Gastroenterologija
Pregled gastrointestinalnog sistema(GI)
◼ GI sistem počinje da se razvija tokom 3. gestacijske nedelje
◼ Na rođenju, prisutne su sve strukture i funkcije, ali su neke funkcije nezrele
◼ Funkcije: digestija i apsorpcija
Kongenitalne anomalije
◼ Ankyloglossia
◼ Kratak frenulum
◼ Potrebna hirurška intervencija ukoliko anomalija onemogućava adekvatnu ishranu
◼ Ukoliko se kasnije razviju problemi u govoru, može se odstraniti
Ankyloglossia*operativnim zahvatom omogućena normalna protruzija jezika
Rascep usne i nepca
▪ Dve izražene facijalne anomalije; mogu se javiti pojedinačne ili udružene, mogu biti
uni- i bilateralne
▪ Kongenitalna anomalija koja uključuje jedan ili više rascepa u gornjoj usni, tvrdom nepcu i/ili mekom nepcu▪ Koristiti pravilan izraz – NE zečja usna
▪ Nastaje u najranijoj trudnoći▪ Rascep usne nastaje oko 6. nedelje a rascep
nepca oko 9. nedelje
Rascep usne i nepca
Izgled
◼ Anomalije srednje linije su uočljive već na rođenju; neke se mogu uočiti i prenatalno
◼ Rascep usne varira od male “recke” na gornjoj usni do totalne separacije usne i lica do poda nosa. Nos može biti spljošten ali nepravilno oblikovan
◼ Rascep nepca je vidljiv vizuelnom inspekcijom nepca, ali defekti mekog nepca mogu sepropustiti, tako da se manuelna palpacija mekog i tvrdog nepca preporučuje za svu novorođenu decu
Incidenca
▪ Porodična predispozicija –genetsko savetovanje predviđeno za roditelje koji imaju dete sa orofacijalnom anomalijom
▪ Rascep usne – 1:1000 živorođene dece, češće kod dečaka
▪ Rascep nepca – 1:2500 živorođene dece, dva puta češće se javlja kod devojčica
Lečenje
▪ Hirurško
◼ Rascep usne – u prvih 12 nedelja (najčešće oko 4–8 nedelje). Zbog ishrane odojčeta bolje je hirurški intervenisati pre nego kasnije
◼ Rascep nepca – najčešće između 4. i 18.meseca, čak i do 24 meseca, zavisno od težine defekta. Moguće intervenisanje u etapama.
◼ Konsultacija stomatologa, terapija govora
Pierre Robin Sindrom
◼ Trijas: mikrognacija (mala vilica), rascep nepca, glosoptoza
◼ Mogu biti udruženi sa drugim anomalijama, te se deca sa rascepom usne moraju dalje ispitivati
◼ Idealan ležeći položaj je na boku -nikako na leđa
Pierre Robin sindrom
TE fistula i ezofagealna atrezija
◼ Traheoezofagealna fistula i atrezija (TEF)
◼ Nastaje u 4.-5. g.n.
