DIGITALNA OBRADA SIGNALA
SEMINARSKI RAD
Uvod
U svakom od poslednja tri veka dominirala je određena tehnologija. 18. vek je bilo
vreme velikih mehaničkih sistema koje je sledila industrijska revolucija. 19. vek je bilo
doba parnih mašina. Tokom 20. veka ključna tehnologija je bilo prikupljanje, obrada i
širenje informacija. Uz druge vrste razvoja svedočilo se instalaciji svetskih telefonskih
mreža, izumu radija i televizije, rođenju i do tada neviđenom rastu računarske industrije,
pa lansiranju komunikacijskih satelita. Zahvaljujući veoma brzom razvoju elektronike i
informacionih tehnologija, savremene telekomunikacije imaju ključnu ulogu u eri
globalizacije. Zadnjih petnaestak godina napravljen je veći skok u razvoju
telekomunikacija, nego što je to postignuto za prethodnih 115 godina. I dok su se u
prethodnom periodu telekomunikacije razvijale uglavnom u skladu sa razvojem
tehnologija, savremene telekomunikacije su bitno povezane sa razvojem ukupne privrede
i društva.
U ovom radu želeo sam da predstavim najveće digitalne telekomunikacione sisteme
današnjice i njihov uticaj na našu svakodnevnicu. U prvoj glavi je opisan prenos
digitalnih podataka, osnovna razlika između analognih i digitalnih signala i na kraju su
navedene prednosti prenosa digitalnih signala u odnosu na analogne. U drugoj glavi se
polako ulazi u tematiku digitalnih telekomunikacionih sistema, sa kratkim osvrtom na
istorijat razvoja, potom opisom telekomunikacione mreže i uvodom u tehnologiju
komutacije. Potom su opisani najčešće korišćeni medijumi za prenos podataka, da bi na
kraju glave rekao nešto o širokopojasnom pristupu i servisima.
Tema treće glave je GPS i bavi se istorijatom razvoja, opisom samog sistema, načinom
rada, segmentima sistema, sa posebnim osvrtom na upotrebu GPS-a danas, gde su dati
konkretni primeri gde se ovaj sistem koristi. Četvrta glava se bavi jednim od najviše
korišćenih digitalnih telekomunikacinih sistema danas - mobilnom telefonijom. Nakon
opisa same mobilne komunikacione mreže, poseban akcenat je stavljen na tehnologije
mobilne telefonije za prenos podataka (GPRS, EDGE i UMTS). I konačno u poslednjem
poglavlju obrađen je kablovsko distributivni sistem (KDS), gde su naročito opisana 2
najpoznatija servisa ovog sistema - kablovka televizija, u okviru nje digitalna televizija, i
kablovski internet.
1. Digitalna obrada signala
Nauka o obradi signala se bavi proučavanjem signala. Obrada signala se može dogoditi
u neprekidnom (analognom) i diskretnom, odnosno digitalnom sistemu. Analogni sistemi
za obradu signala imali su veliku ulogu sve dok se digitalni sistemi nisu usavršili do tog
stepena, da nisu postali pogodni za obradu signala u realnom vremenu. Signali se danas u
većini slučajeva obrađuju u digitalnom domenu, digitalnim procesorima. Sa neprekidnim
vremenskim intervalom ovi digitalni sistemi se povezivaju sa pretvaračima.
Usavršavanje digitalne obrade signala u prvom redu se može zahvaliti napretku
računarske tehnike. U prvom stepenu napretka digitalni sistemi su se koristili samo za
simulaciju analognih procesa, ali vrlo brzo se došlo do zaključka, da digitalni računar nije
pogodan samo za simulaciju, već da se mogu realizovati u digitalnom domenu kompletni
sistemi, sa kojima u potpunosti možemo obraditi digitalne signale.
1.1. Šta je obrada signala
Naša okolina je puna raznih uticaja kao što su zvuk, svetlost itd., koje možemo osetiti
našim čulima. Naš organizam ima pet čula, pet senzora, vid, sluh, miris, ukus i dodir.
Tako za osećaj zvuka koristimo uši. Osećaj osećamo preko nervnih sistema sa
električnim znacima koje prosleđujemo mozgu. Kada ovi signali stignu u mozak, oni
raspolažu različitim frekvencijama, amplitudama koji stvaraju sliku o dejstvu zvuka.
