SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
Davor Sjauš
UGOVOR O LICENCIJI
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET
UGOVOR O LICENCIJI
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Trgovačko pravo Mentor: Prof.dr.sc. Dionis Jurić Student: Davor Sjauš
Studijski smjer: Menadžment JMBAG: 24214
Rijeka, rujan 2013.
SADRŽAJ stranica
SADRŽAJ
1. UVOD 1
1.1. Predmet istraživanja 1
1.2. Svrha i cilj istraživanja 1
1.3. Znanstvene teorije 1
1.4. Struktura rada 1
2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE 3
2.1. Pojam licencije 3
2.2. Vrste licencije 5
2.3. Podlicencija 10
3. IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ 13
3.1. Ustav 13
3.2. Zakon o obveznim odnosima 13
3.3. Ugovor o licenciji 13
4. TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI 14
4.1. Pojam ugovora o licenciji 14
4.1.1. Predmet i naknada ugovora o licenciji 17
4.2. Oblik ugovora o licenciji 22
4.3. Trajanje ugovora o licenciji 23
4.4. Prestanak ugovora o licenciji 26
5. OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE 29
5.1. Obveze davatelja licencije 29
5.2. Obveze stjecatelja licencije 33
5.3. Prava ugovornih strana i sporovi 38
6. PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U PODUZEĆU
"BRODOGRAĐEVNA INDUSTRIJA 3. MAJ D.D." 41
6.1. Ugovaranje licencije između poduzeća Wärtsilä NSD Switzerland Ltd
i Brodograđevna Industrija 3. Maj d.d. 41
6.2. Licencijski ugovor Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevna
industrija 3. Maj d.d. 42
7. ZAKLJUČAK 48
LITERATURA 52
1. UVOD
1.1. Predmet istraživanja
Predmet istraživanja ovog diplomskog rada je već jasno vidljiv iz samog naziva rada, a odnosi
se na ugovor o licenciji u Republici Hrvatskoj.
1.2. Svrha i cilj istraživanja
Svrha istraživanja jest istraživanje pojma licenciranja i obveznih odnosa u Republici
Hrvatskoj. Cilj istraživanja ovog rada jest objasniti ugovor o licenciji, njegove vrste, njegovo
trajanje i prestanak, te obveze ugovornih strana.
1.3. Znanstvene metode
Znanstvene metode upotrijebljene pri izradi ovog rada su: metoda prikupljanja (kompilacije),
deskripcije, dedukcije, indukcije. Nastojalo se što objektivnije i detaljnije opisati predmet
istraživanja, te je na uobičajen način citirano ono što je preuzeto od drugih autora.
1.4. Struktura rada
Ovaj diplomski rad, složen je u sedam cjelina, a pokriva osnovne pojmove ugovora o licenciji,
vrste ugovora o licenciji, njegovo trajanje i prestanak ugovora o licenciji, te obveze ugovornih
strana, dakle, davatelja i stjecatelja licencije.
U prvom poglavlju, UVOD, postavljeni su predmet istraživanja, svrha i cilj te znanstvene
metode korištene pri izradi rada.
U drugom poglavlju, TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE, određeni su osnovni pojmovi
licencije, s posebnim naglaskom na vrste licencija, te podlicenciju.
U trećem poglavlju, IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ, obrađeni
su izvori prava, Ustav, Zakon o obveznim odnosima te Ugovor o licenciji.
U četvrtom dijelu, TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI, postavljene su
temeljne značajke ugovora, dakle, pojam, oblik, trajanje i prestanak ugovora o licenciji.
U petom dijelu, OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE, opisane su obveze
davatelja i korisnika licencije, te njihova prava.
Šesti dio, PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U "BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI
3. MAJ D.D." prikazuje primjer licencijskog ugovora na internacionalnoj razini između dva
trgovačka društva, Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevne industrije 3. Maj d.d..
Sedmo poglavlje, ZAKLJUČAK, koncizni je prikaz rezultata istraživanja ovog rada.
2. TEORIJSKE ZNAČAJKE LICENCIJE
2.1. Pojam licencije
Licencija (engl. licence, njem. Lizenz) je izraz koji se upotrebljava za različite ekonomske i
pravne odnose, ali uvijek u vezi s određenim odobrenjem, dopuštenjem ili pravom na osnovi
kojega se koristi određena tehnologija, robni ili uslužni žig, te umijeća i iskustva kojima
davalac licencije raspolaže.
Licencija je pravo na korištenje određene tehnike, a ugovor o licenciji je ugovor o ustupanju,
odnosno korištenju takve tehnike, dakle tehničkog znanja, izuma ili zaštićenog prava (patent
ili zaštićeni uzorak). To znači da se licencija odnosi na tehničko znanje ili tehničko iskustvo
(know-how) ili pak na poseban oblik know-howa, na zaštićeno znanje.1
Licencija je pravo iskorištavanja predmeta licencije tijekom određenog vremena. Do licencije
dolazi ukoliko nositelj prava odluči ugovorom o licenciji u cijelosti ili djelomično prenijeti
pravo upotrebe predmeta licencije na drugog vlasnika. Predmet ugovora o licenciji mogu biti
modeli, izumi, ideje, patenti, uzorci, znanje, robne marke i zaštitni znakovi.
Kupac licencije može zasnivati daljnji razvoj svog poslovanja na tehničkim, tehnološkim,
organizacijskim, menadžerskim i inim iskustvima, znanjima i vještinama tržišno etabliranih
poslova prodavatelja licencije. Na taj način kupac licencije smanjuje moguće rizike. Ugovor o
licenciji uvijek se zaključuje u pisanom obliku.
Ugovorom o licenciji mogu se uključiti i pravo korištenja robnog znaka, kao i prijenos znanja
i iskustva u području organizacije, rukovođenja, distribucije i sl. U širem smislu licencija je
sinalagmatski (dvostrano obvezni) ugovor kojim se davalac licencije obvezuje da će
stjecatelju licencije ustupiti pravo privrednog korištenja nekog isključivog prava industrijskog
vlasništva (patent, industrijski uzorak ili model, robni ili uslužni žig) ili znanje i iskustvo
kojim davalac licencije de facto raspolaže.
1 Definicija je preuzeta iz Rječnika marketinga u izdanju Masmedia.
Stjecatelj licencije obvezuje da će se predmetom licencije koristiti na ugovoreni način i u
ugovorenom opsegu te da će davaocu licencije platiti ugovorenu naknadu. U praksi se izraz
licencija koristi i za označavanje pravnog instrumenta kojim se zasniva licencijski odnos
(licencijski ugovor, odluka o obveznoj licenciji) kao i za označavanje samog objekta
licencijskog odnosa.
Trgovačko društvo koje stječe pravo korištenja zaštićenog izuma, uzorka ili modela, ili čak
nezaštićenog izuma koji još nije patentiran, te tajnog znanja i iskustva, putem licencijskog
ugovora stječe povlašten položaj monopolista (ako je riječ o isključivoj licenciji) te tako ima
veliku prednost u privrednoj utakmici nad drugim proizvođačima kojima nije dopušteno
korištenje predmeta licencijskog ugovora. Na taj način stjecatelj licencije, u pravilu, dolazi na
jeftiniji i brži način do mogućnosti proizvodnje novih proizvoda nego da sam razvija novi
proizvod na osnovi vlastitih istraživanja. Ovo potonje bi uz velike troškove zahtijevalo i
kreativno i stručno osoblje te dugo vrijeme za razradu novog proizvoda.2
Licenciranje (engl. licensing, njem. Lizenzerteilung, Lizenzvergabe) je prijenos prava jedne
jednog trgovačkog društva na drugo trgovačko društvoo (ekskluzivna licencija), ili na više
drugih trgovačkih društava (neekskluzivna licencija), da se koristi, odnosno koriste njezinom
tehnologijom, ili njezinom distributivnom mrežom, odnosno da izrađuju njezine proizvode.
Inovativnom trgovačkom društvu s ograničenim vlastitim financijskim resursima davanje
licencije pruža mogućnost za osiguranje unutarnjih i međunarodnih prodajnih potencijala i brz
povrat njezina rizičnog kapitala.3
S druge strane, davanje licencijskih prava može trgovačko društvo dovesti do stvarnih
potencijalnih (u dugom roku) konkurenata kroz korištenje njenog know-howa, gubitak
kontrole nad bitnim dijelom tehnologije, te prepuštanje proizvoda konkurentnim
proizvođačima. Da bi se trgovačko društvo osiguralo protiv toga, te da bi ujedno osigurala
veću tehnološku suradnju s drugim trgovačkim društvima moguće je postići licencijske
aranžmane s uzajamnim licencijskim pravima što se tiče proizvoda i tehnologija.
Prijenos tehnologije može se ostvariti na više načina među kojima su najznačajniji transferi
putem:
2 http://portal.wlw.hr/Default.aspx?sid=1437 (21.09.2012.) 3 Ibidem.
a) licencija
b) zajedničkog ulaganja
c) proizvodne kooperacije
d) izvođenjem investicijskih radova (osobito u okviru "turn - key" sustava)
e) franchisinga.
Imajući u vidu stanje hrvatskog gospodarstva i karakteristike pojedinih oblika transfera
tehnologije mogu se predložiti oni oblici transfera tehnologije koje bi omogućili podizanje
tehnološke razine hrvatskog gospodarstva. Oblici transfera tehnologije rangirani su prema
stupnju prihvatljivosti za hrvatsko gospodarstvo:
1. Pribavljanje tehnologije iz vlastitih istraživačkih resursa
2. Zajednička ulaganja
3. Kooperacija
4. Investicijski radovi iz inozemstva
5. Franšizing
6. Pribavljanje licencija.
Najprihvatljiviji oblik transfera tehnologije je onaj koji se transferira i komercijalizira iz
domaćih institucija i rezultat su rada domaćih istraživača. Nakon toga slijede zajednička
ulaganja. Inozemni partner će u zajedničko ulaganje unijeti suvremenu tehnologiju je o tome
ovisi i njego poslovni uspjeh. Kooperacija je posebno interesantna jer domaćem partneru, na
bazi tehnologije koja je u rangu tehnologije inozemnog partnera, osigurava dugogodišnji
plasman svoje proizvodnje. Ovi oblici bi trebali biti prevladavajući oblici transfera
tehnologije koji bi omogućili brži tehnološki priključak za razvijenim zemljama.
2.2. Vrste licencije
Razlikuje se:4
1. ugovorna,
2. prisilna,
4 http://hr.wikipedia.org/wiki/Licencija (21.09.2012.)
3. zakonska licencija.
Ugovorna licencija može biti isključiva ili neisključiva te prostorno ograničena ili prostorno
neograničena.
Neisključiva licencija je licencija kojom je stjecatelj licencije stekao pravo iskorištavanja
patenta, pri čemu je davalac licencije zadržao pravo bilo sam iskorištavati patent ili to pravo
ustupiti trećoj osobi ili osobama.
Isključiva licencija mora biti izričito ugovorena, a davatelj licencije u tom slučaju ne može ni
u kojem obliku sam iskorištavati predmet licencije, niti njegove pojedine dijelove, niti to
povjeriti nekome drugom u granicama prostornog važenja licencije. Isključiva licencija
predviđena je kao iznimka i mora biti izričito ugovorena, jer se bez posebnog dogovora o
licenciji, isključiva licencija ne prenosi.
Prisilnu licenciju izdaje nadležni sud u slučaju nedovoljnog iskorištavanja patenta bilo kojoj
osobi koja podnese zahtjev za prisilnu licenciju. Zakonsku licenciju država daje sama sebi na
temelju zakonskih propisa radi stvaranja monopola u određenim proizvodnim područjima.
Ekonomske značajke i specifičnosti licencija proizlaze iz ovlasti što ih stjecatelj licencije
dobiva temeljem ugovora s davateljem licencije. Prema količini ustupljenog prava koje
davatelj ustupa korisniku razlikuje se:
1. proizvodna licencija – stjecatelj licencije stječe pravo iskorištavanja licencije za
proizvodnju određene robe (ustupa se zaštićen ili nezaštićen izum, know-how),
2. prodajna licencija – stjecatelj licencije dobiva pravo na prodaju proizvoda što ih
proizvodi na temelju kupljene licencije (korisnik ima pravo patentom zaštićene
proizvode obilježavati robnim znacima koji su predmetom ugovora o licenciji),
3. licencija za iskorištenje - stjecatelj licencije dobiva pravo uporabe proizvoda koji je
proizveden na temelju licencije (korisniku se ustupa postupak proizvodnje na
privredno iskorištavanje),
4. licencija za izvoz - stjecatelj licencije stječe pravo izvoza proizvoda štoga izrađuje na
temelju kupljene licencije,
5. licencija za uvoz – koja stjecatelju licencije daje pravo uvoza proizvoda koji se
proizvode u inozemstvu na temelju patenata.
Ugovori o licenciji mogu biti unilateralni (jednostrani), bilateralni (dvostrani) ili multilateralni
(višestrani) kada se radi o međusobnoj tehničkoj suradnji, razmjeni licencija, zajedničkom
istraživačko-razvojnom radu itd. Rijetki su ugovori kojima je objekt samo određeno pravo
industrijskog vlasništva. U pravilu je spojeno nekoliko licencija: patentna licencija s
licencijom know-howa ili s licencijom uzorka, modela, robnog žiga. Veoma često je
licencijski ugovor ugrađen u neki širi kompleksni ugovor: ugovor o zajedničkom ulaganju,
ugovor o inženjeringu, ugovor o izvođenju investicijskih radova, ugovor o leasingu ili ugovor
o franšizingu.5
Ugovori o licenciji mogu se podijeliti na osnovi nekoliko kriterija:
- vrijeme trajanja
- vrsta ovlaštenja
- prema obujmu ustupljenog prava, i dr.
