ANALIZA KONKURENTNOSTI RURALNIH DESTINACIJA SA
ASPEKTA NOSILACA TURISTIKE PONUDE
Dunja Demirovi*1, Marko D. Petrovi**, Luis Carlos Neto Monteiro***,
Stefan Stjepanovi****
* Univerzitet Privredna akademija u Novom Sadu, Fakultet za ekonomiju i inenjerski
menadment, Novi Sad, Srbija
** Geografski institut Jovan Cviji SANU, Beograd, Srbija
*** eki Univerzitet prirodnih nauka u Pragu, Fakultet za korienje i unapreenje zemljita,
Prag, eka **** Univerzitet u Istonom Sarajevu, Poljoprivredni fakultet, Istono Sarajevo, Bosna i
Hercegovina
Apstrakt: Turistike destinacije se danas suoavaju sa pojaanom konkurencijom na tritu, te su nosioci turistikih politika i ponude shvatili da je razumevanje faktora koji doprinose boljem
pozicioniranju destinacije na tritu, a samim tim i konkurentnosti od sutinskog znaaja za dalji
razvoj. Cilj ovog rada je da se utvrdi koliko je Autonomna pokrajina Vojvodina (Severna Srbija)
konkurentna kao destinacija ruralnog turizma, odnosno da se oceni trenutno stanje svih onih
faktora koji utiu/mogu uticati na konkurentnost destinacija ruralnog turizma u AP Vojvodini.
Anketiranjem 136 turistikih eksperata iz cele Srbije, dolo se do zakljuka da su kljuni resursi i
atrakcije ruralnih sredina AP Vojvodine ocenjeni bolje od makro i industrijski povezanih faktora.
To govori da strategija razvoja ruralnog turizma treba da ima posebnu vezu sa resursima i
atrakcijama destinacije, odnosno prioritet treba dati odravanju svih aspekata sigurnosti i
bezbednosti, stalnom poboljanju usluga, korienju pogodnosti multikulturalne sredine,
raznovrsnosti gastronomskih proizvoda, kao i primeni principa odrivosti u upravljanju ivotnom
sredinom. Rad dravnih i pokrajinskih institucija treba da ima za cilj da se osigura da destinacija
ima jasnu predstavu o tome u kom pravcu ide i ta je potrebno da postane uspena na dui period.
Kljune rei: konkurentnost, ruralni turizam, ruralna strategija, AP Vojvodina (Severna Srbija)
Uvod
U turistikoj literaturi, konkurentnost turistike destinacije se definie kao
sposobnost destinacije da odri svoju poziciju na tritu i/ili da je pobolja
tokom vremena (d'Hartserre, 2000, p. 239) i da isporui proizvode i usluge
1 Correspondence to: [email protected]
koji su bolji nego na drugim destinacijama, naroito po pitanju onih aspekata
turistikog iskustva koji su vani turistima (Dwyer & Kim, 2003, p. 374).
Globalna konkurencija u turizmu postala je izazov za mnoge zemlje koje se
takmie da postanu poeljna turistika destinacija, te je razumevanje faktora koji
doprinose konkurentnosti destinacije od sutinskog znaaja za odravanje
postojeeg nivoa razvoja turistike destinacije, njenog rasta i vitalnosti (Hassan,
2000; Ritchie & Crouch, 2003). Zbog toga, merenje konkurentnosti moe se
smatrati kljunim faktorom u obezbeivanju uspeha turistikih destinacija.
U kontekstu turizma, globalizacija znai poveanje broja destinacija, a uslovi na
meunarodnom turistikom tritu su se drastino promenili, te je za destinacije
neophodno da na ove izazove odgovore kako bi ostal konkurentn na tritu.
Razvoj novih turistikih proizvoda i destinacija je jedan od naina da se povea
produktivnost u sektoru turizma (Fadeeva, 2003). Globalizacija kroz
demokratizaciju informacionih i komunikacionih tehnologija predstavlja veliki
izazov, zajedno sa efektima drugih socijalnih i ekonomskih promena, kao to je
poveanje mobilnosti pojedinaca, vea ekonomska liberalizacija, rastui udeo
penzionera sa visokom kupovnom moi; poveanje znaaja pitanja ivotne
sredine i druge promene. Ove promene uticale su na poveanje zahteva i
oekivanja potroaa (turista) u pogledu kvaliteta fizikih objekata i vetina i
sposobnosti onih koji rade u turistikom sektoru. Konkurencija u turistikoj
privredi je tako postala otrija uz potrebu orijentacije ka kupcima, dok
profesionalizam postaje kljuna komponenta prilikom selekcije zaposlenih
(Navickas & Malakauskaite, 2009).
Ruralni turizam je jedan od prioriteta u turistikom razvoju mnogih evropskih
zemalja. Trite ruralnog turizma je u porastu, dok je u isto vreme budunost
mnogih ruralnih podruja neizvesna, zbog promena u poljoprivrednoj
proizvodnji ili atraktivnosti urbanih sredina zbog veeg ivotnog standarda.
