Zivorad Mihajlovic Slavinski - Aspektika

8/3/2019 Zivorad Mihajlovic Slavinski - Aspektika

http://slidepdf.com/reader/full/zivorad-mihajlovic-slavinski-aspektika 1/58

Živorad Mihajlović Slavinski

ASPEKTIKAGnoza Četvrte Dimenzije



2

UVOD

Sistem izložen u ovoj knjizi, Aspektika, predstavlja nov i značajan stvaralački proboj u oblastiSpiritualne tehnologije. On se razvio iz moje prakse sa sistemima koje sam prethodno sintetizirao ili stvorio:Intenzivom Gnoze, Ekskaliburom-1 i Ekskaliburom-2, Zlatnom Meditacijom i Kreatonom; na osnovuproučavanja brojnih sistema Neurolingvističkog Programiranja, Nezavisne Sajentologije i iz moje suradnje irazmjene iskustava sa mnogim individualnim kreativnim istraživačima široko razgrananog područ jaPerenijalne Filozofije. Dok sam kroz brojne eksperimente stvarao i provjeravao Aspektni Proces, kao iprocese koji su mu prethodili, imao sam neporecivo osjećanje da sam u dosluhu sa brojnim anonimnimtragačima, samotnjacima, na različitim točkama ove planete ili kozmosa, tako da i njima mnogo dugujem.

Za razliku od većine sistema djelovanja na ljudsku svijest, Aspektni Proces ne predstavlja kompliciranpristup obremenjen suhoparnom i teško razumljivom tehnologijom, već je to sistem prožet sa jedne stranebezvremenim Gnosticizmom, a sa druge sveprisutnom ljudskom težnjom da složeno i daleko učini jednostavnim i bliskim.

Aspektika, kao i svi djelotvorni gnostički sistemi, savršeniji u odnosu na prethodne, predstavlja sintezuna višem nivou. U njoj Praktičar može da uoči šest elemenata.

1. Rad sa Aspektima ličnosti

Operacionalnu osnovu ovog sistema čini rad sa Aspektima ličnosti u ciljnoj strukturi i općenje sa njimakao sa komponentama našeg Bića koje su obdarene manjom ili većom sviješću o sopstvenim ciljevima,odnosima sa drugim Aspektima i cjelinom Bića.

2. Pozitivno usmjerenje i vrijednost takozvanih nepoželjnih Aspekata

Slijedeći element nove sinteze je sagledavanje naših nedostataka, neželjenih stanja i poremećaja nekao neprijatelja koje treba staviti pod kontrolu, pobijediti ili zauvijek ukloniti iz života, već kao privrženihsaveznika koji nam nose na poklon dragocjene darove - ključeve slobode i Spiritualnog razvoja. U učenjimaprethodnih perioda neposredno je isticano ili prešutno podrazumijevano da su nedostaci ličnosti i karaktera,bolesti, poremećaji i nepoželjna stanja od kojih patimo naši neprijatelji. Neprestana borba sa njima ili to čnijerečeno sa samim sobom, smatrana je za vječiti usud Ljudskog Bića. U orijentalnim učenjima to su zli duhovi,u kršćanskim demoni ili djelo Satane, u psihoanalizom inspiriranim školama kompleksi; srednjovjekovnamagija i magija novoga vremena gledaju na njih kao na zle Inteligencije, a humanistička psihologija kao na

slabosti koje treba prevazići. Kod svih je zajedni

čko da u našim nepoželjnim Aspektima vide u manjem ilivećem stupnju neprijatelje ili bar buntovnike u našem subjektivnom svijetu. Aspektika pomjera granice

dosadašnjih saznanja i ruši ustaljene zaključke mnogih prethodnih generacija. Sticanjem novih iskustava naosnovu novorazvijene metodologije, po prvi put ćete vidjeti u njima najbolje prijatelje, bezmalo anele, koji nesamo da vam žele dobro, već vam žele najbolje. Oni vas uporno i neumorno gone ka najvišem inajdragocenijem što Ljudsko Biće može da doživi, alkemijskoj integraciji Bića, Praznini, Spiritualnoj suštiniživota, Bogu ili Istini, Jednom ili Apsolutu, nazovite to kako hoćete.

3. Ciljna struktura

Poznavanje zakonitosti ciljne strukture, detaljno izloženo u "Kreatonu", doprinijelo je nastankuAspektike. Za razumijevanje i primjenu Aspektnog Procesa neophodno je držati na umu slijedeća svojstvaciljne strukture. Ona ima dva bitna elementa: trenutno stanje osobe i cilj kome teži. Dok cilj ne postigne

osoba osjeća tenziju. Kada cilj ostvari, ciljna struktura se raspada, tenzija nestaje i javlja se kratkotrajnoosjećanje olakšanja i satisfakcije, a potom osjećanje ispraznosti i besciljnosti. Zdrava osoba potom postavlja

nov cilj, javlja se nova tenzija itd. Najvažnije od svega je saznanje da ostvarenje cilja dovodi do raspadanja i nestanka ciljne strukture!

4. Kretanje po lancu sve viših ciljeva

U Lančanoj Tehnici, koja je osnova Aspektnog Procesa, mi se krećemo po Lancu sve viših ciljeva doNajvišeg Cilja (Megistostelosa). Kada sagledamo i potpuno iskusimo prvi, neposredan cilj Aspekta sa kojimradimo, postajemo sposobni da vidimo slijedeći, viši cilj. Kada njega u potpunosti osjetimo i tako iscrpimonjegov kapacitet, u stanju smo da sagledamo slijedeći, viši cilj i tako sve do Najvišeg Cilja, koji je jedan iuvijek isti za sva Bića i sva ispoljenja u ovom univerzumu. To kretanje po lancu sve viših ciljeva omogućavanam da ih sagledamo u slijedu, sve do Najvišeg Cilja. Ono nalikuje na kretanje čovjeka do krajnje granice

njegovog horizonta. Sa svog trenutnog stajališta čovjekovo vidno polje ograničeno je linijom horizonta. To sukrajnje točke koje on, sa svog stajališta, može da vidi. Ako čovjek iscrpe taj prostor omeen horizontom takošto doe do krajnje točke koju je vidio, on postaje sposoban da sa novog stajališta vidi mnogo dalje. Odatlevidi novu najdalju točku. Kada doe do nje, otvara mu se nov prostor i tako još dalje i dalje, sve do točke sakoje se sve vidi.



3

Posmatrajući svijet sa te točke, čovjeku postaje jasno da su prethodni ciljevi na Lancu, koje jedoživljavao kao krajnje, doživljavao tako zbog ograničenja svoje percepcije.

5. Dinamička Praznina kao operacionalni činilac Aspektnog Procesa

Ovo nas dovodi do slijedeće komponente Aspektike. U većini sistema orijentalne i Perenijalne filozofijegovori se o Praznini ili Velikom Neispoljenom kao o praizvoru čitavog ispoljenog univerzuma. Ali su taulaganja uvijek i isključivo teorijska. Korištenje Dinamičke Praznine kao operacionalnog činioca prvi put je

ostvareno u Aspektici. Možete naći pisane izvore sa raspravama i spekulacijama o Praznini, ali ćete tek uAspektici naučiti kako da je koristite u procesu.

6. Ostvarenje cijeva u svijesti

U svojim prethodnim sistemima istakao sam jednu od osnovnih aksioma Perenijalne filozofije: Bićemože da ima iskustva u fizičko-socijalnoj realnosti i u svojoj svijesti. Posljednja komponenta Aspektike svodise na mogućnost proživljavanja iskustava u svijesti. U Aspektnom Procesu čovjek, kao psihonaut, prolazikroz niz ciljeva ostvarenih u svojoj svijesti i na taj način omogućava ubrzanu evoluciju Aspekta sa kojim radi.

Ako bi Praktičar, koji teoretski zna da je Praznina Najviši Cilj do kojeg može da dosegne, pokušao daodmah u svijesti ostvari taj Najviši Cilj, on bi doista poricao postojanje nižeg cilja pred kojim se u tomtrenutku nalazi i ostao bi vezan za to što je potisnuo, jer potiskivanje dovodi do vezivanja pažnje za to štosmo potisnuli i do njegovog istrajavanja. Na taj način nužno bi doživio neuspjeh. Tome nasuprot, Praktičar

mora da se što potpunije emocionalno unese u ostvarenje ciljeva na lancu i da ih na taj na čin ubrzanoproživi. Tek kada jedan cilj tako “ostvari” u svojoj svijesti, on može da ga napusti i pree na slijedeći. Tako sekreće po Ciljnom Lancu sve do Najvećeg i Konačnog Cilja, Dinamičke Praznine i tada se cijeli lanacraspada, a sa njim nestaje i polazno nepoželjno stanje. Točnije rečeno, to nepoželjno stanje ili Aspektdoživljava svoju integraciju sa Prazninom kao suštinom Bića.

Već poslije prve primjene ovog sistema, svaki Praktičar će se uvjeriti da Aspektika predstavljastvaralački iskorak u osvajanju novih prostora velikog igrališta na kome se odigrava vječita igra ljudskogpostojanja i da, kao svaki živ Gnostički sistem vrijedan spomena, omogućava Biću neprekidnosamoprevazilaženje. Njeni elementi nisu novi i korišteni su, sa izuzetkom Dinamičke Praznine, u mnogimtehnikama, metodološkim postupcima i sistemima. Naravno, načini koji su u njima korišteni umnogome serazlikuje od onoga što ćete naučiti u Aspektici, jer spajanje komponenata u novu sintezu dovodi domijenjanja samih komponenata.

Spomenuo sam da općenje sa Dijelovima ili Aspektima ličnosti srećemo u mnogim sistemima: u

tisućama godina starim šamanističkim postupcima kao što je “Povratak Duše”, u egzorcizmu, orijentalnoj izapadnoj magiji, a u novije vrijeme u brojnim tehnikama Geštalt sistema, Transakcionoj Analizi i ŠapirovojEgo Terapiji, potom u šestostepenom preramljivanju koji su razvili Ričard Bender i Džon Grajnder i naročito uPsihosintezi Roberta Asaolija. Kretanje uz lanac sa dejstvujućim stanjima razvio je i prvi primijenio RobertDilts u postupku “Hijerarhija Kriterija”. Isto tako postupak “Usaglašavanja logičkih nivoa” vodi Klijenta kaSpiritualnim stanjima i potom ta stanja prizemljuje na aktivnije nivoe egzistencije. Po načinu djelovanjapreteče Aspektnog Procesa su i postupci “Usuglašenog Ja” i “Suštinske Transformacije” sestara Andreas, atakoer “Lično Ureivanje”, koje su razvili Grajnder i DeLozie. To je metodi koji koriste “optimizirana stanja”veće neurološke i psihološke integracije, da bi preko njih bila ostvarena transformacija problemskih ili nepo-željnih stanja. Vrijedni podaci mogu se naći kod istraživača i pisca A.H. Almasa, koji na Ljudsko Biće gledakao na dijamant sa bezbroj pljosni koje istu svjetlost prelamaju i reflektiraju na različite načine. Najzad,Praktičari Kreatona imali su prilike da rade sa Aspektima svoje ličnosti u tehnikama Kreatona “Malom Ja” i“Velikom Ja”.

Premda sam kao tvorac svog sistema vjerojatno subjektivan, moje je uvjerenje da je Aspektika, uovom trenutku, sveobuhvatnija i neusporedivo efikasnija od svojih prethodnika i suvremenika. Uzrok tome sunovi proboji koje su iznjedrili dugotrajan rad i iscrpno eksperimentiranje sa Kreatonom, posebno sa ciljnimstrukturama i poznavanje strukturalnih i metafizičkih zakona koji vladaju procesima ljudske svijesti. Jednotreba da bude odmah jasno svakom Praktičaru: Aspektika nije stvorena kao još jedan sistem za uklanjanjenepoželjnih stanja. Ona je prevashodno sistem Spiritualnog razvoja i integracije Bića, a uklanjanjenepoželjnih stanja, premda se Aspektikom može postići brže i efikasnije nego u drugim metodama,predstavlja samo korisnu, ali uzgrednu mogućnost.

Osnov Aspektike je znanje da je Megistostelos ili Najviši Cilj u ovom univerzumu Iskonska Prazninakoja je istovremeno kozmička maternica svih ispoljenja, i njeno korištenje u procesima. O njoj se govori umnogim orijentalnim filozofskim sistemima kao o Svepostojanju; to je Ain drevne Kabale, Veliko Neispoljenou hermetizmu, Sunjata u Zenu, Tao u Taoizmu itd Upravo je nepoznavanje te mistične činjenice navelostvaraoce prethodnih sistema na plićake podbačajnih ciljeva.

Primjera radi, Psihosinteza, izuzetno vrijedan sistem Roberta Asaolija, zastala je, nažalost, nadrugom cilju Ciljnog Lanca, pri čemu praktičari tog sistema nisu ni imali svijest da takav lanac postoji. KodKlijenta, čiji je prvi cilj na Ciljnom Lancu moć, Praktičari Psihosinteze traže viši cilj i najčešće otkrivaju da je toljubav. Tada, umjesto da nastave po Ciljnom Lancu do Apsolutne Praznine ili Neispoljenog, oni se upuštaju ubeskrajne analize sa Klijentom o tome kada je želio ljubav pa je nije dobio, tko ga je odbacio, kada i gdje se



4

to odigralo i tome slično. Psihosinteza je do tog nivoa došla prije 30 godina i na njemu je ostala do danas.Neki nezavisni istraživači naslutili su operacionalnu vrijednost Praznine ili Ništavila, ali su vjerojatno

zbog nepoznavanja ciljnih struktura, ostali u plićaku, umjesto da se otisnu na beskrajnu pučinu Praznine, dokoje vodi Ciljni Lanac. Primjera radi, Rodžer Blater u andergraund časopisu “Creepcomm” broj 35 od 26. juna 1995. piše:

“Kada čovjek otkrije da on jeste onakav kakav je oduvijek bio, Ono što nikada ne umire, Ono što jenešto drugo a ne ono što opažamo, Ono što je izvor svih stvari, Ništavilo koje nije drugo već živostvaralaštvo, tada može...da izmijeni svoj život i da ima onakav život kakav želi.”

Kao postupak uklanjanja nepoželjnih stanja navodi slijedeći:“Kod navika koje su snažno opterećene energijom, kao što su kronični bolovi. prepoznajte... da je tosamo energetska kreacija i zatim u imaginaciji raspršite tu energiju u okolnu atmosferu. Ponovite to nekolikoputa...

“Zatim zamislite Ništavilo i sa njim prekrijte nepoželjno stanje ili kreaciju. Naporom volje zamislite da jeona ništa. Nepoželjno stanje će izblijediti ili oslabiti bar za jedan trenutak. Nastavite da zamišljate da je ononišta sve dok ne osjetite olakšanje.”

Naravno, čitalac koji posjeduje znanje izloženo u mojim prethodnim sistemima lako će vidjeti da senepoželjna stanja na ovaj način mogu kratkotrajno oslabiti, skrajnuti i potisnuti, ali se ne mogu ukloniti, jerPraktičar u ovom postupku vrši Poricanje Postojećeg, a poricanje dovodi do istrajavanja stanja koje seporiče. Najdalje su dospjeli Robert Dilt, Džon Grajndler, Delozije i sestre Andreas. Različitim procesima onisu dosegli do graničnih stanja: Bića, Unutrašnjeg Mira, Ljubavi, Sve-je-kako-treba-da-bude (“OKness”) iJednosti, Zastali su pred samim konačnim rješenjem, na pragu Praznine, koja se nalazi iza tih Spiritualnih

stanja i iza svega ispoljenog, koja je, kao što sam rekao, Veliko Neispoljeno. Trebalo je napraviti tajodlučujući metodološki proboj sa dalekosežnim posljedicama, koji je dugo vremena lebdio u zraku. UAspektici neke davno uočene istine dobile su nov i dragocjen kvalitet - operacionalnu primjenjivost! Mojsistem predstavlja metodološko ovaploćenje tog proboja i ja sam sretan što sam ga učinio. Tako je nastalaAspektika, sistem Spiritualne i psihološke integracije koji, u ovom trenutku, nema premca na našoj planeti.

Aspektika nam omogućava do sada nedoživljen uzlet optimizma: izgleda nevjerojatno, ali jeneporecivo, jer je zasnovano na neposrednom iskustvu, da naše najgore mane i najveći nedostaci žele istošto i naše dobre osobine i vrline - povratak u Iskon ili naš prapočetni Spiritualni zavičaj, koji je istovremeno inaš najviši Cilj. Aspekti to čine uporno i neumorno, nekada dramatično i bolno. Kada svi, apsolutno sviAspekti ostvare svoj Konačni Cilj, spoj sa Prazninom ili našom najdubljom suštinom, Biće će postati potpunointegrirana cjelina. Jednost ili Sve Jednost i Spiritualni razvoj na tom nivou biće završen.

Kroz Aspektni Proces svaki Praktičar biti će svjedok čudesnog alkemijskog preobražaja ličnosti. Našinedostaci, slabosti i nepoželjna stanja doživljavaju metamorfozu i nestaju u Praznini kao u zasluženoj zlatnoj

mirovini, pošto su, na našu sreću, obavili svoju plemenitu i doskora neshvaćenu misiju.

CILJNA STRUKTURA LANČANA TEHNIKA

Od pamtivijeka ljudi pokušavaju da uklone svoje nedostatke, razviju sposobnosti i ubrzaju svojSpiritualni razvoj. U Novo Doba stvoreni su mnogobrojni terapeutski, psihološki i Gnostički metodi koji težetakvim ciljevima, a svakodnevno nastaju i usavršavaju se nov. Neki naglašavaju voljni napor u savlaivanjuslabosti, drugi pokušavaju da prevladaju negativne sadržaje pozitivnim, ili se naglasak stavlja narazumijevanje problema. Predstavnici treće grupe ovih metoda tvrde da potpuno razumijevanje problemadovodi do njihovog iščezavanja. Ipak, često je problem intelektualno obraen i u potpunosti shvaćen, aližilavo istrajava ili se, poslije kratkotrajnog povlačenja, ponovo javlja. Neki psihološki sistemi i NLPpokušavaju da emocionalni naboj koji postoji u nekoj oblasti preobraze tako da za Klijenta “radi” na

cjelishodniji način. Takvi pokušaji svode se na preusmjeravanje energije koncentrirane u problemu, tako dasluži Klijentu umjesto da djeluje protiv njega.

Pojednostavljeno rečeno, svi ti metodi prilaze rješavanju problema spolja i teže da se probiju donjegove suštinske srži i da nju na jedan ili drugi način nadvladaju. Pri tome je većina tih metodološkihpostupaka opterećena ograničavajućim vjerovanjima njihovih tvoraca ili usavršivača o tome što čini suštinuproblema i stoga svoje sisteme zasnivaju na pretpostavkama da će, na primjer, glavne nevolje nestati kadase osvijeste nesvjesne seksualne težnje Klijenta ili kada se on u potpunosti suoči sa svojom poroajnomtraumom ili kad shvati svoju težnju sa afirmacijom i moći itd.

Kod Aspektnog Procesa, odnosno Lančane Tehnike koju u njemu primjenjujemo, polazi se odnepoželjnog stanja, slabosti ili nedostatka koji je u nama, koji tretiramo kao jedan svoj Aspekt i slijedi senjegovo ciljno usmjerenje, od jednog cilja do drugog, od drugog do trećeg i tako po Ciljnom Lancu sve više usebe do konačnog, najvišeg cilja, iza kojeg nema ničeg - a to je Ništavilo ili Apsolutna Praznina, koja jekozmička maternica čitavog ispoljenog univerzuma i svih njegovih vidljivih i nevidljivih manifestacija.

U Aspektnom Procesu ne pokušavamo da shvatimo problem, niti da ga prevladamo, već da procesomsvjesnog uživljavanja u situacije ostvarenih ciljeva na Ciljnom Lancu dovedemo Aspekt do Konačnog Cilja,kada Aspekt biva integriran u Prazninu kao suštinu Bića, a čitav Ciljni Lanac raspada i nestaje. Konačni Cilj je uvijek Spiritualne prirode, Iskonsko Stanje Praznine. Ciljni Lanac koji njemu vodi podsjeća na drevnisimbol zmije koja guta sopstveni rep, jer smo u ispoljeni univerzum došli iz Praznine i u nju se kona čno



5

vraćamo. Ona je alfa i omega naše egzistencije. Na kraju Ciljnog Lanca mi stupamo u Iskonsko StanjePraznine koje je suština svih suština, koje je praizvor svega postojećeg i uvir svih ispoljenja.

Da bismo valjano razumjeli što se zbiva u Aspektnom Procesu, treba da se podsjetimo bitnihsvojstava Ciklusa ostvarenja i ciljne strukture, koje sam detaljno izložio u svojoj prethodnoj knjizi “ Kreaton:Majstor igre stvaranja”. Potpuna asimilacija podataka o ciljnoj strukturi i Ciklusu ostvarenja Biti-Činiti-Imati je potrebna da bismo razumjeli zašto je Lančana Tehnika efikasna.

Ljudska egzistencija na ovom svijetu izražava se kao niz igara. U svakoj igri, kao i u svakomstvaralačkom procesu, čovjek prolazi kroz Ciklus Ostvarenja koji ima tri elementa ili faze: Biti (identitet), Činiti

(aktivnost) i Imati (ostvarenje). Da bi napravio cipelu, on prvo mora biti u identitetu obu ćara, pa praviti cipelu,da bi je konačno imao kao konačni produkt. Obično je druga faza - činjenje - najduža. Faza posjedovanja iliostvarenja najkraće traje, praćenja je kratkotrajnim olakšanjem i osjećanjem ispunjenja, a potom slijedipraznina u svijesti i upitanost - što dalje? Što sada da činim?

Najvažnije je shvatiti da se cijela ciljna struktura raspada kada se cilj ostvari! Ovo sam istakaoviše puta, jer je izuzetno važno. Ostvarenjem cilja igra je završena, struktura se raspada i poslijeemocionalnog olakšanja javlja se reakcija koja je posljedica praznine u kojoj se čovjek našao. Ukoliko se radio zdravoj individui, ona će poslije nekog vremena početi slijedeću igru, uspostaviti novu ciljnu strukturu i težitiostvarenju novog cilja.

Takva zbivanja u kontekstu ovog izlaganja imaju značajne posljedice. Sve ljudske težnje, svi napori,sva htijenja, bilo da izgledaju pozitivna ili ne, usmjerena su ka tom konačnom i Najvišem Cilju, premda donjega najčešće ne dosežu direktno, već preko posrednih ciljeva. Ti posredni ciljevi čine lanac sve višihciljeva koji vode Najvišem, Spiritualnom Cilju. Kada kažem “sve ljudske težnje”, upravo to i mislim. Najvišem

Cilju teže i svi naši nedostaci, mane, nepoželjna stanja, negativne emocije svi bez ijednog izuzetka. A kadaih dovedemo do tog najvišeg cilja, koji je po svojoj suštini Praznina ili Ništavilo, oni se integriraju u cjelinuBića i nestaju, jer se čitava struktura raspada kada je cilj ostvaren!

Sasvim je logično da će zaustavljanje Aspektnog Procesa na nekom od hijerarhijski nižih ciljevadovesti do djelomične integracije Aspekta, djelomičnog raspadanja ciljne strukture i djelomičnognestanka tenzije koja u takvoj strukturi postoji.

SAMO DOSEZANJE NAJVIŠEG CILJA DOVODI DO POTPUNOG RASPADANJA CILJNESTRUKTURE, POTPUNOG NESTANKA STRUKTURALNE TENZIJE I POTPUNE INTEGRACIJE ASPEKTAU SINTEZU VIŠEG NIVOA.

Davno je to bilo naslućivano i odavno je to nagovještavano. Ali se smatralo da je neophodno veomadugo vrijeme, koje se mjerilo godinama napornog rada, da bismo svoje nedostatke i nepoželjna stanja dovelido Najvišeg Cilja i tako ih transformirali i integrirali. Zahvaljujući Lančanoj Tehnici i Aspektnom Procesiranju,sada je transformaciju pojedinačnog nedostatka ili nepoželjnog stanja moguće postići za nekoliko minuta,

ponekad nešto duže.

DINAMIZMI I HIJERARHIJA CILJEVA

Sve naše težnje, nedostaci, mane i vrline, kao i neutralna stanja, teže nekim ciljevima. Obično jeuočljiv samo prvi, neposredni cilj, premda ne kod svih ljudi, jer neke osobe vode naizgled besciljan život ipotpuno su nesvjesni ciljeva koji njihova trenutna stanja imaju.

Za razumijevanje Lančane Tehnike važno je znanje o hijerarhiji ciljeva. Postoji osam dinamizamapreživljavanja, koji imaju svoje najviše ciljeve (vidi “Kreaton: Majstor igre stvaranja”). Oni istovremenopredstavljaju igrališta na kojima se odigravaju igre tih dinamizama. Osmi i najviši dinamizam je Spiritualni, ato je težnja da se postoji kroz Boga, Apsolut ili Beskonačnost i njemu su svi ostali dinamizmi podreeni.Takoer su mu podreeni svi ciljevi nižih dinamizama koje Ljudsko Biće može da ima u ovom univerzumu.

Ljudsko Biće može da ima naizgled mnoštvo ciljeva, ali su svi oni podre

eni Najvišem Cilju i u krajnjoj analizivode njegovom ostvarenju - spajanju sa Istinom, Prazninom ili Svepostojanjem. Možemo to predstaviti sa

mnoštvom potočića i potoka, rječica i rijeka koje se sve negdje ulijevaju i mjesta na kojima se ulijevajusmatrati za njihove ciljeve. Ali se konačno svi ti potočići i potoci, rječice i rijeke ulijevaju u ocean, koji je njihovMegistostelos, Najviši i Konačni Cilj.

Iza prvog neposrednog cilja postoji viši cilj, iza njega još viši itd. Na taj način postoji hijerarhija ciljevakoje čovjek nije svjestan. Oni su povezani u lance ciljeva, koje možemo otkriti idući od nižih ka višimciljevima u hijerarhiji. Kako se penjemo po vertikalnoj hijerarhiji ciljeva, oni postaju sve apstraktniji i njihovbroj se smanjuje, sve dok ne dospijemo do najvišeg Najvišeg Cilja, Apsoluta, ili kako smo ga u okvirima ovogsistema nazvali, Dinamičke Praznine. Ona je zajednički cilj svih Aspekata, svih Ciljnih Lanaca i svihhijerarhijski nižih ciljeva.