Ovako možemo utvrditi tip zvuka (da li je to muzika, razgovor ili buka od aviona) kao i
njegov pravac. Pored toga imamo jedan snažan računar na raspolaganju, a to je mozak.
Nije teško prekopirati u velikim crtama ovaj sklop, ali je teško, odnosno nemoguće
napraviti sistem koji će delovati kao ljudski mozak. Ljudski mozak obrađuje pojave
preko nervnih sistema i pretvara u električne signale. Ove neprekidne signale uglavnom
nazivamo analognim signalima. Na osnovu ovoga naš mozak možemo tretirati kao
analogni računar sa velikim kapacitetom. Tehniku kada analogne signale obrađujemo sa
analognim elementima nazivamo analogna obrada signala.
Mi znamo da projektujemo analogni računar, ali njegov kapacitet i fleksibilnost
zaostaje za mozgom. Digitalni računari kao PC mnogo su jednostavniji sistemi i možemo
postići velike rezultate u numeričkoj obradi podataka, ali imaju ograničene mogućnosti,
nisu dovoljno brzi za obradu analognih signala. Analogne signale možemo obraditi sa
digitalnim elementima, kao prvo mora se pretvoriti u digitalni signal. Pretvaranje se vrši
Analogno/Digitalnim pretvaračem, skraćeno AD. Onaj proces kada signale obrađujemo u
digitalnom domenu nazivamo digitalna obrada signala, na engleskom Digital Signal
Processing, odnosno skraćeno DSP. Danas već, konkretno za ovaj zadatak postoje
konstruisani procesori. To su procesori za digitalnu obradu signala odnosno skraćeno
DSP.
Ove godine navršava se 15 godina od prvog proizvedenog Digitalnog Signal Procesora
(DSP). Danas, samo nekoliko inovacija čine tako brze promene u načinu života ljudi kao
što to čini DSP. Specijalizovan za rad sa velikim količinama podataka u realnom
vremenu, DSP čini mogućim novi zamah razvoju industrijske kontrole i proizvodnje,
brzim modemima, bežičnim komunikacijama, prepoznavanju govora, automobilima,
hard-disk kontrolerima, navigaciji i mnogim drugim područjima. DSP u poslednje vreme
predstavlja najbrže rastući segment u poluprovodničkoj tehnologiji. Na početku 21. veka,
DSP tehnologija je ključ za povezivanje sa digitalnim svetom.
1.2. Gde se danas koristi DSP tehnologija
Odgovor bi bio lakši kada bi pitanje bilo “gde se ne koristi?”. Danas u savremenoj
tehnici nema takve oblasti gde se ne koristi bar jedan DSP procesor, odnosno jedan ili
više uređaja sa kojima se može izvršiti DSP računanje. Elementi za DSP danas nisu
skupi, naročito ako uzmemo u obzir u kakvom su odnosu cena procesora i cena gotovog
proizvoda. Proizvođači DSP procesora su uglavnom proizvođači koji se bave
proizvodnjom procesora i analogno elektronskih čipova. Najveći proizvođači su: Analog
Devices, Hitachi, Motorola, Texas Instruments, itd.
DSP tehnologija se koristi u profesionalnim sistemima, kao na primer: instrument za
merenje, složenim upravljačkim sistemima, profesionalna komunikativna sredstva,
telefonske centrale, video telefoni, mobilni telefoni, za nadzor bolesnika, „virtuelne”
naočare, roboti, za nadzor aviona, kod radara, kodera, itd.
Osim nabrojanih sistema koristi se još i za regulisanje rada elektromotora. U
proizvodnji automobila, gde danas u jednom savremenom automobilu postoji više DSP
procesora, koji posebno nadgledaju kočenje, regulišu rad motora itd. Takođe DSP uređaji
su ugrađeni u sisteme za obradu fotografija, modeme, hard diskove, u igrice, 3D
grafičkim uređajima u računaru tzv. turbo kartice, HI-FI uređajima, multimedijalnim
sistemima, muzičkim uređajima kao na primer sintisajzer, električna gitara itd. Ovo
nabrajanje bi se moglo nastaviti. Evo par primera upotrebe DSP-a.
U muzičkim instrumentima uglavnom se koristi jedan konkretni DSP procesor tzv.