◼ Nepoznata etiologija
◼ Incidenca 1:4000 živorođene dece, često udružene sa drugim anomalijama
TEF tipovi
1. Ezofagus se završava u slepom džepu i postoji fistula od traheje do ezofagusa (redak oblik)
2. Ezofagus se završava u slepom džepu, ali bez fistule (ezofagelna atrezija = 5-8%)
3. Ezofagus se završava u slepom džepu i postoji fistula iz traheje do donjeg ezofagusa (najčešći oblik)
4. Ezofagus se završava u slepom džepu i postoji fistula izmedju džepa i donjeg ezofagusa (retko)
5. Normalna trahea i ezofagus sa traheoezofagealnom fistulom (“H” tip = 2-3%)
TE atrezija i fistula
TE atrezija i fistula
90% TE abnormalnosti je slepi završetak ezofagusa i fistula izmedju donjeg segmenta ezofagusa i traheje u blizini karine
TEF - dijagnoza▪ Dg: polihidroamnion; nemogućnost prolaska
katetera za aspiriranje, na rendgenskom snimku distendiran trbuh i gasovi;
▪ NG sonda se na rendgenskom snimku vidi kao da je savijena u ezofagusu;
▪ Nakupljanje sekreta u usnoj duplji
▪ “Double bubble” na prenatalnom UZ;
▪ Bronhoskopija
TEF
▪ Znaci i simptomi: kašalj, zagrcnjavanje, cijanoza; pojačano lučenje pljuvačke, ‘’mehurići’’, balavljenje▪ **dg se mora postaviti pre prvog hranjenja**
▪ Postupak - šta prvo?▪ Disanje, IV tečnost, NG sonda, operacija
▪ Neophodno je smanjiti rizik od aspiracije, podržati i obučiti roditelje, uspostaviti normalno ponašanje prema detetu
TEF
◼ 1/3 ima udružene kongenitalne abnormalnosti(VACTERL – Vertebral, Anal atresia, Cardiac, TracheoEsophegeal fistula, Renal, and Limb)
◼ Ezofagealna atrezija sa distalnom fistulom = diagnoza na osnovu plasiranja NG sonde
◼ Ezofagealna atrezija sa ili bez TEF = ekcesivno nakupljanje mukusa
◼ Ezofagealna atrezija sa ili bez TEF (H-tip) = zagrcnjavanje u toku hranjenja
TEF
◼ Ezofagealna atrezija sa distalnom TEFdiagnostikuje se
plasiranjem NG sonde
koja ne prolazi u želudac
◼ RTG – savijena NG sonda
i nema vazduha u želucu
Gastroezofagealni refluxGER
◼ GER – vraćanje želudačnog sadržaja u ezofagus
◼ ½ pacijenata je uzrasta 0-3 meseca, 2/3 su 4-6 meseci
◼ Može se spontano povući sa 2 godine života, bez terapije
◼ GER prelazi u GERD kada se pojavljuju simptomi (nenapedovanje, respiratorni)
◼ Dijagnoza pH merenje vs endoskopija vs nuklearna scintigrafija
GER KOD ODOJČADI
◼ Gastroezofagealni refluks (GER) (chalasia)
◼ Neuromuskularni problem, donji ezofagus i gastroezofagealni sfinkter opušteni i lako dolazi do regurgitacije gastričnog sadržaja
◼ Povraćanje odmah nakon obroka ili pri ležanju, bez napora i nije projektilno, bez neprijatnog mirisa jer nije započeta digestija
◼ Posumnjati ukoliko postoje podaci o povraćanju, najčešće tokom prve nedelje života, iritabilnost
◼ Dijagnoza se postavlja rtg gutanjem barijuma - ezofagogram
GER
◼ Fiziološki GER◼ Javlja se u oko 3% sve
novorođenčadi, veća je incidenca kod prevremeno rođene dece, dece sa neurološkim oboljenjima (Down sindrom), 3 puta češće kod dečaka
◼ Iščezava oko 6. meseca sa sazrevanjem sfinktera i uvođenjem čvrste hrane
◼ Najčešće potpuno iščezne do prve godine života
