpretacije epske pjesme (narodne)
3)
sat interpretacije epa (narodnog, umjetniĉkog)
8/9/2019 Metodika književnosti 1
26/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
26
4) sat interpretacije basne (umjetniĉke, narodne)
5) sat interpretacije pripovijetke (narodne, umjetniĉke)
6)
sat interpretacije novele7) sat interpretacije drame
8) sat interpretacije putopisa
9) sat interpretacije dnevniĉko-memoarske proze
10)
sat interpretacije kritike i eseja
11) sat interpretacije sitnih oblika (poslovice, zagonetke).
Utemeljuje se na spoznajama teorije recepcije, literarno-estetske komunikacije i teorije
estetske spoznaje (struktura: doţivljajno-spoznajna motivacija, najava teksta i lokalizacija,
interpretativno ĉitanje, emocionalno-intelektualna stanka, objavljivanje i korekcija doţivljaja,
interpretacija, sinteza, zadaci za samostalan rad uĉenika). Zauzima središnje mjesto u nastavi
knjiţevnosti na svim stupnjevima.
Prema organizacijskom kriteriju nastavnog procesa
1. uvodni sat
2. sat čitanja i analize djela
3. zaključni (sintetski) tip sata.
Prema cilju i zadaćama (didaktiĉki kriterij)
1) sat uzimanja novog gradiva
2) sat ponavljanja i utvrĊivanja
3) sat provjeravanja i ocjenjivanja
4) kombinirani sat.
Prema statusu
1. obvezni
2. fakultativni
3. izborni.
Dominantna odrednica moţe biti:
a)
sadrţaj (interpretacija, teorija knjiţevnosti, povijest knjiţevnosti)
8/9/2019 Metodika književnosti 1
27/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
27
b) organizacija (uvodni sat, sat ĉitanja i analize djela, zakljuĉni – sintetski tip sata)
c) cilj (sat uzimanja novog gradiva, sat ponavljanja i utvrĊivanja, sat provjeravanja i
ocjenjivanja, kombinirani sat)d) metodička sredstva (sat izlaganja, sat -di jalog, sat samostalnog rada, sat-koncert, sat-
dramski spektakl , kino-sat, TV-sat, radio-sat, sat-seminar , kviz-sat)
e) status (obvezatni, fakultativni, izborni)
f) naĉin pripremanja.
SAT LEKTIRE stoji izvan tipova nastavnih sati i ĉesto se posebno tretira pa ima svoje
podvrste: 1. uvodni sat lektire, 2. sat reklamiranja knjiga, 3. sat produbljivanja shvaćanja o
proĉitanim djelima, 4. sat anotiranja i recenziranja. Zove se još sat izvannastavnog ĉitanja.
Tipovi nastavnih sati i faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja
Razliĉiti tipovi nastavnih sati ukljuĉuju se u pojedine stupnjeve odgojno -obrazovnog
sustava. Temelji se na psihologijskim istraţivanjima i istraţivanjima metodike nastave
knjiţevnosti. Prema zakonitostima i spoznajama PSIHOLOGIJE i TEORIJE SPOZNAJE
uspostavlja se periodizacija – faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja.
1. predškolsko razdoblje: u novije vrijeme integrira se u metodiku nastave knjiţevnosti; u
ovoj se fazi knjiţevni odgoj odvija u roditeljskom domu i predškolskim ustanovama.
2. 6. – 9. godine (prva tri razreda osnovne škole): djeca sustavno stjeĉu knjiţevni odgoj i
obrazovanje u nastavi, u izvannastavnim oblicima rada i samostalnim ĉitanjem
primjerenih knjiţevnih djela.
3. 9. – 13. godine (ĉetvrti, peti i šesti razred osnovne škole): obiljeţje je naivno -
realistiĉki odnos prema knjiţevnosti: djeca primaju umjetniĉku stvarnost kao dio
svakodnevne stvarnosti, a ne kao autonomni svijet; dogaĊaje i likove iz knjiţevnog
djela doţivljavaju kao stvarne; duboko proţivljavaju situacije u kojima se likovi
nalaze, identificiraju se s njima; imaju snaţno razvijenu literarnu imaginaciju; ne
zamjećuju pisca i druge izvantekstovne sastavnice, ne udubljuju se u knjiţevno-
umjetniĉki izraz.
4.
13. – 15. godine (sedmi i osmi razred): pokazuju visok stupanj emocionalnog
proţivljavanja dogaĊaja i likova u knjiţevnim djelima, ali ne otkrivaju ga izravno kao
uĉenici prethodne faze; mogla bi se nazvati fazom literarnog moralizma – osobit
8/9/2019 Metodika književnosti 1
28/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
28
interes pokazuju za moralna pitanja; najprije uoĉavaju likove; usmjeruju se i prema
umjetniĉkom izrazu.
5.
