Jovo Pavlovic, Doboj, Svete Trojice br. 2 IZVOD IZ NAUCNOG RADA

"Život atoma - nova otkrica u fizici" OPIS RADA Kako se dolazilo do pojedinih saznanja, opažanja. opita i proracuna, tako je i pisan ovaj istraživacki rad. Citajuci knjige: "Materija, Zemlja i Nebo", "Atom vodi igru" u kojoj je objavljen naucni rad pod naslovomSuper teški elementi uocio sam da je vec otkrivena struktura utrobe Zemlje, sruktura omotaca atoma i druge fizicke pojave koje su ostale u fizici nedefinisane. Opisujuci beta-raspad ostala je nedorecena cestica koju je otkrio Pauli 1931 godine. Osim toga, u

formuli beta-raspada n ? p + e¯ + ve neutrino v e nije opisan kao sastavni dio atoma, niti je izracunata njegova masa., iako se znaju mase ostalih cestica u formuli bet-raspada

mn? mp+me?+mv e. Obzirom da su poznate mase svih cestica osim neutrina v e, nije bilo teško izracunati

njegovu masu: mv e = 13,9 10?2²8g. ?m = mn- (mp + me )

m? e = ?m. Razlog ovome je zbog toga što nije bila poznata uloga, oblik i fizicke osobine neutrina u sastavu atoma.Odgovor na ovo pitanje može se izvesti iz strukture modela atoma. Nuklearni model atoma se objašnjava ovako: Elektroni su smješteni u "prazan" prostor dijela atoma i ne utice na raspršenje alfa cestica. Energija i masa alfa cestica su tako velike da one prolaze kroz dio prostora zaposjednut elektronima kao topovsko tane kroz roj mušica. Da elektroni ne bi zbog privlacnog Kulonovskog djelovanja pali na potitivno jezgro, moraju se kretati, (Analogno, planete ne padnu na sunce jer se krecu oko njega). Zbog toga se Raderfordov model atoma sa pozitivnom jezgrom cesto naziva i dinamicki model atoma. Iako je Raderfordov model atoma rezultat analize pažljivo izvedenih eksperimenata, imao je dvije slabe tacke. Putanja elektrona u ograniceom dijelu prostora moraju biti zakrivljene, a to znaci da se oni krecu ubrzano. Pri takvom kretanju, po zakonima klasicne fizike elektron mora zraciti elektromagnetne valove. Kako elektron energiju izracenih valova može nadoknaditi samo na racun smanjenja svoje potencijalne

energije, tj. približavanjem jezgru, on bi vec nakon 10?8 sekundi spao na na njega. Eksperimenti su pokazali suprotno atom je zapanjujuce stabilan. Pored toga Raderfordov model nije bio u skladu sa rezultatima spektrometrije. Po klasicnoj fizici, frekvencija emitiranih elektromagnetnih valova je morala biti jednaka frekvenciji obilaska elektrona oko jezgre. Ta frekvencija zavisi od rastojanja elektrona i pozitivne jezgre. U nekom velikom skupu atoma elektroni bi se mogli naci na svim mogucim rastojanjima od jezgre, što znaci da bi u spektru bile zastupljene sve moguce frevencije. Spekar bi bio neprekidan (kontinuiran), a rezultati mjerenja su govorili da slobodni atomi emitiraju svjetlosne valove samo odredenih frekvencija. Za razumijevanje ponašanja elektrona u atomu bile su nužne nove ideje, kaže se u analizi modela atoma. Nove ideje su nastale kao plod logickih rekonstruisnih vec poznatih i navedenih opisa koji su navedeni i koji su vec odavno poznati. Na osnovu toga i eksperimenata mnogobrojnih naucnika, rekonstrukcijom njihovih nalaza došlo se do novih saznanja i novih otkrica u fizici, a narocito na otkricu strukture omotaca atoma. Na atomu vodonika je najlakše to objasniti, pa ce se odatle i poceti. Raderfordov model atoma je analogan planetarnom suncevom sistemu. Kretanje elektrona uslovljen je djelovanju privlacno-odbojnim silama naboja elektrona i jezgre uz pomoc inercijalnih sila kojima se suprostavlja inertnost mase zbog uticaja brzine mase. Radius, brzina i spin elektrona održavaju impuls vrtnje oko atoma. pa nije teško objasniti planetarni model atoma. Dakle, nije teško objasniti, ali je potrebno na bazi sastava masa u atomu odrediti koja je

cestica nosilac nedostajuce mase, energije, impulsa i momenta impulsa. Postojanje te cestice, nosioca defekta mase ?m koje izvedena iz poznsate formule

n? p+e¯+? e m? e = mn - (mp +me¯ ) nazvane neutrino, prestavio je Pauli 1931 godine. Prema tome, u planetarnom modelu atoma to je neutrino zajedno sa elektronom u magnetnom nizu koji održava elektron na uravnoteženom rastojanju od jezgre atoma, a pomocu vlastitog spina svi skupa se vrte oko savoje ose i oko jezgra (protona). Ako se uzme Zemlja i Sunce kao planetarni model, onda se može taj model primijeniti na model atoma vodonika. Poznato je da se oko zemljine sfere i u njenoj kori nalazi magnetno polje u obliku magnetnih linija (silnica), onda mora da postoji još jace magnetno polje u središtu, tj. u osovini zemljine kugle. Pošto svaki magnet ima zatvorene magnetne linije, onda mora postojati jedan prostor unutar tih magnetnih nizova. Taj prostor je poznat kao magnetni torus. Takav prostor nalazi se izmedu zatvorenih linija zemljinog magnetnog stuba. Dakle, planetarni model podrazumijeva postojanje magnetnih linija, a unutar tih zatvorenih linija nalazi se prazan prostor. Isti je slucaj i kod atoma vodonika. Sada je jasno da atom vodonika ima proton i elektron koji se rotira zajedno sa magnetnim nizom. Kako je atom vodonika sastavljen od protona, elektrona i magnetnog niza, onda proistice da taj magnetni niz cine neutrini. Sada je sve poznato, pa se može reci da omotac atoma, osim elektrona, cini rotirajuci magnetni niz

koji obide oko protona 6,6 10¹5 u sec. a kruži brzinom V=2,2 108cm/sec. onda je ta kružna putanja

Ln = 2,2 10 8cm sec¯¹/6,6 10¹5 =3,33 10?8cm.

Radius te kružnice rn = Ln/2? = 0,53 10?8cm,

a magnetni niz je dužIine Lr = rn ? , ili Lr = Ln/2, Lr = 1,665 10?8cm.

Masa magnetnog niza mLr= ?m/Lr =13,9 10¯²8g./1,665 10¯8cm mLr = 8 ,348348 10¯²º g/cm.

Ovaj podatak, a narocito rn=0,53 10?8cm. = ro, potvrduje da ovaj magnetni niz ili obruc rortira oko atoma zajedno sa elektronom i cini prolaznu zavjesu ili omotac atoma. Broj cestica u magnetnom nizu Lr može da se izracuna na više nacina. Jedan od tih je da se izracuna precnik cestice u nizu Lr. Taj precnik mora biti jednak ili manji od precnika elektrona r =,< 2re. Kada se uzme uticaj elektrostatskih sila na precnik r u nizu Lr, onda je potrebno izvesti racunskim putem takav podatak. Poznato je da se elektrostatski naboj razmice na rastojanje koje je manje od r=1,4 10¯¹³ cm. a

najmanje rastojanje je r= 10¯¹4 cm. Racunskim putem je dobivena vrijednost za r = 0,6 10¯¹4 cm.

R = 2r = 1,2 10¯¹4 cm. U tom slucaju broj cestica u nizu Lr je n= Lr/R, n= 1,39 106cm. Masa jedne cestice u niz Lr je m= ?m/n, m = 1 10¯³³ g. Princip elektrostatskog naboja šuplje kugle može se primjeniti i kod cestica u nizu Lr jer se njihova sfera formira na osnovu uravnoteženogr rastojanja koje u mikro svijetu ima glavnu ulogu kada su u pitanju atomske vellicine. Formiranje nivoa ploha cestica i njihovih radiusa u nizu koje rotiraju same oko sebe, spinska rotacija,

obrazuju opnu ili šuplju kuglu koja lici na balon sa opnom debljine dr i gustine ? . Ovakva cestica-balon ne može imati mirnu masu, a to znaci da sve cestice koje nemaju mirnu masu ne mogu je ni imati jer je njihva masa elektrostatski ekvivalent koji je izražen u elektrostatickim jedinicama (esj) u prostoru nivo plohe koju cini velicina dr. Radius nivo plohe cestice-balona je odredena silom F i radiusom r. Sila F je proizvod Avogadro-Lošmidtovogbroja L i naelektrisanja e = 4,8 10¯¹º esj. F= Le, F= 6,225 10²³ 4, 8 10¯¹º esj.