Davanje licencije znači za njenog davatelja ograničenje njegovih prava. Budući da se
ugovorom o licenciji mogu i na strani stjecatelja licencije javiti određena ograničenja, ugovor
o licenciji javlja se u nekoliko oblika:6
1. isključivi, neisključivi i mješoviti ugovori,
2. prostorno ograničen i prostorno neograničeni,
3. vremenski ograničen i vremenski neograničeni,
4. kvantitativno ograničen i kvantitativno neograničeni.
Najvažnija je podjela na isključive i neisključive (proste) ugovore o licenciji.
Isključivi ugovori o licenciji (isključiva licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije
prenosi na stjecatelja licencije isključivo pravo iskorištavanja predmeta licencije u
vremenskim i prostornim granicama važenja prava koje je predmet ugovora (čl. 702. ZOO-a).
5 http://limun.hr/main.aspx?id=10098&Page=... (22.09.2012.) 6 Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2008., str. 32.
Isključivost se ogleda u pravu stjecatelja licencije da svakoj trećoj osobi, uključivo i davatelju
licencije, zabrani iskorištavanje predmeta licencije za vrijeme trajanja ugovora o licenciji.
Ostale mogućnosti iskorištavanja predmeta licencije zadržava davatelj licencije. Da bi
korisnik imao pravo na isključivu licenciju, ona mora biti izričito ugovorom predviđena, u
suprotnom smatra se da je davatelj ustupio prostu licenciju.
Kad je riječ o isključivoj licenciji postavlja se pitanje može li s obzirom da ostale mogućnosti
iskorištavanja predmeta licencije zadržava davatelj licencije, onda kad je ugovorena isključiva
licencija, davatelj licencije sam iskorištavati predmet licencije? Gledajući odvojeno, davatelj
isključive licencije zadržava za sebe ostale mogućnosti iskorištavanja što znači da može
ustupiti (cedirati) predmet licencije, a i inače slobodno raspolagati predmetom licencije, na
primjer, založiti ga. Povezujući ovaj članak s čl. 708. ZOO-a, kojim se davatelju isključive
licencije osim ostalih zabrana, zabranjuje da sam iskorištava predmet licencije u granicama
prostornog važenja licencije, moe se zaključiti da na temelju ovlasti iz st. 2. čl. 702. davatelj
licencije može i sam iskorištavati predmet isključive licencije, na primjer proizvoditi po
vlastitom izumu, ali samo izvan granica prostornog važenja u kojima vrijedi isključiva
licencija. Da ne bi došlo do eventualnih različitih shvaćanja suugovaratelja, preporučljivo je
takvu odredbu izričito ugovoriti.
Neisključivi ugovori o licenciji (neisključiva licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije
prenosi na stjecatelja licencije neisključivo pravo iskorištavanja predmeta licencije. Stjecatelj
licencije dobiva pravo iskorištavanja predmeta ugovora o licenciji ali davatelj licencije
zadržava pravo da sam iskorištava predmet licencije u cijelosti ili djelomično, odnosno da
sklapanjem licencijskih ugovora s trećim osobama na njih prenosi (identično) pravo
iskorištavanja predmeta licencije kao što je to prenio i na prethodnog stjecatelja licencije. Ako
u ugovoru o licenciji nije naznačeno o kakvoj je licenciji riječ, smatra se da je dana
neisključiva licencija.
Pored isključivog i neisključivog prava upotrebe, važna razlika između isključive i
neisključive licencije je u pravu korisnika isključive licencije da može podizati tužbu i
poduzimati ostale pravne radnje protiv osoba koje ometaju vršenje njegovog prava. U zaštiti
svog prava, korisnik isključive licencije je izjednačen s nositeljem prava, tj. s davateljem
licencije.
Mješoviti ugovori o licenciji (mješovita licencija) jesu ugovori kojima davatelj licencije
prenosi na stjecatelja licencije pravo isključivog korištenja predmeta licencije na određenom
području a neisključivo pravo na drugom području.
Prostorno ograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori kojima se stjecatelju licencije
ograničava pravo iskorištavanja predmeta ugovora na određenom području (jedne države,
regije...). Pravo iskorištavanja predmeta licencije može biti prostorno ograničeno samo ako to
nije protivno hrvatskom Ustavu i zakonima. Ako ugovorom o licenciji nije prostorno
ograničeno pravo iskorištavanja predmeta licencije, smatra se da je licencija prostorno
neograničena (čl. 703. ZOO-a).
S obzirom na vremensko trajanje, ugovori o licenciji mogu biti sklopljeni na određeno (5-10
godina) i neodređeno vrijeme. Po pravilu u ugovoru se predviđa vrijeme trajanja ugovora, i
ono ovisi o volji stranaka.
Vremenski ograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori koji se sklapaju na određeno vrijeme.
Ugovori o licenciji najčešće se i sklapaju na određeno vrijeme a trajanje ugovora ovisi o
elementima kao što su: visina licencijske naknade, modaliteti ugovora itd.
Vremenski neograničeni ugovori o licenciji jesu ugovori koji se sklapaju na neodređeno
vrijeme. Ugovori o licenciji sklopljeni na neodređeno vrijeme ne traju vječno. Po prirodi
stvari, ugovor može trajati toliko dugo koliko traje i zaštita tih dobara odnosno ugovor može
biti sklopljen na vrijeme koje odgovara trajanju zaštite najmlađeg prava. Kad je predmet
ugovora o licenciji neko nezaštićeno dobro (know-how ili nepatentirani izum), ugovor o
licenciji traje toliko dugo koliko je to isplativo za stjecatelja licencije pri čemu su važne dvije
okolnosti a to su: a) da je predmet ugovora tajan i b) da nije zastario u odnosu na važeće
stanje tehnike i tehnologije.7
Kvantitativno ograničeni ugovori o licenciji – jesu ugovori kod kojih davatelj licencije
prenosi na stjecatelja licencije pravo iskorištavanja predmeta licencije uz ograničenje količina
predmeta koji mogu biti proizvedeni na temelju tog ugovora.
7 Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka, 2008., str. 32.
Kvantitativno neograničeni ugovori o licenciji - jesu ugovori kod kojih stjecateljevo pravo
iskorištavanja predmeta licencije nije ograničeno količinom predmeta koji mogu biti
proizvedeni na temelju tog ugovora.
U pravnom prometu, najčešće se proizvodna licencija i licencija za prodaju odobravaju
zajedno.
Postoji još podjela na osobne, pogonske i koncernske licencije:
- Osobna licencija je licencija dana ad personam, i ona proizlazi iz prava da je ugovor o
licenciji intuitu personae.
- Pogonska licencija je vezana za određeno trgovačko društvo i ugovor o licenciji sadrži
odredbu kojom se licencija može prenositi zajedno s pogonom.
- Koncernska licencija je određena velikim koncernima, tj. svim trgovačkim društvima koja
zajedno posluju u sastavu jednog koncerna.
2.3. Podlicencija
Podlicencija je ugovor kojim stjecatelj licencije pravo iskorištavanja licencije ustupa
drugome. Na odnose između suugovaratelja ugovora o podlicenciji primjenjuju se ista pravila
kao i kod ugovora o licenciji s time da primatelj licencije na svojeg podlicencijskog
suugovaratelja ne može prenijeti veća prava nego što ih sam ima na temelju ugovora o
licenciji.8
Korisnik licencije može pod izvjesnim uvjetima prenositi prava stečena ugovorom o licenciji
na treće osobe. Prijenost može obuhvaćati sva stečena prava (cesija) ili samo određena
ovlaštenja vezana za pravo korištenja (podlicencija).
Na cesiju pribavljene licencije primjenjuju se pravila građanskog prava kao i na ostale
ugovore o cesiji prava. Ovdje se jedino postavlja pitanje dozvoljenosti zaključenja ugovora o
cediranju licencije.
8 Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005., str. 1058.
Po shvaćanju poredbenog prava, korisnik licencije može cedirati licenciju samo po pristanku
davatelja licencije.
Podlicencija omogućuje korisniku licencije da uz naknadu ustupi pravo dotične licencije i
drugim korisnicima (čl. 717. ZOO-a). Stjecatelj neisključive licencije za osnivanje
podlicencije treba pristanak davatelja licencije, dok stjecatelju isključive licencije takav
pristanak ne treba.
Ako ugovoro o licenciji sadrži odredbu kojom se korisniku generalno zabranjuje odobravanje
podlicencije trećem licu, onda korisnik nema prava zaključenja ugovora o podlicenciji. Kada
ugovor predviđa traženje suglasnosti od davatelja za zaključenje ugovora o podlicenciji, onda
korisnik može ustupati podlicenciju samo po dobivanju te suglasnosti. Pozitivni propisi
predviđaju da davatelj licencije može odbiti davanje suglasnosti samo iz ozbiljnih razloga ako
je riječ o isključivoj licenciji. Ako je podlicencija dana bez njegova dopuštenja, davatelj
licencije može otkazati ugovor o licenci bez otkaznog roka, kad je to prema zakonu ili prema
ugovoru potrebno (čl. 719. ZOO-a).
Postavlja se pitanje ima li korisnik licencije pravo zaključivati ugovore o podlicenciji ukoliko
ugovor ne sadrži odredbu o zabrani ili ograničvanju odobravanja podlicencije. Odgovor ovisi
o tome je li riječ o isključivoj ili prostoj licenciji. Stav našeg prava je da korisnik isključive
licencije ima pravo ustupiti drugome pravo iskorištavanja predmeta licencije. Ovo pravo je
zastupljeno i u njemačkom pravu, te u pravim nekih bivših socijalističkih zemalja. Francusko
i anglo-američko pravo su na suprotnim pozicijama, te korisnik isključive licencije nema
pravo davati podlicencije bez suglasnosti davatelja licencije.
U slučaju da je ugovorom o licenciji predviđeno traženje suglasnosti davatelja licencije za
ustupanje podlicencije, a korisnik ustupi podlicenciju bez traženja i dobivanja suglasnosti
davatelja licencije, davatelj može otkazati ugovor bez otkaznog roka. Ovakvo pravno rješenje
opravdano je s obzirom na osobni karakter licencije, a ne nekog nepoznatog lica.
Između korisnika podlicencije i davatelja licencije ne stvara se nikakav pravni odnos, čak ni
onda kada je davatelj licencije dao potrebnu dozvolu za zaključenje ugovora. Međutim,
davatelj licencije se može, radi naplate svojih potraživanja koja mu duguje korisnik licencije
obratiti neposredno korisniku podlicencije i tražiti isplatu iznosa koje ovaj duguje davatelju
podlicencije odnosno korisniku licencije.
3. IZVORI PRAVA O LICENCIJI U REPUBLICI HRVATSKOJ
3.1. Ustav
Ustav je pravni akt s najvišom pravnom snagom. Ustavom Republike Hrvatske jamči se pravo
vlasništva i nasljeđivanja, poduzetnička i tržišna sloboda, bez kojih ugovor o licenciji,
pogotovo u međunarodnom poslovanju, ne bi bio moguć.
3.2. Zakon o obveznim odnosima
Odredbe Zakona o obveznim odnosima o ugovoru o licenciji čine opći propis u odnosu na
zakone koji uređuju pojedine pojavne oblike industrijskog vlasništva.
Donošenjem Zakona o obveznim odnosima9 nije dovršen proces uređenja svih mogućih
oblika stvaralaštva, ali se znatan dio materije u području zaštite industrijskog vlasništva
kodificira na jednom mjestu.
Ovim se Zakonom uređuju osnove obveznih odnosa (opći dio) te ugovorni i izvanugovorni
obvezni odnosi (posebni dio). Odredbe Zakona o obveznim odnosima što se odnose na
ugovore primjenjuju se na sve vrste ugovora, osim ako za ugovore u gospodarstvu nije izričito
drugačije određeno.
Odjeljak 1 Glave VIII. (Ugovorni obvezni odnosi) ZOO-a sadrži opće odredbe i njime je
uređeno sklapanje ugovora, zastupanje, tumačenje ugovora, nevaljanost ugovora, učinci
ugovora, što se primjenjuje na ugovor o licenciji.
3.3. Ugovor o licenciji
Ugovor o licenciji uređen je u drugom dijelu (posebnom dijelu) ZOO-a, u Glavi VIII, odjeljak
2, odsjek 15. O obilježjima ugovora o licenciji bit će više riječi u narednim poglavljima.
9 Dalje u tekstu naveden kao Zakon ili ZOO.
4. TEMELJNE ZNAČAJKE UGOVORA O LICENCIJI
4.1. Pojam i obilježja ugovora o licenciji
Sukladno odredbama članka 699. ugovorom o licenciji obvezuje se davatelj licencije ustupiti
stjecatelju licencije u cjelini ili djelomično pravo iskorištavanja izuma, znanja i iskustva, žiga,
uzorka ili modela, a stjecatelj licencije obvezuje se platiti mu za to određenu naknadu.10
Ugovor o licenciji posebno reguliraju dva zakonska propisa, Zakon o patentima i tehničkim
unapređenjima, te Zakon o obveznim odnosima. Donošenjem tih propisa, materija ugovora o
licenciji je dobila pravne okvire.
Ugovor o licenciji u našem je pravu jedinstvenije i potpunije uređen tek pojavom Zakona o
obveznim odnosima iz 1978. godine, a među prvima je i u usporednom zakonodavstvu koji je
pod jednim imenom obuhvatio nekoliko instituta iz područja prava industrijskog vlasništva.
Ugovor o licenciji je specifičan ugovor prava industrijskog vlasništva, jer se isključivo
primjenjuje na odnose koji imaju za predmet ustupanje korištenja prava industrijskog
vlasništva. Vlasnik patenta koji ne raspolaže sredstvima za industrijsku eksploataciju izuma,
odnosno koji ih prema uvjetima privrednog režima u kojem su sredstva u društvenom
vlasništvu, ne može zaključiti licencijski ugovor.
