IzvorničlanakUDK130.2:[316.323.64:009]Primljeno28.1.2013.
Alen TafraDivkovićeva2,HR–52100Pula
Humanističke znanosti između neoliberalne globalizacije i kritike eurocentrizma
SažetakU vrtlogu akademskog kapitalizma, marginalizacija humanističkih znanosti predstavlja osobit primjer. Slijedom podvrgavanja utilitarističko-pozitivističkim načelima i kriterijima, njihovu ugroženost pojačava taksonomijska razdvojenost od društvenih znanosti. No, dekonstrukcijska zadaća novih humanističkih znanosti nije zamisliva bez permanentnih transgresija propisanih akademskih granica. Naime, genealogija diskurzivnih struktura humanistike izvediva je jedino kroz prizmu njene upletenosti u historijsku genezu aktualnih struktura moći. Drugim riječima, potrebna je nova filozofija sadašnjosti/povijesti kao holistički okvir za istraživanje simultanog razvoja kako kapitalizma, kolonijalizma i eurocentričnog svjetskog sustava, tako i temeljnih kategorija modernih humanističkih znanosti. Na tragu Vattimove interpretacije Heideggerova pojma Verwindung, narečeni projekt dijagnozu i perspektivu humanistike stoga postavlja u adekvatniji horizont Dusselove »planetarne paradigme«.
Ključne riječihumanističke znanosti, interdisciplinarnost, dekonstrukcija, globalizacija, eurocentrizam,filozofijapovijesti,planetarnaparadigma,JacquesDerrida,EnriqueDussel
1. Akademski kapitalizam i akademski pesimizam
Obziromnarazorneposljediceneoliberalizmapo javnoivisokoobrazovanje,čini sedabaremanalizaaktualnesituacijenemanjka.Kakouvrtloguakademskogkapitalizmamarginalizacijahumanističkihznanostipredstavljaosobitprimjer,1razumljivojedaključnikritičkiprilozidolazeupravoiztogpravca.No,nakonSveučilišta u ruševinamaBillaReadingsa–knjigeobjavljene dvijegodinepotragičnojpogibijimladogautorauzrakoplovnojnesreći1994.–idefinitivnonakondesetljećemlađeLiessmannoveTeorije neobrazovanosti,gotovojenemogućeinajboljimkritikamapridatiispražnjeneoznakekvalitetei»izvrsnosti«,adatonepoprateujediironijeilicinizma.2Kod
1»Humanistikapredstavljadisciplinuteorijskeproizvodnje koja ni na jednoj točci, niti pritehnološkim inovacijama niti pri organizaciji radnogprocesa,nitipri trženju iprodajinitipriorganizacijiuslugakojeomogućavajuopću infrastrukturu za proširenu reprodukciju kapitala i (zdravstvo, školstvo, kultura)reprodukciju radne snage, nije korisna zareprodukciju kapitalističkog sistema. Procesbudget cuts, ukidanja smjerova, programa iodsjeka temasovnog otpuštanja univerzitet
skihradnikairadnicastogajeuvelikojvećinislučajevausmjerenprotivhumanistikepanijekarakteristika neoliberalnog odnosa spramuniverzitetailiznanostiucjelini…«(PrimožKrašovec, »Klasna borba u univerzitetskompolju«,u:Zarez306(2011),str.22).
2
Vidi:BillReadings,The University in Ruins,HarvardUniversityPress,CambridgeiLondon 1996., str. 12–14, 21–43 passim; Kon
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…412
najboljih, riječ jeo apokaliptički intoniranojkultur-pesimističkoj esejistici.Sudećipremafatalizmuskojimseneoliberalneobrazovnereformenameću–primjerice,uslovenskomIshodištu za nacionalni istraživački i inovacijski program–kao i tragicigubljenjaautonomijedruštveno-humanističkogpodručjakojagraničisfarsomoživljavanjateorijeodraza,3apokaliptikaovdjenijetekemotivanizraz,panitiuobičajenajeremijadaoduhovno-povijesnojsituacijinihilizma.Jer,neumoljivostekonomicističke»znanstvenepolitike«,kojaistodobnoparodira,pervertiraiproždiresmisaodruštvenihihumanističkihznanosti,savršenajekristalizacijastanjakojesuprijevišeodpolastoljećanajaviliHorkheimeriAdorno.Ideologijasestanjilauaksiompremakojemuinemožebitidrukčijenegoštojest;ona»višenijeomotač,negoprijetećaslikasvijeta«,dokzbiljapostajeideologijasebesame.4KakoporučujeMaryEvans,unaslovusvojeknjigeobritanskojinačicimnogoširegprocesa,nadjelujeUbijanje mišljenjaiSmrt sveučilišta. Ubojicudetektirauliku»birokratskihrotvajlera«kaoproduženeruke»racionalnebirokratskedržave21.stoljeća«.5MaxWeberprvijepostaviouvjerljivutezuobirokratskojdiscipli-ni, imunojnaosobanstav,kaovladajućojformidruštveneorganizacijebudućnosti.No,jošjeJacobBurckhardtoznačiomoderniusponklasebirokratakaopouzdaniindikatorskoresmrtionogadvosmislenogindividualizmakojijeiznjedrilarenesansa.Burckhardtovjepesimizamteškoodvojitiodnjegovihreakcionarnihstavovausmjerenihnesamoprotivkapitalizmanegoiprotivsocijalizma,demokracijeimasovnogdruštvakojedržavuikulturuugrožavaodozdo.6Očajničkivapećizadruštvenimiobrazovnimalternativama,Burckhardtproročkipostavljaretoričkopitanje:
»Ilićenakrajusvepostatibiznis,kaouAmerici?«7
Kulturno relevantna razlika između industrijskogkapitalizma i socijalističkihalternativanepostojećajeizaBurckhardtovaprijateljaimlađegkolegusbaselskogsveučilišta–FriedrichaNietzschea.IsbitnodrukčijihpozicijafeministkinjeMaryEvans,činisedajeusporedbas»bjelokosnimkulama«,udobamasovneproizvodnjenaprenapučenimsveučilištima,izgubilasvakismisao.Podizanjekvotakultiviranogljudskogkapitalaposljedicajeosnovnepreobrazbesveučilišta,iz»kolektivnogsvijetaukojemuseneovisnoikritičkomišljenjevrednovalo«,usvijetčijevrijednostidiktirabirokracijomposredovana tržišnaekonomija.Stupitiubjelokosnukuluu tomenovomsvijetubilobiravno»usponunaEverestbezkisika«,zaključujeEvans.8Atavističkisukobiokosredstavaiklasnaborbanasvimrazinamastvarnostsusveučilišnehumanistikeu»postburžujskom«i»ultrakapitalističkom«dobu.9OdavnojeJaspersnajavioposljednjibojnipohodprotivljudskeplemenštine,nonjenopstanaknijetražiouvidljivomlikusveučilišta,već»nevidljivojcrkvijednogacorpus mysticuma,uanonimnomlancuprijatelja«.10
Usvojempokušajuspašavanjahumanističkogidealaobrazovanja,bitnooslonjenomnaNietzschea,činisedaiLiessmannprihvaćafatalnostpoistovjećivanja»sposobnostireflektivnedistancije«ikulturnogpesimizma.Itobilodakodkritičarakojigaoptužujuzapesimizamdenunciražurnalističkupoluobrazovanostili,jošbolje,neobrazovanost11–bilodaisammelankoličnoopisujeduhovnu situaciju vremena prepuštenog posljednjoj istini tehnoznanstvenekulture.BolonjajesavršenarealizacijanajzlokobnijihNietzscheovihslutnji,usmisluotvorenogpodvrgavanjapoduzetništvutesvojevrsnomself-service ià-la-carteobrazovnomkonzumerizmu.12TimpovodomuTeoriji neobrazovanosti nije teško izdvojiti efektne retoričke figure poput: »zastrašujućasablastmasovnog sveučilišta«,»projektprotuprosvjetiteljstva«,»institucionalizacijapoluobrazovanja«,»samosvjesnaodsutnostobrazovanja«,»najveći
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…413
prosvjetno-političkimanevarobmane«,»društvokojekljaštrislobodumišljenja«,»dominacijaropskihdušauznanstvenompogonu«,»društveno-političkaiobrazovno-političkatragedija«,»bijedasadašnjosti«te,konačno–»de-europeizacija«13i»oproštajodeuropskeidejepar exellence«.14Europa,tojeonaautoritativnavelikastvarkojajeiscrpilasvojemogućnosti,tepozivanaobnovu–kaonekoćNietzscheaiHeideggera–isamogLiessmanna.15
2. Zajednička geneza kulturnog pesimizma, postmoderne i kritike eurocentrizma
TemusudbineEuropeiZapada,raspravaopostmodernojkrizihumanistikedijeliskulturnimpesimizmomikritikomeurocentričnefilozofijepovijesti.