F = 2,8925 10¹4 esj. Radius nivo plohe r je skalarna velicina, pa se volumen radialno širi ili sužava ( Hablova kriticna

gustina) po formuli Šredingera dV = 4r²? ? dr. ( V=4?r²r/3 =4r²?dr, r= 3dr). Na istom principu racuna se gustina naelektrisanja, odnosno, pomocu radiusa nivo plohe odreduje se gustinapojedinih nivo ploha na bazi volumena kugle koja prelazi u volumen balona (Vb). Vb =

4?r²? dr (? = gustina) Radius vektor r? i elektrostatski naboj F medusobno pomnoženi ( Fr?) daju

vrijednost koja zavisi od radiusa r?.To je uravnotežena elektrostatska skalarna velicina, pa je

Fr?= 1esj r?, Fr?= 1esj. 3esj.dr

Fr? = 3esj²dr

r? = ( 3esj ²)¹/²dr/ F

r? = 1,732 esj 1cm./ 2,8925 10¹4esj.

rn = 0,6 10¯¹4cm.

dr = r/3 = 0,6 10¯¹4 cm./ 3 =0, 2 10¯¹4 cm.

r'= r-dr =0,4 10¯¹4 cm.

Precnik cestice u nizu Lr uslovljen je kolicinom elektrostatske gustine ? , koja je izražena u esj.

Prema podacima iz literature ova gustina opada rastom radiusa, pa je, za r = 1,4 ferrmija gustina ?

=0, a za r?? 0, ? ? 1g./cm3. Širenje ili sužavanje volumena mora biti integralno, obzirom na radius i gustina u volumenu cestice uticu na njihov volumen. ( Schredingerova jednacina ) V = V=4??r²dr V = 4? r² r/3 r/3= dr

( r-3dr) ´=0, ( dr-3 ) =0 dr = 3

dV = 4?r²dr = 4? ( 0,6 10¯¹4cm)² 3cm

dV = 13,6 10¯²8cm³

? =?m/dV = 13,9 10¯²8g./13,6 10¯²8cm³

? = 1,022g./cm³

Ova gustina odgovara radiusu nivoplohe opne cestice r= 0,6 10¯¹4 cm. Broj cestica u magnetnom

nizu Lr je onda n = Lr/ 2r = 1,665 10¯8cm/2* 0,6 10¯¹4 cm = 1,3875 106, pa je masa jedne cestice u nizu Lr

m' = 13,9 10¯²8g./1,36 106 = 1,022 10¯³³g. Ova masa je ista koju je izracunao N. Bor, na osnovu kvantne uzajamne zavisnosti izmedu talasnih i korpuskalnih ( tj. koje odgovaraju cesticama) osobina materije daje jednacina De Broljia: ? = h/mv, gdje je h- kvant dejstva, m- masa cestice, v- njena brzina i ?-odgovarajuca dužina talasa. Pomocu ove jednacine može da se izracuna masa kvanta zracne energije v=c=3 10¹ºcm/sec. Postoji i drugi nacin racunanja energije mase niza Lr na bazi najmanjeg kvantuma naelektrisanja 1 esj.= g½ cm³/ ² sec¯¹ = 4,8 10¯¹º g½ cm³/² sec¯¹ e² = 23 10¯²º gcm³sec¯²

Magnetni niz Lr je u ravnoteži kad je radeius njegovog kruženja rn = 0,53 10¯8cm. a da kvantum naelektrisanja "e" bude podjeljen radiusom rn. U tom slucaju ce energija biti izražena elektrostatickom površinskom gustinom koju opisuje elektron prilikom kruženja oko protona

E = 2?e²/rn=144,523 10¯²ºgcm³sec¯²/ 0,53 10¯8cm, E = 2,727 10¯¹ºerg.

m' = E/c²= 3,03 10¯³¹g. Kao što je poznato iz elementarne fizike, potecijalna energija dva brojno jednaka suprotna naboja, koji se nalaze na rastojanju r jedan od drugog, data je izrazom - e²/r Velicina svjetlosnog kvanta (hv), koji odgovara skoku elektrona ( skok je izraz za prelaz ) u vodonikovom atomu s jedne putanje na drugu, koja se odreduje na osnovu razlike energija njegovog pocetnog (En) i završnog (Ek) stanja: hv = ( 1/rk -1/rn) e²/2 Pocetno stanje je na nivou radiusa rn i niza Lrn, a završno stanje je na nivou rk i Lrk. Promjena radiusa mijenja se i dužuna niza sa Lrn na Lrk . U tom slucaju je ?Lr = Lrk - Lrn. Ovaj dio niza može biti emitovan ili apsorbovan zavisno koju je energiju emitovao ili apsorbovao putem elektromagnetnih talasa. Masa i energija izracene ili apsorbovane energije može se izracunati po obrascu:

mi = ?Lr Lr =?Lr 8 ,348348 10¯²º g/cm Spektralne linije vodonikova atoma imaju složenu strukturu cija je vrijednost izražena formulom a = 2? e²/ hc = 0,729 10¯² Uvodenjem spina elektrona, energetski nivoi u elektronskom omotacu atoma dobivaju složeniju odnosno finu strukturu. Iz tih razloga i linije u spektru nisu jednostavne vec imaju tzv. finu strukturu. Na obicnim spektroskopima vide se spektralne linije kao singleti. Medutim, kad se uzme spektrograf koji ima vecu moc razlaganja, onda on pokazuje da mnoge linije nisu jednostavne vec se sastoje od dve, tri ili više linija koje se nalaze blizu jedna drugoj. To su tzv. dubleti, tripleti itd. Još su Micheson i Morley 1988. god. sa svojim interferometrom ustanovili da crvena linija

?=6,563 10¯8cm u Balmerovoj seriji predstavlja dublet ciji je intezitet prestavljen na grafikonu 71-1. Na oblik ove krivulje imaju uticaja i efekti difrakcije, koji se obavezno javljaju kod vrlo uzanih razreza na kolimatoru sprektroskopa velike moci razlaganja. Isto tako, na oblik krivulje ima uticaja i Dopplerov efekt.

?=6,563 10¯8cm m = h/?v ( c= v= 3 10¹º cm/sec.) m = 3,36 10¯³º g. Naime, atomi koji emituju svjetlost su u stalnom termickom kretanju, pa se i ovde javlja Dopplerov efekt koji se ogleda u promjeni talasne dužine svjetlosti u funkciji brzine kretanja atoma. Usled ovih razloga, grafikon predstavlja zaobljene krivulje umjesto oštrih linija (sl. 71-1) Da bi se pojednostavilo objašnjenje koje je naprijed izloženo možemo sebi pretpostaviti ili nacrtati jedan obruc tako da povucemo dvije paralelne linije koje tangiraju rubove obruca i koje su paralelne sa njegovim ravnima. Jedna linija koja tangira obruc prolazi kroz jednu cesticu u nizu,( proton), a druga linija koja tangira obruc na suprotnoj strani prolazi kroz cesticu u nizu, ( elektron). Neka je proton tacka "a", a elektron je tacka "b". Izmedu ovih tacaka sa jedne i druge strane obruca su cestice " c" koje se zovu neutrini. Kad se zarotira tacka "b" oko tacke "a", cijeli obruc ce rotirati oko tacke "a". Prostor unutar obruca im a oblik kružnog cilindra koji se zove magnetni torus. Sve cestice koje cine obruc su u obliku kartdanskih zglobova, pa se one obrcu i same oko sebe koje zovemo magnetni spin. Obzirom da proton, tacka "a" ima vecu masu, a može da bude i ukrucena, pretežno i jest takva, onda sve cestice " kardanski zglobovi", moraju da se rotiraju oko tacke "a", tj. oko protona jer se osovina obruca rotira sama oko sebe. Obruc može da bude obliku elipse, što i jest, a može da bude u obliku kruga. Kada tacka "b" rotira, stvara se prolazna zavjesa oko tacke "a" tj. protona. Tacka "b" elektron, prilikom kruženja oko tacke "a", opisuje jednake površine u istim vremenskim intervalima. (Keplertov zakon). Zbog toga se mijenja njegova obodna brzina. Osovina obruca ili osovina niza cestica je okomita na kružnicu staze kretanja koja se zove Ln. Svaki elektron ima samo svoju stazu Ln i ona može da bude krug ili elipsa. Kada se staza Ln prestavi kao zupcanik , a elektron bi onda predstavljao mali zupcanik, on bi se kotrljao po stazi Ln i oko sebe ( planetarni sistem ). Ovaj mali zupcanik je isti kod svih elektrona, ima isti precnik ili isti " broj zubi ", pa je njegov broj obilazaka po stazi Ln zavisan od precnika te staze. Osim toga i osovina ili linija koja prolazi kroz tacku "a" vršu precesiono kretanje u obliku lijevka. Citav ovaj sistem nazivamo atom. Na ovaj nacin je objašnjena struktura atoma i njegovog omotaca. Prema tome sve je jednostavno kada se znaju svi sastavni elementi atoma i njihova uloga u tome sistemu. MAGNETIZAM Definicija magnetnog polja Kada se govori o magnetnom polju onda se misli na prostor izmedu dva magnetna pola: sjeverni i južni. Ova definicija je nastala po nazivu zemljinog magnetnog pola, pa se tako objašnjavaju i magnetna polja. Magnetno polje je prostor kroz koji prolaze magnetne silnice. Silnice su opet magnetni nizovi cestica kjoje imaju tu osobinu koja je neprekidna i uvjek je zatvorena u magnetni niz bez obzira kolika je njegova dužina. Opiljci željezne strugotine ili magnetna igla prestavljaju produžetke magnetnih linija i oni oponašaju smjerove njihovog prostiranja. Onaj dio koji mi ne vidimo

