1 / 42
1. OSNOVE PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
Projektovanje je misaoni proces u kome se na osnovu odreenog zahtjeva
(projektni zadatak) i odreenih podloga (informacije o prolosti iskustvu,
sadanjem stanju i procjenama o kretanjima u budunosti) definie predmet
projekta uz data ogranienja i uslove. To je kreativan proces koji trai visok nivo
teorijskog znanja o predmetu projektovanja kao i praktino iskustvo o stvaranju,
koritenju i funkcionisanju predmeta projektovanja.
Projektovanje je sredstvo pomou koga se postie odreeni cilj i predstavlja
polaznu kariku u nizu aktivnosti koje dovode do njegovog ostvarenja.
Da bi bilo efikasno projektovanje treba da se izvodi po odreenom postupku i
temelji na kvalitetnim podlogama.
Projektovanje je proces stvaranja odnosno izrade projekta, iji je on izlaz.
Projektovanje proizvodnih sistema sadri projektovanje i dimenzionisanje
industrijskih proizvodnih sistema kao i nadzor realizacije do stavljanja u pogon.
Zadaci projektovanja proizvodnih sistema su pored odreivanja:
- lokacije fabrike i
- izbora tipa zgrade,
proizvodni proces (izrada i montaa),
odreivanje logistikih procesa (transport, skladitenje i rukovanje
materijalom) kao i
odgovarajuih pomonih procesa (odravanje, kontrola kvaliteta, itd.).
Obim projektovanja odvija se od premjetaja pojedine maine, pa do
projektovanja posve novog proizvodnog sistema (fabrike).
U nastavku su navedeni:
- osnovni ciljevi,
- karakteristike,
- principi, te
- vrste zadataka
pri projektovanju proizvodnih sistema.
2 / 42
1.1 CILJEVI PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
Razni autori odredili su ciljeve koje se ele postii projektovanjem koncepta
proizvodnog sistema. Tako npr. Wiendahl (Wiendahl, 1997.) naglaava tri bitna
cilja:
1. Osiguranje visoke ekonominosti proizvodnog sistema. Ekonominost se
postie:
s minimalnim ciklusom proizvodnje i zalihama,
isporukama u tanim terminima,
s kvalitetnim proizvodima,
izbjegavanjem aktivnosti koje ne poveavaju vrijednost proizvoda i
optimalnim koritenjem opreme, prostora i osoblja.
Pri tome je nuno osigurati povoljan tok proizvoda i materijala, kao i
iskoritenje povrina i prostora.
2. Osiguranje visoke prilagodljivosti proizvodnog sistema. Oprema, tokovi i
prostorne strukture su prilagodljivi u sluaju da osiguravaju sposobnost
prilagoavanja na promjene na tritu, odnosno za restruktuiranje
(reorganizaciju) na nove postupake, opremu i organizacijske principe.
3. Osiguranje visoke atraktivnosti proizvodnog sistema, koja se odreuje
kroz:
motivirane, humane uslove rada, plaanje i socijalne odnose,
ispunjenja ekolokih kriterijuma u cilju osiguranja minimalnog
zagaenja okoline,
primjenu savremene, estetske industrijske arhitekture pri izboru
fabrikih zgrada.
Autori (Eversheim i Schuh, 1996.) su pored navedenih ciljeva postavili pet
osnovnih faktora koji utiu na projektovanje proizvodnih sistema:
1. Proizvodni program. Na prelazu stoljea proizvodi imaju sljedee
karakteristike:
poveanje asortimana i broja varijanti proizvoda,
skraenje vremena koritenja proizvoda (posebno u informatikoj
industriji),
3 / 42
znaajno smanjenje veliine serije uz istovremeno poveanje
zahtjeva za kvalitetom,
bra izmjena proizvoda,
skraeno vrijeme isporuke,
poveani pritisak za smanjenjem cijene.
2. Proizvodne tehnologije. Posljednje desetljee obiljeeno je razvojem
automatizacije i robotizacije pojednih postupaka kao i pomonih procesa
(izmjena alata i predmeta obrade). Daljnji razvoj u proizvodnoj tehnici
predstavlja integracija razliitih obradnih procesa unutar jednog obradnog
centra u cilju kompletne obrade, to ima neposredan uticaj na
projektovanje proizvodnih sistema.
3. Osoblje. Pored proizvodne tehnike danas veliki uticaj na projektovanje
ima ovjek, koji bi se trebao nalaziti u sreditu sistema. Savremena
organizacija rada sadri trend prema decentralizaciji odnosno veem
prenoenju kompetencija i odgovornosti u podruja gdje se odvijaju
aktivnosti.
4. Ekoloki zahtjevi. Posljednjih godina postaju sve znaajniji zahtjevi za:
minimizacijom tetnih otpadaka koje uzrokuje neka fabrika,
racionalizacijom koritenja energije,
4 / 42
osiguranje krunog toka materijala i pomonih sredstava unutar
fabrike.
5. Zakonski zahtjevi. S obzirom na sve veu socijalnu komponentu
doneseni su razliiti zakoni, koji se odnose na propise s obzirom na:
oblikovanje radnih mjesta,
sigurnost pri radu,
mjere za zatitu okoline,
sigurnost radnika.
5 / 42
1.2 KARAKTERISTIKE (OSOBINE) PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH
SISTEMA
Projektovanja proizvodnih sistema razlikuju se s obzirom na znaenje, obim rada
i trajanje, te se mogu podijeliti prema:
- vrsti projektnih zadataka,
- podsistemima proizvodnog sistema,
- svrsi koritenja rezultata projektovanja, te
- razliitim koracima tanosti projektovanja (slika 1.6).
Slika 1.6: Karakteristike projektovanja proizvodnog sistema
1) Vrste projektnih zadataka. Zadaci pri projektovanju proizvodnog sistema
mogu se podijeliti u etiri osnovne grupe, koje se razlikuju s obzirom na
- karakteristike zadataka,
- obim problema,
- stepen kompleksnosti,
Vrste projektnih zadataka:
- izgradnja nove tvornice
- proirenje postojee tvornice
- premjetaj odjeljenja
- racionalizacija
Tanost projektovanja:
- gruba (fleksibility study)
- srednja (projektovanje)
- fina (provoenje)
Organizacija:
- naruitelj
- dopunski trokovi
- rokovi
Svrha projektovanja:
- idejni projekat
- istraivanje mogunosti
investiranja
- planiranje investicija
- raspis natjeaja
Podruje analize:
- obrade/montae
- logistika
- transport
- pomoni pogoni
- infrastruktura
- upravljanje
Projektna dokumentacija:
- poloaj lokacije
- blok-ema rasporeda
- nacrt rasporeda strukture
- nacrt rasporeda opreme
- nacrt tokova
PROJEKTOVANJE
PROIZVODNIH
SISTEMA
6 / 42
- koncept rjeenja kao i
- metodologiju projektovanja;
Projektovanje novog proizvodnog sistema. Pri projektovanju novog
proizvodnog sistema projektant, odnosno projektni tim imaju mogunost
postizanja optimalnog rjeenja, jer s obzirom na postavljene zahtjeve,
postoje maksimalni planski stepeni slobode. Projektant mora rjeenje
prilagoditi vanjskim uslovima (lokacija, uklapanje u postojeu
infrastrukturu itd.). Pri projektovanju ovog zadatka potrebno je provesti
prethodnu studiju (odreivanje proizvodnog programa, analiza trita,
izbor makrolokacije, uklapanje novog proizvoda u nacionalnu ekonomiju).
Uee projektovanja novog proizvodnog sistema u odnosu na ostale
zadatke projektovanja je relativno malo. Ali s obzirom na globalizaciju
trita (premjetanje proizvodnje, decentralizacija, koncentracija), u
posljednjem desetljeu u svijetu raste broj ovih zadataka.
Rekonstrukcija postojeeg proizvodnog sistema uz proirenje
povrina. Jednom izgraena zgrada traje nekoliko desetaka godina, dok
se proizvodna oprema i tehnoloki procesi bre mijenjaju i zastarijevaju.
Analiza trendova trita pokazuje da se javlja sve vei broj novih
proizvoda, s jedne, a sve je krae vrijeme njihove upotrebe, s druge
strane. Rekonstrukcija proizvodnog sistema obavlja se prilikom promjena
u proizvodnoj orijentaciji i prilikom proirenja postojeeg proizvodnog
asortimana, a uslovljava promjenu rasporeda proizvodne opreme,
pojedinih odjeljenja i toka materijala. U okviru ovih zadataka izvodi se
modernizacija postojeeg proizvodnog procesa uvoenjem novih
tehnolokih procesa (Vea i Rovan, 1986.; Vea, 1994.), poboljanje
rukovanja materijalom, uslova rada, itd. Treba napomenuti da se pri
promjeni sredstava za proizvodnju izbjegava zamjena konvencionalnih
sredstava za proizvodnju s konvencionalnim, nego treba uvoditi
savremena numeriki upravljana sredstava za proizvodnju, skladitenje,
transport, kontrolu kvaliteta, itd. Pri projektovanju rekonstrukcija treba
uzeti u obzir sva ogranienja koja postavlja postojei proizvodni sistem, a
odnose se na zgrade, te vrste take tj. elemente koji se teko
premjetaju (sanitarne prostorije, trafostanice, ureaje za zatitu
povrina, te maine s posebnim temeljima).