radPaulLiessmann,Teorija neobrazovanosti. Zablude društva znanja, Naklada Jesenski iTurk,Zagreb2008.,str.63–88passim.
3
VidiIgorR.Žagar,»Kritika‘ishodišta’:Fah-idiotizamkao‘državnaznanstvenapolitika’«,u:Zarez 306(2011),str.26–27.
4
TheodorWiesengrundAdorno iMaxHorkheimer, Sociološke studije, Školska knjiga,Zagreb1980.,str.184.
5
MaryEvans,Killing Thinking: The Death of the Universities,Continuum,London iNewYork2004.,str.3.
6
VidiJacobBurckhardt,Razmišljanja o svjetskoj povijesti, Prosvjeta, Zagreb 1999., str.130–131,183–194passim.ZakoncizanprikazBurckhardtova»historijskogpesimizma«vidi:ArthurHerman,The Idea of Decline in Western History,TheFreePress,NewYork1997.,str.83–88.
7
VidiJ.Burckhardt,op.cit.,str.193.Daovopitanje glasnoodjekuje i danas, vidi na primjerumarksističkipostavljenekritike:Fred-ric Jameson, »Notes on Globalization as aPhilosophical Issue«, u: Fredric Jameson iMasao Miyoshi (ur.), The Cultures of Globalization,DukeUniversityPress,DurhamiLondon1998.
8
M.Evans,op.cit.,str.2.
9
Isto, str. ix. Za izraze u navodnicima vidi:Costanzo Preve, Filosofia del presente.Un mondo alla rovescia da interpretare,EdizioniSettimoSigillo,Rim2004., str.43,97,111,119, 128.Ovdje je riječ o najsuvremenijem–pohumanističkutradicijupogubnom–raz-vojupotencijalnekonfliktnostikulturnogaspektaburžujskogživotaiekonomskogaspekta kapitalističkog društva.O ovome takođervidi:P.Krašovec,op.cit.
10
Karl Jaspers, Duhovna situacija vremena,Maticahrvatska,Zagreb1998.,str.201.
11
VidiK.P.Liessmann,op.cit.,str.51–62pas-sim,149.
12
Kroz revoluciju potrošnje, medijatizaciju imerkantilizacijusvihvrijednosti,hiperpotrošačko društvo – usprkos krizi obrazovanja ikulture–uspijevadjelovatipoputosloboditelja neumoljive pluralizacije, personalizacije,diverzifikacijeidentitetai»hiperumnožavanjaizbora«. Svojom glorifikacijom »revolucijepotrošnje«kaonoveili»cool«fazeupovijestizapadnogaindividualističkogidemokratskogideala, Gilles Lipovetsky ujedno ironijskipreporučuje prepuštanje globalnoj sociološkojtransformacijipomjeri»logikepraznine«koja vlada dobom »dovršene« ili »totalne«mode. Pritom francuski autor ne krije kakoje riječonovome,»homeopatskom«, fleksibilnijemilisoft tipupluralnogprogramiranjaidruštvenekontrole,kaodrugojstranidesocijalizirajućeg učinka potrošačko-narcističkogsamoposluživanjaudruštvuznanja.VidiŽil Lipovecki, Carstvo prolaznog. Moda i njena sudbina u modernim društvima, Izdavačka knjižarnica Zorana Stojanovića, prev.Jelena Stakić, SremskiKarlovci iNovi Sad1992.,str.8–16,151–155,167–180,217–233passim. Za obrazovni konzumerizam također vidi: B. Readings, op. cit., str. 27–29,130–131, 176–177; Alen Tafra, Kulturni pesimizam u tradiciji filozofije povijesti,Hrvatskofilozofskodruštvo,Zagreb2008.,str.241–258passim.
13
K.P.Liessmann,op.cit.,str.91.
14
Isto,str.121.
