godište 41 • broj 2 • godina 2017.
31.10.1517.31.10.2017.
REFORMACIJE500 GODINA
2
ZNACI VREMENA • 2/2017.SADRŽAJ
SADRŽAJ
2
Dragutin Matak Ovdje stojimo - Luther, reformacijai adventisti 2
Timothy J. WengertŠto se dogodilo? Pregled poËetaka Lutherove reformacije 4
Daniel Heinz„Adventist“ Luther:znaci vremena, apokaliptiËka nada i buduÊe kraljevstvo 9
Remwil R. TornalejoSola scriptura: Usporedba Lutherovog i adventistiËkog razumijevanja 13
Sergio BecerraMartin Luther i subota 17
Nikolaus SatelmajerIslam kod Luthera i u adventizmu 22
Denis KaiserPortret Martina Luthera Ellen White 28
•••••••••••••Dragutin Matak
urednik
Kad je 31. listopada 1517. nepoznati mladi augustinski
redovnik Martin Luther objavio devedeset i pet prijed-
loga za raspravu na crkvenim vratima u Wittenbergu či-
nilo se da je to u okvirima uobičajene akademske prakse
toga vremena. Znanstvenici su javno objavljivali svoje
tvrdnje kao poziv na raspravu. Međutim, otpočela je je-
Ovdje stojimoLuther, reformacija i dinstvena kršćanska duhovna obnova koja i danas traje.
U proteklih 500 godina protestantizma svijet se značaj-
no promijenio, pa tako i kršćanstvo, vjerujemo nabolje.
U ovome broju časopisa slijedi odabrani niz članaka koji
ukratko opisuju kako je Luther utjecao na adventistički
pokret iz sredine devetnaestog stoljeća.
Iako su vremenski odvojeni stoljećima, adventisti
sedmog dana vide sebe kao nasljednicima protestantske
reformacije koju je započeo Martin Luther prije petsto
godina. Gdje početi govor o Martinu Lutheru, kojeg je
biograf Paul Althaus opisao kao „ocean“, a Timothy
George nazvao „vulkanom osobnosti“?1 Odabrani član-
ci iz netom otisnute knjige Here We Stand, Luther, the
Reformation, and Seventh-day Adventism,2 a koja je u
pripremi na hrvatskom, istražuju različita Lutherova
učenja i uspoređuju ih s adventističkim doktrinama.
Glavne misli ovog uvodnika su uzete iz ove knjige.
Adventisti se zasigurno ne vide kao povijesni nasljed-
nici apostolske Crkve niti protestantske reformacije, već
kao sljedbenici univerzalnih duhovnih sadržaja izvorne
pobožnosti Svetoga pisma koji su ponuđeni svim ljudi-
ma našega planeta. Adventisti se ne naslanjaju na povi-
jesnu biskupsku povezanost s apostolskom Crkvom, niti
mogu povijesno dokazivati svoju povezanost s Luthe-
rom, Calvinom ili nekim drugim istaknutim reformato-
rom šesnaestoga stoljeća. Međutim, zajedno s apostolom
Pavlom drže da „oni od vjere, to su sinovi Abrahamovi“
(Gal 3,7). U tom smislu se adventisti smatraju sudioni-
cima duhovne reformacije koju valja iznova ponavljati u
praktičnoj duhovnosti. Isticanje povijesne povezanosti
s apostolima ili reformatorima na račun zajedništva si-
3
ZNACI VREMENA • 2/2017.
»asopis za osobnu, obiteljsku i druπtvenu duhovnost utemeljenu na Bibliji
OsnivaË:KrπÊanska ad vent is tiËka crkva — Ad vent isti sedmoga dana u RH, Zagreb, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77
IzdavaË:CIB Znaci vremena, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb (NakladniËki odjel KAC u RH)
Glavni urednik:Dragutin Matak
Prevoditelj:Dobrila Sabo, Hinko Pleπko
Lektor:
Darko FilËiÊ
Korektor:Darko FilËiÊ
Oblikovanje i priprema:
PLStudio d.o.o.
Naslovnica:
Krešimir Godina
Tisak:Tiskara Velika Gorica
Naklada:Ovaj broj je tiskan u 5.000 primjeraka
Cijena ovom broju je 10 kunaCijena 4 broja u jednogodiπnjoj pret-plati, s poπtarinom, 40 kunaIzlazi tromjeseËnoRukopisi se ne vraÊaju
ISSN 0353-0434UDK 286
Prvi broj Ëasopisa Znaci vremena na hrvatskom jeziku izaπao je 1910. godine. Od 1969. godine izlazi tromjeseËno, a poslije prekida od nekoliko godina tromjeseËno, pa sada opet tromjeseËno. Pod istim nazivom i sa sliËnom tematikom Ëasopis izlazi na mnogim jezicima diljem svijeta — na talijanskom, portugalskom, πpanjolskom, francuskom, nizozemskom, njemaËkom (dva izdanja), danskom, πvedskom, norveπkom, fi nskom, poljskom, Ëeπkom, ukrajinskom, grËkom, engleskom (pet izdanja), arapskom, hebrejskom, kineskom, korejskom, fi dæi, japanskom...
Urednikov e-mail:[email protected]
godište 41 • broj 2 • 2017.
gurno vodi u dobro poznati scenarij: „Ja sam
Pavlov. Ja sam Apolonov. Ja Petrov. Ja Kri-
stov“ (1 Kor 1,12). Budući da je već u literaturi
objavljena „znanstveno utemeljena“ podjela
na „Crkve proizašle iz izvorne protestant-
nom drugom povijesnom liku toga doba.4
Luther je tijekom svojeg djelovanja vo-
dio rat sa skolastičkom teologijom. Iskazi-
vao je duboku sumnju u vrijednost fi lozo-
fi je pri teološkom promišljanju. Povjesničar
Timothy George primjećuje: „Luther nije
postao reformator jer je napao oproštajni-
ce. Napao je oproštajnice jer je Sveto pismo
bilo duboko ukorijenjeno u njegovo srce.“5
Stoga, njegovo geslo fi des ex auditu (vjera
dolazi od slušanja Riječi) predstavlja jednu
od najznačajnijih tekovina protestantske
reformacije. Temelj devedeset i pet teza je
bilo pozivanje na Sveto pismo. Lutherovo
hermeneutičko načelo sola scriptura (samo
Sveto pismo) vodilo ga je u formiranju
njegovih učenja sola fi de (samo vjerom) i
sola gratia (milošću samo) što je odjeknulo
„poput bombe“6 usred srednjovjekovnog kr-
šćanskog nauka. On je nastavio dokazivati
kako su sva vjerovanja, napisi prvih crkve-
nih otaca, pa čak i odluke crkvenih sabora
podložni provjeri Svetoga pisma. Vjerujemo
da i danas ovakvo usmjerenje donosi osvje-
ženje i blagoslov svim kršćanima i posredno
njihovim susjedima.
adventisti
1 Paul Althaus, Th e Th eology of Martin Luther, prijevod, Robert C. Schultz (Philadelphia, PA:
Fortress, 1966), vi; Timothy George, Th eology of the Reformers, revidirano izdanje, (Nashville, TN: B & H Academic, 2013), 182.
2 Here We Stand, Luther, the Reformation, and Seventh-day Adventism, Urednici: Michael W. Campbell i Nikolaus Satelmajer, (Nampa, ID; Oshawa Ca, Pacifi c Press, 2017).
3 Ankica Marinović Bobinac i Dinka Marinović
Jerolimov, Vjerske zajednice u Hrvatskoj, (Zagreb:
Udruga za vjersku slobodu u RH i Prometej, 2008),
str. 5-6.4 Ellen G. White, Velika borba (Zagreb: Znaci
vremena, 1997.) Vidi opće kazalo, str. 620.5 George, Th eology of the Reformers, 55,56.6 Isto, 72.
ske tradicije“, „Crkve reformacijske baštine“ i
„Ostale kršćanske crkve“3, teško je za povje-
rovati da će protestanti tijekom obilježavanja
500. godišnjice početka reformacije propustiti
priliku da pokažu tko je izvorni i baštinski pro-
testant, a tko su ti ostali. Ovi „ostali“ mogu se
tješiti da u Svetom pismu „ostatak“ ili „malo
stado“ dobro kotiraju – pripada im kraljevstvo.
Evanđelja jasno poručuju: “Donosite dakle
plodove dostojne obraćenja. I nemojte početi
u sebi govoriti: ‘Imamo oca Abrahama!’ Jer,
kažem vam: Bog iz ovog kamenja može podići
djecu Abrahamovu“ (Luka 3,8).
Adventisti su se formirali kao revitalizira-
jući reformski pokret tijekom i nakon velikog
razočaranja koje je uslijedilo zbog neade-
kvatnog tumačenja biblijskih proročanstava.
Ozbiljnije su prišli tumačenju i autoritetu
Svetoga pisma. Iznova uvjereni da o danu i
satu Isusova drugog dolaska „nitko ne zna,
pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac“
(Mk 13,32) počeli su objavljivati doslovni
povratak Isusa Krista na Zemlju, baš kao i
Luther.
U tom smislu, rani adventisti su smatrali
da se vraćaju izvornosti i jednostavnosti ra-
nih kršćana. Ellen G. White je snažno isticala
i povezivala ranu Kršćansku Crkvu i Martina
Luthera kao ključ u duhovnoj borbi između
Krista i Sotone. U svojoj knjizi Velika borba
Lutheru je posvetila više prostora nego ijed-
4
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Ono što se dogodilo u listopadu 1517.
započelo je petnaest godina ranije u
gradu Erfurtu.1 Susrele su se dvije oso-
be, čije su teologije, bez njihova sazna-
1 Za ovu rekonstrukciju, vidi Martin Brecht,
Martin Luther: His Road to Reformation,
1483– 1521, trans. James L. Schaaf
(Philadelphia: Fortress, 1985), 23–50; Scott
Hendrix, Martin Luther: Visionary Reformer
(New Haven, CT: Yale University Press,
2015), 27–33; and Timothy J. Wengert, ed.,
Martin Luther’s 95 Th eses With Introduction,
Commentary, and Study Guide
(Minneapolis, MN: Fortress, 2015), xxi–xxxi.
svojega poziva, 1505. primljen Martin
Luther.3 Kada je Luther 1517. preispi-
tivao teološku utemeljenost ove prakse
izravno se usprotivio i Peraudiju i von
Paltzu.
Luther kao propovjednik
oproštajnica
Luther i Peraudi su se susreli još
jedanput. Peraudi je u siječnju 1503.
krenuo na putovanje u Wittenberg,
glavni grad saksonskog elektorata, gdje
je Frederick, ponosni elektor, prethod-
ne jeseni upravo osnovao sveučilište.
Peraudi je 17. siječnja 1503. ne samo
3 Vidi Berndt Hamm, Ablass und
Reformation: Erstaunliche Koharenzen
(Tübingen: Mohr Siebeck, 2016), 121–175.
Što se dogodilo?Pregled poËetaka Lutherove reformacije
nja, išle u suprotnom smjeru. Jedna
od tih osoba bio je devetnaestogodiš-
nji sveučilišni student Martin Ludher
(tako je tada pisao svoje ime), koji je
te godine (1502.) trebao primiti diplo-
mu bakalaureata, pripremajući se za
nastavak studija, za magisterij (1505.).
Iste te godine Raimund Peraudi,2 pa-
pinski legat podrijetlom iz Francuske,
posjetio je Erfurt kako bi pomogao pri
organizaciji, te propovijedao u povodu
jubilarne 1500-te godine. Jedan od sve-
ćenika Peraudijeve administracije bio
je i Johann von Paltz, augustinski fra-
tar iz istog samostana u Erfurtu, u koji
je nakon nenadane promjene smjera
2 Poznat je još i kao kardinal Raymund von
Gurk, s razlikama u pisanju njegova imena.
4
ZNACI VREMENA • 2/2017.
•••••••••••••Timothy J. Wengert
5
ZNACI VREMENA • 2/2017.
posvetio dvorsku crkvu i Zakladu Svih
svetih – jaku okosnicu novog sveučili-
šta – već je izdao i dekret u ime pape
Julija II., Sikstusova nećaka, da svaka
osoba koja bogoslužbuje u toj crkvi
na godišnjicu njezina posvećenja pri-
ma oproštajnicu za dvije stotine dana.
Svake godine, osim ako zbog posla nije
bio zadržan negdje drugdje, bio je tu
prisutan elektor Frederick, okružen
grobovima svojih prethodnika, svojom
golemom kolekcijom relikvija, te dvor-
janima i učenim profesorima svoga
sveučilišta.
Četrnaest godina kasnije, u siječnju
1517., saksonski sud je odlučio zatraži-
ti od svoga budućeg augustinskog pro-
fesora teologije, Martina Luthera, da
iznese propovijed. Ovisno o tome koji
od dva izvora te propovijedi izaberete,
bilo onaj uoči proslave ili na sam dan,
Luther se popeo na nepoznatu pro-
povjedaonicu dvorske crkve (njegov
poziv profesora uključivao je redovno
propovijedanje u gradskoj crkvi sve-
te Marije) i održao propovijed prema
tekstu određenom za takve obljetnice
– prema pripovijesti o Zakeju.4 Luther
nije doveo u pitanje samo motive ljudi
koji su davali novac za izgradnju crkvi
bez promjene vlastita srca, već je go-
vorio, po prvi put na takvom javnom
mjestu, i o oproštajnicama (indulgen-
cijama – napomena prev.).
Oproštajnice su bile srednjovje-
kovni način smanjenja tereta kazne za
grijeh koje tijelo vjernika mora osjetiti,
bilo u ovom životu, bilo u čistilištu –
mjestu čišćenja namijenjenom čišćenju
duše kako bi mogla gledati Boga na
nebu („Blago onima koji su čista srca,
jer će Boga gledati“ i nitko drugi [Ma-
tej 5,8]). Preko ključeva koje je od Kri-
sta primio Petar, i njegovi nasljednici,
prema Mateju 16, Crkva može otvoriti
4 Za najnovije istraživanje ove propovijedi,
vidi Timothy J. Wengert, “Martin Luther’s
Preaching an Indulgence in January 1517,”
Lutheran Quarterly 29 (2015): 62–75. Za
tradicionalniji pogled na ovu propovijed,
vidi David Bagchi, “Luther’s Ninety-Five
Th eses and the Contemporary Criticism
of Indulgences,” in Promissory Notes on
the Treasury of Merits: Indulgences in
Late Medieval Europe, ed. R. N. Swanson
(Leiden: Brill, 2006), 331–355.
nebesko kraljevstvo opraštanjem krivi-
ce i smanjenjem kazne. Krštenje, koje
je jači sakrament, uklanja svu krivicu
i kaznu za izvorni grijeh, te sve grije-
he počinjene prije krštenja. Postajanje
redovnikom ili redovnicom može po-
služiti kao neka vrsta drugog krštenja,
uklanjajući svu krivicu i kaznu. No, za
obične grešnike Crkva je ponudila sa-
krament pokore koji se sastojao od ža-
ljenja zbog grijeha (kajanja), ispovijedi
(na uho svećeniku) i „zadovoljštine“.
Pokorom se uklanja krivica, no kazna,
ili discipliniranje tijela, se samo sma-
njuje od vječne kazne (smrtnim gri-
jesima osoba zarađuje jednosmjernu
kartu za pakao) na vremensku kaznu
tijela. Osoba koja sada prelazi iz sta-
nja grijeha u stanje milosti može dati
„zadovoljštinu“ (otuda i naziv trećega
dijela), obično postom, davanjem mi-
lostinje i molitvom (kao u Govoru na
gori). No Crkva može praštati i sma-
njiti kaznu bilo djelomično (primjerice
prisustvovanjem na godišnjici crkve-
nog posvećenja) ili potpuno. Potpune
ili plenarne oproštajnice, kako su ih
nazivali, nisu se koristile više od četiri
stotine godina, a bile su samo papina
povlastica. Redovite su bile takozvane
jubilarne oproštajnice, poput one koju
je propovijedao Peraudi 1502., i koje
je papa Lav X. žurno objavio 1516.,
kako bi prikupio sredstva za ponovnu
izgradnju bazilike Svetog Petra u Rimu
– a to postignuće još uvijek prevladava
vatikanskim obzorom.
U siječnju 1517. ova nova plenarna
oproštajnica trebala je biti objavljena
u propovijedima u obližnjim grado-
vima saksonskog elektorata. Elektor
Frederick je zabranio prodaju na svom
području zbog straha od odlijevanja
zlata, te kako bi izbjegao potkopavanje
vlastite rastuće zbirke relikvija. Iako
nisu nudile plenarnu oproštajnicu, nje-
gove relikvije su davale preko sto tisuća
godina oprosta onima kojima se posre-
ćilo da ih vide dok su bile izložene 1.
studenoga ili 1. svibnja. A Luther je u
svojoj propovijedi, govoreći o mnogo
manjoj jubilarnoj oproštajnici od dvi-
je stotine dana, dao i neke komentare.
Glasno se pitao kako netko može pro-
povijedati o ovoj (ili bilo kojoj drugoj)
oproštajnici s jedne strane, a s druge
strane voditi narod na iskreno žaljenje
zbog vlastitog grijeha. Čini se kako nije
znao izlaz iz ove dvojbe: „Vidite, stoga,
koliko je opasno propovijedati opro-
štajnice, jer poučavaju o unakaženoj
milosti, naime, o izbjegavanju zado-
voljštine i kazne… Jer kako je moguće
istinsku skrušenost i labavu i darežljivu
oproštajnicu tako lako propovijedati u
isto vrijeme, kada istinska skrušenost
iziskuje krutu strogost [kazne], a takva
ju oproštajnica previše olabavljuje?“5
Prema Lutherovom kasnijem sje-
ćanju, elektora je razljutio takav napad
na njegove religijske temelje i opro-
štajnice. Ova je ljutnja, nedvojbeno,
Luthera nagnala na izvršenje domaće
zadaće, pa se stoga tijekom nadolaze-
ćih mjeseci bavio crkvenim zakonom,
najnovijim komentarom Novoga za-
vjeta (bilješkama na grčki tekst koji je
prethodne godine upravo izdao Eraz-
mo Roterdamski), pa čak i obranom
oproštajnica koju je napisao augustin-
ski svećenik Johann von Paltz.6 U isto
vrijeme je Lutherovu pozornost pri-
vuklo propovijedanje Johanna Tetzela,
posljednjeg prodavača oproštajnica, te
knjižica koja je odredila njegovo pro-
povijedanje, a izdao ju je nadbiskup
od Mainza na čijem je području Tetzel
propovijedao. To je za posljedicu ima-
lo Lutherovu još veću zabrinutost da
nešto nije u redu s propovijedanjem i
poučavanjem u vezi s ovom oproštaj-
nicom. Istraživanje crkvenog zakona
uvjerilo ga je da oproštajnice izvorno
nisu uopće primjenjive na Božju dis-
ciplinu i kaznu za grijeh, već samo na
crkvene kazne za besramne grijehe koji
su bili bolni za zajednicu – kazne koje
su, naravno, svećenik, biskup ili papa
mogli ublažiti u korist grešnika. Čita-
njem Biblije osvjedočen je o onome što
je već cijenio, naime, da cijeli kršćani-
nov život treba biti život pokore.
5 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, vol. 1 (Weimar:
Hermann Böhlau, 1883), 94–99, navod u
Wengert, “Martin Luther’s Preaching an
Indulgence in January 1517,” 69, 70.
6 Johannes von Paltz, Supplementum
Coelifodinae (1504), ed. Berndt Hamm et al.
(Berlin: De Gruyter, 1983).
5
ZNACI VREMENA • 2/2017.
6
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Devedeset i pet teza: napad na
krivo propovijedanje
Kako bi pokazao nesigurnost oko cr-
kvenog učenja o oprostima, Luther je
(od 1512. godine doctor ecclesiae - tj.
učitelj Crkve) obavijestio svoje nadre-
đene o svojoj sumnji, i kao što je bilo
pravo svakog profesora na srednjovje-
kovnom sveučilištu, napisao je neke
teze za raspravu o toj temi. Slijedeći
upute statuta Sveučilišta u Wittenber-
gu, postavio ih je na vrata gradskih
crkava – vrata su služila poput sveu-
čilišne oglasne ploče za službene obja-
ve.7 Dana 31. listopada 1517. Luther
7 Pitanje jesu li teze bile postavljene je stvar
stručne rasprave. Za najnoviju raspravu
o ovom pitanju, vidi Volker Leppin and
Timothy J. Wengert, “Sources for and
Against the Posting of the Ninety-Five
je napisao pismo nadbiskupu Mainza,
Albrechtu, izražavajući svoje zgražanje
nad onim što su ljudi mislili da pro-
povjednici govore (primjerice: „Čim
novčić ubačen u škrabicu zvecne i
zvonce zazvoni, duša iz čistilišta odleti
i pjeva“8; čak i silovanje djevice Marije
moglo bi se pokriti ovom oproštajni-
com; papinski ogrtač prikazan tijekom
propovijedi bio je moćniji od Kristo-
vog križa), i priložio ove teze, kojih je,
kao što svi znaju, bilo devedeset i pet.9
Što nam devedeset i pet teza govori
o Lutherovoj reformaciji? Prvo, njegov
motiv, kao što je iduće godine naveo u
svom otvorenom pismu papi Lavu,10
nalazi se na početku popisa njegovih
devedeset i pet teza: „Iz ljubavi i gor-
ljivosti za istinu“.11 A što je s dokaznim
tekstom za oproštajnice u Mateju 4,17
koji u latinskom tekstu glasi: „Čini
pokoru“? Prva teza, utemeljena na
komentaru Erazma Roterdamskog na
ovaj tekst, ukazuje na Lutherovo sve
veće poznavanje grčkog jezika, gdje u
grčkom tekstu piše metanoeite (pro-
mjena uma), a ne, kao u latinskoj ver-
ziji, poenitentiam agite (čini pokoru):
„Naš Gospodin i Učitelj Isus Krist go-
voreći: ‘Učini pokoru… ‘htio je da ci-
jeli život vjernika bude život pokore.12
Luther navodi zabrinutost izraženu u
siječanjskoj propovijedi. No, nakon
ovakvog uvoda, Luther nastavlja s izno-
šenjem onoga što je smatrao rješenjem
ovog problema, a temelji se na njego-
vu proučavanju povijesti oproštajnica:
„Papa niti želi niti može oprostiti bilo
koju kaznu osim one koju je izrekao
vlastitim autoritetom ili one izrečene
u kanonima.“13 Iznenada je cijeli sustav
kupovanja izbjegavanja Božjeg ukora
Th eses,” Lutheran Quarterly 29 (2015): 373–
398. Za najnoviji prijevod na engleski, vidi
Wengert, Martin Luther’s 95 Th eses, 1–26.