Ruralni turizam se smatra jednim od odgovarajuih instrumenata za
revitalizaciju ruralnih podruja i obezbeivanje njihove odrive budunosti kroz
zadravanje posla ili otvaranja novih radnih mesta, podrke poljoprivrednim
gazdinstvima, ouvanja prirode, odnosno ouvanja seoskih zanata kao turistike
atrakcije. Destinacije ruralnog turizma zasnivaju se na kompleksnom
turistikom proizvodu, koji se sastoji od nekoliko parcijalnih proizvoda
(smetaj, transport, hrana, trgovina, atrakcije i drugo) i koji se kao takav nudi
posetiocima (Demonja & Rui, 2011; Hall, Roberts & Mitchell, 2005; Sidali,
2011). Ova pojedinana turistika preduzea su meusobno zavisna i povezana,
a to su pre svega mala i srednja preduzea koja su nosioci aktivnosti. Problemi u
ruralnom turizmu koji doprinose smanjenju konkurentnosti ogledaju se izmeu
ostalog i u postojanju jake konkurencije umesto saradnje meu ponuaima
turistikih proizvoda i usluga u ruralnim prostorima. S obzirom na znaaj
turizma za ruralna podruja, utvrivanje faktora koji utiu na poboljanje
konkurentske pozicije na turistikom tritu od velike je vanosti za njihov dalji
razvoj.
Autonomna pokrajina Vojvodina je relevantna oblast za istraivanje u ovom
radu jer najvei deo njene teritorije (oko 90%) predstavlja ruralno podruje.
Takoe, Vojvodina raspolae znaajnim prirodnim potencijalima,
poljoprivrednim zemljitem, tradicionalnim pristupom poljoprivredi, dobrim
potencijalom za razvoj ruralnog turizma, prepoznatljivim tradicionalnim
lokalnim gastronomskim specijalitetima i mogunostima za razvoj drugih
komplementarnih aktivnosti. Meutim, ruralna podruja se suoavaju sa brojnim
problemima, poput smanjenja broja poljoprivrednika (ukupan udeo
poljoprivrednog stanovnitva u ukupnom stanovnitvu je ispod 11%), poveanja
broja starakih domainstava zbog odlaska mladih u gradske sredine, te
smanjenja poljoprivrednih povrina na raun izgradnje industrijskih povrina.
Uprkos tome to pojedini urbani centri u Vojvodini belee rast populacije,
mnoge ruralne zajednice i dalje zavise od poljoprivrede, koja je njihov znaajan
ekonomski oslonac, ali koji ne obezbeuje odgovarajue rezultate. Mogunosti
za bri razvoj ruralnih podruja Vojvodine su u multifunkcionalnom razvoju
koji izmeu ostalog podrazumeva razvoj kompatibilnih nepoljoprivrednih
delatnosti poput agroturizma i drugih oblika turizma, zanatstva, rekreacije, te
lakeg pristupa kreditima za ene koje ive na selu i bave se poljoprivrednom
proizvodnjom i ruralnim razvojem, kao i drugi oblici privreivanja na selu,
ukljuujui ruralni turizam i proizvodnju zdrave hrane.
U Regionalnom prostornom planu AP Vojvodine do 2020. godine (2011), ruralni
turizam je oznaen kao turistiki proizvod izuzetnog potencijala, ali nedovoljno
ureen i neafirmisan. Takoe, na osnovu analize kljunih faktora uspeha i ocene
postojeeg stanja, trenutno dostignuti nivo konkurentnosti Srbije u oblasti
ruralnog turizma je na vrlo niskom nivou (prosena ocena je 1,5). To pokazuje
da se prirodni, kulturni i socijalni preduslovi za razvoj ruralnog turizma ne
koriste tako da se stvore odgovarajue prednosti u odnosu na druge ponuae u
grani to moe biti vaan uslov pre svega opstanka, a potom i napredovanja
neke organizacije.
U domaoj literaturi analiza faktora konkurentnosti vrena je na nivou pojedinih
gradskih turistikih sredina, te na nivou Republike, ali ne i na nivou Vojvodine
kao destinacije ruralnog turizma. S tim u vezi, javila se potreba ovakvog vida
istraivanja jer se ruralni turizam prepoznaje kao jedan od kljunih alata za
razvoj regiona sa niskim agroekolokim potencijalom, nerazvijenom
poljoprivrednom strukturom i ouvanim prirodnim resursima. Kako bi ruralni
turizam mogao progresivno da se razvija i da doprinese promociji i
diversifikaciji regionalne ekonomije, rastu zaposlenosti i smanjenju
depopulacije neophodno je utvrditi faktore koji utiu na smanjenje, odnosno
poveanje konkurentnosti ruralnog turizma Vojvodine. Iz ovoga proizilazi da je
cilj rada se utvrdi koliko je Vojvodina konkurentna kao destinacija ruralnog
turizma, odnosno da se oceni trenutno stanje svih onih faktora koji utiu/mogu
uticati na konkurentnost destinacija ruralnog turizma u Vojvodini.
Metodologija
Turistiki eksperti Srbije su zamoljeni da ocene trenutno stanje svih 17 faktora
koji utiu/mogu uticati na konkurentnost destinacija ruralnog turizma u
Vojvodini razvrstanih u tri velike grupe, odnosno determinante:
- Kljuni resursi i atrakcije (Fiziko-geografski elementi sredine, Kulturna batina, Mogunosti za sport, zabavu i rekreaciju; Smetajni kapaciteti i njihova
autentinost; Gastronomija; Opta infrastruktura i turistika suprastuktura;
Sigurnost i bezbednost);
- Strategije turistike destinacije (Marketing; Zaposleni u turistikom sektoru i ruralnim turistikim objektima; Politika planiranja i razvoja
destinacije; Menadment kvaliteta usluga; Menadment zatite ivotne sredine) i
Top Related