Čovjek mora da u velikoj mjeri iscrpiti niže dinamizme, odnosno da odigra igre na tim nivoima i ostvarinjihove ciljeve, prije nego što može da pree na više dinamizme i njihove ciljeve. Ako je uspješan na prvom

dinamizmu (a to znači, ako je naučio životne lekcije koje se stiču u toj oblasti), on može prijeći na drugi.Ukoliko ne slijedi ljestvicu sve širih sfera uzročnosti i odgovornosti, čovjek će imati mnogo više teškoća negošto je nužno i vjerojatno će pretrpjeti neuspjeh. Na primjer, ako teži samo mističnim stanjima svijesti,zanemarujući sve ostalo, on će skoro sigurno imati kaos na nižim dinamizmima (nerazumijevanje saporodicom i okolinom, prebacivanja, razočaranja i sukobe), koji će u njemu izazivati nedoumice i stalnu



6

upitanost: “Što ne valja u meni, kada hoću Istinu i samo Istinu, a stalno mi se dogaaju ovakve stvari?”Ozbiljni neuspjesi na dinamizmima dovode do obrnute kompenzacije. Neuspjeh na prvom dinamizmu

dovodi do ekstremnog usmjeravanja pažnje na osmi. Individualni životi religioznih fanatika su izuzetnosiromašni, bezmalo prazni. Oni ga, u stvari, i nemaju.

Neuspjeh na drugom dinamizmu dovodi do usmjeravanja pažnje isključivo na sedmi. Porodični život iseksualni odnosi kod mistika i umjetnika su najvećma kaotični, ili ih nema.

Neuspjeh na trećem dinamizmu dovodi do pretjerane pažnje na šesti, a to je fizički univerzum. To jelako uočiti. Nesposobnost neke osobe da uspostavi odnose humanosti i ljubavi u grupama kojima pripada

dovodi do opsesije materijalnim dobrima, vremenom, energijom i sličnim stvarima koje predstavljajukomponente materijalnog univerzuma.Neuspjeh na četvrtom dinamizmu (čovječanstvo, čitav ljudski rod) dovodi do posvećivanja pretjerane

pažnje petom dinamizmu. Uočljivo je da ljudi koji pretjerano vole svoje kućne ljubimce i sve njima podreuju,imaju loše mišljenje o ljudima i uglavnom ih mrze.

Uobičajeno sticanje iskustava u životu je ekstenzivno i sastoji se iz dugotrajnog proživljavanjeiskustava u fizičkom i socijalnom svijetu. Tome nasuprot, čovjek koji je krenuo Spiritualnom Stazom ušao je unajvišu ciljnu strukturu i teži Najvišem Cilju i to čini ubrzano, po skraćenom postupku, pa se njegova evolucijavremenski sažima. Ona se odvija kroz procese koji se u velikoj mjeri odigravaju u svijesti: ulaženjem uiskustva, identifikacijom sa njima i ostvarenjem njihovih ciljeva, ili, pak, dupliranjem odluka i njihovimdiskreiranjem. Na primjer, u Metodu -1 Ekskalibura čovjek može za dvadesetak minuta da uživljavanjem uosjećanje straha iscrpi sav njegov kapacitet i diskreira strah koji je godinama trajao i koji bi možda istrajaosve do kraja njegovog života.

U kretanju ka ciljevima sve viših dinamizama dolazi do ekspanzije Ja. Početak tog procesa jesteGnoza “Tko sam ja” i u tom trenutku čovjek ima utisak da je sve riješeno, da su svi ciljevi ostvareni. Oni i jesuu velikoj mjeri na prvom dinamizmu, dinamizmu Ja-preživljavanja. Ali se ubrzo na Spiritualnom vidokrugupojavljuju viši i dalji ciljevi koji uključuju Druga Ljudska Bića, prvo članove porodice ili osobe za koje jeemotivno vezan, pa potom sve šire grupe i on u sve većoj mjeri nalazi sebe u njima. Ti viši i dalji ciljevi nisuostvarivi sa Ja-pa Ja stajališta.

Meutim, i Ja-pa Ja stajalište je mnogo šire nego što je čovjek prvobitno vjerovao, jer je mnogeDijelove svoga ja davno potisnuo i naizgled zaboravio. Oni se sve vrijeme javljaju, uporno ga podsje ćajući nasebe na različite, često neprijatne načine: nervozom, depresijom, osjećanjem bezvrijednosti i razdraženosti,ljutnjom na sebe i druge, oboljenjima itd. Sva ta ispoljenja nisu ništa drugo do uporni zahtjevi naših potisnutihDijelova ili Aspekata da se spoje sa Istinom ili Prazninom kao Najvišim Ciljem.

SA ONE STRANE DUGE: DINAMIGKA PRAZNINA

Duboko Prosvjetljenje dovodi do uvida da je osnova svih ispoljenja i njihov napiši cilj Praznina iz kojese sve stvari neprekidno uzdižu i u koju se beskonačno vraćaju. Ona je alfa i omega, početak i kraj, kolijevkai grob svega što je postojalo, što postoji i što će ikada postojati. Ona je i najviša Istina o našem Biću, Sržnaše srži. U različitim mističnim, Spiritualnim i filozofskim sistemima za Prazninu se koriste različiti termini, alise stavovi prema Praznini poklapaju u visokom stupnju.

I hinduizmu to je Brama.U Taoizmu Praznina je Tao.U Budizmu i njegovim izdancima Zenu i Čanu koristi se izraz Sunjata.Klasična Kabala koristi termin Ain (Ništa ili Ništavilo).Suvremeni hermetisti govore o Praznini kao o Velikom Neispoljenom.Ron Habard je u Sajentologiju uveo termin Statik.

Neki okultisti i mistici izjednačavaju Prazninu sa Bogom.Ja ću u okviru Aspektike većinom koristiti izraz Praznina, ili još uže Dinamička Praznina, a alternativno

ću upotrebljavati neki od gore navedenih termina.U vezi sa isticanjem istovjetnosti Praznine i Boga zanimljiva je kabalistička numerička analiza koju

navodi Alister Kroli u svom dnevniku: ”...I hebrejskom AL i LA su kabalistički identični kroz njihovu brojčanuvrijednost 31. AL znači Bog, a LA znači “ne”. Bog je Ne ili Ništa. Ono nije poricanje Božjeg postojanja; to jednostavno znači da On nije ništa što ljudski duh može da shvati.”

U klasičnom Budizmu, Zenu i Čanu Praznina se, kao što sam rekao, naziva Sunjatom ili Šunjatom isuština Prosvetljenja je dostizanje stanja svijesti u kome se ona sagledava u svemu. Ona je živa, lišenamase, položaja u prostoru, osloboena je individualnosti i ličnosti. Ona je matrica svih ispoljenja. U odnosuna Sunjatu razlikuju se dva nivoa prosvetljenja. Stanje svijesti u kome se svijet Praznine još uvijek sagledavakao različit od ispoljenog svijeta, svijeta formi i kreacija, naziva se u Zenu “slabim Kenšo stanjem”. Viši nivoProsvjetljenja je postignut kada se oni dožive nedjeljivo, kao jedno, bez razlike. Praznina je pozitivna i živa,

kao ocean koji je izvor i osnova svih kratkovječnih valova koji se iz njega uzdižu i od kojih je nedjeljiv, iakosvaki val ima svoju individualnu i kratkotrajnu egzistenciju.Praktičari na nižem nivou Prosvetljenja doživljavaju odvojeno svet ispoljenja i Prazninu. Taj dualitet je

iluzoran i tek sa dubljim nivoima Direktnog Iskustva Istine on nestaje i Jedno se sagledava u svemu. FilipKaplo dočarava Jednost Praznine i ispoljenog svijeta ovakvim poreenjem.



7

Pretpostavimo da ste zanatlija koji pravi stvari od srebra i da želite da napravite malu figuru Bude.Kada rastopite srebro i ono pree u tečno stanje, istopljeno srebro ima praktično beskonačne mogućnosti dase aktualizira u bilo koji objekt - to je Praznina, bezobličnost. Kada vi sipate istopljen metal u kalup i onočvrsne - to je ispoljeni svijet, svijet formi. Pretpostavimo da niste zadovoljni oblikom koji vaša figura Budeima i da od istog srebra želite da napravite nešto drugo. Vi ćete da istopite figuru i srebro će se vratiti ubezobličnost ili Prazninu. Po svojoj suštini ova Praznina se ne razlikuje od forme.

O suštinskim svojstvima Praznine kao osnove ispoljenog svijeta moderni kabalisti imaju bezmaloidentično mišljenje. Garet Najt, pišući o Praznini ili Neispoljenom kaže:

“Prije prvog ispoljenja postoji Neispoljeno, koje kroz zgušnjavanje Velova Negativne Egzistencijekonačno luči prvu ispoljenu točku, Keter, prvo ispoljenje manifestnog univerzuma.”“Neispoljeno je to što jeste, prije nego što je bilo što postojalo i kome će se sve što postoji vratiti. Ono

je Alfa i Omega, Početak i Kraj. Ono nije stvar koja se može objasniti, jer je izvan domašaja racionalnogduha. To je pojam koji prkosi razumu, zato što je iznad razuma”.

“Ono je takoer klica kozmičkog jajeta iz koje se javlja sve što je stvoreno. Ono je stanje u kome susuprotnosti izmirene. Ono je savršen početak, zato što se polariteti još nisu razdvojili i savršen završetak,zato što su se polariteti ponovo spojili u cjelinu. Ono je istovremeno prvobitna klica i konačna sinteza svegastvorenog.”

Premda se Praznina ne može vjerno opisati, već samo iskusiti, Diona Fočun pokušava da je opišeovim riječima:

“Neispoljeno je čista egzistencija. Mi ne možemo za njega reći da Nije. Premda je Neispoljeno, onoJeste. Ono je izvor iz kojeg sve potiče. ONO je jedina “Realnost”. ONO je jedina suština. ONO je jedino

stabilno: sve ostalo je pojava i nastajanje. O Neispoljenom možemo jedino reći “ONO JESTE”. Ono je glagol“biti” vraćen na samog sebe (“Postoji postojanje!”). ONO je stanje čistog ”Bića”, bez svojstava i bez prošlosti.Sve što možemo reći o TOME je da to nije ništa što mi znamo, jer da bismo bilo što saznali to mora bitiispoljeno, a ako je ispoljeno, ono nije Neispoljeno. Neispoljeno je Velika Negacija; u isto vrijeme ONO jebeskonačni potencijal koji se nije dogodio. Najbolje se može predstaviti slikom meuzvijezdanog prostora”

A da bi Praktičarima dočarala proces u kome se iz Velikog Neispoljenog (Ain) javlja prvo ispoljenje(Keter), ona u svojoj knjizi “Mistična Kabala” savjetuje ovakav opit:

“Ako je čovjek imao prilike da posmatra kako se rastvor, zagrijan do točke zasićenja, hladi i kristalizira,vidio je veoma koristan simbol Ketera. Ispunite sud sa ključalom vodom i rastvorite u njemu onoliko šećerakoliko može da se rastvori i kada rastvor počne da se hladi, posmatrajte kako se pojavljuju kristali šećera.Kada to doista učinite, a ne samo da čitate o tome, moći ćete potom da razmišljate o Prvom Ispoljenju kojestupa u egzistenciju iz Primordijalnog Neispoljenog. Tečnost je providna i bezoblična, ali se promjenadešava unutar nje, a kristali, čvrsti, vidljivi i sasvim odreenog oblika, počinju da se pojavljuju. Na isti način

možemo da razmišljamo o promjenama u Beskonačnoj Svjetlosti Ništava i kristalizaciji Ketera iz nje.”Iz ovakvog i sličnih stavova proishodi da Praznina nije prazna u apsolutnom smislu, ona je kao i sve

riječi ljudskog jezika relacioni pojam, jer kad god upotrijebimo izraz Praznina postavlja se pitanje “prazninaod čega?” Po riječima Hui Nenga, Šestog Patrijarha, “Kada govorim o Praznini, nemojte pogrešno shvatiti da ja govorim o ništavnosti... Bezgranična praznina univerzuma sadrži u sebi bezbroj različitih formi, kao što susunce, mjesec i zvijezde, kao i riječi... nebeski i pakleni svjetovi, oceani i planine... Praznina sadrži sve to, asve to sadrži i praznina našeg Bića.”

Praznina je dinamička osnova svega postojećeg. Svi fenomeni su u suštini prazni ili lišeni supstance utom smislu što su oni samo prolazna ispoljenja u toku beskonačnih preobražaja. Premda je Praznina bezoblika, ona daje oblik svemu. Spoznati ovu ne-stvarnost ispoljenog svijeta Direktnim Iskustvom znači u bitinestanak dvojstva, odjeljenosti i opozicije.

Dinamička Praznina nagovještava nesuštastvenu prirodu svijeta ispoljenih fenomena, kao imeuodnosa svih bića i stvari. Stoga Anagarika Govinda predlaže izraz “providnost” ili “transparentnost”, jer

taj termin izbjegava klopke čiste negacije, koje nam nameću izrazi “ništavilo” ili “ništa”. Tibetanska jogaporedi Prazninu najčešće sa prostorom, jer on sadrži u sebi sve stvari i pojave, a istovremeno je sadržan usvakoj od njih.

Budući da se Praznina ne može opisati i definirati, već samo neposredno iskusiti, u ezoteričnimsistemima pribjegava se korištenju simbola da bi se posredno izrazilo neizrecivo. Jedan od ključnih simbolaZapadne hermetičke tradicije Sveti Gral je sasvim nedvosmisleno simbol Praznine. O njemu se govori kao okapiji raja ili točki kontakta sa natprirodnim i Spiritualnim svjetovima, koja omogućava neposredno shvaćanjeBožanskog. Gral kao prazna sveta posuda je univerzalni simbol moći i izvor čuda. Takve posude, kao simbolženskog principa kozmosa, srećemo u vedskoj, egipatskoj i keltskoj mitologiji. U mnogim misterijskimtradicijama Gral je pehar inspiracije, ponovnog roenja i regeneracije. Savršena paralela Gralu u alkemijskojtradiciji je Kamen Mudrosti ili Eliksir, čija realizacija predstavlja spajanje sa Bogom.

Kao da je anticipirao upotrebnu vrijednost Grala, Karl Gustav Jung je pisao da je Sveti Gral živ simbolprisutan u naše vrijeme. Traganje za Gralom je traganje za Istinom i Jastvom. U kontekstu Aspektike

značajan je Jungov sud da traženje Grala predstavlja metaforu putovanja čiji je cilj obnavljanje opustjelezemlje, odnosno ponovno uspostavljanje cjelosnosti Bića.

Zadržati ćemo se nakratko na Dinamičkoj Praznini kao konačnom cilju svih naših htijenja i ispoljenja,bez pretenzija na filozofske spekulacije, a iskušenja za takav pristup su velika. Mene je interesirala suštinskaposljedica svjesnog stupanja u to stanje putem identifikacije, koje u okviru mog sistema nema ni dubinu, ni



8

posljedice koje to iskustvo ima u Zenu, Čanu ili klasičnom Budizmu, gdje neki mislioci razlikuje sedamnaestili osamnaest vrsta Sunjate (počev od “Prazne Praznine samog sebe” do “Velike Praznine” i “ApsolutnePraznine).

Praznina kojoj težimo kao konačnom cilju nema negativno značenje, već je ona osloboenost odsmetnji i ograničenja, stanje spontane prijemčivosti u kome se otvaramo na najdublju realnost. Praznina kaoMegistostelos, Najviši Cilj na svakom Ciljnom Lancu, nije izraz nihilističke filozofije, ona je ispražnjenost odpojmovnog mišljenja i suprostavljenih, uzajamno isključivih polariteta i istovremeno prihvaćanje više inesamerljive realnosti koju je nemoguće definirati, već je moguće potpuno iskusiti samo u stanju Gnoze.

Za Prazninu u tom smislu neki Praktičari koriste izraz “Praznina obilja”, jer je ona Sve-sadržajna i Sve-rodna Praznina. U metafizičkom smislu to je praosnova svega postojećeg, začetna maternica svakogispoljenja. Stoga je možda najbliža Istini slijedeća definicija Dinamičke Praznine, koje sam se držao tokomrada u Aspektnim procesima: Dinamička Praznina je bespojmovnost i obestvarenost, istovremenopočetak i kraj svega postojećeg. Ako želimo iskusiti Prazninu, umjesto da je doživljavamo kao relacionipojam, moramo da Lančanom Tehnikom proemo kroz proces stvaranja, rastvaranja i nove sinteze. Svjesnostvarajući i rastvarajući ciljna iskustva na Lancu, kretanjem u oba smjera, postati ćemo svjesni da su svaiskustva u svojoj biti Praznina. Vršeći jednostavne procese za procesom, Aspekt po Aspekt, konačno ćemoapsorbirati sve u suštinu svoga Bića, koja jeste Praznina.

Riječ “materija” potiče od latinske riječi “mater”, majka. Svet materijalni, Ispoljeni, označava majku, aNeispoljeno je otac. Za neprosvijetljenu osobu to dvojstvo nameće tiraniju podijeljenosti. Kada se, tokomprocesa, sa Prazninom koju smo prethodno dostigli spustimo niz Ciljni Lanac i ona prožme Ispoljeni svijet,kažemo da dolazi do Mističnog vjenčanja Oca i Majke i tiranija dualiteta je okončana za jedan kratak period.

U njemu nema opsjednutosli ispoljenjima materijalnog svijeta, niti, sa druge strane, opsesivnih pokušaja dase kao Spiritualno Biće iskobeljamo iz njega, jer u njemu sviće spoznaja Jednog i nedjeljivog.Zašto to stanje sa kojim operiramo u Aspektnom Procesu nazivamo Dinamičkom Prazninom? Zato što

se mi poistovjećujemo sa njom i potom je koristimo za kretanje po Ciljnom Lancu. Postoji prividnakontradikcija u našem pristupu, jer je Dinamička Praznina po svojoj prirodi Statik, Brama ili Sveprisutnaosnova svega što postoji u ispoljenom univerzumu i naša sopstvena najdublja suština. Kako je ondamožemo koristiti?

Neki misle da to nije moguće. Jedan poznati hermetista, u pismu koje mi je uputio, iznosi da jenemoguće koristiti Prazninu, jer ona je najdublja suština našeg bića, u njoj ne postoji dvojnost - onaj koji bikoristio i ono što bi se koristilo, jer su i jedno i drugo Praznina: “Na tvoje pitanje je teško odgovoriti, zato štočovjek ne može da ”upotrebi” Prazninu; čovjek JESTE PRAZNINA. Ako tretiraš Prazninu kao nešto štomožeš da iskoristiš, tada stvaraš od nje objekt, a ona to nikada ne može biti. Ona jeste “JA”, jedan jedinimogući Subjekt, čista svijest. Ta svijest nije nikakva stvar i nemoguće je načiniti objekt od nje, čak i u obliku

Praznine...”U apsolutnom smislu to je točno. Meutim, da postoji mogućnost da se Dinamička Praznina iskoristi

kao ključni element procesa integracije otcjepljenih Aspekata u cjelinu Bića pokazuje praksa AspektnogProcesa. Kada, idući po Ciljnom Lancu, neki svoj Aspekt dovedemo do Praznine kao njegovog konačnogcilja, Ciljni Lanac se raspada, a Aspekt se reintegira u Prazninu od koje je nekada bio otcjepljen.Identificirajući se sa Prazninom, čovjek postaje svjestan sopstvene suštine od koje je nekada davno bioodsebljen. U kratkom periodu identifikacije sa Prazninom on kao da biva ozračen tom sviješću o njoj kaosvojoj suštinskoj prirodi i to ozračenje istrajava još neko vrijeme. Kada se tako ozračen prostrelno vraća nizCiljni Lanac (on sve vrijeme putuje po svojoj svijesti), on postaje svjestan na potpuniji način raspadanjaposrednih ciljeva ili njihove promjene i nastanka više sinteze.

Postavlja se pitanje, da li je stupanje u stanje Praznine po svojoj prirodi Gnoza ili Direktno IskustvoIstine? Ili je to dramatičan fenomen, Vrhunsko Iskustvo Abrahama Maslova ili nešto treće. Ovo je pogotovuznačajno za ljude koji su učestvovali na različitim Intenzivima Gnoze, jer su tu čuli, a često i doživjeli, da se

komunikacijom prazni svijest od duhovnih masa, odnosno sadržaja i da u jednom trenutku ulaze u stanjeprazne svijesti. Istovremeno su bili upućivani od Majstora da stanje prazne svijesti nije Gnoza, već da je tostanje samo najpovoljnije za doživljaj Gnoze.

Kod manje iskusnih Praktičara stanje Praznine ostvareno Aspektnim Procesom je katkad istovjetno saDirektnim Iskustvom Istine postignutim meditacijom ili na Intenzivima Gnoze. Nekada ono ima svojstvoVrhunskog Iskustva o kome govori Mastov. Najčešće je ono proces mirne integracije odcijepljenog AspektaBića, odnosno razrješenje njegove ciljne strukture koja se raspada ostvarenjem cilja. Kod ljudi koji su ustabilnom stanju svijesti, Meuni, stupanje u Prazninu dovodi do dalje ekspanzije svijesti. Oni ne mogu imatiklasično Iskustvo Gnoze koje su ranije imali na Intenzivima, jer oni JESU stalno u takvom iskustvu. Ovopitanje sam podrobno obradio u poglavlju “Iskustvo Gnoze i Aspektika”.

Na makro planu, gledajući čitavu historiju Atmana, ostvarenje Najvišeg Cilja jeste završetak njegoveevolucije i napuštanje ovog ispoljenog univerzuma. Na mikro planu, svaki naš Aspekt ima svoju Spiritualnuevoluciju i on vječito teži njenom najvišem cilju, a to je spajanje sa Prazninom mikrokozmosa ili Ljudskog

Bića. Kabalista Viljem Grej kao da je znao za neki vid takvog ispunjenja, jer je u knjizi “Ljestve svjetlosti”napisao: “Razumijevanje samo djelića istinitog značenja Ništavila (Aina) znači stupanje u novu egzistenciju”.I dalje:

“Kada bi Ja moglo da postane Ne ja, ono bi bilo SVE. Kada se Ja i Ne ja spoje, mi smo istinskiispunjeni. Materijalistički usmjeren čovjek provodi svoj život grabeći gomile materije kao što dijete grabi



9

pijesak ili blato, misleći da je važniji i veći zbog takvih privremenih sticanja. Prosvijetljeno Biće sagledavanajveću važnost u sticanju NIŠTAVILA u istinskom smislu i posvećuje svoj čitav život tom najvećemzadatku.”

“Sve dok ne naučimo da cijenimo istinsku vrijednost Ništavila i ne otkrijemo kako da živimo kroz njega,nećemo načiniti odlučujući napredak na Stazi. Ovo je ustvari glavna razlika izmeu istočnjačkog izapadnjačkog pogleda na svijet. Istočnjački sistemi su shvatili značaj pojma Ništavila, a zapadnjački suzamutili njegovo značenje tako da mu je nemoguće prići, niti ga shvatiti. Kabala njemu daje vrhunsko mjestonad svim ispoljenjima života, a dalja istraživanja ostavlja pojedinim Posvećenicima. Svatko mora otkriti Ništa

na svoj sopstveni način”.Moj način je, u ovom trenutku, kroz Aspektni Proces, ali mnoge priče i slične metafore u mističnojtradiciji Istoka govore o pojedincima koji su znali upotrebnu vrijednost Praznine.

Jedna stara priča govori o kraljevstvu koje je patilo od mnoštva nesreća, tako da su ljudi vjerovali daga ništa ne može spasti osim najveće žrtve koju, u glavnom hramu kraljevstva, treba prinijeti Bogu. Imućniljudi donosili su zlato, prinošene su životinjske, pa čak i ljudske žrtve, ali sve je to bilo uzalud. Konačno jestari slijepi prosjak dopuzao do ulaza u hram i podižući svoje ruke sa praznim šakama sastavljenim u kupu,počeo da moli: “O, Svemoćni, ja mogu da ti ponudim samo ništa. Uzmi ništa, jer to je sve što ja imam!” Ovamolitva je uslišana i nesreće su prestale. Smisao ove priče je u najvećoj vrijednosti Praznine.

Druga priča teče ovako. Jednom je neki lopov ukrao dragi kamen iz ikone u svetilištu. Svećenici,čuvari hrama, bili su veoma nesretni, ali im njihov Poglavar reče: “Budalasti lopov uzeo je samo ono što ćesvuda izazivati samo nevolje i zločine zbog ljudske ludosti. On nije uzeo naše najveće blago, jer tko možeukrasti potpunu Prazninu? Vi ste veći lopovi od njega koji je ukrao samo kamen, jer vi bezrazložno

odbacujete naše najveće i neprocjenjivo blago!”Prilazeći Praznini sa drugog stajališta, možemo reći da je njena vrijednost u tome što je ona psihičkotežište ili precizna Nulta-točka izmeu polariteta. Ona je apsolutno mirovanje usred kretanja. Ona je suštinaBoga i Ljudskog Bića. Pokušavajući da je opišemo, mi se samo igramo riječima. Tko je ikada uspio dariječima opiše miris ruže ili zvuk trube? Kao što piše u svetom kineskom tekstu: “Tao se ne može riječimaopisati. Ako ga opišemo, onda to nije Tao”. Riječi imaju vrijednosti utoliko što mogu da ohrabre pojedinca dasam potraži takva iskustva, a ako se to postigne, izvjesno čudo se zaista dogaa.

Viljem Grej kaže dalje o Praznini: “Trend u našoj civilizaciji nas nagoni da tretiramo Ništa na pogrešannačin i stoga treba da izmijenimo svoj stav prema njemu. Mi zanemarujemo Ništa na našu najveću štetu, jer je ono Univerzalni element, najviša Misao i jedinstveni izvor sve energije. Kada jednom dostignemo dovoljnovisok Spiritualni status da smo u stanju da usmjeravamo energiju iz Praznine, mi postajemo “nalik naBogove”. Kada u svemu vidimo Ništa, sve nam postaje moguće.”

Može se reći: čovjek ne može biti svjestan ničega, već samo nečega. Stoga moramo postati Nitko,

svjesni preko Ništa i kroz Ništa. To je kao svjetlost bez čula vida. Svi Spiritualni sistemi tragaju za metodamadosezanja Praznine. Od jednostavnih metoda pražnjenja svijesti do najrazraenijih rituala čišćenjapsihološkog prostora, sve škole Perenijalne Filozofije teže Praznini, bez obzira koje ime koristili za to NajvišeStanje.

L.K. Beket u svom ogledu “Razmatranja o Praznini i suvremenoj fizici” piše: “Svi najveći mistici izprošlosti, koji su dospijevali do nivoa na kome su postajali svjesni da je “Bog” (Šiva ili Alah) jedna ljudskazamisao zasnovana na ideji neke vrste Nadbića, stvorenog prema čovječ jem liku, spoznavali su u trenucimanajdubljih uvida da iza svake pojave postoji stanje koje se ne može razumjeti drugačije nego kao “Ništa” ili“Praznina”.

U “Kata Upanišadi”, jednom od najstarijih tekstova ljudskog roda, piše:“Sa one strane čula postoje predmeti; sa one strane predmeta postoji duh; sa one strane duha um; sa

one strane uma Veliki Atman; sa one strane Velikog Atmana Nepojavno; sa one strane Nepojavnog Puruša.Sa one strane Puruše ne postoji ništa, to je kraj, Krajnji Cilj.”

Lao Ce u “Tao Te Džingu” piše: “Sve pod kapom nebeskom nastaje iz onoga što jeste. Ono što jestenastaje iz onoga što nije.”