15. – 17. godine (prvi razredi srednjoškolskog obrazovanja): dolazi do izraţajamisaoni pristup knjiţevnom djelu, uĉenici u tekstu otkrivaju općeljudske probleme –
istiĉu etiĉke probleme u prvi plan; u izricanju stavova i sudova pokazuju iskljuĉivost i
proturjeĉnost, moralnu problematiku interpretiraju s intelektualnog svjetonazornog
stajališta, dok uĉenici završnih razreda osnovne škole moralnu problematiku
interpretiraju sa stajališta moralnog egocentrizma tj. autobiografskog stajališta; u djelu
se uoĉavaju uzroĉno-posljediĉni odnosi, istraţuju se motivacije; pojaĉan je interes za
pisca, socijalni i knjiţevni kontekst te za umjetniĉki izraz; u komunikaciji s
knjiţevnim djelom vodeću ulogu preuzimaju misaoni procesi (ranije dominira
emocionalni pristup).
6. 17. – 19. godine (treći i ĉetvrti razred srednje škole): proces opće intelektualizacije
obogaćuje se; u struĉnim školama obogaćuje se i profesionalnim obrazovanjem;
uĉenici izgraĊuju kritiĉko mišljenje, osamostaljuju se u istraţivanju knjiţevnih pojava,
usvajaju sloţeniju teorijsko-metodološku aparaturu, otkrivaju metodološke aspekte;
ova je faza spona izmeĊu srednjoškolskog i visokoškolskog obrazovanja.
7. sveuĉilišno obrazovanje: visokoškolsko knjiţevno obrazovanje ima karakter
profesionalnog obrazovanja; bavljenje knjiţevnošću na ovom stupnju ima zadaću
osposobiti struĉnjake razliĉitih profila.
Proces knjiţevnog odgoja i obrazovanja ne bi smio prestati završavanjem školovanja – to je
trajni proces u kojem osoba neprestano razvija senzibilnost i proširuje svoje spoznaje.
U nastavi knjiţevnosti oĉituju se emocionalni, intelektualni i fantazijski procesi
izazvani knjiţevnim sadrţajem i drugim ĉiniteljima, pa metodika nastave knjiţevnosti
istraţuje te procese, njihove uvjetovanosti i mogućnosti razvijanja. Primanje, recepcija
k njiţevno umjetniĉkog djela jedno je od središnjih pitanja nastave knjiţevnosti, a to je ujedno
i jedan od središnjih istraţivaĉkih problema suvremene metodike nastave knjiţevnosti. Svako
knjiţevno djelo aktivira specifiĉne doţivljaje uvjetovane primateljevom individualnošću. Isto
djelo moţe kod razliĉitih primatelja izazvati razliĉite doţivljaje ili kod istog primatelja u
izmijenjenim okolnostima. Metodika istraţuje obiljeţja knjiţevne recepcije uĉenika zavisno
od: a) dobnih osobina (faze); b) metodiĉki postupaka; c) okolnosti.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
29/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
29
Sat interpretacije knjiţevnog djela
Ukljuĉuje se u sve faze knjiţevnog odgoja i obrazovanja, na sve stupnjeve. Najuspješnije ostvaruje specifiĉne svrhe nastave knjiţevnosti koje se odnose na razvijanje
recepcijskih i analitiĉkih sposobnosti, na izgraĊivanje knjiţevnog ukusa i senzibilnosti te
knjiţevne kulture. Mogu se ostvarivati razliĉite razine doţivljavanja i spoznavanja u
zavisnosti od mogućnosti uĉenika. Moţe se obraditi jedno ili više knjiţevnih djela cjelovito,
odlomci iz većih cjelina, epizode iz epskih djela, prizori iz dramskih djela, odlomci iz proze
(putopisne, dnevniĉko-memoarske, kritiĉko-esejistiĉke). Za svaku se interpretaciju odreĊuje
priprema – varijanta metodiĉkog oblikovanja i ostvarivanja te utvrĊivanje zadaće sat a. U
pojedinim fazama knjiţevno-estetskog razvoja uĉenika sat interpretacije razvija ove
sposobnosti i spoznaje o knjiţevnom djelu:
1. dijete se uvodi u komunikaciju s knjiţevnim djelom, omogućuje mu se
slušanje knjiţevno-umjetniĉkih tekstova, pobuĊuju se emocije i osjećaj
za zvukovne vrednote pjesniĉkog knjiţevnog jezika.
2. uĉenik se uvodi u interpretaciju teksta, razvija se interes za samostalno
ĉitanje, razvija se literarna percepcija i imaginacija.
3. razvija se kultura ĉitanja, izoštrava literarna percepcija, razvija
imaginacija i refleksija, upoznaju se knjiţevno-teorijske kategorije koje
se ukljuĉuju u interpretaciju knjiţevnog djela, razvija se sposobnost
samostalnog otkrivanja pojava u knjiţevnom tekstu.
4. razvijaju se nove odrednice kulture ĉitanja, osposobljava uĉenike za
samostalnu interpr etaciju razliĉitih vrsta knjiţevnih tekstova.
5. interpretacija se podiţe na višu knjiţevnoteorijsku i knjiţevnopovijesnu
razinu, ostvaruje se razvijeniji tip recepcije, razvijeniji tip kritiĉkog,
knjiţevnoteorijskog i knjiţevnopovijesnog mišljenja.
Sat teorije knjiţevnosti
U ĉistom obliku pojavljuje se samo na višim obrazovnim stupnjevima. Obiĉno se
tijesno povezuje sa satom interpretacije i satom povijesti knjiţevnosti. Knjiţevnoteorijska
materija na niţim se stupnjevima obrazovanja ukljuĉuje u sat interpretacije knjiţevnog teksta.