15
VidiK.P.Liessmann,»OsvitZapada: jednarekonstrukcijaEurope«,u:Europski glasnik,4/1999.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…414
Postkolonijalni teoretičarRobertYoung tako povezuje politički proces dekolonizacijeiusporednipokušajdekolonizacijeeuropskogmišljenjaihisto-riografije, naglašavajući pritomznakovitu činjenicuda je za jednuodnaj-ranijihuporaba termina ‘post-moderna’ zaslužanArnoldToynbee,koji istuantedatiraveć1875.16Tadazapadnacivilizacijaulaziurazdobljedramatičnihmutacijauvidusimultanihiproturječnihprocesaintenziviraneglobalizacijezapadnekultureiponovnogjačanjanezapadnihdržava.UkontekstubliskomfilozofijiterminprvikoristiRudolfPannwitz,itoutekstuKriza europske kulture iz1917.17AutorkojiseuzHesseaubrajameđupoznatiju»Zaratustrinudjecu«,svojukritiku»postmodernogčovjeka«temeljiuNietzscheovojkriticimodernitetaieuropskognihilizma,tražećiizlaz–ponovnonaNietzscheovutragu–utranseuropskojiorijentalnojviziji,kojatrebazapočetisotvaranjempremaistočnojEuropi.Sdrugestrane,Toynbeeipakprvikoristiterminufilozofijsko-povijesnomsmisluepohe–kojasebitnoakceleriraupravosVelikimratom–dok i sammožepredstavljatipretečupostmodernizmaobziromnapozitivnoprihvaćanjeparadoksasimultanostiglobalizacije i širenja svijestiokulturnoj relativnosti–pačak iprovincijalnosti–zapadnecivilizacije.18Dodajmo jošdaGianniVattimousvojojpoznatojanalizi»krajamoderne«nepropuštaukazatinajošjednogNietzscheovasljedbenikaizrazdobljaokoPrvogasvjetskograta,štovišenaparadigmatičnostSpenglerovePropasti Zapada upogledudozrijevanjasvijestiokrizihumanizmauformikrizeeurocentrizma.19
Spomenuta svijest filozofijski se najviše razvila kod JacquesaDerridaa, teRobertYoungsrazlogomprimjećujekakosekodraspravaometodidekonstrukciječestozanemarujedaDerridanavišemjestakritičkigovorio»izvjesnoj fundamentalnoj europeizaciji svjetskekulture«, »povijestiZapada«i»zapadnjačkojmetafizici«.20Nadovezujućisenatezuopovezanostiontologijeieurocentrizma–kaobitanaspektLévinasovaviđenjaodnosaetikeipolitike–Derridaovadekonstrukcijanijetekgeneralnaepistemološkakritika,većpoglavitokritikatemeljaokcidentalnogznanja,kojaiskorištavaambivalentneresursezapadnjačkogteksta.21Relativizacijazakojusedekonstrukcijaobičnooptužuje,podrazumijevakarakterističnopostmodernudecentralizacijuidekolonizacijueuropskogmišljenjainjegovaodnosapremabitkuiznačenjuDrugog.A taj jeodnospovezans»tlačenjemi totalitarizmomistog«krozukupnufilozofijskutradiciju.22Sudbinanovijezapadnemislije»uširenjuvlastitacarstvaumjeriukojojZapadsužavasvoje«.23Većgrčkielementpredstavlja»prevlastIstogiJednog«,kaotlačenje»kojezacijelonenalikujeijednomdrugomnasvijetu,ontološkomilitranscendentalnomtlačenju,kojejeujednoizvorialibisvakogtlačenjanasvijetu«.24
U predavanjuO humanističkim znanostima i filozofijskoj disciplini, izvornonamijenjenomUNESCO-u,Derridainzistirakakomeđunarodneustanoveutemeljeneu idejama ljudskihprava imeđunarodnogprava,udiskursui jeziku svojih povelja impliciraju filozofiju. Derridaovo polazište pritomjeuprefigurirajućojuloziKantoveIdeje opće povijesti s gledišta svjetskog građanstva.25Naime, teleologijskaosovinapotonje raspravepostala je tradicija europskemodernosti, postavljajući uvijekEuropu kao krajnju svrhuuniverzalnepovijesti.Otudasufilozofijainanjojutemeljenemeđunarodneustanovenaslijedileproblemeurocentričnogdiskursa,kojinasprisiljavada–dokprizivamokozmopolitskopravonafilozofiju–pitamoiomogućnosti filozofijekoja senebi prepuštalanjenom»grčko-europskompodrijetluilimemoriji«,niti imtekpukooponirala.26Derridaipaknaglašavakakobitakvafilozofijamoralaizbjećizamornusuprotnosteurocentrizmaiantieurocentrizma.Utujesvrhunužnoosvijestitikakofilozofija»višenijeodređena
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…415
programom,izvornimjezikomiligovorom«čijebisjećanjemoglobitidovoljnozaobnoviteljskootkrićenjenedestinacije.Sonestrane»kolonijalneilineokolonijalnedijalektikeprisvajanjaiotuđivanja«nesamodapostojedruginačinifilozofijenegojefilozofija»akopostojitakvastvar,tajdrugiput«.27Većsunjenikorijenisumnjivi,»bastardni,hibridni,kalemljeni,multilinearniipoliglotski«.28Uskladusovomstvarnošćukaootvorenomšansom,potrebno je prilagoditi naše prakse bavljenja historijom, filozofijom i historijomfilozofije.Moglibismododati,ifilozofijompovijesti.OstajućivjeranKantu,Derridagovorio»novomdobuprosvjetiteljstvaza…novotisućljeće«,ukojemće»politikamišljenja«sačuvatisvojuautonomijunesvodivunaznanost,tehnologiju,ekonomiju,politikuilireligiju.29Pritomposebnonaglašavakakonijeustanjurazdvajatimotivkozmopolitskogpravanafilozofijuodmotiva»demokracijeudolasku«,dodajućikakotoujednozahtijeva»novufilozofskurefleksiju«otomeštodemokracijamožeznačitiibiti.Jer,obziromnapove
16
Vidi Arnold Toynbee, A Study of History. Abridgement of Volumes I–VI, D.C.Somervell (ur.), Oxford University Press, Oxford1987.,str.39.
17
VidiRudolfPannwitz,Die Krisis der Europäischen Kultur,HansCarlVerlag,Nürnberg1917.ZakoncizaniinstruktivanprikazPannwitzova afirmativnog, vitalističkog orijentalizma, vidiRaymondFurness,Zarathustra’s Children: A Study of a Lost Generation of German Writers,CamdenHouse,NewYork2000.,str.17–47passim.
18
Zaovuanticipatorskuanalizupostmodernogstanja,nerazlučivuodkritikeeurocentrizma,posebno vidi: Arnold Toynbee, A Study of History. Volume IX,OxfordUniversityPress,London1954.
19
GianniVattimo,Kraj moderne,Maticahrvatska, Zagreb 2000., str. 36. »Kakve god bilenjihovemane sa stajališta suvremene historiografije,kaosvjetskipovjesničariSpengleriToynbeedalekosupreteklisvojeprovincijalnijekolege,kojisuidaljenastojaligledatina svijet s eurocentričnih i nacionalističkihmotrišta« (Philip Pomper et al. (ur.),World History: Ideologies, Structures and Identities,Blackwell Publishers Ltd,Malden i Oxford1998.,str.4).
20
Vidi od Derridaa: »Choreographies«, engleski prijevodC.McDonald, u: J.Derrida,Points…: Interviews, 1974–1994, ElisabethWeber(ur.),StanfordUniversityPress,Stanford1995.,str.94–96;Pisanje i razlika,prev.VandaMikšić,Diskursi,Sarajevo2007., str.29,87,102,104,205–209.
21
VidiRobertJ.C.Young,White Mythologies: Writing History and the West, Routledge,LondoniNewYork2004.,str.49–51.
22
J.Derrida,Pisanje i razlika,str.97.
23
Isto,str.2.
24
Isto,str.87.
25
Vidi Immanuel Kant, »Ideja opće povijestis gledišta svjetskoggrađanstva«, u: I.Kant,Pravno-politički spisi,ZvonkoPosavec(ur.),Političkakultura,Zagreb2000.
26
J.Derrida,»OftheHumanitiesandthePhilosophicalDiscipline:TheRighttoPhilosophyfromtheCosmopoliticalPointofView«,engleskiprijevodThomasDutoit,u:Surfaces4(1994),str.14.
27
Isto,str.15.