Lečenje GERa
◼ Zavisi od težine oboljenja◼ Blago/nekomplikovano – pozicija 30 °
prilikom hranjenja i do sat nakon obroka
◼ Umereno – gore navedeno plus antacid i/ili H2 antagonist (cimetidin, ranitidin); cisapride (propulsid) se koristi da ubrza motilitet
◼ Teško – sve gore navedeno i moguća hirurška intervencija
Infekcije ezofagusa
◼ Retke kod zdrave dece
◼ Deca sa rizikom◼ HIV
◼ Diabetes
◼ Cancer
◼ Dugotrajna primena KS
◼ Najčešći uzročnici ◼ Candida
◼ CMV
◼ HSV
Strano telo u ezofagusu
◼ Dg pomoću rtg grudnog koša
◼ Novčić na PA snimku =
= esophagus
◼ Novčić na sagitalnom
snimku = trachea
◼ Endoskopski se uklanja
Ezofagealna perforacija
◼ Retko kod dece
◼ Ehlers-Danlo, Marfanov sindrom
◼ Povišena t, hipotenzija
◼ Bol u gornjem delu grudnog koša ili visoko na ledjima
◼ Ne radi se endoskopija
Stenosis pylori
◼ 1/200 do 1/750 živorodjenih
◼ 6 x češće u muške dece
◼ Javlja se od 3.nedelje do 3.meseca
◼ Eksplozivno povraćanje, u mlazu, nema žuči,
◼ Piloromiotomija je metoda lečenja
Stenoza pilorusa
◼ Stenoza pilorusa znači zadebljanje sfinktera◼ Stenoza uzrokuje delimičnu opstrukciju,
tako da mleko napuša stomak veoma polako
◼ U početku se odojče hrani normalno ili samo ‘’bljucka’’, ali kako se opstrukcija povećava kao i veličina obroka, povraćanje se intenzivira
◼ Prosečna incidenca je 3:100 živorođene dece◼ Ređe kod dojene odojčadi
Stenoza pilorusa
Stenoza pilorusa
◼ Klinička slika◼ Povraćanje odmah nakon hranjenja između
2. i 4. nedelje života i intenzivira se do projektilnog povraćanja, neprijatnog mirisa
◼ Diagnoza◼ Podaci o eksplozivnom povraćanju “u
mlazu”, vidljiva peristaltika na abdomenu, palpabilna masa veličine masline
◼ Ultrazvučni pregled
Stenoza pilorusa
◼ Lečenje – mali obroci
◼ Ukoliko je izraženo i uzrokuje malnutriciju: korekcija tečnosti i elektrolitnog disabalansa, laparoskopska hirurška intervencija (piloromiotomija)
Omphalocela (omfalokela)
◼ Protruzija abdominalnog sadržaja kroz abdominalni zid u predelu umbilikusa
◼ Abdominalni sadržaj se ne vraća u abdomen kada abdominalni zid počinje da se zatvara oko 10. G.N.
◼ Pupčana vrpca se umeće u kesicu omfalocele
◼ Incidenca 1:5000
Omfalocela
◼ Ruptura kesice omfalokele rezultira evisceracijom abdominalnog sadržaja
◼ Kesica mora biti zaštićena do hirurške intervencije
◼ Prekriti kesicu sterilnom gazom natopljenom mlakim fiziološkim rastvorom
◼ Principi sterilne obrade su imperativ
◼ Prekriti gazu plastikom radi održavanja vlažnosti i smanjena isparavanja
Omphalocela (omfalokela)
Dijagnoza: prenatalni UZ ili na rođenjuLečenje: hirurška intervencija
Gastroshisis
◼ 2-5 cm defekt abdominalnog zida sa protruzijom crevnih vijuga
◼ Hirurška intervencija bez čekanja
Gastroshisis
◼ Slično omfalokeli, ali defekt abdominalnog zida nije kod pupka i nije prekriven peritoneumom, sadržaj se slobodno preliva
◼ Incidenca 1-3 u10,000 porođaja
◼ Koriguje se hirurški, najčešće u etapama
Dijafragmalna hernija
◼ Protruzija abodominalnog sadržaja (jedan ili više organa) u grudnu šupljinu kroz defekt na dijafragmi ◼ Najčešće na levoj strani