U završnim razredima osnovne škole neke se knjiţevnoteorijske spoznaje usustavljuju u
8/9/2019 Metodika književnosti 1
30/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
30
ĉvršće sustave te se obraĊuju na posebnim satovima teorije knjiţevnosti (npr. rodovi, vrste,
pjesniĉki jezik, podjela knjiţevnosti). U srednjoškolskom obrazovanju sat teorije knjiţevnosti
pojavljuje se samostalno u većem postotku (teme o knjiţevnim rodovima i vrstama, o pojmuumjetnosti, o odnosu meĊu umjetnostima, o stvaralaĉkom procesu, o pjesniĉkom jeziku). I u
svim razredima srednjoškolskog stupnja sat teorije knjiţevnosti u tijesnoj je povezanosti sa
satima interpretacije i povijesti knjiţevnosti.
1. motivacija, 2. najava knjiţevnoteorijske teme, 3. definiranje, 4. oprimjerivanje,
5.samostalno pronalaţenje novih primjera, 6. moguća stvaralaĉka primjena u vlastitom
izraţavanju.
Moţe biti uvodni (knjiţevnost kao posebna umjetnost, knjiţevni rodovi, vrste, stilske
formacije i poetike) ili zakljuĉni (nakon interpretacije knjiţevnih djela odreĊenih rodova i
vrsta te interpretacije reprezentativnih djela iz stilskih formacija).
Sat povijesti knjiţevnosti
Ovi satovi imaju raznolik sadrţaj koji proizlazi iz knjiţevnih djela, iz društveno-
politiĉkih i knjiţevnih procesa koji se uz njih povezuju, iz autorove graĊanske i stvaralaĉke
biografije. Sadrţaj mogu biti:
a) poruke knjiţevnog djela
b) oblici, vrste knjiţevnog djela
c) programi, manifesti
d) knjiţevni ţivot, ĉasopisi
e) bibliografski i drugi podaci.
Prema sadrţajnoj dominanti sat povijesti knjiţevnosti moţe biti:
a) sat o piscu
b)
sat o knjiţevnom pravcu, školi
c) sat o knjiţevnom razdoblju, epohi.
U ĉistom obliku pojavljuje se u srednjoj školi. Neki nastavni programi i metodiĉki postupci
predviĊaju da se katkad pojavi i u završnim razredima osnovne škole.
Uvodni sat
8/9/2019 Metodika književnosti 1
31/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
31
Uvod moţe biti sastavnica nastavnog sata (jedna strukturna jedinica u trajanju od
nekoliko do 20 minuta), a moţe biti i posebni sat (45 minuta). Uvodni sat ili uvodna nastavna
situacija za susret s knjiţevnim djelom ima funkciju doţivljajno-spoznajne motivacije.Sadrţaj, nastavna sredstva i postupci odabiru se u skladu s funkcijom i prirodom knjiţevnog
djela te doţivljajno-spoznajnim mogućnostima uĉenika. Uvodni sat ili nastavna situacija
razliĉito se sadrţajno i metodiĉki oblikuju:
1. Knjiţevno djelo svojom temom, sadrţajem i idejama stoji u odreĊenom odnosu prema
primaoĉevim doţivljajima i iskustvima. Na uvodnom satu (situaciji) iznose se, u
govornom ili pisanom obliku, iskustva i doţivljaji uĉenika. Recepcija knjiţevnih djela
uvelike ovisi o sadrţaju, bogatstvu uĉenikovih predodţaba, doţivljaja, emocija,
spoznaja. Iznošenjem vlastitih doţivljaja i spoznaja uĉenik se pribliţava svijetu
knjiţevnog djela i oĉituje svoje individualne i stvaralaĉke mogućnosti u svezi s
odreĊenom temom.
2. Mogu se pokazati rezultati uĉenikova izvannastavnog rada. To mogu biti prikupljeni
podaci iz udţbenika, knjiţevnih priruĉnika, ĉasopisa, enciklopedija i drugih izvora.
3. Na uvodnom satu koji prethodi interpretaciji knjiţevnog djela mogu se rabiti sadrţaji
drugih umjetnosti: glazbene, likovne, filmske, scenske. Uĉenici se tako doţivljajno,
spoznajno i estetski pripremaju za interpretaciju djela.
4. Mogu se unijeti opće kulturni ili lingvistiĉki sadrţaji koji su povezani s knjiţevnim
djelom. Uĉenici upoznaju povijesne dogaĊaje, osobe prikazane u djelu, nepoznat e
rijeĉi ili pojmove. Sadrţaj uvodnog sata tada ĉine kulturno- povijesna, knjiţevno-
povijesna, lingvistiĉka, stilistiĉka tumaĉenja.
5. Sadrţaj mogu biti informacije i dojmovi s literarne ekskurzije, posjet muzeju, galeriji,
nakladnoj kući, institutu za knjiţevnost, piscu i sl.
6.