je samo zavjesa koja izgleda kao propeler na motoru aviona. Mi taj propeler vidimo samo onda kada se on sporo ili nikako ne okrece. Osim toga od magnetnih linija se ne reflektuju elektromagnetni valovi bilo koje talasne dužine. Dakle, magnetne linije su cestice velike spinske rotacij, elasticnosti, neprekidnosti i neuništivosti. One nemaju nikakvih prepreka bez obzira u kojoj se sredini trenutno nalaze i kroz koju prolaze. Prema tome, nema mjesta gdje nema magnetnih linija, bez obzira na agregatno stanje materije. Glavne i posebne osobine magnetnih linija su: - Magnetne linije nisu elektro magnetni talasi. -Ne apsorbuju i ne emitiju fotone, pa se zato nemogu vidjeti. - Ne mijenjaju se pod uticajem toplotnog, hladnog ili bilo koje vrste zracenje. - Nemogu se nicim prekiniti, ali mogu formirati druge nizove na povoljnijim mjestima. -Diobom se ne mogu dijeliti u zasebne cestice nego samo na cijele nizove ako je to povoljnije za njih. - Kroz materiju prolaze bez prepreke i bez uticaja na sebe ili na druge. - Jedino mjesto gdje ih nema je crna rupa i oko njene okoline. Od cega je gradena Zemlja O ovoj temi je dosta receno i u mnogim naucnim radovima je, uglavnom, je sve objašnjeno. Medutim ima jedna nelogicna tvdnja koja nije u skladu prirodnim zakonima i zakonimaa fizike. Zbog toga ce se ovdje opisivati ono što je sigurno poznato. Da bise na ovo pitanje moglo odgovoriti potrebno je najpre postaviti pitanje, kako dolazimo do podataka na osnovu kojih možemo sigurno govoriti o sastavu i gradi Zemlje. Pitanje postaje još zanimljivije, kada se zna da covjek nije prodro u unutrašnjost Zemlje više od oko 5km, što ne prestavlja ni hiljditi dio Zemljinog poluprecnika.Predstavimo li Zemlju kao jednu jabuku, tada ni najdublja tacka u u unutrašnjosti Zemlje do koje je covjek stigao,ne bi premašila debljinu kore te jabuke. Ipak i pored ovakvog stanja, covjek je uspio da da tacnu sliku sastava i grade Zemlje. Može se reci da mu je u tome pomogla i sama priroda. Znamo da se pojedine Zemljine oblasti pod uticajem prirodnih sila uzdižu. Omotac Zemlje graden je od srazmjerno malog broja - osam prostih materija, koje obrazuju, gvozdenu rudu, razne stijene, porcelansku zemlju, ilovacu krecnjak itd. U pogledu sastava gade Zemljine unutrašnjosti sve do 19. vijeka postojala su samo naslucivanja. pretpostavljalo se da je unutrašnjost Zemlje u usijanom-tecnom stanju. Vjerovalo se, da je usijana tecna masa po svome sastavu u suštini ista kaošto su cvrste stijene i lava vulkana. Ove su se pretpostavke osnivale na vulkanskim pojavama i na penjanju temperature sa dubinom. Naime, u unutrašnjosti Zemlje prosjecno raste temperatura za jedan stepen na svaki 30-40 m. Ako bi ovo penjanje išlo do središta Zemlje, tamo bi morala vladati temperatura do oko 200.000 stepeni.Pod ovakvim uslovima, koji se osnivaju na nedokazanim pretposravkama, sve bi se materije u središtu Zemlje nalazile u gasovitom stanju. Medutim , tokom 19. vijeka ove su pretpostavke otpale pomocu astronomskih racuna došlo se do zakljucka da se Zemljino jezgro ponaša kao cvrsta masa. Osim toga je dokazano, da je Zemljino jezgro drugacijeg sastava nego što je Zemljina kora. Ovo se dokazalo time, što se na prvom mjestu uspjela izracunati težina i zapremina Zemljine lopte, a odavde i njena gustina-5,6. Kako gustina Zemljine kore iznosi 2,6. to znaci da se u unutrašnjosti Zemlje moraju nalaziti mnogo teže materije, nego što su u Zemljinoj kori. Ovim dokazima treba prikljuciti znacajne podatke do kojih smo došli proucavajuci zemljotrese. Na osnovu dugogodišnjeg ispitivanja zemljotresa dokazalo se da u odredenim dubinama Zemlje postoje razlicite gustine i to, u dubinama od 120 km.1.200 I 2.900 km. Od 120- 1.200 km. gustina je 3,3-4, od 1.200do2.900km gustina je 5-6 I onda slijedi Zemljino jezgro prosjecne gustine od 8,3. Jasno je da ove promjenegustine dolaze zbog razlicitog hemijskog sastava pojedinih slojeva Zemlje. Prema tome, možemo sebi predstaviti ljuskasti oblik grade Zemlje, koji podsjeca na glavicu crnog luka. A ako hocemo sada da postavimo pitanje, od cega su gradene ove pojedine loptaste ljuske i koje su gustine, moramo se koristiti rezultatima istraživanja meteorita koji prestavljaju otkinute djelove nebeskih tijela, tj. produkte raspadanja kometa. Ukrsti li na primer Zemlja jednu od kometnih putanja to ce ona svojom velikom silom dohvatiti deo kometa - i tako nastali meteori krenuce brzinom od oko 40 km u sekundi, prodrijece u Zemljinu atmosferu, i usled trenja sa vazduhom usijace se. Veci meteoriti obicno padaju na Zemlju. Do sada su nam poznate cetiri vrste meteorita : 1) meteoritsko gvožde koje se sastoji od cistog gvožda kome je primješano 10? nikla - gustina mu je 8,5 . 2) meteorirsko stijenje sastoji se od

silikata, gustina 3,8. Redi su 3) ugljicni meteoriti koji sadrže veci procent grafitnog ugljena, i 4) tektiti koji imaju 90? keramicne kiseline. Gustina razlicitih meteorita pokazuju upadljivu slicnost tri loptaste ljuske u dubinama od 120, 1.200 I 2.900km u unutrašnjosti Zemlje. Stoga se s punim pravom uzima da su ove loptaste ljuske istog hemijskog sastava kao i meteoriti cije se gustine podudaraju s gustinama Zemljenih loptastih ljuski. Prema tome je sloj od 120-1.200km dubine I gustine od 3,6-4 slicnog sastava kso meteoritsko stijenje, sastavljen od silikata (minerala koji grade stijene. Sloj izmedu 1.200-2.900 km ispod Zemljine površine sastojao se od kiseonikovih sumpornih jedinje teških metala, dok bi jezgro moralo prestavljati masivnu loptu gvoda I nikla. Ovo kažu naucnici i istraživaci širom svijeta koji su zasnovali ovu tvrdnju na osnovu istraživanja i proracuna. Zemljin magnetizam Cuveni njemacki matematicar Karl Fridric Gaus (Karl Fredric Gauss) (1777-1855) je pokazao da semagnetno polje zemlje može opisati, sa vrlo dobrom približnošcu, tako kao da potice od

jednog magneta smještenog u njenoj unutrašnjosti i blago nagetog u odnosu na osu oko koje se zemlja okrece