◼ Incidenca 1: 5000 živorođene dece
◼ Nastaje oko 8. G.N., najčesće se detektuje prenatalnim ultrazvukom◼ Intrauterina hirurška
intervencija je jedna od opcija lečenja
Dijafragmalna hernija
◼ Neonatusi sa velikim defektom imaju težak oblik respiratornog distresa
◼ Plućno krilo na strani defekta se često nepravilno razvija (hipoplastična pluća)
◼ Stopa smrtnosti je 25 do 50%
◼ Stopa smrtnosti raste sa prisustvom drugih anomalija
◼ Stopa smrtnosti opada sa odsustvom drugih anomalija i porođajem u tercijarnom centru
Lečenje
◼ Jedinica Neonatalne Intenzivne nege
◼ Hirurška korekcija – moguće u etapama, veštačka ventilacija ili ECMO
Umbilikalna hernija
▪ Umbilikalna hernija –protruzija dela creva kroz umbilikalni prsten; češći kod ženske dece i kod afroamerikanaca; hirurška intervencija između prve i druge godine ukoliko je >2cm
Bilijarna atrezija
◼ Progresivni zapaljenski proces koji uzrokuje bilijarnu duktalnu fibrozu
◼ Etiologija prenatalna: verovatno virusi, toksini, hemikalije
◼ Opstrukcija bilijarnih duktusa ne dopušta protok žuči iz jetre u tanko crevo
◼ Žučni čepovi uzrokuju akumulaciju žuči u jetri; nastaju ireverzibilna hepatička oštećenja; jetra fibrozira, to vodi u cirozu i portalnu hipertenziju
Bilijarna atrezija
◼ U nedostatku žuči u crevima, masti i vitamini rastvorljivi u mastima se ne mogu apsorbovati, što vodi u malnutriciju i usporen rast
◼ Bilijarni atrezija je fatalna ukoliko se ne leči
◼ Privremeno lečenje – simptomatska nega i hirurška intervencija radi privremenog korigovanja opstrukcije
◼ Transplantacija jetre je jedino izlečenje
◼ Prognoza: zdravi na rođenju, žutica se javlja između 2. nedelje i 2. meseca života, znaci hepatičnog popuštanja (masne stolice, taman urin, svrab, distenzija abdomena)
Hiršprungova bolest
◼ Kongenitalna anomalija uzrokovana nedostatkom ganglijskih ćelija u kolonu
◼ Naziva se još i megakolon ili kongenitalna aganglioza
◼ Najčešće genetska; incidenca 1:5000živorođene dece
◼ Povećana udruženost sa Sy Down
◼ Nedostatak inervacije dovodi do odsustva peristaltike i akumulacije sadržaja creva te distenzije
Hiršprungova bolest
◼ Odsustvo ganglijskih neurona počinje u anusu i širi se proksimalno
◼ Evaluirati svako terminsko novorodjenče koje ne evakuišemekonijum 48 sati od rodjenja
◼ Dijagnostička rektalna biopsija
◼ Tretman hirurškom resekcijom
Hiršprungova bolest
◼ Novorođenče ne izbacuje mekonijumsku stolicu ◼ Razvija abdominalnu distenziju i povraća žuto
prebojen sadržaj
◼ Odojčad i deca do 2. godine◼ Nenapredovanje, opstipacija, abdominalna
distenzija, povraćanje, povremena dijareja
◼ Od 2. godine◼ Hronična opstipacija, stolice neprijatnog mirisa,
abdominalna distenzija, vidljiva peristaltika, palpabilna fekalna masa, anemija
Hiršprungova bolest
Hiršprungova bolest
◼ Lečenje: uklanjanje aganglionskog creva i pravljenje privremene kolostome (crevo se reanastomozira nakon 2 godine)
Drugi opstruktivni problemi GI sistema u pedijatriji
▪ Intestinalna opstrukcija – posledica atrezije, stenoze, volvulusa, intususcepcije, ileusa▪ Posumnjati ukoliko majka ima