„muzički procesor” koji predstavlja srce muzičkih instrumenata. Danas u modernim
sintisajzerima osnovni muzički zvuci, realizacija različitih muzičkih uticaja nezamisliva
je bez jednog ozbiljnog DSP procesora. Za popravku akustike sale, uzimaju se u obzir
različiti postupci kao na primer distribuirani muzički uticaj. Sve ovo je neizvodljivo bez
upotrebe DSP procesora.
U okviru komercijalnih PC računara sve veća potreba se ukazuje za upotrebom DSP
tehnologije. Rad modema, hubova, rutera, računarskih mreže, nezamisliv je bez DSP
tehnologije. Kako raste potreba za internetom, kako količinski tako i kvalitetno, raste i
potreba za upotrebom DSP procesora sa velikom snagom. Pošto iz dana u dan raste
brzina prenosa informacija, ali ostaju stari prenosni medijumi (slabiji lokalni kablovi,
analogni mrežni pojačavači, analogne centrale, ometane radio mreže itd.), zahtev za
upotrebom DSP procesora je sve veći. Zadatak DSP procesora je da eliminiše: greške u
prilagođavanju kabla, linearne i nelinearne deformacije signala i da eliminiše šum iz
zadatog signala i na osnovu toga da na odgovarajući način tumači dobijeni znak. CD,
Hard disk, Flopi disk, sa porastom kapaciteta memorije i minimizacijom gabarita,
odnosno sa porastom brzine “čitanje/pisanje”, stvoreni su uslovi koji se ne mogu pratiti
klasičnim analognim uređajima. Zato su se stvorili uslovi za upravljanje sa DSP-om. Sa
povećanjem gustine podataka, sa povećanjem brzine, uloga DSP procesora na ovom polju
je sve veća. Komercijalizacija tehnologije 3D grafike, sa pojavom PC Express, u velikoj
meri je porasla upotreba DSP procesora. Danas već modernije igrice, kao simulacije
letenja, već zahtevaju komunikaciju bar sa jednim DSP procesorom. Rešenja za
realizaciju 3D grafike mogu biti video procesori ali su cene još izuzetno velike za
običnog korisnika.
Mobilni telefon unutar mreže ima više zadataka. Neki od njih su: kodovanje,
dekodovanje, potiskivanje šuma, prilagođavanje signala, izbor kanala. Za ovakve složene
zadatke, sa malim zahtevom za memorijom i sa niskom upotrebom energije, jedino je
pogodan DSP processor.
Za pokretanje elektromotora je izrađena posebna porodica DSP-a (pr. Analog Devices,
Motorolla ili Texas Instruments). Ove porodice procesora se bave opterećivanjem
elektromotora i sa upravljačkim algoritmom, u realnom vremenu se upravlja sa
MOSFET-om ili IGBT tranzistorom. Danas već i u standardne invertore se ugrađuju DSP
procesori. DSP procesor može da obrađuje kontrolne signale oko MHz-nih struja,
određene reakcije da sprovede i da generiše određene šestokanalne PWM signale za
trofazno pokretanje.
Ovo nabrajanje bi se moglo nastaviti, ali to nije cilj ovog rada. Sa ovim nabrajanjem
hteo sam da dam sliku, da DSP ima sve veću i veću ulogu u profesionalnom i
svakodnevnom životu.
1.3. Razlika između analogne i digitalne obrade signala
Kao što samo ime kaže, digitalni signal procesori (DSP) vrše obradu digitalnih signala
koji mogu biti različtog porekla: govor, tekst, slike, ali i jednostavniji kao što su
temperatura, brzina, pozicija itd. Postoje dva načina obrade: analogna obrada i digitalna
obrada signala. Kao primer analogne obrade signala može se uzeti ljudsko telo. Naše telo
pretvara informacije primljenje ušima, očima, i kožom u električne signale različitih
inteziteta, koji prolaze kroz nervni sistem do mozga. Naš mozak obrađuje te promenljive
koje su u ovom slučaju kontinualni ili analogni signali (slika 1.1). Zovu se kontinualni
zato što mogu imati beskonačno mnogo vrednosti između minimalne i maksimale
vrednosti. Posle obrade tako primljenih informacija i donešenih odluka na osnovu njih,
on šalje električne signale u druge delove tela kao odgovor na spoljne podražaje.