7 / 42
Prerazmjetaj pojedinih odjeljenja/sredstava za proizvodnju. Ovaj
zadatak esto se javlja u praksi pri promjeni proizvodne orijentacije,
uvoenjem novog tipa proizvoda, novih metoda rada, ili proizvodne
opreme. Pri projektovanju prerazmjetaja sredstava za proizvodnju
pojedina odjeljenja/sredstva za proizvodnju moraju ostati na postojeim
lokacijama, te je zadatak projektanta projektovati optimalno rjeenje s
obzirom na odnosna ogranienja (raspon i korak stubova, nosivost poda,
elektrine instalacije, itd.). Treba udovoljiti zahtjevu za najbolju
iskoritenost i uklapanju opreme u postojee okvire. Tip i broj ogranienja
vie smanjuje planske stepene slobode nego projektovanje proirenja
postojeeg proizvodnog sistema.
Uvoenje manjih racionalizacija u proizvodni sistem. Ovaj se
zadatak najee javlja u praksi, zbog promjena konstrukcije proizvoda
koje utiu na promjenu tehnolokog procesa, uvoenja novog tehnolokog
procesa ili poboljanja rukovanja materijalom. Ove izmjene zahtjevaju
promjene u rasporedu proizvodnih povrina, prostora za odlaganje i
transport materijala. Od projektanta se zahtjeva da promjene mora
ukljuiti u postojei raspored, a da se bitno ne promijeni koncepcija
postojeeg rasporeda i toka materijala, uz najmanje mogue prekidanje
postojee proizvodnje.
2) Podruja analize. Pri projektovanju proizvodnih sistema prioritet u
projektuju imaju ona odjeljenja koja poveavaju vrijednost proizvoda, a to su
obrada i montaa. Osim njih projektuju se logistiki sistemi, odnosno
skladini i transportni sistemi. Podruja analize su sirovine, dijelovi, sklopovi i
gotovi proizvodi. Rijee (rijetko) se projektuju pomoni pogoni, poput
odravanja osnovnih i pomonih sredstava, izrada pribora (naprava),
alatnice, itd. Projektnim rjeenjima obuhvataju se i infrastrukturna oprema za
snabdijevanje pogona energijom i vodom, odvoenje otpada, kao i
kancelarijski prostori.
3) Svrha projektovanja. Rezultati projektovanja proizvodnih sistema slue za
razliite svrhe. Tipian rezultat projektovanja je idejni projekt, odnosno
feasibility studija, u kojoj se odvija strateko projektovanje preduzea za
proizvodnju odreenog proizvodnog programa, te proraun odgovarajuih
8 / 42
trokova. Na osnovu feasibility studije odluuje se o gradnji nove fabrike,
proirenju postojee, odnosno provoenju racionalizacija. U investicijskom
projektovanju odvijaju se slini zadaci, na osnovu kojih se vri proraun
ekonominosti i rentabilnosti pojedinog poduhvata. Za provoenje investicija
najee se zahtjevaju detaljniji projekti, u kojima su pojedinano definisani
odreeni trokovi po pojedinim kategorijama, kao to su zgrade, proizvodna
sredstva i infrastrukturna oprema i ureaji. Najdetaljnije projektovanje
zahtjeva se u sluaju da su potrebne ponude moguih dobavljaa
(isporuioca), odnosno tendera (raspis konkursa) za njihove ponude. Pored
navedenih svrha rezultati projektovanja koriste se i za razgovore sa lokalnim
vlastima u cilju dobivanja lokacijske dozvole, dozvole o radu, dobivanje
investicijskih kredita od banaka i sl.
4) Tanost projektovanja. Projektni rezultati se pojednostavljeno mogu
podijeliti na tri nivoa tanosti:
Prvi nivo, tzv. "grubo" projektovanje slui uglavnom za ispitivanje
provodljivosti u okviru strategijske studije o opravdanosti novog posla.
U ovom koraku projektovanja odreuje se npr. potrebna povrina
proizvodnog sistema prije analize njegove mogue lokacije.
Drugi nivo sadri srednju tanost projektnih rezultata, koja slui za
prikaz potrebnog logistikog sistema. U ovoj fazi odreuje se veliina i
raspored obradne, montane, skladine i transportne opreme, kao i tok
materijala.
Trei nivo obuhvata (ukljuuje) najfiniju tanost i slui kao podloga za
provoenje projekta. U sluaju dodjele posla vanjskom izvoau
podloge se koriste za tender (raspis konkursa) za dobavljae
(isporuioce), a u sluaju da se posao obavlja u vlastitoj firmi
(preduzeu) slui za vlastitu radnu snagu.
5. Projektna dokumentacija. Za prikaz rezultata projektovanja unaprijed je
oblikovana odgovarajua dokumentacija, koja slui za prikaz koliine,
premjera (izmjera) i rasporeda objekata koji se projektuju. Nacrt lokacije
prikazuje poloaj proizvodnog sistema, te povezivanje zemljita s lokalnim
okruenjem. Blok ema rasporeda prikazuje raspored zgrada, glavne
transportne osi i slobodne povrine, kao i mogue pravce irenja. Na nacrtu
9 / 42
rasporeda strukture nalaze se funkcionalne povrine za obradu, montau,
skladite, transport itd., prema veliini i rasporedu, kao i odgovarajue
zgrade. Nacrti raposreda opreme prikazuju taan raspored pojedinih
sredstava za proizvodnju, te njihovu povezanost s tokom materijala, odnosno
transport materijala (snabdijevanje). Za prikaz tokova materijala, osoblja i
informacija najee se koriste matrice, slike toka materijala i Sankyevi (srp.
Sankei) dijagrami.
10 / 42
11 / 42
6. Organizacija. Nalogodavac za projektovanje proizvodnih sistema je u pravilu
rukovodei menadment. Kod manjih projekata nalog moe inicirati i
pojedino odjeljenje, a u okviru investicijskog projekta. Provoenje projektnog
zadatka je gotovo uvijek povezano s velikim pritiskom za odravanjem
planiranih rokova, uz minimiziranje ukupnih trokova kako unutranjih tako i
vanjskih saradnika.
12 / 42
1.3 OSNOVNI PRINCIPI PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
Principi su iskustva i nauna pravila koja u sebi sadre odreene zahtjeve.
Principi upuuju kako bi se trebali projektovati proizvodni sistemi na osnovu
iskustava steenih pri projektovanju fabrika. U razvoju principa tendencija je da
se uspostavi opti principi koje treba potovati u projektovanju proizvodnih
sistema. R. Muther (Muther, 1961.) je postavio sljedee principe:
1. Princip potpune integracije faktora (inilac). Najbolji projekat bie
onaj koji integrie ljude, sredstva za proizvodnju, predmet rada, pomone
djelatnosti i ostale faktore na nain koji e dovesti do optimalnog
kompromisa.
2. Princip najkraeg kretanja materijala. Projekat mora obezbijediti
najkrae mogue udaljenosti za kretanje materijala izmeu sredstava za
proizvodnju.
3. Princip toka. Projekat mora osigurati raspored odjeljenja i sredstava za
proizvodnju koji omoguava jednosmjerni tok materijala sa minimalnim
brojem povratnih puteva i zastoja.
4. Princip iskoritenosti prostora. Ekonomino projektno rjeenje sadri
optimalnu iskoritenost rasploivih horizontalnih i vertikalnih povrina.
5. Princip zadovoljstva i sigurnosti pri radu. Ako su svi ostali parametri
jednaki, najbolji je onaj projekat koji garantuje bezbjednost i zadovoljstvo
radnika pri radu.
6. Princip prilagodljivosti. Ako su svi ostali parametri jednaki, najbolji e
biti onaj projekat koji omoguava prilagoavanje i promjene u rasporedu
uz minimalne trokove.