polihidroamnion ili postoji >30 cc gastričnog aspirata na rođenju
▪ Privremena ili stalna kolostoma
▪ Stolica “želea od ribizle “ može biti znak intestinalne opstrukcije i intususcepcije
Drugi opstruktivni problemi GI sistema u pedijatriji
▪ Mekonijumski čep
▪ Prolazni poremećaj kolona novorođenčeta koji se odlikuje odloženom pasažom (>24-48 h) mekonijuma i intestinalnom dilatacijom
▪ Mekonijumski ileus
▪ Gusti, žilav mekonijum u distalnim malim delovima creva
▪ Specifičan za cističnu fibrozu
▪ Antiileusna terapija i CF testiranje
Peptički ulkus
◼ Retko oboljenje kod dece
◼ Obično povezan sa H. pylori
◼ Diagnostikuje se endoskopski i biopsijom
◼ Antitela na H.pylori i
ispitivanje gornjih
partija GI nisu sigurne
metode kod dece
Peptički ulkus
▪ Plitka ulceracija u mukoznom zidu želudca, pilorusa ili duodenuma;kod odojčadi su najčešće u želucu
▪ Uzročnik H. Pylori, ali može nastati i od stresa, hronične bolesti, lekova (oralni steroidi)
▪ Učestalost 1%-2% dece
▪ Lečenje je slično kao i kod odraslih
Peptički ulkus
◼ Zollinger-Ellison Syndrom
◼ Višak želudačne kiseline zbog gastrin –sekretujućeg tumora pankreasa, duodenuma, i drugih GI mesta
Neerozivni gastritis
◼ Helicobacter pylori gastritis
◼ Najčešći uzrok gastritisa kod dece
◼ Diagnoza se postavlja
biopsijom
Erozivni/hemoragijski gastritis
◼ Stres gastritis
◼ Lekovima izazvan gastritis –aspirin i NSAI lekovi najčešći uzrok manjih erozija i krvarenja
Celijačna bolest
◼ Celijačna bolest je trajni, doživotni oblik nepodnošenja glutena, odnosno glijadina i srodnih belančevina prisutnih u brašnu od pšenice, raži, ječma i ovsa
◼ Poremećaj je naslednog karaktera, javlja se kod genetski predisponiranih osoba koje koriste proizvode od ovih žitarica
◼ Osnovu celijačne bolesti čini oštećenje sluznice tankog creva zasnovano na neadekvatnom imunološkom odgovoru uzrokovanom unošenjem glutena
Celijačna bolest
◼ Gluten iz brašna indukuje imunološku reakciju nahumanu transglutaminasu i tako dolazi do oštećenja mukoze
◼ Klasična klinička slika –
<2 godine, prolivi,
slabo napredovanje,
abdominalna distenzija
◼ Dermatitis herpetiformis –svrab,bulozne lezije na ekstenzornim stranama ruku, nogu, na trupu, poglavini
Klinička slika
▪ Steatoreja, deficit vitamina A,D,E,K, malnutricija
▪ Distendiran abdomen, mršavi ekstremiteti
▪ Anoreksija
▪ Iritabilnost
▪ Poremećaj rasta i razvoja deteta
▪ Defekt zubne gleđi, promene ličnosti deteta
Celijačna bolest
▪ Osnovu terapije celijačne bolesti čini eliminacija glutena iz ishrane. Dijeta bez glutena mora biti do kraja dosledna i doživotna. Umesto običnog, ovi bolesnici koriste pšenično brašno bez glutena.
▪ Prema važećim preporukama Svetske zdravstvene organizacije (World Health Organization Codex Alimentarius, 1981), sadržaj glijadina u „pšeničnom brašnu bez glutena“ mora biti ispod 10 mg na 100 gr suve materije.
▪ Tokom faze oporavka većina bolesnika zahteva dodatni unos mikroelemenata i vitamina, a značajan broj i restrikciju laktoze u ishrani.