Moţe se temeljiti na spoznajama koje su uĉenici dotad usvojili, a koje korespondiraju
s djelom ili knjiţevnopovijesnom/knjiţevnoteorijskom temom. Te se spoznaju
usustavljuju, aktualiziraju i utvrĊuju – tako se uspostavlja veza izmeĊu poznatog i
nepoznatog (vaţno didaktiĉko naĉelo).
7. Moţe se temeljiti na meĊupredmetnoj korelaciji – uzimaju se usvojeni sadrţaji iz
drugih predmeta: povijesti, filozofije, sociologije, psihologije. Knjiţevnost odraţava
ţivot u njegovom totalitetu pa analiza knjiţevnog djela traţi poznavanje filozofskih,
socioloških, psiholoških, povijesnih… pitanja.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
32/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
32
8. Moţe se organizirati kao susret s piscem ili kritiĉarima. Moţe se temeljiti na izloţbi
pišĉevih djela, na recitalu, na scenskoj igri (ĉlanovi dramske druţine).
9.
U obradi epohe ili knjiţevnog pravca uzimaju se razliĉiti umjetniĉki i znanstvenisadrţaji koji se preuzimaju iz razliĉitih izvora, a prenose se razliĉitim medijima.
Ukljuĉuju se doţivljaji i spoznaje koje uĉenici posjeduju.
Sat uzimanja novog gradiva iz knjiž evnosti
Na satu se najĉešće upoznaje novo knjiţevno djelo, novi knjiţevnoumjetniĉki tekst –
to je zapravo sat interpretacije knjiţevnog teksta. U metodiĉkoj literaturi navodi se i sat
čitanja i analize. To je u biti sat interpretacije knjiţevnoga teksta. Sat uzimanja novoga
gradiva ima zadaću da uĉenici upoznaju i usvoje nove sadrţaje, razviju sposobnosti i vještine.
Sat uzimanja novog gradiva iz povijesti književnosti
Gradivo je raznoliko pa se i sati uzimanja novoga gradiva iz povijesti knjiţevnosti
razlikuju u zavisnosti od sadrţaja koji se obraĊuju. Sat o piscu razlikuje se od sata o
knjiţevnom pravcu ili epohi.
a) sat uzimanja novoga gradiva o piscu
Upoznavanje pišĉeva ţivotopisa u nastavi ima svoju razvojnu crtu. Već od trećeg razreda
osnovne škole u pr ogram i odgojno-obrazovni proces ukljuĉuje se pisac, ali sve do sedmoga
razreda ne organizira se samostalni sat o pišĉevoj biografiji. U mlaĊim razredima uĉenici
dobivaju osnovne biografske obavijesti o piscu na satima obrade knjiţevnoga djela i u svezi s
interpretacijom knjiţevnog djela. Poseban sat organizira se od sedmog razreda: zavisno o
spoznajnim mogućnostima, uĉenici upoznaju razliĉite strane pišĉeva ţivota i rada. Sadrţaj
sata o piscu obuhvaća: podatke o roĊenju, podrijetlu, školovanju, djetinjstvu, mladenaštvu,
zanimanju, moralnom, idejnom, estetskom izgraĊivanju, o pogledima na svijet, o pripadanju
politiĉkim strankama, pokretima, o pišĉevu ukljuĉivanju u kulturni i knjiţevni ţivot njegovog
vremena, stvaralaĉki put, utjecaj na generaciju kojoj pri pada i na kasnije generacije. Odabiru
se oni dijelovi koji su dostupni uĉenicima i koji najviše doprinose ostvarivanju odgojno-
obrazovnih ciljeva. Za uĉenike sedmog i osmog razreda biografski se sat moţe temeljiti na
razmatranju pišĉeva djetinjstva, mladosti – uzimaju se vaţniji momenti koji imaju odgojnu i
obrazovnu vrijednost. Sat se moţe ustrojiti: a) djetinjstvo b) djeĉaštvo c) mladost d) zrele
8/9/2019 Metodika književnosti 1
33/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
33
godine – za ilustraciju svake faze odabiru se djela ili odlomci pa se tako povezuje pišĉev ţivot
i knjiţevni rad. Pisca se moţe prouĉavati po stvaralaĉkim, stilskim fazama. Razvojna faza u
stvaralaštvu pisca ima svoje stilske, tematsko-idejne, ţanrovske ili koje druge osobine (ŠimeVuĉetić – Miroslav Krleţa: 1. prvobitno romantiĉna 2. naturalizam-realizam 3. glembajevska
(psihološki realizam) 4. moderni, mitski realizam 5. u socijalistiĉkoj stvarnosti). U
tradicionalnom biografskom satu bila je dominantna faktografija (podaci, godine, mjesta,
imena): uĉenici su pamtili i reproducirali kao vaţne informacije. Suvremeni tip teţi
razmišljanju o piscu na temelju informacija o njegovim shvaćanjima, estetskim pogledima,
svjetonazoru. Uz nastavnikovo izlaganje izmjenjuju se razliĉiti izvori, oblici i metode rada. U
interpretaciji knjiţevnoga djela biografski se sat pojavljuje kao uvodni ili zakljuĉni sat. Neki
smatraju da je uvodni sat koji prethodi interpretaciji jer bi se time stvorili emocionalni i
spoznajni uvjeti za interpretaciju djela. Drugi drţe da bi trebao biti završni sat: uobliĉavaju se
i usustavljuju spoznaje do kojih se došlo u analitiĉkom dijelu sata. Treba postupiti onako kako
graĊa o piscu i nastavna situacija nalaţe. Biografski sat koji dolazi na kraju trebao bi sintetski
obuhvatiti sve bitne spoznaje prethodnih sati. Taj bi mogao imati ovakvu sadrţajnu stru kturu:
1) odreĊenje opusa 2) poetika, shvaćanje stvaralaštva, umjetnosti 3) razvojne faze 4) idejne,
knjiţevnoumjetniĉke vrijednosti opusa, pišĉevo mjesto u povijesti knjiţevnosti.