On je još u to vrijeme logicno i jednostavno definisao i rekao da je zemlja jedan magnet, i to jest u redu. Uopšte receno, sve je nepoznato o tome govoriti dok se ne definiše struktura magneta i magnetnog polja. Magnet je jedna stvar, magntno polje je nešto drugo. Prema tome, kad se govori o magnetu onda govorimo o materiji koja se može vidjeti i može se opipati, a kad se govori o magnetnom polju onda se govori o prostoru kroz koji prolaze magnetne linije kao produžeci ili nastavci magnetnih linija sa magneta koje mi nevidimo. Iz svakodnevnog života mi se susrecemo sa magnetima i magnetnim poljina. Naprimer: svi elektromotori, generatori trasformatori su sastavljeni od tankih limova,a ne od punog komada željeza. Konstruktori ovih mašina su otkrili da jezgro od tankih limova ima jaci magnet od punog komada željeza ne ulazeci tada zbog cega je to tako. Dakle, konstruktori ovih elektro-mašinskih uredaja su otkrili to da ima više magnetnih linija u magnetnom polju jezga elektromagneta ako se magnet sastoji od limova, a ne od punog željeza. Magnetne linije se nalazi samo na povšini željeznih predmeta. Odatle proistice i odgovor šta je to magnet. Ta cinjenica dovoljno govori da unutar željeznog tijela nema magneta jer su se molekule elektronski povezale, zato ne postoji mogucnost da se polarno zakrecu u jednom smjeru, za razliku od površinskih atoma koji imaju tu mogucnost. Putem magnetostrikcije dolazi do skracivanja željezne trake u magnetnom polju, pa i to dokazuje da

se limena traka skracuje kada se ona nalzi u magnetnom polju za 2do4 10¯5 puta od svoje dužine. Taj podatak dovoljno govori da je to skracernje moguce samo ako je u pitanju tanak lim, tj. traka. Takav materijal ima mogucnost da se njegovi atomi i molekule zakrenu u jednom istom pravcu, pa oni postaju magnetici. Tada im se otkrivaju polovi, pa se cestice približavaju jedna drugoj na polovoma i tako jacaju magnetnu vezu. To se ne bi moglo dogoditi kada bi se u takvo magnetno polja stavio debeo komad željeza. Ova pojava se zove magnetostrikcija ili Džulov efekat. Metalna traka

dužine L se skracuje za ?L= 10¯5 L. jer se formiraju magnetne linije na površini, pa se zbog uticaja perifernih atome zakreci i sktacivaju nizovi atom i molekule. Osim toga, indukciona pec za topljenje metala u magnetnom torusu drži užarenu tecnu masu koju ne bi mogli držati neki drugi materijali jer bi se i oni zagrijali kao tecna masa. Na istom pricipu funkcioniše Tokamak, kod kojega se pomocu cilinricnog torusa sabija i zagijava plazma. Sve te cinjenice ukazuju da je središte zemlje slicno indukcionoj peci ili Tokamaku, jer se na drugi nacin nemže objasniti da tako visoke temperature mogu biti u zenlji a da se pritom ne istopi sav okolni materijal. Zakljucak je jasan. Dakle, mora da postoji prirodna "induciona pec ili Tokamak" u središtu zemlje koja zadovoljava uslove keje Zemlja mora imati da bi se ona održala u stabilnom tektonskom stanju, jer zato opstaje tektonski stabilna. Direktan kontakt izmedu magme i zemljine kore nema, pogovo kad postoji magnetni stub u osovinskom dijelu zemljine kugle. Ovakav sistem razdvajanja užarene mase od zemljine kore bez uticaja na tempereaturu i pritisak koji vlada u zemlji mogu da održavaju samo hemijski elementi koji mogu formirati prirodni magnetni stub sa torusom u kojiem može držati zarobljenu užarenu tecnu masu. Oni moraju imati slicne osobine kao što su osobine nikla, platine ili kobalta, odnosno to mogu samo super teški elementi koji imaju jake magnete, elasticnost i cvrstinu. Dakle, to mogu biti samo elementi iz osme grupe elemenata zajedno sa niklom i platinom, tj u poslednjoj periodi periodnog sistema kojima pripadaju redni brojevi iza 107 elementa, a to su elementi 108,109 i 110, a u njihovom torusu magu bitii tecni i užareni elementi sa rednim brojevima: 111, 112, 113, 114, 115, 116 i 117. Element pod broje 118 je poslednji element u periodnom sistemu koji ima osobine plemenitih gasova. O ovim elementima ce biti nešto više govora unarednom tekstu.

Centralni dijelovi Zemlje Iza granica peridotitske geosfere na dubini od 1.200 km pocinje nepoznata oblast Zemljinih dubina, koja je potpuno nepristupacna posmatranju. O njenoj gradi možemo izreci samo ove ili one petpostanke, zasnovane na indirektnim podacoma. Dubine Zemljine kugle poznate su nam mnogo manje nego najudaljeniji zvjezdani svijetovi, o cijem nam hemijskom sastavu i fizickom stanju govore zrake svijetlosti koje oni šalju. Od kakvih materija su sastavljeni centralni dijelovi naše planete i u kakvom se stanju nalaze te materije? Govoreci o gustini Zemlje, pretpostavlja se da su centralnim dijelovima Zemljne kugle nalaze teški elementi, kao što su željezo i nikl. Temperatura Zemlje mora biti veca od 2.000-4.000. a može imati i 5.000º C. Pritisak tamo dostiže dva i tri miliona atmosfera. U kakvom se stanju tamo nalazi materija? Temperatura od 5.000º C je viša od kriticnih temperatura svih poznatih nam tijela, i pri takvoj temperaturi materija bi se morala nalaziti u tecnom ili u gasovotom stanju. Nemamo li neki nacin da to stanje u kome se nalaze centralni dijelovi Zemlje? Vrlo dragocjene podatke za saznavanje toga pitanja dobiju se pri prucavanju zemljotresa . Zemljotresi ili sejzmicke pojave, prestavljaju odjek procesa obrazovanja planina i vulkana. Pri tim savijanjima Zemljine kore, koja se izdiže ili spušta nastaje pomjeranje slojeva zemlje. U kakvom se agregatnom stanju nalazi materija u tim centralnim dijelovoma nsše planete? proucavanje rasprostiranja talasa zemljotresa, posmatranja pojava plima i osjeka govore o krajnjoj elasticnosti Zemljine jezgre, koja može da postoji samo samo u cvstom tijelu. Sdruge strane, kao što cemo poslije više saznati kristalicno cvrsto ne može postojati pri ovim pritiscima koji vladaju u centralnim dijelovima Zemlje. Materija se tamo mora nalaziti u amorfnom staklastom stanju. Vecina geofizicara danas smatra da zbog kolosalnog prutiska materija u centralnoj jezgri prestavlja "staklo" sa svojstvima sasvim elasticnog cvstog tijela. Vidimo kako je covjek, u svom nastojanju za poznavanjem svijeta koji ga okružuje i za odgonetanjem njegovih tajni, umio da se digne u mislima do neslucenih visina koje su nepristupacne njegovim avionima i stratostatima, i da se spusti u najdublje tajne zemljine kugle, u oblasdt njene zagonetne centralne jezgre, o cijoj su prirodi izricane tolike protivrjecne, cesto fanstaticne prtpostavke. Koristeci sve mogucnosti posmatranih cinjenica, covjek se približava poznavanju prave grade Zemlje. U centru Zemlje, naprotiv, covjek vidi oblast kolosalnih pritisaka, najviših temperatura, oblast gdje vladaju teški atomi koji obrazuju nevjerovatnu zbijenu i zgusnutu jezgru naše planete. Te dvije oblasti oštrih kontrasta kao da su povezane citavom serijom prelaza, cijelim nizom prelaznih omotaca ili geosfera. Kako se može objasniti takva grada Zemlje? Kakve zakonitosti možemo u njoj primjetiti? To su pitanja, cijem rješenju moramo sada pristupiti. Slojeviti sastav zeljine mase istraživali su seizmolozi širom svijeta na bazi zemljotresa, a pomocu seizmografa su dobiveni seizmogrami (grafikoni) pomoci kojih dešifrovani slojevi Zemlje. Na dijagramu vidi se raspored i vrsta slojeva Zemlje i evo kako to izgleda: Zona zemljine kore iduci od povšine iznosi oko 2.900 km. Oko 300 km je zona sloja odmah ispod kore . Oko 3.000 km. je zona sjenke tj. zona tecne mase gdje se zastavljaju s-talasi, p- talasi idu dalje, oko 340 km. tj. do središta Zemlje nalazi se opet tvrdi sloj kroz koji prolaze p i s talasi

Nakon rekonstrukcije ovih slojeva dobivena slika slojeva koja odgova izgledu Tokamaka , s tom razlikom što oko tokamakovog magnetnog jastuka nema kore. Kada se uzme da je Zemlja, a narocito njeno središte, tvrda i elasticna masa, to onda ukazuje da je ta masa magnetni jastuk, koji u svom torusu ima tecnu masu koja obrazuje "sjenku " talasnih kretanja, od zemljotresnih talasa. To se može i objasniti onako kako je to objasnio cuveni njemacki matematicar Karl Fridrih Gaus koji je pokazao da se magnetno polje (magnetni jastuk ) Zemlje može opisati, sa vrlo dobrom približnošcu, tako kao da potice od jenog magneta smještenog u njenoj unutrašnjosti i blago nagetog u odnosu na osu oko koje se Zemlja okrece. Medutim, ovo primarno magnetno polje ( magn. jastuk ) je prekriveno jednim drugim slabijim poljem magnetnih sila ( magnetnim jastukom) koje ima vrlo nepravilnu strukturu. ( misli se na magnetni jastuk koji se nalazi izmedu tecne mase i zemljine kore, koji sa centralnim jastukom prirodno formira torus poput kružno zatvorenog šupleg cilindra ). Ako od magnetnog polja kakvog ga mi opažamo oduzmemo polje koje odgovara jednom magnetu smještenom u centru zemlje, dobicemo raspodjelu magnetnih linija sila kao na slici 15-18. koja nema nikakve vidljive korelacije sa okretanjem Zemlje oko svoje ose. Osim toga, postoji jedna magnetna komponenta elekricnih struja koje nastaju u gornjim slojevima zemljine atmosfere koji su pozanti pod imenom jonosfera. Dakle sve je receno samo nedostaje taj Gausov magnet, pa cemo i njega sada smjestiti u unutrašnjost Zemlje. Superteški elementi U knjizi " Atom vodi igru" opisani su superteški elementi, autor je Nikola Cindro, u podnaslovu Stabilnost atomske jezgre i Nacini spontanog rasdpada superteških jezgri piše izmed ostalog sledece:

Najteža jezgra proizvedena do danas sadrži 105 protona i ima atomsku masu 262. Pitamo se zašto ne možemo nasdtaviti gradnju sve težih i težih elemenata? Odgovor je: rt stabilnih ( i relativno dugoživecih nestabilnih jezgara) završava se zbog nuklearne fisije. ( Nuklearna fisija je proces cijepanja jezgre na dva podjednaka dijela- obicno na nekoliko neutrona ili alfa-cestica . Otkrice procesa fisije urana otvorilo je put prakticnom korištenju nuklearne enegije). Naime, pomicemo li se po rtu stabilnosti prema teškim jezgrama, odbojne kulonske sile rastu brže nego kohezione nuklearne sile uzrokujuci spontano cijepanje jezgre na dva dijela. Pod uticajem ovih sila takoder se ubrzava emisija alfa-cestica, pa se i na taj nacin povecava nestabilnost jezgara. On i dalje piše : Vidjeli smo da, slicno tome, jezgre sa zatvotenim protonskim i neutrnskim ljuskama ( magnetnim omotacem) pokazuje znatno vecu energiju vezanja ( elektronska i polarna ). Lijepo se vidi da je ostupanje najvece kod tzv."magicnih " nukleonskih brojeva 20,28, 50, 82 i 126 tj. da je energija vezanja najveca za one jezgre koje imaju istovrsne nukleone. Teorija predvida da je za protone slijedeca zatvorena ljuska ( magnetni omotac atoma) izmedu 110 i114 ( a ne 126), dok je za neutrone taj broj 184 ( hemiski element 110 ).

Možemo ocekivati da bi jezgra sa 110 protona i 184 neutrona, koju cemo nazvati 110 X ¹84, morala pokazati narocitu stabilnost . To bi, dakle, morala biti slijedeca "dvostruka magicna" jezgra, odnosno jezgra s dvostruko zatvorenom ljiskom . Na slici 3. pod "d" koja pokazuje rezultirajuce vrijeme poluraspada za sva tri procesa. Puni kružici znace jezgre s vremenom poluraspada dužim od

jedne godine tj. 105 god,, a prazni kružici znace jezgre s vremenom poluraspada kracim od jedne godine. Promatrajmo samo jezgre s parnim brojem protona i neutrona ; tzv. neparne jezgre znatno su nestabilnije.

Rt stabilnosti hemijskih elemenata? Nije slucajno ovaj naziv nazvan rtom i nije slucajno on nastao kod elemenata 108, 109, 110. Ovi elementi spadaju u istu grupu gdje se nalaze željezo kobalt i nikl. Da su samo ovi elementi ispitivani na skracivanje u magnetnom polju pod nazivom magnetostrikcija

dovoljno govori kakva je priroda hemijskih elemenata osme grupe periodnog sistema. Na slici 7 se lijepo vidi da željezo ( Fe ), a narocito nikl (Ni ) pokazuju da ovi elementi pripadaju posebnoj skupini koja ima zajedno tri elementa u grupi. To druge grupe nemaju. Iza hemijskog elementa 107 nastaje rt stabilnosti zbog elemenata 108, 109, 110, jer jedino oni imaju posebne fizicke osobine koji se zovu magneti, a oni jedino imaju magnetni torus, ukome mogu biti elementi drugacijih fizickih osobina. Dakle, ovi elementi mogu formiraju prirodni Tokamak. U njegovom torusu mogu biti užareni tecni elementi, a to sve skupa cini rt stsbilnosti. Smestimo li sada te magucne cestice sa dvostrukim omotacem u centar zemljine osovone dobit cemo magnetni jastuk ili bolje receno magnetni stub na koji se nadovezuju elementi u kori Zemlje, a to su Fe, Co, Ni i ostali magnetni i istorodni elementi. To je razlog da se smatralo da zemljinu jezgru cine gvožde i nikl jer nisu bili poznati elementi pod brojem 108, 109, 110. koje je Nikola Cindro opisao i utvrdio razlog njihovog postojanja. Dakle, superteški elementi 108, 109, 110 cine magnetni stub ili središnji magnetni jastuk Zemlje, a na njih se nadovezuju elementi koji su nam poznati jer se oni nalaze u zemljinoj kori. U njihovom torusu moraju se naci elementi ; 111, 112, 113, 114, 115, 116, 117, a 118 je plemeniti gas, i on ne cini središnji dio zemljine mase. Superteški elementi 108, 109, 110 moraju se nalci na rtu stabilnosti. Pošto je utvrdeno da centralni dio Zemlje mora biti od tvrdog materijala, onda je to rt stabilnosti. Priroda ovih elemenata je takva da moraju imati dvostruku magicnu jezgru sa dvostruko zatvorenom

ljuskom, i dugovjecne su 105 godina. Taj rt stabilnosti nema gdje biti nego tamo gdje su uslovi povoljni za njihovu stabilnost, a to je magnetni jastuk ili magnetni stub koji ima zatvorene magnetne linije u obliku šupljeg kružnog cilindra u kojem mora biti neka masa, a ne prazan prostor. Taj šuplji cilinder moraju popuniti, opet, superteški elementi pod brojem od 111 do 117, kiji nemogu izaci iz cilindra slicno kao kod Tokamaka. Pošto ovi elementi spadaju u osmu grupu hemijskih elemenata periodnog sistema gdje se nalaze i ostali magnetnielementi ; Fe, Co, Ni, Ru, Rh, Pd, Os, Ir, Pl, Fo, Ci, Nt, svi oni spadaju u istu grupu samo što oni pripadaju superteškim elementima i svi su u grupi koji imaju zajedno po tri hemijska elementa ( Fe, Co, Ni ), ( Ru, Rh, Pd ), (Os, Ir, Pt ), ( Fo, Ci, Nt ). Poznato je da se na magnetnim jastucima krecu žaljeznice koje voze lokomotive težine i prko 20 tona. Nalijeganje njihovih tockova iznosi oko 20 tona /cm² . Ako se tome doda još i skracivanje materije

usled djelovanja magnetostrikcije cija se vrednost krece preko 3 10¯5 dužinskih jedinica, onda ce

nosivost magnetnog jastuka ispod tockova lokomotive iznositi oko 20.000 kg/ 20 cm ² 3 10¯5 cm², pa

je to =3,33 107 kg/ cm². ili 33,3 hilade atmosfera. Ovaj magnetni jasdtuk ima neuporedivo manju nosivosti od magnetnog jastuka u zamljinoj utrobi. Temperatura ne utice na magnetne linije, jer one niti apsorbuju niti emituju toplptnu niti bilo koju vrstu zracenja. Ta osobina magnetnog jastuka je njegova ogromna ili skoro neogranicena cvrstina i elasticnost.. Tu osobinu nema ni jedna druga materija koju mi poznajemo. Prema tome, svi potrbni uslovi koji su potrebni da Zemlja ima veliku stabilnost i tektonsku podnošljivost, ovi elementi to zadovoljavaju i više od toga. I konacno, može se sa sigurnošcu reci da su dileme oko sastava materije u središnjoj osovini rješeni, a uz to je razriješen razlog i postojanje superteških elemenata na rtu stabilnost, tj. njihove fizicke osobine kao i njihovo nalazište koje je opisao Nikola Cindro, a to je taj rt satabisnosti koji ne postoji na površini ili u kori Zemlje. Na osnovu Periodnog sistema hemijskih elemenata, pomocu Kipove "lemnistike" koja je proširena sa poznatim elementima od 106 do 107 i sa superteškim elementima iza broja 107,koja nisu popunili mjesta od 108 do broja 118, koliko ih ima da bi se zatvorio cijeli periodni sistem. Prema tome po istom sistemu odredeni su prelazni elementi koji se nalaze u podljuskama od 8d¹+ 2*6d² + 1*6d³ = 50

prelaznih protona u neuitrone su kod elementa 105. Sledeci prelazi su 50+ 1*3d4 = 62 su kod

elementa 106, a 50+ 1*3d5 = 65, su kod elementa 107 itd. Naosnovu tih prelaza izradena je tabela za sve elemente od 105 do 118. Tabela prelaznih protona u neutrne izgleda ovako: Element br. n + n + p = nukleona 105 8*1d¹+ 2*6d²+1*6d³ = 50 ..................................... 50+105+105 =260