U Taoizmu, Praznina je Tao, živi sud iz koga u svakom trenu sve što postoji izlazi i u koji se vraća.Govoreći o Praznini u tom, taoističkom, smislu, Lilijan Silbern piše: “Ona nije prazna, a opet u njoj nemaničeg u tom smislu što u svoju istinsku nerazlučenost neumorno usisava razlike i osobenosti. Zadovoljstva iboli u njoj se gube kao lake snježne pahuljice koje lepršaju nad morem i tope se u njemu, ne ostavljajućinikakvog traga.”

Praznina, Nula, Statik, jeste jedino istinito, vječito postojanje. Sve ostalo je samo ravnotežne prividnevrijednosti u jednadžbi koja se konačno svodi na nulu. Ova misao je tua, nekada zastrašujuća zazapadnjački um. Meutim, nema ničeg što bi trebalo da nas plaši u Praznini. Ona nije tama, nesvjesna,zaboravljena i mrtva. Ona jeste totalna svijest. Ona je Ja, ona je Ti, ona je Mi, ona je Sve što postoji. U njoj je sve moguće. Ona je izvor beskonačnih mogućnosti ispoljenja. Iz nje potiče i naše pojedinstvo ili individua isva njena iskustva. Kada se u nju vraćamo ne dolazi do gubitka individualnosti, premda Ja nestaje, jer

Praznina je totalna individualnost. I totalno sve ostalo.

INVESTIRANJE PAŽNJE I NJENO OSLOBAANJE



10

Psihička energija se sastoji od jedinica pažnje. Spiritualni poslenici nove generacije ih različitonazivaju, ali se do sada nije ustalio jedan termin. Neki Nezavisni Sajentolozi nazivaju ih “Teta česticama” ili“Teta kvantima”. Sva je prilika da im najviše odgovara naziv psihotroni.

Psihotroni ili jedinice pažnje su veoma sićušne čestice duhovne mase ili psihoenergije. Njihovopostojanje može se demonstrirati Elektrometrom koji služi za oditiranje. Ako zatražimo od Subjekta dausmjeri pažnju na neki objekt ili čak na dio praznog prostora, na Elektrometru će se pokazati reakcija. Na kojigod objekt da osoba usmjeri pažnju, ona ga energizira energetskim tokom koji se sastoji od psihotrona.Pažnja, gledano energetski, nije ništa drugo do taj tok čestica pažnje ili psihotrona.

Atman ili Istinsko Biće u stanju je registrirati svoje nekada investirane čestice gdje god da se nalaze,bez obzira na prostor i vrijeme. Budući da on nema položaj u prostoru, već samo zauzima različite točkegledišta i tako ostavlja utisak da se kreće. Svaki psihotron, bez obzira na svoju sićušnost, sadrži otiskeAtmanovih odluka i emocija koje su te odluke pokrenule u vrijeme kadar je stvoren, odnosno usmjeren kaodreenom cilju. U svojoj evoluciji Atman će se prije ili poslije usmjeriti na njega i diskreirati ga. U tokuprocesiranja Atman registrira koncentrate svojih psihotrona u iskustvima koja su se dogodila prije mnogomilijuna godina i u galaksijama udaljenim milijunima svjetlosnih godina od Zemlje. Tako se naslućuju iotkrivaju tanane veze Bića sa mnogolikim svjetovima, čudna snovienja i zagonetne iskre kojenagovještavaju kontakte sa nekom Višom Sviješću, prepletanje živog i neživog, prošlog sa sadašnjim ibudućim. Na taj način Atman diskreira svoja iskustva u kojima je djelomično zarobljen, a to su nepoželjnistavovi, osjećanja, tjelesne senzacije ili bol. Kada se u procesima koristi E-metar, on reagira kao Gajgerovbrojač na radioaktivno zračenje: pokazuje gdje će Klijent da se usmjeri da bi pronašao koncentrate svojihčestica pažnje, konfrontira se sa njima i neprijatno iskustvo iščezava u Praznini. Tako on postepeno rastvara

i zbacuje svoje nabojno breme, postaje sve više prazan od nanosa i ljuštura, sve više ono što jeste, čistasvijest bez granica, svojstava i sadržaja.Svakodnevni život je, energetski gledano, neprestano usmjeravanje i investiranje pažnje u različite

dijelove subjektivnog univerzuma: u materijalne objekte, druge osobe, sopstvene planove, sukobe, osjećanjaljubavi, kritike itd. Sve te psihičke investicije, koje sačinjavaju koncentrate psihotrona, služe kao meaši kojiuobličavaju subjektivni univerzum individue i omogućavaju joj da se u njemu orijentira. Ron Habard ih jenazivao sidrištima (“anchor points”), a taj termin su od njega preuzeli praktičari NLP-a. Kao što sidra dajustabilnost ukotvljenom brodu, tako i psihološka sidrišta daju osobi stabilnost u njenom svijetu. Upravo zatoinsistiram da Praktičari Ekskalibura-1 i Ekskalibura-2 održavaju sklad izmeu kreiranja i diskreiranjaiskustava i stanja, jer nesrazmjerno veće diskreiranje dovodi do nestajanja orijentacionih točaka i uslijed togado otežane orijentacije u vremenu i prostoru, što se ispoljava u vidu rasijanosti, zaboravljanja činjenica,brkanja naših namjera sa onim što smo zaista uradili i slično. Isti problem imaju svi ostali sistemi kojiomogućavaju relativno brzu diskreaciju.

Svoja psihološka sidrišta ljudi prihvaćaju zdravo za gotovo, ne razmišljajući mnogo o njima. To sunečiji posao, njegovi roditelji, ljubavni ili bračni partner, djeca, kuća, prijatelji, nacionalnost, hrana, muzika iknjige koje voli, znanje da je zemlja okrugla, da je zimi hladno a ljeti toplo, da ćemo se opeći ako stavimoruku u vatru i slično. Da su to zaista sidrišta pokazuje njihov iznenadni gubitak - raspad bračne zajednice iligubitak bliskog srodnika dovodi do urušavanja subjektivnog univerzuma i tada je potreban napor da bi se onodržao.

Čovječ ja pažnja, odnosno njegova psihička energija, blokirana je protiv njegove volje u nezavršenimaktivnostima, prekinutim ili nedovršenim komunikacijama, traumama, pitanjima na koja nije dobio odgovor imnogobrojnim potisnutim sadržajima. U svakoj od tih situacija osoba je uspostavila ciljnu strukturu kojuuvijek prati strukturalna tenzija. Budući da do cilja nije došla, ciljna struktura se održava i uz nju tenzija koja je prati. U njoj je nužno blokirana izvjesna količina psihičke energije. Zbog toga je u Spiritualnom razvojuneophodno što prije odrobiti pažnju odnosno završiti igre koje smo nekada započeli i ostavili nedovršenim.Postoje specifične tehnike kojima se to postiže, kao što je Formula rasterećenja pažnje u Kreatonu, ali

većina aktivnosti u Gnostičkom procesiranju čine to posredno. Aspektni Proces je jedan od tih posrednihnačina.

PRIPREMA ZA LANČANU TEHNIKU

Praksa je pokazala da neke osobe bez ikakvih teškoća mogu raditi sa svojim Aspektima. Takve sebedoživljavaju kao skup osobina, Dijelova ili Aspekata i općenje sa njima doživljavaju kao nov, ali logičanproces.

Postoje, meutim, osobe koje imaju početnih teškoća u takvom pristupu svojoj ličnosti. To su većinomintelektualno nastrojene osobe koje se u takvom stavu, bar na početku, osjećaju sputano, nelogično i nemajuosjećaj realnosti. Da bi se te smetnje uklonile koristimo nekoliko vježbi. One daju realnost općenju saAspektima ličnosti kod osoba koje bi u tome mogle ili imaju problema, a ljudima koje takve teško će nemaju,

vježbe ne mogu naškoditi. Te vježbe zahtijevaju veoma malo vremena, jednostavne su i lake za radU osnovi uvodnih vježbanja su sposobnosti uživljavanja u polarna osjećanja i sposobnostnaizmjeničnog identificiranja i raspoistovjećenja, tako da će osobe koje su prošle Ekskalibur i Kreatonvjerojatno imati osjećanje već vienog.



11

Prva vježbaZamislite da ste veliki i zreo suncokret. Osjetite kako vam zraci sunca padaju na glavu i tijelo, tako da

osjećate njihovu toplotu. Vlada suša i zemljište iz kojeg rastete je suho, ispucalo, bez vode. Identificirajte sesa suncokretom, osjetite kako se on osjeća. Osjećate jaku že. Tada čujete korake. To vam prilazi jednaosoba. Svejedno je dali je znate ili ne. Ona nosi veliki sud pun svježe, hladne vode. Počinje da sipa tu voduvaš korijen. Vi osjećate veliku prijatnost i osvježenje kada ta hladna voda krene da vam se penje uz tijelo icijelo ga prožima prijatnom svježinom. Osjetite zahvalnost prema toj osobi i uputite joj bezglasnu poruku:“Hvala ti za vodu!”

Druga vježba

Opustite se koliko najbolje možete. Neka taj proces traje 10-30 sekundi. Tada počnite šetati po svomtijelu koncentriranom pažnjom, počinjući od tjemena glave, naniže sve do stopala. Kako se krećete tijelom,zastanite na mjestima gdje vam bilo što privuče pažnju: bol, svrab, napetost, mreškanje u tkivu, treperenje,bilo što. Kada na takvo mjesto naiete, prvo ga dobro osjetite, a potom stupite u komunikaciju sa njim. Pitajtega, kao da je posebno biće, što se sa njim dogaa? Radite to nonšalantno, bez ikakvog naprezanja i bezpridavanja velikog značaja odgovoru. Prihvatite prvi odgovor koji dobijete u bilo kojoj formi da doe: kaomisao, telepatska poruka, glas koji dolazi od Dijela kome se obraćate, opće osjećanje ili intuitivan utisak.Čim ste ga dobili, ma koliko slabašan ili neodreen bio, recite tom svom Dijelu ili Aspektu “Hvala”, a potomnastavite sa daljim pretraživanjem. Ako od nekog Dijela ne dobijete odgovor za desetak sekundi, primite tokao da ne želi da vam ga da i to potvrdite: “Dobro, ne želiš mi odgovoriti. To je u redu, idem dalje” i nastavite

šetati tijelom do slijedećeg Dijela u kome nešto osjećate. Ukoliko se Dio tijela osjeća sasvim dobro, pitajte gao razlozima za dobro osjećanje i zahvalite mu se na odgovoru. Kada okončate proces sa stopalima, ovavježba je završena.

Treća vježba

1. Zatvorite oči i opustite se koliko najbolje možete. Stvorite osjećanje da tonete u dubinu sebe, kao dase unutar sebe spuštate. U tom spuštanju doite pred tamna drvena vrata sa svjetlom metalnom bravom.Vizualizirajte vrata što življe možete. Obratite pažnju na materijal od kojeg su napravljena, na boju i izgledvrata. Zamislite da svi Aspekti vaše ličnosti žive u sobi iza tih vrata, od najznačajnijih do sićušnih.

2. Otvorite vrata i pustite da pred vas izae nekoliko glavnih Aspekata, za koje ste svjesni da u vamapostoje. Samo ih neutralno posmatrajte tridesetak sekundi kao objektivan posmatrač.

3. Usredsredite pažnju na Aspekt koji vam je u toj skupini najinteresantniji ili najvažniji. Obratite mu se,

pitajte ga što on želi i zašto? Zahvalite mu se na odgovoru.4. Sada promijenite točku gledišta, identificirajte sa tim Aspektom, osjetite u potpunosti kako se on

osjeća i što želi. Zapitajte se (sada ste vi taj Aspekt): “Što ja želim i zašto?”5. Vratite se u prvu iskustvenu poziciju, sada ste opet stari Ja. Pogledajte za trenutak sa pažnjom taj

Aspekt i zapitajte se: “Kakav bih život imao, ako bih ja bio sve vrijeme taj moj Aspekt? Da li bi me zadovoljiotaj njegov cilj?”

6. Obratite se Aspektu riječima: “Ja ću ti pomoći da ostvariš svoj cilj!” Obratite pažnju kako ondoživljava tu vašu izjavu. Osjetite u sebi spremnost da mu pomognete i pomislite, sa zadovoljstvom, da onsasvim sigurno ne sluti da je njegov pravi, najviši i konačni cilj vrijedniji nego što on misli.

Ukoliko je Klijent bez teškoća prošao kroz ove vježbe i u stanju je da opći sa svojim Aspektima bezproblema, možete preskočiti slijedeću vježbu, ali ako je on intelektualno nastrojena ili rigidna osoba, dobro jeda i nju savlada. Ta vježba će mu pomoći da prevazie svoju početnu nesposobnost da na Aspekte svojeličnosti gleda kao na bića sa posebnom sviješću i ciljevima.

Četvrta vježba

1. Nacrtajte na listu papira oveći krug, a u njegovom centru drugi, sasvim mali, oko 1 centimetar uprečniku. Izdijelite veliki krug tako da liči na veliki kolač sa komadima spremnim za posluženje. Kružić ucentru predstavlja vas kao neutralnog posmatrača, a komadi kolača sfere u kojima borave vaši pojediniAspekti. Razmišljajte neko vrijeme o svojim glavnim Aspektima, onima koji vam najčešće padaju u oči iprivlače vašu pažnju, ili vam najviše smetaju.

2. Zatvorite oči i usmjerite pažnju na jedan svoj Aspekt. Stvorite svojom maštom vizualnu predstavutog Aspekta koja treba da izražava suštinu i svojstva tog Aspekta. Vizualna predstava Aspekta može imatioblik odraslog ljudskog bića, djeteta ili neke životinje; to može biti geometrijsko tijelo, oblak ili bilo što drugo.Ukoliko se slika spontano javi, prihvatite je i nemojte je mijenjati. Gledajte je neko vrijeme (20-30 sekundi, iliako želite duže), pa je nacrtajte u jedan segment kruga. Crtež treba biti jednostavan, “dječ ji”, i da otprilike

prenese ono što se javilo u vašoj svijesti. Učinite to i sa svim ostalim segmentima, jedan za drugim. Ne trebada ih bude više od 6-8, a slijedećom prilikom možete staviti druge Aspekte na krug. Jedan segment ostaviteprazan, tako da simbolički predstavlja mogućnost javljanja drugih Aspekata u polju svijesti. Kružić u središtuvelikog kruga uvijek ostavite praznim, jer on predstavlja vaše Biće, kao neutralnog posmatrača zbivanja upolju svijesti.



12

3. Ako niste u stanju stvoriti sliku koja predstavlja neki Aspekt, znajte da niste obavezni da takvu slikuimate. Ukoliko vam se umjesto vizualne predstave javi osjećanje, jednostavno nekom bojom (upotrijebiteflomastere ili drvene bojice) obojite neodreenu mrlju u segmentu. Ona će predstavljati to osjećanje.

4. Sada zamislite da se nalazite u malom centralnom kružiću kao posmatrač, a da se Aspekti obraćaju jedni drugima, razgovaraju itd. Vi samo slušajte i posmatrajte njihove odnose. Koji su od njih u konfliktu, akoji su bliski? Da li neki od Aspekata dominira ili se trudi da zauzme središnji položaj u vašoj svijesti? Da li seneki povlači pred drugima? Možda prepoznajete neke modele ponašanja u svom svakidašnjem životu?

5. Identificirajte se sa jednim Aspektom, osjetite kako se on osjeća i što on doista hoće. Iz te točke

gledište pogledajte neki od ostalih Aspekata i sebe kao cjelinu u središtu svijesti. Zatim se vratite u središtekruga, zauzimajući opet stajalište neutralnog posmatrača. Ponovite proces identifikacije sa drugim Aspektomi, ako to želite, sa svim ostalim Aspektima koji se nalaze u krugu.

Cilj ovih vježbanja je da vas (ukoliko radite sami) ili vašeg Klijenta (ako ga vi vodite) pripremi zaopćenje sa Aspektima bez uplitanja kritičke svijesti, razmišljanja da li je to moguće i slično.

Intelektaalno nastrojenim osobama često dolazi misao da je to prazna igrarija. Meutim, slike,osjećanja i tjelesne senzacije su jezik Nesvjesnog. Ne samo dječ je igre, već i igre odraslih prihvaćene su kaoefikasan način postupanja sa veoma realnim problemima. Koristeći slike, osjećanja, tjelesne senzacije iintuiciju mi uspostavljamo dvosmjernu komunikaciju sa našim Nesvjesnim i omogućavamo primjenuAspektnog Procesa, što daje neslućene rezultate kako za usklaenje ličnosti, tako i za ubrzanje Spiritualneevolucije.

Peta vježba

Ljudi obično nemaju teškoća da stvore u svojom mašti željenu situaciju. Meutim, da bi predupretio itakvu teškoću, Voditelj treba da Klijenta provede kroz nekoliko vježbi koje liče na vježbu stvaranjapolaritetnih realnosti iz uvodnog dijela Ekskalibura. Klijent treba da se naizmjenično uživljava u situacije kojestvara u svojoj mašti. Pri tome ga vodite iz jedne situacije u njoj suprotnu, od prve do posljednje.

“Stvori u svojoj mašti situaciju...”- da se dobro osjećaš.- da se loše osjećaš.- da je tebi sve jasno.- da si zbunjen.- da si sretan.- da si nesretan.- da si potpuno miran.

- da si uznemiren.Obično je 4-5 alternativnih realnosti dovoljno.Pošto ste prošli kroz ove vježbe, a to ne traje dugo, spremni ste za primjenu Lančane Tehnike u radu

sa svojim Aspektima, ili za takav rad sa svojim Partnerom.

ASPEKTNI PROCES I LANČANA TEHNIKA

Potrebno je da na početku definiramo termine.Aspektni Proces je širi pojam od Lančane Tehnike. U Aspektni Proces spadaju uvodne vježbe, sama

Lančana Tehnika, povratno kretanje niz Ciljni Lanac sa sviješću o Dinamičkoj Praznini kao suštinskomsvojstvu našeg Bića, primjena na mnogobrojne oblasti itd.

Lančana Tehnika čini srž Aspektnog Procesa. Ona je tehnički postupak kretanja po Ciljnom Lancu od

ponašanja ili ispoljenja nekog Aspekta koje hoćemo transformirati, odnosno integrirati u cjelinu svog Bi

ća, dokonačnog Spiritualnog Cilja, Dinamičke Praznine. Kada doemo do konačnog cilja čitav Lanac Ciljeva i

polazno ispoljenje nestaju, jer bivaju integrirane u Prazninu kao suštinu Bića.Polazna osnova Aspektnog procesa jeste razumijevanje da su Aspekti naše ličnosti sa kojima radimo

nesvjesne tvorevine. Mi smo često u stanju da svoje probleme jasno opišemo i mnogo toga o njima kažemo,ali oni i posle takvog opisa i razumijevanja istrajavaju. Mnoge naše odluke, koje smo donijeli kao svjesna irazumna Bića, nerijetko su kratkog daha. Razlog je u tome što je svjesna instanca naše ličnosti po svojojsnazi inferiorna u odnosu na nesvjesne Aspekte, čije se djelovanje ispoljava automatski, sa dubljeg i jačegnivoa. Mi o njima malo znamo, izuzev što vidimo njihovo djelovanje u obliku nepoželjnih ispoljenja.

Prva faza Aspektnog Procesa sastoji se u uspostavljanju kontakta i komunikacije sa našim Aspektima.Zato radimo pripremne vježbe da se naviknemo na takav pristup. Zatim prelazimo na rad sa odreenimAspektom koji pokreće neki oblik ponašanja ili neko ispoljenje. Nema objektivnog dokaza da u nama postoje jasno odijeljeni dijelovi ili Aspekti koji se ispoljavaju kroz mnogobrojne oblike ponašanja, ali se pokazalo

korisnim da tako priemo čitavom procesu. Kada imamo pomiješana ili suprotstavljena osjećanja o nekojstvari, to znači da jedan naš Aspekt želi jednu stvar ili ponašanje, a drugi dio naše ličnosti hoće nešto drugo.Na primjer, jedan Aspekt roditelja osjeća želju da sa razumijevanjem prihvati nestašluke svoga djeteta, adrugi Aspekt ima jaku potrebu da vikne na dijete ili da ga kazni. Ma koliko čudno izgledalo, oba ta Aspekta,na kraju svih krajeva, žele isto: iskustvo Praznine koje roditelja čini cjelovitijom osobom.



13

U radu sa jednim od mojih Klijenata primijenio sam Aspektni i Proces na ovakav Aspekt njegovogponašanja, koji je on nazvao “netolerancija na djecu”. Premda ih je jako volio, često je bio netolerantan iispoljavao agresiju u odnosu na neka njihova ponašanja, poslije čega bi osjećao grižu savjesti što nije otackakav je mislio da treba bit. Proces je ovako tekao:

Prvi cilj tog njegovog Aspekta, koji je otkrio na Ciljnom Lancu, bio je: “Da mi djeca postanu valjaniljudi”. Slijedeći cilj bio je “Da budem smiren”, zatim “Osloboenje od nevolja”, pa “Da mi sve bude jasno”,potom “Prosvjetljenje” i pretposljednji cilj, prije Iskonskog Stanja Praznine, bio je “Da budem Jedno saBogom”. Iza njega nije bilo ničega, odnosno bio je konačni cilj - Praznina ili Ništavilo. U toj točki Aspektnog

Procesa Klijent je otkrio što je Aspekt sa kojim je radio zaista želio više od svega ostalog: iskustvo Prazninekao najviše suštine svoga Bića, spoj sa njom, gubljenje u njoj. Taj Spiritualni cilj naizgled nema nikakve vezesa nepoželjnim stanjem od kojeg je Klijent krenuo - netolerancije na djecu - ali je on uporno istrajavao upravozbog toga što se na kraju Ciljnog Lanca nalazio tako uzvišen cilj, vječni Spiritualni Ocean. Kada je, u drugomdjelu Aspektnog procesa, sa osjećanjem Dinamičke Praznine u sebi krenuo suprotnim smjerom, niz CiljniLanac, od Iskustva Praznine do nedostatka od kojeg je pošao, svi prethodni ciljevi u Lancu su se ili raspadaliili usuglašavali sa Dinamičkom Prazninom, a netolerancija prema djeci se raspršila kao nestvarna magla.Nije mogao da vjeruje da je ikada imao to osjećanje.

Premda nisam mogao da naem nijedan izvor koji bi ukazivao na operacionalno korištenje DinamičkePraznine onako kako ga ja koristim u Aspektici, u literaturi postoje mnogi rasuti podaci koji daju teoretskenagovještaje o djelovanju Praznine na strukturu ličnosti i integraciju Bića. Lilijan Silbem u svom ogledu“Praznina, Ništavilo, Bezdan” piše o Praznini koja se doživljava u Budizmu poslije mnogo godina naporneprakse:

“Čim se isprazne kaverne mišljenja i zamišljanja, ukazuje se božanska suština;... i suviše tanano da bise razabralo, stvara utisak čudne praznine; zatim, prepoznato, postaje punina; odveć silno izaziva opijenost,ushićenje, opčinjenost. Ali, jedno za drugim, sva stanja koja su najprije bljesnula puninom, nadmašena,ukazuju se kao Praznina.”

“...Upravo ta praznina ne samo da omogućava prosvjetljenje i otvara put ka punini, nego igra i ulogu uradikalnom i progresivnom preobražaju čitave ličnosti. Tu, i jedino tu, sve se rastače, sve se mijenja, tu senove klice primaju, rastu i cvjetaju. Praznina i suptilnost se istovremeno produbljuju.”

“Mišljenje je zahvaćeno već od početka: gube se predrasude, zablude, ograničenja; razuena, jedinstvena vizija čovjeka i vaseljene izbija na površinu, jasno se ukazuje, ukidajući tjeskobu i zbrku. Kasnijei samo to saznanje, svakako intuitivno, ali još dvojno polarizirano, izbrisati će se, kad na njega doe red,pred čistim otkrovenjem Sopstva, koje ispunjava duh više nego ijedno drugo saznanje.”

“Na planu srca, osjećajnost i intuicija bivaju istančanije, osjećanja se smiruju; žestoka strast, ljubomoraprema voljenom biću i potreba za posjedovanjem se stišavaju i ustupaju mjesto zreloj ljubavi u kojoj ostaje

izvjesna vezanost.”Iskustvo sa Lančanom Tehnikom pokazuje da se ciljna struktura Aspekta raspada kada ga privedemo

Praznini, a da se završno čišćenje i osvješćivanje tog procesa dogaa kada se vraćamo niz Ciljni Lanac. Tajproces pokazuje da uranjanje u Prazninu, koje nalikuje smrti, oslobaa vezanosti za Ja i za stvari, a te vezepadaju same od sebe. U prostrelnom kretanju niz Ciljni Lanac dolazi do razlaganja i iš čeznuća inferiornihciljeva i istovremeno do usaglašavanja etički i Spiritualno viših ciljeva sa Najvišim. Budući da DinamičkaPraznina sve izjednačava, ona neprestano satire i upija u sebe sve što nije esencijalno; ukida dualitet Ja iNe-ja i otvara pristup bezmjernosti i slobodi.

Lijepa metafora Lančane Tehnike, odnosno kretanja po lancu sve viših ciljeva do konačnog cilja, jestepriča iz drevne joga tradicije o bjegstvu u slobodu nevino optuženog čovjeka. Jedan od indijskih maharadžaimao je poštenog ministra koji ga je godinama vjerno služio. Ali su ga jednog dana njegovi neprijateljioklevetali kod maharadže i ovaj ga je osudio na laganu smrt. Naredio je da ga stave na vrh visoke kule, nakojoj nije bilo stepenica, bez hrane i vode, tako da je morao da umre. Na svoju sreću, on je imao vjernu

suprugu. Ona po noći doe ispod kule i upita ga kako može da mu pomogne. On zatraži od nje da slijede ćenoći donese malo meda, jednog jelenka, tanak svileni konac, jak laneni konac, jak konop i debelo uže.Premda je takav zahtjev začudio, vjerna supruga je uradila kako joj je naloženo. Ministar je tada uputi daveže jedan kraj svilenog konca za bubu, da joj namaže rogove medom i da je stavi na zid kule uspravno, saglavom okrenutom naviše. Žena je učinila kako joj je rečeno i jelenak je, idući za mirisom meda sa svojihrogova, krenuo na dug put uz kulu. Konačno je došao do vrha, gdje ga je ministar uhvatio i tako se dočepaosvilenog konca. On tada viknu svojoj supruzi da za njegov drugi kraj veže debeo laneni konac i kada je navrh kule izvukao kraj lanenog konca, istu stvar je ponovio sa tankim konopom i, konačno, sa debelimužetom. Tada se spustio niz uže sa kule i tako se dočepao slobode.

Praktičaru Aspektike, a to je takva osoba koja ovaj sistem redovno upražnjava, mnoge ovakve i sličnealegorije, legende i bajke će postati jasne. Točnije rečeno. Praktičar će u njima otkriti dublje slojeve značenjai spoznaje. Takve pokretačke metafore sadrže mnoštvo naznaka i natuknica da su mudri ljudi u davnojprošlosti znali za Ciljni Lanac. To su bajke u kojima junak, da bi osvojio princezu ili kraljevsku krunu, ubija

zmaja. Iz njega izlazi lav; kada ubije lava iz njega se pojavljuje vuk, iz njega lisica i konačno ptica (koja jesimbol nebeskih visina) i kada se nje dočepa sloboda je njegova.