Slika 1.1 Analogni signal
Digitalna obrada signala sadrži još jedan međukorak. Pošto računar koji vrši obradu
signala “ne razume” analogne vrednosti, potrebno je iste pretvoriti u njemu prihvatljiv
“jezik”. Kada se složimo sa tim da nam nisu važne sve vrednosti, već samo određen,
unapred dogovoren broj nivoa analognog signala, dolazimo do digitalizovanja analognog
signala (slika 1.2). Tako “preveden” analogni signal je “razumljiv” za računar.
Slika 1.2 Digitalni signal
Ulogu prevodioca ima npr. mikrofon koji pretvara energiju zvučnih talasa u
električne, električne signali se zatim digitalizuju pomoću konvertora i kao takvi predaju
računaru. Posle obrade se preko zvučnika ponovo pretvaraju u zvučne signale (slika 1.3).
Neke obrade analognih signala mogu se grubo obrađivati analognim procesorima po
niskoj ceni, ali za implementaciju kvalitetnog analognog procesora, sa veoma preciznim
komponentama, potrebno je oko 300$. Za otprilike istu sumu, moguće je implementirati
digitalno rešenje, uključujući i digitalni signal procesor (DSP). Digitalni signal procesor
se može korisiti i za mnoge primene gde analogni procesori nisu u stanju da budu
primenjeni.
Slika 1.3 Tipičan DSP sistem
AD pretvarač je uređaj koji primljene analogne signale postupkom modulacije pretvara
u odgovarajuće digitalne signale kako bi DSP mogao da ih obradi. Sa druge strane DA
pretvarač radi suprotno, odnosno obrađene podatke od strane DSP-a postupkom
demodulacije pretvara u analogne signale. Na slici ispod (slika 1.4) su dati primeri
analognih i njihovih odgovarajućih digitalnih uređaja.
Slika 1.4 Analogni i digitalni merači
1.4. Tipovi modulacije signala
Modulacija je postupak obrade signala kojim se u prenosni signal upisuje signal
informacije. Na prijemnoj strani se vrši obrnuti postupak – demodulacija, kako bi se
ponovo dobila informacija. Prenosni signal ima veću frekvenciju, pa ima bolja svojstva
širenja prenosnim medijumom. Signal informacije zovemo još i modulacijski signal, dok
kao rezultat modulacije dobijamo modulisani signal.
Kod modulacije signala menja se jedan od parametara sinusnog signala: amplituda,
frekvencija ili faza. Na osnovu toga razlikujemo amplitudnu modulaciju (AM),
frekvencijsku modulaciju (FM) i faznu modulaciju (PM). U istoriji komunikacija
značajnu ulogu je odigrala amplitudna modulacija, koja je danas u svom izvornom obliku
gotovo napuštena. Međutim njena primena je i dalje prisutna u složenim modulacijskim
postupcima. Posebno je pogodna za razumevanje modulacije uopšte. Frekvencijska
modulacija je danas najzastupljenija u radio-difuziji, mada su razvijene i koriste se i
druge modulacije, odnosno modulacijski postupci koji u sebi sadrže veći broj potupaka i
faza obrade signala.
1.4.1. Amplitudna modulacija (AM)
Amplitudna modulacija u svom izvornom obliku danas se malo koristi, no principe
modulacije uopšte, najlakše je razumeti na primeru amplitudne modulacije. Modulacija
amplitude prenosnog signala obavlja se tako da se menja amplituda na način i po zakonu
promene modulacijskog signala.
Prenosni signal je taj koji će nam poslužiti za prenos informacije. On sam ne sadrži
informaciju. Informacija je sadržana u modulacijskom signalu. Modulacijski signal je
sam po sebi informacija.
Slika 1.5 Amplitudna modulacija
Na slici 1.5 prikazan je amplitudno modulirani signal gde se vidi da se vidi da se
amplituda modulacije dobija tako što modulacijski signal utiče na amplitudu prenosnog
signala, pa je na taj način menja prema zakonu po kojem se menja amplituda
modulacijskog signala. Jedan od važnih parametara modulacije je dubina modulacije ili
indeks modulacije. Indeks modulacije predstvalja odnos između najveće promene
amplitude modulacijskog signala i najveće promene amplitude prenosnog signala. On
pokazuje koliki je uticaj modulacijskog signala na amplitudu prenosnog signala.
Izračunava se prema sledećoj formuli:
ma = Unm/Upm
(1)
Ovde Unm predstavlja amplitudu modulacijskog signala, a Upm amplitudu prenosnog
signala.