8 Ovo se pripisuje Johannu Tetzelu.
9 Za pismo, vidi Wengert, Martin Luther’s 95
Th eses, 27–36.
10 Luther, D. Martin Luthers Werke, 1:527–
529.
11 Martin Luther, Luther’s Works, vol. 31,
Career of the Reformer 1, ed. Jaroslav Pelikan
(St. Louis, MO: Concordia; Philadelphia:
Fortress, 1968), 25.
12 Wengert, Martin Luther’s 95 Th eses, 13.
13 Luther, Luther’s Works, 31:25–33.
i kazne tijela oduzet oproštajnicama i
vraćen svojoj izvornoj nakani crkve-
ne discipline i milosti. Luther nadalje
tvrdi, navodeći svetog Bonaventuru, da
jedina moć koju papa ima nad dušama
u čistilištu jest per modum suff ragii, što
će reći, preko molitve za te duše. Zatim
imamo tezu 39: „Osobito je teško, čak
i za najučenije teologe, pred ljudima
istovremeno uzdizati slobodu oprosta i
istinu o kajanju.“14 Ovdje Luther izra-
žava svoju poteškoću, već otkrivenu u
njegovoj propovijedi u siječnju 1517.
godine.
U pozadini pisma Albrechtu, i u
pozadini samih devedeset i pet teza,
nalazi se još jedna tema, a to je krivo
propovijedanje. Kada je Luther mislio
da je dokazao samo ograničenu, cr-
kvenu svrhu oproštajnica (teze 5-20),
on napada propovjednike, protiveći se
njihovim neobuzdanim tvrdnjama ne
samo svojom dvojbom, nego i izno-
šenjem načina na koji treba ispravno
propovijedati o dobrim djelima: treba
skrbiti za siromašne. „Kršćane treba
naučiti da svatko tko vidi neku na-
puštenu osobu i, prošavši pokraj nje
daje novac za oprost, taj ne kupuje
[milostivi] oprost od pape, već Božji
gnjev.“15 Nakon upozorenja biskupima
i drugima o njihovoj odgovornosti, te
navođenja prigovora običnih građana
na oproštajnice, Luther zaključuje vje-
štom retorikom: „Kršćani se moraju
ohrabrivati da marljivo slijede Krista,
koji je glava, kroz kazne, smrt i pakao, i
tako mogu biti sigurni u ‘ulazak u nebo
kroz mnoge nevolje’ a ne kroz [lažnu]
sigurnost mira.“16 Stvarna srž ovih teza
zapravo dolazi u nastavku posljedič-
ne rasprave o naravi crkvenog blaga.
Standardno učenje o oproštajnicama
tvrdilo je da je Bog milostivo postavio
blago koje sadrži zasluge Krista, Marije
i svetaca, a koje bi se onda mogle pri-
mijeniti kroz oproštenje onima koji su
14 Timothy J. Wengert, “[Th e 95 Th eses or] Disputations for Clarifying the Power of Indulgences, 1517,” in Th e Annotated Luther, vol. 1, Th e Roots of Reform, ed. Timothy J. Wengert (Minneapolis, MN: Fortress, 2015), 39.
15 Ibid., 40.16 Ibid., 46.
Oprosne godine 1476.
papa Siksto IV., graditelj
Sikstinske kapele koja
nosi njegovo ime, po prvi
put je izdao dekret po
kojemu se oproštajnice
koje kupe vjernici mogu
primijeniti ne samo na
žive osobe, veÊ i na
mrtve duše u Ëistilištu.
6
ZNACI VREMENA • 2/2017.
7
ZNACI VREMENA • 2/2017.
kupili oproštajna pisma. Umjesto toga,
Luther je ustrajavao: „Pravo blago Cr-
kve je najsvetije Evanđelje Božje slave i
milosti“17
„NeoËekivana“ reformacija
Ono što se sljedeće dogodilo iznenadi-
lo je sve, no najmanje Martina Luthera
(koji je helenizirao svoje ime, poput
mnogih humanističkih učenjaka toga
vremena, kako bi sličilo grčkom ime-
nu Eleutherius, što znači „slobodan“).
Nadbiskup Albrecht, sluteći herezu i
osjećajući zabrinutost zbog pada pri-
hoda, što bi moglo utjecati na njegovu
sposobnost vraćanja zajma kojim je
kupio pravo na višestruka imenovanja,
šalje teze na vlastiti teološki fakultet u
Mainzu, tražeći njihovo mišljenje, a ta-
kođer i u Rim. Početkom 1518. godine
Lutheru je prijatelj iz Nürnberga poslao
njemački prijevod teza, koji je Luther
odbacio, pa je na njemačkom jeziku
pripremio propovijed (od samo dvade-
setak točaka): „Propovijed o predanju i
milosti“.18 Upravo je ovo, a ne devede-
set i pet teza, pretvorilo Luthera u po-
znatu osobu i prvog živućeg svjetskog
pisca bestselera (propovijed je izdana
više od dvadeset puta u roku dvije go-
dine). Posljedica je bila, da upotrijebi-
mo prikladan izraz Heiko Obermana,
„neočekivana reformacija“.19 Početkom
šesnaestog stoljeća mnogi su tražili
reformu feudalnog i ekonomskog su-
stava, te strukture i prakse Crkve. No,
nitko nije očekivao frontalni napad na
crkvenu teologiju, osobito na kamen
temeljac srednjovjekovnog pokornič-
kog sustava kojemu su se priklonili svi
zapadni kršćani.
Kada se priča o počecima reforma-
cije ispriča na ovaj način, neki mitovi
nestaju. Više ne slušamo o redovniku
opterećenom krivnjom koji želi svo-
ju dušu osloboditi psihološke bolesti.
Slike ljutitog Luthera koji čavlima pri-
bija komad papira na vrata (ne znamo
17 Ibid., 42.18 Za ovu propovijed, vidi Wengert, Martin
Luther’s 95 Th eses, 37–48.
19 Heiko A. Oberman, Luther: Man Between God and the Devil, trans. Eileen Walliser- Schwarzbart (New Haven, CT: Yale University Press, 1989), 113–206.
zasigurno je li ih, i kada, postavio – a
vjerojatnije je da bi upotrijebio vosak
ili smjesu za lijepljenje) vraćaju se na-
trag u devetnaesto stoljeće kada su i iz-
mišljene. Iako su postojale neposredne
političke i crkvene posljedice, Luthe-
rovi motivi nisu imali nikakve veze s
time. Naprotiv, Luther je bio zabrinut
samo za jednu jedinu stvar: za krivo
propovijedanje i poučavanje, te kakve
je posljedice imalo za obične kršćane.
Ova neočekivana reformacija dovela je
do nastanka Evanđeoske, Reformirane,
pa čak i Anabaptističke crkve, te do re-
forme Rimokatoličke crkve na Trident-
skom koncilu.
Srž Lutherovog svjedoËenja
Evanelja
Tijekom godina koje su uslijedile po-
stalo je jasno da je Lutherov prijedlog
poboljšanja kršćanskog objavljivanja
Evanđelja obuhvatio nekoliko tema
koje su još uvijek u središtu luteran-
skog svjedočenja Evanđelja. Sve se tiču
stanja ljudskih stvorenja pred Bogom;
sve su bile na svom mjestu u Luthero-
voj teologiji do 1518.
„Opravdani smo milošću po vjeri
zbog Krista.“20 Ovaj poznati redak iz
Augsburškog vjerovanja, koje je Lu-
teranska vjerska konfesija 25. lipnja
1530. u Augsburgu predočila kralju
Karlu V., odzvanja Lutherovim počet-
nim uvidom u Evanđelje: „Opravda-
ni smo“ - znači učinjeni ili proglašeni
pravednima pred Bogom. Već 1515.,
dok je Luther predavao Poslanicu Ri-
mljanima na Sveučilištu u Wittenber-
gu, počeo je uviđati kobnu pogrešku
teologa njegova vremena. (U jednom
ih je ispadu, za vrijeme predavanja na
latinskom, na njemačkom jeziku na-
zvao „teolozi-svinje“.)21 Stanje neke
osobe pred Bogom ne može ni u kom
20 Art. 4 of “Th e Augsburg Confession,” in
Th e Book of Concord, ed. Robert Kolb and
Timothy J. Wengert, trans. Eric Gritsch
(Minneapolis, MN: Fortress, 2000), 38–41.
21 Vidi Martin Luther, Luther’s Works, vol. 25,
Lectures on the Romans, ed. Jaroslav Pelikan
(St. Louis, MO: Concordia, 1972), 261.
See also Berndt Hamm, Th e Early Luther:
Stages in a Reformation Reorientation, trans.
Martin Lohrmann (Grand Rapids, MI:
Eerdmans, 2014), 59–84.
slučaju ovisiti o njezinim djelima.
Lutherova fraza „po milosti“ odra-
žava pomak u Lutherovom razmišlja-
nju koji se dogodio dosta kasno u cije-
lom procesu, negdje oko 1520. godine.
Ranije je Luther, slijedeći srednjo-
vjekovni skolastički konsenzus, defi -
nirao milost (gratia) kao silu ili moć
ljubavi koja je ulivena u ljudsku dušu
kako bi ju učinila prihvatljivom Bogu,
omogućujući pravilnu raspoređenost.
U Bilješkama o Novom zavjetu iz 1516.
godine, međutim, Erazmo Roterdam-
ski je ukazao da grčka riječ charis ozna-
čuje nešto sasvim drugo - naime, favor
Dei, Božju naklonost ili milost. U po-
četku je Luther bio skeptičan i pokušao
je ujediniti obje defi nicije. No, Luther
je, do 1521. godine, najvjerojatnije pod
utjecajem Philipa Melanchtona, njego-
vog kolege i stručnjaka za grčki jezik,
promijenio mišljenje i nakon toga je
u svakoj dobivenoj prilici milost defi -
nirao kao Božju milost. „Kroz vjeru“
- znači potpuno odbacivanje djela u
odnosu s Bogom. Ovaj pomak od sred-
njovjekovnih tvrdnji da milost treba
zaslužiti ponekad zaboravljaju mnogi
kršćani zamišljajući da je vjera djelo,
ili odluka koju kršćanin nudi Bogu u
zamjenu za milost, što je stav daleko
bliži Lutherovim srednjovjekovnim
učiteljima i kasnijim protivnicima.
Vjera za reformatore nije djelo već od-
nos povjerenja i sigurnosti koje Sveti
Duh donosi u život kada čujemo Božje
milosrdno obećanje u Kristu. I konač-
no, „zbog Krista“ - odražava možda
najvažniju stranu Lutherove teologije
često sažetu u izrazu „samo Krist“ (na-
ravno, ne uz isključivanje Trojstva, već
kao način usredotočenosti na Kristovo
utjelovljenje i Njegovu spasenjsku smrt
i uskrsnuće). Tako imamo tri najvažni-
ja samo (sola) u Lutherovoj misli: samo
milost, samo vjera i samo Krist.
„Za dobivanje takve vjere Bog je us-
postavio službu propovijedanja, dajući
Evanđelje i sakramente.“22 Ovaj izva-
dak iz sljedećeg članka Augsburškog
22 Art. 5 of “Th e Augsburg Confession,” 40,
41. Najbolji pregled Lutherove misli, vidi
Gerhard Forde, Where God Meets Man:
Luther’s Down-to-Earth Approach to the
Gospel (Minneapolis, MN: Augsburg, 1972).
7
ZNACI VREMENA • 2/2017.
8
ZNACI VREMENA • 2/2017.
vjerovanja tvrdi da Bog djeluje kroz
sredstva kako bi ostvario spasenje čo-
vjeka. Luther tvrdi da Bog djeluje kroz
„sredstva milosti“ – a to su krštenje,
Gospodnja večera i objavljivanje Bož-
je riječi. Dokazuje to samim utjelov-
ljenjem, gdje Riječ postaje tijelo (Ivan
1,1-14.). Bog dolazi svome narodu
preko tjelesnih sredstava: riječi, vode,
te kruha i vina. Doista, ustrajući na
tome, zajedno s Augustinom, da su
sakramenti „vidljive riječi“, Luther je
zapravo razvio još jedno samo: naime
solo verbo (samo riječ). Ponekad kasni-
ji protestanti ovaj izraz pogrešno pre-
vode kao sola scriptura, iako je Luther
taj pojam upotrijebio desetak puta, a
ustrajavao je na tome da su objavlje-
nje usmene riječi i proslavljene vidljive
riječi ta sredstva koja Bog upotreblja-
va kako bi probudio vjeru i opravdao
grešnika. Luther je smatrao da stoga
što su ljudska bića grešnici, Božja riječ
na nas mora djelovati na dva načina:
prvo, izvršiti djelovanje strano Božjoj
naravi (opus alienum) prije izvršenja
Božjeg ispravnog djelovanja (opus pro-
prium). Božja riječ zbog grijeha naj-
prije djeluje kako bi osudila, zaplašila i
usmrtila „starog Adama“ u nama – što
Luther naziva „Zakonom“. Tek tada
Bog djeluje tako da oprosti, utješi i oži-
vi – što Luther naziva „Evanđeljem“.
Ovo dvostruko djelovanje odražava se
u krštenju (podrazumijevajući ga kao
uronjavanje i podizanje što spaja greš-
nika s Kristovom smrti i uskrsnućem).
Ponovno se defi nira i pokora - smanji-
vanjem trostruke podjele srednjovje-
kovne teologije na dva dijela: žaljenje
zbog grijeha (kajanje) i oproštenje,
tako da će to Luther ponekad nazvati
čak sakramentom odrješenja.
Teolog križa je onaj tko govori o
raspetom i skrivenom Bogu.23 Nepo-
trebna stvar u Lutherovoj teologiji,
koju nalazimo u Lutherovoj obrani
devedeset i pet teza, obično se naziva
„teologija križa“ – ne teologija o križu
(koja pojašnjava teoriju pomirenja)
23 Vidi Dennis Bielfeldt, “Heidelberg
Disputation, 1518,” in Th e Annotated Luther,
vol. 1, Th e Roots of Reform, ed. Timothy J.
Wengert (Minneapolis, MN: Fortress, 2015),
67–120.
- već teologija otkrivenja Boga i to
na zadnjem mjestu na kojem bismo
Ga razumno tražili.24 Luther se uvijek
iznova čudio, i bio zbunjen Bogom
koji je izabrao Mojsija umjesto farao-
na, Izraelce umjesto Egipćana, djevoj-
ku iz Nazareta umjesto Kaifi ne kćeri,
ribare umjesto književnika i farizeja.
No, najveće iznenađenje bilo je pro-
naći Boga u jaslicama, pronaći Ga dok
mokar stoji u rijeci Jordanu, okruže-
nog svim mogućim pogrešnim ljudi-
ma (skupljačima poreza, grešnicima,
ženama i djecom), te razapetog na kri-
žu između dva zločinca. I opravdanje
grešnika odražava ovo isto, paradok-
salno otkrivenje, kao što to čini i dje-
lovanje strano Božjoj naravi (Zakon)
uz ispravno Božje djelovanje (Evanđe-
lje); te Božje djelovanje običnim sred-
stvima: propovjednikovim riječima,
vodom pri krštenju, i kruhom i vinom
- omogućuju grešnicima svih vrsta
Kristovu stvarnu blizinu.
Postoje, naravno, i druge strane
Lutherove teologije. Osobito ona što
razlikuje Božju vladavinu u ovom svi-
jetu kroz „građansku uporabu“ Zako-
na i Božju vladavinu kroz „teološku
uporabu“ Zakona (ranije opisanu),
te Evanđelje. To se često opisuje kao
„doktrina“ dvaju kraljevstava, no bolje
se razumije kao razlika između Božje
dvije ruke, gdje lijeva vlada ovim svi-
jetom, a desna vodi u budući svijet. No
reformacija je započela nastojanjem
jednog profesora da odgovori na te-
ološko pitanje o naravi oproštajnica i
stanju propovijedanja u njegovu svije-
tu.25
24 Za klasičan pristup ovoj strani Lutherova
učenja, vidi Walther von Loewenich,
Luther’s Th eology of the Cross, trans. Herbert
J. A. Bouman (Minneapolis, MN: Augsburg,
1976). For its use in Luther’s Explanations
of the Disputes Concerning the Power of
Indulgences, see Timothy J. Wengert, “
‘Peace, Peace. . . Cross, Cross’: Refl ections
on How Martin Luther Relates
the Th eology of the Cross to Suff ering,”
Th eology Today 59 (2002): 190–205.
25 Za pomoć pri pregledu Lutherova učenja,
vidi Robert Kolb and Charles P. Arand, Th e
Genius of Luther’s Th eology: A Wittenberg
Way of Th inking for the Contemporary
Church (Grand Rapids, MI: Baker, 2008).
U svojoj propovjedi na tekst u Luka 21
Martin Luther se nije zadovoljio samo
jadikovanjem zbog jadnog stanja svije-
ta i korenjem nesposobnosti onih koji
su na vlasti. Otvorio je svojim čitate-
ljima utješnu perspektivu vjere u Božji
novi i različiti svijet.1 Kršćani su, prema
Lutheru, zagrizli u kiselu jabuku života
i popili gorku čašu, nakon kojih će doći
ono što je slatko.2 Zato Krist kaže oni-
ma koji su uz Njega da ustanu i raduju
se.3 Čak iako naviještanje Evanđelja ne
donosi nikakav rezultat kod većine nas,
reformator osjeća da je pozvan progo-
voriti ostatku da bi ga razumio.4
Luther je uvjeren da „niti propo-
vijed, pozivi, upozorenja, prijetnje ili
molbe“5 ne mogu više pomoći svijetu.
On ostaje „brlog lopova“6 i „nema nade
da će ikada biti bolji“.7 Zbog toga ne
treba ništa očekivati od svijeta, već ra-
dije s čežnjom i radošću očekivati dan
koji je Krist obećao, i govoriti: „Dođi u
ovome času, ako je moguće, i učini kraj
bijedi.“8 Toliko njih je već izgubilo život
zbog vjere i njihova sudbina nije oka-
jana. Zbog toga mora doći dan kad će
mrtvi vjernici i živi Kristovi sljedbenici
biti proslavljeni.9 Ništa „bolje i drago-
cjenije“ ne može se dogoditi kršćanima
od dolaska Krista „u sili i velikoj slavi“,
da bi vjerujuću Crkvu uzeo „k sebi“.10
Reformator sugerira da njegovi
protivnici odlučuju da svoju nadu sta-
ve na politiku. Car će, smatra, otići na
Njemačku sa svojom vojskom da „istri-
jebi luterane“. To su Lutherovi protivni-
ci venit salvator – dolazak spasitelja. Ali
car je lažni otkupitelj, jer u psalmu 146.
vjernike upozorava da se ne uzdaju u
knezove: „Ne uzdajte se u knezove, u
čovjeka od kog nema spasenja!“ (Psa-
1 Izraz adventist nije prvenstveno trebao
ukazati na crkvu već na događaj – na drugi
Kristov dolazak.
2 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, sv. 34, knjiga 2
(Weimar: Hermann Böhlau, 1908), 472.
3 Isto, 34:478
4 Isto, 34:479.
5 Isto, 34:466.
6 Isto, 34:475.
7 Isto, 34:476.
8 Isto, 34:466.
9 Isto, 34:477.
10 Isto, 34:473.
8
ZNACI VREMENA • 2/2017.
9
ZNACI VREMENA • 2/2017.ZNZNZNZNZNACACACACACIIIII VRVRVRVRVREMEMEMEMEMENENENENENA A A A A •••• 2/2/2/2/2/20202020201717171717.....
„Adventist“ Luther:znaci vremena, apokaliptiËka nada i buduÊe kraljevstvo
•••••••••••••Daniel Heinz
lam 146,3.)11
Luther je uvjeren da je Karlo V.
„pobožan car“, njegovi savjetnici su ga
pretvorili u Feilanda,12 odnosno neko-
ga tko je stalno smanjivan (ili isturpi-
jan) kako bi odgovarao njihovim oče-
kivanjima. Ali takvim načinom oni
slave samo čovjeka od kojega nemaju
obećanja. Kršćani se trebaju uzdati i
radovati onome tko je pravi Spasitelj,
11 Isto, 34:467.
12 Isto, str. 34:468. Igra riječi na njemačkom.
Heiland znači „otkupitelj“ dok feilen znači „turpijati ili brusiti“.
jer On nikada nije doživio neuspjeh
niti lagao. On je „najsvečanije obećao“
svoj dolazak tako da ga mogu očekivati
s „velikim povjerenjem“.13
Znaci: utjeha i upozorenje
Da bi osnažio svoju Crkvu u njezinom
„adventističkom“ očekivanju – to jest u
doslovnom Kristovom povratku – Krist
je ukazao na određene znakove. Kao
13 Isto.
što se često događa da postoje znakovi
za beznačajne stvari, tako ih mora biti
za parousiu (Kristov dolazak), koji je
najvažniji događaj u budućnosti.14 Ovi
znaci imaju mnogo značenja za Luthe-
ra. Oni su očiti na nebu i na zemlji i slu-
že da osnaže vjernike dok za nevjernike
proglašavaju sud.15 Za kršćane znaci su
obećanje dolazećeg oslobođenja, dok
za nevjernike navješćuju dolazeći sud.