28
Isto.HerderuiHegelusasvimsukonzistentneproturječnetvrdnjedasuGrcisvojadostignućaderiviralioddrugih,tedasuuistovrijemeoni ipak originalni. Prema Hegelu, Grci suna neovisan način razvili duhovno izmaterijalnihelemenatakojesuprimilioddrugih,dokHerder inzistirakakosuGrciprimljenosjemekultureopremili»sasvimnovomnaravi«.Vidi:G.W.F.Hegel,Filozofija povijesti,Naprijed, Zagreb 1966., str. 249–252; J. G.Herder,Auch eine Philosophie zur Geschichte der Bildung der Menschheit. Beytrag zu vielen Beyträgen des Jahrhunderts, Weidmann, Riga 1774., str. 499. O korijenimafilozofije na tragu Derridaova navoda, pišeThomas McEvilley, The Shape of Ancient Thought: Comparative Studies in Greek and Indian Philosophies, Allworth Press, NewYork2002.
29
VidiJ.Derrida,»Of theHumanitiesand thePhilosophicalDiscipline«,str.17.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…416
zniceizmeđufilozofijeinjenegrčko-europskememorije,europskihjezikaizapadnjačkogmodelaonogaštosepremagrčkomnazivademokracijom–prisutanjeiznimanrizikkojinastupaizprošlihdanostiijošuvijekživihtragovahegemonija.30
3. Kritika eurocentrične filozofije povijesti kao uvjet interdisciplinarne humanistike
KonceptbudućedemokracijekojunajavljujeDerrida,blizakjekonceptubudućegaslobodnogiautonomnogsveučilištabezuvjeta,kaojedinommjestuostvarenjaidealanovihhumanističkihznanosti.Oneznačeponovnopromišljanjeiprevrednovanje»starih«paradigmi,kaoirazvijanjenovih.Otvorenostbudućnosti inovomeuključujeotvorenostzaobnovukoja jemišljenakudikamo šire od tradicionalnog humanističkog projekta. Zadaća budućihhumanističkihznanostipodrazumijevanešto»višeodkritičkog«,točnije,dekonstrukciju.Pravonadekonstrukcijubezuvjetnoje»pravonapostavljanjekritičkihpitanja,nesamoopovijestipojmačovjekanegoiopovijestisamogpojmakritike«.31Kakotopravoizadaćamorazapočetiodvlastitepovijestiivlastitihaksiomahumanističkihznanosti,nedopustivojenjihovozatvaranjeunutartradicionalnihgranicahumanističkihodjela.Onećemoratikršitigraniceizmeđudisciplina,nobezdapritomrastačuspecifičnostpojedinihstruka»uonomeštosečestonejasnonazivainterdisciplinarnošću«,ilipakuokviru»drugogadobrogpojmazasve,‘kulturalnihstudija’«.32Usvimodsjecima,proučavatćenadasvepovijestpojmovapoputčovjekaidemokracije,kojisugradećiseistovremenouspostavljalistruke.33Pozivajućisenajavniprostor,novehumanističkeznanostisačuvatćevezusepohomprosvjetiteljstva,ističeDerrida.34
Smislenostzahtjevazakritikomilidekonstrukcijomuhumanističkimznanostima,zahtjevaneodvojivogkakoodzahtjevazainterdisciplinarnošćutakoiodkozmopolitskogpravanafilozofiju,pokušatćemoobrazložitipomoćudvaprimjera.Obziromdasetemeljneaporijeeuropskogfilozofskogistraživanjapojavljujuuneodvojivojpovezanostishistorijom,riječjeujednoozahtjevuzasučeljavanjemfilozofijskemisliionogaštoMassimoCacciarinaziva»velikompovijesnomznanošću«.35UpitanjusudvojicaautorakojisDerridaomdijelenasljeđeprosvjetiteljstva,stimeštojekodnjihnaglašenalojalnostidejiprogresaujednoposredovana iuvjetovanavjernošćuHegelovoj filozofijipovijesti.Potonjaseutolikoispostavljakaosvojevrsniprobnikamendekonstrukcijskekritikeeurocentrizma.36
Kakoskupasprljavomvodomantieurocentrizamnebibacioidijete,javilasuseunovijevrijemeirazličitakozmopolitskashvaćanjamoderniteta,međukojimajenajvažnijatezaorazličitim»univerzalizmima«i»višestrukimmodernitetima«,čijijeglavnizagovornikShmuelNoahEisenstadt.37Kaokontru»višestrukimmodernitetima«,ukojimaprepoznaje štetnooslobađanjemodernitetaodnjegovaantagonizmausađenogukapitalističkomsustavu,SlavojŽižekiznosi»ljevičarskuobranueurocentrizma«.Uistoimenomtekstuiz1998.osuđuje»postmoderneljevičarskeintelektualce«zbogsvojevrsneparanojeodnavodna»protofašističkogeurocentričnogkulturnogimperijalizma«.TemeljnapremisaŽižekovezamisli»ljevičarskeaproprijacijeeuropskogapolitičkognasljeđa«jetezakakoje»pravapolitika«(politics proper)fenomenkojisenajranijejavljaustarojGrčkoj,kadasupripadnicidemosapoprviputastalikaopredstavnici»čitavogdruštva,istinskeuniverzalnosti«.38Čitavupovijesteuropskepolitičkemislimožeseponjemusvestinanizporicanjatogagotovomitskogmomentarođenjapolitičkog.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…417
No,primijetitćemoovdje,historijskipristupiobzirpremaonimakojisuizumiliiriječipojamdemokracijeponajprijenalažerazlikovanjedemokracije»starih«odsvihnjenihkasnijihinačica.Termindemos,dorskogpodrijetla,uAteninanerazlučivnačinoznačavanarodkojiživinaodređenomteritorijuisamtajteritorijkaomjestopodrijetla.Dakle,građanstvo,jednakost,slobodaisudjelovanjeunarodnomsuverenitetu,upotpunostiovisiorođenjukojimsestječepripadnostzajednicisrodnika,utemeljenojumituoautohtonosti.39
30
Vidiisto,str.18.
31
J. Derrida, »Sveučilište bez uvjeta«, u:Europski glasnik 14(2009),str.234–235.
32
Isto, str.259.Zakritiku interdisciplinarnostisvedene na kulturalne studije, vidi: B. Readings,op.cit.,str.89–118passim.
33
Vidiisto,str.260–261.Međukritičko-dekonstrukcijskezadatkekojiseovimtragomnameću,svakakovaljaubrojitiipreispitivanjepojmaEurope,kaoipovijestieurocentričnekonceptualizacijekulturno-povijesnihepoha.Kakojeupotonjemslučajuvećzanabrajanjeuspješnijihdjelaiautora(MartinBernal,TomažMastnak,LarryWolff i dr.) potrebnopriličnoprostora,ovdje–višeuprilogprvojzadaći–valjaistak-nutibaremsljedeću studiju:TomažMastnak,Evropa: istorija političkog pojma,Beogradskikrug,Beograd2007.Narečenezadaćezahtijevajubitnouvažavanje isprepleteneafirmacijepoststrukturalizma, postkolonijalnih studija inovijehistoriografije.
34
VidiJ.Derrida,»Sveučilištebezuvjeta«,str.236.