S obzirom na proteko vremensko razdoblje od Muthera do danas dogodile su se
vrlo velike promjene, te su se navedeni principi u meuvremenu nadopunjavali
sa novima. S druge strane, zbog sve kompleksnijih proizvoda, projektovanje
proizvodnih sistema je postalo sve sloenije. Ne postoje jednostavna rjeenja
niti objektivno optimalno rjeenje. Dinamika ogranienja, viestrukost ciljeva i
razliitost strunih disciplina zahtjevaju postupno voenje postupka od
postavljanje koncepta do projektovanja detalja, visoku transparentnost kroz
vizualizaciju rezultata kao i dijalog izmeu planera i naruioca projekta. Na
osnovu teorijskih analiza, iskustava na provoenju brojnih praktinih
13 / 42
projektovanja proizvodnih sistema, te primjene savremene naune metodologije,
razvijeni su sljedei principi (Eversheim i Schuh, 1996.):
1. Analiza tehnolokog procesa. Zbog zahtjeva naruioca za
ekonominom proizvodnjom potrebno je na poetku projektovati
tehnoloki proces izrade/montae dijelova i proizvoda. S poveanim
stepenom detaljnosti ispituje se da li je projektovani tehnoloki proces
izrade dijela, sklopa ili proizvoda optimalno odreen. Svi ostali dogaaji u
toku proizvodnog procesa (sortiranje, pakovanje, transport, skladitenje,
rukovanje materijalom) ne donose proizvodu nikakvu novu vrijednost i
potrebno ih je izbjegavati. S minimizacijom ovih aktivnosti ujedno se
smanjuje vrijeme ekanja i zastoja, skrauje ciklus proizvodnje, te time
poboljava konkurentnost kompanije s obzirom na mogunost bre
reakcije na zahtjeve kupca i isporuku traenih proizvoda. Projektant moe
svojim rjeenjem djelovati na poveanje udjela tehnolokog procesa
unutar proizvodnog procesa, smanjenje trokova kao i na odnos izmeu
vremena obrade/montae i ciklusa proizvodnje.
2. Cjelokupnost projektovanja. Svako projektovanje proizvodnih sistema
sadri niz razliitih, meusobno povezanih zadataka, na koji utie veliki
broj unutranjih i vanjskih faktora. Rjeenja pojedinanih zadataka ne
smiju se posmatrati izolovano, ve se uvijek problem mora sagledati
cjelovito, kako bi se postigao ukupan cilj projektovanja proizvodnog
sistema.
3. Princip varijanti. Za rjeenje nekog problema pri projektovanju
proizvodnih sistema moe se razviti vie rjeenja. Ne bi trebalo isticati
samo jedno od ponuenih rjeenja, ve predloiti razvoj i ocjenu najmanje
tri varijante. Izbor optimalnog rjeenja odreuje projektni tim. Njihova
rasprava vodi prema prihvaanju odabranog rjeenja, uz prikaz njegovih
nedostatka.
4. Princip iterativnosti. Projektovanje proizvodnih sistema odvija se prema
postupku korak po korak (od opteg prema detaljnom projektovanju), s
poveanim stepenom konkretizacije s iteracijama. To znai da se pojedni
korak pri projektovanju tako dugo ponavlja dok se ne postigne potrebna
14 / 42
tanost rjeenja, ili se prekine zbog vremenske osnove (roka). Odluke se
donose unutar projektnog tima.
5. Princip paralelnog izvoenja zadataka. Zbog estog problema
zavretka projekta u tano definisanim vremenima, umjesto koncepta
uzastopnog provoenje projekta preko razliitih funkcionalno organiziranih
preduzea (u velikim preduzeima su to uglavnom razliita odjeljenja)
uvode se interdisciplinarni timovi, koji rade prema naelima parelelnog
inenjeringa (engl. Simulteneous Engineering) (Prasad, 1996.). Paralelni
inenjering predstavlja koncept organizacijskog povezivanja pojednih
odjeljenja (razvoj, konstrukcija, proizvodnja, dobavljai i sporuioci), iji
je cilj skraenje vremena paralelnim projektovanjem proizvoda i
proizvodnje. Za realizaciju ovog koncepta potrebno je, osim odgovarajuih
organizacijskih zahtjeva, osigurati:
uvoenje raunara,
sinhronizaciju tokova materijala i informacija,
uvoenje novih tehnologija,
kooperaciju izmeu pojedinih preduzea.
6. Organizacijski principi. Jedna od mogunosti skraenja vremena
projektovanja je izbjegavanje nepotrebnog detaljisanja. Kada je razvijen
koncept prve strukture, trebao bi se dalje oblikovati u onom odjeljenju
koji ima temljne kompetencije za odreeni posao. Ovo se postie
decentralizacijom projektnih funkcija, odnosno uvoenjem projektne
organizacije (Litke, 1995.). Projektna organizacija ima sljedea obiljeja:
timski rad (integracija osoblja razliitih kvalifikacija, malo
hijerarhijskih nivo, rukovoenje putem saradnje),
visoki stepen samostalnosti (saglasnost u izvravanju postavljenih
zadataka, kompetencije i odgovornost, poveanje interakcije
izmeu saradnika),
obrazovanje osoblja u cilju trajnog poveanja sposobnosti i
motivacije.
Sredite ovako organizovanog koncepta projektovanja predstavlja projekt
management. Projekt management omoguava poboljanje jasnoe
15 / 42
projektovanja, uvoenjem malih samoorganizirajuih projektnih jedinica
(najmanje 3 do 4, a najvie 8 do 10 osoba). Voa tima treba biti osoba
ireg obrazovanja, s poznavanjem psihologije rada u grupi i nainom
komuniciranja. Projekt management se uvodi paralelno s postojeim
organizacijskim strukturama, kao dinamika organizacija za rjeavanje
projektnih zadataka. Kada je postignut postavljeni cilj, projektni tim
prestaje raditi, a uesnici se vraaju u postojeu organizacijsku strukturu,
ili se oblikuje novi tim.
7. Princip prilagodljivosti (kao kod Muthera). Od posebnog znaenja je
zahtjev prema prilagodljivosti projektnog rjeenja, posebno s obzirom na
trend skranje trajanja proizvoda i procesa kao i na globalizaciju
proizvodnog sistema. Prilagodljivost projekta znai ogranienu mogunost
prilagoavanja projektnih rjeenja s obzirom na izmjenu proizvodnih
uslova. Zahtjevi se mogu ispuniti izmeu ostalih na sljedee naine:
paljivim, unaprijed planiranim aktivnostima (srednjeronim i
dugoronim),
modularizacijom i standardizacijom obradnih, logistikih,
povrinskih i prostornih elemeneta u cilju prilagodljivog
povezivanja,
ciljanim predimenzionisanjem izabranih elemenata sistema (npr.
kapaciteti, snabdijevanja, povrine i prostora itd.), pri emu treba
paziti na isplativost veeg financijskog izdvajanja u cilju osiguranja
prilagodljivosti,
usvajanjem prilagodljivih industrijskih struktura, npr. montanih
zgrada i sl.
16 / 42
8. Nunost razvoja idealnog rjeenja. Izmeu koraka za odreivanje
rjeenja trebalo bi razviti tzv. idealno rjeenje, odnosno rjeenje koje se
odreuje uz pretpostavku da ne postoje nikakva ogranienja. Na osnovu
tako razvijenog idealnog rjeenja odreuje se realno rjeenje. Pomou
ovog metodolokog principa osigurava se objektivnije ocjenjivanje
razvijenih varijanti rjeenja, s obzirom na vrijednost od stepena pojedine
varijante od idealnog rjeenja.
9. Ekonominost projektovanja. Aktivnosti pri projektovanju proizvodnih
sistema zahtjevaju odgovarajue trokove, posebno za projektni tim, te
su ogranieni prema planu finansiranja. Znaajno je realno predvidjeti
trokove, te je tokom izvoenja projekta potrebno izbjegavati poveanje
planiranih trokova. Trokovi projekta zavise od veliine projektnog tima,
vremenskog trajanja faza projektovanja, te sastanaka projektnog tima.
Treba naglasiti da na veliinu trokova bitno utie faza koncipiranja
projekta, koja se nalazi na poetku projektovanja. Tada se odredi
projektni tim, odnosno integriu njegovi lanovi. Smanjenje trokova
moe se postii integracijom osoblja s veim znanjem i iskustvom.
17 / 42
2. POSTUPAK PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
U ovom poglavlju italac e se upoznati s postupkom projektovanja proizvodnih
sistema, koji u u svakom pojedinanom sluaju moe biti potpuno originalan i
specifian.
Prikazani su najvaniji razvijeni postupci za projektovanje proizvodnih sistema.
Za svaki postupak navedene su faze, te osnovna svojstva i principi projektovanja
proizvodnih sistema. Na kraju su navedene faze koje su za projektovanje
proizvodnih sistema usvojene u ovoj knjizi.
2.1 UVOD U PROJEKTOVANJE PROIZVODNIH SISTEMA
Kao to je u uvodu (ovog udbenika naglaeno), projektovanje proizvodnih
sistema vri se od opteg ka pojedinanom, od opteg rjeenja itavog sistema
ka rjeavanju pojedinih detalja, od idealiziranog rjeenja ka stvarnom.
Ovakvo naelo (ovaj princip) omoguuje izbjegavanje greaka u koncepcijama,
odnosno spreava mogunost da se greke uoe na kraju projektovanja, kada je
ve utroeno mnogo vremena i sredstava.
Osim toga ovaj princip (ovakvo naelo) omoguuje postavljanje vie varijanti
rjeenja u poetnim etapama projektovanja, te olakava izbor optimalne
varijante. Postupno rjeavanje problema pri projektovanju proizvodnih sistema
omoguuje projektantu da utvrdi greke u ranijim etapama projekta, te dobije
optimalno rjeenje itavog sistema. Projektovanje proizvodnih sistema izvodi se
u etapama, to osigurava podjelu rada i mogunost preklapanja pojedinih etapa.