Ovi drugi – ljudi „tvrde glave i želje-
znih srca“ – su u blaženom neznanju i
imaju lažnu sigurnost, dok u znacima
14 Isto, 34:459.
15 Isto, 34:460, 461.
9
ZNACI VREMENA • 2/2017.
10
ZNACI VREMENA • 2/2017.
jeteće događaje.26 Oni nemaju utješno
obećanje da se Kristovo izbavljenje pri-
bližava. Zato samo vjerni kršćani mogu
promatrati prirodne i povijesne kata-
strofe s radosnim pogledom.27
Luther spominje oluje, poplave i
potrese svoga vremena kao i vjersko-
političke događaje, kao što su nestanak
kršćanske vjere i turska prijetnja. Turci
i Rim mu se čine, u različitim fazama
njegova života, da su biblijski prorečeni
antikrist.28 A ipak, unatoč ovom osje-
ćaju krize, Luther se nikad nije umorio
od stalnog naviještanja vjernicima da
biblijska apokaliptika nadilazi scenarije
užasa. U svojim propovijedima najav-
ljuje da će Kristov dan biti dan sreće za
vjernike, koji se sada nalaze u brlogu
lopova.29 On kaže vjernicima da tuga
čini da život propada kao bolesnik,30
dok radosno srce drži glavu uspravno.31
Zato u svojim svakodnevnim molitva-
ma pobožan kršćanin radosno čezne za
Gospodnjim danom, jer na ovoj zemlji
vjernik nema druge pomoći ili utjehe.32
Tko god ne čezne za ovim danom
ne razumije Gospodnje molitve i zbog
toga je ne može moliti.33 Jer, prema
Lutheru, molba „Dođi kraljevstvo tvo-
je!“ (Matej 6,10) usmjerena je na paro-
usiju, kojom svijet i sve što je suprotno
dobrome Gospodinu mora se razoriti i
uništiti.34
Zahtjev za budućim kraljevstvom
je molitva kršćana. U ovome se Luther
oslanja na riječi apostola Pavla u vezi s
uskrsnućem u 1. Korinćanima 15,19:
„Ako se samo u ovom životu u Krista
ufamo, najbjedniji smo od svih ljudi.“
Jer tko god nema ovu nadu može samo
poželjeti da se nije ni rodio i da Boga
nema.35 Ljudski život je opterećen neu-
spjehom, bolešću, kugom, gladi i ratom
– to je svakodnevna gorka čaša koju
vjernik mora piti tako da može očuvati
26 Isto, 34:462.
27 Isto, 34:470.
28 Isto, 34:463, 478.
29 Isto, 34:460, 478.
30 Isto, 34:465.
31 Isto, 34:469.
32 Isto, 34:474, 475.
33 Isto, 34:475.
34 Isto, 34:474.
35 Isto, 34:472.
težnju za jednim drugim i boljim živo-
tom. Bez ove gorke čaše oni bi postali
hladni i otupjeli; više ne bi osjećali svo-
ju nesreću i vidjeli kako se ovaj nepoka-
jani svijet utapa u požudama i željama
ovoga života.36 Zato Krist sada poziva
svoje da ustanu i da se raduju, jer naše
otkupljenje znači pobjedu nad smrću i
dar vječnog života. Također znači kraj
svih užasa, ulazak u kraljevstvo i tako
vječnu utjehu i radost.37
S obzirom na ovu nadu, kršćani ne
trebaju žaliti odlazak s ovoga svijeta
niti se izgubiti u žaljenju za mrtvima.38
Umjesto toga bi trebali reći: „Zima je
bila podugačka. Sada želim da dođe
mnogo ljepše ljeto, takvo ljeto kojemu
nikad nema kraja.“39
Težnja i priprema za kraljevstvo
Luther je vjerovao da ima proročku mi-
siju za njemački narod.40 Međutim, on
nije tvrdio da je nadahnuti vizionar kao
starozavjetni proroci ili novozavjetni
apostoli. Nije vidio sebe kao pravog
proroka, jer mu Bog nije dao proročki
dar;41 ali je razumio svoj položaj kao
stražara, propovjednika, učitelja, sa-
vjetnika i opominjatelja. „Kao takav“,
tvrdi Paul Joachimsen, „on [Luther]
je na kraju imao status kao nijedan
Nijemac prije njega ni poslije njega.“42
U svjetlosti očekivanog otkupljenja,
Luther je svoju vijest shvatio kao po-
sljednji poziv upozorenja: „Dođite,
dođite! Dragi narode i učite!“43 Tako
je stajao pred narodom kao savjetnik
i utješitelj – dajući mu vremena da se
36 Isto.
37 Isto, 34:478.
38 Isto, 34:469.471.479.482.
39 Isto, 34:481.
40 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, vol. 30, bk. 3
(Weimar: Hermann Böhlau, 1910.), str. 290.
41 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Tischreden, vol.
2 (Weimar: Hermann Böhlau, 1913.), br.
1796.
42 Paul Joachimsen, quoted in Heinrich
Bornkamm, Luther im Spiegel der deutschen
Geistesgeschichte (Heidelberg: Quelle und
Meyer, 1955.), 320.
43 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Tischreden, vol.
6 (Weimar: Hermann Böhlau, 1921.), br.
6893.
kršćani već prepoznaju Božji gnjev.16
Međutim, ovi loši znaci neće naštetiti
vjernima, jer Bog snaži svoje.17
Osim toga znaci navješćuju vrijeme
Kristovog povratka i tješe kršćane tako
da s radošću očekuju Njegov povratak.18
Lutherovo ukazivanje na znakove kraja
svijeta – kao što su prirodne katastro-
fe, turska prijetnja ili pojava papinstva
kao antikrista – nije došla kao proširena
apokaliptički obojena panika tipična za
srednji vijek. Umjesto toga znaci su bili
utemeljeni na takvim biblijskim poru-
kama kao što je Isusov govor o vremenu
svršetka (Luka 21), koje su za Luthera
bile jasnije i mnogo manje nejasne nego
izjave u Otkrivenju.
Reformator ne raspravlja je li se ili
nije većina znakova već ostvarila, već to
prepušta sudu vjernika. Osobno je, me-
đutim, uvjeren da su se znakovi „većim
dijelom već ispunili“.19
Ali iako se svi znakovi nisu ispunili,
porast, prevladavanje i učestalost onih
znakova koji su se već ispunili važan
su pokazatelj neposrednosti kraja.20
Kristov dolazak će se dogoditi izne-
nada.21 Ali kako su se toliki znaci već
ispunili, nadu potkrepljuje činjenica da
je Otkupitelj „na vratima i da će netko
uvijek postojati koji će to doživjeti“.22 U
zamjenu za ova upozorenja (propovi-
jedi, molbe, savjeti) vjernici od svijeta
doživljuju samo prezir, nezahvalnost,
mržnju, ljubomoru i zlobu, jer Krista
ne poštuje.23 Ali oni koji žive s takvim
osjećajem sigurnosti i samodopadnosti
sve omalovažavaju, trebaju Božja upo-
zorenja uzeti k srcu.24
Luther traži da vjernici imaju jaku
vjeru u Božju riječ. Bez takve vjere zna-
ci u prirodi i ljudskoj povijesti bačeni
su u vjetar. Astronomi – Luther misli
na proširenost astrologije svojih dana25
– gledaju znakove kao prirodne i pri-
16 Isto, 34:460.
17 Isto, 34:464.
18 Isto, 34:461.
19 Isto.
20 Isto, 34:463.
21 Isto, 34:479.22 Isto.
23 Isto, 34:473.
24 Isto, 34:464.
25 Isto, 34:482.
10
ZNACI VREMENA • 2/2017.
11
ZNACI VREMENA • 2/2017.
pripremi za susret s Onim koji dolazi.
Upravo kao svaki pravi Kristov uče-
nik, Luther je težio za skorim krajem
razdoblja koje je Bog stavio između
prvog i drugog Kristovog dolaska na
kraju vremena, spomenutog u Novom
zavjetu kao „posljednji čas“ (1. Ivanova
2,18). Kako nitko ne zna – osim samo-
ga Boga – kad će doći taj kraj, potrebno
je da žive i postupaju kao da je danas
posljednji dan. Za reformatora to je
značilo imati silnu želju za obnovom.
Jer „tko god želi da bude pravi vjernik
Gospodina Krista, siromašan u ovome
svijetu i prezren, ozbiljno će moliti za
vrijeme Njegova suda i Njegova dola-
ska, zajedno s Njegovim kraljevstvom,
da skoro dođe i da nas izbavi“.44
Ali ovo također znači i poziv za po-
kajanjem. Upravo kao što je ovaj poziv
pripadao vijesti Onoga koji je došao
(Marko 1,15), tako pripada i pripremi
za Onoga koji treba doći: „Pokaj se,
Njemačka, za vrijeme probe. Vrijeme
je!“45 Tko god razumije da su „znaci
vremena“ povici upozorenja i opreza,
živjet će na velikom oprezu. Oni koji
slušaju upozorenja ne očekuju „ideal-
ni“ svijet, već su svjesni raspadanja i
opadanja svijeta.
Luther se nije dao prevariti buđe-
njem civilizacije i kulture svoga vreme-
na. On nije sumnjao u moralno opa-
danje svijeta s njegovim bezbožnim,
hedonističkim i materijalističkim raz-
mišljanjem. Cijeli svijet nije ništa više
od protivljenja Dekalogu,46 jer „nema
kraja prežderavanju, bijednoj pohlepi,
kamatarenju i drugim grijesima“.47 Po-
vijest Židova, Grka i Rimljana je pri-
mjer sudova koji se ne pojavljuju bez
razloga. Čak i kršćanska kultura može
doći kraju. Ove su kazne mikrokozam
Božjeg posljednjeg velikog čina – kad
On ljudsku povijest dovede kraju jed-
nom zauvijek.
44 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Tischreden, vol.
5 (Weimar: Hermann Böhlau, 1919.), br.
5776.
45 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Tischreden, vol.
4 (Weimar: Hermann Böhlau, 1916.), br.
4096.
46 Isto, sv. 4, br. 4011.
47 Isto, sv. 6, br. 6546.
Ono što je Luther utisnuo u srce
naroda da bi bio spreman za kraj, još
je uvijek bitno za nadu drugog dolaska
danas.
Potreba za Božjom rijeËju kao
kompasom
Kad je reformator objavio svoj pri-
jevod Biblije (1522.–1534.), ne samo što
je učinio izvanredan književni pothvat,
nego je stvorio i centralno djelo svog
reformatorskog rada. Prije njegova pri-
jevoda već je postojalo osamnaest pri-
jevoda njemačke Biblije,48 ali su to bili
prijevodi latinske Vulgate i zbog toga
prijevodi prijevoda. Oni nisu izvršili for-
mativni utjecaj na duhovni život naroda.
Centralna uloga u vjeri i životu koji
je Luther dodijelio Bibliji, predstavljala
je svu razliku. Za njega je Biblija bila
knjiga života za one na zemlji kojima
je bio potreban pouzdan kompas da ih
vodi tijekom vremena Kristu i tako do
sadašnjeg i budućeg otkupljenja: „To
nisu samo riječi za čitanje, već slatke ri-
ječi stvarnog života, koje su napisane za
postupke i ponašanje.“49 Luther je svoj
prijevod Biblije smatrao darom narodu.
Neposredno pred svoju smrt, pisao je:
„Jer ja nisam primio ništa za nju, dao
sam je za ništa i ništa ne želim za nju.“50
U svome radu, prevodeći Bibliju na je-
zik naroda za sve njemačke pokrajine;
dajući Bibliji centralno mjesto u pitanji-
ma vjere, načina života i nade, vidio je
božanski kairos – trenutak milosti – da
ga drži i ne pušta. S ovim djelom po-
veo je narod iz tame duhovne zablude
i praznovjerja: „Mislim da Njemačka
nikada nije toliko čula o Božjoj riječi
kao sada.“51
Luther je predvidio, sa strepnjom,
dolazeću nezahvalnost i prezir prema
48 Ispitaj Oscar Paret, Die Uberlieferung
der Bibel, 4. izdanje. (Stuttgart:
Württembergische Bibelanstalt, 1966.),
23.24.
49 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, sv. 31, knjiga 1
(Weimar: Hermann Böhlau, 1913.), 67.
50 Citirano u Ernst von Dobschütz, Die Bibel
im Leben der Volker, 3. izdanje (Witten:
Luther-Verlag, 1952.), 146.
51 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, vol. 15 (Weimar:
Hermann Böhlau, 1899.), 32.
Riječi. Podsjetio je svoje suvremenike
na ono čime ih je Bog obdario. Zbog
toga je pozivao svakoga tko je mogao
pružiti ruku i držati Riječ da to učini,
jer mudrost, špekulacije i gledišta „tje-
lesnog čovjeka“ su prolazni. Samo Bi-
blija govori o stvarnom i pravom živo-
tu: „Prvo, trebate znati da Sveto pismo
mudrost svih drugih knjiga pretvara u
ludost, jer nijedna od njih ne uči vječ-
nom životu kao što to čini ova knjiga.“52
Zato što smo mi, ljudska bića iz
dvadeset prvog stoljeća, uglavnom iz-
gubila ovu svijest, nama nedostaje ko-
načni i siguran kompas. I tako stojimo
ovdje zbunjeni pitanjem kamo svijet
ide? „Adventist“ Luther nam pokazuje
put time što Bibliju čini središtem vje-
re i života. Ona sadrži čudesna obeća-
nja o neposrednom drugom dolasku,
činjenici da Stvoritelj neće napustiti
svoje stvaranje i na kraju će nas dovesti
domu k sebi.
Potreba za Ëvrstom vjerom u Boga
Uvjerenje o Božjoj vjernosti – pri-
kazano prvim dolaskom Isusa Krista –
veliko je ohrabrenje za vjerovanje da će
Bog biti vjeran i u budućnosti. Luther
nas poziva da se uzdamo u Božja obe-
ćanja. Bog ima tisuće načina da ojača
našu vjeru unatoč kušnji i nevoljama
ovoga svijeta. Luther je imao takvo
iskustvo vjere da svaki kršćanin treba u
njemu vidjeti primjer u vrijeme kraja.
Lutherova vjera je bila na kušnji
mnogo puta. Između 1518. i 1525. pri-
jetnja smrću visjela mu je nad glavom
kao Damoklov mač. Kad ga je 1518.
kardinal Cajetan pozvao u Augsburg
na saslušanje, Luther je bio svjestan
svojega očajničkog stanja – smrt je bila
stvarna mogućnost. Osjećao se bespo-
moćnim, jer je shvatio da njegov terito-
rijalni suveren, Friedrich Mudri, vjero-
jatno neće ući u rat zbog njega. Ipak je
Luther sačuvao nepokolebljivu vjeru u
svojega Boga.
Kad je Luther bio pod pritiskom
1521. da pred carem na državnom Sa-
boru u Wormsu opozove svoje spise,
on se držao čvrsto svog povjerenja u
52 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, vol. 50 (Weimar:
Hermann Böhlau, 1914.), 659.
11
ZNACI VREMENA • 2/2017.
12
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Boga. Ovo povjerenje mu je dalo sna-
gu, unatoč tome što mu je život bio na
kocki, da svojom savješću ustane pro-
tiv stoljeća tradicije: „Jer oni koji se ne
uzdaju u Boga, uzdaju se u stvorenje
– papisti u svoja djela, neznabošci u
svoje idole, škrci u svoj imetak, drugi u
vladare. Svijet želi i mora imati idole.“53
Međutim, pravi kršćanin stavlja svu
vjeru u Boga Svemogućega.
Mi u naše vrijeme, u vrijeme ateiz-
ma, ekumenske apatije i sukoba kultu-
ra, pozvani smo da imamo ovo prizna-
nje vjere reformatora. Luther je u svoje
vrijeme pozvao na otpor papinstvu,
caru, katoličkim vladarima i islamu.
On nas je pozvao da ne kapituliramo
53 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Tischreden, sv.
3 (Weimar: Hermann Böhlau, 1914.), br.
3407.
pred prijetnjama suvremenog svijeta,
uključujući sekularizaciju kršćanske
nade i raspadanje kršćanskog svijeta.
Luther je Philipu Melanchthonu, koji je
bio izvan sebe zbog Sabora u Augsbur-
gu, 1530. godine, napisao ove riječi: „Iz
dubine svoga srca, mrzim veliko stra-
hovanje u kojemu se… nalaziš. Da ona
toliko može vladati tvojim srcem nije
pogreška u veličini opasnosti, već prije
u veličini tvojega nevjerstva.“54
Adventna nada podrazumijeva
adventnu radost
Nevjerstvo baca kršćanina u za-
brinutost i očaj, ali nada čini čovjeka
sigurnim i sretnim; to je način na koji
Martin Luther sažima vjeru posljed-
njeg vremena. Kršćanin mora biti ra-
dosna osoba zbog toga što se radost sa-
stoji od vjere i nade. Vjera je o vječnom
i pravom Bogu i stoga ne može propa-
sti. Nada neće razočarati, jer se zasniva
na božanskim obećanjima.
„Panika nihilizma“ i rezignacije što
nema budućnosti ne treba biti uzrok
našeg očajanja.55 Malo je njih razumje-
lo da je kršćanstvo religija nade: „Ja se
nadam u Gospodinu“ je srž sve kršćan-
ske doktrine.56 Dolazak Mesije bio je
nada Izraela. Dolazak kraljevstva bila
je vijest mesijanske nade. Drugi dola-
zak Mesije bio je nada ranih kršćana.
Sve u kršćanskoj vijesti ukazivalo je
na budućnost, na novo postojanje u
drugačijem svijetu. Nada za buduće
kraljevstvo seže od vremena apostola
(“Marana tha“: Dođi, Gospodine Isuse
[1. Korinćanima 16,22.]) preko refor-
matora („Dođi, dragi posljednji dane“)
do svih koji su danas spremni poslušati
adventni poziv. Bez ove nade Evanđe-
lje postaje moralno učenje – društvena
poruka i fi lozofi ja zemaljskog života.
Postoji razlog za današnju bojazan,
da na mjestu gdje se Luther još uvijek
54 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, Briefwechsel, sv. 5
(Weimar: Hermann Böhlau, 1934.), 399.
55 Emil Brunner, Eternal Hope, prijevod
Harold Knight (Philadelphia, PA:
Westminster Press, 1954.), 23.
56 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, sv. 25 (Weimar:
Hermann Böhlau, 1902.), 119.
visoko cijeni i sjećanje na njega slavi,
ovaj bitan element njegove teologije
ostane zanemaren. Na primjer, u pu-
blikaciji Njemačke luteranske crkve
Rechtfertigung und Freiheit: 500 Jahre
Reformation 2017 (Opravdanje i slobo-
da: Proslava 500 godina reformacije u
2017.), Kristova parousia je spomenuta
samo jednom i to samo zato što autori
ovog izdanja citiraju heidelberški kate-
kizam.57 Što je Luther rekao i pisao o
kršćanskoj nadi i Kristovom drugom
dolasku ostaje nezamijećeno.
Luther, osloboditelj od duhovnog
despotizma; Luther, pionir slobode
savjesti; Luther, pionir intelektualne
slobode; Luther, književna senzacija –
svakako, neke od ovih ideja i stavova
su došle od njega i nastavljaju utjecati
na suvremeni svijet. Ali on sam se ne bi
time zadovoljio. Nije želio biti šampion
autonomije uma, već je sebe vidio kao
šampiona Božje riječi i jamstva i rado-
sti spasenja otkrivenog u njoj.
Zato Martin Luther stoji pred
nama, čak 500 godina kasnije, kao vje-
snik spasenje koje će doći i koje nam
je došlo u Kristu. Kao takav poznavao
je uzaludnost svih ljudskih planova i
budućih nada. Za njega je budućnost
značila budućnost kao otkupljenje.
Prema Petru stvaranje „novih nebe-
sa i nove zemlje“ (1. Petrova 3,13) nije
u ljudskim rukama, već samo u rukama
Onoga koji čini „sve novo“ (Otkrivenje
21,5). To je bila nada i radost prvih kr-
šćana i to ostaje baština reformatora.
On je objavio: „Bog je obećao da će
doći dan kada će nas izbaviti od svako-
ga zla. Prema tome, neka dođe u ovome
času.“58 Kristov dolazak je naša sigurna
i jedina nada tako da svi kršćani mogu
radosno očekivati budućnost.
57 Evangelička crva u Njemačkoj
Rechtfertigung und Freiheit: 500 Jahre
Reformation 2017 (Gütersloh: Gütersloher
Verlagshaus, 2014), 69. Vidi također
Evangelička crkva u Njemačkoj Justifi cation
and Freedom: Celebrating 500 Years of the
Reformation in 2017, prijevod Stephen
Buckwalter, Evangelička crkva u Njemačkoj.
Pristupljeno, https://www.ekd.de/ekd_de/
ds_doc/2014_opravdanje i sloboda.pdf.
58 Luther, D. Martin Luthers Werke, sv. 34,
knjiga 2, 466.
Lutherova vjera je
bila na kušnji mnogo
puta. Izmeu 1518. i
1525. prijetnja smrÊu
visjela mu je nad glavom
kao Damoklov maË.
Ipak je Luther saËuvao
nepokolebljivu vjeru u
svojega Boga.
On se držao Ëvrsto svog
povjerenja u Boga.