1.4.2. Frekvencijska modulacija (FM)
Frekvencijska modulacija nastaje kada se menja trenutna frekvencija prenosnog
signala proporcionalno promeni nivoa modulacijskog signala. Vremenski prikaz FM
signala dat je na slici 1.6.
Slika 1.6 Frekvencijska modulacija
Na slici 1.6 je prikaz modulacijskog signala koji ima oblik sinusoide. Na slici se takođe
vidi promena frekvencije prenosnog signala pri čemu se frekvencija za pozitivnu
poluperiodu modulacijskog signala povećava, a za negativnu smanjuje. Maksimalnu
promenu frekvencije nazivamo devijacija frekvencije ∆f.
Indeks frekvencijske modulacije mr se izračunava kao odnos devijacije frekvencije i
frekvencije modulacijskog signala.
mf = ∆f / fm (2)
Ovde ∆f predstavlja devijaciju frekvencije, a fm predstavlja frekvenciju modulacijskog
signala.
U poslednjoj deceniji prošlog milenijuma uobičajeno je bilo da se pri prenosu TV
poruke, koristio amplitudno modulirani visokofrekventni signal za prenos slike i
frekventno modulirani visokofrekventni signal za prenos govora. Oba signala zauzimala
su dogovoreno frekventno područje nazvano “kanal”. Različiti kanali koristili su različite
visokofrekventne signale-nosioce, kako se ne bi međusobno “mešali”. Razlog korišćenja
visokofrekventnog signala kao nosioca signala poruke je zbog njegovog efikasnog
rasprostiranja kao elektromagnetskog talasa, što po pravilu nije osobina signala poruke.
Kako su promene parametra signala u skladu sa promenama koje diktira poruka, ovakva
vrsta prenosa poruke spada u tehnologiju analogne modulacije prenosnog signala.
Primena analogne modulacije u računarskoj tehnologiji nije raširena, ali je prisutna (kao
modem ili DVB), pa nadalje neće biti predmet rasprave.
Digitalnu poruku predstavlja digitalni električni signal. To je signal koji se sastoji od
“diskretnih” stanja amplitude - napona ima ili nema i uopšte nije važno koliki je. Bitna je
samo prisutnost u vidu pozitivnog ili negativnog strujnog izlaza na predajniku i
prepoznavanje tog stanja u prijemniku. U većini slučajeva to se simbolički označava sa
"1" i "0". Takav električni signal može se prenositi direktno na takav način, da se kao
različiti naponski nivoi upute preko nekog fizičkog voda do prijemnika, što je u
računarskoj tehnologiji najčešće. Drugi je način je da se njime izvrši modulacija signala
sinusnog oblika koji se potom šalje fizičkim medijumom (vodič) ili slobodnim prostorom
(radio talasi).
Osobina signala, bez obzira na njegovu prirodu, je da se signal poruke, uglavnom niske
frekvencije (NF), vrlo slabo prostire kao elektromagnetni talas kroz prostor, dok je signal
visoke frekvencije (VF) po pitanju rasprostiranja znatno efikasniji. Zato se raznim
postupcima modulacije signal poruke ugrađuje u visokofrekventni talas - nosilac,
menjanjem nekog od parametara visokofrekventnog signala u skladu sa promenama
signala poruke bez obzira da li je signal poruke analogan ili digitalan. Digitalizacija
signala poruke povećava otpornost na smetnje, omogućava upotrebu manjeg frekventnog
opsega i vremenski multipleks (TDMA), ali u odnosu na analogni signal unosi se svestan
gubitak verodostojnosti tokom prenosa, zbog raspona nivoa digitalizacije. Sve se u suštini
svodi na zahtev da se opisani postupci moraju obaviti na način da prosečan korisnik ne
vidi nekakvu značajnu razliku između prenosa analognog i digitalnog signala poruke.
1.5. Prednosti digitalne obrade signala
Digitalna obrada signala ima nekoliko prednosti nad analognom obradom signala:
1) veća pouzdanost obrade signala digitalnih kola u odnosu na analogna kola.
2) manji troškovi proizvodnje digitalnih kola.
3) postoje oblasti gde je upotreba analognih kola preskupa ili “nemoguća”.