Obrnut nain rada, od pojedinanog radnog mjesta prema cjelini ne garantuje
rezultat ekonomian tok proizvodnje, jer je potrebno mnogo vremena i
pokuaja da se izmjenama postigne dobro rjeenje.
Osnove za ovakav nain projektovanja bile su:
iskustva provoenja industrijskih projekata,
razvoj teorije sistema i metoda koje su razvijene za rjeavanje problema.
Na slici 2.1 prikazana je metoda oblikovanja sistema, prema prijedlogu
njemakog udruenja REFA (REFA, 1991.), koja se moe primijeniti i pri
projektovanju proizvodnih sistema.
18 / 42
Slika 2.1 - Metoda oblikovanja sistema prema REFA-I (REFA, 1991.)
Postavljanje ciljeva:
1. trokovnih
2. humanih
3. organizacijskih
4. terminskih
Ogranienje zadatka:
1. veliina sistema
2. teita racionalizacije
3. minimalni zahtjevi
4. projektni tim
5. terminski plan
Promijeniti ogranienja zadataka
Analizirati postojee stanje
Istraivati i razvijati
Traiti idealna rjeenja
Prikupljati podatke i
informacije, razvijati
praktina (tehniki izvediva
i ekonomina) rjeenja
Provjeriti rjeenje:
1. tehniki
2. ekonomski
3. humano
4. pravno
odabrati najbolje rjeenje
Uvesti rjeenje i kontrolisati
izvrenje ciljeva
2.
KORAK
1.
KORAK
6.
KORAK
5.
KORAK
4.
KORAK
3.
KORAK
DA
NE
DA
NE
DA NE
DA
NE
Potrebna analiza postojeeg stanja?
Zadatak pravilno ogranien?
Ogranienja zadataka mogue
promijeniti?
Postavljeni ciljevi postignuti?
19 / 42
2.2 TOK PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
U posljednjih tridesetak godina razvijen je veliki broj logiko strukturiranih
projektnih faza razliitih autora (Rockstroh, 1981.; Jaeger, 1980.; Kettner i dr.,
1984.; Aggteleky, 1990.; Schmigalla, 1995.; Wiendahl, 1991.; Felix, 1998.). U
nastavku su prikazane faze projektovanja nekih od navedenih autora.
Na definisanje faza projektovanja proizvodnih sistema vrlo velik utjecaj imala je
piramida projektovanja koju je razvio Aggteleky (Aggteleky, 1990.), a prikazana
je na slici 2.2.
Slika 2.2 - Piramida projektovanja (Aggteleky, 1990.)
Projektovanje koncepta
Analiza postojeeg stanja Proraun: - projektni podaci - mogunost poboljanja - mogunost smanjenja
trokova Fleksibility Study
Projektovanje optimalne tehniko-ekonomske koncepcije: - projektovanje strukture - grubo projektovanje - projektovanje odjeljenja - budetiranje i
odreivanje trokova Izvjetaji sa:
- osnovicama (podlogama) za odluke
- preporukama - osnovicama
(podlogama) za planiranje
Odluka o ciljevima Vrijednost projekta Poetak projekta
Ideja o projektu
Izbor
Postavljanje problema
Putanje u pogon
Projektovanje izvoenja:
- Sistematizacija podloga za projektovanje
- Projekat izgradnje - Organizacija projekta,
planiranje, terminiranje, finansiranje
- Detaljno projektovanje I, specifikacije, natjeaji, narudbe
- Projekat zgrade - Detaljno projektovanje II,
plan izvoenja i koordinacija
- Planiranje montae - Ugradnja opreme i
koordiniranje - Stavljanje u poogon
Donoenje odluke
Razjanjenje i pripremni radovi:
- pitanje lokacije - licence - kooperacija - finansiranje - efikasnost - alternative
Definisanje ciljeva:
- analiza stanja - sistem ciljeva - definisanje projekta - odreivanje zadataka
20 / 42
Na slici 2.2 mogu se uoiti slijedea principi projektovanja proizvodnih sistema:
I. proces projektovanja proizvodnog sistema se ralanjuje u tri projektne faze,
te sadri cjelokupan proces projektovanja od definisanja ciljeva do
projektovanja izvoenja (realizacije),
razlikuju se sljedee faze projektovanja:
- definisanje ciljeva (priprema osnovnih podloga za projektovanje),
- projektovanje koncepta (izrada projektne studije),
- projektovanje izvoenja (detaljno projektovanje i stavljanje u
pogon),
projektovanje cilja i koncepta se odvija u cjelinama, odnosno nakon
svake faze se donosi odluka o daljnjem toku projektovanja:
- prekidanje aktivnosti na projektu,
- daljnji rad na projektovanju bez korekcija,
- daljnji rad na projektovanju, ali uz potrebne korekcije s obzirom na
postignute projektne rezultate.
Prikazani proces projektovanja proizvodnih sistema postavio je sljedee principe:
s napredovanjem projektovanja proizvodnog sistema raste odgovarajui
obim problema odnosno zadaci postaju neto detaljniji, s vie podataka,
te raste potreba za interdisciplinarnim radom (struktura u obliku
piramide),
s napredovanjem projekta rastu i trokovi projektovanja (broj i veliina
projektnog tima),
greke koje se mogu pojaviti u ranijim fazama projektovanja, posebno
kod donoenja odluka imaju velik utjecaj na tok projektovanja i trokove
projekta (npr. projektna faza "planiranje ciljeva").
Danas se kod projektovanja proizvodnih sistema uglavnom primjenjuje precizna
i detaljna sistematizacija tzv. estofazni model projektovanja (Kettner i dr.,
1984.) prikazan u tabeli 2.1.
21 / 42
Tabela 2.1 - Sadraj projektovanja, faze projektovanja i projektne aktivnosti u
estofaznom modelu (Kettner i dr., 1984.)
Projektni sklop Faze projektovanja Projektna aktivnost
A) Osnove za projektovanje
Postavljanje zadatka
1. Definisanje cilja
2. Prethodna studija
(Pre-Feasibility Study)
Pokretanje projekta
Analiza
Postavljanje koncepcije
B) Projektovanje strukture
proizvodnog sistema
Projektna studija
3. Idejni projekt
(Feasibility Study)
3.1 Projektovanje idealnog
rjeenja
- odreivanje tehnolokih postupaka (funkcionalna
ema)
- dimenzionisanje
- strukturisanje
3.2 Projektovanje realnog
rjeenja
Sinteza
C) Projektovanje izvoenja
Projekat 4. Detaljno projektovanje Integracija
D) Provoenje projekta
Podloge za izvoenje
Proizvodni sistem
5. Izvoaki projekat
6. Izvoenje Realizacija
Iz tabele 2.1 mogu se uoiti etiri projektna sklopa, koji imaju sljedee projektne
sadraje i rezultate:
A) Osnove za projektovanje. Obuhvataju postavljanje ciljeva (kratkoronih,
srednjeronih i dugoronih), analizu konanog stanja, te izradu osnova za
projektovanje.
Projektni rezultati:
postavljanje zadatka
prethodna studija (Pre-Feasibility Study)
B) Projektovanje strukture proizvodnog sistema. Obuhvata (ukljuuje)
razvoj, ocjenu i izbor alternativnih koncepcija (varijanti) struktura za
obradne, montane i logistike procese.
Projektovanje strukture proizvodnog sistema obuhvata izbor,
dimenzionisanje, odreivanje rasporeda i povezivanje funkcionalnih jedinica
22 / 42
(idealizirano rjeenje) i njihovu integraciju u povrinske i prostorne strukture
(realno rjeenje).
Projektni rezultati:
projektne studije (projekt izvjetaji)
idejni projekt (Feasibility Study)
C) Projektovanje izvoenja. Obuhvata detaljno projektovanje od donoenja
odluke o odabranoj varijanti koja e se realizirati do njenog izvoenja.
Projektni rezultati:
projekt
D) Provoenje projekta. Planiranje i realizacija nabavke opreme, te procesa
gradnje, opremanja, instaliranja, prenoenja opreme na mjesto ugradnje, te
konanog stavljanja u pogon.
Projektni rezultati:
planske podloge
realizovani projekat
S druge strane, u tabeli 2.1 mogu se uoiti sljedee projektne aktivnosti:
pokretanje projekta inicijativa, ideja o projektu;
analiza prikupljanje podataka, utvrivanje, interpretiranje;
postavljanje koncepcije razvoj osnovnih principa za rjeenje, izbor
varijanti, konkretno definisanje zadataka;
sinteza pretvaranje principa za rjeenja u varijante rjeenja (deduktivni
tok razvoja),
integracija ureivanje rjeenja, usklaivanje, prilagoavanje,
realizacija.
Ove projektne aktivnosti odvijaju se u tipinom, logikom redoslijedu (ciklus
rjeavanja problema). Detaljiranje i prikupljanje podataka rastu s odvijanjem
koraka projektovanja.