... „Jer oni koji se ne
uzdaju u Boga, uzdaju se u
stvorenje - papisti u svoja
djela, neznabošci u svoje
idole, škrci u svoj imetak,
drugi u vladare. Svijet
želi i mora imati idole.“
Meutim, pravi kršÊanin
stavlja svu vjeru u Boga
SvemoguÊega.
12
ZNACI VREMENA • 2/2017.
13
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Sola scriptura bilo je jedno od na-
čela reformacije.1 Iako nije bilo svoj-
stveno jedino Lutheru, on ga je učinio
poznatim.2 Najranije je spomenuto ti-
1 Sola scriptura se općenito prihvaća u
značenju da je Biblija i samo Biblija autoritet
u pitanjima vjere i prakse. Druga dva načela
u nizu od tri sola jesu sola gratia (samo
milost) i sola fi de (samo vjera).
2 Vidi Arthur Skevington Wood, Captive to
the Word: Martin Luther, Doctor of Sacred
Scripture (London: Paternoster, 1969),
31–40. Wood želi pojasniti da Luther na
različite načine ima dug prema svojim
prethodnicima, osobito Augustinu iz
Hippa i Williamu Occamu, te kasnijim
okamskim teolozima, u odnosu na svoj
stav prema Pismu. Međutim, sola scriptura,
kao teološka formula je nusproizvod
reformacije, a ne njezina pretpostavka.
Vidi Bernhard Lohse, Martin Luther:
An Introduction to His Life and Work
(Edinburgh: T & T Clark, 1986), 153;
usp. Bernhard Lohse, Martin Luther’s
Th eology: Its Historical and Systematic
Development, prev. i ur. Roy A. Harrisville
tome stojim. Neka mi Bog pomogne.
Amen.“4
Adventisti prihvaćaju načelo sola
scriptura. Poznati su kao „narod Knji-
ge“ i visoko cijene Sveto pismo. No
što je Luther doista podrazumijevao
pod načelom sola scriptura sporna je
tema među crkvenim povjesničarima
i teolozima.5 Ovo poglavlje istražuje i
4 Martin Luther, Luther’s Works, vol. 32,
Career of the Reformer 2, ed. George W.
Forell (Philadelphia, PA: Fortress, 1958),
113.
5 Za raspravu o značenju izraza sola
scriptura, vidi James R. Payton Jr., Getting
the Reformation Wrong: Correcting Some
Misunderstandings (Downers Grove, IL:
IVP Academic, 2010), 132–159; John C.
Peckham, “Sola Scriptura: Reductio ad
Absurdum?” Trinity Journal, n.s., 35, no. 2
(Fall 2014): 195–223; Aleksandar S. Santrac,
“Th e Sola Scriptura Principle in the
Current Debate,” Journal of the Adventist
Th eological Society 24, no. 1 (2013):
107–126; Kwabena Donkor, “Contemporary
Responses to Sola Scriptura: Implications
for Adventist Th eology,” Refl ections: Th e BRI
Newsletter 41 (January 2013): 5–8.
Sola scriptura: Usporedba Lutherovog i adventistiËkog razumijevanja
•••••••••••••Remwil R. Tornalejo
jekom rasprave s Johannom Eckom u
Leipzigu 1519. godine, kada je Luther
izjavio: „Ni jednog kršćanskog vjerni-
ka ne možete primorati [da vjeruje u
neki članak vjerovanja] izvan Svetog
pisma.“3 Ista je zamisao utjelovljena u
njegovoj obrani u Wormsu, 18. trav-
nja 1521. godine: „Sve dok ne budem
uvjeren svjedočanstvom Svetog pisma
ili zdravim razumom (jer ne vjerujem
papi ni koncilima, budući da je dobro
poznato da su često griješili i sami
sebi proturječili) vezan sam Svetim
pismom koje sam naveo i moja je sa-
vjest zarobljenik Božje riječi. Ne mogu
i neću se odreći ničega, budući da nije
ni sigurno ni ispravno ići protiv savje-
sti. Ne mogu drugačije postupiti, na
(Minneapolis, MN: Fortress, 2011), 22, 23.
Izraz sola scriptura kao takav ne nalazi se
u Lutherovim radovima. Ipak, zamisao da
Sveto pismo po autoritetu stoji iznad Crkve
i ostalih vjerskih autoriteta središnja je u
njegovoj kasnijoj teologiji.
3 Lohse, Martin Luther’s Th eology, 123.
14
ZNACI VREMENA • 2/2017.
uspoređuje Lutherovo i adventističko
razumijevanje značenja načela sola
scriptura.
Luther i sola scripturaNekoliko nedavnih istraživanja
drže pogrešnom, ili u najmanju ruku
prejednostavnom, tvrdnju da je Sveto
pismo bilo jedini autoritet reforma-
tora, a da predaja nije imala nikakvu
ulogu.6
Irena Backus, primjerice, tvrdi:
„Danas je već poznata činjenica da
reformatori nisu odbacili tradiciju
rane Crkve, koju, po njihovu mišlje-
nju, treba oštro razlikovati od pokva-
renosti srednjovjekovnih crkvenih
struktura.“7 Ovakav razvoj zahtijeva
pažljiviji pogled na značenje načela
sola scriptura za Luthera. Kako bismo
razumjeli ovaj izraz nužno je problem
postaviti u njegov povijesni kontekst.
NaËelo sola scriptura u povijesnom kontekstu U Lutherovo vrijeme problem nije
bio autoritet samog Svetog pisma,
već koliki je taj autoritet u odnosu
na Rimokatoličku Crkvu i njezine
vođe. Katoličke vođe su učile da
„nepisana tradicija može biti jednako
autoritativna kao Sveto pismo.
„Ponekad može biti čak i viša, budući
da ju je stvorila Crkva.8 Luther se, kao
svećenik, ranije u životu pridržavao
toga uvjerenja. Čak i nakon
objavljivanja devedeset i pet teza
zadržao je veliko poštovanje prema
spisima crkvenih otaca i papinskim
dekretima. Izjavio je: „Prvo,
svjedočim da ne želim reći ili podržati
apsolutno ništa osim, najprije, onoga
što je unutar Svetog pisma i može se
6 Payton, Getting the Reformation Wrong, 133.
7 Irena Backus, “Th e Disputation of Baden,
1526, and Berne, 1528: Neutralizing the
Early Church,” special issue, Studies in
Reformed Th eology and History 1, no. 1
(Winter 1993): 81, accessed December 18,
2016, http://scdc.library.ptsem.edu/mets/
mets.aspx?src=SRTH199311&div=11&i
mg=3.
8 Roger E. Olson, Th e Story of Christian
Th eology: Twenty Centuries of Tradition
and Reform (Downers Grove, IL: IVP
Academic, 1999), 385.
njime potvrditi, a zatim i onoga što je
u spisima crkvenih otaca, te onoga u
njima što je Rimska crkva prihvatila
i što je sačuvano u kanonima i
papinskim dekretima.“9 Osim toga,
zadržano je još jedno uobičajeno
razumijevanje po kojemu papa ili
crkveno vijeće predstavljaju krajnji
autoritet pri određivanju značenja
Biblije.10
Lutherovo stajalište prema crkvenim ocima i njihovim uËenjima
Luther nije u potpunosti odbacivao
tradiciju. Borio se protiv radikalnih
reformatora koji su htjeli ukloniti sve
crkvene tradicije.11 Upozorio je: „Po-
treban je oprezniji, diskretniji duh ko-
jim se napada nagomilavanje [učenja]
koja prijete hramu, ali ne uništavaju
sam Božji hram.“12 A onima koji su ga
optuživali za odbacivanje svih učenja
crkvenih otaca, odgovorio je:
„Ja ih ne odbacujem. No, doista
svatko zna da su ponekad griješili, kao
ljudi, stoga sam spreman vjerovati im
samo kada mi za svoja mišljenja daju
dokaze iz Svetog pisma, koje nikada
nije griješilo.“13
Nakon nekoliko rasprava s papin-
skim predstavnicima Luther je odba-
cio uobičajeno razumijevanje da „su
učenja Svetog pisma i Rimokatoličke
crkve nužno identična.“14 Napisao je:
9 Martin Luther, Luther’s Works, vol. 31,
Career of the Reformer 1, ed. Harold J.
Grimm (Philadelphia, PA: Fortress, 1957),
83.
10 Wood, Captive to the Word, 120.
11 Radikalni refromatori ili anabaptisti
bili su dosljedniji u primjeni načela sola
scriptura principle. Vidi Alister E. McGrath,
Reformation Th ought: An Introduction, 3rd
ed. (Malden, MA: Blackwell, 1999), 155.
12 Martin Luther, Martin Luther’s Basic
Th eological Writings, ed. Timothy F. Lull
and William R. Russell (Minneapolis, MN:
Fortress, 1989), 346.
13 Luther, Luther’s Works, 32:11.
14 Wood, Captive to the Word, 120; cf. Lohse,
Martin Luther’s Th eology, 188. According
to Ernst Zeeden, “Luther was not breaking
new ground when he turned to the Bible,
but only when he cut the Bible off from
the pope and Church, or subordinated
them.” Ernst W. Zeeden, Th e Legacy of
Luther: Martin Luther and the Reformation
(Westminster, MD: Newman Press, 1954),
„Za što drugo se borim nego da dove-
dem svakoga do razumijevanja razlike
između božanskog Pisma i ljudskog
učenje ili običaja.“15 Sveto pismo je
„vjerodostojnije od bilo kojih spisa“ i
njime se mogu prosuđivati svi drugi
spisi, jer ono je jedini „istinski gos-
podar i učitelj svih spisa i doktrine na
zemlji.“16 Savjetovao je da „Sveto pi-
smo treba strogo razlikovati od onih
spisa koje su izmislili ljudi u Crkvi, bez
obzira koliko ugledni bili zbog svetosti
ili školovanosti.“17
Luther se zalagao za prvenstvo Sve-
tog pisma nad spisima crkvenih otaca,
no istodobno je uzdizao njihovu vri-
jednost. Godine 1539. je napisao: „Mi
pogani ne smijemo vrednovati spise
naših otaca toliko kao Sveto pismo,
već im trebamo dati samo malo manju
vrijednost.“18 Dodao je: „Učenja otaca
korisna su samo da nas vode k Sve-
tom pismu, kao što su oni bili vođeni,
i onda se moramo držati samo Svetog
pisma.“19 Nadalje je pojasnio: „Spi-
se svih svetih otaca treba čitati samo
neko vrijeme kako bismo pomoću njih
mogli biti vođeni k Svetom pismu…
Dragi očevi su nas željeli voditi svojim
spisima k Svetome pismu, no mi ih
upotrebljavamo kako bismo se udaljili
od Svetog pisma, iako je ono jedini naš
vinograd u kojemu bismo svi trebali
naporno raditi.“20
Luther i vjerski autoritet
Luther nije sasvim prezreo crkve-
quoted in Wood, Captive to the Word, 119.
15 Martin Luther, “Answer to the
Superchristian, Superspiritual, and
Superlearned Book of Goat Emser,” quoted
in Hugh T. Kerr, ed., A Compend of Luther’s
Th eology (Philadelphia, PA: Westminster
Press, 1974), 15.
16 Luther, Luther’s Works, 32:11.
17 Martin Luther, “Th e Babylonian Captivity
of the Church,” quoted in Kerr, A Compend
of Luther’s Th eology, 12.
18 Martin Luther, On the Councils and the
Church, 1539, in Selected Writings of Martin
Luther, 1529–1546, ed. Th eodore G. Tappert
(Minneapolis, MN: Fortress, 2007), 243.
19 Luther, “Answer to the Superchristian,” 14.
20 Martin Luther, “An Open Letter to the
Christian Nobility,” quoted in Kerr, A
Compend of Luther’s Th eology, 13.
15
ZNACI VREMENA • 2/2017.
ni autoritet. Njegov snažan prigovor
bio je protiv papine tvrdnje da Crkva
ima autoritet nad Božjom riječi, te
stoga mora biti njezin arbitar.21 On je
smatrao da je Sveto pismo svoj vla-
stiti tumač, te se stoga mora tumačiti
uspoređivanjem Pisma s Pismom.22
Prosvjedovao je protiv katoličkog
učenja da je Sveto pismo nedostatno
„bez riznice papa i koncila.“23 Protiv-
no uvriježenom vjerovanju njegova
vremena, nije bio suglasan s time da
je Crkva iznad Svetog pisma. Naprotiv,
vjerovao je da Božja riječ rađa i hra-
ni Crkvu. Stoga je tvrdio da je „Božja
riječ neusporedivo nadređena Crkvi,
te da toj Riječi Crkva, koja je stvore-
nje, nema što određivati, naređivati ni
nametati, već ona treba biti ta kojoj će
se određivati, naređivati i nametati.“24
Arthur Wood potvrđuje da je Luther
obilno navodio riječi crkvenih otaca,
no podložio je njihov autoritet Svetom
pismu i odbijao ih je prihvatiti kada
god se činilo da se protive Božjoj rije-
či.25 Prema Lutherovim riječima: „Svi
sveti oci, kada govore mimo Svetog pi-
sma, pogrešivi su kao i svatko drugi.“26
Dodaje: „Neću slušati Crkvu niti cr-
kvene oce niti apostole ako ne izno-
se i ne naučavaju čistu Božju riječ.“27
U svojim Propovijedima iz Ivanovog
evanđelja pozivao se na Pavlovu poru-
ku Galaćanima (Galaćanima 1,8) kada
je naglasio da bi bilo tko (bez obzira na
položaj ili zvanje), pa čak i anđeli, bio
nepouzdan ako bi propovijedao pro-
21 Martin Luther, Luther’s Works, ed. Jaroslav
Pelikan, vol. 26, Lectures on Galatians,
Chapters 1–4 (St. Louis, MO: Concordia,
1963), 51.
22 Martin Luther, Luther’s Works, ed. Jaroslav
Pelikan, vol. 9, Lectures on Deuteronomy (St.
Louis, MO: Concordia, 1960), 21.
23 Michael S. Horton, “Scripture Alone:
Luther’s Doctrine of Scripture,” in
Th e Legacy of Luther, ed. R. C. Sproul
and Stephen J. Nichols (Orlando, FL:
Reformation Trust, 2016), 121.
24 Martin Luther, Luther’s Works, vol. 36,
Word and Sacrament 2, ed. Abdel R. Wentz
(Philadelphia, PA: Fortress, 1959), 107.
25 See Wood, Captive to the Word, 125.
26 Martin Luther, quoted in the introduction
to Luther’s 1521 Avoiding the Doctrine of
Men, in Tappert, Selected Writings of Martin
Luther, 1529–1546, 204.
27 Luther, Luther’s Works, 26:67.
tivno Božjoj riječi.28 Oni koji se nazi-
vaju prorocima i čine čudesa isto tako
će biti prosuđivani „u svjetlosti Božje
riječi.“29
Sažetak: Luther i razumijevanje pojma sola scriptura
Zamisao izrečena izrazom sola
scriptura ne znači da je Sveto pismo
jedini vjerski autoritet. Očito je da ra-
nije izjave nemaju namjeru značiti da
je Luther omalovažavao sva učenja
crkvenih otaca. Iako je jasno rekao da
Sveto pismo mora biti iznad crkvenih
creda i papinskih dekreta, njegovo
prihvaćanje crkvenog autoriteta i vje-
rovanja ovisilo je o njihovu biblijskom
autoritetu.30
James R. Payton mlađi sažeo je
Lutherovo razumijevanje sola scriptura
rekavši da je za Luthera „Sveto pismo
bilo jedini neupitni vjerski autoritet.
To nije značilo da je Sveto pismo bilo
i jedini vjerski autoritet – kao što je to
budući protestantizam pretpostavljao
ili pogrešno razumijevao.“31 Za Luthe-
28 See Martin Luther, Luther’s Works, vol. 23,
Sermons on the Gospel of St. John, Chapters
6–8, ed. Hilton C. Oswald (St. Louis, MO:
Concordia, 1959), 191, 192.
29 Martin Luther, Luther’s Works, ed. Jaroslav
Pelikan, vol. 24, Sermons on the Gospel of
St. John, Chapters 14–16 (St. Louis, MO:
Concordia, 1961), 75; cf. Luther, Luther’s
Works, 26:383.
30 See Martin Luther, Luther’s Works, vol.
41, Church and Ministry 3, ed. Eric W.
Gritsch (Philadelphia, PA: Fortress, 1966),
123. Alberto R. Timm zamjećuje da za
magistarske reformatore, poput Luthera i
Calvina, sola scriptura ne znači odbacivanje
ostalih izvora vjerskog znanja. Alberto
R. Timm, “Sola Scriptura and Ellen G.
White: Historical Refl ections,” in Th e Gift
of Prophecy in Scripture and History, ed.
Alberto R. Timm and Dwain N. Esmond
(Silver Spring, MD: Review and Herald®
Pub. Assn., 2015), 288.
31 Payton, Getting the Reformation Wrong,
142 (kurziv u izvorniku). Frank M. Hasel
dolazi do sličnog zaključka. Napisao je:
“Kada se Luther pridržavao načela sola
scriptura, tada nije smatrao da je crkvena
predaja bezvrijedna. Naprotiv, potvrđivao
je slučaj određene jasnoće i težine. Drugim
riječima, ako dođe do sukoba u tumačenju
vjere, tada Pismo nosi autoritet koji
nadilazi i prosuđuje bilo koju od crkvenih
predaja.” Frank M. Hasel, “Presuppositions
in the Interpretation of Scripture,” in
Understanding Scripture: An Adventist
ra je pojam sola scriptura značio da je
Božja riječ konačno mjerilo i pravilo,
ispravni kriterij i najviši autoritet vje-
re i prakse. Svi ostali autoriteti moraju
se prosuđivati i vrednovati u svjetlosti
Svetog pisma. Štoviše, za njega je Božja
riječ bila sama sebi dovoljna. Ona tu-
mači samu sebe i nikada ne bi trebala
biti predana na ovjeru bilo kojem dru-
gom autoritetu.32
AdventistiËko razumijevanje pojma sola scriptura
Adventisti se čvrsto pridržavaju
načela sola scriptura.33 Prvo temeljno
vjerovanje Kršćanske adventističke
crkve glasi: „Sveto pismo Staroga i
Novoga zavjeta je Božja pisana riječ
koju je dalo božansko nadahnuće. Na-
dahnuti pisci govorili su i pisali kako
ih je pokretao Sveti Duh. U ovoj Riječi
Bog je čovječanstvu predao znanje
nužno za spasenje. Sveto pismo je
najviše, autoritativno i nepogrešivo
otkrivenje Božje volje. Ono je mjerilo
karaktera, ispit iskustva, konačni ot-
krivatelj doktrina i vjerodostojan zapis
Božjeg djelovanja u povijesti.“34 No
adventistički mislioci su imali različito
razumijevanje pojma sola scriptura.35
Approach, vol. 1, ed. George W. Reid (Silver
Spring, MD: Biblical Research Institute,
2005), 37.
32 Iako Luther brani načelo sola scriptura,
vidljivo je da se nije slagao s načelom tota
scriptura — zamisalo da je cijelo Pismo
jednako nadahnuto. Jakovljevu poslanicu
nazivao je “slamnatom poslanicom” iz
razloga što se prividno suprotila zamisli o
opravdanju samo vjerom. Luther je napisao:
“ ‘Odbacite Jakova.’ ‘Njegov autoritet nije
dovoljno velik da bi bio razlogom mojeg
odbacivanja doktrine o vjeri i da bih se
udaljio od autoriteta ostalih apostola i
cijeloga Pisma.’ ” Martin Luther, quoted in
Paul Althaus, Th e Th eology of Martin Luther,
trans. Robert C. Shultz (Philadelphia:
PA, Fortress, 1966), 81. S druge strane,
adventisti prihvaćaju tota scriptura u smislu
da je “sve Pismo” jednako nadahnuto i
korisno za vjernika.
33 See Hasel, “Presuppositions in the
Interpretation of Scripture,” 36.
34 See 2015 edition of the Seventh-day
Adventist 28 fundamental beliefs. Accessed
August 10, 2017, ttp://szu.adventist.org/wp-
content/uploads/2016/04/28_Beliefs.pdf.
35 E.g., see Tim Crosby, “Why I Don’t Believe
in Sola Scriptura,” Viewpoint, Ministry,
October 1987, 11–15; Woodrow W.
16
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Kako bismo upoznali adventističko
razumijevanje načela sola scriptura
ispitat ćemo spise Ellen G. White da
bismo postavili temeljni adventistički
stav. Važno je zamijetiti da je ona,
spominjući zamisao sola scriptura, istu
uvijek povezivala s reformacijskim ra-
zumijevanjem ove teme. Napisala je:
„U naše vrijeme postoji veliko odstu-
panje od njezinih doktrina i propisa,
te postoji potreba povratka k velikom
protestantskom načelu – Biblija i samo
Biblija kao pravilo vjere i dužnosti.“36
Ellen G. White i sola scripturaEllen White je dosljedno potvr-
đivala načelo sola scriptura. Smatrala
je da je: „Biblija i samo Biblija pravi-
lo naše vjere.“37 Na drugom je mjestu
napisala: „Biblija je svoj vlastiti tumač.
Jedan ulomak će se pokazati ključem
koji će otključati druge dijelove, i na
taj način svjetlost će pasti na skrivena
zančenja riječi. Uspoređivanjem razli-
čitih tekstova koji govore o istoj temi,
te promatrajući njihov stav sa svih
strana, pravo značenje Svetog pisma
postat će očigledno.“38
Suprotno tvrdnjama njezinih kle-
vetnika, Ellen White nikada nije tvrdi-
Whidden II, “Sola Scriptura, Inerrantist
Fundamentalism, and the Wesleyan
Quadrilateral: Is ‘No Creed but the Bible’
a Workable Solution?” Andrews University
Seminary Studies 35, no. 2 (Autumn 1997):
211–226.