Ovakva pokretačka metafore utkana je i u roman “Alkemičar” Paula Koelja, koji je posljednjih godinapostao svjetski bestseler, Učitelj alkemije dovodi svog Učenika, u situaciju da mora naučiti da se za 3 danapretvori u vjetar, jer mu od toga zavisi život. On prvo moli vjetar da mu dozvoli da se pretvori u njega, ali ga



14

vjetar upućuje na pustinju. On nagovara pustinju da mu pomogne i ona mu daje svoj pijesak da bi vjetar ponjemu mogao puhati. Pijesak ga dalje upućuje na sunce, čijim posredstvom dolazi do Najvišeg, a to je uromanu Ruka Koja Je Sve Napisala. Na kraju, piše u “Alkemičaru”, Učenik je zaronio u Dušu Svijeta i vidioda je Duša Svijeta dio Božje Duše, a da je Božja Duša njegova sopstvena Duša. I da je zbog toga mogaočiniti čuda.

Uvidi Praktičara neće ostati ograničeni na Lančanu Tehniku. Nekima će postati jasno da je odnosispoljenog univerzuma i Velikog Neispoljenog davno naznačen u Hermesovom zakonu na Smaragdnoj Ploči:“Kako je gore, tako je dolje; a kako je dolje, tako je gore, radi čuda ostvarenja Jedinstvene Stvari”.

Aspektni Proces je takoer skoro savršen vid alkemijske operacije Velikog Djela. Kada se dostignePraznina (Statik, Tao, Sveizvor...), ona, kao Kamen Mudrosti, alkemijski preobražava sve elementeispoljenog svijeta koje nalazimo na Ciljnom Lancu, tako da sagledavamo da je sve što postoji vidispoljavanja Praznine, a nepoželjno stanje iščezava i u svijesti sviće spoznaja da postoji samo Sve Jedno.

U Lančanoj Tehnici držimo na umu da ne mažemo da dosegnemo viši nivo dok ne prevazi emo niži, ato činimo tako što iscrpljujemo sav njegov kapacitet putem emocionalnog uživljavanja. Lančana tehnika namomogućava da iz jednog doživljenog i time nadmašenog stanja lako i brzo preemo u drugo, još neistraženoi nedoživljeno. Polazimo od neželjenog stanja ili nedostatka kojeg hoćemo da se oslobodimo i tražimonjegov prvi cilj. Kada ga otkrijemo i u svijesti doživimo kao ostvaren, on nam omogućava da sagledamoslijedeći cilj i tako od jednog do drugog cilja u lancu dolazimo do osloboenja od ropstva bilo kojemnedostatku ili slabosti. Ova tehnika može da izgleda brutalno uprošćena, ali je u praksi iznenaujućeefikasna.

U tekstu vam je dat detaljan opis Lančane Tehnike korak po korak, uz pretpostavku da radite sa

Kijentom koga vodite kao Praktičar.Prije toga potrebno je da “otvorite proces”. Samo otvaranje nije sastavni deo Lančane Tehnike, ali jojpovećava efikasnost, jer otvara Klijenta i uklanja otpore na promjenu koji potiču od njegovog Ega.

Otvaranje Klijenta za Lančanu Tehniku

Na ideju “otvaranja” Aspektnog Procesa usmjerila me je sopstvena dugotrajna nesposobnost da radimLančanu Tehniku. Stvorio sam proces i postepeno ga usavršavao na članovima svoje porodice kaoKlijentima, ali sam bio neuspješan kada bih ga primijenio na sebe, odnosno kada sam pokušavao soloprocesiranje. To je dosta čest fenomen. Srećemo ga, na primjer, kod psihoiscjeljitelja koji mogu pomoćistotinama ljudi, ali sebe ne mogu izliječiti. Potom sam primijetio da se Aspektni Proces odigrava mnogouspješnije ako emocionalno podstaknem Klijente da uspiju u procesu, a takoer da otvorene osobe postižuuspjeh bez teškoća. Uvjeriti ćete se kroz praksu da ćete pozitivne ishode postići daleko lakše ako je Klijent

emocionalno otvoren.Ta priča sa otvaranjem Klijenta ponavlja se u svim procesima u kojima se cilja na poboljšanje

psihičkog stanja i Spiritualni razvoj osoba sa kojima radite, od Intenziva Gnoze, u kome sam to prvi putizričito naglasio, preko Ekskalibura i Kreatona do Aspektike. Otvaranje Klijenata, odnosno uspostavljanjesnažnog emocionalnog transfera (kako se, počevši od Frojda, to stanje naziva u psihoterapiji) predstavljamoćnu polugu za postizanje maksimalnog efekta i Praktičar koji to zapostavi nepotrebno smanjuje svojuspjeh. Što su Klijenti manje iskusni, to je otvaranje važnije. Kod iskusnih Klijenata ono nije neophodno,upravo zato što se oni po volji emocionalno otvaraju i otvoreni ulaze u proces. Tu tako er leži objašnjenjezašto je solo procesiranje manje efikasno od rada sa partnerom ili Voditeljem, jer je teško samog sebeemocionalno otvoriti.

Najbolji način da se zatvorenost, ukočenost i strah od promjena kod Klijenata prevaziu, a oniemocionalno otvore, jeste pozvati ljude da žrtvuju svoje inferiorne komponente i budu cjelovitiji, potpuniji ibolji; da budu Spiritualnije i bolje integrirane osobe, jer će tada u većoj mjeri željeti da čine dobro drugima i

biti će u većoj mjeri sposobni da ga čine, budući da su, kroz Iskonsko Stanje, preobrazili inferiorne tendencijeu Spiritualne.

LANČANA TEHNIKA KORAK PO KORAK

1. Odredite Aspekt sa kojim ćete da radite: ispoljenje koje Klijent želi izmijeniti, nepoželjno ponašanje,nedostatak, manu, slabost, tjelesni poremećaj itd. Na primjer, netolerancija na djecu, ljutnja na neku osobu,ljubomora prema partneru, strah od ispita, strepnja, visok krvni pritisak, nesanica, depresija, prejedanje,agresivno ponašanje, napadi bijesa, napetost u prisustvu autoriteta, trema kada treba da se govori predgrupom itd.

2. Recite Klijentu da u komunikaciji sa Aspektom poruke Aspekta mogu doći u obliku ljudskog glasa,misli, tjelesnih senzacija, osjećanja ili intuitivno, jer to je govor kojim se Aspekti služe.

Takoer mu recite da klimne glavom ili kaže “da” kada je uradio ono što tražite od njega.3. Na početku neka vam Klijent, sa punim uživljavanjem, saopći negativnu alfu (alfa je individualnaistina). Na primjer: “Ja sam napet u kontaktu sa nepoznatim ljudima!”

3. Potom neka zatvori oči i opusti se.4. Pitajte ga: “U kojim situacijama se to ispoljenje javlja? Sjeti se KARAKTERISTIČNIH situacija



15

u kojima dolazi do tog ispoljenja”. Neka vam u nekoliko riječi opiše takve situacije.5. Slijedi vaš zahtjev: “Sada nai jedan KONKRETAN dogaaj kada je došlo do tog ispoljenja.

UKLJUČI se u taj dogaaj u mislima: Vidi svojim očima ono što si tada vidio, čuj što si tada čuo iosjeti što si tada osjećao. Istovremeno, počni da primjećuješ kako se ispoljava taj tvoj Aspekt”.

6. Zatim recite Klijentu: “Lociraj gdje taj tvoj Aspekt “živi”. Ako je u tijelu, u kojem djelu tijela ganajjače osjećaš? Ako živi izvan tijela, gdje se nalazi?”

7. Slijedi komanda Klijentu: “Odredi karakteristike tog Aspekta: Koje je veličine? Kako izgleda?

Kakve je boje? Koje je težine? Koliko je star?”(Ako Klijent kaže da se to ne vidi, recite mu: “Ti mu daj te karakteristike! Kada bi Aspekt imaoveličinu, koliko bi bio velik?... Kada bi imao izgled, kako bi izgledao?... Kada bi imao boju, kakve biboje bio?... Kada bi imao težinu, koliko bi bio težak?... Kada bi mogao da mu odrediš starost, kolikobi bio star?”).

8. Recite Klijentu da se zahvali Aspektu zato što se javlja i neka ga pozove da se ispolji što jače ipotpunije. Neka mu se obrati u mislima: “Znam da mi želiš dobro. Hvala ti. Ispolji se slobodno, što ja č e i potpunije, tako da možemo komunicirati. “

9. Slijedi instrukcija: “Sada pitaj taj svoj Aspekt: “Što ti želiš za mene sa tim ispoljenjem (ili ponašanjem)?” Koji cilj ho ć eš posti ć i?” A odmah potom recite Klijentu:

“Obrati pažnju na sve što se javlja kao odgovor: slike, glas, osjećanja ili tjelesne senzacije”.Ako Klijent brzo progovori, vrlo dobro. Ukoliko proe 10-15 sekundi u šutnji, recite mu: “Odgovor

može da doe trenutno, a nekada je Aspektu potrebno vrijeme da nae svoj CILJ. Daj mu vremena

ako mu treba, jer je to za taj Aspekt novo iskustvo:”Ako Klijent i dalje šuti, recite mu: “Možeš ponoviti pitanje svom Aspektu: “Što ti želiš za mene sa tim ispoljenjem? Koji CILJ ho ć eš posti ć i?” (Naglasite riječ “CILJ”.

10. Zapišite odgovor koji Aspekt daje. To je Prvi Cilj na Ciljnom Lancu. Prihvatite i negativan cilj kojiKlijent navede, na primjer, želju za smrću, mržnju, agresiju, želju da se sveti, da kažnjava druge ili sebe itd.Obično već slijedeći cilj na Ciljnom Lancu biva pozitivan, logičan, etički ili Spiritualno usmjeren.

11. Neka se Klijent zahvali svom Aspektu na odgovoru koji mu je dao. Navedite Klijenta na to riječima:“Kaži “Hvala ti, svom Aspektu na odgovoru koji ti je dao.”

12. Slijedi nova instrukcija Klijentu: “Stvori u svojoj svijesti situaciju u kojoj je taj cilj ostvaren,stvori iskustvo ostvarenog cilja. Osjeti to u potpunosti. Ui u to iskustvo zajedno sa svojimAspektom i osjeti ga u potpunosti. Proširi se do krajnjih granica tog osjećanja!” Kada Klijent klimneglavom ili kaže “Da”, recite mu: “Budi sve vrijeme u stanju tog ostvarenog cilja i iz njega se obrati tomsvom Aspektu i pitaj ga:

“Kada imaš taj cilj ostvaren u potpunosti, tako kako ti želiš, koji cilj ho ć eš ostvariti za mene koji je još važniji i VIŠI.?”

Čekajte odgovor i zapišite ga. To je drugi cilj na Ciljnom Lancu. Neka se opet Klijent zahvali svomAspektu na odgovoru.

13. Ponavljajte to pitanje i proces koji ga prati na isti način sve dok Klijent ne doe do posljednjeg ciljana Ciljnom Lancu, koji predstavlja PRAG Iskonskog Stanja Praznine. To je, po svojoj prirodi, Spiritualnostanje. Klijenti ta stanja iskazuju različitim riječima. Najčešće kao “Mir”, “Potpuni Mir”, “Pomirenost sačitavim svijetom”, “Istina”, “Istinsko Biće”, “Istinsko Ja”, “Ja Jesam”, “Bog”, “Božja Milost”, “Sve-je-kako-treba-biti”, “Jedno”, “Jednost”, “Jedno sa čitavim svijetom”, “Svepostojanje”, “Ljubav”...Ponekad će navesti stanje koje lični na okultni fenomen, ali ima u sebi neopisivu Spiritualnu suštinu:“Svjetlost”, “Zlatna Svjetlost”, “Toplota koja se iz mene beskonačno širi”, “Metalna kugla u stomakukoja beskonačno zrači”, “Bezgranična razlivenost i slične”.

14. Premda kažem “posljednji cilj na Ciljnom Lancu”, to je ustvari pretposljednji cilj. Da je Klijent

došao do pretposljednjeg cilja, odnosno Spiritualnog stanja, znati ćete po tome što on nedvosmislenosaopćava da iza tog cilja nema ničega. On u tom trenutku vjeruje da je to posljednji cilj.

Na vaše pitanje, “Kada imaš taj cilj ostvaren u potpunosti, tako kako ti želiš, koji cilj hoćeš ostvariti zamene koji je još važniji i VIŠI?”, Klijent će vam odgovoriti: “Nema više ničeg”, “Ništa”, “Ne postoji ništaznačajnije”, ili neku varijantu tog odgovora. Ako duže vrijeme oklijeva sa odgovorom, sa izrazom nedoumiceili čuenja na licu, pomozite mu sa pitanjem: “Da li postoji još nešto više ili nema ničega?”

Tada će odmah odgovoriti: “Nema ničega” ili nešto slično.15. Trebate navesti Klijenta da riječima definira Prazninu na čijem se pragu nalazi, koja izmiče opisu i

definicijama, jer je natpojmovna i neizreciva. Zato ga pitate: “Kako bi ti nazvao to ništa? Samo kao“Ništa” ili “Praznina”... “Ništavilo”... “Vakuum...ili “Muk”, “Tišina”...?

Prihvatite bilo koji odgovor koji ukazuje da to jeste Najviši Cilj.A potom mu recite: “Sada ui u tu Prazninu (Ništa, Ništavilo...) i osjeti je u potpunosti! Identificiraj se

sa njom, budi ona! Neka ti ona prožme čitavo Biće do najsitnijih atoma! Reci mi, ili klimni glavom, kada si to

učinio.”Dajte vremena Klijentu da se identificira. da osjeti i proživi Iskonsko Stanje Praznine (od dvadesetak

sekundi do minut ili dva).Ako Klijent oklijeva da ue u Prazninu, ili kaže da ne zna kako da to učini, dajte mu podršku sa

nekoliko jednostavnih riječi, na primjer: “Jednostavno ui u to” ili “Zakorači u mašti u tu prazninu”,



16

“Uklizaj u nju”, “Zaroni u nju”, “Prepusti se i nestani u njoj” itd.16. Kada Klijent kaže ili naznači da je to učinio i pošto je proveo neko vrijeme u toj identifikaciji, kažite

mu slijedeće:“Da vidimo kako će tvoja svijest o Praznini (Ništa...i dr.), koja je suština tvog Bića, utjecati na

prethodne ciljeve na Lancu. Kako tvoja svijest o Praznini (o Ništavilu, Ništa i dr.) utiče na.. (prethodnicilj na Ciljnom Lancu) i kako ga mijenja?”

Ponavljajte to pitanje spuštajući se niz Ciljni Lanac i kod svakog Cilja napravite pauzu da bi Klijentmogao da integrira iskustvo.

On će većinom reći da Praznina pojačava stanje koje je bilo na Lancu kao pozitivan ili etički prihvatljivcilj ili da je to isto, a ako je cilj bio negativan reći će da mu se taj cilj sada čini suvišan, glup ili besmislen ili daga više nema, da ne postoji, da nestaje i slično.

17. Kada, idući niz Lanac, Klijent doe do Aspekta ili nepoželjnog ponašanja od kojeg ste pošli uprocesu, treba da vidite kako će Praznina utjecati na njega i izmijeniti ga.

Pitate Klijenta: “Kako svijest o Praznini, kao suštini tvog Bića, utiče i mijenja tvoj Aspekt odkojeg smo pošli, to jest... (navedite polazno ograničenje ili nedostatak?”)

Ako je Lančana Tehnika uraena kako treba, to ograničenje će se raspasti ili već u tom trenutku nećepostojati. Klijent će reći da je nestalo, da ga nikada nije ni bilo, ili, što je veoma često, da mu ono sadaizgleda glupo, besmisleno ili prazno.

18. Ako Klijent osjeća polazno neželjeno stanje makar u tragovima, znači da integracija nije potpuna.Zato kažite Klijentu: “Pusti da ti Praznina (...upotrijebite njegov izraz) prožmečitavo tijelo! Od glave dopete, svaku ćeliju tvog tijela. Neka nekoliko puta ide gore dolje kroz tebe, tako da tečitavog ispere i

preplavi.”19. Slijedi konačna provjera. Tražite da vam Klijent da istu negativnu Alfu koju vam je dao na po četku(u ovom primjeru to je bila alfa: “Ja sam napet u kontaktu sa nepoznatim ljudima.” Klijent neće biti ustanju to učiniti! Ili će moći to izgovoriti, ali sasvim bez emocionalnog pokrića i to će biti jasno i vama i njemu.

20. Sljedeći korak je izuzetno važan. To je provjera da li ima opozicionog Aspekta. Naglašavam jezbog toga što Praktičari imaju tendenciju da je zaborave kada se nepoželjni Aspekt integrira. Recite Klijentuda se usmjeri unutar sebe i postavi pitanje: “Da li bilo koji moj Aspekt osjeća otpor ili se protivi da ovajprethodni Aspekt, koji stvara (navedite nepoželjno ispoljenje), doživi integraciju sa cjelinom mogaBića?”

Ako se ispolji neki takav Aspekt, sa njim se počinje novi proces Lančanom Tehnikom. Iznova seKlijentu postavljaju pitanja gdje ga najjače osjeća, odnosno gdje “živi”, odreuju se njegove konkretnekarakteristike i pita se koji cilj Aspekt hoće da postigne sa takvim ispoljenjem?

NAPOMENE, ZAPAŽANJA I SAVETI ZA PRAKTIČAN RA D

1. Svaki Aspekt treba da uzmete u rad potpuno čist i jasno definiran, očišćen od nanosa, primjesa iljuštura. Kada ga definirate, možete mu pridati ljudske osobine, tj. zamisliti ga kao Umanjeno Ja saodreenom karakteristikom. Na primjer, ako je Aspekt ljubomora koja “živi” u pleksusu, možete zamisliti sebeonako kako se doživljavate kada ste ljubomorni, a to znači umanjenu verziju ljubomornog Ja u pleksusu.

2. Kako Klijent stiče iskustvo u radu sa Lančanom Tehnikom, mnoga uputstva otpadaju, jer ih jenaučio i automatski ih primjenjuje ili može ih preskočiti, a da proces od toga ne trpi.

3. Pojava koju sam nazvao Ukrštenim Lancima se dogaa kada Proces stane, jer Klijent ne moževidjeti koji je cilj Aspekta, ili osjeća barijeru pred sobom, nevidljivi zid, nemoć, osjeća se da nije u stanju daradi dalje i tome slično. Kada se to desi, to ispoljenje (tj. osjećanje nemoći, nemogućnost da se radi proces idr.) uzima se kao Aspekt od kojeg se počinje novi proces. Taj Aspekt se po Lancu sve viših ciljeva

dovede do Praznine, potom vratimo Klijenta niz Ciljni Lanac do početnog ispoljenja i kada ono nestane,nastavljamo da radimo prvi Lanac Ciljeva od mjesta gdje smo stali, jer sad možemo da radimo. Veoma često

kada se raspadne drugi Ciljni Lanac istovremeno sa njim raspada se i prvi.4. U početnom stadiju, ukoliko proces ne teče glatko, to je siguran znak da postoji neki Aspekt koji je u

konfliktu sa prvim Aspektom ili se opire svakoj promjeni i sabotira je, ili postoje misli i osje ćanja kojesprečavaju laku primjenu Lančane Tehnike, na primjer: “Neću uspjeti”, “Ovo nije za mene”, “Zašto mi Aspektne kaže jasno što hoće?”, “Ja sve ovo izmišljam, nema tu realnosti” i tome slično. Tada se Lančana Tehnikaprimjenjuje na konfliktni Aspekt ili na te ometajuće misli i osjećanja koje uzimamo kao Aspekte i kada se oniintegriraju proces dalje teče glatko. Takve Aspekte treba bezmalo uvijek na početku uraditi intelektualnonastrojene osobe, jer im glavne smetnje u radu potiču od njih.

5. Tokom rada sa Lančanom Tehnikom, obratite pažnju na to da imate naizmjenično približavanjeAspektu i udaljavanje od njega. Kada sa njim komunicirate, postavljate mu pitanja i zahvaljujete mu se, vi stedonekle distancirani od njega. Kada u svijesti stvorite situaciju ostvarenog cilja i u tu situaciju ulazite, vi ga u

nju uvodite sa sobom, kao da ste u tijesnom dodiru sa njim. Držite na umu da on jeste djelomično isto što ivi, jer je dio vas, u nekim situacijama dominantan dio, a u nekim potisnut.6. Kada god imamo malo složeniji ili trajniji Aspekt trebamo procesirati polaritete. To znači da u

odnosu na Aspekt sa kojim smo radili naemo suprotan ili polarni Aspekt i da i njega dovedemo do NajvišegCilja. Na primjer, ako procesiramo “loše odnose sa roditeljima”, treba odmah potom uraditi proces na “ljubav



17

prema roditeljima”. Ukoliko radimo Aspekt “netrpeljivost prema nekom susjedu”, trebamo naći polaritetniAspekt, na primjer “ljubav prema ljudima” i da i njega procesiramo.

Često se polaritetni Aspekt javlja na završetku primjene Lančane Tehnike, kada vršimo provjeru, kaoopozicioni Aspekt u odnosu na prvi Aspekt: “Da li bilo koji moj Aspekt osje ća otpor ili se protivi da ovajprethodni Aspekt koji stvara (... nepoželjno ponašanje) doživi integraciju sa cjelinom Bića?”

8. Ciljevi na Ciljnom Lancu su, po svom sadržaju, situacije ili stanja kojima teži neki Aspekt.Promjenljivost tih situacija i stanja utoliko je veća ukoliko smo bliže početku Lanca. Početna stanja svijesti iemocionalna stanja, koje tretiramo kao Aspekte sa kojima započinjemo Lančanu Tehniku, jesu primarna

stanja i ona su u najvećem stupnju podložna promjenama. Tokom dana ona se neprestano mijenjaju. Neostajete zauvijek ljutiti, smireni, tužni, veseli, uplašeni, već se ta stanja nastaju, nestaju i preobražavaju se jedno u drugo. Kako se, tokom Aspektnog Procesa, vertikalno uspinjemo uz Ciljni Lanac, stanja koja ti ciljeviteže da ostvare sve više se oslobaaju okova vremena, u sve veće stupnju postaju bezvremena. Spiritualnastanja, koja odgovaraju višim ciljevima na Lancu, egzistiraju nepromijenjena, a više od svih Praznina,najsuštastvenija srž vaše suštine. Ona je u apsolutnom mirovanju, potpuno osloboena vremena, prostora,materije, energije i bilo kakvih svojstava i odreenja, iako sva ona nastaju iz nje.

9. Kada je Klijent u izuzetno lošem stanju, depresivan, očajan i istovremeno u jakoj konfuziji, uzetićemo to njegovo stanje kao Aspekt sa kojim ćemo raditi. U takvoj situaciji on često kaže da ne dobivaodgovor ili da ne vidi što Aspekt hoće. Ako se to dogodi, možemo izuzetno da zatražimo da postavi pitanjeAspektu: “Da li je tvoj cilj moja smrt?” (To je jedini izuzetak, jer u normalnom postupku mi Klijentu ništa nesugeriramo, mi tražimo da Klijentu njegov Aspekt saopći koji cilj ima). U takvim teškim situacijama, kadaproblemi prevazilaze nosivost jedne osobe, često Aspekt ima baš taj cilj, smrt kao smirenje i nestanak svih

problema. Ukoliko je odgovor potvrdan, Procesor ne treba pokazati iznenaenje, već prihvaća smrt kao prvineposredni cilj na Lancu i tehniku dalje radi uobičajenim postupkom. Pozove Klijenta da zajedno saAspektom ue u situaciju ostvarenog cilja i tada postavlja Aspektu slijedeće pitanje: “Kada imaš taj cilj - mojusmrt- ostvaren u potpunosti, tako kako ti želiš, koji cilj hoćeš postići za mene koji je još važniji i viši?”

Ponekad Aspekt navodi kao svoj cilj smrt Klijenta iako situacija ne izgleda bezizgledna. I tadaprihvaćate smrt kao bilo koji drugi cilj i normalno radite Proces.

10. Istaknuo sam da se na Ciljnim Lancima prije Najvišeg Cilja ili Praznine javlja nekoliko Spiritualnihciljeva kao što su “Ja”. “Ja jesam”, “Jednost”, “Spoj sa Svepostojanjem”, “Bog”, “ Jednost sa svim što postoji”i slični. Nekada, a to se dogaa vrlo rijetko, umjesto Spiritualnog cilja Klijent saopći naizgled banalan iliprozaičan cilj. Jedna Klijentkinja je navela kao Spiritualni cilj, iza kojeg je postojalo samo Ništavilo, “da činidobro svojoj kćeri”. Na ponovljeno pitanje Aspektu, koji je još viši značajniji i viši cilj, uporno je odgovarala“Nema ništa više, samo Ništavilo”. Objašnjenje postojanja ovakvog izuzetno rijetkog cilja je bilo u tome što jeta osoba u svoju kćerku gledala kao u Boga, tako je tretirala i u odnosu na nju se tako ponašala čitavog

života.Drugi Klijent je najveći dio svog života živio u obilju. Simbol tog dobrog života bila mu je elegantna i

skupa odjeća. Kada je naišla ekonomska kriza, on je o prošlom vremenu mislio kao o izgubljenom raju.Voditelj je bio iznenaen ciljevima na Ciljnom Lancu koji su ovako izgledali: Osjećanje nesreće - Učiniti neštoza sebe - Sreća - Novac - Lijepa odjeća. Iza lijepe odjeće nije bilo ničega, samo Praznina!

Ali to su izuzeci, znam samo za ta dva. U svim ostalim slu čajevima prije Praznine je nedvosmislenodoživljavano Spiritualno stanje.

Pokazatelj da ste došli do posljednjeg cilja na Ciljnom Lancu prije Praznine uvijek je izjavaKlijenta da nema ničeg više, da je to kraj i slično.

11. Aspektni Proces najčešće trajno uklanja aspekt sa kojim radimo. Meutim, nekada je Aspektveoma složen i višeslojan. Kada uklonimo jedan sloj Aspekta, poslije nekog vremena javljaju se njegovi novislojevi koji su bili dublje potisnuti i na kojima su bili veći naboji. Kada u terapeutskim situacijama kažemo daduh ne trpi prazninu, tj. vakuum, na to ukazujemo kao na činjenicu koja ima neprijatne posljedice, jer

praznina ima tendenciju da usisa nov problem na istom mjestu ili da obnovi stari. Ni u situaciji integriranja jednog sloja Aspekta, aksioma da duh ne trpi prazninu pokazuje se kao veoma dobra. Jer ta praznina, koja je nastala kada smo integrirali odreeni Aspekt u cjelinu Bića, sada kao vakuum usisava u sebe dublje,neosvješćene slojeve iskustava ili druge sa njima povezane Aspekte koji su bili jače potisnuti i oni se javljajurestimulirani u polju svijesti, tako da je moguće na njih usmjeriti pažnju. Njihovo djelovanje je znatno slabije,to su sve finije vibracije, ali se ipak rad sa njima mora nastaviti.