Povećanje pouzdanosti obrade signala digitalnih kola nad analognim kolima sastoji se
u:
a) Smanjenju promena radne tačke usled promene okolne temperature.
Karakterisitke analognih komponenata kao što su otpornici, kondenzatori,
operacioni pojačavači menjaju se sa promenom temeperature. Digitalna kola ne
pokazuju nikakve promene sa promenom radne temperature u opsegu njihovog
područja rada.
b) Smanjivanje efekata starenja. Starenje komponenata takođe utiče na performanse
analognih kola. Dielektrici u kondenzatorima su posebno osetljivi na starenje,
tako što menjaju impedansu kondenzatora, a samim tim i njegove performanse.
c) Smanjivanje osetljivosti na šum. Kako su iz jednog logičkog stanja u drugi kod
digitalnih kola prelazi kada je dostignut neki prag, ona su manje osetljiva na
šumove koji se pojavljuju u kolima, kao i na elektomagnetna zračenja koja dolaze
iz okoline uređaja.
Smanjenje troškova kao veoma važna stavka u današnjoj prizvodnji se postiže:
a) Smanjenjem hardverskih zahteva, jer menjanjem programa u jednoj hardverskoj
konfiguraciji mogu se rešavati različiti problemi obrade signala, dok je kod
analogne obrade signala za svaki problem potrebna drugačije analogno kolo.
b) Smanjenjem potrebe za preciznim komponentama. Analogna kola se proizvode sa
različitim tolerancijama. Na primer, tipični otpornik ima toleranciju ispod 5% od
svoje nominalne vrednosti, dok skuplji ima toleranciju ispod 1% ili 2%. Tipični
kondenzator ima toleranciju od 20% i više od svoje nominalne vrednosti.
Kombinujući takve komponente dolazimo do toga da analogna kola nemaju
zadovoljen uslov ponovljivosti, tj. za iste ulazne promenljive dobijamo različite
izlaze vrednosti. Stvar je našeg kompromisa sa kojim tolerancijama izlaznih
parametara smo zadovoljni. Za razliku od analognih kola, digitalna kola imaju
svojstvo stalne ponovljivosti.
c) Smanjenjem broja čipova. Tehnologija izrade današnjih digitalnih kola uspela je
da smanji veličinu gejta tranzistora na 0.18um. Zbog tako male geometrije
tranzistora, proizvode se kola na koja staju više od 125 miliona tranzistora na
jedan komad silikona. Sa tom tehnologijom današnja proizvodnja teži da sve
elemente digitalne obrade signala smesti na što manji broj čipova, ili ako je
moguće na samo jedan!
d) Smanjenjem vremena potrebnog za razvoj. Smanjene troškova se takođe postiže
povećanjem produktivnosti i smanjenjem vremena porebnog da se proizvod
predstavi tržištu. Razvojni alat kao što je starter kit, C-prevodioci, debageri,
programse biblioteke, emulatori, i mnogi drugi alati za podršku, pomažu pri
implementaciji sistema baziranog na DSP-u.
Pored prethodno navedenih prednosti digitalne obrade signala nad analognom postoje i
područja gde je primena analognih procesora skupa ili nemoguća:
a) “Nemogući” sistemi. Naravno, nemogući su samo sa stanovišta analognih
procesora. Klasični primeri takve vrste obrade signala su neke vrste filtera u
prenosu signala, a kod sistema za upravljanje je “deadbeat” kontroler -
kontroler sa aperiodičnim odzivom i veoma brzim postavljanjem upravljane
promenljive na zahtevanu vrednost.
b) Prepoznavnje i sinteza govora uključuje obradu govornog signala i odlučivanje
na osnovu dobijenih rezultata. Takvu kombinacija obrade signala i upravljanja
je veoma teško realizovati pomoću analognih procesora.
c) Adaptivno upravljanje. DSP sistem se može lako prilagoditi promenama
ulaznih promenljivih tako što upiše nove vrednosti umesto starih. Primer
adaptivnog upravljanja je poništavanje šuma, gde procesor stvara isti signal
samo suprotnog predznaka tako da je zbir ta dva signala nula.
d) Korekcija greške. Informacijama u binarnoj formi dodaju se “redundantni”
bitovi da bi se detektovale greške koje nastaju pri prenosu. U naprednijim
algoritmima, ti bitovi se koriste za rekonstrukciju originalne poruke ako je
nastala greška pri prenosu.
Top Related