23 / 42
Felix (Felix, 1998.) je prikazao deset etapa projektovanja proizvodnih sistema:
1. Inicijativa za pokretanje projekta:
1.1 Izrada stratekih podloga (analiza okoline, procjena stanja, razvoj,
ocjena, te konkretizacija strategije poduzea, aktualizacija
proizvodnog programa)
1.2 Prikupljanje ideja (prepoznavanje mogunosti, definisanje problema i
ogranienja)
1.3 Definisanje projekta (Opportunity Study)
2. Planiranje ciljeva:
2.1 Izrada podloga (analiza stanja, izrada tehniko-ekonomskih realnih
modela i koncepta ciljeva)
2.2 Prethodna studija (Pre-Feasibility Study) (ispitivanje i pojanjenje
svih strukturnih pitanja i poslova, razvoj kataloga ciljeva, stabilizacija
prognoza, procjena veliine projekta, investicija, termina i trokova,
odbacivanje nerealnih varijanti)
3. Projektovanje koncepta:
3.1 Projektovanje idealnog rjeenja
3.2 Idejni projekt (Feasibility Study) (na osnovu podataka o sistemu,
povrinama, investicijama i rokovima definie se proizvodni proces,
proizvodne strukture, potrebni resursi, koncept gradnje, proraun
rentabilnosti, te priprema za odluku o provoenju projekta)
4. Odreivanje projekta:
4.1 Planiranje odobrenja projekta
4.2 Detaljno projektovanje (projektovanje graevina, energije i
postrojenja)
5. Oglaavanje/dodjeljivanje (zakljuivanje ugovora):
5.1 Priprema zakljuivanja ugovora
5.2 Potpisivanje ugovora (za nabavu svih investicijskih dobara)
6. Realizacija:
6.1 Konstrukcija i isporuka
24 / 42
6.2 Provoenje gradnje i montaa opreme
7. Putanje u pogon, probni rad, primanje:
7.1 Kontrola funkcija i putanje u pogon
7.2 Probni rad
7.3 Preuzimanje, uklanjanje greaka
8. Obraun i dokumentacija:
8.1 Obraun naloga
8.2 Izvjetaji o planovima i crteima
8.3 Prikupljanje stvarnih podataka iz proizvodnog sistema
9. Upravljanje (koritenje):
9.1 Tehniko uvanje objekata
9.2 Upravljanje objektima (Facility Management)
10. Analiza i izraunavanje svojstava:
10.1 Izraunavanje stvarnih vrijednosti
10.2 Usporedba stvarnih i potrebnih vrijednosti
10.3 Ocjenjivanje potencijala
Na slici 2.3 prikazane su etape projektovanja proizvodnih sistema. Na slici nisu
prikazane sve mogue povratne veze koje se mogu pojaviti pri projektovanju.
Pojedine etape projektovanja mogu se izostaviti, preklapati, izvoditi paralelno,
to ovisi o vrsti problema i svojstvima projekta. Iz slike se vidi da se poloaj
makrolokacije ne mora rijeiti u etapi prethodne studije, dok se projektni
zahtjevi za zgrade i ostale graevinske objekte mogu postaviti u etapi idejnog
projekta.
25 / 42
INICIJATIVA
DEFINISANJE CILJEVA I ZADATAKA
ANALIZA TRITA: PROIZVODNI PROGRAM
PRETHODNA KONCIPIRANJE TEHNOLOGIJE
STUDIJA IZBOR MAKROLOKACIJE
PRORAUN RENTABILNOSTI INVESTICIJE
2. ODREIVANJE OPTIMALNE KONCEPCIJE SISTEMA (GRUBO PROJEKTOVANJE)
SNIMANJE POSTOJEEGA STANJA
IZBOR REPREZENTANTNIH PROIZVODA I DIJELOVA
IZRADA PLANOVA IZRADE I MONTAE
KAPACITIVNO DIMENZIONISANJE
PROSTORNO DIMENZIONISANJE
IZRADA IDEALNE FUNKCIONALNE EME
IDEJNI DEFINISANJE TOKA MATERIJALA
PROJEKAT DEFINISANJE KONCEPCIJE TRANSPORTA I SKLADITENJA
IZRADA KONCEPCIJE INFORMACIJSKOG SISTEMA
ODREIVANJE PROIZVODNIH STRUKTURA
IZRADA IDEALNOG PLANA
IZBOR MIKROLOKACIJE
IZRADA PLANA IZGRADNJE, ANALIZA I OCJENA VARIJANTI
PRORAUN RENTABILNOSTI INVESTICIJE
3. FINO PROJEKTOVANJE
ODREIVANJE DETALJNOG RASPOREDA ELEMENATA SISTEMA (UNUTAR ODJELJENJA)
DEFINISANJE PROJEKTNIH ZAHTJEVA ZA ZGRADE I INSTALACIJE
IZVEDBENI IZRADA DETALJNOG PROJEKTA RUKOVANJA MATERIJALOM
PROJEKAT IZRADA DETALJNOG PROJEKTA INFORMACIJSKOG SISTEMA
IZRADA SPECIFIKACIJE SVEUKUPNE OPREME
DEFINISANJE PROJEKTNIH ZAHTJEVA ZA MONTAU OPREME
IZRADA PLANA IZGRADNJE OBJEKATA I MONTAE OPREME
KONTROLA INVESTICIJSKIH TROKOVA
4. REALIZACIJA PROJEKTA
IZVEDBA RUKOVOENJE, PRAENJE I KOORDINACIJA SVIH RADOVA
PROBNI RAD I UHODAVANJE SISTEMA
Slika 2.3 - Etape projektovanja proizvodnih sistema
26 / 42
Iako se faze projektovanja ne mogu potpuno precizno odrediti (jer se
meusobno preklapaju), na osnovu gore navedenih podjela za projektovanje
proizvodnih sistema, usvajaju se sljedee faze projektovanja:
1. Definisanje ciljeva (Opportunity Study).
Razvoj projektne inicijative s postavljanjem globalnih ciljeva i zadataka.
2. Prethodna studija (Pre-Feasibility Study).
Priprema podloga za projektovanje s pomou analize stanja i razvojnih
trendova, konkretizacija postavljanja zadataka, te odreivanje odgovornih
osoba. Ispitivanje rentabilnosti i ekonominosti investicijskih ulaganja u
projekt.
3. Idejni projekt (Feasibility Study).
Projektovanje idealnog rjeenja (odreivanje funkcija, dimenzionisanje,
strukturiranje). Oblikovanje realnih rjeenja, odnosno prilagoavanje
idealnog rjeenja realnim uslovima.
4. Detaljno projektovanje.
Detaljiranje izabrane varijante proizvodnog sistema.
5. Izvoaki projekat.
Slui za izvoenje gradnje i montau potrebne opreme.
6. Izvoenje projekta i probni rad.
Voenje i nadzor toka realizacije projekta do konanog poetka rada
proizvodnog sistema.
Ukupni trokovi projektovanja prema Aggtelekyju (Aggteleky, 1990.) iznose od 8
do 16% od ukupne investicije, dok Fray (Fray, 1975) navodi od 20 do 30%. Pri
tome trokovi prethodne studije iznose od 1 do 3%. Ostala sredstva se ulau
kada se utvrdi rentabilnost ukupnog projekta. Zbog ogranienosti vremena u
ovoj fazi projektovanja, proraun rentabilnosti u prethodnoj studiji proraunava
se na osnovi priblinih pokazatelja.
27 / 42
3. FAZE PRI PROJEKTOVANJU PROIZVODNIH SISTEMA
Cilj ovog poglavlja je upoznavanje sa sljedeim fazama projektovanja
proizvodnih sistema koje su usvojene u prethodnom poglavlju:
definisanjem ciljeva (Opportunity Study),
prethodnom studijom (Pre-Feasibility Study),
detaljnim projektovanjem,
izvoakim projektom,
izvoenjem projekta i probnim (eksperimentalnim) radom pogona. Izrada
idejnog projekta opisat e se u poglavlju 4.
3.1 DEFINISANJE CILJEVA
Cilj je rezultat koji se eli postii; tj. cilj je eljeno budue stanje koje se oekuje
da e preduzee ostvariti u odreenom vremenskom razdoblju. Vanost ciljeva
ogleda se u tome to se njima odreuje budunost preduzee. Definisanje ciljeva
(Opportunity Study) koji se ele postii projektovanjem nuno je za dobijanje
optimalnog rjeenja. Postavljanje ciljeva projektovanja zadatak je vrhovnog
rukovodstva preduzee (Top Management), jer mora usaglasiti (korespondirati,
podudarati) s postavljenim ciljevima i strategijom cjelokupnog preduzee. Pri
odreivanju ciljeva projektovanja potrebno je imati u vidu "hijerarhiju ciljeva",
koja mora respektovati (potovati) odnos izmeu dijelova i cijeline, pa ciljevi
dijelova moraju biti u funkciji ostvarivanja ciljeva cijeline. Odnosno, ciljevi vieg
nivoa predstavljaju okvir unutar kojeg se smjetaju ciljevi nieg nivoa.