106 " = 50+1*3d4 = 62 62+106++106 = 274

107 " = 50+ 1*3d5= 65 65+107+107 = 279

108 " = 50 +1*3d6= 68 68+108+108 = 284

109 " = 50 +1*3d7= 71 71+109+109 = 289

110 " = 50 +1*3d8= 74 74+110+110 = 294

111 " = 50 +1*3d? +1*3d¹ = 78 78+111+111 =299 112 " " = 78 78+112+112 =302 113 " " = 78 78+113+113 = 304 114 " " = 78 78+114+114 =306 115 " " = 78 78+115+115 = 308 116 " " = 78 78+116+116 =310 117 " " = 78 78+117+117 =312 118 " " = 78 78+118+118 =314 Elementi: 105,106, 107 se raspadaju jer nisu u torusu magnetnih elemenata 108,109,110. tj oni se nalaze u zemljinoj kori. Elementi 108,109,110 su magnetni elementi, a oni kao takvi se ne raspadaju nego su zatvoreni i cine torus. " 111, 112,113 su tecni metali, a nalaze u magnetnom cilindru-torusu i nemogu iz njega izaci. " 114,115,116, 117 su jonizovani i stabilni metali u usijanom stanju u torusu. " 118 je plemeniti element ili gas u plinovitom agregatnom stanju. " 108,109,110 imaju najvecu specificnu težinu ili gustinu. " 111,112,113,114,115,116,117 imaju vecu atomsku masu od magnetnih, ali imaju manju specificnu težinu tj. manju gustinu. " 118 ima najvecu atomsku masu, a najmanju specificnu težin tj. gustinu od svih navedenih elemenata.

Neobicni krateri i njihvi svijtli zraci

Na osnovu Kratera , koji su slicni vulkanima na Zemlji samo vecih razmjera i veoma su brojni, oiviceni su strmim prstenastim planinama i do šest km. visine. Nose nazive velikih istraživaca. Postoje krateri nazvani i po našim naucnicima : Boškovic, Tesla, Mohorovcic, Milankovic. Neki su vulkanskog porjekla, a neki su nastali udarima meteorita. U krateru Rile su i do 100 m. duboke pukotine koje se protežu i po više desetina kilometera. Nemaju gradu ranijih recnih korita, vec se smatra da su nastale pucanjem kore u toku hladenja ili da su korita kojima je tekla lava. Svijtli zraci ( sl. 82. ) se šire od izvesnih kratera ( Tiho) i presjecaju sve oblike bez promjene pravca. Prostiru se do ogromnih daljina. Za sada se o njihovom porjeklu malo zna. Nisu li to oni zraci iz utrobe Zemlje koji nemogu opstatu na otvorenom prostoru, vec se nalaze u obliku magnetnih svijetlih linija koje stvaraju polarno svjetlo, koje se javlja u polarnim oblastima jer je gustina zemljinog magnetnog polja tamo najveca. To bi mogao biti znak da su ti svijetli zraci istog porjekla. Taj podatak bi bio od velike važnosti da se na osnovu tih svijketlih zraka utvrdi imaju li oni istu prirodu kao što su polarni magnetni snopovi koji stvaraju polarnu svjetlosti ? Time bile otkrivene mnoge nepoznate pojave i dileme oko sastave centralnih dijelova Zemlje. Strukturni sastav magnetnih linija Vec je receno da se magnetne linije formiraju na površini željeznih limova i da je to uslovljeno time što se atomi i molekule na tim površinama mogu zkretati i formirati magnetne nizove i istosmjerne spinove. Zbog toga se izraduju elektromotori, transformatori od limova, a ne od punih željeznih komada. Poznato je da je to uslovljeno još i zbog toga što se na taj nacin magnetne linije mogu brzo zakretati tj. mijenjati smjerove polova zavisno od frekvencije naizmjenicne struje koja je poznata kao promjena magnetnog toka u jedinici vremena, a oznacena je kao ?[ Wb = Vs ] i kaže se " Elektricni tok kroz zatvorenu površinu jednak je naboju iz kojeg tok izlazi, odnosno jednak je naboju u koji tok ulazi ". Tome izrazu odgovara magnetno polje, pa je " Magnetna silnica ( magn. linija ) je uvjek zatvorena linija. Kada znamo sve te uslove koji se u praksi primjenjuju, možemo utvrditi i razloge zbog cega se to dogada. Dakle, molekule unutar metalnog materijala su elektronski povezane i nalaze se u rešetki koja nije pogodna promjeni polova njihovih atoma. Na površini takvog materijala djelomicno su molekule vezane za rešetku, a djelomicno su njihovi elektroni sa svojim magnetnim nizovima slobodni. Te površinske molekule imaju mogucnost da se njihova jezgra zakrece, stim da se pritom ne remeti veza sa rešetkom. Te povšinske molekule formiraju magnetne nizove koje mi nazivamo magnetne linije ili magnetne silnice. Rijec silnica potice od toga što se magnetna veza izmedu molekula zadržava i onda kada su molekule razdvojene na manja ili veca rastojanja. Takve mogucnosti nemaju elektronske veze jer bi onda došlo do promjene fizickg stanja doticne materije. Kada se radi o magnetnim vezama one se mijenjaju samo kod jacinh medusobnih pivlacenja. Iz tih razloga rotor i stator elektromotora su vrlo blizu jedan drugom, tako da njihova magnetna veza ostaje vrlo jaka, a mijenja se samo privlacna sila koja je zavisna od površine magnetnog polja. Osim ove vrste msgnetnih linija postoje još dvije vrste. Jedna id tih su magnetni nizovi koji se formiraju kao nastavci magnetnih linija kao molekule koja su vec opisane. Ovu vrstu magnetnih nizova cine, uglavnom, plemeniti elementi ili gasovi koji se nalaze u slobodnom prostoru. Zbog njihove takve prirode, ova vrsta magnetnih linija od gasova plemenitih elemenata nalaze se u neonskim sijalicama. Njihova uloga je da se formiraju magnetni nizovi u neonskim sijalicama kako bi se omogucio prenos

elektrona (elektricne struje ) sa jednog kraja elektrode na drugu. One imaju ulogu elektroprovodnika oko kojih se nalaze magnetni prstenovi koji se onda kreci ( kotrljaju ) uzduž magnetnih linije na istom principu kao što je kod bakrene žice. Kad se vec o tome govori, premda je to trebalo biti poznato, da se ovdje taj proces opiše koji je poznat kao dijamagnetizam. Dijamagnetizan. Prema pisanju Fjodora Vjetkova u knjizi "Letopis elektriciteta " kaže se: Mini elektricni naboji ( staticki elektricitet) ne djeluje na magnetsku iglu, ne skrece je. To cini elektricna struja ! U neshvatanju toga krije se uzrok neuspjeha svih ranijih Erstedovih ogleda? - Upitao je Arago. - Svakako, rece Amper. U " Letopisu " na strani 103. i 104. piše: Te 1835. godine, Faradi je otkrio pojavu samoinducije. Suština te pojave,- objašnjavao je Faradi, - leži u tome što se pri svakoj promjeni jacine struje u datom provodniku ( narocito u u kalemu sa gvozdenim jezgrom ) mijenja i magnetno polje koje okružava provodnik, stoga u istom provodniku ( njemu samom ) izaziva se ( indukuje se ) dopunska elektromotorna sila...

Samoindukcija je posledica koja se može ovako opisati: Dolaskom struje u primarni kalem magnetni prstenovi oko provodnika prijedu na pogodniji medij za magnetne linije, tj. na povšinu limova- jezgru kalema i tu budu sve dok djeluje trenutna struja. Promjrnom napona ili njegovim nestankom, magnetni nizovi ili linije se vracaju na površinu žica kalema. Tom priliko silnice – linije u provodniku na primarnom kalemu presjecaju žice u sekundarnog kalema i dolazi do samoindukcije u oba kalema. To je obrnuti proces od indikcije struje koja je prikazana na slici 20 a, b, i c. Elektromotorna sila je izvršila rad pomocu transformacije magnetnih linija oko provodnika, a kada je prestalo njeno djelovanje te magnetne linije koje su izvršile rad vratile su se na svoja prvobitna mjesta tj. na povšinu na žice kalema odakle su i došle. U protivnom bi došlo do fizicke promjene ili došlo do nestanka magnetnih linija, odnosno nestaka jedne mase, ato je prema zakonu o neuništivosti nije moguce. Ovako je izvršen samo rad koji je uzrokovan elektromotornom silom. Dvije godine kasnije ( 1837 ), Faradi je pokazao da ne pokazuje samo gvožde i celik magnetna svojstva slicna svojstva, iako u mnogo manjem staepenu, imaju konacno sva tijela. To je dokazao kad je objesio na tankim nitima male komadice raznih tijela medu polove jakog magneta, naucnik je tada vidio da se štapici napravljeni od jednih tijela postavljaju u pravac od jednog prema drugom polu.Ta tijela je Faradi nazvao paramagnetnim ( "para" grcki izduž). Takvi su na prijer metali aluminijum, mangan, platina. Štapici od drugih tijela su se postavili okomito na liniju koja spaja magnetne polove (paralelni sa silnicama ) on ih je nazvao diamagneticnim ( grcki "dia- poprijeko). Takvi štapici su bili: bakar, zlato,voda, bizmut i drugi. Ista takva svojstva ima jabuka , hljeb meso. Tijela koja se mogu jako namagnetisati Faradi je nazvao feromagnetima ( bukvalno- gvozdenomagneticnim ). To su gvožde, celik, nikl, kobalt i drugi. On naginje pomisli " Sve se prirodne sile mogu pretvoriti jedna u drugu". Fardej je tade dobio elektricnu struju bez ikakvog magneta koja se indukovala u ramu od žica koji se brzo okretao jer se on nalazio u prostoru ispunjen magnetnim linijama Zemljinog magnetnog polja.