Kronova bolest
Idiopatsko hronično zapaljenje creva
Zapaljenje je segmentnog karaktera sa zdravim delovima između inflamiranih područja
Klinička slika:zavisi od dela GI sistema koji je zahvaćen, stepena zapaljenja i komplikacija (strikture, fistule), bol u trbuhu, prolivi, ponekad sa prisustvom krvi, tenezmi, lažni pozivi, sistemski znaci (povišena T,slabost, malaksalost), povraćanje. Slabo napredovanje u rastu i razvoju, kao i u seksualnom sazrevanju
Lečenje ima za cilj ublažavanje simptoma i sprečavanje komplikacije upalnog procesa
Kronova bolest
◼ Nije ograničeno samo na kolon◼ Transmuralna bolest, svi slojevi◼ 60% anti-Saccharamyces antitela◼ Veliki gubitak TT◼ Rtg – sačuvane zone◼ Tretman
◼ 5-aminosalicilati, kortikosteroidi, ciklosporin A, metotreksat, antibiotici
◼ Hirurški se ne leči
Ulcerozni kolitis
Idiopatsko hronično zapaljenje, lokalizovano u kolonu
Klinička slika:prolivaste stolice sa primesom krvi, grčevi u trbuhu, tenezmi, lažni pozivi, nenapredovanje, anemija...Česte su i ekstraintenstinalne manifestacije-piodermia gangrenosum, hepatitis, ankilozirajući spondilitis
Klinički tok bolesti karakterišu pogoršanjaNakon 8-10 godina trajanja bolesti raste rizik za karcinom
kolonaLečenje: ima za cilj ublažavanje simtoma i redukciju
egzacerbacija
Ulcerozni kolitis
◼ Inflamacija samo u kolonu◼ Dijagnoza se postavlja endoskopski◼ Involvirana mukoza samo◼ ANCA u 60%◼ Gubitak TT◼ RTG – nedostaju vijuge◼ Profuzno rektalno krvarenje◼ Tretman
◼ 5-aminosalicilati, kortikosteroidi, ciklosporin, metotreksat◼ Hirurško lečenje
Apendicitis
◼ Najčesći uzrok abdominalnih operacija kod dece
◼ Češći kod adolescenata muškog pola
◼ Tipična slika: anoreksija 12 do 24 h, dete se ‘’ponaša čudno’’, moguća mučnina ili povraćanje, postepeno razvijanje abdominalnog bola ili grčeva (često periumbilikalno) sa eventualnom lokalizacijom na “Mc Burni” tački
◼ Bol je KASNI simptom
Apendicitis◼ Povišena temperatura isto kasni simptom◼ Teško se diferencira od gastroenteritisa (simptomi su
često identični) ◼ Bolna osetljivost na palpaciju u donjem desnom delu
trbuha, popuštanjem pritiska ruke u donjem desnom delu trbuha na tom se mestu bol pojačava, pri pregledu u ležećem položaju bolesnik se opire ispravljanju kolena iz savijenog položaja prema trbuhu i dr.)
◼ Povišeni Le◼ UZ dijagnostika◼ U uznapredovalim slučajevima nastaje odumiranje delova
crvuljka (gangrena), pucanje crvuljka i rasipanje gnoja po trbušnoj šupljini. Nastaje upala trbušne maramice pa je moguća i smrt ako se ne interveniše na vreme
Nekrotizirajući enterokolitis
◼ Razvija se kod oko 5% pacijenata u neonatalnoj Intenzivnoj nezi
◼ Nekroza je najčešće posledica crevne ishemije ili slabe perfuzije nastale zbog šoka i/ili hipoksije
◼ Incidenca raste sa padom gestacione starosti odojčeta
Sindrom malapsorpcije –kratkog creva
◼ Sindrom kratkog creva-malapsorpcija i malnutricija nakon kongenitalnog ili postnatalnog (NEC) gubitka barem 50% tankog creva, sa/bez gubitka dela debelog creva.