Ugovor o licenciji ima golemo značenje u unutarnjoj i u međunarodnoj poslovnoj suradnji jer
se njime uređuju odnosi između izumitelja (i ostalih stvaratelja) i subjekata koji gospodarski
iskorištavaju stvaralaštvo drugih, stoga se ta vrsta ugovora pojavila tek s tehničkom
revolucijom. Do vremena tehničke revolucije, izumi, autorstvo i drugo, prenošeni su na
drugoga običnom prodajom. Potom se u zakonodavstvima razvijenih država počelo uređivati
pojedine oblike zaštite stvaralaštva. Prijenos stvaralaštva je vrlo brzo prešao nacionalne
granice, i dobio međunarodne razmjere, stoga se materija zaštite stvaralaštva počela uređivati
dvostranim i višestranim međunarodnim sporazumima. Obično se u nacionalnim
zakonodavstvima ta materija uređuje Zakonom o patentima i sl. Posebne zakone za uređenje
10 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)
tog područja među prvima je donijela Engleska, i danas vrijede Patents Acts (1949.), Design
Acts (1949.) i Design Copyright Act (1968.) s daljnjim izmjenama i dopunama.
To je razlog da je u tom području relativno rano nastao priličan broj međunarodnih
konvencija, od kojih je svakako najvažnija Međunarodna konvencija o zaštiti indrustrijskog
vlasništva, donesena 1883. u Parizu, s daljnjim izmjenama i dopunama (preuzeto iz čl. 33.
Zakona o sklapanju i ispunjavanju međunarodnih ugovora, NN br. 53/91 i 73/91, NN MU br.
12/93). Tom je konvencijom obuhvaćeno pravo zaštite izumitelja da isključivo primjenjuje i
iskorištava svoj izum, pravo zaštite izumitelja uzorka i modela, pravo zaštite oznaka podrijetla
robe i zaštita od nepoštene utakmice, pa se uobičajilo tu materiju nazivati pravom
industrijskog vlasništva.11 Premda je područje koje se štiti nije samo industrija već i
poljoprivreda i slično, naziv industrijsko vlasništvo obuhvaća opsežnu materiju, i prihvaćen je
i uobičajen u poslovnom svijetu. Danas se zbog najšireg spektra mogućih objekata (predmeta)
ugovora o licenciji ova materija naziva intelektualnim vlasništvom.
U Hrvatskoj je ugovor o licenciji, u pravilu, jedini način kojim individualni izumitelj može
eksploatirati patentirani izum ako se nije odlučio za ustupanje i samog patenta. Vlasnik
patenta će u svim takvim okolnostima ili ustupiti patent trećem koji ga može privredno
eksploatirati ili će nastojati oko plasiranja licencije. U prvom slučaju prestaje svaka pravna i
ekonomska veza između njega i patenta, njemu ostaje samo moralno pravo, koje se svodi na
priznanje da je on autor izuma. Drugi put koji mu ostaje jest sklapanje ugovora o licenciji,
može eventualno potražiti i druge interesente za industrijsku eksploataciju izuma u zemlji i
širom svijeta, a licencijske naknade koje bude ugovorio nadoknadit će mu troškove i napore
oko istraživačkog i inventivnog rada na izumu.
U Zakonu o obveznim odnosima nije obuhvaćena sva materija koja pripada u pravo
industrijskog vlasništva, stoga postoje propisi izvan Zakona o obveznim odnosima koji
posebno uređuju i zaštićuju pojedine oblike stvaralaštva. Tako, na primjer, Zakon o
autorskom pravu, uređuje autorska prava na međunarodnom planu te i u nacionalnom
zakonodavstvu. Na međunarodnom planu najvažnija je Konvencija o zaštiti književnih i
umjetničkih djela, donesena u Bernu 1886. s kasnijim izmjenama. U nacionalnom
zakonodavstvu, to područje je pretežito uređeno posebnim zakonima o zaštiti autorskog prava.
11 Gorenc, V., et al: op. cit., str. 1040.
Pri dugoročnoj gospodarskoj suradnji domaćeg proizvodnog trgovačkog društva i strane
osobe koja se sastoji u zajedničkom programiranju razvoja, osvajanju proizvodnje,
proizvodnji i međusobnim isporukama proizvoda i sastavnih dijelova, odnosno prethodno
poslovima dugoročne proizvodne kooperacije s inozemstvom često se obavlja kupnja licencije
koja, ako je dobro odabrana i proračunana, može imati važan pozitivan utjecaj na tehnološki
razvoj domaćeg kooperanta i razvoj novih proizvoda namijenjenih plasmanu na domaćem i
inozemnom tržištu.
Odluka o kupnji licencije proizlazi iz ukupne poslovne politike i strategije domaćeg
trgovačkog društva a temelji se na svestranom razmatranju mnogih pitanja vezanih za taj
posao. Prilikom uzimanja licencije kupac mora sam ocijeniti u kojem se životnom stadiju
nalazi tehnologija.
Komparativnom analizom mora utvrditi prednosti te tehnologije u odnosu na druga tehničko –
tehnološka rješenja. I upravo se u tome nalazi najveća opasnost: da li je kupac izabrao za
njega najbolju tehnologiju koja će mu omogućiti konkurentnost na tržištu.
Ugovor o licenciji najčešći je oblik prijenosa tehnologije. Osnovna ekonomska i pravna
značajka takvog ugovora je u tome što pruža mogućnost drugoj osobi stvarno iskorištavanje
tuđeg nematerijalnog dobra. Gospodarska važnost ugovora o licenciji ogleda se u
mogućnosti:12
1. da titular prava, koje je predmet ugovora o licenciji, može crpiti imovinsku korist iz
svog prava, dopuštajući korištenje prava uz plaćanje odgovarajuće licencijske
naknade,
2. da titular prava, kao davatelj licencije, prenosi na stjecatelja licencije pravo
iskorištavanja predmeta ugovora o licenciji i to u granicama i na način kako je to u
ugovoru propisano,
3. da titular prava ostaje i dalje subjektom zaštite premda se samim pravom koristi druga
osoba,
4. da stjecatelj licencije može stvarno iskorištavati tuđe nematerijalno dobro u
gospodarske svrhe uz plaćanje licencijske naknade,
12 Bezić, H., op. cit., str. 31.
5. da stjecatelj licencije iskorištavanjem licencijskog dobra razvija i unapređuje svoje
proizvodne potencijale,
6. da stjecatelj licencije na temelju ustupanja dobra može unaprijediti vlastiti istraživački
proces.
Prema shvaćanju jednog dijela doktrine, ugovor o licenciji je jedna varijanta ugovora o
zakupu, te bi se na njega trebalo primijeniti pravna pravila koja važe za zakup. Prigovor tome
je da su predmeti prava industrijskog vlasništva materijalna dobra, te je moguća fizička
predaja koja je inače potrebna za realizaciju ugovora o zakupu. Potom, predmet ugovora o
zakupu se po isteku ugovora mora vratiti vlasniku, dok je to kod licencije obično nemoguće.
Na poslijetku, ugovor o zakupu nema osobni karakter, a licencija ima.
Danas prevladava mišljenje o licenciji kao posebnom, specifičnom sui generis ugovoru, kojim
se obavlja pravni promet industrijskog vlasništva.
Po francuskom pravu, ugovor o licenciji ima obvezno-pravni karakter i njegov upis ne utječe
na njegovo djelovanje. Slično je i u anglo-saksonskom pravu. U njemačkoj doktrini i sudskoj
praksi, pravi se razlika između isključivih i prostih licencija. Prve imaju stvarno pravni
karakter, a druge obvezno pravni karakter.
Prema vladajućem shvaćanju našeg prava, ugovor o licenciji je dvostrano obvezan, teretan
ugovor, koji se zaključuje intuitu personae i koji stvara trajan obveznopravni odnos između
ugovornih strana. Ako se ugovor o licenciji upiše u registar, on dobiva apsolutno pravo
djelovanja, djeluje erga omnes.
4.1.1. Predmet i naknada ugovora o licenciji
Bitni sastojci ugovora o licenciji su predmet i naknada (licencijska pristojba, čl. 714. Zakona
o obveznim odnosima).13
Predmetom ugovora o licenciji, koje predviđaju zakonski propisi, mogu biti patenti, modeli tj.
uzorci, robni i uslužni žigovi, kao i tehničko znanje i iskustvo - know-how. Uz navedena
13 Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005., str. 1039.
prava industrijskog vlasništva, predmet ugovora mogu biti prijavljeni izumi, slike, crteži,
tijela, i znakovi, kojima Zavod još nije odobrio pravnu zaštitu. Ukoliko izum nije prijavljen, a
predmet je ugovora o licenciji, on će se smatrati kao know-how.
Predmetom ugovora o licenciji ne mogu biti kolektivni žigovi, i oznake porijekla proizvoda.
Ni naše, a ni ostala prava, ne predviđaju ograničenja koja se odnose na predmet ugovora o
licenciji, pod uvjetom da se poštuju pozitivni propisi iz ove materije.
Izum (pronalazak) predstavlja novo rješenje određenog tehničkog problema, a rezultat je
stvaralačkog rada koji je tehnički izvediv i može se primijeniti u industrijskoj ili drugoj
djelatnosti. Radi zaštite izumiteljevih prava (ili ostalih nositelja prava) izum se može zaštititi
ishođenjem patenta od Državnog zavoda za intelektualno vlasništvo. Patent je isprava koju
izdaje ovlašteno tijelo, kojom se potvrđuju izumiteljeva prava.14
Nositelj patenta ima isključivo pravo iskorištavanja zaštićenog izuma, što znači da ima pravo
isključiti svakog trećeg od iskorištavanja patenta bez dopuštenja. Ako nositelj patenta osobno
ne iskorištava patentirani izum, može pravo iskorištavanja u cijelosti ili djelomice prenijeti na
drugoga ugovorom o licenciji.
U tom su smislu važni propisi: Zakon o patentu (NN, br. 173/03, 87/05), Zakon o zastupanju
u području prava industrijskog vlasništva (NN, br. 54/05) posebno radi zastupanja u Republici
Hrvatskoj stranih fizičkih i pravnih osoba koje nemaju prebivalište (boravište) ili sjedište u
Republici Hrvatskoj pred Državnim zavodom za patente.
Zakonom o patentu uređen je sustav zaštite izuma patentom i konsenzualnim patentom. Patent
je isključivo pravo nositelja patenta koje ga štiti glede gospodarskog iskorištavanja njegova
izuma (čl. 2. ZP-a).15
Svaki izum nakon provedenog patentnog postupka može se priznati patentom iz bilo kojeg
područja tehnike, ako je nov, ima inventivnu razinu i može se industrijski primijeniti. No, i
ako neki izum ispunjava sve te pretpostavke, Zakon o patentim izričito predviđa da se ne
smatraju izumima, i ne mogu se patentirati sljedeći:
14 Gorenc, V. et al: op. cit. str. 1041. 15 Ibidem.
1. otkrića, znanstvene teorije i matematičke metode
2. estetske tvorevine
3. pravila, upute i metode za izvođenje umnih aktivnosti, igara ili za obavljanje poslova,
4. prikazivanje informacija
5. računalni programi.
Pravo na stjecanje patenta ima izumitelj ili njegov pravni sljednik. Izumiteljem se smatra
osoba koja je stvorila izum svojim stvaralačkim radom. Izumiteljem se ne smatra osoba koja
je u stvaranju izuma pružala samo tehničku pomoć. Izumitelj ima moralno pravo biti naveden
u svojstvu izumitelja u prijavi patenta, svim ispravama koje se izdaju za priznanje patenta te u
Registru prijava i Registru patenata. Navedeno moralno pravo izumitelja je neprenosivo i
isključivo (čl. 13. ZP-a).16
Kao pravni sljednik izumitelja može se pojaviti fizička ili pravna osoba, koja temeljem
zakona, pravnog posla ili nasljeđivanja dobija pravo na stjecanje patenta. Također, temeljem
zakona ili ugovora, kao pravni sljednik izumitelja može se pojaviti njegov poslodavac.
Znanje i iskustvo (know-how), u užem smislu predstavlja primijenjeno tehničko znanje i
metode i postupke potrebne za praktično ostvarenje i primjenu tehnike koja služi u
industrijske svrhe. Danas se pojam know-how ne ograničava samo na područje tehnike, već
obuhvaća cjelokupno znanje i iskustvo potrebno za suvremeno poslovanje. Odnosi se na
proizvodne i tehničke tajne, tehnološke postupe i slično, te na organizaciju trgovačkog
društva, njegovu administraciju, knjigovodstvo itd.
Znanje i iskustvo u širem smislu je teško definirati ili dijeliti na tehnički, trgovački,
komercijalni, informatički i slično, jer obuhvaća sva znanja i iskustva potrebna za valjano
vođenje gospodarskog subjekta.
Know-how se ne smatra ni izumom, ni tehničkim unapređenjem, niti on uživa patentnu
zaštitu, stoga ga je najbolje zaštititi ugovorom o licenciji.
16 Ibidem, str. 1042.
Tehničko unapređenje je tehničko rješenje ostvareno racionalnijom primjenom poznatih
tehničkih sredstava i tehnoloških postupaka kojim se povećava proizvodnost rada, poboljšava
kakvoća proizvoda, štedi materijal i energija, bolje iskorištavaj uređaji i instalacije te
poboljšava nadzor proizvodnje i tehničke zaštite na radu. 17
Za razliku od izuma, tehničko unapređenje ne sadrži novo rješenje, ali je blizu know-how-a u
užem smislu. Iako se ne spominje izričito u Zakonu o obveznim odnosima, tehničko
unapređenje je uređeno Zakonom o industrijskom vlasništvu pa po svojem sadržaju pripada
tehničkom znanju i iskustvu koej se ne može zaštititi patentom.
Uzorak je dvodimenzionalna tvorevina, slika ili crtež koji može poslužiti kao predložak i
prenijeti se na industrijski ili obrtnički proizvod, kao što je na primjer tekstil.
Model je trodimenzionalna tvorevina (tijelo) koja je industrijski ili obrtnički proizvod ili se na
takav proizvod može prenijeti (kutija za radio). Uzorak i model mogu se zaštititi samo ako se
prema vanjskim obilježjima bitno razlikuju od onih koji su poznati i od onih koji su zaštićeni
kao uzorci odnosno modeli.