Druga mogućnost za istrajavanje Aspekta jeste da ga nismo zahvatili sa svih točaka gledišta iz kojih jestvoren. Da bismo to postigli, koristimo holistički pristup u kome su obuhvaćene sva relevantna stajališta. Otome vidi detaljno u slijedećem poglavlju, “Holističko Procesiranje”.

12. U Aspektnom Procesiranju nestaju konflikti, trajne energetske mase (TEM), nerazumijevanja,problemi, rascjepi ličnosti, barijere i slična nepoželjna stanja i ispoljenja koja su posljedica otcjepljenosti jednog Dijela od cjeline Bića. Ne nestaju vaši kvaliteti, sposobnosti i točke gledišta koje ste stvorili, jerizmeu njih i cjeline nema rascjepa, oni su integrirani u cjelinu Bića i liče na različite pljosni istog dijamanta.

13. Završni fenomen je integracija Aspekta koji je stvarao nepoželjno ispoljenje u cjelinu Bića.Ona je obično veoma suptilna, meka, kao dašak povjetarca. Vi jednostavno primijetite da u vama više nemaprethodne polarizacija na Ja i vaš Aspekt i na neki način osjetite se smirenim u vezi sa tim. Najčešće nemadubokih uvida, niti jačih izliva energije, iako su ponekad mogući. To je blag i lak doživljaj. Često osoba isprvane osjeća neku značajnu razliku, ali je stvar sreena i ostaje trajno integrirana kroz ostatak njenog života.



18

Nastale promjene i razlike u ponašanju lakše uočavaju osobe iz okoline Klijenta nego on sam.Rascjep izmeu cjeline Bića i Aspekta jednostavno nestaje kada se Aspekt integrira u cjelinu Bića, kao darascjepa nikada nije ni bilo. Ako upotrijebim još jedno poreenje, proces nalikuje na tiho ulijevanje rijeke umore - to nije bučni vodopad, niti snažni gejzir, to je jednostavno spajanje i nestajanje manjeg u većem. Naizvjestan način u svijesti osobe dolazi do mijenjanja doživljaja realnosti, tako da u njoj ostaje samo nejasno idaleko sjećanje da je problem ikada postojao. Neposredno poslije integracije, ili poslije kratko vremena, njojse čini da je ona problem bila izmislila ili ne može se sjetiti na čemu je u procesu radila.

15. U prvim iskustvima sa Aspektnim Procesom Klijent će doživjeti Prazninu kao praznu i odijeljenu od

ispoljenog svijeta. Drugim riječima, postojati će očita razlika izmeu Ispoljenog i Neispoljenog, izmeumanifestnog svijeta i Praznine. Kako bude sticao sve više iskustva i integracija njegovog Bića bude svepotpunija, postepeno će doći do njihovog pretapanja i osoba će neprimjetno ulaziti u stanje Satorija. Kadakasnije, na poodmaklom stadiju integracije, Klijent dosegne ciljeve kao što su “Bog”, “ Ja”, “Istinsko Ja”, “Ja jesam,” i slična Spiritualna Stanja i mi zatražimo da iz njih ue u Prazninu, on će odgovoriti da to već jestePraznina ili da je to isto. Klijent će često, poslije više iskustava, reći kao sasvim jasan cilj: “Hoću Prazninu”,“Hoću to Jedno koje je Sve” ili nešto slično.

Kada Lančanom Tehnikom dostignemo Prazninu i njome ozračeni prostrelno se spuštamo nazad nizCiljni Lanac, mi uvodimo Veliko Neispoljeno u stvorene forme Ispoljenog svijeta i prožimamo ih Prazninom.Na taj način, kada se sa sviješću o Praznini kao suštini svoga Bića spuštamo niz Ciljni Lanac, mi postižemoda Praznina briše granice izmeu nevidljivog i vidljivog svijeta, izmeu Neispoljenog i Ispoljenog, izmeubeskonačnog i konačnog.

Krajnji cilj, ne jednodnevnog Seminara Aspektike, već praktičnog rada sa Aspektnim Procesom, jeste

Satori nasuprot “slabog Kenšo stanja”. Kada nema više razlike izmeu Ispoljenog i Neispoljenog, kada seoni spoje i pretope u Jedno, tada je došlo do mističnog vjenčanja Brame i Atmana, Statika i Dinamika,Ovostranog i Onostranog. Na tom nivou Meuna stanje biva prevazieno, individua postaje svjesna otvaranjanovih prostora i stiče Gnozu četvrte dimenzije. Pripaja se jedan potpuno novi svijet, odnosno beskrajno veća“polovina” ili dio, Veliko Neispoljeno, Statik.

Na višem nivou integracije Bića, u Satoriju, nikakva granica više ne postoji, jer je Sve jedno.

HOLISTIČKO PROCESIRANJE

Kao uvod u ovo kratko poglavlje može dobro vam poslužiti materijal izložen u “Kreatonu” na stranama188 i 189 o primjeni Prvog Metoda za uklanjanje trajnih problema. Tu sam holistički postupak nazvaovrteškom. Takav metodološki pristup doista podsjeća na vrtešku ili ringišpil, jer se jednom problemu prilazi sa

više različitih stajališta sa kojih je stvoren ili podržavan. Praksa u posljednjih godinu-dvije dana pokazala jeda holistički pristup treba primijeniti u većini terapeutskih i Spiritualnih postupaka da bi ostvareni efekti bili

trajni. Zato treba da ga primijenite i u Aspektici.. Da bismo integrirali neki Aspekt, nekada nije dovoljno da gaKlijent procesira samo iz svoje pozicije, već treba da ga radi iz metapozicija, a to znači iz točaka gledišta svihBića koje učestvuju u stvaranju ili aktiviranju tog Aspekta. Individua stvara druge točke gledišta i zauzima ihkroz identifikaciju da bi iz njih imala neko iskustvo. Ona nije vezana samo za točku gledišta koja se nalazi unjenom fizičkom tijelu, već stiče iskustvo i sa drugih točaka, tako da se prostire dalje i šire nego što jevjerovala.

Ovo posebno važi za osobe koje su prošle Intenzive Gnoze, Ekskalibur-1, Ekskalibur-2, ZlatnuMeditaciju i Kreaton. Takve osobe doživjele su ekspanziju svijesti, premda je često nisu svjesne, tako da suiznenaene kada nalaze sebe u drugim Bićima, bilo da su to ljudi, životinje ili dijelovi prirode. Stoga, da bisebe potpuno obuhvatio, Praktičar mora zahvatiti i sve druge točke gledišta koje učestvuju u nastanku iispoljavanju nekog iskustva. Te točke gledišta ispoljavaju se u njemu kao Aspekti, Ako se ograniči samo na

sebe u najužem smislu, odnosno na stajalište iz svog fizičkog tijela, on

će zahvatiti samo mali dio sebe injegove šanse da integrira Aspekt biti će umanjene.

Naravno, ako tokom Aspektnog Procesa doe do potpune integracije na prvoj iskustvenoj poziciji, štose najčešće dogaa, proces ne mora dalje da se radi. Ali kako Praktičar integrira sve više svojih nekadaotcjepljenih Aspekata, on kao Biće biva u sve većoj mjeri integriran. Ovo dovodi do ekspanzije njegovesvijesti, tako da postaje nužno da se zahvate i druga stajališta. Kada god do integracije ne doe na prvojiskustvenoj poziciji, radi se holističko procesiranje (postupak vrteške ili ringišpila), a to znači da sezahvaćaju sve točke gledišta koje utiču na Aspekt. Tada postižete najbolje moguće rezultate i nisteprinueni da ponovo radite Proces sa istim Aspektom.

Uzmimo primjer da ste udarili nekog. Vi ste u toj igri nasilnik koji je nanio bol i poniženje drugoj osobi.Poslije tog dogaaja u vama istrajava osjećanje stida, kajanja ili možda bijesa i zaostale agresivnosti. Bilokoje osjećanje da istrajava u vama, tretirate ga kao Aspekt i radite sa njim Aspektni Proces. Ukoliko do e dopotpune integracije i nema opozicionog Aspekta Proces je završen. Ukoliko postoji opozicioni Aspekt, ili više

njih, trebate i njih integrirati. Ali ako poslije takvog rada ostaju neki tragovi Aspekta (još ga osjećate u malojmjeri), trebate raditi Aspektni Proces holistički, a to znači i sa drugih točaka gledišta. U konkretnom slučaju vićete se identificirati sa udarenom osobom i raditi ćete Proces sa Aspektom koji se kod nje javlja u toj situaciji.

Ako su u tom primjeru uloge obrnute, tako da ste vi žrtva, treba naravno da radite Aspektni Proces saosjećanjem žrtve do potpune integracije. Ukoliko nije došlo do potpune integracije, treba da ga radite sa



19

točke gledišta nasilnika i da integrirate osjećanje koje on ima. Ukoliko je treća osoba kao posmatrač prisustvovala tom dogaaju, treba raditi Proces sa njene točke gledišta ukoliko do integracije nije došlo saprethodna dva stajališta, što je malo vjerojatno, ali može se dogoditi.

Čak kada je do integracije došlo prilikom Aspektnog Procesa na prvoj točki gledišta, vi možete raditiProces i sa drugih točaka, premda neće biti naboja. On će trajati kratko, već poslije nekoliko sekundi vidjetićete da su druge točke gledišta prazne. Ali ako nisu, samo holističkim pristupom možete steći potpunorazumijevanje onoga što se tada dogodilo!

Jedino na taj način spoznati ćete da ste u tom dogaaju vi bili jedno sa svim točkama gledišta!

Neprijatna iskustva, traume, nelagodnost koja se javlja prilikom razmišljanja o nekoj osobi ili dogaaju,nepoželjna stanja koja se ponavljaju i tome slično jesu iskustva iz kojih životne lekcije nisu potpuno naučene.Stoga se iskustva i životi iz kojih se iskustva stiču nužno ponavljaju sve dok znanje iz njih nije u potpunostiiscrpljeno.

U doživljaju sukoba sa nekim svojim dotadašnjim prijateljem, koji vas je uvrijedio, da biste iskusili tajdoživljaj u potpunosti i iscrpjeli njegov kapacitet, dobro je da zahvatite obje točke gledišta. A ako Aspekt nijesasvim integriran sa prve iskustvene pozicije, onda je to nužno. Jer vi ste u tom doživljaju i uvrije ena osobai osoba koja je nanijela uvredu. To je neophodno, zato što ste vi stvorili taj dogaaj i kao uvrijeeni i kaoosoba koja vrijea. Ako vi, tokom Procesa, u trenutku restimulacije iskustva nanošenja uvrede, odbijete bitionaj koji uvredu nanosi, vi nećete biti u stanju da to iskustvo integrirate u potpunosti. Vi ste to iskustvo stvorilikao uvrijeeni i kao onaj koji vrijea, pa ga sa oba stajališta integrirajte.

Kada vi stvorite neko iskustvo (da se podsjetimo! Sva svoja iskustva ste vi sami stvorili, ili steučestvovali u njihovom kreiranju ili ste dozvolili drugima da vam ga stvore!) i odbijete da ga iskusite u

potpunosti, u vašoj svijesti nastaje jedna zatamnjena zona. Niz takvih neosvijetljenih zona čini karmu.Kako budete stjecali iskustva u radu sa Aspektnim Procesom i integracija vašeg Bića bude svepotpunija, postajati ćete u većem stupnju svjesni i drugih točaka gledišta koje prethodno niste bili u stanjuzahvatiti. Riskirajući da vam dosadim, poslužiti ću se još jednim primjerom. Na ulici je na vas naletio auto.Izgubili ste svijest i bili povrijeeni, ali ste preživjeli. Raditi ćete integraciju tog iskustva sa različitih točakagledišta:.

Sa svog stajališta ili prve iskustvene pozicije, jer ste osjetili bol od udarca i izgubili svijest. Došlo je dopomračenja i vrijeme je stalo. Kao Aspekt ćete uzeti ono što u vezi sa tim dogaajem osjećate (strah, bolitd.). Sada treba da se integrira i drugi Aspekt, točka gledišta vozača automobila koji vas je udario. Zatim, tu je možda bila osoba-posmatrač ili svjedok koji je to užasnuto gledalo. I sa njegove točke gledišta treba da seostvari integracija.. Ali tada mogu da se jave nove točke gledišta i kako vaša integracija napreduje one ćese neumitno javiti: Atman ili Biće koje kao neutralni posmatrač gleda sve to iz visine, ili sa strane. Iskustvosa te točke ni najmanje ne invalidira prethodno iskustvo pomračenja svijesti koje doživljavate iz točke

gledišta tijela. Oba su se dogodila istovremeno. Zatim može da se javi viša točka gledišta, točka gledištagrupne svijesti koja to doživljava radi sticanja iskustva za čitavo čovječanstvo. Potom može da se javistajalište, koje uistinu i nije točka gledišta, već je to Apsolutna Cjelina. a to je Sve Što Postoji koje smonazvali Prazninom u nedostatku boljeg izraza. To iskustvo može da se doživi i sa točke gledišta Prazninekoja je beskonačna i sveprisutna, a to znači da sadrži sve točke gledišta i sva iskustva koja su se ikadadesila i koja će se ikada desiti.

Meutim, da se u početnim fazama primjene Aspektike ne biste rasplinuli, zapamtite da je Proceszavršen kada je integracija ostvarena. Kako integracija bude napredovala, nove točke gledišta će se same javljati i morati ćete i njih zahvatiti.

U ovakvom holističkom pristupu iskustvu i njegovom proživljavanju na ovaj način leže istinskiuvidi, viša svijest i istinska životna mudrost, jer neće više biti potrebno da se takvo iskustvoponavlja!

MOGUĆE GREŠKE U PRIMJENI ASPEKTNOG PROCESA

1. Tokom primjene Lančane Tehnike Praktičar treba da obrati pažnju da izbjegne slijedeću grešku: Usituaciju ostvarenog cilja, koju stvara u svojoj svijesti, on mora da ue zajedno sa Aspektom. Akoue smo on; kao cjelina, a zaboravi Aspekt, doći će samo do djelomične integracije Aspekta, a ne potpune iposlije nekog vremena Aspekt će se ponovo javiti.

2. Veoma česta je greška da Klijent ne iscrpi u potpunosti kapacitet jednog cilja. On to činistvarajući u svijesti situaciju ostvarenog cilja i potpunim uživljavanjem u njega. Ako se Klijent ne uživipotpuno u to osjećanje, on neće iscrpiti sav kapacitet tog stanja (ili okolnosti) i ono će se vući za njim uzCiljni Lanac. Posljedica takve greške biti će da će se Ciljni Lanac samo djelomično raspasti, doći će dodjelomičnog nestanka tenzije i djelomičnog nestajanja nepoželjnog, polaznog Aspekta.

3. Spomenuo sam da Praktičar može, kada kroz primjenu potpuno ovlada Lančanom Tehnikom, da

donekle izmijeni riječi koje koristi i da neke dijelove Tehnike zanemari. Ali je velika greška, koja utiče narezultate Aspektnog Procesa, ako ispusti bitne elemente Lančane Tehnike. Jedna od mogućnosti da napravitu grešku jeste da previdi da Aspekt ne ostvaruje ciljeve za sebe, nezavisno od cjeline Bića. Naprotiv, Aspektsluži cjelini i ostvaruje svoje ciljeve za Klijenta, odnosno Praktičara (ako ovaj radi solo-proces). Zato se uverbalizaciji Lančane Tehnike to uvijek naglašava: “Kada si taj cilj ostvario u potpunosti, kako ti hoćeš, koji



20

cilj hoćeš ostvariti ZA MENE, koji je još vredniji i viši?”Navesti ću primjer iz svoje prakse sa kojim sam se susreo na početku primjene Aspektike. Dajući

komandu Klijentu, propustio sam da navedem njen bitni dio. “Za mene”. Klijent mi je naveo kao četvrti cilj koji je Aspekt imao na Ciljnom Lancu: “On hoće da postane Ja, da se izjednači sa mnom.” Kada je u svijestistvorio situaciju ostvarenog cilja, na Klijentovo slijedeće pitanje “...koji cilj ti hoćeš da ostvariš koji je jošvrijedniji i viši?”, Aspekt odgovara: “Neću ništa više. Sada sam ja ti.”

Bio sam prinuen prekinuti proces i početi rad sa Aspektom od početka, naglašavajući dio komande“za mene”. Poslije toga integracija je ostvarena brzo i lako.

Druga mogućnost da se napravi velika greška nepreciznom formulacijom komande nastaje ako se ukomandi dovoljno ne naglasi viši cilj. Riječ “viši” mora doći na kraj komande i mora da bude najjačenaglašena: “Kada si taj cilj ostvario u potpunosti, kako ti hoćeš, koji cilj ti hoćeš da ostvariš za mene koji je još vrijedniji i VIŠI?

Čak i mala promjena, kada izmijenimo mjesta riječima “vrijedniji” i “viši”, pa riječ “vrijedniji” doe nakraj komande, može da značajno utiče na rezultat procesa. Zato izbjegnite grešku “...koji cilj ti hoćeš ostvaritiza mene koji je još viši i vrijedniji?”, već koristite jedino ispravnu komandu “...koji cilj ti hoćeš ostvariti zamene koji je još vrijedniji i viši?”

Ako proučite strukturu Lančane Tehnike u Aspektici, uvjeriti ćete se da u njoj koristimo vertikalniproces otkrivanja ciljeva, umjesto linearnog i horizontalnog procesa koji srećemo kod većine drugih sistema.Mnogi istraživači su rano postali svjesni vrijednosti cilja za mobilizaciju energije individue. Još u američkimpriručnicima za postizanje životnog uspjeha sa početku ovog stoljeća insistira se na otkriću pravog cilja. Alise to čini “horizontalno”, tako da taj način daje predvidljivo ograničene rezultate. Jedan pisac takvih

priručnika opisuje kako je uspješno otkrio pravi cilj svog Klijenta. Na pitanje koji cilj ima, Klijent (koji živi uNjujorku) odgovara da hoće da se preseli u Kaliforniju. “Zašto u Kaliforniju?” “Da bih dobio bolje plaćenposao, tamo su ljudi bolje plaćeni.” “Zašto hoćeš bolje plaćen posao?” “Da bih mogao da obezbjedim ljepšiživot svojoj porodici”. “Zašto hoćeš ljepši život za svoju porodicu?” “Zato što to hoću, nema drugog razloga”.“Znači tvoj pravi cilj je ljepši život za tvoju porodicu?” “Da, naravno!”

Do takvog cilja Klijent je došao jer mu je Procesor postavljao pitanja koja su ga usmjeravala da tražiciljeve na horizontalan način.

Da je Procesor primijenio Aspektiku, odnosno da je koristio vertikalan način za otkriće sve višihciljeva, on bi htio-ne htio morao da doe do Najvišeg Cilja vrlo brzo, poslije nekoliko sve viših ciljeva naCiljnom Lancu.

Mnogi istraživači Spiritualne tehnologije bili su zavedeni besplodnošću horizontalnog procesa traganjaza ciljevima, pa su odustali od svakog istraživanja u toj oblasti. Takav pogrešan stav usvojio je i FlemingFanč, jedan od najplodnijih istraživača Spiritualne metodologije. Govoreći o uklanjanju polariteta on piše: “Mi

ne treba da pitamo koji cilj neki naš Dio ima, niti što je njegov osnovni cilj, jer to bi nas uvelo u beskrajnuseriju pitanja i odgovora”. Malo iskustva sa Aspektnim Procesom pokazuje da upravo usredsreenost na nizsve viših ciljeva na Ciljnom Lancu vodi do njihovog otkrića za kratko vrijeme i sprečava javljanje niza pitanja iodgovora kome se ne vidi kraj:

Vertikalna usmjerenost ima izuzetan potencijal za dalji razvoj. Tako je moguće primijeniti ga na nekuvrstu skraćene tehnike Intenziva Gnoze, čiji je cilj, naravno, Gnostičko Iskustvo. U tom postupku, koji samposlije dugih istraživanja nedavno razvio, krećemo se ka hijerarhijski sve višim idejama i objektimaProsvetljenja. O tome vidite detaljnije u poglavlju “Iskustvo Gnoze i Aspektika”.

ENTROPIJA I SINTROPIJA

Za razliku od mističnog doživljaja svijeta, koji u svemu postojećem sagledava Jedno, nauka teži da

otkrije sve elementarnije dijelove cjeline, da bi na taj način riješila zagonetku života. U takvoj fragmentacijinauka nalazi polarne suprotnosti u većim cjelinama. Tokom vremena nauka je polarnost sagledala kao

sveprisutnu pojavu i napori mnogih naučnika usmjereni su na to da otkriju fundamentalni polaritet uuniverzumu. Takav polaritet sagledao je Sigmund Frojd u Ljudskom Biću u obliku dva suprotstavljenanagona: erosa ili nagona za životom i tanatosa ili nagona smrti. Neko vrijeme potom neki naučnici počeli suda govore o polaritetu entropija sintropija kao fundamentalnom činiocu univerzuma.

ENTROPIJA je tendencija organiziranih oblika, organizama i organizacija da se postepenodezintegriraju na sve niže nivoe strukture i funkcioniranja. Entropija nas navodi da gledamo na svijet ucijelosti kao na organizam koji se postepeno troši i raspada. Ta tendencija je dominantna kod takozvanenežive materije i posmatranje entropskih fenomena je najlakše na njoj izvesti. Na primjer, mašina sepostepeno kvari i konačno raspada, energija nekog sistema biva iscrpljena itd. U srednjoškolskoj fizici kao jednostavan primjer entropije navodi se slijedeći opit. Ako je staklena posuda podijeljena pregradom na dvadijela, pa je u jednom djelu vakuum, a u drugom djelu neki gas, imamo princip najveće sreenosti. Ukoliko

se pregrada ukloni, uspostavljen red se kvari, jer će doći do miješanja vakuuma i gasa tj. do opadanjasreenosti na niži nivo.Nešto kasnije naučnici su našli mnoštvo dokaza za postojanje suprotnog principa: SINTROPIJE, a to

je težnja oblika, organizama i organizacija da dostignu sve više nivoe strukture, reda i funkcioniranja. Kao što entropija dominira kod nežive materije, princip sintropije je dominantan i lako uočljiv kod živih



21

organizama. Kako se ide uz evolucionu ljestvicu, sintropija se u sve većem stupnju ispoljava kod razvijenijihvrsta živih bića, kod kojih je svijest u većem stupnju razvijena, kulminirajući, bar na ovoj planeti, u čovjeku.Albert Sent-Djerdji, jedan od rijetkih naučnika koji je dva puta dobio Nobelovu nagradu, sintropiju definira kaosveprisutnu “uroenu težnju žive materije da samu sebe usavrši”, ukazujući na mogućnost da se takavsintropijski princip može uočiti i na subatomskom nivou materije. Sintropija je tijesno povezana sa procesomsinteze i u osnovi je psihološke i Spiritualne težnje ka sintezi, razvoju, cjelini i samoprevazilaženju. Sent-Djerdjijeva koncepcija ima stoga dalekosežne posljedice ne samo za fiziku i biologiju, već znatno veće zahumanističku i traspersonalnu psihologiju i Neognostičke sisteme razvoja.

Pokušavajući otkriti tajnu života naučnici idu u pogrešnom smjeru, kaže Sent-Djerdji. Oni se rukovodeidejom da se bilo koji nivo organizacije materije može najbolje razumjeti ako ga rastavimo na sastavnedijelove i proučimo njegove komponente, a to znači ako izučavamo slijedeći niži nivo. To ih nagoni dazaranjaju u sve niže i niže nivoe u nadi da će konačno otkrili tajnu života. Rješenje leži u suprotnom smjeru,a na takav zaključak naučnike danas navodi otkriće da većinu bioloških reakcija čine lančane reakcije. Ovonaglašavam, jer je metodološki pristup u Aspektici zasnovan na principu sintropije, odnosno sastoji se izkretanja po lancu sve viših ciljeva.

Premda sintropija tek u posljednje vrijeme privlači pažnju širih naučnih krugova i još je daleko odpotpunog prihvaćanja, neki izuzetni mislioci svoju sliku čovjeka i svijeta zasnivaju upravo na tom principu.Tako Bakminster Fuler kaže: “Historija čovjeka ukazuje, kako se čini, na njegovo progresivno svjesno učešćeu donedavno spontanoj evoluciji.”

Činjenica da je sintropiju daleko teže uočiti i posmatrati nego entropiju predstavlja smetnju njenomširem prihvaćanja kao vladajućeg principa u prirodi. Oštroumno objašnjenje te teškoće dao je talijanski

matematičar Luidji Fanatapije. Ljudska svijest, kaže on, nalazi se na vrhu hijerarhijske ljestvice životnih formiu prirodi i intimno je povezana sa sintropskom stranom polariteta entropija-sintropija. Zato je svijest normalnoorijentirana i privučena prema svojoj polarnoj suprotnosti, entropiji, i sposobna je entropske fenomeneposmatrati sa najobjektivnijeg stajališta, sa lakoćom i preciznošću. Teže uočavanje sintropije dovelo je dotoga da je princip kretanja lancem sve viših ciljeva tek posljednjih godina počeo da se nazire u svijestiavangardnih istraživača ljudske psihe.

Meutim, ta pojava je samo novo otkriće davno uočenih i primjenjivanih znanja. Još prije oko dvamilenija Patandžali je sistematizirao Radža-jogu, koja se naziva i Astanga-jogom, što znači joga ljestvica. Tajsistem joge sastoji iz osam stupnja, sve veće složenosti i sve veće apstraktnosti i sintropske organizacije.Prvo se pod kontrolu stavljaju moralni nedostaci ličnosti, zatim tijelo, ostvaruje se kontrola prane prekodisanja, a potom misli, dok se ne postigne osloboenje. Drugim riječima, u jednom drevnom sistemu kao što je Radža-joga moguće je uočiti vertikalno i sintropsko kretanje lancem sve viših i apstraktnijih ciljeva.

DVA SMJERA KRETANJA: “ŠTO” I “ZAŠTO”

U historiji Spiritualnih i terapeutskih sistema moguće je, u procesima koji se koriste, uočiti dva smjerakretanja ka ostvarenju Spiritualnih, odnosno terapeutskih ciljeva. Ako kretanje Bića iz Apsolutnog Jedinstva uispoljeni univerzum i nazad iz ispoljenog univerzuma u Veliko Neispoljeno prikažemo kružnom linijom, kaobrojčanik sata, a trenutni položaj Bića bilo gdje na toj kružnoj liniji, onda se jedna vrsta procesiranja svodi nakretanje unazad, ka sve ranijim uzrocima poremećaja, a to znači ka Izvoru postojanja, odnosno IskonskojPraznini. Takvi su procesi psihoanalize i mnogih psihodinamičkih škola, regresivna terapija, preporaanje,procesi zasnovani na dijanetici i mnogi drugi. Ovim smjerom još nijedan terapeutski niti Spiritualni sistem nijeoperativno dosegao do Praznine, premda su neki mislioci iznosili takve tvrdnje. Jedan od njih bio je DžimTalmidž (umro 1994. godine), tvorac sistema Primordiologije, ili, kako je on definirao, nauke a prvimuzrocima. Tek kada otkrijemo i dupliramo najranije uzroke, govorio je on, moći ćemo ukloniti kasnije

nepoželjne posljedice. Ovakav stav je logičan, iako nije originalan, jer ga je davno iznio Habard. Najranijiuzroci su, po Talmidžu, odluke sa kojima je Biće prvi puta stupilo u univerzum materije, energije, vremena i

prostora i započelo igre sticanja iskustava. Na osnovu njegovih materijala i korespondencije koju sam vodiosa njim, Talmidž me nije uvjerio da je Primordiologijom moguće dosegnuti do prvih uzroka.