36 Ellen G. White, Th e Great Controversy
(Mountain View, CA: Pacifi c Press® Pub.
Assn., 1950), 204.
37 Ellen G. White, Counsels on Sabbath
School Work (Washington, DC: Review
and Herald® Pub. Assn., 1938), 84; cf.
Ellen G. White, Selected Messages, vol. 2
(Washington, DC: Review and Herald® Pub.
Assn., 1958), 85.
38 Ellen G. White, Fundamentals of Christian
Education (Nashville, TN: Southern Pub.
Assn., 1923), 187. U skladu s E. G. White,
Hasel komentira da uzeti sola scriptura za
hermeneutičko načelo ne znači “isključiti
pomoć ostalih izvora pri zadaći tumačenja,
poput biblijskih leksikona, rječnika,
konkordancija i ostalih knjiga i komentara.
Međutim, u pravilnom tumačenju Biblije,
tekst iz Pisma ima prvenstvo nad svim
drugim pogledima, znanostima i drugim
pomoćnim sredstvima. Ostala stajališta
moraju se pozorno vrednovati sa stajališta
Pisma u cjelini.” Hasel, “Presuppositions in
the Interpretation of Scripture,” 36.
la da bi se njezini spisi trebali smatrati
jednakima Svetom pismu. Ona po-
sebno naglašava sljedeće: „Božja riječ
je nepogrešivo mjerilo. Svjedočanstva
[njezini spisi] ne smiju zauzeti mjesto
Riječi. … Neka svi dokazuju svoje sta-
vove iz Svetog pisma i svaku točku, za
koju tvrde da je istina, potkrepljuju iz
otkrivene Božje riječi.“39 U usporedbi
s Biblijom, tvrdila je da su njezini spisi
„manje svjetlo“ koje vodi ljude prema
„većoj svjetlosti“.40 Napisala je da „ako
Svjedočanstva ne govore u skladu s
Božjom riječi, odbacite ih“41 Isto tako
je napisala: „Naš stav i vjera nalaze se
u Bibliji. I nikada ne želimo da bilo
koja duša iznosi Svjedočanstva ispred
Biblije“42, te da Svjedočanstva ne bi
bila nužna kada bi Božji narod marlji-
vo proučavao Sveto pismo.43 Pojasnila
je: „Pisana svjedočanstva ne trebaju
davati novo svjetlo, već živo utisnuti u
srce one istine koje je nadahnuće već
otkrilo.“44
Ellen G. White i uporaba drugih izvora
To što se Ellen White pridržavala
načela sola scriptura ne znači da nika-
da nije razmatrala i druge izvore. Upo-
zorila je: „Mnogi misle da moraju pro-
učiti komentare na Sveto pismo kako
bi razumjeli značenje Božje riječi. Mi
ne bismo prihvatili stav da komentare
ne treba proučavati, već da je potreb-
no puno razlučivanja kako bi se ispod
mnoštva ljudskih riječi otkrila Božja
riječ.“45 Ustrajno je tvrdila da je Sveto
pismo konačno mjerilo vjere i prak-
39 Ellen G. White, Evangelism (Washington,
DC: Review and Herald® Pub. Assn., 1946),
256.
40 Ellen G. White, Colporteur Ministry
(Mountain View, CA: Pacifi c Press® Pub.
Assn., 1953), 125.
41 Ellen G. White, Testimonies for the Church (Mountain View, CA: Pacifi c Press® Pub. Assn., 1948), 5:691.
42 White, Evangelism, 256.
43 White, Testimonies for the Church,
2:605, 606. White je tvrdila da njezina
Svjedočanstva trebaju ljude usmjeriti
k Pismu koje su zanemarili. White,
Evangelism, 257.
44 White, Testimonies for the Church, 2:605.
45 White, Fundamentals of Christian
Education, 187.
se. Nadalje, potvrdila je da je „Biblija
i samo Biblija mjerilo svih doktrina i
temelj svih reformi“46 i da sva ostala
učenja i prakse moraju proći ispit Sve-
tog pisma.47
Sažetak: Ellen G. White i razumijevanje naËela sola scriptura
Ellen White je smatrala da sola
scriptura znači kako je Biblija i samo
Biblija temelj kršćanske vjere i prakse.
Ipak, to ne znači da je zanemarivala
druge vjerske materijale. Tvrdila je da
njezini spisi nisu imali istu ulogu kao
Sveto pismo, već su imali svrhu vo-
diti ljude natrag k Riječi Božjoj. Iako
se pridržavala načela da Sveto pismo
samo sebe tumači, dopustila je moguć-
nost da druga biblijska sredstva i izvori
mogu biti pomoć pri proučavanju Bi-
blije. Istaknula je da Sveto pismo mora
uvijek imati prvenstvo nad drugim
izvorima autoriteta kako bi se utvrdilo
značenje teksta.
ZakljuËakLuther i adventisti dijele dvije
glavne istovjetnosti po pitanju nače-
la sola scriptura. Prvo, oboje odlučno
potvrđuju da je Biblija jedini nepo-
grešivi i konačni temelj vjere i prakse.
To znači da sve doktrine moraju proći
ispit Svetog pisma kako bi se smatrale
valjanima. Biblija je jedini izvor vjer-
skog znanja. Drugo, oboje se slažu da
je Sveto pismo vlastiti tumač. Potvr-
đivanje tvrdnji Svetog pisma ne ovisi
o vanjskim autoritetima ili znanosti.
Težak dio teksta Svetog pisma mora se
razumijevati u svjetlosti svjedočenja
Svetoga pisma kao cjeline. Konačno, u
primjeni načela sola scriptura mora se
odbaciti svako učenje ili doktrina koja
ne prolazi ispit Svetog pisma.
46 White, Th e Great Controversy, 595.
47 Prema riječima Ellen G. White, “Ni
mišljenja učenih ljudi, ni zaključci znanosti,
ni vjerske dogme ili odluke crkvenih sabora,
toliko brojnih i suprotnih kao što su Crkve
koje ih zastupaju, niti glas većine —ni
jedno od ovoga niti sve zajedno ne treba
smatrati dokazom za ili protiv neke točke
vjerovanja. Prije prihvaćanja bilo kojeg
učenja ili propisa trebamo zahtijevati da
bude podržano jasnim ‘Tako kaže Gospod’.
” White, Th e Great Controversy, 595; cf.
White, Testimonies for the Church, 5:575.
17
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Martin Luther i subota
•••••••••••••Sergio Becerra
Zašto su adventisti sedmog dana zainteresirani za gledište
Martina Luthera o suboti? U svom učenju o Deset zapovijedi
on smatra da osam zapovijedi još uvijek važe za kršćane, ali
ne i zapovijedi o obožavanju slika i kipova i o suboti. Luther
je bio veoma intuitivan u pogledu Božje izvorne namjere za
čovječanstvo, kada je Bog, na samom početku povijesti ove
zemlje, dao nama tjedni dan za štovanje i odmor.
Ovo poglavlje iznosi razmišljanje Martina Luthera o biblijskoj
suboti i istražuje zašto nije vidio punu vrijednost ove božan-
ske ustanove za kršćane. Također ćemo pogledati Božju na-
mjeru u davanju dana odmora i njegovu korisnost danas.
18
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Da bismo bolje razumjeli Luthero-
vo gledište, važno je da proučimo neke
podatke o Deset zapovijedi, suboti i
svetkovanju nedjelje, a onda Lutherovo
gledište o biblijskoj suboti.
Mojsijev zakon i svetkovanje
nedjelje tijekom srednjeg vijeka
Općenito kršćani na Zapadu su prihva-
tili učenje Augustina iz Hippoa i Tome
Akvinca o zapovijedi o suboti. Augu-
stin je zapovijed o suboti tumačio du-
hovno. Tvrdio je da svetkovanje subote
ne znači prestanak rada već prestanak
od grijeha i doživljavanje odmora u
srcu.1 Za Augustina je nedjelja bila kr-
1 Augustine, Tractates on the Gospel of John,
šćanski sveti dan određen za bogosluž-
je i korisnu aktivnost, i sadržavala je
element praznika koji nije bio prisutan
u židovskom svetkovanju subote.2
Tijekom vremena svetkovanje ne-
djelje postalo je kršćanska subota i za
neke je odmor bio norma. Mojsijev
zakon je postao model za njihovo za-
sv. 7 u Th e Nicene and Post-Nicene Fathers
1, urednik Philip Schaff (Buff alo, NY:
Christian Literature Publishing Co., 1888.),
133.
2 Augustine, “To His Beloved Son Januarius”,
u Letters of St. Augustine, prijevod J.
G. Cunningham, sv. 1. Th e Nicene and
Post-Nicene Fathers 1, urednik Philip
Schaff (Buff alo, NY: Christian Literature
Publishing Co., 1887.), i točka 55, paragraf
23.
konodavstvo.3 Srednjovjekovna Crkva
je svetkovanje nedjelje smatrala sred-
stvom za razvoj religioznosti. Ona je
koristila Stari zavjet, posebno Dekalog,
kao sredstvo da nametne svetkovanje
nedjelje. Crkva je koristila tri pristu-
pa da postigne ovaj cilj: „Propisala je
crkvene zakone na osnovi Mojsijevih
zakona“,4 oslanjala se na pomoć gra-
3 P. J. Verdam, Mosaic Law in Practice and
Study Th roughout the Ages (Kampen: J. H.
Kok, 1959), 19.
4 Vidi Daniel Augsburger, “Th e Sabbath and
Lord’s Day During the Middle Ages” u Th e
Sabbath in Scripture and History, urednik
Kenneth Strand (Washington, DC: Review
and Herald Pub. Assn., 1982), 198.
10 BOŽJIH Onda Bog izgovori
O UVAŽAVANJU BOGA1 „Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje egipatske, iz kuće
ropstva. Nemoj imati drugih bogova uz mene. (Izl 20,2-3)
2 Ne pravi sebi lika ni obličja bilo čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji,
ili u vodama pod zemljom. Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja, Jahve, Bog
tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh otaca – onih koji me mrze – na
djeci do trećeg i četvrtog koljena, a iskazujem milosrđe tisućama koji me
ljube i vrše moje zapovijedi. (Izl 20,4-6)
3 Ne uzimaj uzalud imena Jahve, Boga svoga, jer Jahve ne oprašta onome
koji uzalud izgovara ime njegovo. (Izl 20,7)
4 Sjeti se da svetkuješ dan subotnji. Šest dana radi i obavljaj sav svoj posao.
A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu. Tada
nikakva posla nemoj raditi: ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni
sluškinja tvoja, ni živina tvoja, niti došljak koji se nađe unutar tvojih vrata.
T'a i Jahve je šest dana stvarao nebo, zemlju i more i sve što je u njima, a
sedmoga je dana počinuo. Stoga je Jahve blagoslovio i posvetio dan subotnji.
(Izl 20,8-11)
19
ZNACI VREMENA • 2/2017.
đanskih vlasti5 i praznovjerjae masa.6
Rezultat je bio spremnost za prekid fi -
zičkog rada umjesto agustinskog ideala
duhovnog prestanka griješenja, zajed-
no s unutarnjim počinkom. Nedjelja je
postala kršćanska subota koju je treba-
lo svetkovati prema subotnjoj zapovije-
di iz Dekaloga.7
Toma Akvinski, teolog iz dvanae-
stog stoljeća, tvrdio je da nadomješta-
nje subote nedjeljom nije bilo učinjeno
po Zakonu, nego autoritetom Crkve i
5 Isto.
6 Isto, 198.199.
7 Marie-Dominique Chenu, Nature, Man,
and Society in the Twelft h Century (Chicago:
University of Chicago Press, 1968.), 160.
običajem naroda.8 On je također tvrdio
da je zapovijed o suboti bila djelomično
moralna, a djelomično obredna. Bila
je moralna po tome što su ljudi tre-
bali odvojiti vrijeme da se usredotoče
na Božje stvari, ali da određeno zapo-
vjeđeno vrijeme nije bilo obavezno za
kršćane. Kao posljedica toga Crkva je
mogla odrediti odgovarajuće vrijeme
za vjersko okupljanje.9
Reformatori i Zakon
Reformatori su radikalno preokrenuli
srednjovjekovno razumijevanje zapo-
8 Th omas Aquinas, Summa Th eologiae 2.2,
pitanje 122, članak 4.9. Isto.
9 Isto.
vijedi o suboti u prilog „subotiziranja“
svetkovanja nedjelje. Iako se reforma-
tori nisu slagali sa skolastičkim pogle-
dom na subotarijanizam, takva razlika
je bila samo površna. Protestantski
reformatori zadržali su izvjestan broj
srednjovjekovnih teoloških načela na
kojima se zasnivalo svetkovanje ne-
djelje. Ova načela uključivala su (1)
Dekalog, prema augustinskoj tradiciji,
ostaje u središtu kršćanske moralno-
sti. (2) Reformatori, kao i skolastički
teolozi, prepoznali su drugu ploču
Dekaloga kao sintezu otkrivenog pri-
rodnog zakona. (3) Pravili su razliku
između „moralnih“ i „obrednih“ ele-
menata četvrte zapovijedi. (4) Refor-
ZAPOVIJEDIsve ove riječi: (Izlazak 20,1)
O UVAŽAVANJU ČOVJEKA5 Poštuj oca svoga i majku svoju da imadneš dug život na zemlji koju ti dâ
Jahve, Bog tvoj. (Izl 20,12)
6 Ne ubij! (Izl 20,13)
7 Ne učini preljuba! (Izl 20,14)
8 Ne ukradi! (Izl 20,15)
9 Ne svjedoči lažno na bližnjega svoga! (Izl 20,16)
10 Ne poželi kuće bližnjega svoga! Ne poželi žene bližnjega svoga; ni sluge
njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta
što je bližnjega tvoga!“ (Izl 20,17)
20
ZNACI VREMENA • 2/2017.
matori nisu raspravljali o nedjeljnom
bogoslužju utemeljenom na Svetom pi-
smu. Tijekom srednjeg vijeka nedjeljno
bogosluženje se temeljilo prvenstveno
na crkvenoj vlasti. Odbacivanjem ove
vlasti, reformatori su nedjelju pretvori-
li u društvenu ustanovu. (5) I oni pro-
testantski reformatori koji su pravili
razliku između svetkovanja nedjelje i
mojsijevske subote, nastavili su nagla-
šavati potrebu da se jedan dan od se-
dam odvoji za vjersku službu.10
Lutherovo gledište o Zakonu i suboti
U biti je Lutherovo razumijevanje
Dekaloga bilo skolastičko – „Mojsije
je mrtav.“11 „Jer niti za jedno kratko
razdoblje Mojsije nas se ne tiče.“12 I na
kraju: „Jer Bog nas nikada nije izveo iz
Egipta, već samo Židove.“13 Luther je
odbacio autoritet Dekaloga kao Mojsi-
jev zakon i tvrdio da se ticao samo Ži-
dova. Međutim, tvrdio je da je Dekalog
prirodan zakon i zbog toga obavezan
za sve ljude. „Zašto onda treba drža-
ti i učiti Deset zapovijedi? Odgovor:
Jer prirodni zakoni nisu nikada bili
tako dobro napisani kao što ih je zapi-
sao Mojsije. Zato je razumno slijediti
Mojsija.“14 Kao Toma Akvinski Luther
je uočio obredne elemente u Dekalo-
gu; one elemente koje će Krist ukinu-
ti. Stoga „Mojsijevo zakonodavstvo
o slikama i o suboti, i što god ide iza
prirodnog zakona, zato što nije podu-
prto prirodnim zakonom, je slobodno,
ukinuto, i posebno dano samo židov-
skom narodu“.15 Jasno je da Luther,
spominjući samo prirodni zakon, nije
razlikovao koji su elementi u Dekalogu
bili moralni, a koji obredni. Držao je
da Novi zavjet ne podupire nijednu od
ovih zapovijedi.16
10 D. A. Carson, urednik, From Sabbath to
Lord’s Day (Grand Rapids, MI: Zondervan,
1982), 314.
11 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 35,
Word and Sacrament 1, urednik Th eodore
Bachmann (St. Louis, MO: Concordia,
1955), 165.
12 Isto, 35:166.
13 Isto, 35:165.
14 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 40,
Church and Ministry, 2. izdanje, Conrad
Bergendoff (St. Louis, MO: Concordia,
1958), 98.
15 Isto, 40:97.98.
16 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Luther je uglavnom imao drugačiji
pogled na Zakon i subotu od Rimo-
katoličke crkve i drugih reformatora.
Andreas Karlstadt, nekad Lutherov
kolega i prijatelj, odvojio se od Luthe-
ra. Karlstadt je ustvrdio da zapovijedi
o suboti i zabrani klanjanja slikama
i kipovima još uvijek vrijede.17 Karl-
stadtova gledišta su bila slična kasnijim
protestantskim stavovima, ali Luther
mu se usprotivio u ime kršćanske slo-
bode. Edward Allen drži da je Luther
pogrešno shvatio Karlstadtovu teologi-
ju subote.18 Karlstadt nije bio subotar,
premda je zastupao duhovni doživljaj
subote. Luther je u svojim odgovorima
Karlstadtu nijekao da kršćani imaju
ikakvu obavezu držati dan odmora ili
čak imati dan za bogoštovlje.19
Ali zapovijed o suboti imala je du-
hovnu i praktičnu vrijednost za Luthera.
Ljudima je uvijek potreban odmor, vri-
jeme da obnove svoje fi zičke snage, i po-
svećeno razdoblje za bogoštovlje i vjersko
podučavanje.20 Luther je smatrao fi zički
odmor važnim elementom u subotnjoj
zapovijedi, zato što se odnosi na prirod-
ni zakon. Ali ga je tumačio vrlo široko:
„Jer tamo gdje se [subota] treba držati
samo zbog odmora, jasno je da onaj tko
ne treba odmor, može kršiti subotu i po-
činuti u neki drugi dan, kako to priroda
dopušta.“21 Drugim riječima, za Luthera
prirodni zakon zahtijeva da ljudska bića
odvoje neko vrijeme za fi zički odmor i
bogoštovlje. On ne propisuje točno ko-
liko vremena ili precizan trenutak kada
to treba uraditi. Za njega ljudski autoritet
treba uspostaviti specifi čne zahtjeve koji
Kritische Gesamtausgabe, sv. 16 (Weimar:
Hermann Bö hlau, 1899), 478. Citirano
u William M. Landeen, Martin Luther’s
Religious Th ought (Mountain View, CA:
Pacifi c Press Pub. Assn., 1971.), 195.
17 Za proučavanje Karlstadtovog stava u
subotnjoj zapovijedi vidi Edward Allen,
“Was Karlstadt a Proto-Sabbatarian?”
Adventist University Seminary Studies 44, br.
1 (2006.): 131–153.
18 Isto, 151.
19 Vidi naročito Martin Luther, “Against
the Heavenly Prophets in the Matter of
Images and Sacraments” u Luther’s Works,
40:93.94.96–98.
20 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 44, Th e
Christian in Society 1, urednik Jaroslav
Pelikan (St. Louis, MO: Concordia, 1966.),
72.198.
21 Luther, Luther’s Works, 40:98.
omogućuju imati tjedni dan odmora u
nedjelju kao legitimni i potreban odmor
za zajedničko dobro. Luther je mnogo
pozitivnih stvari rekao o suboti. U svo-
me tumačenju Postanka 2,2 napisao je:
„Subota, ili subotnji odmor, označava
da je Bog počinuo na takav način da nije
stvarao drugo nebo i drugu zemlju.“22
Ali prema Lutheru Božji prestanak stva-
ranja i počivanja ne daje slutiti da je pre-
stao održavati zemlju koju je stvorio i
upravljati njom.23 Krist je rekao: „Subota
je načinjena čovjeka radi“, ali Mojsije je
rekao „da je Bog blagoslovio subotu i da
ju je posvetio“.24 Za Luthera to znači da
subotu treba posvetiti bogoslužju i osta-
viti za posebnu svetu svrhu. Napisao je
sljedeće: „Da je Adam ostao u stanju ne-
dužnosti, on bi i dalje držao sedmi dan
svetim. Odnosno taj dan bi bio posvećen
zahvaljivanju; žrtvovao bi, itd. Druge bi
dane proveo u obrađivanju svojih polja i
uzgoju stoke. U stvari on je nakon pada
držao sedmi dan svetim; naime tog je
dana podučavao svoju obitelj. … Prema
tome, od početka svijeta, subota je bila
namijenjena štovanju Boga.“25 Kao dio
bogoslužja subota je dopuštala štovatelju
da upozna Boga. „Onda je ona također
pokazala da je čovjek bio stvoren naro-
čito za upoznavanje i štovanje Boga; jer
subota nije dana za ovce i krave, već za
ljude, da bi se u njima razvilo poznava-
nje Boga i da bi ono raslo.“26 Ova spozna-
ja bi nam pomogla da znamo kako ima
života poslije ovog života i da bismo „u
stjecanju njega trebali Riječ i poznavanje
Boga“. To je za Luthera bila subota ili od-
mor koji je Bog želio: to je vrijeme „kada
Bog govori s nama kroz svoju Riječ, a mi,
zauzvrat, govorimo Njemu kroz molitvu
i vjeru“. Ovo je jedino moguće između
Boga i ljudskih bića; događa se subotom
i tako „jasno dokazuje… da čovjek nije
stvoren samo za fi zički život, kao druge
životinje, nego za vječni život, kao što je
Bog vječan“.27
22 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 1, Lectures
on Genesis, poglavlja 1–5, urednik Jaroslav
Pelikan (St. Louis, MO: Concordia, 1958.),
74.75.