Zakon o industrijskom obličju uveo je širi pojam "industrijskog obličja" koji je obuhvaćao
pojmove modela i uzorka, s tim da se tim zakonom štiti prostorno (model) ili plošno (uzorak)
obličje cijeloga proizvoda ili njegova dijela u mjeri u kojoj udovoljava uvjetima novosti i
osobitosti.
Zakon o oznakama zemljopisnog podrijetla i oznakama izvornosti proizvoda i usluga (NN br.
173/03 i 186/03) utvrđuje način stjecanja, sustav zaštite i ostvarivanje prava u korištenju
oznake zemljopisnog podrijetla i oznake izvornosti proizvoda i usluge, osim ako je to uređeno
posebnim propisima.
Žig je svaki zaštićeni znak koji se može grafički prikazati i koji je prikladan za razlikovanje
proizvoda i/ili usluga jednog poduzetnika od proizvoda i/ili usluga drugog poduzetnika.18 Pod
žigom se podrazumijevaju: riječi (uključujući i osobna imena), crteži, slova, brojke, oblici,
proizvoda ili njihova pakiranja, trodimenzionalni oblici, boje, kao i kombinacije svih naprijed
17 Ibidem. 18 Ibidem, str. 1043.
navedenih znakova (čl. 2. Zakona o žigu, NN br. 173/03.). U Republici Hrvatskoj, žig se
stječe prijavom i registracijom pri Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo Republike
Hrvatske. Razlike između robnog (proizvodnog) ili uslužnog žiga ne treba činiti, jer glede
zaštite, postupka za priznanje i slično, imaju istu pravnu sudbinu.
Sukladno članku 39. Zakona o industrijskom dizajnu (NN 173/03, od 31.10.2003.g.),
industrijski dizajn može biti predmetom licencija u cijelosti ili djelomično, a licencija se može
dati za cijeli teritorij ili za dio teritorija Republike Hrvatske. Također, ugovor o licenciji mora
biti sastavljen u pisanom obliku, a licencija može biti isključiva ili neisključiva.
Zakon o industrijskom dizajnu (NN br. 173/03.) utvrđuje uvjete za zaštitu dizajna te pojam
dizajna i proizvoda. Dizajn znači vanjski izgled proizvoda u cijelosti ili dijela proizvoda koji
proizlazi iz njegovih obilježja, osobita crta, kontura (obrisa), boja, oblika, teksture i/ili
materijala samoga proizvoda i/ili njegove ornamentacije. Proizvod znači bilo koji industrijski
ili zanatski predmet, uključujući dijelove namijenjene uklapanju u složeni proizvod, pakiranje,
opremu knjiga, grafičke simbole i tipografske oblike slova, ali isključujući računalne
programe. Složeni proizvod znači proizvod koji je sastavljen od više dijelova koji se mogu
zamijeniti tako da dopuštaju rastavljanje i ponovno sastavljanje proizvoda (čl. 2. Zakona o
industrijskom dizajnu). Industrijskim dizajnom štiti se dizajn u onoj mjeri u kojoj je nov i u
kojoj ima individualan karakter.19
Licencija ima učinak prema trećim osobama nakon upisa u registar. Upis licencije objavljuje
se u službenom glasilu Zavoda. Podaci koje treba sadržavati zahtjev za upis licencije
propisuju se Pravilnikom.
Za korištenje licencije kupac mora platiti određenu naknadu. Naknada se obračunava na
nekoliko načina:
1. u fiksnom iznosu
2. na temelju ostvarene proizvodnje (royalties)
3. kombinacijom prethodna dva načina plaćanja.
19 Ibidem, str. 1044.
Sama kupnja licencije bez dugoročnog sagledavanja svih učinaka koji iz toga proizlaze,
obično ne daje očekivane rezultate. Stoga je uputno najprije osigurati tržište za proizvod koji
će se proizvoditi prema pribavljenoj tehnologiji.
4.2. Oblik ugovora o licenciji
Oblik ili forma ugovora jest način izražavanja njegova sadržaja putem unaprijed predviđenih
vanjskih oblika preko kojih se očituje volja ugovornih strana. U našem obveznom pravu,
pema načinu iskazivanja, forma može biti različitia, što ovisi o nizu čimbenika. Naime,
ugovorne strane mogu izraziti svoju volju na razne načine, pri čemu je potrebno imati na umu
proklamirano načelo suvremenog ugovornog prava prema kojem se za sklapanje ugovora ne
zahtijeva posebna forma, osim ako je zakonom drukčije određeno ili ako strane ugovora ne
odrede posebnu formu.20
Ugovor o licenciji je imenovan, zatim formalan jer mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl.
700. Zakona o obveznim odnosima), konsenzualan jer je za valjanost ugovora dostatno da su
se strane sporazumjele o bitnim sastojcima, a osim toga je dvostranoobvezan i naplatan.
Ugovor o licenciji mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl. 700. ZOO-a).21 Dakle, Zakon o
obveznim odnosima, izričito predviđa da je pismena forma uvjet punovažnosti ugovora o
licenciji. Predmet, odnosno vrsta ugovora o licenciji tu nemaju značaja. Može se zaključiti da
se radi o propustu jer Zakon predviđa da se ugovor može upisati u registar koji vodi Zavod za
patent, na zahtjev od jedne od ugovornih strana. U slučaju da se ugovor o licenciji ne upiše u
registar, on neće proizvoditi pravne učinke prema trećim osobama, odnosno zadržat će
relativan, inter partes karakter.
Ugovor o licenciji je značajan i složen ugovor koji po naravi stvari sadrži mnogo klauzula, pa
je zakonodavac propisao pisani oblik kako bi odnosi između strana bili što određeniji, a pisani
oblik u dobranoj mjeri pridonosi pravnoj sigurnosti. Kako se ugovor o licenciji sklapa na dulje
vrijeme (čl. 701. ZOO-a), a vrlo često između subjekata različitih država, očito je da bi bilo
vrlo teško dokazati sadržaj ugovora koji bi se sklopio usmeno ili konkludentnim radnjama.
20 Momčinović H.: Oblik (forma) ugovora, Pravo i porezi, br. 4., travanj 1997. godina VI., str. 10. 21 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)
Na ugovor o licenciji primjenjuju se opća pravila o sklapanju formalnih ugovora (čl. 259. i
289. ZOO-a).
Restriktivnim klauzulama razumijevaju se klauzule kojima se ograničava stjecatelje licencije
u korištenju predmeta licencije, odnosno prodaje proizvoda proizvedenih po licenciji. To je,
na primjer, za stjecatelja licencije, zabrana uporabe rezultata usavršene proizvodnje do koje je
došao davatelj licencije, uvjetovanje kupnje određenih sastojaka od davatelja licencije,
zabrana prodaje licencijskog proizvoda na određena tržišta itd. Nacionalna zakonodavstva
čine zapreke nametanju takvih klauzula materijalnim odredbama (čl. 703. i 708. ZOO-a), ali i
propisivanje pisanog oblika ovoga ugovora način je zaštite primatelja licencije. Naime, nacrt
ugovora o licenciji obično sastavlja i predlaže davatelj licencije, pa kako prijedlog mora biti u
pisanom obliku, ponuđeni barem zna unaprijed što mora dobro proanalizirati prije nego
potpiše ugovor.22
Korisnik licencije koja nije upisana u registar neće imati prava koje Zakon predviđa, na
primjer, da plaćenjem taksa, umjesto nositelj spriječi prestanak prava, ili onemogući nositelja
da se odrekne prava koje je predmet licencije.
U mnogim nacionalnim pravima, iz razloga pravne sigurnosti, predviđena je pismena forma
ugovora o licenciji kao obvezna forma. U nekim zemljama se pored pismene forme, traži i
upis ugovora o licenciji u sudski registar.
Upis licencije u registar izvršit će se na zahtjev nositelja prava industrijskoga dizajna ili na
zahtjev stjecatelja licencije, uz uvjet da je Zavodu dostavljen ovjereni prijepis ugovora o
licenciji ili ovjereni izvadak iz ugovora ili izvornik potvrde o davanju licencije potpisan od
davatelja i stjecatelja licencije.
4.3. Trajanje ugovora o licenciji
Licencija za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljena za
vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava (čl. 701. ZOO-a).23
22 Gorenc, V. et al: op. cit., str. 1044. 23 Ibidem.
Ovaj članak se odnosi samo na zakonsku zaštitu iskorištavanja patentiranog izuma, uzorka ili
modela, ne navodeći tehničko znanje, iskustvo i žig. Ujedno se ne odnosi na nepatentirane
izume, uzorke i modele. Stoga ovaj članak nije potpuno usklađen s definicijom ugovora o
licenciji s obzirom da predmeti ugovora o licenciji prema članku 699. Zakona o obveznim
odnosima ne moraju biti samo patentirani izumi i slično, već i oni koji to nisu. Primjenom
ovog članka koji je po svom sadržaju prisilne naravi, za nepatentirane predmete licencije
moglo bi se sklapati ugovore i za vrijeme dulje od onoga što predviđa ovaj članak.
Članak 701. ZOO-a ne određuje sam rokove do kojih su zaštićena patentirana prava izuma,
uzorka ili modela, nego se to prepušta posebnim propisima. Tek po isteku rokova u posebnim
propisima prestaje zaštita patentiranih izuma, uzoraka i modela i svatko ih može slobodno
iskorištavati.24
Često ne postoji zakonska zaštita nepatentiranih izuma i dr., u smislu članka 701. ZOO-a, jer
nisu provedeni zakonom propisani postupci i radnje u vezi s dobivanjem službene isprave od
patentnog zavoda. Na temelju čl. 699. ZOO-a davatelj licencije ugovorom uz naknadu može
prenijeti na stjecatelja licencije pravo iskorištavanja njegova zakonom nezaštićena izuma,
tehničkog unapređenja, znanja i iskustva. Postavlja se pitanje da li za takav nepatentirani
know-how stjecatelj licencije ne uživa nikakvu zaštitu? Smatra se da iskorištavanje tuđeg
znanja i iskustva, žiga, modela, uzorka itd uživa pravnu zaštitu na temelju opće zabrane
nelojalne (nedopuštene) utakmice i po pravilu na neodređeno vrijeme.
U tom smislu odredbu ovog članka treba tumačiti tako:
a) da se zaštićena (patentirana) prava izumitelja štite do rokova određenih posebnim
zakonima,
b) da se nazaštićeni predmeti intelektualnog vlasništva ne mogu štititi temeljem čl. 699.
ZOO-a, ali se mogu štititi po bilo kojem drugom pravnom temelju, ponajprije prema
načelu zabrane nelojalne (nedopuštene) utakmice, što znači da je ta zaštita zakonska,
ali po drugom temelju.
24 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1045.
Kada ugovor o licenciji sačinjava više patenata čija je pravna zaštita različita (jer nisu svi
prijavljeni istog dana), postavlja se pitanje trajanja ugovora. U ugovornoj praksi je prihvaćeno
rješenje da ugovor traje sve do isteka pravne zaštite posljednjeg patenta, ukoliko su ti patenti
međusobno zavisni. Po isteku ugovorenog roka trajanja, licencija odnosno pravo korištenja
ustupljenog prava prestaje.
Zakon o obveznim odnosima prepušta određivanje trajanja ugovora o licenciji volji ugovornih
strana. Zakon o transferu tehnologije predviđa da su strane dužne utvrditi rok trajanja ugovora
pod prijetnjom ništavnosti samog ugovora. Zakon o izumima predviđa da ugovor o licenciji
mora sadržavati odredbu o trajanju licencije, iz čega se izvodi zaključak da su stranke ipak
obvezne odrediti rok trajanja ugovora.
Ako je ugovor o licenciji zaključen na neodređeno vrijeme, ugovor može prestati kao
posljedica otkaza koji svaka strana može dati, poštujući određeni otkazni rok. Ako otkazni rok
nije predviđen ugovorom, on iznosi 6 mjeseci, s tim što davatelj ne može otkazati ugovor
tijekom prve godine njegovog važenja.
U slučaju da korisnik licencije padne pod stečaj ili bude otvoren postupak redovne likvidacije,
davatelj licencije ima pravo na raskid ugovora. Ako je korisnik licencije fizička osoba, u
slučaju njegove smrti, licencija se nastavlja pod uvjetom da njegovi nasljednici produže
njegovu djelatnost. Smrću davatelja licencije, licencija se nastavlja s njegovim nasljednicima,
ako drugačije nije ugovoreno.
To je slučaj kada po proteku vremena, za koje je ugovor bio zaključen, korisnik licencije
produži iskorištavati predmet licencije, a davatelj licencije se tome ne protivi. U tom slučaju
smatra se da je zaključen ugovoro o licenciji pod istim uvjetima kao i prethodni s
neodređenim vremenom trajanja. Budući da je riječ o novom ugovoru, osiguranja koja su dale
treće osobe (jamstvo) prestaju s protekom vremena za koje je zaključen prvi ugovor o
licenciji.
U nekim slučajevima se trajanje ugovora uvjetuje određenim okolnostima: trajanjem
zaštićenog prava koje je predmet licencije, izradom proizvoda čiji je broj predviđen
ugovorom. Nastupanjem tih okolnosti prestaje i ugovoro o licenciji.
4.4. Prestanak ugovora o licenciji
Ugovor o licenciji na određeno vrijeme prestaje samim protekom vremena za koje je
zaključen.