Pri postavljanju ciljeva, za osiguranje realizacije postavljenih ciljeva projektni
tim se mora pridravati odreenih kriterijuma. Iako razliiti autori navode
razliite sistematizacije, navesti e se dvije najpoznatije, a to su 5C i SMART
kriteriji. Kriterij 5C ima sljedee znaenje pri postavljanju ciljeva:
1. Clearly started. Ciljeve treba tako postaviti da su svima jasni.
2. Consistent with other objective. Pri postavljanju svakog cilja treba voditi
rauna da on bude konzistentan s drugim ciljevima, ime se osigurava
meusobna povezanost.
3. Checkable-preferably measurable. Svaki cilj koji se postavlja mora biti
mjerljiv, kako bi se moglo kontrolisati njegovo izvrenje.
28 / 42
4. Challenging. Ciljeve treba tako postaviti da budu izazovni (ali ne
nedostini) kako bi za lanove tima bili motivirajui.
5. Carry-outable (achievable). Jasni, konzistentni, mjerljivi i izazovni ciljevi
trebaju biti ostvarljivi, jer samo ostvarivi ciljevi imaju smisla.
Slinu sistematizacija ciljeva sadri i SMART kriterij:
1. Specific. Dobri ciljevi izraavaju tano ono to se eli ostvariti.
2. Measurable. Postojanje odreenosti pomae da ciljevi budu mjerljivi.
3. Action-Oriented. Kada se postavljaju ciljevi, treba koristiti iskaze koji
imaju glagole akcije i koji ine reenice.
4. Realistic. Dobri ciljevi moraju biti dostini i predstavljati unaprijed izazov.
5. Time-Limited. Treba odrediti vrijeme u kojem e se ciljevi realizovati.
Pri projektovanju proizvodnih sistema razlikuju se ekonomski, socijalni i tehniki
ciljevi (slika 3.1).
Slika 3.1 - Ciljevi projektovanja proizvodnih sistema
Kod projektovanja proizvodnih sistema optimizuje se:
sposobnost brze isporuke,
kvalitet proizvoda/usluga,
prilagodljivost,
proizvodnost,
profit/rentabilnost.
ekonomski socijalni tehniki
CILJEVI PROJEKTOVANJA PROIZVODNIH SISTEMA
- trite
- konkurentnost
- proizvodnost
- profit
- likvidnost
- utede
- iskoritenost resursa
- zaposlenost
- ivotni standard
- atraktivnost
- kvalitet
- efikasnost
- isporuka
- prilagodljivost
29 / 42
Rezultat definisanja ciljeva je grubi strategijski koncept koji je dobijen na osnovu
postavljanja i ocjenjivanja vie razliitih varijanti. Ovaj grubi koncept je osnova
za daljnje faze u projektovanju i realizaciji proizvodnog sistema, posebno za
prethodnu studiju (Pre-Feasibility Study).
3.2 PRETHODNA STUDIJA
Prethodna studija (Pre-Feasibility Study) se izvodi na osnovu neke inicijative,
odnosno ideje o razvoju novog proizvoda. Cilj joj je provjera ostvarivosti poetne
ideje i definisanja projektnog zadatka. Prethodna studija obuhvata:
1. analizu trita sa odreenim proizvodnim programom po asortimanu i
koliini,
2. osnovne tehnoloke koncepcije,
3. izbor makrolokacije,
4. proraun rentabilnosti i ekonominosti.
Na osnovu prethodne studije moe se donijeti odluka o daljem radu na
projektovanju proizvodnog sistema. U nastavku su navedene osnovne
karakteristike elemenata iz prethodne studije.
3.2.1 PROIZVODNI PROGRAM
Odreivanje poizvodnog programa osnova je za projektovanje proizvodnog
sistema. Proizvod je neposredni, materijalni rezultat procesa rada proizvodnih
sistema. Kao roba odreenog kvaliteta namijenjen je, u potrebnim koliinama,
za podmirenje potreba trita, zbog ega su potrebni projektovanje i izgradnja
proizvodnog sistema. Pri tome su karakteristike proizvoda i stepen
kompleksnosti osnova za odreivanje parametara postupaka promjene stanja i
izbora tehnolokog sistema. Osnovna karakteristika koja bitno utie na
projektovanje tehnolokog i proizvodnog procesa te organizaciju proizvodnje u
vezi je s pojmom standardnog, odnosno nestandardnog proizvoda. Projektovanje
proizvodnog sistema za proizvodnju standardnih proizvodna jednostavnije je u
odnosu na projektovanje za nestandardne proizvode. Pri analizi proizvoda kao
osnove za razradu tehnolokog procesa potrebno je osim asortimana, koliine,
dinamike proizvodnje, trajnosti i sloenosti, imati u vidu sljedeei injenice:
30 / 42
Uee novih proizvoda u proizvodnom programu. ivotni vijek
proizvoda posljednjih decenija naglo se skrauje. Proizvodi su se nekad
proizvodili neizmijenjeni decenijama (npr. Fordov model automobila T-klase),
dok je danas to razdoblje skraeno na svega nekoliko godina, do nekoliko
mjeseci u elektronskoj industriji. Do ove promjene dolazi uslijed uestalijih
zahtjeva trita, poveanja meunarodne trgovine i konkurencije, poveanja
ivotnog standarda stanovnitva i opte drutvene zahtjeve. U cilju opstanka
na turbulentnom svjetskom tritu, preduzee mogu odgovoriti uz poveanje
broja novih proizvoda. Poveanje broja proizvoda i broja tipova proizvoda
posebno je prisutno u podruju mikroelektronike, informacijsko-
-komunikacijske tehnologije, te proizvodne tehnologije (slika 3.2).
Slika 3.2 - Rast informatike industrije (Nefiodow, 1996.)
Skraenje vremena razvoja novih proizvoda. Promjene na tritu i nagli
razvoj raunarske tehnike, uzokovali su reindustralizaciju postojee
industrije. Proizvodnja standardnih proizvoda za skladite zamjenjuje se
pojedinanom proizvodnjom prema zahtjevima kupaca, zbog ega se
zahtijeva projektovanje kompleksnijih proizvoda s velikim brojem varijanti
izvoenja. Poveanje kompleksnosti proizvoda uzrokuje produenje vremena
razvoja novih proizvoda, to je suprotno sa zahtjevom za skraenjem
vremena isporuke proizvoda. Stoga poizvoa moe doi u kritino
31 / 42
vremensko podruje pojavljuje se s novim proizvodom na tritu kada tom
proizvodu istie vrijeme prisustva na tritu (slika 3.3).
Slika 20: Faze ivotnog ciklusa proizvoda
Slika 3.3 - Odnos izmeu vremena razvoja i vremena prisustva proizvoda na
tritu (Bullinger, 1990.)
32 / 42
Skraenje ciklusa razvoja proizvoda je od kljunog znaaja za opstanak
svakog proizvoaa u sve veoj konkurenciji na svjetskom tritu. To ujedno
znai da je na prelazu stoljea vrijeme, odnosno brzina reagovanja na trine
promjene odluujui faktor konkurencije preduzee na tritu. Ve je uoena
pojava da veliki proizvoai s trita ne uklanjaju samo male, ve i da brzi
uklanjaju spore. Poveanje brzine izlaza na trite s novim proizvodom,
odnosno skraenje ciklusa razvoja proizvoda moe se ostvariti uvoenjem
novih tehnologija (npr. brz razvoj prototipova Rapid Prototyping), te novim
organizacijskim konceptima (virtuelna organizacija i paralelni inenjering).
Slika 21: Uticaj uestalosti promena na vrijeme trajanja ivotnog ciklusa
Postupci za brzu fiziku i prividnu izradu prototipova najsavremeniji su
alati koji otvaraju novo poglavlje u razvoju od ideje do gotovih proizvoda. Ti
postupci omoguavaju izradu modela direktno iz raunarskih podataka u vrlo
kratkom vremenu uz pomo odreenog automatizovanog postupka. Postupci
brze izrade prototipova omoguuju poboljanje kvaliteta proizvoda, koji bre
dolaze na trite uz istovremeno snienje trokova i skraenje vremena
razvoja, konstrukcije, dizajna i izrade. Do danas su razvijeni mnogobrojni
postupci koji na osnovu kompjuterskog trodimenzijskog modela, omoguuju
fiziko ili prividno oblikovanje gotovih prototipova. Prototipovi se mogu
podijeliti na reprodukcijske i procesne. S druge strane, postupci brze izrade
prototipova mogu se podijeliti prema dva razliita kriterijuma: vrsti ulaznih
materijala i vrsti izrade oblika. Najvanije postupke brze izrade prototipova
opisao je antek (antek, 1995.).
Organizacijski koncepti skraenja vremena razvoja novih proizvoda su:
uvoenje virtualne fabrike i paralelnog inenjeringa. Osnove paralelnog
inenjeringa opisane su u poglavlju 1.2.3.