◼ Preživljavanje 90% (TPN, bolja nutricija doprinosi adaptivnom rastu)
◼ Intolerancija laktoze◼ Nemogućnost digestije laktoze (šećer iz mleka)◼ Urođena (retko) ili stečena◼ Klinička slika:eksplozivne vodenaste stolice,
abdominalna distenzija, flatulencija, ojed◼ Obično dobrog opšteg zdravlja
Povraćanje
◼ Najčešće virusnog porekla
◼ Utvrditi razliku između regurgitacije i povraćanja
◼ Tretira se oralnom rehidracijom, osim u slučaju velikog gubitka tečnosti
Diarrhoea - proliv
◼ Česti uzrok mortaliteta odojčadi u razvijenim zemljama
◼ Najčešće virusnog porekla (rota- ili adenovirusi)
◼ Ukoliko je bakterijskog porekla - C. difficile, salmonella, Giardia, iCamplyobacter
◼ Zbog malih rezervi ekstracelularne tečnosti kod odojčadi, može doći do brzog dehidriranja – ozbiljan poremećaj
Proliv kod odojčadi
◼ Neophodno razlikovati dijareju od normalne stolice
◼ Blag: povišena temperatura, diskretno suva usta, iritabilno odojče, diureza normalna ◼ Kontrolisati temperaturu
◼ Nastaviti dojenje, i to često
◼ Odojčad na ishrani formulom dobija rastvor za oralnu rehidraciju prvih četiri do šest sati, a nakon toga formulu bez laktoze
Teška dijareja
◼ Uočljivo bolesno odojče, veoma povišena temperatura, slabost, uvučena fontanela, upale oči, oslabljen turgor kože, nema pljuvačke, smanjena ili nedostatak diureze◼ Česte tečne stolice, stolice mogu biti zelene boje i
sa primesama sluzi i krvi
◼ Procena dehidracije na osnovu gubitka u težini
◼ Blaga >5% gubitka u težini, umerena 5 to 10% gubitka u težini, teška >10% gubitka – zahteva hitnu intervenciju
Lečenje dijareje
◼ Nadoknada tečnosti i korekcija elektrolitnog disbalansa
◼ Inicijalna IV terapija u bolničkim uslovima je bez kalijuma dok dete ne uspostavi diurezu nakon čega se dodaje KCL. Dehidrirana odojčad često imaju snižen kalijum zbog gastrointestinalnog gubitka, ali mora se prvo uveriti u očuvanost bubrežne funkcije pre uvođenja KCL
Rotavirus dijareja
◼ Najčešći uzročnik teške dijareje sa akutnom dehidratacijom
◼ Javlja se najmanje jednom do 5. godine kod sve dece
◼ Primarna prevencija: dojenje do najmanje 6. meseca radi sticanja zaštite preko majčinih antitela
Opstipacija
◼ Karakteriše se smanjenjem broja stolica ili formiranjem tvrdih, suvih stolica
◼ Može biti posledica nekog oboljenja, dijete, ili psiholoških faktora
◼ Retka kod odojčadi
◼ Veoma česta kod dece od 2. do 4. godine i kod predškolske dece
Opstipacija
◼ Koriguje se:◼ Izbacivanjem hrane koja može
izazvati zatvor, a to su banane, pirinač i sir
◼ Povećati unos tečnosti i hrane bogate vlaknima kao što su cela zrna žitarica, voće, povrće
Nenapredovanje
◼ Dete čija težina pada ispod 5. percentila za rast ◼ Uporna devijacija od uobičajene krive je
razlog za zabrinutost
◼ Dva uzroka: organski i neorganski◼ Uzroci organskog nenapredovanja: CF,
celijačna bolest, srčana oboljenja, bubrežna oboljenja, malapsorpcioni sindromi i dr.
◼ Uzroci neorganskog nenapredovanja: psihosocijalni (nevezivanje za staratelja)
Hronični abdominalni bol
◼ Hronični, rekurentni abdominalni bol je relativno čest kod dece (uzrast 6-7 i 11-12 godina)
◼ Intoleracija laktoze
◼ Istegnuće mišića
◼ Organsko oboljenje
◼ Stres
◼ Ukoliko se uzrok bola ne nadje, svejedno treba verovati da dete zaista ima bol
Top Related