35
Massimo Cacciari, Geo-filozofija Europe,Ceres,Zagreb1996.,str.9.
36
Hegel je dio tradicije romantičke, kulturalističkefilozofijepovijesti, teonnikoncepcijomuniverzalnogasvjetskogduhaneuspijevaočuvatidistinkcijuizmeđuhistorijskeietnološketaksonomije,većkonstruirapovijestnaupravo»endogeni«način,ukojemuseikronološkiigeografskisusjednepovijestiprosuđuju inkomenzurabilnima.VidiAzizAl-Azmeh,The Times of History: Universal Topics in Islamic Historiography,CentralEuropeanUniversityPress,Budimpešta 2007.Progresprincipaslobodeisvjetskogduharealiziraseunjegovushematskijasnonaznačenomtrans-ferupremaZapadu,gdje istiprogres svojimranijimnositeljimasukcesivnopresuđujepadu pasivnost ahistoričnosti koja time postajenjihovabit.Maršsvjetskogduha jeusvojojosnovnojshemitranslatio imperii,aHegelnenalazi potrebnim izraziti sućut kolateralnimžrtvamaeuropskogimperijalizmakojimalu
kavstvoumakrči put svjetskomduhu.TakojeHegelusvojevrijemebezrezervnopodržavaoifrancuskukolonijalnuekspanzijuusjevernojAfrici.VidiG.W.F.Hegel,Filozofija povijesti,Naprijed,Zagreb1966.,str.99.ZarazlikuodKantaiHerdera,Hegelunedostajebilo kakav respekt prema drugim, suvremenimnezapadnimkulturama,kojimaje,implicitno,kaojedinanadaostavljenamogućnostimitacijeeuropskogmodela.Dakle,Hegelovjeuniverzalizamvezanuzsvojepartikularnokao »konkretno univerzalno«, što se u kontekstu bavljenja historijskim materijalommanifestirananačinsmještanjaprijestolnicesvjetskogduhauEuropukrozproteklihdvijei pol tisuće godina. Perspektiva koju svjetskom duhu Hegel otvara još zapadnije – uAmericiindustrijeigrađanskogporetka–tekjenovadionicakojubakljaprogresaprolazinasvojemzapadnomkursu.Hegel jemoraoizbjećiproturječjeukojebigaodveoprodužetakokcidentalnogkretanjasvjetskogduha,što je jedino mogao postići prezentističkimzatvaranjemistinekaocjelineunagovještajukrajapovijesti,nakojićesekasnijenadovezatiFukuyama.
37
VidiShmuelN.Eisenstadt(ur.),Multiple Modernities,TransactionPublishers,NewBrunswick2002.
38
VidiSlavojŽižek,»ALeftistPleafor‘Eurocentrism’«, u:Critical Inquiry 24 (4/1998),str.988.
39
VidiAlaindeBenoist,Democrazia: il problema,talijanskiprijevodMarcoTarchi,Arnauded.,Firenze1985.,str.14–21.Atenskimitoautohtonosti govori o posebnoj vezi atičkogtla i samihAtenjana,kojikaosrodnicivukupodrijetlo od prva dva kralja, iz samog tlaizniklihKekropa iErehteja.Snagu togmita–posvjedočenogkodHomera,Herodota,Pindara,Aristofana, Tukidida i drugih – zornoilustriračinjenicadaje451/450.pr.Kr.Pop-perov demokratski heroj Periklo uveo novizakon koji atensko građanstvo ograničavasamo na djecu čija su oba roditelja atenskigrađani.VidiBenjaminIsaac,The Invention of Racism in Classical Antiquity, PrincetonUniversity Press, New Jersey i Woodstock2004.,str.113–124.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…418
Nadalje,zamijenimolinarativosegregiranojiautonomnojgrčkojpovijestiširom perspektivom svjetskih sustava te je smjestimo umeđuovisnu povijestširegamediteranskogibliskoistočnogprostora,ukazujesefundamentalniprocijepizmeđuhegemonskihisrednjihilimanjihpoleis.Tojenužnoimatiuvidukakobiseobustavilaoddevetnaestogstoljećadodanasživanastojanjaokohomogenizirane,atenocentričnedefinicijepolisa.40MinimalnadefinicijapolisamožesepremaKostasuVlassopoulosuuspješnoprimijenitiinaBliskiistok,gdjenovijaistraživanjauočavajustupnjevanjekonceptaslobodeijasnurazliku robova i slobodnih ljudi.41Usvjetluparcijalnosti i fragmentarnostiizvorazagrađanstvo i samoupravuuGrčkoj–koju sugeneracije autora slakoćomriješilitakoštosugovorećiogrčkompolisuopćenitoimpliciralionoštovrijedizaAtenu–besmislenoješkrtostizvorazabliskoistočnograđanstvoielementeautonomijenavoditikaodefinitivandokaznjihovanepostojanja.Radkopenhaškogcentrazapolis(Copenhagen Polis Centre)nedvojbenojedokazaodaautonomijausmislupolitičkeneovisnostiuvanjskimodnosimanikadanijebiladiogrčkogkonceptapolisa,niuteorijskomniupraktičnomsmislu.42Uokcidentalističkomdiskursuogrčkojdemokracijionaseshvaćakaounutarnjiinstitucionalniaranžmansvakogazasebnogdruštva,bezdaseobraćapažnjanaspecifičnekonjunkturepolitikemoćičitavihsustava.No,GrciokojimajeriječupravilusuAtenjaniizrazdobljakadajenjihovimperijalističkipolisuspostaviohegemonijuuvelikomdijeluGrčke.43Takviatenocentričnipristupinastojezaboravitidajesnagaatenskedemokracijeovisilaubitnojmjerionjenomimperijalnommjestuunutar–grčkog,mediteranskogilisvjetskog–političkogsustavauklasičnomrazdoblju.Kaoštojeidanas»vrijednopitatijeliodsustvoliberalneparlamentarnedemokracijeiznajvećegdijelasvjetskogsustavaupravoonoštočinimogućimnjenopostojanjeumalom dijelu jezgre sistema«,44Vlassopoulos postavlja pitanje o smisludemokracije koja je pod kontrolom imperijalnih ili hegemonijskih sila, pamakariAtene.Izaključuje:»Političkeborbe,ideologijeiinstitucijeimajumjestouspecifičnimpovijesnimkonjunkturama;onesenemogusupsumiratiuokcidentalističkuigru(ponovnog)otkrića‘politike’ilidemokracijeodstraneZapadaunjegovimrazličitiminkarnacijama.«45