33 / 42
Virtuelna fabrika se temelji na interdisciplinarnoj stabilnoj mrei
odgovarajuih partnerskih firmi u odreenom regionu, s ciljem proizvodnje
odreenog proizvoda ili pruanja usluga (Vea, 2000.). Pri tome svaka firma
uestvuje u izvrenju zadatka s onim aktivnostima u kojima je bolja od
ostalih firmi. Meusobnom kooperacijom umreenih firmi mogue je
zadovoljiti zahtjeve kupca u pogledu proizvoda i/ili usluga brzo, kvalitetno i s
povoljnim cijenama. Potencijal virtuelne fabrike je u poveanju sposobnosti
rjeavanja problema s obzirom na proizvod ili proizvodnju. S brzinom
najmanjeg i mogunostima najveeg partnera, virtuelna fabrika moe u
najkraem vremenu ponuditi optimalno rjeenje problema. Za svaki nalog
oblikuje se odgovarajua virtuelna fabrika. Nakon zavretka naloga zavrava i
trajanje virtuelne fabrike.
Virtualne fabrike morale bi nastajati ad-hoc. Tipini kooperacioni oblici (oblici
saradnje) (strateke alijance, Joint Ventures i dr.) pokazali su da zajedniki
rad izmeu pojedinih preduzee zahtijeva dugotrajnu pripremu, a esto i
viegodinje uvoenje. Suprotno tome, virtuelna fabrika (tvornica) trebala bi
u kratkom vremenu iskoristiti anse koje joj se pruaju na tritu. Osnovna
34 / 42
pretpostavka za gradnju virtualne fabrike je definisanje i oblikovanje stabilne
mree preduzea. Najvaniji zadatak u mrei je uspostava partnerskih
odnosa, odnosno povjerenja izmeu preduzea. Zato je nuno dogovoriti
"pravila igre" kod kooperacije, napisati standardni ugovor za osnivanje
virtualne fabrike i uspostaviti infrasturktu.
Novi pristup u planiranju proizvodnog programa. Promijenjena je
proizvodna filozofija u vezi razvoja proizvoda. Ranije su se proizvodi najprije
razvijali, a onda proizvodili i lansirali na trite. Danas u uslovima sve vee
konkurencije, potrebno je provesti sistemsko istraivanje trita. Bez
ovakvog pristupa danas se proizvodni sistem teko moe odrati. U okviru
operativnih istraivanja razvijene su kvalitativne (npr. Delphi metoda) i
kvantitativne (s pomou adekvatnih matematikih modela) metode
prognoziranja trita. Ovim metodama omoguava se prognoziranje razvoja
trita za buduih desetak i vie godina.
Slika 29: Promjene u prilazu razmjeni sa okolinom
Analiza trita za odreeni proizvod sadri:
vrstu i strukturu potroaa,
veliina trita (razvoj u prolosti, prognoze za budunost),
a) proizvodno orijentisana strategija sistema
b) trino orijentisana strategija sistema
35 / 42
sastav i strukturu konkurencije u poglede proizvodnje, kapaciteta,
ekonomskog poloaja, planova razvoja, udjela u tritu, itd.,
istraivanje stanja sirovina,
stanje cijena i njihov oekivani razvoj.
Odreivanjem proizvodnog programa ujedno se vri strateko planiranje, koje
moe biti:
strategija ekspanzije, gdje se utvruje ukupni potencijal trita i udio
preduzea u njemu (porast moe biti s konstantnim ili poveanim udjelom
preduzea);
strategija diverzifikacije, koja predstavlja dopunu postojeeg
proizvodnog programa s novim proizvodima;
strategiju koncentracije, koja predstavlja proces integracije vezane za
velika preduzee.
3.2.2 OSNOVNA TEHNOLOKA KONCEPCIJA
Prethodna studija sadri osnovnu tehnoloku koncepciju na nivou idejnih
tehnolokih rjeenja, kao i koncepciju izgradnje, koje su osnova za proraun
veliine ukupnih investicija i trokova proizvodnje. Proraun trokova slui za
izraunavanje ekonominosti i rentabilnosti cjelokupne investicije. Na ovom
stepenu projektovanja jo se ne izrauju detaljni tehnoloki postupci za
obradu/montau, ve se koriste "grubi" pokazatelji za dobijanje odgovarajuih
podataka.
3.2.3 IZBOR MAKROLOKACIJE
Pri izboru makrolokacije razmatraju se drutveno-politiki i proizvodni faktori.
Osnovni proizvodni faktori su:
snabdijevanje sirovinama, poluproizvodima i pomonim materijalima,
snabdijevanje energijom i vodom,
potrebno osoblje,
promet,
ostali uslovi okoline.
Problem odreivanja lokacije obraen je poglavlju 5.
36 / 42
3.2.4 PRORAUN EKONOMINOSTI I RENTABILNOSTI
Konani rezultat prethodne studije mora biti odluka da li se predloena
investicija isplati ili ne. Odluka se donosi na osnovu prorauna ekonominosti i
rentabilnosti. Da bi proizvodni sistem mogao opstati u prostoru i vremenu
potrebno je da ostvaruje zadovoljavajui profit. Ostvareni profit s jedne strane,
osigurava egzistenciju preduzee i pojedinca, a s druge slui za proirenu
reprodukciju, te vraanje kredita i uloenih sredstava. Pri tome je potrebno
izraunati ekonomiinost sistema (mjerilo kvaliteta proizvodnih rezultata, koje
pokazuje koliko je proizvedene vrijednosti ostvareno po jedinici vrijednosti ivog
rada i sredstava za proizvodnju) i njegovu rentabilnost. Karakteristika realizacije
proizvodnog sistema je izgradnja i angaovanje sredstava u planiranom
vremenu. Osim toga, ostvarivanje kumulativnog profita odvija se takoe u
vremenu, nakon perioda uhodavanja (slika 3.8).
Slika 3.8 - Shematski prikaz toka investiranja (Aggteleky, 1990.)
Zbog pogreno odreenog i projektovanog proizvodnog sistema, period
uhodavanja moe ponekad biti toliko dugo da usljed poveanih trokova,
proizvodni sistem doe u stanje likvidacije. Pojedini proizvodni sistemi su
sanirani, jer se investicije u proizvodni sistem nikad nisu isplatile. U takvim
37 / 42
sluajevima linija kumulativa ostvarenog profita i uloenog kapitala nije prela iz
negativnog dijela ordinate u pozitivni. Rentabilnost (R) definie se kao odnos
izmeu profita i uloenog kapitala:
(3.1)
CP - profit, n.j.
UP - ukupni prihod, n.j.
CUK - ukupni trokovi, n.j.
K - uloeni kapital, n.j.
Na osnovu vrijednosti dobivene izrazom (3.1) moe se ocijeniti investicijski
zahvat. Varijante projektovanih proizvodnih sistema sa veom vrijednou
povoljnije su s obzirom na vraanje uloenog kapitala. Cijeli ovaj proraun odvija
se s usvojenim pretpostavkama i procjenama, te sadri visok stepen rizika i
nesigurnosti. Ipak pri usvajanju pretpostavki treba biti to objektivniji, jer se
previe optimistine ili pesimistine procjene mogu odraziti na odluku o
investiranju.
Na kraju prethodne studije potrebno je definisati nain finansiranja. Za planirane
aktivnosti potrebno je izraditi mreni dijagram, te odrediti zaduenja odgovornih
osoba, odnosno ustanova (rokovi izgradnje, rokovi za putanje u pogon).
Veina autora slau se u injenici da kvalitet izrade prethodne studije bitno utie
na odvijanje cjelog projekta i na njegovu konanu realizaciju.
3.3 IDEJNI PROJEKAT
Idejnim projektom (Feasibility Study) se na osnovu podataka o sistemu,
povrinama, investicijama i rokovima definie proizvodni proces, tj. tok
materijala, proizvodne strukture, potrebni kapaciteti, koncept izgradnje,
proraun rentabilnosti, te se obavljaju pripreme za provoenju projekta. Ova
faza projektovanja proizvodnih sistema detaljno je opisana u poglavlju 4.0.