Razloge prestanka ugovora može se svrstati u tri skupine:
- protek vremena,
- otkaz,
- smrt, stečaj i likvidacija
S obzirom na trajanje ugovora, postoje dvije glavne podjele ugovora o licenciji:
- ugovor na određeno vrijeme koje može biti ugovoreno ili određeno zakonom,
- ugovor sklopljen na neodređeno vrijeme
Ugovoro licenciji sklopljen na određeno vrijeme prestaje automatski samim istekom vremena
na koje je sklopljen. Posebnost ugovora o licenciji je u tome što osim volje stranaka kojom se
može ograničiti vrijeme trajanja ugovora, on može prestati i prema samom zakonu. Ugovor o
licenciji za iskorištavanje patentiranog izuma, uzorka ili modela ne može biti sklopljen na
vrijeme dulje od trajanja zakonske zaštite tih prava (čl. 701. ZOO-a) koje je utvrđeno
posebnim propisima.
Kako ugovor o licenciji sklopljenoj na određeno vrijeme prestaje činjenicom isteka vremena
ili po sili zakona, nije potreban nikakav dodatni akt suugovaratelja, pa ni davanje otkaza.
Iznimka od toga je prešutno obnavljanje licencije. U slučaju da stjecatelj licencije po isteku
ugovora o licenciji koji je sklopljen na određeno vrijeme, nastavi koristiti predmet licencije, a
davatelj licencije se tome ne protivi, smatra se da se licencija prešutno produljuje.
Za produljenje ovog ugovora potrebne su dvije pretpostavke:25
a) aktivno ponašanje stjecatelja licencije,
b) pasivno ponašanje davatelja licencije.
25 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1060.
U takvim slučajevima, ugovor o licenciji na određeno vrijeme postaje ugovor o licenciji na
neodređeno vrijeme, pod istim uvjetima i s istim sadržajem.
Zakonodavac utvrđuje zakonsku pretpostavku da je sklopljen nov ugovor, čime se prekida
dvojba radi li se o produljenju prethodnog ugovora ili o nastanku novog. Dokaz u prilog
novom ugovoru je u tome što se novi ugovor smatra sklopljenim na neodređeno vrijeme, za
razliku od prethodnog koji je bio sklopljen na određeno vrijeme. Za novi ugovor se ne
zahtijeva pisani oblik, nego se ugovor smatra sklopljenim konkludentnim radnjama
suugovaratelja novog ugovora.
Pravilo koje također ide u prilog zakonskoj tezi da se sklapa novi ugovor o licenciji (a ne da
se prešutno produljuje stari) jest u tome da sva osiguranja što su ih treće osobe dale za prvotni
ugovor, sklopljen na određeno vrijeme, prestaju istekom toga vremena, pa se ne mogu
odnositi na novi ugovor i s neodređenim rokom trajanja, jer ona za taj ugovor nisu ni dana.
Prema općem pravu, ugovor o licenciji, sklopljen na neodređeno vrijeme, prestaje redovito
otkazom, za razliku od ugovora na određeno vrijeme, koji prestaje istekom toga vremena, tj.
raskidom iz raznih razloga.
Kod ugovora o licenciji na neodređeno vrijeme, ugovor prestaje otkazom koji može dati svaki
suugovaratelj na ugovoreni način i uz ugovoreni otkazni rok. Na ugovor o licenciji
primjenjuju se opća pravila o otkazu ugovora (iz ZOO-a).
Ako otkazni rok nije predviđen ugovorom, primjenjuje se zakonski otkazni rok od šest
mjeseci, i za davatelja i za stjecatelja licencije. Činjenica je da je za stjecatelja prva godina
redovito najteža u financijskom, gospodarskom i dr. smislu, tako se ugovorom mogu odrediti i
drukčiji rokovi otkaza u korist stjecatelja, na primjer da određeno vrijeme nakon sklapanja
ugovora, davatelj ne može otkazati ugovor.
Ako rok nije određen ugovorom, može se otkazati bez navođenja i obrazloženja razloga
otkaza. Poseban razloga za davanje otkaza, i to bez otkaznog roka, zakonodavac je predvidio
za slučaj da je stjecatelj licencije sklopio ugovor o podlicenciji bez dopuštenja davatelja
licencije.26
Ugovorom o licenciji omogućava se da netko drugi iskorištava ostvareno stvaralaštvo, a da se
ne narušavaju ostala prava izumitelja. Sukladno načelu održanja ugovora, smrću (prestankom)
jednog suugovaratelja ne prestaje ugovor o licenciji.
Licencija se redovito ustupa s obzirom na svojstva stjecatelja licencije, pa smrću davatelja ne
prestaje ugovor o licenciji. Ugovor o licenciji se u pravilu nastavlja s nasljednicima umrlog
davatelja, ali se može izričito ugovoriti i drukčije.
Pod uvjetom U slučaju smrti stjecatelja licencije, ugovor o licenciji se nastavlja s njegovim
nasljednicima, ali pod uvjetom da oni žele nastaviti (produljiti) njegovu djelatnost. Kako je
licencija vezana uz djelatnost stjecatelja, barem jedan od njegovih nasljednika mora produljiti
djelatnost umrlog stjecatelja, inače se licencija gasi. U slučaju da se nasljednik prihvati
nasljedstva, ne mora se dati izričita izjava o produljenju ugovora.
U najvećem broju slučajeva, stjecatelj je trgovačko društvo, odnosno pravna osoba, koja
prestaje na način predviđen Zakonom o trgovačkim društvima, tj. zakonima koji uređuju
osnivanje i prestanak određenih vrsta pravnih osoba. Kod statusnopravnih promjena, kao što
su pripajanje, spajanje i dioba, prilikom kojih i može prestati neki od subjekata tih promjena,
uvijek su poznati subjekti koji su pravni sljednici prestalih. U slučaju pravnih osoba, ugovor o
licenciji se nastavlja sa subjektima koji su sljednici prestalih subjekata, tj. koji nastavljaju
njegovu djelatnost. Tek ako pravni sljednici kod statusnih promjena ne produljuju djelatnost
uz koju je licencija bila vezana, ugovor o licenciji se gasi.
U slučaju smrti, prestanka pravne osobe i otvaranja stečaja stjecatelja licencije, davatelj može
raskinuti ugovor. Padne li stjecatelj licencije pod stečaj ili ode u likvidaciju, davatelj može
raskinuti ugovor o licenciji. Ovu mogućnost daje zakonodavac davatelju licencije zato da
prema stjecatelju licencije može ostvariti određena prava u tijeku postupka stečaja i
likvidacije, odnosno da mu se vrati predmet licencije itd.27 Ako sam ne raskine ugovor, on će
prestati u trenutku zaključenja postupka stečaja, tj. nakon okončanja likvidacije.
26 Ibidem, str. 1061. 27 Ibidem, str. 1062.
5. OBVEZE DAVATELJA I STJECATELJA LICENCIJE
5.1. Obveze davatelja licencije
Prema članku 704., a vezano za predaju predmeta licencije, obveze davatelja licenciju su:
1. Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije u određenom roku predati predmet
licencije.
2. Davatelj licencije dužan je stjecatelju licencije predati i dokumentaciju potrebnu za
praktičnu primjenu predmeta licencije.
Obveze davatelja licencije naspram stjecatelja licencije mogu se sažeti na:
a) predaju licencije s odgovarajućim uputama i obavijestima koje su potrebne za uspješno
iskorištavanje predmeta licencije.
b) odgovornost na izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije - odgovornost za
materijalne nedostatke, i jamstvo da njemu pripada pravo iskorištavanja predmeta
ugovora - odgovornost za pravne nedostatke.
Davatelj licencije na temelju ugovora o licenciji obvezan je poduzeti sve radnje kojima treba
stjecatelju omogućiti iskorištavanje predmeta licencije. Prvi korak u tome je stavljanje na
raspolaganje predmeta licencije, što znači predaju predmeta licencije u određenom roku.
"Predaja" podrazumijeva niz radnji koje stjecatelju objektivno omogućuju preuzimanje i
korištenje predmeta licencije, a ne doslovno fizičku predaju.
Određeni rok predaje bit će prije svega onaj određen ugovorom. Nema li izričite odredbe o
tome, obveza davatelja licencije na predaju predmeta licencije dospijeva odmah po sklapanju
ugovora o licenciji.28
Sama predaja predmeta licencije može se obaviti i davanjem ovlasti stjecatelju iskorištavati
predmet, i to u slučaju patenta. Pretežno sama predaja patenta ili predmeta licencije nije
dovoljna za uspješno iskorištavanje istih. Upravo zato je davatelj licencije obvezan predati
28 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1048.
stjecatelju i dokumentaciju potrebnu za praktičnu primjenu predmeta licencije. Pod
dokumentacijom se podrazumijevaju tehnička dokumentacija, svi crteži, recepture i ostali
podaci kojima stjecatelj mora raspolagati prije početka postupaka za proizvodnju predmeta
licencije. To objektivno omogućuje stjecatelju licencije primjenu predmeta licencije u praksi.
Davatelj licencije nije obvezan staviti na raspolaganje svoje stručnjake stjecatelju radi
osposobljavanja njegovih stručnjaka i djelatnika, ali se takva obveza može ugovoriti, i može
biti korisna za primatelja licencije.
Premda davanje uputa i obavijesti samo po sebi ne obuhvaća školovanje (osposobljavanje)
stručnjaka primatelja, stjecatelj bi trebao tijekom pregovaranja nastojati u ugovoru ugraditi
odredbu o obvezi davatelja da će uz pridržavanje njegovih uputa osposobiti primatelja za
postizanje onih rezultata koje davatelj postiže u svojim pogonima iskorištavajući taj isti
predmet licencije. To se podrazumijeva pod "uspješnim iskorištavanjem predmeta licencije".
U ugovoru o licenciji davatelj redovito jamči stjecatelju da predmet sadrži određena svojstva.
Neovisno o tome, davatelj po zakonu uvijek daje jamstvo za:
a) Izvodljivost29 predmeta licencije - mogućnost iskorištavanja predmeta licencije na
industrijski, obrtnički i drugi mogući način.
b) Uporabljivost30 predmeta licencije - davatelj licencije jamči mogućnost postizanja onih
rezultata koji su već u praksi postignuti korištenjem predmeta licencije. Uporabljivost
obuhvaća i obvezu davatelja licencije jamčiti da predmet licencije pri proizvodnji i
kasnijoj uporabi proizvoda ne stvara škodljive posljedice.31
Davatelj daje jamstvo da je on nositelj prava:32
1. Davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja koje je predmet ugovora pripada
njemu, da na njemu nema tereta i da nije ograničeno u korist nekoga trećega.
29 Mogućnost svim sredstvima i na sve načine proizvesti određeni predmet ili primijeniti određeni postupak. 30 Onaj stupanj osposobljenosti u proizvodnji proizvoda ili izvođenju postupaka da proizvodi odnosno postupci
mogu služiti određenom gospodarskom cilju. 31 Na primjer, davatelj licencije određenog lijeka jamči primatelju da postupak za dobivanje lijeka i sam lijek ne proizvode učinke škodljive za ljude i okoliš uopće. 32 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.)
2. Ako je predmet ugovora isključiva licencija, davatelj licencije jamči da pravo
iskorištavanja nije ustupio drugome ni potpuno ni djelomično.
3. Davatelj licencije dužan je čuvati i braniti pravo ustupljeno stjecatelju licencije od
svih zahtjeva trećih osoba.
Davatelj licencije odgovoran je stjecatelju za mogućnost nesmetanog iskorištavanja predmeta
licencije. Obujam odgovornosti za pravne nedostatke predmeta licencije redovito se utvrđuje
u ugovoru, jer je zakonom predviđen samo minimum jamstva davatelja licencije za pravne
nedostatke.
Davatelj licencije jamči da je on izumitelj ili nositelj prava na izum, know-how, tehničko
unapređenje itd., nositelj patenta ili prvi podnositelj prijave za dobivanje patenta, nositelj
prava na žig, uzorak i model, tj. da pravo koje čini predmet licencije pripada njemu, te ga
može slobodno prenositi. Davatelj licencije jamči da na predmetu licencije nema tereta, kao
što je na primjer pravo zaloga. Davatelj licencije jamči da pravo iskorištavanja nije
ograničeno u korist nekog trećega, kao što je na primjer pravo prednosti neke treće osobe.
Davatelj licencije odgovara ako stjecatelj nije znao ili nije mogao znati za postojanje
navedenih ograničenja. Smatra se da su stjecatelju morali biti poznati tereti i ograničenja
upisom u registar odgovarajućih zaštićenih prava kod Državnog zavoda za intelektualno
vlasništvo.33
Davatelj licencije odgovara za pravne nedostatke koji su postojali u trenutku sklapanja
ugovora, i za one koji nastupe tijekom ispunjenja ugovora. Na odgovornost davatelja licencije
zbog pravnih nedostataka na predmetu licencije odgovarajuće se mogu primijeniti odredbe o
zaštiti od evikcije kod ugovora o prodaji (čl. 430. do 436. ZOO-a).
Kad se radi o isključivoj licenciji, davatelj jamči stjecatelju da pravo iskorištavanja licencije
nije ustupio drugome ni u cijelosti, ni djelomice, na ugovorenom području važenja ugovora o
licenciji.
33 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1050.
Obveza čuvanja prava ustupljena stjecatelju licencije znači, kod isključivih prava, da davatelj
ima obvezu i dalje plaćati godišnje pristojbe za održavanje tih prava na snazi. To jest, ako nije
okončan postupak za stjecanje tih prava, davatelj je dužan poduzimati sve da se stjecanje tih
prava uspješno okonča. U slučaju tajnog izuma ili know-how-a, davatelj je dužan čuvati tajnu
za sve vrijeme trajanja ugovora.
Davatelj licencije je dužan izvještavati stjecatelja o svim radnjama trećih osoba usmjerenih na
poništenje ili osporavanje prava davatelja licencije na predmet ugovora o licenciji.
Davatelj licencije obvezan je suzdržati se od svakog uznemiravanja stjecatelja u vezi s
iskorištavanjem predmeta licencije, ali i od pretenzija trećih osoba. Zahtjevi trećih osoba
mogu se odnositi na onemogućavanje iskorištavanja predmeta licencije, i to na:
a) potpuno - na primjer, pozivanje od strane treće osobe na već ranije postojanje iste
isključive licencije za isto područje,
b) djelomično - na primjer, da još nije istekao rok trajanja postojećeg ugovora o licenciji s
istim predmetom licencije.