Udrugomprimjeru,poslužitćemose,zakritičkopromišljanjeeurocentrizmanaročitokorisnim,pogledomizvana.46EgipatskiekonomistSamirAminijužnoameričkifilozofEnriqueDusselsvojeinterdisciplinarneprojektesmještajuuokvirfilozofijepovijestizakojujeodpresudnogznačaja1492.Dakle,pravitrenutakrađanjamodernogsvijetazanjihjetzv.otkrićeAmerike,skojimsepoklapainastanaknovogadruštveno-ekonomskogsustava,kvalitativnodrukčijegodsvihprethodnih.Jedanodnajvećihhendikepaprevladavajućedru-štveneznanosti–kojiujednokočisvenaporeoko»univerzalnogoslobađanjačovječanstva«–premaAminuležiupravounesposobnostidasepovežutadvaaspektamodernogsvijeta.Predmoderniopćioblikcivilizacijekojiprethodi1492.biojejošfragmentiranurelativnoautonomnekulturnesvjetove,dabinakonrečenogdatumakrenuloosvajanjeglobusaiizgradnja»sustavautemeljenanakapitalističkojeksploatacijiinejednakostinaroda«krozidućihpet stoljeća.47Dussel sa svoje strane razlikuje eurocentričnu i »planetarnuparadigmu«, gdje prvamodernitet formulira – klasičan primjer predstavljaMaxWeber–kaoekskluzivnoeuropski fenomenkoji svojepočetke imausrednjemvijeku,dokpunirazvitaknaglobalnojrazinidoživljavakasnije.48TajrazvitakEuropabitrebaladugovatisvojimunutarnjimobilježjima,aposebiceracionalnosti.NatraguSpenglera,Dusselodbacujetrodiobusvjetskepovijestinaantiku,srednjiinovivijekkao»pseudoznanstvenu«,»ideološkuideformirajuću«.49Raskidstimsuženimhorizontomufilozofijiieticiuvjet
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…419
jenjihovaotvaranjaplanetarnojsferi.Naime,»planetarnaparadigma«sasvojegšireghorizonta»konceptualiziramodernitetkaokulturucentra ‘svjetskogsustava’, prvoga svjetskog sustava, posredstvom inkorporacijeAmerindije,tekaorezultatmanagementaove‘centralnosti’«.50Iz teperspektiveeuropskimodernitetnijeneovisani»autopojetički«,već»dio svjetskogsustava«–točnije,njegovosredište.Utolikojemodernitetplanetaran,apremaDusseluzapočinjeprvosa»simultanim«uspostavljanjemŠpanjolske injeneprekomorske»periferije«.51Dakle,modernitetjenerazdvojanodsustava»središte–periferija«.Planetarnareformulacijamoderniteta,tvrdiDussel,uapsolutnomsmislumijenjasmisaomoderniteta,asnjimeishvaćanjepodrijetlairazvojasuvremenekrize,uključujućiovdjei»sadržajzakašnjelogmodernitetailipost-moderniteta«.52TosdrugestraneznačidacentralnostEuropeusvjetskomsustavunijeproizvodnjeneprethodne»unutarnjeakumuliranenadmoći«naddrugimkulturama,već»bitnaposljedicajednostavnečinjeniceotkrića,osvajanja,kolonizacijeiintegracije(supsumcije)Amerindije«.53Utomeležitajnaeuropske»komparativneprednosti«nadOsmanskimCarstvom, Indijom iliKinom.Ujedno,svakihelenocentričniilieurocentričniargumentweberijanskogtipamožesedokazatineistinitimukoliko1492.shvatimokaotemeljnidatumzausporedbunavodnonadmoćnogZapadaidrugihkultura.54Tekjenarečenimanagement omogućioEuropi njenu transformaciju u svojevrsnu»refleksivnu svijest« svjetskepovijesti,naposeu likumoderne filozofije, itoodDescartesasvedoHabermasa.DusselnaročitoHabermasovojanalizi
40
Vidi Kostas Vlassopoulos, Unthinking the Greek Polis. Ancient Greek History Beyond Eurocentrism, Cambridge University Press,Cambridge2007.,str.96.
41
Vidi:isto,str.56,104;DanielC.Snell,Flight and Freedom in the Ancient Near East,Brill,Leiden2001.,str.40–43.
42
VidiMogensHermanHansen (ur.),A Comparative Study of Thirty City-State Cultures,Kongelige Danske Videnskabernes Selskab,Kopenhagen 2000.; Daniel C. Snell, Flight and Freedom in the Ancient Near East,Brill,Leiden2001.
43
VidiK.Vlassopoulos,op.cit.,str.116.
44
Isto.
45
Isto,str.117.
46
Koncizan i nama instruktivan primjer dajeSamirAmin,»PoglednaEuropuizvana«,u:Zarez337(2012).
47
VidiS.Amin,»1492«,u:Monthly Review44(1992).
48
Vidi Enrique D. Dussel, »Beyond Euro-centrism:TheWorld-System and theLimits
ofModernity«, u: F. Jameson iM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.3.
49
Isto,str.4.
50
Isto.
51
EnriqueD.Dussel,The Invention of the Americas: Eclipse of »the Other« and the Myth of Modernity,engleskiprijevodMichaelD.Barber,Continuum,NewYork1995.,str.10–11.
52
E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.JamesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.4.JedininačinspašavanjaemancipacijskogpotencijalamodernitetaDusselprepoznajeunjegovunadilaženjuprojektomtransmoderniteta,kojipodržava dignitet i identitet drugih kultura;drugim riječima,unapuštanju eurocentričnepremise moderniteta. »Postmoderni autori,poputLyotarda,VattimaiRortyja,kritizirajumodernu racionalnostkao instrument terora,alijajekritiziramzatojersakrivasvojvlastitiiracionalni mit. Pokušavam prevladati modernitetkroz‘transmodernitet,projektbudućnosti’–kojibimogaoslužitikaoalternativninaslovoveknjige«(E.Dussel,The Invention of the Americas,str.12).
53
E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.JamesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.5.