23 Isto, 1:75.
24 Isto,1:79.
25 Isto,1:79.80.
26 Isto,1:80.
27 Isto,1:81.
21
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Prema Lutheru, posvećujuća sila
subote za Adama i njegovo potomstvo
(uključujući i ono nakon pada) ima
sposobnost da obnovi duhovni život
kršćana: „Bog je želio da ova zapovijed
o svetkovanju subote ostane na snazi.“
Ali i „kako zapovijed o suboti ostaje za
Crkvu, ona zahtijeva da duhovni život
bude obnovljen u nama kroz Krista“.28
Premda moramo biti pažljivi kad se
radi o tome što je Luther mislio kad je
subotu primijenio na Crkvu, on je ale-
gorizirao raj i subotu tvrdnjom da je
Krist počinuo u grobu tijekom čitave
subote i uskrsnuo osmog dana. Uskr-
snuće je zbog toga donijelo novu du-
hovnu stvarnost u kojoj se dani više ne
broje. Od najveće je važnosti svetkovati
jedan vječni dan koji je Bog izabrao –
Božju vječnu subotu.29
Iznenađuje što se Luther, nakon
davanja tako sjajnog opisa subote za
Adama i njegove potomke prije i nakon
pada, angažirao u onome što je William
M. Landeen nazvao „teološkom odi-
sejom subote u ljudskoj povijesti“.30
Luther je vjerovao da je Abraham po-
vezao subotu s drugim obredima kao
što je obrezanje, učinivši je hebrejskom
plemenskom tradicijom. Objasnio je da
kad je došao kao hebrejski zakonoda-
vac, Mojsije je uzeo ovu tradicionalnu
subotu i uključio je u Dekalog. On je
priznao da su Bog ili anđeli izrekli za-
povijedi, ali da je zapovijed koju je Bog
izgovorio bila vjerojatno: „Sjeti se dana
subotnjeg da ga svetkuješ.“ (Izlazak
20,8.) Luther je objasnio: „Sama po sebi
to je univerzalna zapovijed za sve na
svijetu. Ali ukrasi koje joj Mojsije daje i
čini je posebnom za njegov vlastiti na-
rod, ne obavezuje nikoga osim Židova
da je vrši.“31 Luther je objasnio „ukraša-
vanje“ kao spomen na stvaranje i sedmi
dan u subotnjoj zapovijedi i kako nije
bilo rečeno da će zauvijek trajati.32 Ali
28 Isto,1:80.
29 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 3, Lectures
on Genesis, Chapters 15–20, urednik Jaroslav
Pelikan (St. Louis, MO: Concordia, 1961.),
141.
30 Landeen, Martin Luther’s Religious Th ought,
195.
31 Luther, D. Martin Luthers Werke, 16:478.
Citirano u Landeen, Martin Luther’s
Religious Th ought, 195.
32 Martin Luther, Luther’s Works, sv. 2, Lectures
ideja iza „sjeti se dana subotnjeg da ga
svetkuješ“ bila je utemeljena na prirod-
nom zakonu, dok ostatak zapovijedi to
nije bio.33 Onda on objašnjava zašto
kršćani svetkuju nedjelju: „Premda su
svi dani slobodni i otvoreni, jedan kao i
drugi, ipak je korisno, dobro i potrebno
svetkovati jedan, bila to subota, nedje-
lja ili neki drugi dan, zato što Bog želi
vladati svijetom uredno i miroljubivo.
Zato je dao šest dana za rad, ali sedmog
dana sluge, dnevničari i svi koji rade,
čak i konj, vol i druge radne životinje,
moraju počinuti i obnoviti snagu pre-
ma zapovijedi.“34 Luther je bio dosta
liberalan prema nedjeljnom odmoru u
usporedbi sa stavovima drugog nara-
štaja protestantskih reformatora. Pazio
je da poveže nedjeljni odmor za subot-
nju zapovijed na manje značajan način.
Zašto je Luther bio u stanju vidjeti
toliko blagoslova u suboti prije i posli-
je pada, a nije sačuvao njezinu vrijed-
nost za kršćane, osim jednostavnog
fi zičkog odmora jednom tjedno ili čak
simboličnog, duhovnog odmora? To
je, čini se, najslabiji niz argumenata u
njegovom razumijevanju subote. Jedan
važan izvor Lutherovog stava protiv
subote bila je Augustinova spirituali-
zacija subotnje zapovijedi. Drugi ra-
zlog njegovog odbacivanja subote za
kršćane mogao je biti djelomično zbog
antisemitizma koji je počeo s ranim cr-
kvenim ocima. Premda je mnogo toga
rečeno o Lutherom antisemitizmu, on
je gajio stvarne nade za bolji odnos s Ži-
dovima i čak o njihovom eventualnom
obraćenju na reformirano kršćanstvo.
Pa ipak je Luther izrazio stvarnu zabri-
nutost što su neki kršćani bili zadivljeni
židovskom religijom.35 Vidio je širenje
židovskog prozelitizma izraženog su-
on Genesis, Chapters 6–14, urednik Jaroslav
Pelikan (St. Louis, MO: Concordia, 1960.),
129.130.
33 Martin Luther, D. Martin Luthers Werke:
Kritische Gesamtausgabe, sv. 50 (Weimar:
Hermann Bö hlau, 1914.), 333.334. Citirano
u Landeen, Martin Luther’s Religious
Th ought, 196.
34 Luther, D. Martin Luthers Werke,
16:478.479. Citirano u Landeen, Martin
Luther’s Religious Th ought, 197.
35 Vidi Marc Lienhardovu analizu Luthera
o Židovima u Martin Luther, 3. izdanje.
(Geneva: Labor et Fides, 1991.), 259–274.
botom u Češkoj i Austriji.36 S obzirom
na ovakve konfl ikte (posebno u godi-
nama 1523.–1525.), koji su ga suprot-
stavili Erazmu, Karlstadtu, Müntzeru
i seljacima, on je osjećao potrebu da
ustane protiv onoga što je smatrao kri-
vovjerjem. Način na koji je rukovao sa
Zakonom i Evanđeljem ostavio je tra-
ga i na suboti. Edward Allen ističe da
je Karlstadt imao pozitivan pogled na
Zakon, učeći da ne otkriva samo Bož-
ju volju nego potiče našu „želju da po-
stanemo sveti kao što je Bog svet“. Bilo
je to slično Jean Calvinovom gledištu
o trećoj upotrebi Zakona.37 Luther je,
međutim, imao negativan stav prema
Zakonu; osjetio je da se protivi Evan-
đelju. Premda Zakon otkriva grijeh, on
je također bio neprijatelj koji je osuđi-
vao i obeshrabrivao vjernika. Samo je
Evanđelje istinski nudilo nadu i milost
i oslobađalo grešnika ropstva grijehu.
To je razlog što je Luther pisao: „Mi
trebamo proglašavati Zakon i njego-
va djela ne za kršćane, nego za grube
i nevjernike.“38 On nije ozbiljno uzi-
mao Karlstadtovu teologiju o Zakonu i
Duhu i zbog toga nije vidio koristi za
svoje tumačenje subotnje zapovijedi.
ZakljuËak
Pet stoljeća nakon Luthera adventisti
prihvaćaju njegove izjave o važnosti
subote kao dana štovanja Boga. Subo-
ta nam omogućuje da učimo o Božjem
karakteru i dopušta razvoj duhovnog ži-
vota u odnosu na Stvoritelja u pripremi
za posvećeni život. To se dobro slaže s
viješću prvog anđela u Otkrivenju 14,6.7
– koja nas poziva da se poklonimo Bogu,
našem Stvoritelju. Takve pobude za su-
botu nadilaze osobnu korist koju imamo
i koju nam donosi odmor, slobodno vri-
jeme i zadovoljstvo. Subota nam također
daje vrijeme da činimo djela milosrđa.
Na nesreću Luther nije povezao subotu
sa stvaranjem. Adventisti sedmog dana
imaju priliku da pokažu odnos između
Boga i subote, koja nas podsjeća na Božje
spasenje, odmor i stvaranje.
36 Daniel Liechty, Sabbatarianism in the
Sixteenth Century (Berrien Springs, MI:
Andrews University Press, 1993.).
37 Allen, “Was Karlstadt a Proto-Sabbatarian?”
135.
38 Luther, Luther’s Works, 40:83.
22
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Europa se tijekom 1500-tih godina
susrela s mnogim izazovima. Martin
Luther je bio najveća glavobolja Sve-
tog Rimskog Carstva, osobito cara
Karla V. i papinstva. Luther i njegovi
sljedbenici odbili su se pokoriti vla-
daru i papi. Ipak, postojao je izazov s
kojim su se svi susreli – i car i papa i
Luther, i zapravo cijela Europa - a nije
bilo dogovora oko toga što učiniti.
Ovaj izazov bio je napad Osmanskog
Carstva.
Islam kod Luthera i u •••••••••••••
Nikolaus Satelmajer
Osmansko carstvo, ili Turci1, kako
ih je Luther nazivao, zaprijetilo je sa-
mom postojanju Europe. Za Luthera
to nije bilo samo pitanje osvajanja
drugog carstva, već činjenica da je
druga vjera, islam, izazvala Europu i
kršćanstvo. Luther je, kao i o mnogim
drugim temama, i o tome imao puno
za reći, a to je i učinio svojim osobito
oštrim jezikom.
Istražit ćemo Lutherov odgovor na
islam, a onda pogledati i adventistički.
Nadalje, vidjet ćemo na koji su način
adventisti pokušali ispuniti svoje po-
slanje donošenja poruke cijelom svi-
jetu, pa tako i islamu?
Europa pod opsadom
Tijekom 1300-tih Europa je mnoge
živote izgubila zbog crne smrti, a
njezine su se posljedice još godina-
ma osjećale na kontinentu. S druge
strane, tijekom sljedećeg stoljeća bilo
je i pozitivnih događaja. Primjerice,
ZNACI VREMENA • 2/2017.
23
ZNACI VREMENA • 2/2017.
adventizmu
Johann Gutenberg je oko 1440. izra-
dio pokretna slova za tiskarski stroj.
Tiskarski stroj je bio značajna i trajna
inovacija. Nekoliko godina nakon do-
gađaja s Gutenbergom, glavni grad
Bizantskog Carstva, Konstantinopol,
pao je 1453. u ruke osmanskim Tur-
cima. Do 1463. osvojena je Bosna2, a
Hercegovina je pala 1482.3
Dok je Luther bio na Kraljevskom
vijeću u Wormsu, u travnju 1521.,
osmanski vladar Sulejman I. (vladao
je od 1520. do 1566.), poznat i kao
Sulejman Veličanstveni, napredovao
je prema zapadu, i u kolovozu 1521.
zauzeo Beograd. U ovom su osvajanju
turskom utjecaju bile izložene Vojvo-
dina, Mađarska, Slavonija i Hrvatska.
Sulejman se usmjerio na ostatak Eu-
rope i 1526. u Mohačkoj bitci ubio je
mađarskog kralja Ludovika II. Samo
tri godine kasnije, u rujnu i listopadu
1529., Sulejman je krenuo još zapad-
nije i napao Beč u Austriji.4 Car Svetog
Rimskog Carstva, Karlo V. (vladao je
od 1519. do 1556.), te papa i francu-
ski kralj Franjo I (vladao je od 1515.
do 1547.) bili su zauzeti međusobnim
borbama. Ferdinand I (vladao je od
1558. do 1564.), brat Karla V., obranio
je Beč od Turaka5, inače bi Beč bio iz-
gubljen.
Koliko su osmanski upadi u Euro-
pu utjecali na njezine političke i religij-
ske okolnosti? Pokušavajući umanjiti
snagu ovih invazija Ahmed Essa je,
ZNACI VREMENA • 2/2017.
24
ZNACI VREMENA • 2/2017.
zajedno s Othamom Alijem, napisao
sljedeće: „Nakon Španjolske i Sicilije,
muslimani nisu ulagali veće napore u
velika osvajanja i širenje. Ovo je važno
za prosuđivanje događaja koji uklju-
čuju muslimane u Europi i iskrivljen
pogled na njihovu povijest“.6 Isti pisci
tvrde da su Europljani imali koristi od
tih upada: „Povijest je puna ironije.
Europski kršćani, koji su najviše htje-
li uništiti islam i muslimanski svijet,
bili su isti ljudi koji su izvukli najveću
korist od postignuća islamske civiliza-
cije.“7 Premda je izvan opsega ovog
poglavlja provjeravati jesu li, i kako,
europski kršćani imali koristi od islam-
ske civilizacije, ipak su barem neki od
osvajača smatrali svoje poslanje ne-
čim drugim osim širenjem islamske
civilizacije. U Ashmolean muzeju, na
Oxfordskom sveučilištu, na košulji-ta-
lismanu pronađen je sljedeći opis: „U
često navođenom pismu, napisanom
1530-tih, Hürrem Sultan je pozvala
svoga muža, turskog sultana Sulej-
mana [vladao je od 1520. do 1566.],
da odjene košulju, koju je poslala na
bojno polje kako bi „metke skrenula u
stranu“ i zaštitila ga od smrti. Izradio
ju je svetac nadahnut vizijom samog
poslanika Muhameda. Ovaj moćni dio
odjeće bio je izričito namijenjen odi-
jevanju zbog islama, a svoju učinko-
vitost primao je iz svetih imena koja
su ga ukrašavala“.8 Ovi su pojedinci
smatrali da su vojne ekspedicije nešto
puno veće od samog pokušaja dijelje-
nja kulture s Europljanima.
Još jedan izvor smatra kako su
osmanske invazije na Europu bile
samo združene operacije muslimana
i kršćana. Knjiga pod naslovom Dvije
vjere, jedna zastava: Kada su muslimani
marširali s kršćanima po europskim boj-
nim poljima9 tvrdi da su osmanski voj-
ni napadi bili udružene operacije mu-
slimana i kršćana. Pisac Ian Almond
tvrdi sljedeće: „Cjelokupni naglasak
ovog poglavlja bit će razbijanje ne-
kih mitova o turskom pohodu na Beč,
osobito o načinu na koji je uključen u
neki oblik istočno-zapadnog sukoba
između kršćanske Europe i musliman-
skog Orijenta - tumačenje koje, na
kraju, nije ništa drugo do Disneyeva
verzija povijesti. … Tisuće Grka, Ar-
menaca i Slavena u osmanskim voj-
skama odano su se borile za sultana,
pa sve do transilvanskih protestanata
i nezadovoljnih seljaka koji su, umorni
od katoličkog habsburškog jarma (ili
vlastite mađarske aristokracije) prešli
na tursku stranu.10
U većini ratova vojske pokupe pla-
ćenike i druge osobe, koje se ponekad
mogu boriti čak i protiv vlastite drža-
ve. To, međutim, nije odgovarajuće
pojašnjenje Almondove tvrdnje u smi-
slu da su ove vojne akcije bile zajed-
ničke operacije. Hrvatski povjesničar
Rudolf Horvat ističe da su Osmanlije
sa sobom povele mnoge zatvoreni-
ke. Prema Horvatu, 1532. godine sul-
tan je odveo pedeset tisuća Hrvata u
Tursku, a nekoliko godina kasnije još
šezdeset tisuća zatvorenika iz Slavoni-
je (područja istočno od Zagreba i sje-
verno od Bosne).11 Zatvorenici su če-
sto bili mladi ljudi obučeni za vojnike
Osmanskog Carstva, a neki su postali
dijelom budućih osvajačkih vojski.
Luther i njegovi suvremenici živjeli su
u Europi gdje je religijska situacija bila
nestabilna i koja se istodobno suoča-
vala s moćnim vanjskim protivnikom.
Kada je osmanska vojska pokušala
preuzeti Beč, bila je samo oko 550
kilometara udaljena od Lutherovog
grada Wittenberga. Lutherovo hodo-
čašće u Rim iznosilo je gotovo 1450
kilometara. Ako je on mogao prevaliti
toliku udaljenost, Sulejman Veličan-
stveni bi sigurno mogao, da je uspio
zauzeti Beč, prevaliti još 550 kilome-
tara do Wittenberga i ostalih dijelova
Njemačke. Za Luthera i njegove suvre-
menike postojala je stvarna moguć-
nost da dožive daljnja osvajanja.
Luther i islam
Imajući na umu ovakvu pozadinu,
što je Luther napisao o postojećoj pri-
jetnji koju je predstavljalo Osmansko
Carstvo? Već 1518. Luther je izjavio:
„Boriti se protiv Turaka isto je što i
odupirati se Bogu koji nam ovom ši-
bom uzvraća za naš grijeh.“12 Neki su
ga smatrali „odgovornim i za turski
napredak kao i za nespremnost mno-
gih da se odupru neprijatelju kršćan-
stva.“13 Iako je Luther bio zabrinut
zbog turskih osvajanja, na neki je na-
čin neizravno imao koristi od njihova
vojnog djelovanja. Car Karlo V. trebao
je potporu iscjepkanog carstva – kra-
ljeva, princeza, elektora i biskupa,
kako bi pojačao obranu. Neki od ovih
vladara podržavali su Luthera, i on je,
u određenoj mjeri, imao koristi od tur-
skih osvajanja. Karlo V. je, primjerice,
trebao potporu Fridrika III. (vladao je
od 1486. do 1525.), saksonskog elekto-
ra i Lutherovog zaštitnika. Da Karlo V.
nije trebao Fridrikovu potporu Luthe-
rova bi sudbina na Kraljevskom vijeću
u Wormsu 1521. vjerojatno bila sasvim
drugačija. Francuski kralj Franjo I. nije
bio od pomoći u ovim uvjetima i na
kraju je ušao u savez s Turcima. Ovo
su samo neka od složenih pitanja s
kojima se sučeljavala Europa, a oso-
bito Luther. Prijatelji su ga poticali da
o tome piše, no, osim kratkih komen-
tara, on to nije učinio sve do 1528.,
dvije godine nakon odlučne pobjede
osmanskih snaga na Mohačkom po-
lju, u Mađarskoj. Njegovo najopsežni-
je djelo o ovoj temi, O ratu protiv Tura-
ka, napisano je do 9. listopada 1528.,
a tiskano 23. travnja 1529.14, samo šest
mjeseci prije početka Sulejmanove
opsade Beča. Luther je svoju raspravu
poslao Filipu Velikodušnom, hesen-
skom knezu (1504.-1567.) koji je kao
mladi sedamnaestogodišnji vladar
podržavao Luthera u Wormsu 1521.
godine. Bio je to isti Filip čiji je kasni-
ji bigamijski brak stvarao probleme i
Lutheru i protestantskom pokretu.15
Koje su glavne toËke Lutherove
poruke?
Luther nije kriv.
Luther prepoznaje hitnost i uznemi-
ren je zbog toga što „neki glupi pro-
25
ZNACI VREMENA • 2/2017.
povjednici među nama Nijemcima…
uvjeravaju ljude da se ne trebamo i
ne smijemo boriti protiv Turaka.“16
Luther se protivi onima koji žele da
Turci dođu i „vladaju jer misle da je
naš njemački narod divlji i necivilizi-
ran – doista, da su pola đavli, a pola
ljudi.17 Nedvojbeno je da se Luther
ne bi složio s prijašnjim izvorom, na-
vedenim u ovom poglavlju, koji kaže
da su „europski kršćani… isti ljudi koji
su imali najviše koristi od postignuća
islamske civilizacije.“18 Luther se na
kraju okomio na one koji ga okrivljuju
„za svaku lošu stvar koja se dogodi u
svijetu.“19
Papa nije izvršavao svoju dužnost.
Luther je bio uzrujan što ga je papa
Lav X. (vladao je od 1513. do 1521.),
koji je Luthera stavio pod zabranu,
osudio što je napisao da je borba
protiv Turaka isto što i odupiranje
Bogu.20 Luther priznaje takvu izjavu,
ali tvrdi da nije bilo pošteno upotri-
jebiti ju protiv njega jer su u vrijeme
zauzimanja takvog stava okolnosti
bile drugačije.21 U vrijeme kada je
napisao taj pamfl et, Luther nije imao
suosjećanja prema turskim osvajanji-
ma jer „Turčin zasigurno nema pravo,
niti zapovijed za početak rata i napad
na zemlje koje nisu njegove.“22 Dok je
papa kritizirao Luthera zbog njegova
stajališta o Turcima, Luther optužuje
papu da se samo „pretvarao da vodi
rat s Turčinom.“23 Prema Lutheru,
pape su „koristile turski rat kao pokri-
će za svoju igru, opljačkavši novac iz
Njemačke preko oproštajnica.24 Što se
tiče Lutherovog mišljenja, papa i kar-
dinali su imali mnoge izvore prihoda,
poput vakantnih benefi cija, ako su se
doista ozbiljno bavili ratovanjem pro-
tiv Turaka.25
Luther nije samo kritizirao papu
što ništa ne čini po pitanju Turaka, već
osuđuje i karakter papa. Papa Julije
II. (1503.-1513.), koji je bio pontifeks
u vrijeme Lutherovog hodočašća u
Rim, 1511. godine, za Luthera je bio
„oličenje zla“ i „polu-đavao“.26 Neki
su papu Klementa VII. (1523.-1534.),
koji je bio papa kada je Luther napi-
sao svoju raspravu, smatrali „gotovo
bogom rata“,27 ali ne i Luther. Što se
tiče Luthera, on je smatrao da „papa
toliko mari za Evanđelje i kršćansku
vjeru koliko i Turci, a toliko malo je i
poznaje.“28
Tko bi se trebao boriti s Turcima?