b) sat uzimanja novoga gradiva o književnom pravcu ili epohi
Sadrţajno je vrlo sloţen: obuhvaća materiju iz razliĉitih podruĉja knjiţevnosti, filozofije,
estetike, sociologije, kulturologije. To traţi primjenu naĉela korelacije – povezivanje sadrţaja
razliĉitih nastavnih predmeta. Ukljuĉuju se brojne nove informacije, a one već usvojene,
usustavljuju se i valoriziraju. Najvećim dijelom to su podaci, nazivi, imena (biografski podaci,
kronološki podaci, naziv epohe, naziv struje, nazivi djela, ĉasopisa, manifesta, imena i
prezimena stvaralaca). Na satu se ostvaruje emocionalno ozr aĉje i teţi se doĉarati duh epohe.
Epoha se ne upoznaje kao popis pojava, već kao kategorijalni sustav vrijednosti. Uspješan sat
pretpostavlja dobro poznavanje reprezentativnih djela jer se obiljeţja epohe najbolje iskazuju
upravo na njenim reprezentativnim djelima. Ĉesto nije dovoljan jedan sat već se prouĉavanje
ostvaruje u nizu sati koji se povezuju u odgojno-obrazovnu cjelinu. Uvodnim satom postavlja
se okvire za ostale sate interpretacije knjiţevnih djela i sate o piscu koji pripada toj epohi.
Slijedi, dakle, interpretacija reprezentativnog djela, sati o piscu, predstavnicima, sati lektire te
zakljuĉni, sintetski sat o epohi. Ovaj sat primjenjuje se uglavnom na srednjoškolskom stupnju.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
34/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
34
Sat uziman ja novog gradiva iz teorije književnosti
Usvajaju se novi pojmovi, definicije i zakonitosti knjiţevnoga stvaranja i oblikovanja.
Primjenjuje se put indukcije i dedukcije. Teoretsko znanje uĉenici stjeĉu ĉitanjem i analizom
knjiţevnog djela te zapaţanjem i analizom odreĊenih pojava. U analizi se ne promatra
pojedinaĉna pojava izolirano već kao dio sustava, kao pojedinaĉno oĉitovanje opće pojave
(npr. pojam metafore uoĉava se u jednom tekstu, ali se usvaja na većem broju primjera).
Teorija knjiţevnosti jest sustav znanja o biti knjiţevnoga stvaranja, o knjiţevnom djelu
kao jedinom mogućem obliku tog stvaranja. Na knjiţevnom tekstu uĉe se zakonitosti
stvaranja i oblikovanja, zakonitosti postojanja koje nadilaze pojedinaĉno i dobivaju opće
znaĉenje koje se iskazuje definicijama, klasifikacijama, pojmovima. Usvojene opće spoznaje
primjenjuju se na novim tekstovima (dedukcija: od općeg prema pojedinaĉnom).
U obradi knjiţevnoteorijskog gradiva primjenjuju se razliĉita vjeţbanja:
1. vjeţbe promatranja
2. vjeţbe usporeĊivanja
3. vjeţbe zakljuĉivanja
4. vjeţbe definiranja
5. vjeţbe objašnjavanja
6. vjeţbe svrstavanja
7. stvaralaĉke vjeţbe.
Vjeţbanjem se ostvaruju sposobnosti i vještine. Najĉešća je struktura sata: 1. motiviranje
2.odreĊivanje i prezentiranje izvora 3. promatranje pojave 4. analiza pojave 5. stvaranje i
imenovanje pojma (definicije) 6. primjena usvojenog pojma, definicije u razliĉitim oblicima
vjeţbi, 7. zadavanje zadataka za samostalan rad. Oblikovanje svake faze i nastavne situacije
prilagoĊuje se prirodi materije, ciljevima i spoznajnim mogućnostima uĉenika.
