Župni listić župe Gospe od Pojišana
-
Upload
ljudima-prijatelj -
Category
Documents
-
view
233 -
download
1
description
Transcript of Župni listić župe Gospe od Pojišana
![Page 1: Župni listić župe Gospe od Pojišana](https://reader031.fdocument.pub/reader031/viewer/2022020102/568c33051a28ab02358b5aab/html5/thumbnails/1.jpg)
SVETIŠTE I ŽUPA GOSPE OD POJIŠANA ...
ŽIVITE ŽUPNU ZAJEDNICU:
SVECI I BLAŽENICI KROZ TJEDAN
11. 05. - Sveti Ignacije iz Lakonija, kapucin12. 05. - Sveti Leopold Bogdan Mandić, kapucin14. 05. - Sveti Matija, apostol16. 05. - Sv. Margareta Kortonska
TJEDAN U ŽUPI
SLUŽBA BOŽJA:Nedjeljom: 8.00; 10.00; 11.30 i 19.00Blagdanom: 8.00; 10.00 i 19.00 Radnim danom: 8.00 i 19.00
Franjevački svjetovni redSrijeda u 19,30Franjevačka mladež - FramaSrijeda u 20,15
KrizmaniciPonedjeljak 1. razred sr. škole19,30 ili 20,30 satiSusret za ministranteSubota u 11,00 satiProba mješovitog župnog zboraSrijeda 19,30
Prvo čitanje:Dj 9, 26-31Psalam: 22, 26b-28. 30-32Drugo čitanje:1Iv 3, 18-24Evanđelje: Iv 15, 1-8
PETA VAZMENA
NEDJELJA
Župni Listić
Liturgijska čitanja:
Čitanje prve Poslanice svetog Ivana apostola
Dječice! Ne ljubimo ri-ječju i jezikom, nego djelom i istinom. Po tom ćemo znati da smo od istine. I umirit ćemo pred njim srce svoje ako nas ono bilo u čemu osuđuje, jer Bog je veći od našega srca i znade sve. Ljubljeni, ako nas srce ne osuđuje, možemo povjerljivo k Bogu. I što god ištemo, pri-mamo od njega, jer zapovijedi njegove čuvamo i činimo što je njemu drago. I ovo je zapovijed njegova: da vjerujemo i Ime Sina njegova Isusa Krista i da ljubi-mo jedni druge, kako nam je dao zapovijed. I tko čuva zapovijedi njegove, u njemu ostaje, i On u njemu. I po ovom znamo da on ostaje u nama: po Duhu koga nam je dao.
100 godina Hrvatskih kapucina
u Svetištu Gospe od Pojišana
Godina I. broj 28. 10. 05. 2009.
800 godina franjevaštva
NEDJELJA, 10. SVIBNJA:18,30 Križni put sa sv. Franjom- Križ sv. damjana19,00 Sv. misa - 2. dan trodnevni ce: predvodi i propovijeda fra Mirko Varga Ljubić
PONEDJELJAK, 11. SVIBNJA:18,30 Franjevačka krunica - raz matranja Isusove muke pri kazane na križu Sv. Damja na19,00 Sv. misa - predvodi i propo vijeda fra Miljenko Vrabec
UTORAK, 12 SVIBNJA:BLAGDAN SV. LEOPOLDA MANDIĆA:
8,00 jutarnja sv. misa10,00 župna misa19,00 svećana sv. misa blagdana: predvodi i propovijeda vlć. Luka Prcela
INTERNET STRANICA NAŠE ŽUPE:
http://gospapojisan.blogspot.com
TRODNEVNICA ZA BLAGDAN SV. LEOPOLDA MANDIĆA
KRIŽ SV. DAMJANA IZ ASIZAU NAŠOJ CRKVI
OD 09. DO 12. SVIBNJAu sklopu obilježavanja 800 godina
Franjevačkog reda
![Page 2: Župni listić župe Gospe od Pojišana](https://reader031.fdocument.pub/reader031/viewer/2022020102/568c33051a28ab02358b5aab/html5/thumbnails/2.jpg)
MISLI SVETOG LEOPOLDA
Gospodin je sebe nazvao tr-som htijući nam pokazati kako je potrebno da smo
ukorijenjeni u ljubavi prema nje-mu i koju korist imamo što smo sjedinjeni s njime. S lozama pak uspoređuje one koji su s njim sje-dinjeni, na neki način usađeni i nakalamljeni. Ti su postali dionici iste njegove naravi posredstvom udijeljenoga im Duha Svetoga. Kristov nas, naime, Duh Sveti sje-dinjuje s njim.Združili smo se s trsom jer smo uza nj prionuli svojom voljom i odlu-kom, a on s nama svojom ljubavlju i raspoloženjem. Svojom smo do-brom odlukom po vjeri pristupili Kristu, a njegov smo rod jer nam je udijelio dostojanstvo posinjenja. Prema svetom Pavlu: “Tko prio-ne uz Gospodina, s njime je jedan Duh”. Na drugom ga mjestu pro-rok naziva temeljem i podlogom, a nas, koji smo na njemu sazida-ni, proglašava živim i duhovnim kamenjem, svetim svećenstvom i Božjim prebivalištem u Duhu. Mi ne možemo biti ugrađeni drukčije nego ako je Krist temelj. To isto kaže kada sebe naziva trsom loza koje se od njega rađaju i hrane. Preporođeni smo, naime, od njega i u njemu Duhom da donesemo rod života, ne onoga staroga i istroše-noga, već onoga koji se sastoji u novini života i u ljubavi prema nje-mu.