Urednici engleskog prijevoda O ratu
protiv Turaka daju nam koristan sa-
žetak. Prema njihovim riječima to bi
trebao biti „kršćanin, koji molitvom,
pokajanjem i promjenom života uzi-
ma šibu bijesa iz Božje ruke i prisilja-
va Turčina da se bori vlastitim sna-
gama.29 Luther piše da se kršćanin
mora boriti pod zastavom cara, a ne
pod zastavom biskupa, kardinala
ili pape.30 Ni od koga ne traži da ide
protiv Turaka, no ako to učine, moraju
se najprije pokajati „i biti pomireni s
Bogom“.31 Kršćanin je prva osoba koja
se treba boriti protiv Turaka, a druga
je car. Luther je napisao: „Druga oso-
ba koja se treba boriti protiv Turaka je
car Karlo, ili tko god bio car, jer Turci
napadaju njegove podanike i nje-
govu carevinu, i njegova je dužnost,
kao redovnog vladara kojega je Bog
postavio, da brani svoje.“32 Careva je
dužnost da zaštiti svoj narod, a rat se
treba voditi pod „carevom zapovijedi,
pod njegovom zastavom i pod njego-
vim imenom.“33 Luther žali što se cara
smatra poglavarom kršćanstva i za-
štitnikom Crkve i vjere. Žestoko se
protivi takvoj zamisli: „Nije tako! Car
nije poglavar kršćanstva ili branitelj
Evanđelja ili vjere. Crkva i vjera mora-
ju imati drugog branitelja, a ne cara
i kraljeve. Oni su obično najgori ne-
prijatelji kršćanstva i vjere, kako kaže
Psalam 2 [2], i kako se Crkva stalno
na to tuži.“34 Kada bi car bio brani-
telj vjere i trebao uništiti nekršćane
i nevjernike, tada „bi trebao početi s
papom, biskupima i klerom, a mož-
da ne poštedjeti ni nas ni sebe.“35
Car se ne bi trebao boriti protiv
Turaka zbog njihova idolopoklonstva,
jer idolopoklonstvo postoji i u njego-
vu vlastitom carstvu. A onda, kako
bi se uvjerio da nikoga nije izostavio,
Luther udara naširoko jer „ima previ-
še Turaka, Židova, pogana i nekršća-
na među nama s otvorenom lažnom
doktrinom i uvredljivim, sramotnim
životom.“36 On želi da car zaštiti lju-
de od nadirućih Turaka, no što se tiče
turske vjere, Luther im daje slobodu:
„Neka Turčin vjerujte i živi kako hoće,
baš kao što se dopušta papinstvu i
drugim lažnim kršćanima da žive.“37
Premda kod njega ne nalazimo ni
traga teološkom odobravanju islama,
Luther je spreman dopustiti im da vje-
ruju i žive kako žele.
Lutherov pogled na islam.
Luther u svojoj raspravi obrađuje pi-
tanje kako se postaviti prema turskim
osvajanjima i tko bi trebao odgovoriti
na ta osvajanja. Procjenu islama, tur-
ske vjere, iznosi potanko i oštrijim je-
Dok je Luther bio
zaokupljen turskim
osvajanjima, imao je na
neki naËin neizravne
koristi od njihovog
vojnog djelovanja.
26
ZNACI VREMENA • 2/2017.
zikom. Luther je upoznat s Kuranom i
želio ga je prevesti na njemački kako
bi „svatko mogao vidjeti koliko je to
neispravna i sramotna knjiga.“38 Krist
je predstavljen kao sveti prorok, no
Krist nije prepoznat kao Spasitelj svi-
jeta,39 i to Lutheru nije prihvatljivo.
Luther se snažno protivi islam-
skom pogledu na ponašanje i brak.
Smatra da je turski muškarac raza-
rač i hulitelj koji „ruši ovozemaljsko
ponašanje, život u domu i brak.“40 U
svojoj najsnažnijoj optužbi po pitanju
braka, on ne samo što osuđuje Turke,
već u dobroj mjeri i papu: „Budući da
[papa i Turci] olako shvaćaju brak, po-
sljedica je postojanje pasjeg braka (i
prema Bogu, to bi bili pasji brakovi),
doista, isto tako među njima postoje
i „talijanski brakovi“ i „fi rentinski mla-
doženje“, a oni misle da su ove stvari
dobre.41
Luther nikada nije sramežljivo
izražavao svoja stajališta. Što ga je
nagonilo na upotrebu tako snažnih i
osuđujućih izraza o Turcima, a pone-
kad i o papinstvu? Lutheru nije do-
voljno što Turci hvale „Krista i Mariju
kao jedina bića bez grijeha“ i govore
da je Krist „sveti prorok“. Turci, po
Lutheru, vjeruju da Krist nije ništa više
od proroka, a to njemu nije prihvatlji-
vo.42 Priznaje da Turci kršćanima do-
puštaju vjeru u uskrsnuće, ali to mu
nije dovoljno. Ako je to jedino dopu-
šteno uvjerenje tada „Krist nije otku-
pitelj, spasitelj ili kralj; nema oprošte-
nja grijeha, nema milosti, nema Duha
Svetoga.“ Sve je uništeno, tvrdi on, jer
je „Krist ispod Muhameda.“43
Je li Luther razumio islamsko sta-
jalište o Kristu? Čini se da su njego-
ve procjene točne, te da se islamski
pogled na Krista nije promijenio. U
nedavnom razgovoru muslimanski
teolog Zeki Saritoprak naziva Isusa
„jednim od petorice [Noa, Abraham,
Mojsije, Isus, Muhamed] najvećih
Božjih glasnika.“ Međutim, Saritoprak
kaže: „No za muslimane Isus nije ni
Bog ni Božji Sin.“ Saritoprak ipak vidi
neku nadu: „Razumijevajući tko je Isus
u islamu, kršćani mogu naći dodirnu
točku s muslimanima.“44
Čini se da je Luther razumio islam-
sko stajalište o Kristu, a taj pogled je,
prema Saritopraku, i dalje isti. Upravo
stoga što je razumio islamsko stajali-
šte o Kristu, Luther ga je odbacio. Nije
mu bilo prihvatljivo.
Lutherov odgovor Turcima i isla-
mu bio je teološki, a ne politički. Car
je imao odgovornost obraniti carstvo,
no Luthera je zanimalo propovijeda-
nje kršćanske vjere Turcima. „Čini se da
je zamišljao provođenje misionarskog
rada među muslimanima na suzdržan
način, preko zarobljenih osmanskih
zatvorenika i robova koji su bili kršća-
ni.“45 Zanimljivo je da oko dvije godine
nakon napisane rasprave o Turcima,
Luther ipak nije iskoristio „priliku za
audijenciju kod Sulejmana, 1530. go-
dine, kada ga je bivši član habsbur-
škog veleposlanstva obavijestio da
mu je turski sultan uputio prijateljske
upite o njemačkom profesoru.“46 Više
od trideset godina kasnije, Hans von
Ungnad, obraćenik na reformacijsku
vjeru, također je Turcima htio donijeti
kršćanstvo. Njegov pristup je bio pri-
jevod Novog zavjeta na srpski jezik, ti-
skan na ćirilici. Cilj mu je bio podijeliti
ga Turcima sve do Carigrada. Neki su
kontakti s Turcima ipak ostvareni, iako
vrlo ograničeni i malobrojni.47
Adventisti i islam
Luther je značajno utjecao na adven-
tiste. Adventisti imaju visoko mišljenje
o Lutheru, iako postoje neka područja
neslaganja. Luther se u adventističkoj
literaturi spominje češće od bilo ko-
jeg drugog reformatora. Stoga je pri-
rodno adventistički pogled na islam
usporediti s Lutherovim. Razmotrit
ćemo adventistički pogled na islam s
dva stajališta: proročkog i misijskog.
ProroËki pogled na islam
Adventisti su od najranijih dana na-
glašavali biblijska proročanstva, oso-
bito ona iz Daniela i Otkrivenja. Iako
dvije crkvene mrežne stranice, Ad-
ventist Digital Library48 i Ministry49 na-
vode brojne izvore o islamu ili Turskoj
u proročanstvima, mi ćemo pogledati
samo dva. W. A. Spicer (1865.-1952.),
crkveni vođa i pisac, u jednoj od
svojih knjiga bavi se pitanjem Tur-
ske. U vezi s Danielom 11 i 12, Spicer
oprezno navodi Tursku u vezu s tim
proročanstvima.50 Uriah Smith (1832.-
1903.), dugogodišnji urednik i pisac,
pisao je tumačenja Otkrivenja (1867.)
i Daniela (1873.).51 Njegovi komentari
ovih apokaliptičkih knjiga više puta su
objavljeni. Njegova stajališta o Turskoj
određenija su od Spicerovih. Smith je,
na primjer, smatrao da je kralj sjevera
iz Daniela 11,40 upravo Turska.52 Pre-
ma Adamu S. Franciscou, Luther se ta-
kođer poziva na proročanstva iz Dani-
ela. Prema Lutheru, usta „malog roga“
koja govore hule [Daniel 7, 8] bila su
sinonim lažnih islamskih učenja.53
Misijski pogled na islam
Misijski odgovor adventista na islam
vraća nas u najranije dane Crkve.
W. A. Spicer daje pozitivan pregled
djelovanja misije Williama Goodella
u Turskoj, početkom 1800-tih, iako
Goodell nije bio adventist. Prema
mrežnoj stranici Bostonskog sveučili-
šta, Goodell je rukopoložen 1822. go-
dine i poslan u Siriju i Svetu Zemlju
pod okriljem američkog Odbora po-
vjerenika za vanjske misije. Godine
1831. izdao je armensko-turski Novi
zavjet. Preselio se u Konstantinopol,
gdje je služio do 1865.54 Prema Spice-
rovim riječima, Goodell je u Konstan-
tinopolu naišao na velike poteškoće:
„Gnjev oporbe je 1839. dosegnuo
točku neobuzdanog bijesa. Grčki
patrijarh, armenski biskup i sultan,
kao kalif muslimanske religije, udru-
žili su se kako bi ugasili malo svjetlo
protestantske istine koje je bilo upa-
ljeno.“55
Od 1870-ih adventisti su dali ve-
lika ljudska i fi nancijska sredstva za
objavljivanje svoje poruke svijetu, a
to naviještanje uključuje i muslimane.
Crkva je 1989. utemeljila adventistič-
27
ZNACI VREMENA • 2/2017.
1 Teško je biti dosljedan u uporabi pojmova
osmanski, Turci, i islam. Luther je obično
govorio o Turcima, a njihova vjera je za
njega bila islamska. Čak i danas, u nekim
dijelovima Europe riječ Turčin upotrebljava
se kada se govori o muslimanima, iako ti
pojedinci nisu Turci.
2 Osvajanje je bilo potpuno iako Bosna
ima puno planina i brojna zabačena sela.
Tijekom studijskog putovanja Bosnom,
u jesen 2016., moja supruga, Ruth I.
Satelmajer, i ja putovali smo u neka od
ovih zabačenih sela koja su vjerojatno
zadnja osvojena. Ta sela se nalaze blizu
Konjica, malog grada između Mostara
i Sarajeva. U neka od njih može se
pristupiti samo uskim planinskim
putovima.
3 Danas su oba područja dio Bosne i
Hercegovine, s oko 50% Muslimana, 30%
Srba, i oko 15% Hrvata. “Largest Ethnic
Groups of Bosnia and Herzegovina,” World
Atlas, last modifi ed March 16, 2017, http://
www.worldatlas.com/articles/largest-ethnic
-groups-of-bosnia-and-herzegovina.html.
4 New World Encyclopedia, s.v. “Siege of
Vienna,” accessed May 28, 2017, http://
www.newworldencyclopedia.org/entry/
Siege_of_Vienna.
5 Paula Sutter Fichtner, Emperor Maximilian
II (New Haven, CT: Yale University Press,
2001), 2.
6 Ahmed Essa with Othman Ali, Studies
in Islamic Civilization: Th e Muslim
Contribution to the Renaissance (Herndon,
VA: International Institute of Islam
Th ought, 2010), 37.
7 Essa and Ali, Studies in Islamic Civilization,
243.
8 Francesca Leoni and Christiane Gruber,
Power and Protection: Islamic Art and the
Supernatural (Oxford: Ashmolean Museum,
2016), 58.
9 Ian Almond, Two Faiths, One Banner:
When Muslims Marched With Christians
Across Europe’s Battlegrounds (Cambridge,
MA: Harvard University Press, 2009).
10 Ibid., 140.
11 Rudolf Horvat, Povijest Grada Varaždina
(Varaždin: Hrvatska akademija znanosti i
umjetnosti, 1993), 67–69.
12 Martin Luther, introduction to On War
ki Globalni centar za islamske studije.
Prvi cilj je „proučiti načine, sredstva,
metode i pristupe razumljive voljnim
muslimanima u njihovim raznolikim
kulturnim i društvenim konteksti-
ma.“56 Provedba se vodi dostupnim
sredstvima u svjetlu činjenice da
mnoga područja nisu otvorena za kr-
šćanstvo ili gdje se kršćanstvo suoča-
va s velikim ograničenjima.
ZakljuËak
Martin Luther je pitanje turskih vojnih
invazija ostavio caru. Adventisti se ne
susreću s istim okolnostima, no Crkva
općenito nije pokušala utjecati na
djelovanje vlasti, osim ako bi u pitanju
bio izravni udar na nju ili neka načela.
Martin Luther i adventisti promatraju
islam sa stajališta vjere. Luther nije
bio spreman na teološke kompromi-
se, i adventisti se pridržavaju svojih
teoloških stajališta. Oni i dalje vjeruju
da adventističku poruku treba preni-
jeti svima, a to uključuje i muslimane.
Luther se nadao da će kršćanski za-
tvorenici ili robovi donijeti Evanđelje
Turcima. Kroz prijateljstvo i različite
službe, adventisti su pokušali musli-
manima prenijeti svoju poruku. Misija
je ključ za razumijevanje Lutherovog
odgovora na islam, a isto vrijedi i za
adventiste.
Against the Turk, in Luther’s Works, vol.
46,Th e Christian in Society 3, ur. Robert
Schultz (St. Louis, MO: Concordia, 1967),
158. Za tekst na njemačkom vidi: Martin
Luther, Vom Kriege wider den Turken,
u D. Martin Luthers Werke: Kritische
Gesamtausgabe, vol. 30, bk. 2 (Weimar:
Hermann Böhlau, 1909), 107–148. (Moj
primarni fokus i naglasak je u ovom
traktatu.)
13 Luther, Luther’s Works, 46:158.
14 Ibid., 46:159.
15 Ibid., 46:161.
16 Ibid.
17 Ibid.
18 Essa and Ali, Studies in Islamic Civilization,
243.
19 Luther, Luther’s Works, 46:161.
20 Ibid., 46:162.
21 Ibid.
22 Ibid., 46:170.
23 Ibid., 46:163.
24 Ibid., 46:164.
25 Ibid.
26 Ibid., 46:168.
27 Ibid., 46:169.
28 Ibid., 46:199.
29 Ibid., 46:159.
30 Ibid., 46:169.
31 Ibid., 46:184.
32 Ibid.
33 Ibid., 46:185.
34 Ibid.
35 Ibid., 46:186.
36 Ibid.
37 Ibid.
38 Ibid., 46:176.
39 Ibid.
40 Ibid., 46:195.
41 Ibid., 46:198. Luther aludira na
homoseksualne zajednice.
42 Ibid., 46:176.
43 Ibid., 46:177.
44 Zeki Saritoprak, interview by Amy
Frykholm, “Who Is Jesus for Muslims?”
Christian Century, May 23, 2017, https://
www.christiancentury.org/article/who-
jesus-muslims.
45 Adam S. Francisco, Martin Luther and
Islam: A Study in Sixteenth-Century Polemics
and Apologetics (Leiden: Brill, 2007), 93.
46 Ibid., 94.
47 Nikolaus Satelmajer, “A Bold Sixteenth-
Century Mission: Th e First New Testaments
for Croats, Bosnians, Serbs, Bulgarians, and
Turks” (STM thesis, Lutheran Th eological
Seminary at Philadelphia, 2014), 85ff . Vidi i
drugo poglavlje u ovoj knjizi istoga pisca.
48 Th e Adventist Digital Library is available at
https://www.adventistdigitallibrary.org.
49 Ministry is available at https://www.
ministrymagazine.org. E. Robert Reynolds’s
seven-part series titled “Th e Challenge of
Islam” was published in June–December
1972 in Ministry, International Journal for
Pastors. Th is is just one example of the
ongoing eff ort of Seventh-day Adventists
to fi nd ways of reaching the Muslim world
with the Adventist message.
50 W. A. Spicer, Beacon Lights of Prophecy
(Washington, DC: Review and Herald® Pub.
Assn., 1935), 132, 133.
51 Th e Seventh-day Adventist Encyclopedia,
Seventh-day Adventist Commentary
Reference Series (Hagerstown, MD: Review
and Herald® Pub. Assn., 1996), s.v. “Smith,
Uriah.”
52 Uriah Smith, Daniel and the Revelation
(Nashville, TN: Southern Pub. Assn., 1944),
307.
53 Francisco, Martin Luther and Islam, 82.
54 David M. Stowe, “Goodell, William,”
in Biographical Dictionary of Christian
Missions, ed. Gerald H. Anderson (New
York: Macmillan Reference, 1998), 250, 251,
quoted in “Goodell, William (1792–1867),”
Boston University School of Th eology,
accessed May 30, 2017, http:// www.bu.edu/
missiology/missionary-biography/g-h/
goodell-william-1792-1867/.
55 W. A. Spicer, Th e Hand Th at Intervenes
(Washington, DC: Review and Herald® Pub.
Assn., 1918), 327.
56 Th e Seventh-day Adventist Encyclopedia,
Seventh-day Adventist Commentary
Reference Series (Hagerstown, MD: Review
and Herald® Pub. Assn., 1996), s.v. “Seventh-
day Adventist Global Centre for Islamic
Studies.” Za razumjeti islam izvan konteksta
misije drugi izvori su na raspolaganju.
Vidi npr.: Hans Heinz and Daniel Heinz,
Das Christentum begegnet dem Islam: Eine
relgiose Herausforderung (Zurich: Advent-
Verlag, 2007).
28
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Ellen G. White (1827.–1915.) je u
Martinu Lutheru gledala izvanrednog
protestantskog reformatora i povije-
sni primjer za one koji žive u vrijeme
kraja. Imala je ovo mišljenje unatoč
činjenici što su njezini korijeni za ad-
ventističku teologiju došli iz Wesleyove
metodističke i restauracijske tradicije.
White spominje Luthera četiri puta
više nego Philipa Melanchthona, Hul-
drycha Zwinglia, Jeana Calvina, Johna
Knoxa i Johna Wesleya zajedno. Očito
je Ellen White vidjela nešto posebno
u ovom njemačkom reformatoru.1 Po-
vršno gledano, možda izgleda da Ellen
White nije imala mnogo zajedničkoga
s Lutherom. Ne samo što ih je odvaja-
lo tri stotine godina i veliki ocean, oni
su isto tako dolazili iz veoma različitih
kulturnih, obrazovnih, fi lozofskih i te-
oloških sredina.2 Unatoč takvim očitim
razlikama, dijelili su čitav niz zajednič-
kih doživljaja koji su, u jednom smislu,
mogli stvoriti duhovno srodstvo izme-
1 Ellen G. White je opisala Lutherovo iskustvo
u Ellen G. White, Spiritual Gift s: Th e great
Controversy Between Christ and His Angels,
and Satan and His Angels, sv 1. Testimony
for the Church, br. 9 (Battle Creek, 1863.)
str. 16-20; niz o dvadeset članaka u Signs
and the Times, 31. svibnja do 1. studenog
1883.; Th e Spirit of prophecy: Th e Great
Controversy Between Christ and Satan From
the Destruction of Jerusalem to the End of
the Controversy, sv. 4 (Battle Creek, 1884.)
str. 94-169 i Th e Great Controversy Between
Christ and Satan, During the Christian
Dispensation, rev. i prošireno izdanje
(Oakland, 1888.) str. 120-170.185-210.
2 George R. Knight, A Search for
Identity: Th e Development of Seventh-day
Adventist. Beliefs, Adventist Heritage Series
(Hagerstown, 2000.), str. 32; Woodrow W.
Whidden II, Th e Judgment and Assurance:
Th e Dynamic of Personal Salvation, Library
of Adventist Th eology, sv. 4 (Hagerstown,
2012.), str. 13; Denis Fortin, „Th e Th eology
od Ellen G., White“ u Th e Ellen G. White
Encyclopedia, urednici Denis Fortin i Jerry
Moon (Hagerstown, 2013.), str. 248-255.
Portret Martina Luthera Ellen White
••••••••••••• Denis Kaiser
đu njih dvoje.
Oboje, Martin Luther i Ellen White
bili su na čelu vjerske reforme i pokreta
duhovnog buđenja u svojim narodima
i šire. Bili su isključeni iz Crkve u svo-
jim ranim godinama zato što su iznosili
svoja vjerska uvjerenja. Oboje su isticali
vrhovni autoritet Svetoga pisma za vje-
ru i praksu, važnost Svetoga pisma kao
svog vlastitog tumača, usku vezu izme-
đu Starog i Novog zavjeta i centralnu
ulogu Isusa Krista. Čvrsto su vjerovali
u zasluge Kristove žrtve pomirenja kao
uvjeta za opravdanje grešnika vjerom,
ali je za Luthera i White spasenje ima-
lo upadljivo eshatološki pogled. Njihov
teološki okvir utjecao je na njihove
vjernike i još uvijek ga visoko cijene u
svojim crkvenim tradicijama, tako da
nastavlja širiti svoj utjecaj na kulturu
koja ih okružuje.
Kronološka skica Lutherovog života
koju je načinila Ellen White karakte-
rizira isprepletenost motiva centralne
uloge i autoriteta Svetog pisma, oprav-
danja vjerom u Krista, Božjeg provid-
nog djelovanja u Lutherovom životu
i njegovom postupnom odvajanju od
rimokatolicizma. Ovo poglavlje opisuje
svaki od ovih motiva.