Zaključni (sintetski) tip sata
Nakon analitiĉko-interpretativnih sati logiĉno slijedi zakljuĉni sat. Temelji se na
spoznajama koje su uĉenici usvojili na prethodnim satima. Usvojene spoznaje uĉenici
usustavljuju u obliku uzroĉno- posljediĉnih veza meĊu ĉinjenicama, u obliku uţih ili širih
8/9/2019 Metodika književnosti 1
35/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
35
generalizacija i sudova. Postupci kojima se to ĉini razliĉiti su: uĉenici pokazuju i razvijaju
sposobnosti: 1) zakljuĉivanja, 2) povezivanja, 3) usporeĊivanja, 4) razvrstavanja,
5)generaliziranja, 6) ocjenjivanja.Sat (nastavna situacija) na kojem se sintetiziraju ili usustavljuju rezultati interpretacije
knjiţevnih djela uspostavlja sustav pojmova i kategorija u njihovoj meĊusobnoj povezanosti i
uvjetovanosti. Zakljuĉni sat o stvaralaštvu pisca obuhvaća, modificira i usustavljuje sve
vaţnije spoznaje koje su uĉenici usvojili na prethodnim satima. Taj se tip sata naziva portret
pisca ili stvaralački portret pisca. U zakljuĉnom satu o pravcu ili epohi sve se spoznaje
svrstavaju u odreĊene cjeline koje ĉine ĉvrst sustav. U udţbenicima za srednje škole cjeline
posvećene prouĉavanju epohe završavaju sintezom koja moţe biti sadrţajnom okosnicom
zakljuĉnog sata.
Klasifikacijski model koji uspostavlja uvodni sat, sat ĉitanja i analize te zakljuĉni sat
temelji se na INDUKTIVNO-DEDUKTIVNOJ osnovi i primjenjuje ANALITIĈKO-
SINTETIĈKU metodologiju.
Sat ponavljanja i utvrĊivanja
U nastavi knjiţevnosti ovaj sat ima posebno mjesto i posebnu ulogu. Ponavljanje i
utvrĊivanje sastavni je dio gotovo svakog sata, ali organizira se i poseban tip sata na kojem je
ponavljanje i utvrĊivanje glavni sadrţaj. Obiĉno se takav sat organizira nakon prouĉavanja
programskih cjelina. Te programske cjeline jesu: 1) obrada pisca, 2) obrada razdoblja,
3)obrada većeg broja knjiţevnih djela, 4) upoznavanje (interpretiranje) tekstova iz tematskih
krugova. Po sadrţaju moţe biti razliĉit, ali uvijek obuhvaća širi opseg sadrţaja koji su
obraĊivani na većem broju sati. Najĉešće se organizira tematsko i kompleksno ponavljanje.
Sat se ne odvija na isti naĉin i istim redoslijedom kojim je obraĊivano i usvojeno gradivo na
prethodnim satima, nego se usvojeni podaci, definicije, stavovi dovode u nov poredak.
Sat ponavljanja ima vlastiti redoslijed i specifiĉnu metodiku. Postoje dva osnovna tipa
ponavljanja prema naĉinu kako se materija ponavlja: a) REPRODUKTIVNO ponavljanje,
b)PRODUKTIVNO ponavljanje. Na satu se pojavljuju oba t ipa, ali produktivno ponavljanje
ima dominantnu ulogu. Produktivno ponavljanje primjenjuje se na umjetniĉku materiju
(knjiţevna djela), prethodno usvojenu, a reproduktivno se odnosi na knjiţevnopovijesne
ĉinjenice (imena, naslove, godine…). U produktivnom sustavu ponavljanja prethodno
usvojena materija preoblikuje se, postavlja u nove odnose. Nova struktura osigurava veću
8/9/2019 Metodika književnosti 1
36/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
36
trajnost spoznaja. Produktivno ponavljanje moţe se ostvariti: a) usporeĊivanjem pojava ,
b)sintetiziranjem, c) usustavljivanjem ,d) preoblikama, e) konkretiziranjem i aktualiziranjem.
UsporeĊuju se razliĉiti knjiţevni sadrţaji, mogu i tekstovi koji pripadaju istom tematskomkrugu. Tek stovi odreĊenog kruga mogu se usporeĊivati i usustavljivati prema zadanim
odrednicama koje mogu biti tematskog ili ţanrovskog karaktera. Mogu se usporeĊivati likovi
iz istog ili razliĉitih djela.
Poseban je tip produktivnog ponavljanja PREOBLIKA: mogu se preoblikovati
znanstveni i umjetniĉki sadrţaji. U preoblike idu dramatizacije razliĉitih tekstova, stvaranje
scenarija za film, televizijsku ili radijsku emisiju.
Uobiĉajeno je da se ovi sati organiziraju poslije obrade većih/manjih programskih
cjelina, poslije obrade tekstova u odreĊenom tematskom krugu ili poslije obrade sloţenih
tema iz povijesti ili teorije knjiţevnosti. Uobiĉajeni su takoĊer na poĉetku i kraju školske
godine, polugodišta, tromjeseĉja.
Sati provjeravanja i ocjenjivanja
Najĉešće se ne ostvaruju na posebnim satima. U suvremenoj se nastavi izmjenjuju
razliĉite sastavnice na svakom nastavnom satu. Sat provjeravanja i ocjenjivanja organizira se
radi provjere stupnja usvojenosti znanja, sposobnosti, umijeća i radi vrednovanja toga
ocjenom tj. utvrĊenim sustavom ocjenjivanja (1 – 5 ili opisno). Za svaki sat provjeravanja i
ocjenjivanja utvrĊuje se nastavno gradivo na kojem će se provjeravati stupanj usvojenosti
znanja te razvijenost sposobnosti i umijeća.