U kretanju ka sve ranijim uzrocima postojećih stanja nužno je raskopavati i rastvarati sve dubljeslojeve u deponijima nesvjesnih iskustava. Takav smjer možemo nazvati entropskim.

Drugi smjer je kretanje naprijed, ka sve višim nivoima, višim idejama i ciljevima u hijerarhiji ideja iciljeva, sve do najvišeg Spiritualnog nivoa, odnosno cilja, Dinamičke Praznine, koja je izvan i iznad ovoguniverzuma materije, energije, prostora i vremena. Tako usmjereni sistemi su malobrojni. Možemo ih nazvatisintropskim.

Naizgled postoji i treća grupa sistema usmjerenih na OVDJE i SADA, meu kojima je najpoznatijiGeštalt. Ali oni ustvari samo naglašavaju sadašnji trenutak u kome procesiraju prošle dogaaje. Svakoprocesiranje može se vršiti samo sada, jedino što Geštalt to posebno naglašava. Galeb Džonatan Livingston

u istoimenom romanu kaže: “Savladamo li prostor, ostaje nam samo OVDJE. Savladamo li vrijeme, ostajenam samo SADA.” Geštalt ustvari koristi obratan pristup: sasreujući se na OVDE i SADA pokušava stavitipod kontrolu prostor i vrijeme.

Moguće je uočiti da se u osnovi dva glavna smjera kretanja nalaze pitanja “Zašto” (kauzalni smjer,smjer kretanja unazad ka najranijim uzrocima) i “Što” (teleološki smjer, smjer kretanja unaprijed ka konačnim



22

ciljevima). Entropski ili kauzalni stav Zašto podrazumijeva da postoje prošli uzroci za čovjekovu sadašnjusituaciju, poremećaj, oboljenje ili nepoželjno stanje. Što, sa druge strane, nagovještava budući ishod ili ciljkoji sadašnja čovjekova aktivnost stvara. Stoga je kretanje unaprijed ka sve višim ciljevima, superiornije odkretanja unazad, ka sve dubljim razlozima. Ukoliko ste primorani da se ponašate na odreen način uslijedprošlih razloga, vi ste u položaju posljedice. Smjer unaprijed proishodi iz uzročne točke gledišta - vi činitenešto da biste ostvarili neki cilj, da biste prouzrokovali neku posljedicu, vi ste uzrok.

Čovječ ji pokušaji da riješi svoje duševne probleme bivaju ili neuspješni ili daju samo kratkotrajnerezultate dokgod se drži kauzalnog pristupa i traga za objašnjenjima svog stanja. On je tada u oscilatornoj

strukturi (vidi “Kreaton: Majstor igre stvaranja”) u kojoj je nemoguće postići trajno rješenje. Ono je mogućekada se problem ili nepoželjno stanje prevazie, a to se postiže osvješćivanjem ciljne strukture - Što je ciljtog stanja? Otkrivanjem cilja izlazi se i prevazilazi struktura problema i postavlja se struktura razrješenja.

Posmatranje svakodnevnog života većine ljudi uvjerava nas da su oni uglavnom usmjereni nabesplodno razmišljanje o razlozima svojih stanja. Ako osjeća strah, čovjek se pita otkud to osjećanje u njemui kako je do njega došlo? Rijetki su ljudi koji postavljaju pitanje: što je cilj tog njihovog straha? Većina ne znani prvi cilj nepoželjnog stanja u kome se nalaze ili, kako bismo preciznije rekli, ne znaju cilj, svog Aspekta kojistvara to nepoželjno stanje. Iz tog razloga većina ciljeva koji se nalaze na Ciljnom Lancu su meta-ciljevi,ciljevi koji su prikriveni iza linije psihološkog i vidnog horizonta. Klijent ih je većinom nesvjestan. Ali, premdasu nesvjesni, ti ciljevi djeluju na njega. Razumljivo je da će negativni ciljevi na Ciljnom Lancu na prikriven, alimoćan način, djelovati onesposobljavajuće i saboterski na Klijenta, dok će ga pozitivni, viši ciljevi, motivirati uvelikoj mjeri.

U tradicionalnim Spiritualnim učenjima istican je značaj osvješćivanja Najvišeg Cilja, što se drugim

riječima naziva svjesno kretanje Stazom. Vremenska razdoblja kojima su ta zbivanja mjerena bila su veomaduga, protezala su se na desetine godine ili više života. Meutim, u posljednjih nekoliko godina postalo jemoguće operacionalizirati kretanje unaprijed, u obliku primjenjivih procesa. Prvi put to imamo, teorijskipotpuno obrazloženo i operacionalno do kraja izvedeno, u Aspektici. A povratno prostrelno kretanje nizciljeve na Ciljnom Lancu, sa sviješću o Praznini kao suštini Bića, dovodi do nestanka i integracije nižih ciljevai istovremeno do usaglašavanja viših ciljeva sa Najvišim ili do prepoznavanja njihove suštinske istovjetnosti.Na taj način se otvaraju nove dimenzije slobode Bića i ukazuju putevi koji vode u njih.

ASPEKTI I NJIHOVA INTEGRAGIJA

Rad sa Aspektima i njihovo poznavanje ukazuje da ih ima različitih, od snažnih, složenih, postojanih ilako uočljivih, do sićušnih, kratkovječnih i teško primjetnih. Neki su tako trajni i snažni da predstavljaju naše

“podličnosti”, koje postojano traže mogu

ćnost ispoljenja. Neki su duboko potisnuti, i stoga nesvjesni, ali su ustanju stvoriti jake i neprijatne konflikte. Aspekte možemo uvjetno podijeliti na nekoliko vrsta, pri čemu nam

kao kriterij podjele služi nivo njihove složenosti.Podličnosti su psihološke formacije visokog nivoa organizacije, odmah ispod cjelovite ličnosti kao

takve. One su stvorene od većeg broja elemenata, meu kojima su najbrojnije crte ličnosti, pa potom navike ikompleksi.

Crte ličnosti su jedan nivo ispod podličnosti u organizacionoj hijerarhiji psihe. To su, na primjer,agresivnost, strepnja, stidljivost, skromnost, osjećanje odgovornosti, ekstrovertnost, introvertnost i slične.

Na istom nivou organizacije kao crte ličnosti jesu navike (koje su ustaljeni modeli ponašanja) ikompleksi.

Crte ličnosti, navike i kompleksi, premda nekada izgledaju kao nezavisne komponente ličnosti,uglavnom su grupirani u različite podličnosti.

Ispod njih u hijerarhiji postoji veliki broj sićušnih psiholoških elemenata kao što su pojedinačna

iskustva, osjećanja, misli (naro

čito opsesivne) itd.Na taj način posmatrana ljudska ličnost nalikuje na stablo drveta, podličnosti na najveće korijenje,

kompleksi, crte i navike su veći korijeni koji nastaju spajanjem sićušnog korijenja, odnosno pojedinačnihiskustava i osjećanja.

Identiteti su na neki način šetajući ili pokretni Aspekti, koji čine srž kako većih, tako i malih elemenataličnosti. Oni podsjećaju na uloge koje igramo na pozornici života. Kao što se sjećamo iz Ekskalibura, identitet je način na koji osoba postoji u odreenom trenutku da bi ostvarila neki cilj. On je točka gledišta plus cilj kojiona hoće ostvariti. Identitet je aktiviran kada osoba igra neku ulogu. Kada tu ulogu napusti, ona je u nekojdrugoj ulozi, odnosno u drugom identitetu. Osoba je bez identiteta samo u kratkotrajnim trenucima, kadapreskače iz jednog identiteta u drugi i kada postoji kao čisto Biće. Podličnosti, kompleksi, crte ličnosti inavike su prisutne bilo da su aktivirane ili ne. Ti elementi ličnosti su postojaniji od identiteta. Izuzetak suidentiteti u koje je osoba zakovana, na primjer kod duševnog bolesnika koji je sve vrijeme u identitetuNapoleona ili Krista. Čovjek obično ulazi u jedan identitet u jednom trenutku, ali su podličnosti i ostali

elementi tu sve vrijeme. Neki od njih su veoma aktivni van pozornice svijesti, ostaju neizraženi i nikad neaktiviraju identitet.Da bismo mogli da primijenimo Aspektni proces, mi naglašavamo i izdvajamo pojedinačne Aspekte sa

kojima radimo. Potrebno je da ih jasno identificiramo i da ih sebi opišemo, prikažemo i osjetimo nanajkonkretniji način, da se na njih ne bi nalijepili drugi slični elementi i tako zamaglili i otežali proces. Na taj



23

način oni postaju realniji i lakše je raditi sa njima. Stoga ne uzimamo strah uopće, već se strah od novihsituacija ili strah koji se javlja u prisustvu nepoznatih osoba, ili još konkretnije strah koji se javlja pred šefomna poslu, strah od oca itd. Treba da utvrdimo MESTO gdje ga Klijent osjeća u najvećem stupnju, odnosnogdje Aspekt živi, a takoer njegova svojstva: OBLIK, VELIČINU, TEŽINU, BOJU, TEMPERATURU iSTAROST. Ukoliko nam sam Aspekt ne nameće takve podatke, mi mu te osobine naporom maštepridajemo. Na taj način Aspekt postaje čist, osloboen drugih nanosa, primjesa i sadržaja koji bi zamutilisliku i otežali integraciju.

Rad sa Aspektima ne podstiče cijepanje ličnosti, premda tako može izgledati u prvom trenutku, već

naprotiv, dovodi do njene psihološke i Spiritualne integracije, Raznolikost je prirodna tendencija uuniverzumu, primjetna u prvoj fazi evolucije svega postojećeg. Proces počinje izdvajanjem iz Jedinstva itokom njega nastaje beskonačno veliki broj oblika i ispoljenja. Meutim, znanje zasnovano na iskustvu da sviAspekti u najdaljoj perspektivi imaju zajednički Najviši Cilj dovodi do toga da na postojanje različitih Aspekataličnosti možemo gledati kao na rezultat suprotne tendencije u čovječ joj psihi i prirodi: da se formira cjelina odrazličitih psiholoških elemenata. Javljanje u psihi Aspekata predstavlja izraz težnje za grupiranjem na svevišim nivoima organizacije, ka konačnoj integraciji u kojoj će doći do pretapanja ličnosti sa Istinitim Bićem.Aspekti su često toliko brojni, različiti i proturječni da zadugo nisu u stanju da se grupišu u bilo kojukoherentnu strukturu. Ali sintropska tendencija postepeno dobiva prevagu unutar psihe i oni se grupiraju uveći broj različitih struktura, koje predstavljaju prijelaznu mijenu prema organizaciji cjelovite ličnosti kaospoljašnjeg izraza jedinstvenog Istinitog Bića.

Ova tendencija prema sintezi na višim organizacionim nivoima već postoji u prirodi i u osnovi jeprocesa evolucije, kao što je ukazao već citirani Sent-Djerdji. Stoga naš rad tokom Aspektnog Procesa ne

povećava fragmentaciju ličnosti, već nasuprot tome, vodi prvo do prihvaćanja postojeće situacije i potom donaše svjesne suradnje sa sintropskom tendencijom Spiritualne evolucije prema većoj harmoniji i integraciji.Aspektnim Procesom mi se uključujemo u evoluciju i ubrzavamo je tako što joj dajemo svoj svjesni doprinos.

Činjenica da je konačna težnja svakog Aspekta ostvarenje Najvišeg Cilja nameće jednostavanzaključak da, gledano sa najvišeg stajališta, nema loših Aspekata ličnosti. Postoje samo Aspekti koji moguizgledati nepoželjni dok im ne damo priliku da otkriju svoje najviše težnje. Kada se neki Aspekt razvije i prvise put pokuša ispoljiti, on teži to učiniti na sasvim direktan način. Ali najčešće, zbog konfliktnih težnji drugihAspekata, uslijed barijera pred kojima se osoba nalazi ili zbog prošlih trauma koje je doživjela, Aspekt bivaspriječen da izrazi svoju težnju prirodno i neposredno. Od tada nadalje on pokušava to učiniti posredno izaobilazno.

Srž svakog Aspekta je njegova osnovna težnja prema Iskonskoj Praznini. On liči na zrak svjetlosti kojipokušava da zrači ka svom krajnjem odredištu. Ako je prostor do cilja čist, svjetlost zrači u svom izvornom,neizmijenjenom obliku. Ali ako naie na barijeru ili suprostavljenu energetsku struju, on se prelama,

raspršuje i uzima oblik koji se bitno razlikuje od izvora iz koga je krenuo. Drugim riječima, ukoliko Aspektibudu spriječeni da izraze svoje tendencije direktno, oni ih izražavaju na preobražen, izvitoperen i rigidannačin. Oni to čine uporno, sa vječitom ustrajnošću. Izraz “vječit” koristim u doslovnom smislu, jer Aspekti nemogu tokom vremena nestati sami od sebe. Oni mogu biti potisnuti, ali da bi nestali oni moraju da ostvaresvoj cilj ili da budu diskreirani. Barijere na koje nailaze mogu samo da ih zaustave i izobliče na duže ili kraćevrijeme, ali ne konačno i popuno. Svaka od mnogih smetnji na koje nailaze doprinosi njihovom zamućenju.Upravo ta zamućenja i iskrivljavanja mi doživljavamo kao ono što je loše kod Aspekata. Ali ako ih stavimopod lupu Lančane Tehnike, biti će nam objelodanjena, bez ikakvog izuzetka, njihova najviša Spiritualnaaspiracija.

Bilo da su složeni ili jednostavni, pozitivni ili negativni, osnovna karakteristika Aspekata je težnja kacilju. Posljedica ostvarenja Najvišeg Cilja svih pojedinačnih Aspekata jeste, ponoviti ću, integrirana ličnost,koja predstavlja spoljašnji instrument izražavanja Jastva. Integriranje sve većeg broja Aspekata kroz praksuAspektnog Procesa uzrokuje porast naše slobode u izboru načina ponašanja. Na prethodnom stadiju, dok

takvu mogućnost slobode izbora nismo imali, mi smo bili pod kontrolom bilo kojeg Aspekta ličnosti sa kojimsmo se u tom trenutku identificirali. Na taj način sloboda izbora bila nam je ograničena. Ali kako se procesintegracije razvija, sve više nam postaju dostupni Aspekti ličnosti koji su za ispoljenje Bića najadekvatniji uodreenim situacijama. Mi stičemo najveću moguću slobodu izbora, jer bilo što od onoga što je u namamože se aktivirati i ispoljiti.

Lančanu Tehniku počinjemo prihvaćajući svaki Aspekt, ma koji bio njegov prvi neposredni cilj iomogućavamo mu da ga ostvari na planu svijesti, odnosno stvarajući u mašti i osjećanjima situaciju kojoj onteži. Kako se približavamo Najvišem Cilju, posredni ciljevi koji njemu vode bivaju etički sve prihvatljiviji,logički sve apstraktniji, a u Spiritualnom smislu sve viši. Bez obzira koliko ružnih nanosa prekriva Aspekt ilikoliko u etičkom smislu prvi cilj na Ciljnom Lancu izgleda neprihvatljiv, njegova osnovna motivacija jeuzvišena, jer takav je njegov Konačni Cilj. Samo kada procjenjujemo njegov prvi, neposredni cilj, možemo seprevariti i doživjeti Aspekt kao necjelishodan, nepoželjan ili štetan. Stoga je granica koja dijeli ubrzaniSpiritualni razvoj i stagnaciju upravo spremnost da prihvatimo u svijesti neposredne ciljeve naših Aspekata,

bez obzira kako izgledaju. Jer u praktičnom radu suočavamo se sa operacionalnom zakonitošću: kadaAspekt prihvatimo, sa ciljem kome teži, on se kreće linijom najmanjeg otpora, Ciljnim Lancem, ka IskonskojPraznini. Ako ga potisnemo, on kao dijete čije normalne potrebe nisu zadovoljene, postaje zao i počinjestvarati probleme. Ne postigavši ništa na neposredan, zdrav i cjelishodan način, on želi sve na način koji jenezreo, štetan i izvitoperen.



24

Ako smo neki Aspekt potisnuli kada nam je bilo 5 godina, on je ostao na tom nivou, jer je psihološki iSpiritualno bio izgladnjivan, nikada prihvaćen i podržan. Kada mu prihvaćanjem dozvolimo ubrzan pristupzrelijim nivoima ponašanja, koji karakteriziraju više točke gledišta, odnosno više ciljeve, on će ispoljitipozitivne težnje i ponašati će se upravo kako bismo mi to željeli. Tokom primjene Lančane Tehnikeneprestance ćemo sagledavati taj isti model ponašanja Aspekata. Kada god prihvatimo Aspekt koji izgledanegativan ili po nas štetan, utvrditi ćemo da su njegovi ciljevi korisni, pozitivni i uzvišeni. Oni prosto činenajbolje što im je u datom trenutku moguće unutar ograničenja koja smo im tokom života postavili. To zaistapodsjeća na Sokratovu izreku da nitko neće odabrati da čini zlo ukoliko može birati izmeu zla i dobra.

Konflikt Aspekata

Kada govorimo o potiskivanju nekog Aspekta, moguće je steći utisak da mu se mi kao cjelinaprotustavljamo i potiskujemo ga. To se ponekad dogaa, meutim češći je slučaj da potiskivanje vrši nekidrugi naš Aspekt sa kojim se u tom trenutku identificiramo, a koji je sa njim u konfliktu. Kako nastaje konfliktAspekata? U izvjesnoj fazi svog razvoja individua se snažno identificira sa jednim Aspektom i čvrsto vjerujeda ona jeste taj Aspekt, na primjer da je dobro dijete koje sluša roditelje. Najve ći dio psihičke energije u tomperiodu usredsreen je u taj Aspekt i kroz njega protiče. Drugi Aspekti se razvijaju lagano, u sjenci,neprepoznati ili neprihvaćeni (primjera radi, Aspekt koji hoće da se suprotstavi roditeljima) i najčešće sugurnuti u nesvjesno. Neko vrijeme individua je pošteena konflikata, ima jasno odreene neposredne ciljevei u stanju je da ih ostvari. Spolja gledana, to je dobro prilagoeno i relativno sretno dijete. Ali su ciljevi togdjeteta ograničeni samo na neposredne ciljeve koje ima Aspekt sa kojim se ono identificira i stoga je dijete

sposobno da izrazi samo mali dio kvaliteta koji u njemu postoje, a to su ona svojstva koje taj dominantniAspekt doživljava kao svoje. Ostali će biti potisnuti.Oni mogu biti potisnuti, ali ne mogu biti eliminirani. Po metafizičkom zakonu Poricanja Postojećeg,

poricanje ne dovodi do nestanka, već naprotiv, do istrajavanja. Kao što kaže naša narodna poslovica,pritisnuto jače sve više odskače. Tražeći da ostvari svoje ciljeve i budući spriječen od tada dominantnogAspekta, potisnuti Aspekt će sasvim logično postati njegova opozicija. Kako vrijeme prolazi, ovaj Aspekt će,tražeći da se ispolji, “sve više odskakati”. I tako nastaje konfliktna situacija, najčešće na nesvjesnom nivou.Sve dok je dominantni Aspekt jači od potisnutog, on će uspijevati da ga drži podalje od svijesti. PotisnutiAspekt će uslijed toga potražiti indirektne načine da se izrazi. U neuobičajenim okolnostima, kao što sustresne situacije, potisnuti Aspekt će iznenada izbiti na površinu i izazvati pomak u identifikaciji individue. Naprimjer, ona će se identificirati sa bijesom koji osjeća prema roditeljima. Kada stresna situacija proe, osobaće to tumačiti kao izbijanje nepoželjnog, njoj stranog ponašanja (“Ne znam što mi je bilo, kao da to nisam bio ja”). Ali kako do tada potisnuti Aspekt dobiva snagu, ispoljavajući se kroz fantazije, snove i sanjarenja, on će

početi utjecati na donošenje odluka osobe i ona će početi da brine. To je znak da je unutrašnji konfliktizmeu dva Aspekta ličnosti dospio u polje svijesti. Jedna od posljedica takvog konflikta, veoma čestog kodljudi našeg vremena, jeste da osoba nikada nije u potpunosti prisutna u onome što radi, jer je podijeljena,nekada toliko da je moguće nazvati je pocijepanom.

Upravo Lančana Tehnika na najbrži i najbolji mogući način razrješava takve i slične konflikte u ličnosti.Kada otkrijemo da je osnovna težnja oba Aspekta istovjetna, sagledati ćemo da je konflikt postojao jedinooko puta kojim je istovjetni cilj trebalo da se ostvari.

Mnogi ljudi ne prihvaćaju različite Aspekte svoje ličnosti, tretirajući ih kao nešto tue, neprijatno ineprijateljsko. Kada ispolje agresiju prema poznaniku, pa je potom savladaju, ljudi kažu: “Bio sam bijesan nanjega, ali sam se poslije smirio. Kao da sam tada bio drugi čovjek.” Bliže je istini reći da je on ispoljio dvasvoja Aspekta u različitim trenucima. Aspekt koji je kasnije ispoljio nije isti Aspekt sa kojim se okolina suočilapola sata prije toga. Razlog je u tome što čovjek u mnogobrojnim životnim situacijama manifestira svojerazličite Aspekte. Težeći svom konačnom cilju, Aspekti se kao polusvjesne ili nesvjesne formacije ispoljavaju

kroz mnoštvo posrednih ciljeva.Kao što je do sada znatan broj ljudi otkrio, prihvaćanje naših različitih Aspekata i njihovo

operacionalno usmjerenje Lančanom Tehnikom ka Konačnom Cilju dovodi do otkrića njihove istinske,savezničke prirode i predstavlja izuzetno efikasan način ucjelovljenja Bića.

Budući da je individua preko Kolektivnog Nesvjesnog povezana sa ostalim pripadnicima ljudskog rodai još šire, sa čitavim ispoljenim svijetom, privodeći komponente svoje ličnosti Iskonskom Sveizvoru, ona utičena čitav ljudski rod, dajući svoj doprinos njegovoj evoluciji. O tome filozof Kajzerlink nedvosmisleno govori:“Svaka fundamentalna tendencija ličnosti je doista nezavisan entitet, a njihove kombinacije i transmutacijestvaraju... unutrašnju faunu, životinjsko carstvo koje se po bogatstvu može usporediti sa onim koje postoji uspoljašnjem svijetu. Zaista se može reći da se u svakome od nas mogu naći, razvijeni i aktivni u različitomstupnjevima, svi instinkti, sve strasti, sve mane i sve vrline, sve tendencije i aspiracije, sve sposobnosti idarovi čitavog čovječanstva.” Istu misao je sa još manje riječi izrazio Mišel Montenj: “Svaki čovjek nosi u sebicjelokupnost ljudskog postojanja”.

Aspektna raznolikost može da promakne laicima, premda ih u energetski nabijenim situacijama i oniuočavaju, ali je, pored filozofa, privlačila pažnju i velikih i pisaca, tako da je umjetnički obraena: ŠestLičnosti kod Luii Pirandela, Stepski Vuk i njegovo magično kazalište. Dr Džekil i Gospodin Hajd u djeluRoberta Luisa Stivensona, da nabrojim samo neke. Čak i Sveti Augustin, opisujući svoju unutrašnju borbu,otkriva u sebi dva dominantna Aspekta: ”Životinjskog čovjeka” i “Spiritualnog čovjeka”.



25

Razumijevanje ovakvih zbivanja u psihoemocionalnim iskustvima je polako sazrijevalo, kako udinamičkoj psihologiji, tako i u alternativnim Neognostičkim učenjima. Sajentologija nezaobilaznog RonaHabarda uči da su sva naša nepoželjna ponašanja nekada bila cjelishodna, ali su kasnijim razvojemprevaziena i pretvorila se u nedostatke i opterećenja. Ona su ranije rješavala neke probleme, da bi se, kadasu prevaziena, sama pretvorila u probleme na višem nivou. Na primjer, plakanje bebe koja je gladna, kojoj je hladno ili leži u vlažnim pelenama je na njenom nivou sasvim svrsishodna reakcija na takve situacije. Aliako to Biće kasnije, na uzrastu od 30 godina, pokušava probleme rješavati plakanjem, takvo ponašanje sekvalificira kao duševni poremećaj ili bar kao emocionalna nezrelost.

Od Habarda su tu ideju preuzeli avangardni sistemi humanističke i alternativne psihologije. Tako je jedna od osnovnih hipoteza Neuro Lingvističkog Programiranja da “svako ponašanje ima pozitivnu intenciju”.Ono je u danim okolnostima najbolje što Ljudsko Biće može učiniti. Ali nevolje počinju kada se okolnostiizmjene. Tada se takva ponašanja pretvaraju u konfliktna i samosabotirajuća. Meutim, ako ih, kroz lanacsve viših ciljeva, privedemo Najvišem mogućem Cilju, iza kojeg nema ničeg drugog, ona će se integrirati,odnosno doći će do stapanja sa cjelinom Bića.

Nastanku Lančane Tehnike doprinijelo je zapažanje da je jednostavnije i efikasnije raditi ne sacjelinom Ljudskog Bića, već sa njegovim Dijelovima ili Aspektima. Sebe najčešće doživljavamo na taj način,na što nam svakodnevni govor neposredno ukazuje. “Nešto u meni nije mi dalo mira”. kažu ljudi. Ili “Ta željame je savladala.” “Što je to u Ljudskom Biću, što ga goni prema piću?”, glasi naslov poznate komedije.Narkoman zna da svojim poremećajem srlja u nesreću, ali se pravda da je “to” jače od njega. Znači postoji jedan Aspekt koji hoće uzimati drogu i drugi ili više njih koji se tome opiru. Kada on kaže. “Želja za drogom je jača od mene”, on ukazuje na jedan Aspekt svog Bića koji je za njega nerazumljiv i nesvjestan. Dobra vijest

je u tome što čovjek može, kada odbaci krutu i štetnu racionalnost, da opći sa svojim Aspektima namjerno icjelishodno, u što se brzo uvjerava Praktičar našeg sistema.

POLARITETI

U ljudskoj misli davno je prisutno učenje o polaritetima. Svijest o tome da živimo u dvopolnomuniverzumu srećemo kod Pitagore, u iranskom Gnosticizmu u učenju o borbi svjetlosti i tame, a možda jedostigla svoj filozofski vrhunac u Taoizmu. Danas je širom svijeta popularan simbol Janga i Jina, kojipredstavlja taoističke polaritete aktivno-pasivno ili muško-žensko i mnogi mislioci ga uzimaju kao simbolkozmičkih polariteta.