Davatelj licencije štiti stjecatelja licencije podizanjem tužbe protiv trećega zbog osporavanja
trećega prema pravilima zaštite od evikcije.
Ako je ugovorena isključiva licencija, davatelj licencije ne može ni u kojem obliku sam
iskorištavati predmet licencije, niti njegove pojedine dijelove, niti to povjeriti nekome drugom
u granicama prostornog važenja licencije.34 Davatelj se obvezuje da stjecatelju licencije ustupi
u cjelini ili djelomice iskorištavanje izuma, žiga, uzorka ili modela.
Ugovorom o isključivoj licenciji, stjecatelj stječe isključiva prava glede iskorištavanja
ugovornog predmeta licencije, ali ne isključiva prava u potpunosti u odnosu na izum, know-
how, žig, uzorak, model. Pravo iskorištavanja predmeta ne smije se izjednačiti s ostalim
mogućnostima i pravima koja pripadaju davatelju u vezi s predmetom licencije. Stoga su
prava i ovlasti stjecatelja isključive licencije uvijek uža od ukupnosti prava i ovlasti koja ima
davatelj glede predmeta licencije.
34 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)
Unutar ugovorenog područja davatelj isključive licencije ne smije sam iskorištavati ni u
kojem obliku predmet licencije, ni njegove dijelove, niti može iskorištavanje povjeriti nekome
drugome za cijelo vrijeme trajanja ugovora. Međutim, izvan prostornog važenja ugovora o
licenciji, davatelj je slobodan sam iskorištavati predmet licencije, i povjeriti njezino
iskorištavanje nekom drugom
5.2. Obveze stjecatelja licencije
Obveze stjecatelja (primatelja) licencije mogu se sažeti u tri glavne obveze:
1. Iskorištavanje predmeta licencije na ugovoreni način,
2. Čuvanje poslovne tajne u vezi s predmetom licencije,
3. Plaćanje davatelju ugovorenu licencijsku naknadu (pristojbu).
Stjecatelj licencije dužan je iskorištavati predmet licencije na ugovoreni način, u ugovorenom
opsegu i u ugovorenim granicama.35 Stjecatelj licencije nije ovlašten koristiti se predmetom
licencije samovoljno, on ne može iskorištavati predmet licencije drukčije nego je ugovoreno, i
još važnije, iskorištavanje predmeta licencije nije samo njegovo pravo, već i dužnost. Time je
zakonodavac htio postići da subjekti koji stječu prava iz ugovora o licenciji, također i koriste
ta prava, naročito u slučaju takozvane uvozne licencije.
Za povredu obveze iskorištavanja predmeta licencije na ugovoreni način, stjecatelj odgovara
prema općim pravilima obveznog prava. Pritom treba voditi računa radi li se o isključivim
pravima (patent, žig, uzorak i model), čini li povreda ove ugovorne obveze i povredu
isključivih prava po posebnim propisima koji uređuju ovu materiju. U posebnim propisima uz
obveznopravnu odgovornost redovito se predviđa i kaznenopravna odgovornost.36
Ako zakonom ili ugovorom nije drukčije određeno, stjecatelj licencije nije ovlašten
iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licencije.37 Razvoj znanosti i tehnike stvara
pretpostavke za ostvarivanje naknadnih poboljšanja, usavršavanja, povećavanja učinaka i
35 Ibidem. 36 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1052. 37 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.)
slično, što od izumitelja, tj. davatelja licencije zahtijeva dodatna materijalna ulaganja i rad
stručnjaka. Ti troškovi nisu bili uračunati pri sklapanju ugovora o licenciji, stoga stjecatelj
nije ovlašten automatski iskorištavati naknadna usavršavanja predmeta licencije ostvarenih
kod davatelja licencije.
Suugovaratelji mogu ugovoriti odredbu da stjecatelj ima pravo koristiti se i svim naknadnim
usavršavanjima predmeta licencije, i utvrditi treba li primatelj i na koji način sudjelovati u
snošenju troškova usavršavanja, ili su oni već uračunati u ugovorenoj licencijskoj pristojbi.
Međutim, nema zapreke da se stjecatelj koristi poboljšanjima koje sam ostvari, i bez
odobrenja davatelja licencije. Tako se može ugovoriti obveza obaju stranaka da međusobno
daju odnosno izmjenjuju sva daljnja poboljšanja glede predmeta licencije. Takva odredba ide
više u korist primatelja licencije budući da poboljšanja obično ostvaruje davatelj. S druge
strane, japanske korporacije su tipičan primjer usavršavanja predmeta licencije od strane
primatelja licencije.
Čine li predmet licencije nepatentirani izum ili know-how, stjecatelj licencije je obvezan i kad
to ugovorom nije predviđeno čuvati ih u tajnosti za sve vrijeme trajanja ugovora. Svrha je u
posebnoj zaštiti navedenih oblika intelektualnog vlasništva, jer se njihova vrijednost na tržištu
upravo sastoji u stvarnom monopolu posjedovanja tehnologije znanja i iskustva koja
konkurenciji nisu poznata.38
Obveza čuvanja predmeta licencije u tajnosti u načelu vrijedi za vrijeme trajanja ugovora i
nakon prestanka ugovora, sve dok tajnost postoji. Davatelj licencije može osloboditi
primatelja ove obveze jednostranom izjavom volje. Isto tako, u slučaju da nepatentirani izum
ili tajno tehničko znanje i iskustvo postanu poznati široj javnosti, prestaje obveza primatelja
licencije čuvati predmet u tajnosti.
Člankom 712. ZOO-a određena je kakvoća robe:
38 Ibidem.
1. Ako je uz licenciju za proizvodnju ustupljena i licencija za uporabu žiga, stjecatelj
licencije može stavljati u promet robu s tim žigom samo ako je njezina kakvoća ista
kao što je kakvoća robe koju proizvodi davatelj licencije.
2. Suprotan sporazum nema pravni učinak.
Uz licenciju za proizvodnju određenog proizvoda, stjecatelj licencije u pravilu pribavlja i
licenciju za uporabu žiga, te time postiže prednosti koje je davatelj već postigao kod
potrošača. Kako potrošači ne bi bili dovedeni u zabludu glede kakvoće proizvoda
proizvedenih po licenciji i obilježenu žigom ustupljenim po licenciji samo pod uvjetom da je
njezina kakvoža ista kao i roba iste vrste koju proizvodi davatelj licencije.39
Odredba o kakvoći u vezi sa žigom je prisilne prirode, a prisilna odredba ovog članka
donesena je u svrhu zaštite potrošača i suzbijanja nepoštene utakmice.
Stjecatelj licencije dužan je robu obilježiti oznakom o proizvodnji po licenciji. Stjecatelj ne
smije staviti u promet proizvod koji kupca može dovesti u zabludu glede podrijetla, značajke
kakvoće ili proizvođača robe, pa je obvezan proizvode koje proizvodi na temelju ugovora
tako i obilježiti. Inače bi se stjecatelj na tržištu obilježavao kao "originalni" proizvođač. Stoga
je odredba o obilježavanju prisilne prirode i ide u korist zaštite potrošača.
Koristi imaju obje strane:
a) stjecatelj licencije, navodeći da proizvodi po licenciji poznatog proizvođača, pridonosi
vlastitoj reputaciji na tržištu,
b) davatelj licencije neizravno prodire na novo tržište.
Tako u slučaju razlike u kakvoći proizvoda i proizvoda proizvedenih po licenciji, davatelj se
može jasno ograditi od označenih proizvoda stjecatelja i lakše osigurati dokaze u slučaju
eventualnog spora.
Oznaku o proizvodnji po licenciji, stjecatelj je obvezan staviti na robu, na propisan, jasan, i
vidljiv način, tako da ona bude nedvosmislena i lako uočljiva potrošačima.
39 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1054.
Stjecatelj licencije dužan je isplatiti davatelju licencije ugovorenu naknadu u vrijeme i na
način kako je to određeno ugovorom. 40 U sustavu obveznopravnih odnosa našeg prava
pretpostavlja se naplatnost ugovora o licenciji, utvrđujući je kako u pojmu tako i prigodom
zakonskih i ugovorom određenih obveza stjecatelja licencije i ona je u tom kontekstu bitan
sastojak ugovora.41
U praksi se, međutim, sklapaju i ugovori o licenciji bez naknade. Takozvanu "gratis
licenciju", ugovorne strane moraju izričito ugovoriti. Inače, licencijski ugovori bez naknade
čine određeni oblik prijeboja (kompenzacije), ili ugovora o zamjeni (bartera) ili ispunjenju
neke druge obveze davatelja licencije koja se ne može dokučiti samo iz ugovora.
Naknada se redovito ugovara u novcu, ali i na drugi način, pogotovo ako su ugovorne strane
povezane i drugim ugovornopravnim odnosima, kao što su dugoročna proizvodna i trgovačka
kooperacija, zajednička ulaganja - joint venture, te raznim oblicima organizacijskih ugovora, i
drugim načinima povezivanja (članstvo u istom trgovačkom društvu ili udruzi i slično). U
takvim slučajevima vrlo često se naknada kod ugovora o licenciji sastoji od sirovina,
rezervnih dijelova; dio proizvodnje primatelja licencije može se odnositi i na druge proizvode
primatelja licencije koji nisu obuhvaćeni ugovorom, mogu se ustupati dionice ili udjeli u
trgovačkom društvu itd.42
Glede načina isplate naknade, u praksi se razlikuju dva temeljna oblika:
a) plaćanje u fiksnoj svoti (odjednom ili na obroke)
b) plaćanje prema proizvedenom ili prodanom proizvodu.
Za stjecatelja licencije, drugi način je prihvatljiviji, jer na taj način on dobiva sigurnost da će
davatelj poduzeti sve da se ugovor ostvari. Ako se to ne dogodi, nema ni licencijske pristojbe.
Oba oblika naknade mogu se kombinirati.
40 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.) 41 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1055. 42 Ibidem.
Ako se naknada određuje u zavisnosti od opsega iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj
licencije dužan je podnijeti davatelju licencije izvješće o opsegu iskorištavanja i obračunati
naknadu svake godine, ako ugovorom nije za to određen kraći rok.43
Ako strane odaberu da naknada ovisi o opsegu iskorištavanja predmeta licencije, stjecatelj je
obvezan po zakonu i po naravi stvari uredno voditi svoje poslovne knjige i podnositi izvješća
o opsegu iskorištavanja tj. opsegu proizvodnje predmeta. Sukladno tome, stjecatelj će uredno
obračunati i isplatiti odgovarajuću naknadu najmanje jednom godišnje na način predviđen
ugovorom.
Suugovaratelji imaju potpunu slobodu kod ugovaranja ovih odnosa, uključujući i načine i
učestalost uvida davatelja licencije u poslovne knjige primatelja, njegovu obvezu čuvanja
tajne glede podataka do kojih je na taj način došao, teko snosi troškove uvida itd.
Ako je ugovorena naknada postala očito nerazmjerna u odnosu prema prihodu koji stjecatelj
licencije ima od iskorištavanja predmeta licencije, zainteresirana strana može zahtijevati
izmjenu ugovorene naknade.44 Ovaj članak zapravo je konkretizacija opće odredbe o izmjeni
ugovora zbog promijenjenih okolnosti (čl. 369. ZOO-a). Gospodarska svrha je uspostaviti
ravnotežu interesa, sukladno općem načelu čl. 7. ZOO-a.
Ovaj članak uređuje one slučajeve kod kojih naknada za licenciju ne ovisi o opsegu
iskorištavanja predmeta licencije, kao i kod onih slučajeva kad je naknada paušalno
ugovorena.
Često u trenutku sklapanja ugovora, suugovaratelji nisu potpuno sigurni koliko će proizvodi
izrađeni po licenciji biti prihvaćeni na tržištu, osobito ako se radi o potpuno novim
proizvodima, mogu nastati i drugi razlozi, npr. zbog pogrešne ocjene o mogućnostima
plasmana proizvoda, ili proračuna troškova proizvodnje itd. 45
Može doći do nerazmjera između naknade i prihoda koje stjecatelj ima od prihoda nastalih
iskorištavanjem predmeta licencije. Koristi mogu nadići očekivanja ugovornih strana, stoga
43 http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (22.09.2012.) 44 Ibidem. 45 Gorenc, V. et al, op. cit., str. 1056.
svaka od njih ima pravo zahtijevati izmjenu ugovorene naknade. Ovim se štite interesi obaju
ugovornih strana:
a) davatelja - ako je došlo do boljeg proizvodnog i poslovnog rezultata od očekivanog,
b) stjecatelja - ako su ti rezultati podbacili iz objektivnih razloga u odnosu na prilike i
okolnosti koje su strane očekivale u trenutku sklapanja ugovora.
5.3. Prava ugovornih strana i sporovi
Neovlašteno raspolaganje u praksi može biti pri nedopuštenom zaključivanju ugovora o
licenciji ili cesiji, kada osoba koja nije nositelj prava, prenosi pravo vlasništva ili uporabe na
treću osobu. Ako je treća osoba bila savjesna i smatrala da je zaključila ugovor s nositeljem
prava, imat će pravo na naknadu štete od osobe koja je učinila povredu prava prema općim
načelima građanskog prava.46
Aktivna legitimacija u takvim sporovima pripada osobama čije je pravo povrijeđeno, a koje su
taksativno nabrojane u čl. 119. ZIV-a. Tako tužbu zbog povrede prava mogu podnijeti:
podnositelj prijave, vlasnik/nositelj prava, ovlašteni korisnik oznake podrijetla proizvoda te
stjecatelj isključive licencije.