Znanje iz knjiţevnosti obuhvaća knjiţevne podatke i ĉinjenice, pojmove, uopćavanja,
generalizacije, definicije, teorije, metode, nazive djela, pisaca i pojmova, tvrdnje i sudove o
d jelima i piscima, strukturne elemente knjiţevnog djela, knjiţevnopovijesne procese,
kronološki slijed, predstavnike, postupke u interpretaciji djela i sliĉno. Za svaki razred
utvrĊeni su elementi koji ĉine znanja o knjiţevnosti. U metodiĉkim priruĉnicima navode se
pojmovi koje uĉenici usvajaju iz pojedinih tekstova. Razgovor o tekstu sluţi usvajanju
pojmova npr. igrokaz, krajolik, poslovica, dijalog, rima, stih, bajka…
Znanje se oĉituje na razliĉitim razinama:
1. znanje prisjećanja
2. znanje prepoznavanja
3.
znanje reprodukcije
8/9/2019 Metodika književnosti 1
37/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
37
4. operativno znanje
5. stvaralaĉko znanje.
Od stupnja znanja ovisi ocjena. Primjenjuju se objektivni pokazatelji u kvantificiranju ikvalificiranju znanja (koliko, kako).
U nastavi knjiţevnosti provjeravaju se i ocjenjuju i odreĊene specifiĉne sposobnosti i
vještine (ĉitanja, interpretiranja knjiţevnoga djela). Sposobnost interpretiranja obuhvaća veći
broj sastavnica, ukljuĉuje razliĉite sposobnosti, govornog i pismenog izraţavanja. Kakvoća
ovisi o doţivljenosti teksta, o osmišljenosti zapaţanja, o preciznosti uopćavanja, jasnoći
tvrdnji i stavova, o adekvatnosti dokaza, o povezanosti izlaganja, o pravilnosti jeziĉnog
izraza, stilske odreĊenosti i iznijansiranosti, o stvaralaĉkim elementima.
U tradicionalnom satu prevladavalo je usmeno ispitivanje, metodom pitanja i
odgovora te razvijenog odgovora na uopćeno pitanje. I u suvremenoj nastavi ĉesti su oblici
usmenog izraţavanja. Najpoznatiji oblici govornog provjeravanja usvojenosti znanja:
a) odgovor na pitanja
b) iskazivanje impresija i doţivljaja
c) samostalno objašnjavanje pojave, pojmova
d) citiranje teksta kojim se nešto dokazuje
e) navoĊenje definicije, kritiĉkog mišljenja
f) samostalno interpretiranje teksta ili elemenata iz teksta
g) govorenje knjiţevnoumjetniĉkog teksta napamet
h) parafraziranje teksta
i) samostalno iznošenje plana za analizu knjiţevnog sadrţaja.
Navedeni oblici ne primjenjuju se jednako na svim stupnjevima obrazovanja. Razvijeniji
oblici primjenjuju se s intelektualno razvijenijim i knjiţevno obrazovanijim uĉenicima.
Treba rabiti razliĉite oblike govornog provjeravanja i voditi raĉuna o njihovom
vremenskom trajanju. U tradicionalnoj nastavi usmeni je odgovor (najĉešće reproduktivno
izlaganje) trajalo do 30 minuta. Nijedan oblik ne bi trebao trajati više od 15 minuta.
Izmjenjivanjem i kombiniranjem raznih oblika usmenog provjeravanja i primjerenim
dimenzioniranjem nastavnog vremena, sat provjeravanja postaje dinamiĉan, zanimljiv,
aktivan, funkcionalan.
Provjeravanje i ocjenjivanje ostvaruju se ĉesto i razliĉitim oblicima pismenog
izraţavanja. Najĉešće se javlja analitiĉko pismeno i grafiĉko provjeravanje znanja,
8/9/2019 Metodika književnosti 1
38/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
38
sposobnosti i umijeća. Takvo provjeravanje ima svoje metodiĉke posebnosti, prednosti i
nedostatke. Kao prednosti navode se: 1. veći stupanj aktivnosti, 2. ujednaĉenost po teţini,
3.mogućnost provjeravanja uĉenikove pisane rijeĉi, 4. manja uzbuĊenost, 5. u istojvremenskoj jedinici provjera znanja i sposobnosti svih uĉenika.
Najbolji odgojno-obrazovni rezultati postiţu se usklaĊivanjem, ravnomjernom
zastupljenošću oblika usmenog i pisanog provjeravanja. Postoje još i posebni oblici pismenog
provjeravanja znanja. Najĉešće se primjenju ju kontrolni pismeni zadaci (5, 10, 15 minuta)
koji se mogu ukljuĉiti u gotovo sve tipove nastavanih sati. Oni obuhvaćaju knjiţevne
ĉinjenice, pojmove, definicije, teorije, nazive djela, pisaca, likova, strukturalne elemente
knjiţevnog djela… Oblikuju se razliĉitim tehnikama:
a) odgovori na pitanja
b) zadaci višestrukog izbora
c) zadaci sreĊivanja
d) zadaci uvrštavanja
e) zadaci preinaĉavanja
f) zadaci popunjavanja
g)
zadaci dokazi.
Poseban oblik jesu sastavci minijature u kojima se saţeto iskazuju objašnjenja, komentari,
sudovi, stavovi, dojmovi.
