I. RIJEČ BOŽJA
Vidi
A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta,
Zagreb, 1996, str. 67–72.
I. Općenito
Riječ Božja ima u Svetom pismu posebno značenje.
Po riječi Bog stvara svijet i objavljuje ljudima sebe, svoju volju,
svoje spasenjske namjere.«Jahvinom riječju nebesa su
sazdana i dahom usta njegovih sva vojska njihova!» (Ps 33,6)
Riječ Božja
• nije u Bibliji predmet apstraktne spekulacije, nego je ona iskustvena činjenica.
• Teologija riječi u NZ postiže vrhunac:
Riječ je Božja uosobljena božanska stvarnost.
«U početku bijaše Riječ
i Riječ bijaše u Boga
i Riječ bijaše Bog.
Ona bijaše u početku u Boga.
Sve postade po njoj
i bez nje ne postade ništa.
Svemu što postade
I Riječ tijelom postade
i nastani se među nama
i vidjesmo slavu njegovu
- slavu koju ima kao Jedinorođenac
od Oca - pun milosti i istine».
(Iv 1,1-2.14)
• Dinamički značaj riječi
Riječju Bog stvara svjetove (stvaralačka snaga riječi)
• Dianoetički značaj riječi
Riječju Bog objavljuje sebe, svoju volju, svoje spasenjske namjere.
• Važnost riječi u drevnome svijetu
Ljudi su bili upućeni na riječ.
Nisu znali pisati, čitati. Bili su upućeni na govor, predaju…
• Riječ, jedanput izgovorena,
nije se dala više povući (Izak Jakov: Post 27; Jiftah: Suci 11,29-30).
• Bog se, objavljujući se ljudima, ljudima prilagodio. Komunikacija riječju, govorom, konkretno hebrejskim govorom.
• «Više puta i na više načina Bog nekoć govoraše ocima po prorocima; konačno, u ove dane, progovori nama u Sinu». (Hebr 1,1)
2. Vlastitosti Božje riječi a. Riječju svojom Bog se objavljuje
(dianoetička uloga riječi)
Riječ Božja:
– je zakon i pravilo života (Deset riječi, odn. Deset zapovijedi: Izl 20,1-17).
– poučava vjernike kroz povijest o skrivenom smislu stvari i događaja (Jš 24, 2-13)
Riječju svojom Bog se
– objavljuje ljudima korak po korak etape Božjeg nauma za sadašnjost i za budućnost (eshatologija).
Čovjek dužan Bogu odgovoriti
– vjerom,
– nadom
– i ljubavlju
b. Učinkovitost Božje riječi
Riječ Božja postiže učinak
• « On reče, i sve postade» (Ps 33,6-9; usp. Post 1).
• Riječ Božja upravlja hodom zvijezda (Iz 40,26)
«Kao što daždi i sniježi s neba bez prestanka dok se zemlja ne natopi, oplodi i ozeleni da bi dala sjeme sijaču i kruha za jelo, tako se riječ koja iz mojih usta izlazi ne vraća k meni bez ploda, nego čini ono što sam htio i obistinjuje ono zbog čega je poslah» (Iz 55,11)
c. Riječju svojom Bog djeluje, stvara
(dinamička, stvaralačka uloga riječi).
– Riječ Božja shvaćena kao moć, sila koja neizostavno postiže svoj cilj.
– Bog je šalje kao svog glasnika (Iz 9,7).
– Riječ Božja trči, u letu se spušta k ljudima (Zah 1,6; 2 Sol 3,1):
«Uostalom, molite, braćo, za nas da riječ Gospodnja trči i proslavlja se kao i u vas i da se oslobodimo nezgodnih i opakih ljudi» (2 Sol 3,1)
II. PRIRODA
Vidi
A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 73–75
Priroda
Hebrejski pojam prirode i svijeta razlikuje se od našeg zapadnjačkog, suvremenog pojma prirode i svijeta. Neuvažavanje ove činjenice bilo je u prošlosti često uzrokom mnogih nesporazuma između znanosti i Biblije.
Priroda
• Antikna Izraelov kozmologija sličnija je onoj koju su posjedovali njegovi susjedi nego onoj koju su razvili Grci, i poslije njih kršćanska skolastika.
• No, ima razlike.
• Ljudi su na Starom istoku poistovjećivali prirodu s božanstvom (obogotvorenje prirode, mnogoboštvo). Prirodne religije.
Priroda
• Izrael je prirodu dijelio od Boga: Bog je iznad prirode, iznad svijeta (transcendens svijet). Zato vjera u jednoga transcendentoga Boga.
• Priroda za Izraela = sva stvarnost koja ga okružuje, koju vidi i promatra.
• Klasična kozmologija definira prirodu kao neovisnu i objektivnu cjelinu s redovitim i predvidim tokovima kojima upravljaju zakoni (grčka i skolastička filozofija). Zaokružena cjelina koja se kreće vlastitim silama
• Za Izraelca priroda je drukčije naravi: ona je neka nepredvidiva stvarnost, razdijeljena u mnogo djelića.
• Izraelci nisu prirodnim silama pripisivali
– osobnost
– nisu ih proglašavali božanstvima
– nisu ih štovali kao božanstva (nisu im se klanjali). Tako su izbjegli mnogoboštvo.
– Bog JHVH iznad je prirode i sasvim je drukčiji od prirode. S njom nema nikakve sličnosti. Bog nije kao čovjek. Bog nije spolno biće. On ne rađa bogove.
• Prirodne sile povezivali s ljudskim ponašanjem.
• Kozmički red shvaćali kao politički red, red u državi.
• Prikazivanje Boga u teofanijama (Ps 18,8.16; Izl 19; 24; 32).