Autoritet Biblije
U cijelom svom opisu života Marti-
na Luthera Ellen White naglašava sve
veću važnost koju je Biblija zauzimala
u njegovom životu. Istaknula je kako
je njegovo otkriće latinske Biblije u
knjižnici Sveučilišta u Erfurtu duboko
pokrenulo Luthera, kad je po prvi put
u svome životu mogao sam čitati „riječi
života“. Anđeli su se približili Lutheru
i osvijetlili njegovo razumijevanje kad
je uzdahnuo: „O kad bi mi Bog dao da
imam takvu knjigu.“ Posljedica je bila
da je postao duboko svjestan svoje vla-
stite grešnosti. Rastuće uvjerenje o nje-
govom grijehu prouzročilo je da potraži
oproštenje nastojeći ga zaraditi svojim
vlastitim djelima. Johann von Staupitz,
Lutherov ispovjednik, objasnio mu je
Bibliju i ukazao na Isusa.3
Kasnije u Wittenbergu mogao je
proučavati Bibliju na njezinim izvor-
nim jezicima i uskoro je počeo s pre-
davanjima o biblijskim knjigama. Ellen
White je istaknula da se Luther još
uvijek smatrao nedostojnim da propo-
vijeda Božju riječ i trebalo mu je Stau-
pitzovo ohrabrenje. Nakon dobivanja
doktorata 1512., postao je profesor na
sveučilištu, tako da se „kao nikada pri-
je, mogao posvetiti proučavanju Pisma
koje je toliko volio“. U tom je trenutku
White vidjela kako donosi sudbono-
snu odluku da će pažljivo proučavati
Pismo, primajući samo one doktrine
koje su počivale na njegovom autori-
tetu, i vjerno ih podučavati druge. Ova
odluka ukazuje već na kasnije „najvaž-
nije načelo reformacije“.4 Teolozi su to
nazvali formalnim načelom (autoritativ-
nim izvorom) reformacije. Luther je bio
siguran da su osobni intelekt i istraži-
vanje bili nedovoljni da stekne pravilno
razumijevanje Biblije. Ono što je osobi
potrebno jest da se moli otvorena srca
Bogu, autoru Pisma, kako bi mu osigu-
rao bolje razumijevanje. Ellen White
naglašava da je prihvatio Pismo kao je-
dino pravilo vjere i prakse.5 To je motiv
koji se javlja u svim njezinim spisima i
publikacijama drugih ranih adventista
i suvremenih američkih protestantskih
pisaca.
Nakon početka protestantske refor-
3 White, Velika borba, str. 122.123.
4 Isto, str. 106.107.
5 Isto, str. 113. Vidi str. 159.
29
ZNACI VREMENA • 2/2017.
vanje njegovog učenja na one koji su ga
slušali od 1512. do 1517., Ellen White
je pisala: „Radosna vijest o Spasiteljevoj
ljubavi, sigurnost u oprost i mir stečen
zahvaljujući Njegovoj zamjeničkoj žrtvi
obradovali su njihova srca i nadahnuli
ih besmrtnom nadom.“19
Od 1904. znanstvenici s reformato-
rove strane naglašavali su Lutherov re-
formatorski proboj, takozvani Turmer-
lebnis (vrhunski doživljaj), događaj koji
Ellen White nije nikada spomenula.20
Pa ipak, znanstvenici se ne slažu kad se
zbio ovaj događaj. Neki ga stavljaju tri
godine prije početka reformacije, dok
drugi pretpostavljaju da se nije dogodio
sve do 1518. Noviji znanstvenici tvrde
da je Lutherov reformatorski pogled
prije bio proces nego jedan jedinstven
događaj, sugerirajući da su raniji znan-
stvenici propustili da se oslone na nje-
gov složeni razvoj između 1510. i 1520.
Ovo tumačenje je u skladu s tumače-
njem Ellen White njegovog iskustva.
Sam Luther nije mnogo značenja pri-
pisivao Turmerlebnisu, jer ga spominje
samo jednom u svojim spisima (i to je
jedini tekst napisan oko trideset godina
kasnije).21
Govoreći o Lutherovom odgovoru
onima koji su kupili oproštajnice od
Johanna Tetzela (1465.–1519.), ona je
pisala: „Ništa osim pokajanja i vjere u
Krista ne može spasiti grešnika. Kri-
stova se milost ne može kupiti, ona je
besplatni dar. Savjetovao je narodu
[Luther] da ne kupuje oproštajnice
nego da vjerom gleda na razapetog
Otkupitelja. Ispričao im je svoje bolno
iskustvo uzaludnih pokušaja da poni-
žavanjem i djelima pokore pribavi sebi
spasenje i uvjeravao svoje slušatelje da
je odvraćanjem pogleda od sebe i vje-
rovanjem u Krista našao mir i radost.“22
19 Isto.
20 Heinz, „Luther, Martin“, str. 955.
21 Martin H. Jung, Reformation und
Konfessionelles Zeitalter, (1517.–
1658.), Basiswissen Teologie und
Religionswissenschaft en, sv. 3628
(Göttingen, Vandenhoeck und Ruprecht,
2012.), str. 27.28; Christian Danz,
Einführung in die Th eologie Martin Luthers,
Einführung Th eologie (Darmstadt:
Wissenschaft liche Buchgesellschaft , 2013.),
str. 24-29.
22 White, Velika borba, str. 111.
macije, Luther je čak „pozivao“ svoje
klevetnike da mu „iz Svetog pisma po-
kažu njegove zablude“.6 Pišući o njego-
vom boravku u wartburškom zamku od
svibnja 1521. do ožujka 1522., White je
ustvrdila da je „reformator (je) svoju
svjetiljku punio iz riznice istine“.7 Tu
je za „svoje sunarodnjake učinio (je)
najvažnije djelo time što je Novi zavjet
preveo na njemački jezik“. (Izdan šest
mjeseci nakon njegovog povratka iz
wartburškog zamka, postao je poznat
kao Rujanski zavjet.) Iz ovog „stjeno-
vitog Patmosa“ Luther je izdao čitav
niz traktata koji su naviještali Evanđe-
lje i korili zablude svoga vremena.8 Ali
umjesto da se okomi samo na rimoka-
tolicizam i racionalizam, on se također
usprotivio duhovnom fanatizmu pro-
roka iz Zwickaua i Th omasu Müntzeru,
koji su naglašavali duhovnu komunika-
ciju i time umanjivali autoritet pisane
Božje riječi.9 Ni Luther ni White nisu
vidjeli nikakve vrijednosti u katolič-
kom obredu mise; ali ona je pristala uz
Luthera u njegovom odbacivanju nje-
zinog nasilnog uklanjanja, zato što je
vjerovala da je sila Božje riječi mnogo
djelotvornija od uporabe sile u odvra-
ćanju ljudi kako od otpalog bogosluž-
ja tako i fanatičnog uzbuđenja.10 Ellen
White je prihvatila Martina Luthera
kao najvažnijeg branitelja „pravog kr-
šćanstva“ zbog uloge i autoriteta koji je
dao Pismu.11
Opravdanje vjerom u Krista
Drugi motiv koji nalazimo u opisu
Luthera kod Ellen White je „velika
istina o opravdanju vjerom … moćni
svjetionik koji pokajane grešnike vodi
na put života“.12 Denis Fortin, jedan
povjesničar teolog, primjećuje da Ellen
White daje Martinu Lutheru čast s
„najvećom ulogom u obnovi druge ja-
sne doktrine protestantizma: spasenje
vjerom u Krista“.13 Uz njega Hans He-
6 Isto, str. 118.
7 Isto, str. 144.
8 Isto.
9 Isto, str. 159-165.
10 Isto, str. 161.
11 Isto, str. 165.
12 Djela apostolska, str. 235.
13 Fortin, „Th e Th eology of Ellen G. White“,
str. 246.
inz tvrdi da je ovim otkrićem „Luther
ustanovio materijalno načelo [central-
nu doktrinu] reformacije“.14
Kao što je ranije spomenuto, Ellen
White je istaknula da je Martin Luther
tražio oproštenje i mir discipliniranjem
i duhovnim vježbama, kad je njegov is-
povjednik, Staupitz, tražio od njega „da
pogled odvrati od sebe“ i „prestane raz-
mišljati o beskonačnoj kazni zbog pri-
jestupa Božjeg zakona i pogled usmjeri
na Isusa, svoga Spasitelja, koji oprašta
grijehe“.15 Ona je prvi put spomenula
Staupitzovu izjavu u jednom članku
krajem svibnja 1883.16 Zanimljivo je što
je na zasjedanju Generalne konferencije
adventista manje od šest mjeseci kasni-
je, ona ponovno naglasila potrebu da se
suzdržimo od gledanja na vlastiti ne-
dostatak savršenstva i čvrsto gledamo
u Krista za svoje vlastito spasenje. Kad
su objavljene njezine propovijedi, ona
je utisnula u misli svojih čitatelja misao
da treba odvratiti pogled sa sebe i usre-
dotočiti ga na križ – „Pogledaj i živi“.17
Lutherov novi pogled imao je pozitiv-
no djelovanje na njegov život, ali nije
preobrazio njegovo gledanje na spase-
nje. Tako Ellen White opisuje kako se
Luther u zimu 1510. na 1511., zajedno
s drugim hodočasnicima, „pobožno“
penje Pilatovim stubama u Rimu, „kad
je iznenada začuo glas sličan grmljavini
koji kao da je njemu progovorio: ‘Pra-
vednik će živjeti od vjere.’ (Rim 1,17.)“
Luther je otišao užasnut i „nikada se
više nije mogao osloboditi ovih rije-
či“. Shvatio je „jasnije no ikada lažnost
pouzdanja u spasenje ljudskim djeli-
ma i potrebu trajne vjere u Kristove
zasluge“.18 Komentirajući narav i djelo-
14 Johan Heinz, „Luther, Martin“ u Th e Ellen
G. White Encyclopedia, urednici Denis Forin
i Jerry Moon (Hagerston, MD: Review and
Herald Pub. Assn., 2013.), str. 954.
15 Velika borba, str, 106.
16 Ellen G. White, „Martin Luther – Njegov
karakter i rani život“, Signs of the Times, 31.
svibnja 1883.
17 Vidi Ellen G. White, „Th e Christian Refuge“,
Review and Herald, 15. travnja 1884., str.
241; „Eff ectual Prayer“, Review and Herald,
22. travnja 1884., str. 257; „Christ’s Follovers
the Light of the Word“, Review and Herald,
13. svibnja 1884., str. 306; „Our Mighty
Helper“, Review and Herald, 1. srpnja 1884.,
str. 417.
18 Velika borba, 108.
30
ZNACI VREMENA • 2/2017.
Na svom putu na državni Sabor u
Wormsu 1521., Luther je propovijedao
u Erfurtu, a u propovijedi je načinio
sličnu primjedbu: „Mi se spašavamo
Njegovim [Kristovim], a ne svojim
djelima“ i „budući da nas je Bog spa-
sio“ kroz Njega, mi trebamo živjeti kao
otkupljen narod i pokazati nesebičnu
ljubav za potrebite. Ellen White je nje-
govu propovijed shvatila kao „kruh
života… prelomljen tim izgladnjelim
dušama“. Dok je Luther prikazao Krista
kao „grešnikovog Otkupitelja“, on se
„sakrio iza Mučenika s Golgote“ i „iz-
gubio je iz vida sebe“ i opasnost svoje
situacije.23
Božanska providnost u Lutherovom
iskustvu
Ellen White je bila osvjedočena da je
Bog bio duboko zainteresiran za sudbi-
nu Martina Luthera i Božja providnost
je aktivno djelovala u posebnim doga-
đajima i okolnostima njegovog živo-
ta. Ona je vjerovala da je Bog doveo u
Lutherov život ljude koji su postali oru-
đa njegovog osobnog razvoja i uzrok
reforme. Prema njoj „Bog mu je podi-
gao prijatelja i pomoćnika“ Staupitza.24
Ona je slično vidjela Božju providnost
na djelu kad je Melanchthon došao u
Wittenberg, jer su on i Luther dopunja-
vali jedan drugoga i osnažili reformaci-
ju.25
Čak su i neki neprijatelji reformaci-
je govorili i postupali tako da je to Ellen
White mogla objasniti samo božan-
skom providnošću. Tako je poziv cara
Karla V. Lutheru da iznese svoja gle-
dišta na državnom Saboru u Wormsu
1521., poistovjetila s Božjim pozivom.26
Slično je i pojava Jeroma Aleandera
(1480.–1542.), jednog od „najsposob-
nijih… [rimskih] govornika“, na dr-
žavnom Saboru bio planiran od Boga
da obje strane izravno sukobi.27 Ona je
također vjerovala da je Bog morao ra-
diti na srcu kneza Friedricha iz Saske
(1471.–1539.), jednog od „zakletih ne-
prijatelja“ reformacije, kada je izrekao
23 Isto, str. 130.
24 Isto, str. 106.
25 Isto, str. 115.
26 Isto, str. 125.
27 Isto, str. 126.
jednu od najrječitijih kritika papinske
tiranije.28
White je opisala nekoliko iskustava
kao Božje sredstvo da obrazuje Luthera
i dalje potakne njegove napore. Tako je
neraspoloženje koje je Luther doživio u
Wormsu bilo dopušteno od strane „sve-
mudre Providnosti“. Trebao je shvatiti
„kakva mu opasnost prijeti, da se ne bi
pouzdao u vlastitu snagu i samovolj-
no srljao u pogibelj“. Kao Jakov borio
se s Bogom i hvatao za svoju vjeru „u
potpunoj bespomoćnosti… za Krista,
moćnog Izbavitelja“.29 Kada su Luthe-
ra tražili da svoj govor ne iznese samo
na njemačkom već i na latinskom, to
je bila još jedna okolnost koju je Ellen
White smatrala za Božju providnost,
jer je dopustila da mnogi prisutni osje-
te silu Lutherovog dokaza koju nisu
osjećali prvi put.30 Lutherova planira-
na otmica prilikom njegovog povratka
sa Sabora, bila je prema gledištu Ellen
White božanski „plan bijega“. Osim što
je sačuvao njegov život, Bog je imao
na umu druge značajne ciljeve. Da pri-
premi Luthera da ponovno korača „vr-
toglavim visinama na koje je bio tako
iznenada podignut“. Bog ga je spasio od
„oholosti i samopouzdanja što ih često
potiče uspjeh“, zatvarajući ga od javno-
sti i ljudskih pohvala i tako spriječio da
reformacija bude poništena.31
28 Isto, str. 128.
29 Isto, str. 134.
30 Isto, str. 136.
31 Isto, str. 144.
Lutherovo odvajanje od Rima
Kad je Luther uzrastao u svojem razu-
mijevanju Biblije i njezine evanđeoske
vijesti, on se sve više odvajao od Crkve
svoga djetinjstva. Lutherovo prvo po-
glavlje u Velikoj borbi Ellen White je
prikladno naslovljeno „Luther se od-
vaja od Rima“. Time pokazuje određe-
ni proces odvajanja od rimokatoličkog
sustava. Sljedeća poglavlja o reformaciji
u Njemačkoj ilustriraju sve veći jaz iz-
među Luthera i njegove bivše Crkve.
White je ustvrdila da je Luther našao
radost u proučavanju Biblije, kao i oslo-
bođenje u Staupitzovom savjetu; ali
godinama je „još uvijek bio odani sin
papinske Crkve“ i nije „ni pomišljao da
bi ikada bio išta drugo“.32 Njegov posjet
Rimu 1510.–1511. učinio ga je svje-
snim više nego ikada ranije da se čovjek
mora osloniti na Krista umjesto na svo-
ja vlastita djela za spasenje. White piše:
„Oči su mu se otvorile i više se nikada
neće zatvoriti za papinske zablude. Kad
se licem okrenuo od Rima, okrenuo
se od njega i svojim srcem i od tog se
vremena sve više odvajao od Rima dok
nije prekinuo svaku vezu s papinskom
Crkvom.“33
Nakon što je Luther dovršio svoj
doktorat u listopadu 1512., Ellen White
je vidjela da je odlučio „da kršćani ne
trebaju prihvaćati druga učenja osim
32 Isto, str. 107.
33 Isto, str. 108.
31
ZNACI VREMENA • 2/2017.
onih koja počivaju na autoritetu Sve-
toga pisma“. To je bilo načelo kojim je
„udario u sam temelj papinske vlasti“.34
Ova odluka nije ga učinila protestan-
tom, jer je istaknula kako je, kad je čuo
za Tetzelove „boguhulne tvrdnje“ 1517.,
bio još uvijek „papist u najstrožem
smislu“.35 Čak nakon svojega povratka
s državnog Sabora u listopadu 1518.,
White ga vidi kako je „još uvijek podr-
žavao Rimsku crkvu i nije ni pomišljao
da se ikada od nje odvoji“.36 Lutherovo
konačno vanjsko odvajanje došlo je kao
rezultat strašne unutarnje borbe, koja
se očitovala u spaljivanju papinske bule
u prosincu 1520.37
Događaji za vrijeme i oko državnog
Sabora u Wormsu u proljeće 1521. (oko
dva mjeseca) predstavljaju jednu tre-
ćinu sadržaja Ellene White o Lutheru.
Mogla je dati takvu važnost tom do-
gađaju jer je doveo do sukoba između
Rima i Luthera licem u lice – između
tame i svjetla. Karakter i temelj svake
strane otkriven je izravnije nego ikada
ranije. Ona je vidjela Lutherovu pojavu
pred carem Karlom V., pred papinim
predstavnicima i njemačkim plem-
stvom kao otvoreno razjašnjavanje
između dviju strana. Bila je to najava
pobjede reformacije: jednom osuđe-
nom krivovjercu je ne samo zagaranti-
ran siguran prolaz nego mu je čak bilo
dopušteno da predoči svoje učenje pred
ovim skupom, tako prezrevši autoritet
pape koji ga je upravo osudio.38
Unatoč snažnom kontrastu koji je
Ellen White vidjela između katolicizma
i protestantizma, ona je ipak zamijeti-
la paradoks u životu Luthera i drugih.
Premda se odvojio od Rima oslanjajući
svoju vjeru na autoritet Svetoga pisma,
on je još uvijek bio striktni pristalica
papinskog sustava. Vidjela je kako se
svaka osoba ljulja između dvaju velikih
načela – božanske, samopožrtvovne, na
drugoga usmjerene ljubavi, nasuprot
sebične, na sebe usmjerene ljubavi. Ova
se borba odvija u „svakom svom ži-
votnom djelu“ i utječe na ljude da
34 Isto.
35 Isto, str. 110.
36 Isto, str. 119.
37 Isto, str. 142.143.
38 Isto, str. 124-145., posebno str. 125.
izaberu jedan ili drugi put.39 Umjesto
da sudi ljude prema njihovim „slučaj-
nim dobrim ili lošim djelima“, ona je
naglasila značenje sklonosti „uobiča-
jenim riječima i postupcima“.40 Luthe-
rov primjer ilustrira paradoks da neki
ljudi mogu biti vođeni Božjim Duhom
i napredovati u svojem razumijevanju
unatoč njihovoj odanosti određenom
vjerskom sustavu.
ZakljuËak
Zanimljivo je da ranije spomenuti mo-
tivi ne karakteriziraju Lutherov nara-
tiv, ali je sukladan s njezinim spisima
općenito. U svojim spisima ona je
naglašavala autoritet Svetog pisma,
spasenje vjerom u Krista i temu
velike borbe između dobra i
zla. Luther je bio prototip du-
hovnog buđenja i reforme.
U stvari, ona je smatrala da
Lutherova hrabrost u propo-
vijedanju „sadašnje istine“
unatoč protivljenju, izgleda
da je bio primjer za one koje
je Bog pozvao da „sadašnju
istinu“ promiču u posljednje
vrijeme. Primijetila je da je „u
Lutherovo doba postojala je
sadašnja istina – istina od po-
sebne važnosti za ono vrijeme.
Postoji sadašnja istina i za Cr-
kvu danas.“ Izraz sadašnja istina
je bio i još je uvijek jako značajan
za adventiste, ali mnogi čitatelji će
biti iznenađeni kada shvate da je Ellen
White upotrijebila ovaj izraz samo dva-
put u Velikoj borbi i oba puta u vezi s
Lutherom.41 Lutherov narativ koji je
načinila Ellen White ilustracija je nape-
tosti između dvaju sukobljenih načela
39 Ellen G. White, Odgoj, str. 171.
40 Ellen G. White, Put Kristu, str. 59 (izdanje
2005).
41 White, Velika borba, str. 123.
koja su prisutna u životu svake osobe.
Zbog toga su primjer za one koji se pri-
premaju za dolazeće događaje. Iskustvo
držanja za Isusa i Njegovu Riječ usred
općeg, globalnog i osobnog sukoba,
nije samo iskustvo vezano uz Martina
Luthera ili Ellen White, već iskustvo u
kojemu je svaka osoba pozvana da su-
djeluje.
Nova knjiga u našoj ponudi!
wwww.zznaaci-vremmena.com
#znacivremena#volimcitati
ELLEN G. WHITE najprevoenija je autorica
na svijetu. Nekoliko njezinih knjiga prevedeno je na viπe
od 165 jezika. Voljela je pisati o Isusu i uvijek je upuÊivala
na Bibliju kao na temelj vjere.
�
Teze koje je Martin Luther priËvrstio na vrata
crkve u Wittenbergu privukle su sveopÊu
pozornost. »itali su ih, ponovno Ëitali i ponavljali
po cijelome kraju. Nastalo je veliko uzbuenje.
Pitanja koja je Luther postavio ubrzo su se
proširila po cijeloj NjemaËkoj, a zatim
se proËula po cijelom
kršÊanskom svijetu.
Bio je to poËetak
reformacije −
pokreta koji je svijetu
ponudio otvorenu
Bibliju!
Neka sada, toËno
500 godina kasnije,
uzbuenje zahvati
i vas! Uz knjigu
Reformacija upoznat
Êete sve zanimljive
detalje ovoga
velikoga pokreta koji
je promijenio povijest.
Top Related