Pema tome, analizirajuci struktur ne osobine diamagneta: bakar, zlato i druge, konstatvano je slijedece: Kad bakrenu žicu dodirne magnetna linija koja se nalazi izmedu dva magneta, na njenoj površini se formira magnetna linija u obliku magnetnog prstena oko žice na kojoj se pomjera jedan elektron iz vanjske orbitale,( N1), pa se na žici javlja magnetni prsten paralelan sa magnetnom linijom magneta . Ovaj prsten je kod bakrene žice bio pokriven poslednjom orbitalom koja je, nakon potiskivanja njenog elektrona N1otkrivena. Ni = K2, L8, M16, N2 = K2, L8, M18, ( N1-N1). Niz sa N1 cini magnetni prsten oko bakrene žice. Ovo otkrivanje vanjskog omotaca, trenutno, na povšini bakra nije više ono što je bakar ranije imao, nego je to sada izotop nikla atomske mase bakra. Otkrivena površina je postala "poniklovana" povšina. Pod uticajem magnetne linije i njenog spina, pocele su da se magnetne linije kotrljaju uzduž bakrene žice, njihov smjer je zavisio od toga sa koje je strane je uticaj zapoceo, kotrllanje ce imati onaj smjer koji ima spin magnetne linije. Smjer kretanja elektrona bice zavisan od spina magnetnih linija magneta, a to znaci da je njihovo kretanje suprotno, ili bolje receno kretanje, magnetnih prstenova je suprotno kretanju elektrona. Kada je ukrucena magnetna linija-magnet , sa te tretirane povšine ce biti potisnuti elektrone, a ako su ukruceni elektroni kretat ce se magnetni prstenovi, ali sada pod uticajem spina elektrona. kao što je to kod transformatora slucaj. Sve ove pojave koje je otkrio Faradi samo su na konkretan nacin opisane u ovom radu. On je sve to otkrio samo nije opisao magnetne linije koje uzrokuju ove pojave. Baš zbog toga i jest cijela fizika života cestica ostala nedorecena, a pojave su se samo opisivale bez opisa uzroka zbog kojih su one nastale. Ovaj rad upravo ima tu namjenu da upzna širu naucnu javnost šta je šta i zbog cega to tako. Rad je pisan kao dnevnik onim redom kako se dolazilo do pojedih saznanja, i pomocu analize objavljenih radova i vlastitih eksperimenata. Dnevnik je napisan u rukopisu na 258 stranica A4 formata gdje su detaljno opisana sva saznanja i eksperimenti. Vlastiti eksperimenti Eksperiment sa magnetnom potkovicom i metalnom spajalicom. Kada se metalna spajalica objesi o neupredeni konac dužine vece od 30 cm tako da on bude iznad jednog magnetnog pola potkovice i da ne dodiruje pol tj. da bude na razmaku 3 do 6 mm ona ce se okretati velikom brzinom u smjeru zavrtanja zavrtnja, pa kad se konac uvrne toliko da nastane otpor zbog uvrnutosti konca, spajalica se vraca na pocetni položaj, onda se opet zarotira oko ose koju je formirao konac. Ovim ogledom je utvrdeno to da se formira sprag spinova uzduž spajalice. U njenim stranicama javlja se spreg elektronskog spina koji stvara vrtnju spajalice. Eksperiment sa magnetnom potkovicom i šivacim iglama. Kada se stave šivace igle na rub jednog magnetnog pola potkovice, a šiljci igala ne dodiruju drugi pol, slobodni šiljci igala ce zauzeti cik-cak položaj. Kada rukom pomerite vrh jedne igle u bilo kojem pravcu svi ce šiljci opet zauzeti cik-cak položaj ali svi ce promjeniti prvobitni položaj. To je logicno jer bi to uradile i bilijarske kuglice na bilijarsko stolu. One bi imale cik-cak položaj jer je takav prostor onda ravnomjerno popunjen. Dakle, pomjeranje šiljaka jedne igle same ce se pomjeriti i sve ostale igle radi manje tjeskobe u prostoru. Ovim ogledom je dokazano da vrhovi igala oponašaju magnetne linije (silnice), a uzrok tome je izbjegavanje tjeskobe elektronskih spinova koji kruže oko osovine ili oko igala. Oba ova ogleda pokazuju prirodu magnetnih linija njihovih i elektronskih spinova. Eksperiment sa metalnom spajalicom i solenoidom Kada se metalna spajalica objesi o koncu i spusti u solenoid, a onda se pusti baterijska struja kroz kalem, spajalica ce poceti rotirati u solenoidu.Ovim opitom je dokazano da u kalemu rotiraju magnetni prstenovu jer je kalem ukrucen. Pošto se u kalemu nalazicelicna spajalica ona oponaša rotaciju magnetnih prstenova koji kruže po žicama u kalemu i to sa udruženim prstenovima. U ovaj magnetni prsten su se udružili svi pojedinacni prstenovi i tako formirali magnetni torus.

Sve su žice u kalemu u jedanm rotirajucem magnetnom krugu u obliku šupljeg cilindra na istim principu kao što je to kod Tokamaka. Dakle, ovdje masu u torusu prestavljaju žice kalema po kojima se na njihovim površinama krecu elektroni. Opažanja Opažanje pojave kod elektricne grijalice. Elektricna grijalica sa spiralnom žicom od cekasa legure nikla i gvožda je usijana samo na spiralnom dijelu grijalice. Ostali dio žice koji se ne nalazi u obliku spirale nije se usijao kao onaj na spiralnom dijelu. Ova pojava se može objasniti na ovakav nacin: Premda je žica u grijalici cijelom dužinom ista, ona se ipak ne usijava cijelom svojom dužinom. Dakle, na usijanom spiralnom dijelu žice postoji magnetni prsten u obliku cilindra ili torusa. Pošto se na spiralnom dijelu formirao magnetni torus u kojem se nalazi užarena masa kao što je slucaj kod Tokamaka, to sve ukazuje da sve navedene pojave imaju isti princip djelovanja kada se radi o uzajamnom djeovanju magnetnih linija i kretanja elektrona, tj. elektricne struje, koja je u predhodnom dijelu ovoga rada vec opisan. Opažanje pojave kod elektricne lemilice Poznato je da elektricna lemilica radi na principu indukcione peci. Na sekundarnom kalemu se nalazi mali broj namotaja debele bakrene žice sa spojenim krajevima koji su odmaknuti od kalema. Taj odmaknuti dio sekundarnog kalema ima oblik dviju paralenih žica koje imaju malo rastojanje cijelom dužinom toga dijela žice, a na kraju su te žice zatvorene. Na dijelu tih dviju paralelnih i malo razmaknutih bakrenih žica, zbog njihovog malog razmaka, formiraju se magnetnih prstenovi koji obuhvataju obadvije paralene žice kao da je samo jedna. Pošto su one zatvorene, magnetni prstenovi se ne mogu kretati po žici, pa zbog toga njihov spin na samom zatvorenom dijelu paralenih žica vrši cupanje elektrona i zbog toga se vrši termicko zagrijavljanje žice na samo njenom polukružicu. Osim toga, ovaj dio žice se brzo troši zbog ljuštenja elektrona sa površine ovog dijela bakrene žice. Zagrijavanje tog dijela sekundarnog kalema, ne cijelog, je posledica stalnog cupanja elektrona sa tog dijela sekundarnogkalema, pa se na tom dijelu dogadaju procesi koji su slicni procesim u svim termickim uredaima, a na osnovu magnetnog torusa. Isti je slucaj kod elektricne sijalice sa metalnom niti. Kad se pogleda sijalica ili bilo koja žarulja preko zatamljenog stakla, lijepo se vidi da sijalicna nit nije usijana na dijelu koji nije u spiralnom obliku. To dokazuje da se i ovde radi o magnetnom torusu s tom razlikom što je ovde spirala razvucena. To je slicno Teslinom visokofrekventnom transformatoru samo što je ovde jedna spirala, pa se po tome razlikuje, ali je princip isti. Na izduženoj spirali su magnetne linije, koje cine magnetni prsten ili torus, više istegnute po dužini nego one koje nisu u spirali. Zbog toga je njihov spin toliko puta veci od onog kod neistegnute spirale. To opet znaci da je njihova fekvencija toliko puta veca. U takvim uslovima je brzna rotacije elektrona mnogo vece i dolazi do stalnog kidanja orbitala, a to je opet pojava i proces skracivanja magnetnog niza Lr za ?Lr koji se u kvantima emituje u obliku fotona i dolazi postepenog gubika mase užarene žice. Jedan gram žice izraci masu ?m = 1gr/?t. Princip rada inducione peci. Indukciona pec radi na istom principu kao elektricna lemilica. Sekundarni kalem ima samo jednu debelu zavojnicu koja se sastoji od tecne metalne mase i nalazi se u koritu od vatrostalnog materijala. Magnetne linije sa primarnog kalema indukuju elektricnu struju u sekundarnom kalemu sa jednim zatvorenim kružnim vodicem elektricne struje, tj. sa metalnom masom koja provodi elektricnu struju. Zagrijavanje i topljenje mase sekundarnog dijela namotaja nastaje radi toga jer se u njemu javlja jaka elektricna struja onoliko puta je veca koliko je puta veci broj namotaja u primarnom kalemu od onog u sekudarnom, ali je napon obrnut. Ovdje nastaje stalno cupanje elektrona sa površine metala jer su magnetni prstenovi ukruceni u jezgri primarnog kalema.