Također, aktivna legitimacija za sudsku zaštitu pripada i stjecateljima isključive licencije
patenta, modela ili uzorka, jer su oni, uz nositelja izvornog prava, najneposrednije
zainteresirani da se izvorno pravo ne povređuje. Tužbu zbog povrede prava može, dakle, osim
vlasnika/nositelja prava podnijeti i podnositelj prijave, jer i on na temelju odredaba čl. 117., a
u svezi s odredbama čl. 44., 48. i 50. ZIV-a, uživa zaštitu zbog toga što je podnošenjem
uredne prijave stekao privremeno pravo iz čl. 44. i 48. ZIV-a. Pravo na tužbu priznato je i
imatelju isključive licencije koje je primatelj licencije stekao isključivo pravo iskorištavanja
predmeta licencije (ZOO, čl. 702.).
Nositelj industrijskoga dizajna može se pozvati na prava koja proizlaze iz industrijskoga
dizajna protiv stjecatelja licencije koji krši neku od odredaba iz ugovora o licenciji, u odnosu
na trajanje licencije, registracijom obuhvaćen oblik u kojem se industrijskim dizajnom može
46 Čizmić, J.: Sudska zaštita zbog povrede prava iz područja industrijskog vlasništva, Pravo i porezi, br. 8.,
kolovoz 1997., godina VI, str. 33.
koristiti, opseg proizvoda za koje je licencija dana, teritorij na kojem se industrijskim
dizajnom može koristiti i u odnosu na kakvoću proizvedenih proizvoda.
Stjecatelj neisključive licencije može pokretati postupke zbog povrede industrijskoga dizajna
samo uz pristanak nositelja industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije drukčije
određeno.
Ako nositelj industrijskoga dizajna, nakon što ga je stjecatelj isključive licencije pisanim
putem obavijestio o povredi industrijskoga dizajna te mu ostavio rok za pokretanje postupka,
ne pokrene takav postupak u navedenom roku, stjecatelj isključive licencije može sam
pokrenuti postupak zbog povrede industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije
drukčije određeno.
Licencija daje njezinu korisniku isključivo pravo samo ako je to izričito ugovoreno (isključiva
licencija, ZOO, čl. 702.). Isključiva licencija daje njezinu korisniku isključivo pravo
iskorištavanja predmeta ugovora dok ugovor traje, i to na teritoriju predviđenom ugovorom.
Time se stjecatelj licencije obvezuje da davatelju licencije za to plati određenu naknadu.
Korisnik isključive licencije ima pravo zabraniti svim osobama, uključujući i davatelja,
iskorištavanje predmeta licencije za vrijeme trajanja ugovora o isključivoj licenciji. Osim
isključivog prava uporabe, važno je da je korisnik isključive licencije ovlašten podizati tužbe i
poduzimati ostale pravne radnje protiv svih osoba koje ometaju to njegovo pravo, s istim
pravima i učinkom kao da ih je podnio nositelj prava, ili davatelj licencije. Aktivna
legitimacija za vođenje spora ne priznaje se cesionaru.47
U Republici Hrvatskoj rješavanje sporova iz područja industrijskog vlasništva u stvarnoj je
nadležnosti trgovačkih sudova.
Licencijski sporovi su vrlo čest predmet arbitriranja. Prema statistici Arbitražnog sudišta pri
Međunarodnoj trgovačkoj komori u Parizu (ICC), 1982. godine 8,6% svih sporova povjerenih
toj instituciji bili su licencijski sporovi. 1985. godine taj postotak se povećao na 13%, a u
1988. na 17%.
47 Ibidem.
Licencijski sporovi su bili treći po učestalosti, odmah iza sporova iz međunarodnih
kupoprodaja i sporova vezanih za građevinarstvo. Više je uzroka tom fenomenu.
Neki od njih proizlaze iz činjenice da su sporovi iz ugovornih odnosa, općenito čest predmet
arbitriranja, znatno učestaliji od sporova izvanugovorne prirode, te s te strane licencijski
sporovi nisu iznimka. Postoje zatim i razlozi koji su vezani uz uključivanje arbitražne
klauzule u međunarodni licencijski ugovor. Najvažniji razlozi tome su izbjegavanje stranih
sudova, smanjenje troškova i brzina rješavanja sporova, potom prijateljska atmosfera i
ekspertiza. Možda najvažniji razlog koji stranke sudionice licencisjkih ugovora i općenito
ugovora o prijenosu tehnologije navode za korištenje trgovačke arbitraže jest u mogućnosti
očuvanja poslovnog odnosa. 48
48 Singer, M.: Trgovačka arbitraža kao način rješavanja sporova iz industrijskog vlasništva i prijenosa
tehnologije, Pravo u gospodarstvu, vol. 35, 1996., str. 376.
6. PRIMJER LICENCIJSKOG UGOVORA U "BRODOGRAĐEVNOJ INDUSTRIJI
3. MAJ D.D."
6.1. Ugovaranje licencije između trgovačkog društva Wärtsilä NSD Switzerland Ltd
i Brodograđevna industrija 3. Maj d.d.
Brodograđevna industrija 3. Maj d.d. je 2009. godine potpisala licencijski ugovor sa
švicarskom kompanijom Wärtsilä NSD Switzerland LTD iz Winterthura u Švicarskoj (bivši
Sulzer Brothers), po kojem Tvornica motora i dizalica 3. Maj ima pravo proizvodnje brodskih
dvotaktnih sporohodnih motora naziva 3. Maj-Wartsila po licenciji Wärtsilä NSD, na teritoriju
Republike Hrvatske. Trenutno važeći ugovor potpisan je 2009. godine, a vrijedi do 2019.
godine i nastavak je suradnje između dva trgovačka društva, jer je prvi licencijski ugovor
između 3. Maja i Wärtsilä NSD sklopljen još 1954. godine.
Ugovor o licenciji proširio je područje na koje Tvornica motora i dizalica 3. Maj može
izravno plasirati svoje motore pa, osim u Bugarskoj i Ukrajini, brodske motore preko Wärtsilä
NSD izravno plasira u Italiju, Španjolsku, Portugal, Rumunjsku, Dansku, Njemačku, Tursku i
SAD.
Tvornica motora i dizalica 3. Maj je ovim ugovorom postala jedini licencionar u Republici
Hrvatskoj i, uz trgovačko društvo H. Cegielski - Poznań S.A., jedna od dva trgovačka društva
koje na području Europe proizvode brodske motore po licenciji Wärtsilä NSD.
Što se tiče ugovorenog plaćanja, naknada se plaća po količini proizvedenih kilovata, također i
na sve prodane rezervne dijelove, a Tvornica motora i dizalica 3. Maj je na kraju kvartala
dužna obavještavati o proizvedenim motorima odnosno o proizvedenim kilovatima.
Licencijska premija se revidira formulom odnosno skalom preko kilovata što znači ako se
prekorači određeni limit na količinu proizvedenih kilovata, Tvornica motora i dizalica 3. Maj
ima pravo na dogovoreni bonus. Isto tako, ako se proizvede manje kilovata od predviđenog
plaća se minimalna licencijska pristojba.
Također, Wärtsilä NSD se 3. Maju ugovorom obvezuje davati kompletnu dokumentaciju i sve
informacije vezane za proizvodnju motora, obučavati kadrove u svojim pogonima,
obavještavati o svim novim izumima, poboljšanjima i patentima te davati stručnu pomoć kod
primopredaje prototipa. Ako se dogodi greška u dizajnu, Tvornica motora i dizalica 3. Maj
ima pravo na obeštećenje za prva dva motora.
Ugovor prestaje važiti u slučaju bankrota ili spajanja Brodograđevne industrije 3. Maj d.d. s
drugim trgovačkim društvima i prestaju važiti sve odredbe osim onih koje omogućavaju da se
završi već započeta proizvodnja.
6.2. Licencijski ugovor Wärtsilä NSD Switzerland Ltd i Brodograđevna industrija 3.
Maj d.d.
- Ovjereni prijevod -
LICENCIJSKI UGOVOR
Sklopljen između
WARTSILA NSD SWITZERLAND LTD, Winterthur, Švicarska
(u daljnjem tekstu zvanog "WNS")
i
Brodograđevne industrije 3. MAJ d.d., Rijeka, Hrvatska
(u daljnjem tekstu zvanog "3. MAJ")
Sadržaj
Članak Stranica
1 Definicije 3
2 Predmet ugovora 5
3 Prava proizvodnje 3.MAJA 7
4 Prava prodaje 3. MAJA 7
5 Izvršenje Ugovora od strane 3. MAJA 9
6 Neekskluzivnost 10
7 Pomoć WNS-a 3. MAJU 10
8 Daljnji detalji o tehničkoj suradnji 12
9 Patenti 14
10 Briga i odgovornost 15
11 Plaćanja 17
12 Uvjeti plaćanja 20
13 Izvještaji 3. MAJA 21
14 Obilježavanje motora 22
15 Obaveza čuvanja poslovne tajne, neprenosivost 23
16 Kooperantski ugovori i slična pitanja 24
17 Stupanje Ugovora na snagu i njegovo trajanje 25
18 Razno 27
19 Arbitraža i primjenjivo pravo 28
D. 3. MAJ i WNS su se sada dogovorili da, od 1. siječnja 1998., obnove suradnju po novim
nazivom njihovih trgovačkih društava i odgovornost tako da uvjete ugovora prilagode
trenutno postojećim okolnostima.
E. Priznaje se da:
a) WNS je tokom mnogo proteklih godina usavršavao, projektirao i davao licencije za
Dizel motore.
WNS ima veliko iskustvo i tehnička i naučna saznanja u pogledu razvoja,
projektiranja, izrade, rada i održavanja Dizel motora te ima ekipu kvalificiranih
inženjera i specijalista koji rade na istraživanju, usavršavanju i projektiranju takvih
Motora.
WNS posjeduje niz patenata koji podržavaju izvjestan dio njihovih tehničkih saznanja.
b) Strane u ovom Ugovoru smatraju da su relevantna naučna i tehnička saznanja WNS-a
tajna i suštinska za izradu Motora o kojima je riječ i da su identificirani u
odgovarajućem obliku.
c) Budući da 3. MAJ ima veliko iskustvo u proizvodnji Dizel motora zatražio je od
WNS-a da mu prenese pravo korištenja njihovih informacija u vezi tih Dizel motora.
d) Strane u ovom Ugovoru dogovorile su se o uvjetima koji su navedeni u tekstu koji
slijedi.
SHODNO GORE NAVEDENOM, DOGOVORENO JE SLIJEDEĆE:
1. Definicije
Uvjeti koji su niže navedeni u ovom Ugovoru imaju slijedeće značenje:
1.1 "Dizel motor(i)"
Vrsta motora s unutarnjim sagorijevanjem i paljenjem kompresijom povratnim hodom
stapa, a kao pogonsko gorivo koristi tekuće naftne derivate.
1.2 "Područje rada"
Dizel motori određenog mehaničkog i termodinamičkog koncepta, izvedbe i
specifikacije kao i specifičnih glavnih parametara i dimenzija (primjer: "RTA").
1.3 "Serije"
Dizel motori određenog Područja rada i specifičnog promjera provrta radnih cilindara,
no neovisno o broju radnih cilindara (primjer: "RTA72").
1.4 "Tip(ovi)"
Dizel motor(i) neke Specifične serije i specifičnog broja radnih cilindara (primjer:
"6RTA72").
1.5 "Sulzer dizel motor(i)"
Svi Dizel motori koji su projektirani, izrađeni, prodani i/ili za koje je WNS dao
licenciju.
1.6 "Standardizirani Sulzer tip(ovi)"
Tip(ovi) Sulzer dizel motora koje je WNS pustio u prodaju i koji su specificirani u
WNS-ovom standradnom prodajnom programu Dizel motora i koji su od vremena do
vremena pismeno objavljeni u 3. MAJU.
1.7 "Motor(i)"
Svi Dizel motori onih Standardnih Sulzer tipova koji su uključeni u predmet ovog
Ugovora kako je specificirano u Članku 2.
1.8 "Izgrađeni motor(i)"
Svi motori koje se 3. MAJ obaveže izgraditi ili ih gradi prema ovom Ugovoru.
1.9 "Dokumentacija i Informacije"
Sve vrste dokumentacije i/ili informacija danih u bilo kojem obliku poput nacrta,
patenata, pronalazaka, poboljšanja, specifikacija, tehničkih podataka, rezultata
ispitivanja, proračuna i slično, uputstava, savjeta, odobrenja, preporuka, itd.
1.10 "Integralni dijelovi"
Sve komponente i dijelovi koji su sadržani u, odnosno ugrađeni u Motor.
1.11 "WNS tehnički standard"
Izvedba, dimenzije, tolerancije, zahtjevi za kvalitetom, karakteristike, specifikacije,
podaci o radu, itd. o Motorima koji su opisani u relevantnoj dokumentaciji i
informacijama koje je WNS u pismenom obliku izdao 3. MAJU.
1.12 "Sulzer": Sulzer Limited, Winterthur"
1.13 "Treća strana (treće strane)"
Svaka osoba, pravna osoba, trgovačko društvo itd. koja nije jedna od trgovačkih
društava WNS-a ili 3. MAJA bez obzira da li je ili nije na neki način povezana s jednom od
strana ovog Ugovora ili ima neki sporazum s nekom od strana.
1.14 "Teritorij"
Zemlje navedene pod Člankom 4.1 i izvjesna ne-ekskluzivna prava izvoza mora
odobriti WNS u pismenom obliku i od slučaja do slučaja.
1.15 "Ostali licencionari"
Svaka Treća strana koja ima valjani licencijski ugovor s WNS-om koji pokriva Sulzer
dizel motore.
2. Predmet Ugovora
2.1 Predmet ovog Ugovora su Sulzer dizel motori
2.1.1 standardnih Sulzer tipova koji spadaju u Područja rada i/ili Serije navedene u Dodatku
br. 1 ovom Ugovoru, te
2.1.2 standardni Sulzer tipovi istih Područja rada i/ili Serija kako je navedeno u članku 2.1.1
uključujući, naravno, izvjesna poboljšanja detalja, koji su i dalje Standardni Sulzer
tipovi prema definiciji u Članku 1.6 osim motora koji uključuju poboljšanja koja su
uvedena tokom poslijednje tri godine trajanja ovog Ugovora i/ili koja predstavljaju
promjenu neke od karakteristika Područja rada o kojem se radi prema definiciji u
Članku 1.2
2.4 Oprema za lokalno upravljanje Motorom koju je WNS specificirao kao standardnu
smatra se dijelom Motora u uključena je u predmet ovog Ugovora.