Izdvajaju se testovi znanja. Pripadaju kognitivnom podruĉju: obuhvaćaju znanje i
mentalne procese kojima se ostvaruje njihova obrada. Mogu biti kolektivni, skupni ili
individualni. U suvremenoj nastavi afirmiran je još jedan oblik – anketiranje. Postoje dva tipa:
kontrolno i orijentacijsko. U kontrolnoj anketi provjerava se usvojenost gradiva, a
orijentacijska se odnosi ne samo na kognitivnu sferu, nego obuhvaća i afektivno i fantazijsko
podruĉje.
U grafiĉkom naĉinu provjeravanja znanja zadaci sadrţe shemu ili crteţ koji se
objašnjavaju.
Provjeravanje i ocjenjivanje obuhvaća i domaće radove uĉenika. Svi strukturalni
modeli organizacije nastavnog sata sadrţe i domaći rad uĉenika. Oni su svojevrstan
produţetak školskog rada. Razvijaju uĉenikove misaone sposobnosti, potiĉu na stvaralaštvo,
razvijaju osjećaj odgovornosti, upornost i samostalnost u radu.
8/9/2019 Metodika književnosti 1
39/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
Što li Rosandić još „radi u travi“? |
39
Kombinirani tip sata
Sadrţi odreĊene sastavnice ostalih tipova sati. Kombiniranjem se stvara posebna
struktura koja se prilagoĊuje sadrţajima i ciljevima. Posebnosti se oĉituju u kombinacijirazliĉitih sadrţaja. Mogu se pojaviti razliĉiti sadrţajni elementi:
a) knjiţevnoumjetniĉki tekst
b) knjiţevnopovijesni podaci, generalizacije, sudovi
c) knjiţevnoteorijski pojmovi i definicije
d) lingvistiĉko-stilistiĉka materija.
Uz primarne sadrţaje iz knjiţevnosti na kombiniranom se satu mogu pojaviti i širi umjetniĉki
sadrţaji (film, glazba, scenska umjetnost).
Javljaju se i kombiniraju razliĉite didaktiĉke komponente:
a) motiviranje uĉenika
b) najavljivanje teme
c) usvajanje novih sadrţaja (definicija i pojmova)
d) ponavljanje i utvrĊivanje
e) samostalan rad uĉenika (uvjeţbavanje)
f)
provjeravanje i ocjenjivanje.
Ne mora imati sve komponente, moţe doći i do njihova spajanja. Ĉest je i u osnovnoj i u
srednjoj školi.
Sat izlag anja (monološki tip sata)
Naziv dobiva prema dominantnoj metodiĉkoj odrednici, prema temeljnoj metodi
kojom se ostvaruje.
Dijaloški tip sata
Preteţno se ostvaruje dijalogom – dijalog je dominantan postupak u odgojno-
obrazovnom procesu.
Sat samostalnog r ada učenika
Suvremene teorije organizacije nastavnog procesa u prvi plan istiĉu samostalan rad
uĉenika kao temelj obrazovanja i samoobrazovanja. To je takav tip sata u kojem uĉenici
samostalno, uz djelomiĉno ili bez ikakvog sudjelovanja nastavnika, rješavaju razliĉite zadatke
8/9/2019 Metodika književnosti 1
40/110
METODIKA NASTAVE KNJIŢEVNOSTI
|
40
i stjeĉu nove spoznaje, razvijaju sposobnosti i navike. Samostalan rad uĉenika javlja se u
razliĉitim odgojno-obrazovnim situacijama: 1. u nastavi, 2. u izvannastavnim aktivnostima,
3.u izvanškolskom (domaćem) radu. Samostalan rad učenika na nastavnom satu
Ne pojavljuje se ĉesto sat u ĉistom obliku. Najpoznatiji je pisanje školske zadaće.
Sadrţaji na satu samostalnog rada uĉenika mogu biti razliĉiti: moţe biti interpretacija teksta,
prouĉavanje knjiţevnog pravca ili epohe, sadrţaj teorije knjiţevnosti ili teorije umjetnosti.
Najĉešće se susreće sat samostalne interpretacije teksta. Obiĉno uĉitelj sam interpretira
tekst, a uĉenici prate ili uĉitelj vodi knjiţevni dijalog. Novija metodika prihvatila je i
samostalnu uĉeniĉku interpretaciju teksta, samostalno na nastavnom satu. O vrijednosti
takvog sata nema jedinstvenog mišljenja: neki kaţu da uĉenici teško ostvaruju te zadaće, da
sporo dolaze do rješenja pa gube više vremena. S druge strane, velik broj metodiĉara smatra
da je samostalan rad uĉenika najuspješniji put u knjiţevnom odgoju i obrazovanju. Ipak, taj
rad ne smije se apsolutizirati.
Za samostalne interpretacije teksta treba obaviti odreĊene pripreme: a) ĉitanje teksta ,
b)istraţivanje uĉenikova odnosa prema tekstu, c) odreĊivanje knjiţevnoteorijskih,
knjiţevnopovijesnih i drugih odrednica koje se ukljuĉuju u samostalan rad. Samostalna
interpretacija teksta pretpostavlja poznava
Top Related