Mistične škole i religije uče da postoji samo Jedno i da je mnogolikost ispoljenja u svijetu prividna. Aliu svakodnevnoj realnosti, gdje god čovjek pogleda, nužno uočava da je cjelina razdvojena na dijelove. Svaki

od tih dijelova je sa izvjesne točke gledišta cjelina, koja dalje može da se dijeli na svoje sastavne dijelove.U Aspektici Dijelove svega postojećeg tretiramo kao da imaju izvjesnu svijest. To je hologramski odraz

cjeline čiji su oni Aspekti. Svaki Dio ima u sebi potencijal da se vrati u cjelinu i težnju da to učini uodreenom trenutku, kao što je težio u nekom trenutku da se odjeli od cjeline. Put tog Dijela nazad vodi krozreintegraciju u cjelinu.

Osnovnu podjelu ovog univerzuma čine JESTE i NIJE ili podjela na Ja i Ne Ja. Vi prihvaćate jedan diokao Ja, a to nužno podrazumijeva da sve ostalo, bilo u vama, bilo izvan vas, sa činjava ne Ja. Muškarac seidentificira sa svojom muškom stranom i istovremeno potiskuje svoju pasivnu ili žensku komponentu. Kod jakih ličnosti slabosti su duboko potisnute, ali postoje. Upravo postojanje polariteta čini osnovu za životneigre.

Najjednostavniji metod Spiritualnog razvoja sastoji se, sudeći na osnovu sadašnjeg znanja koje nam je omogućila Aspektika, u tome da se omogući Aspektima koje doživljavamo kao odvojene i strane da seponovo integriraju u Ja. Istini za volju i većina drugih sistema procesiranja čini to isto, samo im je potrebno

više vremena: pomažu Biću da povrati odvojene dijelove Sebe, izgubljene sposobnosti i zaboravljenaiskustva, da bi moglo da u većoj mjeri bude ono što zaista jeste.

U nekim procesima čovjek sebe može tretirati kao Dio, što u apsolutnom smislu nije istina, ali je u timprocesima korisno. No, mnogo je djelotvornije ako na sebe gleda kao na cjelinu u potrazi za svojimotcjepljenim Aspektima.

Kao što je odavno uočeno i što sam više puta naglašavao u svojim tekstovima, riječ “religija” potiče od“re-ligere” ili “re-ligare”, što znači ponovo spojiti. Stoga možemo reći da Praktičar Aspektike, kao i sličnihsistema sa istim ciljem, jeste istinski religiozan čovjek, koji upražnjava religiju u pravom smislu riječi.

U većini Neognostičkih procesa Dijelove na koje se usmjeravamo možemo podijeliti u dvije glavnegrupe:

1. Prvu čine naši željeni Aspekti, odnosno svojstva, sposobnosti i vrline koje smo nekada imali, pasmo ih kroz neko iskustvo neprijatno ili traumatsko iskustvo izgubili.

2. U drugu spadaju neželjeni Aspekti koji su u nama, kojih bismo htjeli da se oslobodimo, odnosno da

ih reintegriramo.Na prvu grupu primjenjujemo (naravno, pored ostalih) Proces poznat kao Povratak Duše, a na druguAspektni Proces.

Razumijevanje različitih načina na koji cjeline i dijelovi mogu postojati i da se mijenjaju daje polaznuosnovu za razumijevanje tehnologije procesiranja.



26

Postojanje i djelanje u ovom svetu može da se prikaže kao igranje igara različite složenosti. Da bismoimali igru mi moramo imati polaritete. Bez njih igre nema! Polariteti se stvaraju polarizacijom ili dijeljenjemnečeg što je cijelo. Igra traje sve dok polariteti postoje. Igra počinje polarizacijom, a završava seintegracijom. Kada se jedna igra završi, druga mora da započne, inače će osoba zapasti u stanje apatije ibesmisla.

Razdvojenim polaritetima možemo dati različite nazive: dobro-zlo, aktivno-pasivno, lijepo-ružno itd., alinaši sudovi zavise u potpunosti od točke gledišta i ako bismo vršili procjenu sa potpuno neutralnog stajališta,ne bismo bili u stanju da dajemo vrijednosne sudove, nijedan od polariteta ne bi nam izgledao vrijedniji od

drugog. Upravo to se dogaa kada, idući uz Ciljni Lanac, stupimo u Dinamičku Prazninu i potom ozračeninjom, kao suštinskim svojstvom svoga Bića, počnemo da se spuštamo nazad od jednog do drugog cilja: onise ili usuglašavaju sa Prazninom ili se rastaču i gube u njoj ili izgledaju besmisleni.

Igru možete okončati samo kada rastvorite i integrirate suprotnosti, odnosno polaritete. Nijedanpolaritet nikada ne može imati potpunu i konačnu pobjedu. Ma koliko bila duga serija pobjeda jedne strane,druga strana neće nestati iz egzistencije. To je nemoguće, jer jedan polaritet stvara drugi samim svojimrazvojem. Jedan test inteligencije može da nam baci malo više svjetla na suštinu polariteta. To je ozbiljantest, nije šala, i ima sasvim odreeno rješenje, premda je ono u priličnoj mjeri zasićeno faktorom znanja. Evokako glasi.

“Lovac je krenuo iz svog logora i išao ravno na jug točno 3 kilometra. Skrenuo je pod pravim uglom iišao na istok točno 3 kilometra. Tu je ubio medvjeda. Budući da nije mogao sam da ga nosi, vratio se, podpravim uglom, točno 3 kilometra na sjever do svog logora, da bi pozvao svoje drugove da mu pomognu.Postavlja se pitanje: Koje boje je medvjed?”

Ako vas zanima, možete probati riješiti ovaj test. Meutim, bez obzira da li ga riješili ili ne, on nammnogo govori o polaritetima.Rješenje testa je ovo: Medvjed je bijele boje!Bijeli medvjedi žive samo na sjevernoj hemisferi, na južnoj ih nema. Lovac i njegovi drugovi imali su

logor točno na sjevernom polu. Jedina točka na zemljinoj kugli, sa koje je moguće ići 3 kilometra na jug, papod pravim uglom 3 kilometra na istok i nazad pod pravim uglom 3 kilometra na sjever, jeste sjeverni pol. Nasvakoj drugoj točki to bi bilo nemoguće.

Sjever kao strana svijeta je relacioni pojam. On ne može da postoji bez juga. Ako uzmemo sjever kaopolaritet koji želimo da razvijemo da bismo uklonili drugi polaritet iz egzistencije, moramo da se kre ćemo svedalje na sjever. Kada, krećući se sve dalje na sjever, stignemo do najsjevernije točke na kugli zemaljskoj, ato je sam sjeverni pol, tada, kuda god da krenemo-idemo na jug! Bilo u kome pravcu da nastavimo kretanje,ono se neizbježno pretvara u kretanje na jug!

O nužnom meuodnosu polariteta govore i mnoge izreke. Najmračnije je prije svitanja! Kada je tama

tokom noći došla do svog vrhunca, javlja se svjetlost, označavajući da počinje dan.Kada hoćemo da uemo najdublje u šumu, možemo to samo do njene sredine. Ako nastavimo još

dalje, mi počinjemo izlaziti iz nje.Stvarajući nešto poželjno i pozitivno, Ljudsko Biće istovremeno stvara nešto negativno. To se dogaa

na nesvjesnom nivou i za individuu ostaje neprimjećeno.O tome govore mnogi znalci. Ne možemo imati i slijediti Mesiju Svjetlosti, a da se odmah u našoj

svijesti ne javi misao o Antikristu ili Velikom Majstoru Tame. Postoje Aneli i postoje demoni.Suvremeni Neognosti izražavaju to posebnom terminologijom: Kada stvori bilo koju intenciju, Biće

istovremeno stvara suprotnu ili kontraintenciju.Šon Morton, suvremeni prorok i ufolog piše:“Uz svaku intenciju koju stvaramo u našim životima mi stvaramo i kontraintenciju, koja mora biti

savladana. Što je veće dobro koje želimo ostvariti, to je veće zlo koje moramo savladati da bismo ostvarilisvoj cilj. Sve je u ravnoteži. Pozitivno stvara negativno, Jang stvara Jin, bijelo stvara crno.”

O polaritetima govori i Ralf Valdo Emerson, poznati filozof iz prošlog stoljeća, nazivajući polaritetnaispoljenja Zakonom kompenzacije. A Njegoš je taj zakon ljudskog Bića izrazio pjesničkim riječima:

Č ašu meda još nitko ne popi,Što, je č ašom žu č i ne zagr č i.Č aša meda ište č ašu žu ć i,Smiješane najlakše se piju.

Igra polariteta je najočiglednija upravo u vječitoj borbi dobra i zla. “Dobro” nikada ne može da upotpunosti iskorijeni “zlo”, niti je moguć suprotan ishod. Pretjerano dobro prelazi u slabost, a ona je zlo. Otome govori izreka: “Predobar nedobar!” Nemoguće je postojanje samo dobra, kao što pokazuje poznatprimjer iz Zena o aplauzu jednom rukom. Jedan polaritet ima smisla samo uz prisustvo drugog. Jedinamogućnost okončanja igre polariteta dobro-zlo jeste neutralizacija ili mirenje jednog sa drugim, a to u praksi

znači da zlo treba da postane u većoj mjeri dobro, a dobro da postane u većoj mjeri zlo. Tada nijedno nepostoji više kao takvo, a Ljudsko Biće je naučilo jednu novu lekciju.

Iz postojanja polariteta proishodi aksioma, koju treba držati na umu u primjeni Aspektike: Ako se Bićeusredsredi samo na jedan način postojanja, jedan polaritet egzistencije, ono automatski stvarasuprotan način postojanja, suprotan polaritet. Ukoliko Biće ne preuzme odgovornost za obje strane koje



27

je stvorilo, ono će izazvati nepoželjno stanje igre, koja je započela čim je došlo do stvaranja polariteta.Rješenje ovakvog problema je u tome da se obuhvate obje strane i da se one integriraju u cjelinu Bića. Zatou većini slučajeva kada primijenimo Aspektni Proces na jedan svoj Aspekt, odmah tražimo njemu suprotanAspekt da bismo i njega integrirali, premda on u tom trenutku ne mora da bude restimuliran i aktivan.

To je pristup u kome postoje dva protustavljena Aspekta i Biće kao Praznina koje predstavljaravnotežnu točku u odnosu na oba ta Aspekta. Drugi pristup je ovaj. Ako Klijent ima neko nepoželjnoponašanje ili stanje, odnosno nepoželjan Aspekt, to znači da postoji Dio njega koji se tako ispoljava, koji točini, i Dio njega koji to ne čini. Neželjeni Aspekt istrajava zato što nije bio izmiren i neutraliziran sa suprotnim

Aspektom.U trenutku kada Klijent primijeti da ima nepoželjno ponašanje, on je već u izvjesnoj mjeri izvršiorazdvajanje. Dio njega koji smatra to ponašanje kao nepoželjno nije isti Dio koji to ponašanje ispoljava.

Mnogi psihoterapeutski sistemi koji pokušavaju da riješe ljudske probleme trpe neuspjehe upravozbog nepoznavanja odnosa polariteta. A suvremeni sistemi koji posjeduju to znanje ulažu najveće napore dasuprotnu intenciju, koja automatski biva stvorena, eliminiraju i tako okončaju neku nepoželjnu igra.

Kako da postupite, u primjeni Aspektike, budući da imate znanje o postojanju i odnosu polariteta?Kada imate jednostavan problem, na primjer, kada se iznervirate jer ste izgubili neku stvar do koje

vam je stalo, integrirajte taj Aspekt ljutnje ne tražeći njen polaritet.Ali kod svake trajnije nepoželjne tendencije ili ponašanja koje vam stvara problem treba da naete

suprotni polaritet i da i njega integrirate, premda može da vam se učini da je to nepotrebno. Ukoliko se vi jako nervirate kada god nešto izgubite i to stanje vam truje život dugo vremena, onda treba da uraditeAspektni Proces i sa odgovarajućim polaritetom. To, u vašem slučaju može da bude radovanje kada nešto

naete ili kada nešto dobijete; to može da bude i osjećanje filozofskog mira koji ste osjetili u nekimsituacijama kada ste nešto izgubili itd. Polaritete jedino vi odreujete na osnovu svog iskustva, premdapostoje neki opće prihvaćeni.

Ako sada pomislite, “Zašto bih ja uklanjao osjećanje filozofskog mira, koje sam osjetio dva-tri puta uživotu kada sam nešto izgubio? Ja hoću razviti takvo osjećanje”, znajte da ga vi integracijom putemAspektnog Procesa nećete izgubiti. Vi ćete ga integrirati, a to znači da ćete biti u stanju da taj oblikponašanja ispoljite po volji. Integracija polariteta vam daje slobodu izbora: vi možete da budete iznervirani,ako to hoćete! Vi takoer možete da budete smireni, ako to hoćete. Vi jednostavno imate slobodu izbora,slobodu ZA neko ponašanje i slobodu da budete BEZ takvog ponašanja. Slobodu u Aspektici definiramokao sposobnost da se po volji zauzimaju točke gledišta i da se iz njih imaju iskustva.

Obratite pažnju na slijedeće. Vaš problem, iznerviranost kada nešto vrijedno izgubite, potiče, stvoren je i stalno se iznova stvara iz suprotnog polariteta: zato što se radujete kada nešto naete ili dobijete!

Kada biste bili sasvim ravnodušni kada nešto dobijete ili naete, vi biste bili i sasvim ravnodušni kada

nešto izgubite!Problem čovjeka koji se nelagodno osjeća u društvu nepoznatih osoba postoji zato što je

nekada pretrpio poniženje u takvom odnosu, ali prvenstveno zato što on želi odnose i kontakt sadrugim ljudima! Da taj čovjek ne osjeća težnju za kontaktom sa drugim Ljudskim Bićima, ne bi se osjećaonelagodno, već bi mu bilo svejedno. Kada uradi oba polariteta - nelagodnost u društvu nepoznatih ljudi itežnju da bude sa njima (ili težnju da bude voljen od drugih ili težnju da bude prihva ćen od ljudi i dr.), on ćemoći birati kako će se osjećati u društvu nepoznatih ljudi. Prije toga on je morao da se osjeća nelagodno!

Veoma čest nepoželjni Aspekt je strah od autoriteta. On je svakako izazvan neprijatnim iskustvimakoje je osoba imala sa autoritetima, počevši od roditelja, pa nadalje, ali on ne bi istrajavao kada ta osoba nebi željela da bude prihvaćena od autoriteta kao ravnopravna, simpatična ili voljena.

Neki Aspekti su složeniji od drugih. Aspekt “Biti bijesan” može da ima više identiteta u svojoj osnovi:“ostavljenog ljubavnika”, “otpuštenog službenika”, “gubitnika na kartama”, “osobu koju supruga prekida dokgovori” i sličnih. Za taj Aspekt mogu da se zakače lanci sličnih dogaaja u kojima je osoba doživjela ljutnju. U

Aspektici nas ne interesira struktura Aspekta ljutnje. Mi uzimamo jedan njegov vid, nekoliko op ćih situacija ukojima se javio taj Aspekt i jednu konkretnu u kojoj je došlo do njegovog ispoljenja, pa ga AspektnimProcesom dovodimo do Najvišeg Cilja. Ako postoji njemu suprotan Aspekt, koji se protivi njegovomdosezanju Najvišeg Cilja, Aspektni Proces primjenjujemo i na njega. Kada se kasnije opet javi ljutnja, radimosa novim Aspektom koji se tako izražava itd.

Razlog zbog kojeg pripisujemo ljutnju Aspektu, a ne osobi, jeste u tome što na taj na čin uspostavljamodiferencijaciju i omogućavamo rad sa Aspektnim Procesom.

Ako ne bismo naglasili da se to Aspekt izražava ljutnjom, Klijent bi mogao da insistira na svom pravuda bude ljut, jer je bio provociran, da tvrdi da on i jeste ljut, jer ga bračni drug uvijek iznova nervira, a ne dase u njemu javlja ljutnja kao Aspekt itd. Posljedica takvog stava bila bi nemogućnost da se Aspekt integrira.Jedan moj Klijent mi je, poslije uspješnog izvedenog Aspektnog Procesa, rekao: “Ovo je sada u redu, aliimam kritičke misli o tome što će se desiti poslije nekog vremena”. Na moje ukazivanje da se to javljaopozicioni Aspekt, kritičnost, koji će skoro sigurno potkopati uspjeh uraenog procesa, tako da je neophodno

uraditi Aspektni Proces i sa njim, odgovorio mi je: “Kritičnost nije moj Aspekt. Ja sam kao osoba kritičan.”Bilo je jasno da se on identificirao sa tim Aspektom i da nije mogao da radi Aspektni Proces, jer se on radi naodijeljene Aspekte.

Filozofska osnova Aspektnog Procesa je u činjenici da se nešto što je bilo cjelina razdvojilo u dvaDijela ili Aspekta koji predstavljaju suprotstavljene polaritete. Taj rascjep stvara stanje igre izmeu polariteta.



28

Cilj Aspektnog Procesa je da reintegrira ta dva Dijela u cjelinu. Nijedan od ta dva Aspekta nije cijeli, nitisavršen, iako, tokom procesa, kao jedan od polariteta možemo da tretiramo cjelinu Bića. Klijent najčešćedoživljava da je jedan Aspekt u potpunosti nepoželjan i želi da ga se oslobodi, odnosno da ga reintegrira ucjelinu, osjećajući da je ta cjelina njegovo istinsko Jastvo. Upravo je odijeljenost jedan od razloga zašto onima problem sa tim Aspektom. Problem će istrajavati sve dok ga ne reintegrira tamo odakle se nekadaizdvojio, a to je cjelina Bića.

Obratite pažnju na to da proces reintegracije Aspekta započinje sa prvim ciljem na Ciljnom Lancu i da je reintegracija sve potpunija kako se krećemo uz Lanac sve viših ciljeva. Kada je prvi cilj osviješten, dolazi

do djelomične reintegracije i smanjivanja tenzije, pa ako bismo tu prekinuti proces, Klijent bi se neko vrijemeosjećao kao da je problem riješen i tenzija bi djelomično splasnula. Ali bi se problem iznova javio u drugojformi, a sa njim i tenzija, premda bi bila nešto slabija od prvobitne, jer Najviši Cilj nije ostvaren i reintegracijanije potpuna. Uskoro počinje nova igra uspostavljena izmeu trenutnog stanja u kome se čovjek nalazi i ciljakoji se pred njim ukazuje i kojeg do tada nije bio svjestan.

Kada teoriju igre prihvatimo kao osnovu našeg rada, uočavamo da su polariteti bitni elementi unastanku igre i u isto vrijeme glavni mehanizam stvaranja poremećaja i nepoželjnih stanja sa jedne strane ipoželjnih igara sa druge.

Postoje četiri glavna načina kako nastaju polariteti i sa njima igra.U prvom, osoba razdvaja svoj identitet i intenciju od nekog poželjnog cilja. Ona se s vremena na

vrijeme osjeća ucjelovljenom i potpunom. Iz te cjelovitosti osoba u jednom trenutku izdvaja neko stanje,kvalitetu, objekt ili okolnost koje želi stvoriti, staviti pod kontrolu ili imati. To je jedan pol. Drugi pol čini Ja koježeli taj ishod ili to stanje, Ja koje se jedno vrijeme osjećalo cjelovitim, ali se više tako ne osjeća. Interakcija

koja se uspostavlja izmeu ta dva pola stvara tenziju i formira igru.U drugom slučaju polariteti nastaju kada je osoba kao cjelina izložena negativnom spoljašnjemdjelovanju koje stvara kod nje neprijatno iskustvo. Ona se opire tom iskustvu tako što istura jedan svoj Dio iliAspekt kao energetsku branu koja drži distancu prema tom iskustvu! Otpor se sastoji iz napora da poreknepostojanje iskustva koje osoba nije voljna da doživi. Napor i energija ulažu se u održanje distance izme usebe i nepoželjnog iskustva. Meutim, otpor vezuje pažnju, a to znači energiju individue, i tako održava upostojanju Aspekt na koji je otpor usmjeren.

U prvom slučaju cilj Bića je da IMA nešto. U drugom slučaju cilj Bića je da NEMA nešto, točnije rečenoda spriječi doživljaj nekog iskustva.

Treći način na koji dolazi do polarizacije Aspekata jeste postojanje prevazienih oblika ponašanja. Naodreenom nivou razvoja jedan oblik ponašanja je bio primjeren, ali na višem stupnju razvoja više nije. Tadapostoji nepoželjan Aspekt, koji se ispoljava kao problem. Na primjer, u ranim fazama razvoja zavisnostdjeteta od roditelja je logična i primjerena, jer mu omogućava zaštitu, sigurnost i razvoj. Ali ako je odrastao

čovjek zavisan od svojih roditelja, to jeste problem i zavisnost jeste Aspekt na koji treba primijeniti Aspektiku.Četvrti način na koji dolazi do polarizacije i nastanka Aspekata jeste opiranje unutrašnjim iskustvima

kada čovjek ne saopćava vjerno ono što je u njemu, već nešto drugo. Na primjer, čovjeka vrijea nečiji stavprema njemu i umjesto da to iskomunicira, on saopćava nešto drugo - da je ta osoba u pravu, da je razumeili, pak šuti, odnosno prekida komunikaciju. I u ovom slučaju osoba podiže energetsku branu izmeu sebe isvog iskustva, samo sada ta brana sprečava komunikacija prema spoljašnjem svijetu.

Ako u formuli stvaranja Biti-Činiti-Imati razdvojimo “Biti” od “Imati”, tada stvaramo “Činiti” kao fazu krozkoju moramo proći da bismo dosegli “Imati”. Ukoliko su barijere koje odvajaju Biće od cilja približno jednakeslobodi izbora koje Biće ima, tako da omogućavaju da se kroz ulaganje napora ostvari cilj, igra tečeoptimalno. Nevolje počinju u dva slučaja. Kada osoba počinje igru u kojoj je cilj ili suviše lako ostvariti, papostaje ravnodušna i apatična ili ako je cilj nemoguće ostvariti i tada postaje osujećena i nezadovoljna.

U drugom slučaju čovjek počinje nove igre, a da prethodne nije dovršio, a to znači da nije postigaonjihove ciljeve ili, pak, nije svojevoljno od njih odustao.

Podatke o poželjnom i nepoželjnom stanju igre ponavljam zato što izlaganje materijala Aspektikemože da zavede na pogrešan zaključak da su Aspekti našeg Bića nešto loše u apsolutnom smislu. Oni tonisu. U životu koji vodimo integracija Aspekata se smjenjuje sa njihovom polarizacijom. Da li ćemo se odlučitiza integraciju ili polarizaciju zavisi od situacije u kojoj se nalazimo i kakvu igru želimo. Na primjer, kada godhoćemo ostvariti neki poželjan cilj, mi uspostavljamo polarizaciju izmeu tog cilja i svog trenutnog stanja. Uperiodima i situacijama kada u našem životu ima premalo aktivnosti, vlada apatija i besmisao jer nemaciljeva kojima bi težili, nama je potrebno više polarizacije, da bismo stvorili potrebnu tenziju za aktivnost itako izašli iz apatije. To se na najbolji način postiže kada postavimo veće i značajnije ciljeve ili kada seusmjerimo na ciljeve koji su u ostvarivi u daljoj budućnosti.

Sa druge strane, ako imamo nepoželjnu vrstu energije, tj. emocionalni naboj u nekoj oblasti, kojiizaziva negativne emocije i nepoželjna stanja, ako se osjećamo podijeljeni i necjeloviti, treba da seoslobodimo polariteta i izvršimo integraciju. Važno je zapamtiti, to ponovo ističem, da se ne možemoosloboditi polariteta odbacivanjem, potiskivanjem, gušenjem, pobjedom, kontrolom nepoželjnog Aspekta, već

samo njegovom integracijom u cjelinu Bića, tako da meu njima više ne postoji razlika u potencijalu i u vezisa njom tenzija.



29

ENERGETSKI FENOMENI ASPEKTNOG PROCESA

Rad sa Lančanom Tehnikom otkriva nam energetske pojave koje su i ranije bile uočene kodpsiholoških i Spiritualnih procesa, ali su ovdje naglašene zbog toga što se najveći dio vremena radi sapolaritetima. Pri tome jedan Aspekt ličnosti predstavlja jedan polaritet, a drugi Aspekt drugi, suprotni, ili ulogudrugog pola ima preostala cjelina ličnosti koja se za neko vrijeme sa njim identificira. Na ovome mjestuizložiti ću izvjesne iskustvene činjenice koje djeluju kao aksiome, odnosno očigledne istine.

Svaka polarizacija jedne stvari, pojave ili Bića na suprotstavljene polaritete stvara u njimapotencijalnu energiju koja teži da se izjednači. Ako doe do približavanja polova jednog drugom, tapotencijalna energija prelazi u kinetičku. Kada se polariteti spoje i na taj način neutraliziraju, dolazi do noveravnoteže, a kinetička energija se oslobaa u vidu toplotne ili emocionalne energije ili, pak, kao tendencija kaaktivnosti i može se upotrijebiti za obavljanje korisnih psihičkih funkcija.

Kada se dva ili više elemenata uzajamno približe, energija se oslobaa. U kontekstu Lančane Tehnikeznačajno je uočiti slijedeće: kako se proces približavanja nastavlja i elementi u sistemu prilaze jedni drugima,oslobaajući pri tome sve veću količinu energije, oni se ne rasporeuju slučajno i kaotično, već sintropično,stvarajući nove sinteze, u kojima je moguće primijetiti potpuniju harmoniju, bolje funkcioniranje i veću ljepotu.

Taj proces je očigledan u društvenim grupama. Kada nekoliko pojedinaca formira skladnu grupu,približavajući se u psihološkom smislu jedni drugima, oslobaa se velika energija koja može da sepreusmjeri u korisne ciljeve.

Aspekt ima svoj prvi cilj, koji u tom trenutku izgleda jedini i konačni. Kada se taj cilj realizira, ostvarena je sinteza, blokirana energija se oslobaa i cjelina Bića funkcionira na višem i skladnijem nivou. Iza prvogpostoji drugi cilj, ali dok prvi cilj ne realiziramo u svijesti nismo u stanju da vidimo slijedeći prikriveni cilj, jer seprvi cilj ispriječio izmeu nas kao neprozirna barijera. Kada u potpunosti uemo u iskustvo ostvarenog prvogcilja (premda se realizacija postiže samo u svijesti) i doemo do njegove krajnje granice, tek tada, a ne prijetog trenutka, postaje moguće sagledati slijedeći, viši cilj. Ulazeći u potpunosti u iskustvo prvog cilja, mi gaiscrpljujemo, kao da smo pokrili čitavu površinu njegovog polja i tako stigli do krajnje točke njegovogvidokruga, sa koje možemo da jasno vidimo slijedeći cilj. Kada se on ostvari, oslobaa se vezana energija idolazi do nove, više sinteze, do višeg usklaenja elemenata ili Aspekata Bića i ekspanzije njegove svijesti udo tada nesvjesne oblasti. Ono kao cjelina bolje funkcionira, razvija se i pomjera se na viši nivo. Sada je ustanju da sagleda slijedeći cilj i da se na njega usmjeri, i tako... sve do konačnog cilja, koji je Praznina. Tadase konačno čitava ciljna struktura raspada, sva se energija oslobaa, do tada polarizirani Aspekt konačnobiva integriran u cjelini Bića i ono počinje funkcionirati na evolutivno višem, skladnijem i efikasnijem nivou.