38 / 42
Slika : Blok-dijagram postupka projektovanja struktura proizvodnih sistema
PREDVIANJA (ocjena mogunosti plasmana)
PROGRAM PROIZVODNJE
pj - qj
IZRADA PODLOGA I ANALIZA
OSNOVNIH KARAKTERISTIKA
DIJELOVA PROGRAMA
VARIJANTA 1.1
(osnovni pojedinani tokovi)
VARIJANTA 1.2
(pojedinani tokovi procesnog tipa)
ABC ANALIZA
PROGRAMA PROIZVODNJE
ANALIZA TEHNOLOKIH KARAKTERISTIKA PROGRAMA
ANALIZA PROIZVODA
PREDSTAVNIKA I REDUKCIJA
PROGRAMA PROIZVODNJE
UTVRIVANJE REIMA RADA SISTEMA
RAZRADA POSTUPKA RADA ZA PROIZVOD PREDSTAVNIK
KAPACITET SISTEMA
Ke
VARIJANTA 2.1
(pojedinani tokovi viepredmetnog tipa)
VARIJANTA 2.2
(jednopredmetni tokovi)
KARTA TOKA PROCESA
ODREIVANJE VREMENA TRAJANJA CIKLUSA
PROIZVODNJE
PROJEKTOVANJE STRUKTURA PROIZVODNIH SISTEMA
MATRICA INTEZITETA TOKA
IZBOR TIPA TOKA
PROIZVODNOG SISTEMA
Kser 1
DIJAGRAM TOKA
PROSTORNI ZAHTJEVI OGRANIENJA
OBLIKOVANJE PROSTORNIH
STRUKTURA SISTEMA
OCJENA VARIJANTE
RIJEENJA
IZBOR OPTIMALNE VARIJANTE
AN
ALIZ
A
MO
GU
N
OSTI
RAZMJETAJ RADNIH MJESTA
> <
39 / 42
3.4 DETALJNO PROJEKTOVANJE PROIZVODNIH SUSTAVA
Pri oblikovanju radnih mjesta projektant proizvodnog procesa mora teiti ka
postizanju rjeenja koje e osigurati takve uslove, da se rad obavlja sa to
manje naprezanja. U cilju dobivanja najpovoljnijih rezultata potrebno je rijeiti
vie razliitih podzadataka, meusobno vezanih uz tehnika, ergonomska,
ekonomska, ekoloka i organizacijska gledita.
Izmeu dva svjetska rata razvijene su nove nauke o prouavanju rada,
ograniene samo na studij vremena i pokreta.
U posljednjih dvadestak godina intenzivno se istrauje prouavanje ljudskog
faktora u proizvodnji, te su razvijene posebne nauke o radu:
1. Fiziologija rada, koja prouava tjelesne mogunosti rada, izmjenu
energije u ljudskom tijelu i fizioloke procese prilikom naprezanja pri
radu;
2. Psihologija rada, koja prouava psiholoke pojave vezane za
pojedinaan i timski rad;
3. Industrijska sociologija, koja prouava skupno ponaanje, statusne
poloaje i uloge pojedinaca u grupama;
4. Medicina rada, koja prouava utjecaj specifine radne okoline na
zdravlje ljudi i profesionalna oboljenja.
3.5 IZVOAKI PROJEKT
Izvoaki projekat sadri sve pripremne aktivnosti organizacijsku, tehniku i
graevinsku realizaciju proizvodnog sistema. On sadri sve mjere i odluke za
osiguranje realizacije projektnih rjeenja glede zahtijeva kako funkcionalnih tako
i terminskih. Ova faza logian je nastavak prethodne faze projektovanja, te se
koriste podaci dobiveni tokom detaljnog projektovanja proizvodnog sistema.
Izvoakim projektom definiu se aktivnosti, njihov tok i terminski plan u cilju
osiguranja koordinacije projekta, te dodjeljivanje odgovornosti pojedinim
sudionicima na projektu. Kod planiranja toka izvoenja projekta, bitni su
slijedei elementi (Grundig, 2000.):
1. Upravljanje projektom (Project Management). Ciljevi uvoenja upravljanja
projektom su pravovremeno organizacijsko osiguranje planiranja projekta
i njegovo provoenje. U ovom koraku se odreuje:
40 / 42
odgovorna osoba za voenje projekta, manager projekta (Project
Manager), te imenovanje lanova tima (iz vlastitog preduzea i
vanjskih suradnika),
definisanje organizacije projekta (unutar postojee organizacijske
strukture ili formiranje iste ili individualne projektne organizacije).
2. Odobrenje prijedloga. Izrada i podnoenje prijedloga za odobrenje
projekta, prijedloga za graevine, instalacije, ouvanje okoline,
odstranjenja otrova itd., te dobivanje strunih miljenja (nadzor nad
gradnjom, vatrogasno osiguranje).
3. Izrada liste potreba (npr. radionika oprema, ureaji). Pored ove liste
potrebne opreme odreuju se i rokovi isporuke i montae, te trokovi
nabave i instaliranja.
4. Konkurs (Natjeaj). U ovom koraku odvija se raspis konkursa (natjeaja),
zaprimanje svih ponuda, njihovo usporeivanje, ocjenjivanje i izbor
najbolje ponude (npr. za procese gradnje i montae, opremu, hardver,
softver, inenjering).
5. Dodjeljivanje radova najpovoljnijem ponuau. Dodjeljivanje radova
isporuiocima opreme ili usluga i njihova integracija u projekt.
6. Planiranje montanih radova. Postavljanje i prikljuivanje opreme na
radna mjesta na temelju detaljnog projektiranja.
7. Planiranje prerazmjetaja sredstava za proizvodnju. Utvrivanje
postupnog prerazmjetanja opreme te radnih mjesta (u cilju minimiziranja
zastoja), odnosno osiguranje proizvodnog procesa u sluajevima
rekonstrukcije proizvodnog sistema uz proirenje povrina, prerazmjetaj
odjela/sredstava za proizvodnju ili manjih racionalizacija u proizvodnom
sistemu.
8. Planiranje gradilita. Ovaj se plan provodi izmeu naruitelja i preduzea
koje izvodi graevinske i montane radove. Plan sadri graevinske
objekte, raspored graevina, osiguranje graevine, itd.
9. Provoenje tehniko-organizacijskih aktivnosti, npr.:
izgradnja ili nadopuna informacijskog sistema
oblikovanje ili promjena ili prilagoavanje organizacijskog sistema
(npr. integracija i uvoenje planiranja i upravljanja proizvodnjom,
sistema za prikupljanje pogonskih podataka, itd.).
41 / 42
10. Planiranje aktivnosti projekta i vremena trajanja. Ovaj korak obuhvaa
planiranje itavog niza djelatnosti koje su meusobno povezane. Za
planiranje se koriste pomona sredstva, poput softvera za planiranje,
tehnike mrenog planiranja, dijagrami tokova, itd. Znaajni elemeni
planiranja su:
strukturiranje sadraja rada
- definisanje pojedine aktivnosti,
- odreivanje termina poetne i zavrne aktivnosti za svaku
pojedinu aktivnost,
- dodjeljivanje aktivnosti odreenoj projektnoj fazi (raspis
konkursa - natjeaja, montaa, putanje u pogon),
planiranje toka rada (plan strukture projekta)
- analiza redoslijeda aktivnosti s obzirom na funkcionalnu
povezanost i vrijeme trajanja,
planiranje rokova
- izraunavanje vremena trajanja pojedine aktivnosti,
- odreivanje rokova na temlju poetnih i konanih termina
(terminiranje unaprijed i unutrag, odreivanje kalendara
projekta),
- izraunavanje vremenskih rezervi i kritinih puteva
planiranje kapaciteta
- odreivanje kapaciteta za planirane aktivnosti,
- iterativno balansiranje termina i kapaciteta
proraun trokova i potrebnih financijskih sredstava
odreivanje trokova s obzirom na terminirane kapacitete, te
potrebnih financijskih sredstava.
3.6 IZVOENJE PROJEKTA I PROBNI RAD
Ova poslijednja faza projektovanja proizvodnih sistema obuhvaa izgradnju
objekata (graevina), postrojenja, opremanje, instaliranje, montau, itd. Obje
aktivnosti, izvoenje projekta i probni rad odvijaju se korak po korak:
Provoenje gradnje, montae, instalacija opreme
- upravljanje i kontrola izvoakih radova (kontrola trokova i
rokova)
42 / 42
- primopredajno ispitivanje (ispitivanje funkcija, geometrije i sl.) na
temelju
- utvrenih ispitivakih i prijemnih uslova (testovi optereenja,
ispitivanje) za graevne objekte, postrojenja, utvrivanje liste
greaka, te provoenje brze reparature u cilju vremenske utede i
osiguranja pravovremenog zavretka projekta (koritenje
vremenskih rezervi),
Preuzimanje
- nakon provoenja gradnje i primopredaje slijedi preuzimanje
dijelova ili cjelokupnog proizvodnog sistema sa strane izvoaa za
naruitelja naloga. Preuzimanje se obavlja uz protokol o
preuzimanju kao i potvrdama o preuzimanju (npr. graevni ured,
vatrogasni ured, itd.),
- administrativni zadaci. Provoenje konanog obrauna nastalih
trokova pri planiranju i izvoenju projekta. Primopredaja zavrne
projektne dokumentacije (podloge za projektovanje, izvjetaji o
realizaciji, izmjene, protokoli o ispitivanju i preuzimanju). Ovi su
dokumenti bitan temelj za mogunost reprodukcije rjeenja glede
garancije (jamstva), dokazivanja odstupanja od rjeenja kao i za
eventualni nastavak razvitka projekta.
Probni rad. Moe se definisati da je to vremensko razdoblje od poetka
proizvodnje ukljuivo uhodavanje radne snege do postizanja postavljenih
ciljnih veliina (uinak, kvaliteta, iskoritenje, ciklus proizvodnje, itd.).
Potrebno je naroito paziti na pravovremeno obuavanje radne snage s
obzirom na promjenu sadraja rada.
Top Related