Inkluzivno obrazovanje u očima
nastavnika
1. Inkluzivno obrazovanje i njegove osnovne determinante
• Inkluzivno obrazovanje predstavlja obavezni, integralni i neodvojivi deo procesa obrazovanja. Ovaj pojam podrazumeva specifičnu pripremu i prilagođavanje postojećeg obrazovnog sistema, potrebama đaka koji su u svom razvoju ispoljili neku od smetnji.
• Osnovne determinante: Integracija i inkluzija
Pojedini autori pod integracijom podrazumevaju uključivanje dece sa razvojnim teškoćama u redovne škole, bez adaptacije školskih uslova.
Sa druge strane, kada govore o inkluziji, onda govore o procesu kojim se naglašava uvažavanje detetovih individulanih potreba, partnerstvo sa detetom i njegovim roditeljima
1.2. Razlozi nastanka inkluzije i prepreke njene praktične realizacije
Neki od bitnijih razloga ovog vida obrazovanja su sledeći:
1.ostvarivanje prava na obrazovanje dece sa smetnjama u razvoju;
2.inkluzivnim obrazovanjem se omogućava deci sa smetnjama u razvoju da ostanu uz svoje roditelje;
3.inkluzija predstavlja podsticaj za menjanje i poboljšanje vaspitno – obrazovnog procesa.
1.2. Razlozi nastanka inkluzije i prepreke njene praktične realizacije
Prepreke:• stereotipi i predrasude;• nepostojanje odgovarajućih uslova u vrtićima i
školama;• vaspitno – obrazovni programi koji se
realizuju u ustanovama.
2. Dopunski obrazovno – vaspitni rad u redovnoj školi
Dopunski obrazovno – vaspitni rad je sastavni deo obrazovno – vaspitnih aktivnosti u redovnoj školi. To je poseban vid rada koji se povremeno primenjuje izvan redovne nastave, kako bi se na taj način pomoglo učenicima koji imaju bilo koje teškoće u učenju.
Organizacija dopunskog rada, podrazumeva sledeća četiri momenta:
• identifikacija i sačinjavanje liste učenika koje ćemo uključiti u dopunski rad;
• motivisanje učenika za intenzivnije učenje i savladavanje sopstvenih teškoća u učenju;
2. Dopunski obrazovno – vaspitni rad u redovnoj školi
• organizacija prostora, opreme, vremena, kadrovskih rešenja i izbor odgovarajućih oblika rada;
• izradu programa dopunskog obrazovno – vaspitnog rada sa učenicima.
• Značaj dopunskog rada:• učenici koji teže prate redovnu nastavu,• vremenom sve više zaostaju u odnosu
na druge učenike;• pojava kumulativnosti i stabilnosti
teškoća.
3. Vaspitno – obrazovne aktivnosti u dopunskom radu
3. Vaspitno – obrazovne aktivnosti u dopunskom radu
3. Vaspitno – obrazovne aktivnosti u dopunskom radu
Metodologija istraživanja
Problem istraživanja: • Dostignuti nivo inkluzivnog obrazovanja i
percepcija nastavnika po pitanju istog.
Ciljevi istraživanja:• na koji način škola organizuje dopunski vaspitno
– obrazovni rad sa učenicima sa smetnjama u razvoju;
• kolika je uloga i podrška koju pedagog pruža nastavnicima, posebno kada je u pitanju dopunski rad.
Metodologija istraživanja
Uzorak, populacija, istraživanja:• 100 nastavnika iz 5 osnovnih škola sa
teritorije grada Niša;• Sistematski, slučajan.
Metoda istraživanja:• Deskriptivna
Instrument istraživanja:• Anketni upitnik – “Auzprof”
4. Rezultati istraživanja
Akteri vaspitno – obrazovnog procesa koji pružaju stručnu pomoć pri organizaciji i realizaciji dopunskog rada.
0%
20%
40%
60%
80%
100%
a) kolegi/koleginici b) psihologu v) defektologu g) pedagogu
Odgovori
Pro
ce
na
t
Grafikon 1: Akteri vaspitno- obrazovnog procesa koji pružaju stručnu pomoć pri organizaciji i realizaciji dopunskog rada.
Nedostaci u realizaciji dopunskog obrazovno – vaspitnog rada
0%
20%
40%
60%
80%
100%
Zapošljavanje dodatnog asistentaspecijalizovanog za rad sa decom sa
posebnim potrebama
Obezbeđivanje udžbenika napisanih brajevim pismom
Odgovori
Pro
ce
na
t
4. Rezultati istraživanja
Grafikon 2: Nedostaci u relizaciji dopunskog obrazovno – vaspitnog rada
Stav profesora razredne nastave o školi i njenoj mogućnosti pospešivanja dopunskog rada.
0%
20%
40%
60%
80%
100%
Kompjuterski softver prilagođen potrebama učenika
Odgovori
Pro
ce
na
t
4. Rezultati istraživanja
Grafikon 3: Stav profesora razredne nastave o školi i njenoj mogućnosti pospešivanja dopunskog rada.
Zaključak
• u organizaciji, a zatim i u realizaciji dopunskog rada najveći broj ispitanika se za pomoć obraća svojim kolegama, dok se samo 3,39% u tom slučaju obraća pedagogu;
• nastavnici ne navode nijedno od nastavnih sredstava;
• smatraju da bi škola, čiji su zaposleni, mogla da u redovnu nastavu uvede prvenstveno asistenta specijalizovanog za rad sa decom sa smetnjama u razvoju, a onda i da obezbedi korišćenje udžbenika napisanim Brajevim pismom.
Zaključak
• Opšti zaključak koji izvodimo iz onih pojedinačnih je da se naš redovni vaspitno – obrazovni sistem po pitanju inkluzije nalazi tek na svom početku odnosno reč je o tek delimičnoj inkluziji, ali koja sa sobom nosi ideju daljeg razvijanja i unapređivanja istog.
HVALA NA PAŽNJI I
PRIJATAN DAN