Međutim, ostala oprema za upravljanje, odnosno oprema za upravljanje s mosta koja
je izvan opreme za lokalno upravljanje motorom, kako je gore navedeno, nije
uključena u predmet ovog Ugovora.
Da bi se osigurala tehnička kompatibilnost, WNS će 3. MAJU savjetovati da sve
Izgrađene motore koliko je to moguće opremi takvom opremom za upravljanje koju je
WNS usavršio i/ili preporučio za pojedini tip Motora.
3. Prava proizvodnje 3. MAJA
3.1 3. MAJ prema ovom Ugovoru ima pravo proizvoditi Motore i izrađivati rezervne i
zamjenske dijelove za te Izgrađene motore ili za bilo koje Sulzer motore, prema
prethodnim ugovorima, izgrađene u postrojenjima njihovih supsidijarnih poduzeća, 3.
Maj Motori i dizalice d.d., u Rijeci, Hrvatska, no ne nigdje drugdje osim ako WNS
prethodno za to nije dao pismenu dozvolu.
3.2 Ovime se ograničavaju prava 3. MAJA da sklapa kooperantske ugovore za izradu
izvjesnih komponenata kako je definirano Člankom 16.
4. Prava prodaje 3. MAJA
4.1 Prema ovom Ugovoru 3. MAJ ima pravo prodaje ili korištenja Izgrađenih motora
prema Članku 2.1.4 na Teritoriju kao i za primjene definirane u Dodatku br. 2 ovom
Ugovoru, no ne i negdje drugdje bilo direktno ili indirektno osim uz prethodno
pismeno dopuštenje WNS-a.
4.2 U slučaju da se brodovi koje su naručili hrvatski brodovlasnici budu gradili izvan
Teritorija prema Članku 4.1, i ako te brodove budu posjedovali hrvatski brodovlasnici,
WNS će na zahtjev 3. MAJA dati dozvolu/pravo da se ti Motori isporuče za
odgovarajuće brodove bez obzira na Teritorij gdje će odgovarajući Motori biti
ugrađeni u brodske trupove.
7. ZAKLJUČAK
Licencija je pravo iskorištavanja predmeta licencije tijekom određenog vremena. Do licencije
dolazi ukoliko nositelj prava odluči ugovorom o licenciji u cijelosti ili djelomično prenijeti
pravo upotrebe predmeta licencije na drugog vlasnika. Predmet ugovora o licenciji mogu biti
modeli, izumi, ideje, patenti, uzorci, znanje, robne marke i zaštitni znakovi.
Razlikuje se: ugovorna, prisilna, zakonska licencija. Prema količini ustupljenog prava koje
davatelj ustupa korisniku razlikuje se: proizvodna licencija, prodajna licencija, licencija za
iskorištenje, licencija za izvoz, licencija za uvoz. Ugovori o licenciji mogu se podijeliti na
osnovi nekoliko kriterija: vrijeme trajanja, vrsta ovlaštenja, i obujam ustupljenog prava.
Davanje licencije znači za njenog davatelja ograničenje njegovih prava. Budući da se
ugovorom o licenciji mogu i na strani stjecatelja licencije javiti određena ograničenja, ugovor
o licenciji javlja se u nekoliko oblika: isključivi, neisključivi i mješoviti ugovori, prostorno
ograničen i prostorno neograničeni, vremenski ograničen i vremenski neograničeni,
kvantitativno ograničen i kvantitativno neograničeni.
Najvažnija je podjela na isključive i neisključive (proste) ugovore o licenciji. Postoji još
podjela na osobne, pogonske i koncernske licencije.
Jedan od najbitnijih oblika licencije jest podlicencija. Podlicencija je ugovor kojim stjecatelj
licencije ustupa pravo iskorištavanja licencije drugome. Na odnose između suugovaratelja
podlicencije primjenjuju se ista pravila kao i kod ugovora o licenciji, s time da primatelj
licencije, na primatelja podlicencije, ne može prenijeti veća prava nego što ih sam ima.
Izvori prava za ugovor o licenciji u Republici Hrvatskoj su: Ustav Republike Hrvatske, Zakon
o obveznim odnosima, te Ugovor o licenciji uređen u drugom dijelu (posebnom dijelu) ZOO-
a, u Glavi VIII, odjeljak 2, odsjek 15. Ugovor o licenciji posebno reguliraju još dva zakonska
propisa, Zakon o patentima i tehničkim unapređenjima, te Zakon o industrijskom dizajnu.
Ugovor o licenciji u našem je pravu jedinstvenije i potpunije uređen tek pojavom Zakona o
obveznim odnosima iz 1978. godine.
U Hrvatskoj je ugovor o licenciji, u pravilu, jedini način kojim individualni izumitelj može
eksploatirati patentirani izum ako se nije odlučio za ustupanje i samog patenta. Ugovor o
licenciji najčešći je oblik prijenosa tehnologije. Osnovna ekonomska i pravna značajka takvog
ugovora je u tome što pruža mogućnost drugoj osobi stvarno iskorištavanje tuđeg
nematerijalnog dobra.
Bitni sastojci ugovora o licenciji su predmet i naknada. Predmetom ugovora o licenciji, koje
predviđaju zakonski propisi, mogu biti patenti, modeli tj. uzorci, robni i uslužni žigovi, kao i
tehničko znanje i iskustvo - know-how. Uz navedena prava industrijskog vlasništva, predmet
ugovora mogu biti prijavljeni izumi, slike, crteži, tijela, i znakovi, kojima Zavod još nije
odobrio pravnu zaštitu. Ukoliko izum nije prijavljen, a predmet je ugovora o licenciji, on će se
smatrati kao know-how. Predmetom ugovora o licenciji ne mogu biti kolektivni žigovi, i
oznake porijekla proizvoda.
Za korištenje licencije, kupac mora platiti određenu naknadu (pristojbu). Naknada se
obračunava: u fiksnom iznosu, na temelju ostvarene proizvodnje (royalties), kombinacijom
prethodna dva načina plaćanja.
Ugovor o licenciji je imenovan, zatim formalan jer mora biti sklopljen u pisanom obliku (čl.
700. ZOO-a), konsenzualan jer je za valjanost ugovora dostatno da su se strane sporazumjele
o bitnim sastojcima, a osim toga je dvostranoobvezan i naplatan.
Zakon o obveznim odnosima prepušta određivanje trajanja ugovora o licenciji volji ugovornih
strana. Ako je ugovor o licenciji zaključen na neodređeno vrijeme, ugovor može prestati kao
posljedica otkaza koji svaka strana može dati, poštujući određeni otkazni rok. Prema općem
pravu, ugovor o licenciji, sklopljen na neodređeno vrijeme, prestaje redovito otkazom, za
razliku od ugovora na određeno vrijeme, koji prestaje istekom toga vremena, tj. raskidom iz
raznih razloga.
Davatelj licencije na temelju ugovora o licenciji obvezan je poduzeti sve radnje kojima treba
stjecatelju omogućiti iskorištavanje predmeta licencije. Nije obvezan staviti na raspolaganje
svoje stručnjake stjecatelju radi osposobljavanja njegovih stručnjaka i djelatnika, ali se takva
obveza može ugovoriti, i može biti korisna za primatelja.
Davatelj redovito jamči stjecatelju da predmet sadrži određena svojstva. Po zakonu, on uvijek
daje jamstvo za: izvodljivost i uporabljivost predmeta licencije, te da je on nositelj prava.
Davatelj licencije odgovoran je stjecatelju za mogućnost nesmetanog iskorištavanja predmeta
licencije.
Davatelj jamči: da je on izumitelj ili nositelj prava na izum, know-how, tehničko unapređenje
itd., nositelj patenta ili prvi podnositelj prijave za dobivanje patenta, nositelj prava na žig,
uzorak i model, tj. da pravo koje čini predmet licencije pripada njemu, te ga može slobodno
prenositi, da na predmetu licencije nema tereta (na primjer pravo zaloga), da pravo
iskorištavanja nije ograničeno u korist nekog trećega, kao što je na primjer pravo prednosti
neke treće osobe.
Davatelj licencije odgovara ako stjecatelj nije znao ili nije mogao znati za postojanje
navedenih ograničenja. Davatelj odgovara za pravne nedostatke koji su postojali u trenutku
sklapanja ugovora, i za one koji nastupe tijekom ispunjenja ugovora. Dužan izvještavati
stjecatelja o svim radnjama trećih osoba usmjerenih na poništenje ili osporavanje prava
davatelja licencije na predmet ugovora o licenciji.
Kad se radi o isključivoj licenciji, davatelj jamči stjecatelju da pravo iskorištavanja licencije
nije ustupio drugome ni u cijelosti, ni djelomice, na ugovorenom području važenja ugovora o
licenciji.
Obveze stjecatelja (primatelja) licencije mogu se sažeti u tri glavne obveze: iskorištavanje
predmeta licencije na ugovoreni način, čuvanje poslovne tajne u vezi s predmetom licencije,
plaćanje davatelju ugovorenu licencijsku naknadu (pristojbu).
Uz licenciju za proizvodnju određenog proizvoda, stjecatelj licencije u pravilu pribavlja i
licenciju za uporabu žiga. Ako naknada ovisi o opsegu iskorištavanja predmeta licencije,
stjecatelj je obvezan uredno voditi svoje poslovne knjige i podnositi izvješća o opsegu
iskorištavanja (proizvodnje) predmeta, te obračunati i isplatiti odgovarajuću naknadu
najmanje jednom godišnje na način predviđen ugovorom.
Nositelj industrijskoga dizajna može se pozvati na prava koja proizlaze iz industrijskoga
dizajna protiv stjecatelja licencije koji krši neku od odredaba iz ugovora o licenciji, u odnosu
na trajanje licencije, registracijom obuhvaćen oblik u kojem se industrijskim dizajnom može
koristiti, opseg proizvoda za koje je licencija dana, teritorij na kojem se industrijskim
dizajnom može koristiti i u odnosu na kakvoću proizvedenih proizvoda.
Stjecatelj neisključive licencije može pokretati postupke zbog povrede industrijskoga dizajna
samo uz pristanak nositelja industrijskoga dizajna, ako ugovorom o licenciji nije drukčije
određeno. Korisnik isključive licencije ovlašten je podizati tužbe i poduzimati ostale pravne
radnje protiv svih osoba koje ometaju to njegovo pravo, s istim pravima i učinkom kao da ih
je podnio nositelj prava, ili davatelj licencije.
U Republici Hrvatskoj rješavanje sporova iz područja industrijskog vlasništva u stvarnoj je
nadležnosti trgovačkih sudova. Licencijski sporovi su vrlo čest predmet arbitriranja.
Najvažniji razlozi tome su izbjegavanje stranih sudova, smanjenje troškova i brzina rješavanja
sporova, potom prijateljska atmosfera i ekspertiza. Možda najvažniji razlog koji stranke
sudionice licencijskih ugovora i općenito ugovora o prijenosu tehnologije navode za
korištenje trgovačke arbitraže jest u mogućnosti očuvanja poslovnog odnosa.
Brodograđevna industrija 3. Maj d.d. je 2009. godine potpisala licencijski ugovor sa
švicarskom kompanijom Wärtsilä NSD Switzerland LTD iz Winterthura u Švicarskoj (bivši
Sulzer Brothers), po kojem Tvornica motora i dizalica 3. Maj ima pravo proizvodnje brodskih
dvotaktnih sporohodnih motora naziva 3. Maj-Wartsila po licenciji Wärtsilä NSD, na teritoriju
Republike Hrvatske.
Tvornica motora i dizalica 3. Maj je ovim ugovorom postala jedna od dva trgovačka društva
koje na području Europe proizvode brodske motore po licenciji Wärtsilä NSD, i može izravno
plasirati svoje motore u Bugarsku, Ukrajinu, Italiju, Španjolsku, Portugal, Rumunjsku,
Dansku, Njemačku, Tursku i SAD.
LITERATURA
KNJIGE:
1. Gorenc, V., et al: Komentar zakona o obveznim odnosima, RRIF, Zagreb, 2005.
ČASOPISI:
2. Bezić, H.: Poslovanje u uvjetima internog tržišta EU, Ekonomski fakultet Rijeka,
Rijeka, 2008.
3. Čizmić, J.: Sudska zaštita zbog povrede prava iz područja industrijskog vlasništva,
Pravo i porezi, br. 8., kolovoz 1997., godina VI.
4. Momčinović H.: Oblik (forma) ugovora, Pravo i porezi, br. 4., travanj 1997. godina
VI.
5. Singer, M.: Trgovačka arbitraža kao način rješavanja sporova iz industrijskog
vlasništva i prijenosa tehnologije, Pravo u gospodarstvu, vol. 35, 1996
INTERNET STRANICE:
6. http://hr.wikipedia.org/wiki/Licencija (21.09.2012.)
7. http://limun.hr/main.aspx?id=10098&Page=... (22.09.2012.)
8. http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/288230.html (21.09.2012.)
9. http://portal.wlw.hr/Default.aspx?sid=1437 (21.09.2012.)
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom UGOVOR O LICENCIJI izradio
samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc. Dionisa Jurića. U radu sam primjenio metodologiju
znanstveno-istraživačkog rada i koristio literaturu koja je navedena na kraju diplomskog rada.
Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući
naveo u diplomskom radu na uobičajen, standardan način citirao sam i povezao s korištenim
bibliografskim jedinicama. Rad je pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasan s objavom diplomskog rada na službenim stranicama
Fakulteta.
Student
Davor Sjauš
Top Related