• Bogoobjavljenje na brdu Sinaju popraćeno olujom, vjetrom, vatrom, ognjem, munjama, potresom… (Dj 2,1-4).
• Biblijski pisci često opisuju prirodu kao živo biće, njezino ponašanje kao ponašanje ljudi (bregovi skaču, valovi plješću…
«Kad izađe Izrael iz Egipta
i kuća Jakovljeva iz naroda barbarskog,
2Judeja mu posta svetište,
a Izrael kraljevstvo njegovo.
3Vidje more i uzmače,
a Jordan ustuknu.
4Bregovi skakahu poput ovnova
i brežuljci poput jaganjaca.
5Što ti je, more, da uzmičeš?
Jordane, zašto natrag okrećeš?
6Bregovi, zašto skačete poput ovnova
i vi, brežuljci, poput jaganjaca?
7Dršći, zemljo, pred licem Gospodnjim,
pred licem Boga Jakovljeva.
8On hrid pretvara u slap vodeni
i stijenu u izvor vode» (Ps 114,1-8).
III. STVARANJE
Vidi
A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta, Zagreb, 1996, str. 75-84
1. Općenito
• Mit o vječnom ponavljanju dugo je bio prisutan u ljudskoj povijesti.
• Povod takvom shvaćanju iskustvo s prirodom: izmjena godišnjih doba, rađanje–život–smrt… panta rei.
• Za biblijskog pisca svijet ima početak i svršetak.
• Svijet se kreće prema određenom cilju:
→ → → →
• Linearna povijest se kreće po liniji prema cilju (linearno shvaćanje povijesti), a ne okreće se u zatvorenom krugu (cikličko shvaćanje povijesti kod Grka i kod drugih drevnih naroda):
• Odatle stvaranje početak svijeta (protologija),
• svije ima svoj kraj (eshatologija): svršetak svijeta
• Biblija ima pojam stvaranja:
• «U početku stvorio Bog nebo i zemlju!» (Post 1,1)
• (hebr. Berešit bara Elohim et ha-arec ve et ha-šamajim).
2. Stvaranje u molitvama Izraela:
• Ps 104. Pročitaj psalama više puta
• Ps 33,3-15. Pročitaj psalam više puta.
3. Stvaranje prema Deuteroizaiji
• Iz 40, 1-15.28-29;
• 41,4;
• 42,5-6;
• 44,24-28;
• 45; 12-13.18-19;
• 51,9-10.
– Pročitaj te tekstove.
IV. ČUDO
Čitaj
A. Rebić, Središnje teme Staroga zavjeta,
Zagreb, 1996, str. str. 84–88.
Pojam čuda
• Biblijski izraz «čudo» više odgovara našem izrazu «otajstvo», «tajna», nego «čudo» kao stvarnost koja se događa mimo prirodnih zakona.
• Stvaranje je prvo i najveće čudo.
• Svekolika priroda veliko je čudo božje.
Pojam čuda
• Čudesa koja prate Izrael na izlasku iz Egipta ukazuju na Boga koji zahvaća u prirodu. Izlazak Izraela iz ropstva prati sva priroda: ona se veseli, ona sudjeluje u oslobađanju…
• Kriterij po kojem se određuje biblijski pojam čuda jest biblijski pojam prirode (vidi ranije).
Pojam čuda
• Da bismo shvatili biblijski pojam čuda, trebamo pročitati mnoge biblijske tekstove u kojima se opisuje čudesa. U tim tekstovima rijetko ćemo naći poimanje čuda kakvo je naše poimanje čuda. Na to ukazuje već etimologija hebrejskih riječi.
• Za pojam «čudo» hebrejski jezik rabi više riječi: ot (znak), mofet (veličnastveno djelo), pele (čudesno djelo), nifla'ot (čudesna djela Božja).
2. Čudo i fizički red
• Prema biblijskom shvaćanju sve što postoji jest djelo Božje: zemlja i nebo, zvijezde na nebu, more i kopno, flora i fauna, životinje i ljudi (Post 1).
• Bog je živa osoba, koja stalno i djelotvorno radi.
2. Čudo i fizički red
• On je izvor i podrijetlo svega što se na svijetu nalazi, kreće ili događa.
• Redovitost s kojom se izmjenjuju i ponavljaju prirodne pojavi ne ovisi o stalnosti prirodnih sila ili zakona, nego o volji Božjoj. U tom kontekstu čudo ima svoje značenje.
2. Čudo i fizički red
• O podrijetlu reda u prirodi Biblija drukčije odgovara nego znanost: znanost traži uzroke reda utkane u svijetu, Biblija pak u Bogu koji jedini daje smisao redu u prirodi, koji stvara čudesna djela. Takvo poimanje nije u suprotnosti sa znanošću, nego je poseban način gledanja.
3. Čudo i povijest
• Čudo se uvijek događa u odnosu na čovjeka, za dobro čovjeka.
• Čudo je utkano ne samo u tkivo prirode, nego i u tkivo povijesti.
• O čudu se može govoriti samo u odnosu na čovjeka i na Boga.
• Bog je gospodar ne samo prirode, nego i povijesti.
3. Čudo i povijest
• Izraelova vjera u Boga nije se razvila iz neke ideje ili iz nekog teoretskog. logičkoj razmišljanja o Božjoj moći (kao grčka filozofija), nego se temelji na uvjerenju i na spoznaji Božje prisutnosti i njegova spasenjskog djelovanja u povijesti.
• – čudo kao spasenjska objava Boga
• – čudo kao znak i zalog budućeg spasenja
4. Čudesa u Novome zavjetu
• Primjer Ivan
(Iv 2,1-11: pretvorba vode u vino u Kani Galilejskoj).
Top Related