Slucajno otkrice Na fasadi oker boje primijecena je sjena razlicita od drugih sjena. Ta pojava je otkrivena ovako: Prolazeci nocu pored fasade kuce primjecena jedna neobicna pojava na fasadi. Ulicno svjetlo ( neonska rasvjeta ) obasjavala je fasadu ispred koje se nalazi željezna ograda koja je pravila sjenu na fasadi. U sjeni neonskog svjetla vidjela se crna sjena od ograde na fasadi. Kada se upalilo ulazno kucno svjetlo ( obicna sijalica) sjena na fasadi je postala tamno crvena ( boja cigle-opeke). Ova boja odgovara talasnoj dužini

? = 6,2 10¯7 cm. Da bi se provjerio ovaj uzrok promjene boje sjene, izvršena su odgovarajuca ispitivanja. Na osnovu svih kombinacija ispitivanja, došlo se do ovih rezultata: - Sjena od neonskog svjetla je uobicajeno tamna na svim podlogama. -Sjena neonskog svjetla obasjana još i sa obicnim svjetlo od sijalice ima sjenu tamno crvenu boju koju cini željezna ograda. Neovisno od boje podloge na koju pada sjena. sjena sijalicnog svjetla (obicna sijalica) bez neonskog svjetla ima tamnu boju. Na osnovu ovih pokazatelja i pojave došlo se do važnog dokaza o porijeklu i prirodi fizickih osobina neonskog svjetla. Priroda neonskog svjetla ima tu osobinu da kad ono prolazi kroz željezne materijale imaju crnu sjenu, a kad se sjena obasja još i sa sijalicnim svjetlo ona postaje tamno crvena. Kada se koriste drugi materijali koji prave sjenu od oba svijetla boja sjene se mijenja u zavisnosti od materijala samo zbog neonskog svjetla koji pravi sjenu na podlozi. Zakljucak je ovaj: - Neonsko svjetlo koje nose neutrinski talasi mogu nesmetanu proci kroz svaku materiju a da se pri tome ne mijenja njihova struktura. Jedino oni mogu proci kroz svaku materiju. Zato se dogada da njegova sjena osvijetljena sijalicnim svjetlom može imati spektar boja, a to druga svjetla nisu u stanju napraviti, jer nemogu da produ kroz materiju kao što može neonsko svjetlo. Priroda neutrina se ne mijenja kada on prolazi kroz željezo jer su magnetne linije istog porijekla ka je željezo, pa su prilikom prolaza kroz metalnu ogradu prošli samo neutrini, a ostali svjetlosni talasi nisu mogli proci kroz metalnu ogradu. Na osnovu tamno crvene boje kaja odgovara talasnoj dužini

? = 6,2 10¯7 cm. ima masu m = h/v? = 3,6 10¯³¹gr.

m? e = 3,64 10¯³¹gr.

SAŽETAK RADA Radeci na izucavanju, istraživanju, eksperimentisanju, analiziranju osmatranju pojava, a uz pomoc naucnih radova objavlljenih u literaturi, izvršena je rekostrukcija istražnih radova Instituta na Kolorado Univerzitrtu, koji su objavljeni u knjizi " Materija, Zemlja i Nebo" Na osnovu njihovih radova rekonstruisana je struktura slojeva zemljine utrobe. Osim toga u ovoj knjizi su objavljeni i drugi naucno i istraživacki radovi koji skoro da su otkrili ovo što se ovdje objavljuje. Narocito je nacin opisivanja radova u ovoj knjizi je bio presudan da se krene i nastavi njihov nacni i istraživacki rad. Naucni radovi koje je objavio Nikola Cindro najkonkretnije su obradeni Superteški elementi. Na bazi ovih radova i radova objavljenih na seizmološkim otkricima, nije bilo teško rekonstruisati i doci do novih saznanja otkrica u Fizici. Koristeci se, naravno, logikom koja je bila glavno oružje prilikom rekonstrukcije najvažnijih naucnih radova koji su bili opisani u ovim knjigama realizovani su njihovi nedovršeni i ne objavljeni naucni radovi. Prilikom ovog naucnog i istraživackog rada primijeceno je da bi ova otkrica bila davno objavljena da je bila pozanata struktura magnetnih linija ili struktura magnetnog polja. Od tri postojece vrste magnetnih linija najviše je bilo otkriveno i opisano suncevo svjetlo i elektromagnetni talasi iz pomoc spektralne analize. Ona vrsta magnetnih linija koja je i sada u primjeni, najmanje se o njima znalo. Te se magnetne linije koriste u svim elektricnim uredajima:elektromotori. trasformatori magnetni jastuci, magnetna indukcija itd. Zbog toga je i smjer djelovanja elektromotorne sile bio odredivan pomocu pravila lijeve ruke. To je, dakle, bilo pomocno sredstvo jer se nije znalo da se to pravilo može odrediti spinom magnetnih linija, odnosno kada znamo polove magneta onda je poznat i njegov smjer rotacije spina, što je mnogo jednostavnije. Sama cinjenica da se magnetno polje tumacile samo kao polje, a ne kao materija, udaljilo je naucnike i istraživace da dodu do pravog rješenja. Bilo koje polje pa i magnetno nemože imati zakrivljene sile kao što se to dosada tumacilo. Sila u prostoru je pravolinijska. To je osnovno pravilo. Zakrivjene sile u nematerijalnom prostoru ne postoje. Prema tome, pošto se zna da su magnetne linije zakrivljene one kao takve nemogu postojati ako nisu materijalne prirode. To se nemože tumaciti kao gravitaciona ili kao odbojna i privlacna sila. Zbog takvih nelogicnih pojava, upornim radom koristeci se logikom došlo se do ovih otkrica. Mnogi istraživaci su mogli doci do ovih saznanja i otkrica još ranije da je bila poznata priroda magnetnog polja, odnosno, priroda i struktura magnetnih silnica.

Summery of the scientific work “The Life of Atom – New Discoveries in Physics” Scrutinising, researching, experimenting, calculating, analysing and monitoring the phenomena, assisted by the scientific literature previously published, there has been reconstruction of the known works performed at the Institute of the Colorado University which were published in the book “Matters, Earth and Sky”. According to their studies, the structure of layers of the Earth’s insides was reconstructed. Beside this, the other researching works were published in this book which could discover what had been published the above-mentioned book. Especially, the crucial moment that those researches were continued to be examined is the way of explanation, so thus that has started from that point in order to make reconstruction of its researches. Super heavy elements are the best reconstructed in the scientific works published by Nikda Cindro. In accordance with these researches and previously ones on seismologic discoveries, it is possible to reconstruct them and come to know about new discoveries in physics. Using logics on the occasion of reconstruction of the above-mentioned researches, their unfinished and unpublished researches were performed. It is obvious that this discovery would have already been known if the structure of magnetic lines (magnetic field) had been known. There is a lack of knowledge about these magnetic creatures, and actually they are lines of magnetic force. That’s why the direction of action was anticipated by the rule of left hand, but not by the spin. In fact, magnetic field was comprehended as the empty space, but not like a matters, distracted the scientists to come to real solution. Any field as well as magnetic field cannot have twisted forces as it has been comprehended so far. The forces into the no-matters space are rectilinear. Twisted forces do not exist in the no-matters space. So, knowing that lines of magnetic force are twisted, their existence has to be of matters. That’s why they cannot be comprehended as gravitational or attraction -reflective force. Appreciating the previous illogical appraisals of magnetic field and lines of magnetic force, and after with the help of logics, there are new discoveries made and described in this study.