54
Vidiisto,str.22.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…420
Neuzeit-azamjeraignoriranjeotkrićaiosvajanjaAmerikekaodeterminantemoderniteta.Naime,Habermaskao»historijski ključne događaje afirmiranjaprincipasubjektivnosti«navodi»reformaciju,prosvjetiteljstvoifrancusku revoluciju«.55No,DusselusuŠpanjolskai1492.nezaobilaznijerčine»drugolice,alteritet(te-ixtli naastečkom),esencijalanzamodernitet«.56EuropskiegokonačnoizranjanameksičkomtluuprototipskomlikuHernánaCortésa,kao»gospodar-svijetaivolja-za-moć«.57Izpotonjeperspektive,europskevrijednostiidostignućazapravosu»posljedicepremještanja drevnogsredištatrećeg stadija interregionalnog sustava premaEuropi«; uključujući ovdje ikapitalizamkaoplod,aneuzrokeuropskecentralizacijeunutarprvoguistinusvjetskogsustavaupovijesti.58
NatraguisključivanjaLatinskeAmerike,navedimojošslučajHardtaiNegrijakoji,usprkospostuliraneinterdisciplinarnosti,gubeizvidavažneekonomskeihistorijskerealnostiameričkogimperijalizma,čijijesvojevrsnidemantiodlučnomsnagomuslijediotekgodinudanapoobjavljivanjuImperija.59Njihovozanemarivanjekompleksnostistruktureimperijalističkogsustavazasigurnoimavezespreferiranjemsjevernoameričkedruštveneznanosti–»imperijalnomameričkom ideokracijom«60 – u odnosu na perspektivu koju bimoglapružitibarpolustoljetnatradicijalatinoameričkihdebataoovisnosti,neokolonijalizmu i imperijalizmu.61AtilioBoron jeposljedicu jednostavnoocijenio kao »neadekvatnu socijalnu kartografiju«, a imperij bez imperijalizmanazvao»paralizirajućimpolitičkimoksimoronom«.62 IakoseHardt iNegrioslanjajuinainterdisciplinarnedruštveneznanstvenikeholističkogzamahapoputSamiraAmina,ImmanuelaWallersteinaiAndreaGunderaFranka,Imperij takođerprovociranizpitanjaoadekvatnommodelusuradnjedru-štvenihihumanističkihznanosti,osobitoobziromnanjihovrazličitpoložajnasveučilištuiuodnosunaneoliberalnuglobalizaciju.Naime, izgradnja i osamostaljivanje transnacionalnih kulturno-obrazovnihmreža i institucija za nacionalne sudionike znači gubitak na planu suvereniteta i legitimnemoći.KakoprimjećujeRichardMunch, oni se svode nauloguagenataglobalnekultureijedinoprekonjestječulegitimaciju,usprkosproturječnomočuvanjulokalnihidiosinkrazija,teposljedičnojdisfunkcionalnojhibridnosti i anomiji.63Globalnaakademskaelita, koja raspolažemoćisakralizacije znanja, uglavnom se regrutira iz redova američkih vrhunskihsveučilišta.Obziromnarastlegitimacijskemoćimeđunarodnihmreža,ustanovaiparadigmi,širomsvijetasličnosedefinirajuproblemikojisezatimirješavajunasličannačin.Tijekomtogprocesadaljenapredujeipodvrgavanjepovijesnihlokalnihpraksiglobalnimekonomskimmisaonimmodelima(New Public Management).64Štosepotonjihtiče,možeseustvrditikakoSADmonopolizira njihovukonstrukciju i križarskimžarom raspiruje tu vjeru sačinjenuodscijentizma,biheviorizma,operacionalizma idrugihentuzijazamakvantitativnenaravi.Premapodacima skrajaprošlog stoljeća,međuprvih30časopisaoekonomijiusvijetu,21seuređujeuSAD,70%urednikadjelujeuokviruameričkihustanova,a66%autorasusjevernoamerikanci.Riječjeopravojskolastici,oslonjenojnamoćnucrkvenuorganizacijusbrojnimsvećenstvom,biskupimaikatedralama.65Globalnavlasteksperatajačajeodlokalnihformipolitičkogodlučivanja,pasamimtimeiodnacionalnihelitakojimajeobrazovanjeistrgnutoizruku.KaoštoprimjećujeRastkoMočnik,slovenskabirokratskaispostavaglobalneobrazovneelite
»…potiskujeovdašnjeznanstveneprakseuneokolonijalnuovisnostodeuroatlantskogkapitalainjegovihideološkihaparata,onemogućavajućiimdaserazvijajupovlastitimlogikamainapodlozisvojihbrojnihznačajnihtradicija«.66
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…421
Lokalneznanstvenepraksesustavnosedezartikuliraju(Amin),odvajajuodvlastite injojbliskih tradicija, te svojevrsnim tunelom67vezujuuzsredištamoćiinjimaodgovarajućedominantneprakse.Idoksedruštveneznanostimogupodvrgnutiutilitarističko-pozitivističkimnačelimaikriterijimai takonaćisvojulegitimacijuisistemskunišu,humanističkeznanostiupostburžujskomiultrakapitalističkomdobusastajalištasistemaizgledajusvebeskorisnije.68Štosefilozofijetiče,unjojjetijekom20.stoljećapostupnoprevladaojezikužegsredištasvjetskogsistema,pasamimtimeiutjecajSADufilozofiji.KakoprimjećujeSteveFuller,SjedinjeneDržavetakođermoguposlužitikaoindikatortrendovapojačaneprofesionalizacijeispecijalizacijeufilozofiji,slabljenjanjenenormativnemisijeipratećegpovlačenjaizjavnosti.69
Zaključak
Usprkosbrojnimargumentimauprilogpesimizmu,nemadrugogizlazamimoprobijanjaputanovojfilozofijisadašnjosti/povijesti.70Onatrebapružitiholističkiokvirzaistraživanjesimultanograzvojakakokapitalizma,kolonijaliz
55
JürgenHabermas,Filozofski diskurs moderne. Dvanaest Predavanja,Globus,Zagreb1988.,str.22.»LatinskaAmerika,AfrikailiAzija,nemajuznačajazafilozofaizFrankfurta!Uovojsebičnoj,eurocentričnojdefinicijimoderniteta,Habermas poistovjećuje europsku partikularnostsasvjetskomuniverzalnošću«(E.Dussel,The Invention of the Americas,str.35).
56
Isto,str.26.
57
Isto.
58
E.Dussel,»BeyondEurocentrism«,u:F.JamesoniM.Miyoshi(ur.),op.cit.,str.4.Narečeni treći stadij svoje je klasično vrijemeimaoudobabagdadskogkalifata(762–1258),dokjeprvisvjetskisustavcentriranokosjevernogAtlantika.
59
VidiMichaelHardtiAntonioNegri,Imperij,Arkzind.o.o.iMultimedijalniinstitut,Zagreb2003.
60
C.Preve,op.cit.,str.112–117.
61
VidiAtilioA. Boron, Empire and Imperialism, engleski prijevod Jessica Casiro, ZedBooks,LondoniNewYork2005.,str.23–29,37–41.
62
Isto,str.19.
63
Vidi R.Munch, »Obrazovanje i znanost izmeđuglobalne kulture i nacionalnih razvojnih puteva«, u:Europski glasnik 14 (2009),str.369–372.
64
Vidiisto,str.372–378.
65
Vidi Carlo Gambescia, Mercato, EdizioniSettimoSigillo,Rim2003.,str.20.
66
R.Močnik, »Kritika ‘Ishodišta’. Opasna zaznanost, štetna za društvo«, u: »Akademskikapitalizam«,Zarez 306,str.30.
67
O »tunelskoj viziji« kao standardnoj perspektivieurocentričnehistoriografije,slijepojza izvanjske utjecaje na navodno endogeni europski progres, vidi: James Blaut, The Colonizer’s Model of the World,TheGuilfordPress,NewYork1993.,str.3–8.
68
VidiP.Krašovec,op.cit.
69
S.Fuller,The Sociology of Intellectual Life. The Career of the Mind in and around the Academy,SAGEPublications,Londonetal.2009.,str.62–82passim.