DUHOVNA MISAO Ja sam trs, vi loze
U njemu ostajemo na neki način usađeni ako se žilavo drži-mo svetih zapovijedi koje su nam bile dane, nastojimo sačuvati po-stignuti stupanj plemstva i ne do-puštamo da se žalosti Duh Sveti koji prebiva u nama, onaj Duh koji nam otkriva smisao božanskoga stanovanja u nama. Sveti Ivan nam tumači na koji smo način mi u Kristu i on u nama: “Po ovom poznamo da ostajemo u njemu, i on u nama: on Duha nam je svo-ga dao”. Kao što korijen lozama daje svoja prirodna svojstva, tako i jedinorođena Riječ Božja dariva svojega Duha ljubavi, a nadasve onima koji su s njim sjedinjeni po vjeri; svetima podjeljuje srodstvo sa svojom i Očevom naravi, hrani im ljubav i pribavlja poznavanje svake krjeposti i dobrote.
Sveti Ćiril Aleksandrijski
BLAGDAN SV. LEOPOLDA MANDIĆA12. SVIBNJA
Bogdan Ivan Mandić rođen je 12. svibnja 1866. u Herceg Novom, slikovitu gradiću na sjevernoj obali prekrasnog zaljeva Boke Kotorske, na kraj-njem jugu Dalmacije (u to doba Hrvatska). Bio je dvanaesto dijete Petra Mandića i grofi ce Karoline
Dobro shvaćam iz vaših riječi koliko je tvrd i težak križ koji sada pritišće vaša ramena. Gospodine, nemam hrabrosti iznositi razloge za strpljivost. Znam također i sam kako je lako poticati druge na strpljivost, ali koliko je potom teško ostvarivati savjete.
Carević. Njegovi roditelji bili su gorljivi katolici. U osmoj godini osjeti po prvi put kako se zacrtava njegovo zvanje: “Kad odrastem želim postati fratar i ispovjednik te širiti milosrđe i dobrotu s dušama grešnika” (AVP, cart. T, br. 4). Nešto kasnije odabrao je Kapucinski red koji je dobro poznavao jer su oni imali mali gostinjac u Herceg Novom u koji je mali Bogdan navraćao ministrirati. Sa 16 godina napustio je roditeljsku kuću i ušao u kapucinsko venecijansko sjemenište u Udinama. U Udinama je ostao 2 godine, a kasnije mu njegova ozbiljnost i zalaganje otvoriše vrata no-vicijata Bassano del Grappa. Dobio, je ime fra Leopold, a nakon godine dana novicijata položio je svoje prve zavjete 3. svibnja 1885.
Cijeli je svoj život i svoju energiju istrošio u ispovjedaonici. Njegov dan je počinjao sa svetom misom koja mu je bila središte cijelog dana. Odmah poslije mise upućivao bi se u svoju ispovjedničku sobicu gdje je boravio sve do ručka. Nakon ručka nastavljao bi sve do večeri. U slobodnim trenucima klekao bi na klecalo u ispovjedaonici ili ispred Marijinog oltara i molio (usp. AVP, cart. IX, br. 65). Uvečer bi se povlačio u malu samostansku kapelicu gdje je produžavao svoju molitvu sve do kasno u noć. To je bio njegov dnevni red, bez prestanka, sve do smrti 30. srpnja 1942. Papa Pavao VI. 2. svibnja 1976. svečano ga je proglasio blaženim a papa Ivan Pavao II. 15. listopada 1983. svetim. Njegov liturgijski spomen slavi se 12. svibnja