70
Potonjom sintagmom nastoji se osvijestitikakosuhistorijskefiguracijeprošlosticentrirane upravo u prezentu. Slijedom epistemološkog uvjerenja da se iz same prošlosti nemože izvući njeno značenje i smisao, svrhuhistorijskogistraživanjavaljatražitinadasveu senzibilizaciji za dinamički element u sadašnjosti,svekakobiseomogućioodgovornijiprijelazubudućnost.VidiHaydenWhite,»TheBurdenofHistory«,u:History and Theory5(2/1966),str.133.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…422
maieurocentričnogsvjetskogsustava,takoitemeljnihkategorijamodernihhumanističkih znanosti. Tražena genealogija i/ili dekonstrukcija naslijeđenihdiskurzivnihstrukturahumanistikeizvedivajejedinokrozprizmunjeneupletenostiuhistorijskugenezuaktualnihstrukturamoći.Posrijedijeibitanpreduvjetrestrukturiranjaprojektamoderneusvrhurevitalizacijeipotpunijeafirmacijeidealapoputmira,slobode,demokracijeipravde.Tosvakakopodrazumijevaiprekoračenjegranicaideologiziranihkulturnihidentiteta,unastojanjuzabudućimsusretomkulturneraznolikostiiobnovljenahumanizmakojinipoštonećeisključivatiglobalnopostavljeneekonomskeipolitičkeciljeve,veććeihpostavitiupravousvojesredište.71No,kakobiserečenegraniceprekoračileitakootvorilamogućnostnekihistinskinovihpovijesnihdogađaja-zgoda,modernainasljeđeprosvjetiteljstvamorajuosvijestitiisvojevlastitegranice,isječenekrozpovijesteuropskog/zapadnogodnosapremaDrugom.NatraguDussela,narečeniiskorakmogućejezamislitikao»noviprojekttransmoderne«kojićepodržavatidignitet i identitetdrugihkultura,sonestranekakoeurocentričnihpremisamodernetakoiantihumanističkihaspekatapostmoderne.72Potonjimaseproblemaktualnekrizekrivosvodinapukineuspjehprosvjetiteljskogprojekta,čimesezanemarujenjegovlegitimniiemancipacijskismisao.SlijedomVattimoveinterpretacijeHeideggerovapojmaVerwindung,»prevladavanje«projektamoderne–njegovo»prebolijevanje«–projektom»transmoderne«mogućejejedinouzuvjetistodobnogpriznavanja pripadnosti nasljeđu prosvjetiteljstva73 i preuzimanjem odgovornostizanjegovumogućubudućnost.UtolikonarečeniprojektdijagnozuiperspektivuhumanistikenužnopostavljauadekvatnijihorizontDusselove»planetarneparadigme«.Nasuprotdisperzijiuniz izoliranihhistorija imikrohistorija, humanističkim znanostima nameće se kompleksna interakcijarazličitihdiskurzivnihrazina,najčešćeljubomornoodijeljenihakademskompraksompodjelerada.Umjeriukojoj»sveučilištebezuvjeta«zahtjevarevizijuKantovedefinicijemodernogsveučilišta,trebaupozoritinaopasnostdapostmoderni razvoj interdisciplinarnih programamože biti i oblik daljnjegprodoratržišnihreformiuvidufleksibilizacijeiprekarizacije.Također,iuvođenja neakademskih standarda u ime otvaranja problemima tzv. »stvarnogsvijeta«koji,zarazlikuodšezdesetihgodina,višenisuformuliraniuduhukritičkogmišljenja,većglobalnogtržišnognatjecanja.74Kakoterminipoput‘holizma’,‘integrativnosti’ i‘sinteze’nebiširilipanikuinepovjerenje,valjasepodsjetitidagenealogijskidoseginterdisciplinarnostinajdaljedopireuhumanistici,točnijedogrčkefilozofije.75Stoga,dabikritičkainterdisciplinarnostostvarilasvojsinergijskiefektusredpoplavenoveinterdisciplinarneretorike,filozofijamora(p)ostatinjenaosnovnafunkcija–onakritičko-dekonstrukcijskogmišljenja.Suprotnorastakanjuposebnostistruka,filozofijamožedoprinijeti razvoju svoje injihovekritičke samosvijesti,kojaovisiopriznanjudainajtemeljnijepretpostavkemogubitipreispitivanenovimnačinimamišljenjakojidolaze izvana.76Kao štoprimjećujeCostanzoPreve,odkojegapreuzimamizraz‘filozofijasadašnjosti’,onamožebitiplodjedinokolektivnognaporaistogaproizvodčitavegeneracije.77Kolikojeopetjasnodaživimouvrijemeprijelaza–interregnuma–tolikojeiteškoopisatinjegoveintelektualnekoordinate.Sidealističkogstajalištaopravdanjemožebitidavrijemezasovinletjošnijesazrelo.No,izgledadazaovugeneracijutonećebitidovoljno.
FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA131God.33(2013)Sv.3(411–423)
A.Tafra,Humanističkeznanostiizmeđuneo-liberalneglobalizacijeikritike…423
Alen Tafra
The Humanities between Neoliberal Globalization and the Critique of Eurocentrism
AbstractIn the vortex of academic capitalism, the marginalization of humanities represents a peculiar case. Besides subjugation to principles and criteria of utilitarianism and positivism, their precariousness has been aggravated by means of their taxonomic separation from social sciences. Nevertheless, the deconstructionist task of the new humanities is not conceivable without the permanent transgressions of prescribed academic borders. Namely, the genealogy of discursive structures of humanities is possible only through the prism of their involvement in the historical genesis of actual power structures. In other words, the new philosophy of present/history has been called for. It should operate as a holistic framework for the investigations of the simultaneous developments not only of capitalism, colonialism and the Eurocentric world system, but of the main categories of modern humanities as well. Following Vattimo’s interpretation of Heidegger’s concept of Verwindung, this project inserts the diagnosis and prospective of humanities within the more adequate horizon of Dussel’s “planetary paradigm”.
Key wordshumanities, interdisciplinarity, deconstruction, globalization, eurocentrism, philosophy of history,planetaryparadigm,JacquesDerrida,EnriqueDussel
71
VidiŽarkoPaić,Politika identiteta. Kultura kao nova ideologija, Antibarbarus, Zagreb2005.
72
Jedininačinspašavanjaemancipacijskogpo-tencijala moderniteta Dussel prepoznaje unjegovunadilaženjuprojektomtransmoderniteta,kojipodržavadignitet i identitetdrugihkultura;drugimriječima,unapuštanjueurocentričnepremisemoderniteta.»Postmoderniautori,poputLyotarda,VattimaiRortyja,kritizirajumodernuracionalnostkaoinstrumentterora,alijajekritiziramzatojersakrivasvojvlastitiiracionalnimit.Pokušavamprevladati modernitet kroz ‘transmodernitet, projektbudućnosti’–kojibimogaoslužitikaoalter-nativni naslov ove knjige« (E. Dussel, The Invention of the Americas,str.12).
73
VidiDipeshChakrabarty,Provincializing Europe: Postcolonial Thought and Historical Difference,PrincetonUniversityPress,PrincetoniOxford2000.,str.4–5.
74
Vidi B. Readings, op. cit., str. 37–39;K. P.Liessmann,op.cit.,str.45,63–86passim.
75
JulieThompsonKlein,Humanities, Culture, and Interdisciplinarity: The Changing American Academy,StateUniversityofNewYorkPress,Albany2005.,str.3,13–15.
76
VidiJoeMoran,Interdisciplinarity,Routledge,NewYorkiLondon,str.187.
77
VidiC.Preve,op.cit.,str.132.
Top Related