Meutim, saznanje da je, u konačnoj viziji, svaki naš Aspekt, od masivnih struktura kao što su

podličnosti, do si

ćušnih težnji i trenutnih impulsa, usmjeren na Najviši Cilj, ne zna

či da

čovjek može da ganeposredno dosegne, pri čemu bi preskočio posredne ciljeve koji do njega vode. To je nemoguće, kao što

čovjek koji teorijski zna da iza linije horizonta postoje još neviene teritorije, ne može da takvim znanjemsagleda te daleke prostore, već treba da uloži mnogo napora ako hoće da ih vidi. Da bi dosegao do NajvišegCilja Klijent mora proći Ciljni Lanac i iscrpiti iskustvo svakog cilja na njemu, premda on to čini ubrzano, putemsvjesnog uživljavanja u iskustva ostvarenih ciljeva. Uslijed toga, iako je tehnički postupak izuzetno jednostavan, moramo da ga se precizno i dosljedno pridržavamo, inače ćemo umjesto Najvišeg Cilja iintegracije Aspekta od koga smo pošli doživjeti razočaranje.

Za nas je značajno da nova psihička i Spiritualna sinteza u Biću ne samo da ne zahtijeva energiju -izuzev na početku da bi se proces pokrenuo - već oslobaa energiju koja je do tada bila vezana u nižimorganizacionim oblicima i stavlja je Biću na raspolaganje, a psihološka struktura Bića dobiva u skladu iefikasnijem rasporedu komponenata. Kratko rečeno, kroz integraciju nekada odvojenih Aspekata u Bićudolazi do nove sinteze na višem nivou. Energija koja se oslobaa u kretanju ka višoj psihološkoj i Spiritualnoj

sintezi osjeća se odmah i sasvim nedvosmisleno kao emocionalni uzlet, ushi

ćenje, stanje sre

će, ponekadkao “vrhunsko iskustvo” ili kao težnja da se djela, a često kao kreativni impuls. Kada god takva energija

postane dostupna, a naročito ako se to dogodi iznenada ili je osloboena u velikim količinama, ona se moženamjerno kanalizirati i iskoristiti za nastavljanja procesa Spiritualne sinteze i njeno ubrzanje. Ako se to neučini, ona biva raspršena, pri čemu je potencijalna mogućnost psihološkog proboja beskorisno protraćena ilimože postati činilac koji ometa druge vidove unutrašnje sinteze u psihološkom polju.

Polariteti stvaraju energiju, odnosno energetski tok.Za Lančanu Tehniku to je značajno, jer iz te aksiome slijedi praktičan savjet. U prethodnom poglavlju

to sam spomenuo, ali sada to naglašavam: Ako hoćete stvoriti energiju, odnosno pokrenuti energetski tok,trebate izvršiti polarizaciju! Drugi izraz za energetsko stanje izmeu dva pola je tenzija, najčešće uočljivaizmeu željenog cilja i trenutnog stanja (vidi “Kreaton”).

Sa druge strane, (ovaj podatak ponavljam zbog pravilnog razumijevanja), ako imate nepoželjnuenergiju, odnosno emocionalni naboj, da biste je eliminirali morate ukloniti polarnost, na primjer izmeu

jednog svog Aspekta koji hoće nešto i nekog drugog koji teži drugom cilju, ili izmeu nekog Aspekta i cjelinesvog Bića. Očito je da upravo to činimo u Lančanoj Tehnici.Metafizički zakon Poricanja Postojećeg ukazuje da se ne možemo osloboditi nepoželjnog polariteta

(na primjer, izmeu sebe i nekog svog neprijatnog stanja) tako što ćemo odbaciti jedan od polova, već topostižemo njihovom integracijom u cjelinu, tako da meu njima više ne postoji razlika u potencijalu.



30

Za razumijevanje energetskih zbivanja psiholoških i Spiritualnih procesa značajno pomaže znanje oprirodi igara, strukturama i ciljevima, zato je dobro da proučite materijale objavljene u “Kreatonu”.

Čim čovjek počne jednu igru, kada god postavi sebi neki cilj, on uspostavlja strukturu polariteta,odnosno dijeli se na dvoje, izmeu kojih vlada tenzija:

TRENUTNOSTANJE TENZIJA CILJBIĆA

Izmeu trenutnog stanja i cilja postoji strukturalna tenzija dokgod se cilj ne ostvari.Kada se cilj ostvari, ciljna struktura se raspada, polaritet nestaje, a sa njom i strukturalna tenzija.

Nastaje stanje ravnoteže, izjednačenje potencijala izmeu dva pola, u stvari oni nestaju, jer kada je ciljostvaren izjednačeni su trenutno stanje i cilj, razlike nema, nema energetskog toka i nema tenzije.

Kreacija ili ispoljenje se dogaa kada se jedna stvar, ideja ili Biće podijeli u dvoje, u dvije stvari, idejeili ispoljenja koje djeluju i reagiraju jedna na drugu.

Ta ista kreacija se okončava kada to dvoje bude integrirano, a to znači sjedinjeno ili apsorbirano u jedno. To zbivanje nazivamo diskreacijom ili rastvaranjem. Sjetite se diskreiranja jednostavnih osjećanja uEkskaliburu. Da bismo diskreirali strah, mi ulazimo u to osjećanje i identificiramo se sa njim, to jest,postajemo jedno sa njim.

Da bismo spustili bilo koju stvar ili ideju sa više ravni na nižu, treba da je raščlanimo na polarnečinioce koji su u ravnoteži u njoj - treba da zamislimo suprotne ekstreme u njenom ispoljenju i da ih

predstavimo odvojeno, držeći istovremeno u svijesti njihovo fundamentalno jedinstvo kada su u ravnoteži.Primjer je analiza vode na vodik i kisik.Da biste uzdigli bilo koju stvar ili ideju sa niže ravni na višu, zamislite njenu suprotnost i izmirite taj par

suprotnosti u svojoj svijesti. Dvije ideje ili energije moraju se spojiti i stabilizirati dovoljno dugo u tom oblikuda bi odgovarale ideji ili energiji više ravni, koja će privući tu energiju i povući je gore.

Diskreacija se dogaa u kretanju sa nižeg plana egzistencije na viši. Tome nasuprot, kreaciju imamou spuštanju na niži plan sa višeg.

Iz toga proishodi praktičan zaključak: Sve što doživljavamo stvoreno je na višem nivou nego što jenivo na kome ga doživljavamo.

Spoj ili sinteza dvije suprotstavljene ideje ili entiteta poraa nešto novo, treću ideju ili entitet, koji je navišem nivou egzistencije nego obje prethodne. Kada se spoje vodik i kisik daju novu sintezu - vodu.

Bilo koje dvije stvari ili ideje koje su prethodno podijeljene radi stvaranja djelovati će i reagirati će jedna na drugu. Isprva će njihovi magnetizmi biti suprotne polarnosti, tako da će potom one željeti da ponovo

postanu jedno. U aktu spajanja one prenose magnetizam i energiju. Kada je njihova energija prenijeta imagnetski polaritet se izjednači, one će odbijati jedna drugu, težeći da se udalje i ponovo stvore svojuodvojenu individualnost. I tako dalje. Ta neprekinuta serija igara čini život.

U ovakvom odnosu, energiju će emitirati ona strana koja je više ima, a strana sa manjom energijom će je primati. Taj energetski naboj nije statičan niti fiksiran, već zavisi od energetskog napona ili vitalnosti idejeili stvari. Ono što je važno jeste da energetski tok ide naprijed-nazad kao naizmjenična struja, nikada jednosmjerno.

Aksiome stvaranja i rastvaranja i cikličnih promjena važe za sve aspekte egzistencije. Nepoznavanjetih aksioma i naša težnja da sve ostane isto u situaciji izmijenjenih okolnosti dovodi do stagnacije u mišljenju,štetno je za naše odnose i usporava našu evoluciju.

U procesima diskreiranja mora se držati na umu da priroda i ljudski duh ne podnose vakuum. Obojeimaju težnju da ga popune i ona istrajava dokgod se to ne postigne. Stoga u procesima diskreiranjanepoželjnih stanja na mjestu diskreirane strukture uvijek stvaramo novu, poželjnu (vidi “Ekskalibur”). U

Aspektnom Procesu najčešće nismo prinueni da to činimo i to je njegova velika prednost. Zašto? Objasnitiću sasvim kratko, jer je čitaocima koji su prošli moj jednodnevni Kurs Aspektike to jasno. Kao osnov zaobjašnjenje poslužiti će nam opet Ciklus Ostvarenja Biti-Činiti-Imati, koji odreuje ponašanje svakogpojedinačnog Aspekta, isto kao i cjelovitog Bića. Aspekt je nastao u jednom trenutku odjeljivanjem od cjeline.On, kao i sve što postoji u ovom univerzumu, ima svoj Najviši Cilj, Prazninu. Drugim riječima, on teži da sevrati u cjelinu iz koje je potekao, iz koje se izdvojio. Njegova evolucija odvija se unutar faze Činiti. Da bidospio do svog konačnog i Najvišeg Cilja, Praznine, Aspekt treba proći kroz niz posrednih ciljeva na CiljnomLancu. Ako ga mi diskreiramo prije konačnog cilja, rezultat je isti kao da smo u rijeci prije njenog uviranjastvorili prazan prostor. U tom praznom prostoru će se napraviti energetski vir i on će uvući duhovne mase usebe da bi ispunio prazninu. One će stvoriti novu tvorevinu, koja će najčešće biti slična prethodnoj. Da bismoto spriječili, mi na mjestu diskreirane tvorevine (obično problema ili nepoželjnog stanja) stvaramo novu,poželjnu ili “pozitivnu” tvorevinu. Iz tog razloga sam insistirao da u primjeni Ekskalibura Praktičar kreira svojunovu realnost otprilike u istoj mjeri u kojoj je diskreirao elemente stare.

Kod Aspektnog Procesa to je nepotrebno, jer je Aspekt, penjući se Lančanom Tehnikom, od jednog dodrugog cilja, završio svoju normalnu evoluciju tako što se konačno spojio sa Najvišim Ciljem. Nigdje nanjegovom putu uz Ciljni Lanac nije ostavljena praznina koja bi kao energetski vrtlog usisala duhovne mase itako uzrokovala nastanak neke nove tvorevine koja bi mogla biti nepoželjna.

Takoer je značajno ono što se dogaa prilikom povratka niz Ciljni Lanac, kada Praktičar, ozračen



31

Prazninom i svjestan nje kao svoje suštinske prirode, prolazi povratno kroz ciljeve na Lancu, svi “negativni” iinferiorni ciljevi raspadaju se i nestaju ili izgledaju besmisleni i nestvarni, kao da ih nikada nije ni bilo. A“pozitivni” i Spiritualno viši ciljevi, koji odražavaju sintezu višeg nivoa, veći sklad, red i ljepotu bivaju doživljenipotpuno usklaeno sa Najvišim Ciljem ili suštinski istovjetni sa njim. Praznina ih pojačava ili ih Praktičardoživljava kao jedno sa Njom. Na taj način vraćanjem niz Ciljni Lanac munjevito se vrši indirektno iautomatsko kreiranje - u subjektivnom univerzumu Praktičara stvaraju se nove sinteze kao psihološkasidrišta veće snage i harmonije i višeg nivoa Spiritualnosti.

Premda mi operiramo sa mnoštvom Aspekata, njihovo postojanje je iluzorno. Postoji samo Jedno kao

realnost. Sve ostalo je iluzija i zato je sve što postoji samo vid ispoljenja Jednog. Podjela ne čega u dvasuprotna polariteta je iluzija koju čovjek prevazilazi u iskustvu Gnoze, a to je spoj sa Istinom, Prazninom,Taom... Sredstva ili načini kojima se to postiže namjerno i svjesno jesu različiti sistemi koji omogućavajudoživljaj Gnoze. U svakodnevnom životu to sredstvo je ljubav, jer ona ukida iluzorne granice i podjele.

SOLO PROCESIRANJE

Kod većine Gnostičkih sistema postavlja se pitanje da li je njegove procese moguće raditiindividualno? Želja da se to čini je razumljiva i odraz je potrebe svjesnog Bića da bude nezavisno od okoline.Kod nekih sistema razvoja to nije moguće i takva nemogućnost predstavlja jedan od njihovih nedostatka.Značajna vrijednost Aspektike je u tome što je moguće i poželjno raditi solo procesiranje.

Individualno ili solo procesiranje je aktivnost kojom Praktičar u sebi spaja uloge Voditelja Procesa iKlijenta.

Time se ne negira rad sa partnerom ili Procesorom (Voditeljem). Na protiv, rad u dijadi je vrijedniji iefikasniji. Mi živimo u dvopolnom univerzumu i kada se dvije svijesti ujedine u naporu osvješćivanjanesvjesnih Aspekata i njihovih ciljeva, proces brže i efikasnije teče nego ako to čini pojedinac. To je slučajkod svih sistema procesiranja. Takoer, istrenirani Voditelj može, neutralno posmatrajući Klijenta, jer nijesam zaronjen u duboke slojeve duhovnih masa, lakše sagledati probleme koji se javljaju i zaobići podvodnostijenje na koje se može naletjeti tokom procesa Nekada solo Praktičar ima tendenciju da odustane tokomprocesa i tada je uloga Voditelja neprocjenjiva. Takoer, rad u dijadi često daje udvostručen efekt, jer kadase Aspekt integrira kod Klijenta, ista stvar se dogaa i kod Voditelja, ukoliko taj njegov Aspekt nije prethodnobio integriran. Ali je solo procesiranje moguće i vrijedno, a takoer ima neke prednosti.

Da bi se prakticirao solo proces, moraju se zadovoljiti jednostavni uvjeti. Praktičar treba prethodnoproći Jednodnevni Tečaj Aspektike pod vodstvom validiranog Majstora Aspektike, jer se na Tečaju vršiobuka za solo proces, ili da ima iza sebe najmanje 10-15 Aspektnih Procesa uraenih sa obučenim

Procesorom ili vrlo iskusnim partnerom. On takoer mora savladati Aspektni Proces sa tehni

čke strane utolikoj mjeri da je u stanju da ga radi automatski. On se ne smije prisjećati što treba učiniti u nekom trenutku,

kojim riječima se obraća Aspektu i nikako ne smije pobrkati redoslijed aktivnosti, niti da neku od njih ispusti.Čak i ako napravi neku od takvih grešaka, on može postići izvjestan uspjeh, ali će on biti manji odoptimalnog.

Solo Aspektno procesiranje, kao što sam spomenuo, ima svoje prednosti. Praktičar ne mora plaćatihonorar za rad Voditelja, može da radi kada i gdje mu najviše odgovara i može da se upusti u sopstvenakreativna istraživanja novih mogućnosti Aspektike, jer je njen potencijal za dalji razvoj veoma veliki.

Aspektni Proces nije opasan, bilo da se radi solo, bilo u dijadi. Ako može uopće da se govori oopasnosti, ona se sastoji u tome da se on, kao i mnogi metodi meditacije, može izmetnuti u povlačenje odsvijeta. Dobro je da se Praktičar, usporedo sa radom na integraciji Aspekata, upusti u trenje sa problemimasvakodnevnog života. Tek tada će moći da uoči pravu vrijednost ovog sistema.

Praktičar će pametno uraditi ako da sebi dovoljno vremena da se izvrši varenje i asimilacija novih

iskustava. Najefikasnije je ako radi redovno, jednom dnevno ili jednom u nekoliko dana. Ambiciozni početniciponekad pretjeruju, pa obave desetak Aspektnih Procesa jedan za drugim. Posljedica takvog pretjerivanja

može da bude javljanje blagog osjećanje nerealnosti i “lebdenja”. To osjećanje ćete lako ukloniti ako 5-10minuta radite kreativne procese. Oni se sastoje u tome da u svojim mislima nešto stvarate: zamišljate, sauživljavanjem, da zidate kuću, obavljate neki posao, bilo što što bi u realnom životu predstavljalo stvaralačkiakt.

U tehničkom smislu solo proces se radi na isti način kao sa Voditeljem, jedino što sam Praktičarobavlja oba posla. Osnovna stvar je da uspostavite što potpuniju i jednostavniju komunikaciju sa Aspektom.Ako u tome imate teškoća na početku, treba da sami ponovo uradite osnovne vježbe komunikacije saAspektima. Zatim, bez kritičkog procjenjivanja prihvatite PRVI ODGOVOR koji vam doe od Aspekta ili zakoji vam se čini da je došao od njega. U takvom postupku ne možete da napravi značajniju grešku. Budućida sve što postoji vodi Najvišem Cilju, ako skrenete u izvjesnoj mjeri sa Ciljnog Lanca koji direktno vodi doKonačnog Cilja, vaša greška izazvati će malo obilaženje i vrlo brzo ćete mu se vratiti. Jer i greške koje

napravimo i pogrešni ciljevi teže da se spoje sa Najvišim.Za svaki odgovor koji dobijete od Aspekta treba da se zahvalite Aspektu, da ga zapišete, a zatimulazite sa njim u situaciju ostvarenog cilja (ostvarenog u svijesti i osjećanjima). Tada se trudite da ostvarencilj osjetite što potpunije, da iscrpite njegov kapacitet do krajnjih granica. Potom se, osjećajući se sve vrijemeu situaciji ostvarenog cilja, obraćate Aspektu i pitate ga za slijedeći cilj. I tako dalje do Najvišeg Cilja. Zatim



32

se, sa stanjem Praznine kao suštinskom karakteristikom svoga Bića, vraćate niz Ciljni Lanac kroz ciljeve nanjemu sve do Aspekta od koga ste pošli.

Pazite da na kraju Procesa uvijek provjerite da li postoji opozicioni Aspekt (ili Aspekti) koji sesuprotstavlja tome da prethodni Aspekt doe do svog Najvišeg Cilja i integrira se u cjelinu Bića. Da biintegracija bila potpuna i da se nepoželjno stanje ne bi povratilo, dužni ste uraditi Aspektni Proces sa svakimopozicionim Aspektom.

Takoer, ukoliko je Aspekt jači ili se ispoljava duže vrijeme, potražite njegovu polarnu suprotnost i sanjom uradite Proces.

Trebate voditi kratke bilješke o uraenim Procesima. U njih unesite datum, Aspekt sa kojim ste radili,da li je bilo opozicionog Aspekta i svoju procjenu uspješnosti Procesa.

LANČANA TEHNIKA I HIJERARHIJA IDEJA

Kretanja procesa mišljenja možemo arbitrarno razgraničiti na horizontalno i vertikalno kretanje. Ukontekstu Aspektike horizontalno nas ne interesira. Ljudi na taj način misle čitavog života i malo što vrijednopostižu. U Aspektici imamo vertikalno usmjerenje misaonih procesa koji se kreću kroz veliki raspon nivoa odspecifičnih do apstraktnih ideja. Svaka ideja, osim što ima različit sadržaj, razlikuje se od drugih po svojojspecifičnosti (konkretnosti) ili apstraktnosti (općenitosti). Nazvati ćemo kretanje od specifičnog kaapstraktnom “apstrakcijom”, a kretanje od apstraktnog ka specifičnom ili konkretnom “konkretizacijom”.

Nas ovdje interesira hijerarhija ideja kao osnova Lančane Tehnike.Ako izdvojite bilo koju ideju u univerzumu, u odnosu na nju možete naći drugu ideju, ili konkretniju ili

apstraktniju. Izuzetak je ideja Apsoluta ili Praznine kao ekstrem na apstraktnoj strani. Kada, tokomAspektnog Procesa doete do nje, vi nedvosmisleno uviate i saopćavate da nema ničeg višeg. Akopoemo od ideje televizora i hoćemo da postanemo specifičniji, tj. da vršimo konkretizaciju televizora,moramo da govorimo o vrstama ili kategorijama televizora ih o njegovim dijelovima, koji svi spadaju podopćiju ideju televizora. U tom procesu možemo da mislimo ili govorimo o Tošibi, Sanjo, Filipsu, Telefunkenu isličnim markama televizora itd, odnosno o bilo kojoj vrsti ili kategoriji televizora. Ako hoćemo da nastavimosa procesom konkretizacije na jednom tipu televizora, na primjer na televizoru Sanjo, misliti ćemo o crno-bijelim Sanjo televizorima i kolor Sanjo televizorima. Ukoliko nastavimo sa procesom konkretizacije na kolorSanjo televizoru, misliti ćemo o portabl televizoru, kućnom i restorantskom itd. Obratite pažnju da u kretanjunaniže svaki nivo postaje sve specifičniji, sve konkretniji, a da je broj jedinica ili primjeraka u svakoj kategorijisve manji. Ima manje Sanjo televizora nego televizora uopće, manji je broj Sanjo portabl televizora nego svihSanjo tipova itd.

Možemo vršiti proces konkretizacije na drugi način, tako što

ćemo govoriti o sve manjim dijelovima jedne cjeline. Ako se vratimo na ideju televizora i izvršimo ovakvu konkretizaciju, sada ćemo da mislimo o

ekranu, programatoru, tranzistorima, kutiji... Dalje, vršeći konkretizaciju na programatoru, doći ćemo dodugmadi programatora, električnih veza, prekidača, osigurača itd. Dalje, postoje dijelovi osigurača koji sumanji od osigurača kao cjeline itd. Na taj način, u konkretizaciji mi mislimo o manjim dijelovima većihdijelova.

Da sada pogledamo proces uopćavanja na televizorima, u kome ćemo se kretati ka sve općijim iliapstraktnijim idejama. Da bismo otkrili ideju koja je apstraktnija ili općija od ideje televizora, trebamo postavitisebi pitanje: “Kojem cilju služi televizor?” Ili “Što mu je cilj?” Naravno, on je sredstvo za širenje informacija,odnosno cilj mu je informiranje. Znači dolazimo do ideje informiranja. Sa li primjećujete da je idejainformiranja šira i obuhvatnija od ideje televizora? U nju spadaju i informiranje preko radija, novina, knjiga,usmene informacije itd. Ideju televizora možete staviti u ideju informiranja, jer je ideja televizora uža od idejeinformiranja.

Da nastavimo sa uopćavanjem. “Što je cilj informiranja?” Znanje” I dalje, da biste mogli stjecati znanjemora postojati svijet - materijalni, socijalni i duhovni - o kome stječete znanje, jer je znanje sticanje

informacija o svijetu. Svijet je apstraktnija ideja od znanja, jer o nekim dijelovima svijeta možete u ovomtrenutku dobiti znanje, a o nekima ne. Dalje, postoje Bića koja žele znanje i koja ga ne žele ili su neutralna utom pogledu. Daljim uopćavanjem doći ćemo do ideje postojanja. To je još apstraktniji pojam od pojmasvijeta, ili viša ideja, jer možda postoji i “onaj” svijet. Postojanje sadrži u sebi prostor, materiju, energiju ivrijeme, sve svjetove koji su ikada postojali i koji će postojati i kada ovaj isčezne.

Možemo se upitati zašto uopće razmišljamo o hijerarhiji ideja?Zato što mi najveći dio vremena provodimo komunicirajući, bilo sa drugim ljudima, bilo sa svojim

Aspektima, a jedan od problema koji se javljaju u komunikaciji je taj što ljudi često u svojoj komunikacijipropuste da konkretno definiraju odreeni Aspekt i da izvrše proces uopćavanja. Može se javiti pitanje, “Akakva je korist od uopćavanja?” U procesu komuniciranja i u procesu procjenjivanja važnosti informacijeveoma vrijedna je procedura provjeravanja više ili apstraktnije ideje. Tome nam služi pitanje “U kome cilju?”

ili “Što je cilj toga?”U svakoj organizaciji koja valjano i djelotvorno funkcionira cilj manje strukture jeste da služi većustrukturu. Svrha bilo kojeg dijela je da služi cjelini, bilo da se radi o fizičkoj strukturi, socijalnoj grupi ili psihiindividue. Slično tome, svrha bilo koje klase, kategorije ili dijela organizacije ili organizma jeste da služiklasu, kategoriju ili dio organizacije ili organizma koji je neposredno iznad njega. Na primjer, svrha kotača je



33

da služe automobilu. Oni mu služe tako što mu omogućavaju da se kreće sa mjesta na mjesto. Svrha volana je da omogući automobilu da mijenja pravac u kretanju itd. Svrha nekog tjelesnog organa je da služi tijelu,svrha pojedinih crta ličnosti je da služi cjelini ličnosti itd. Ali se s vremena na vrijeme u organizmu,organizaciji ili psihi dogaa da njihovi dijelovi zaborave ciljeve višeg reda i počinju da služe sopstvenimciljevima, koji nekada nisu i ciljevi veće cjeline. Oni kao da stiču poseban život. Kada imamo posla sa bilokojom strukturom, bilo da je to grupa ljudi ili psiha individue, treba držati na umu da je evolutivni cilj ili svrhasvakog manjeg dijela te strukture da služi veći dio strukture.

Hijerarhiju ideja srećemo kod mnogih filozofskih i mističnih sistema. Na primjer, Plotin koji je razvio

Platonovo učenje i stvorio Neoplatonizam, uči da se iz Najvišeg, koji je Jedno, procesom emanacije iliradijacije stvaraju niži nivoi egzistencije. Prva emanacija je Nus ili Duh, iz kojeg proishodi Svjetska duša koja je veza izmeu čulnog svijeta i nadčulnih svjetova, a potom daljom emanacijom razvijaju se sve niži oblici.Postoji hijerarhija stupnjeva kojima se Ljudsko Biće vraća u Jedno obratnim putem. Nužno je prvo sepročistiti, a pročišćavanje se svodi na oslobaanje Duše od tjelesnih veza i prakticiranje glavnih vrlina. Nadrugom nivou Duša se uzdiže iznad čulne percepcije do Nusa kroz kontemplaciju. Treći stupanj, koji jeneizreciv, vodi do spoja sa Nusom. Konačno, uzdizanje se završava ekstatičkim spajanjem sa Jednim.

“Jedno” kod Plotina predstavlja bezmalo savršenu paralelu Brami u hinduizmu i Statiku u Sajentologiji,Sunjati u klasičnom budizmu, Zenu, Čanu i Praznini u Aspektici. Ono je izvan realnosti i izvan ljudskeličnosti. Plotin piše o Jednom: “ Jedno je prije Ono nego On... Sa Jednim su sve stvari povezane i njemu težičitava egzistencija... Ono je bez želja, dovoljno samo sebi, izvan misli, izvan definicija, izvan shvaćanja irealnosti. Povratni put Duše ide obrnutim smjerom sve do Jednog, Najvišeg.”

U Kabali model Drveta Života služi za prikaz hijerarhijske strukture univerzuma, a takoer za mentalnu

operaciju poznatu pod imenom uspinjanje na planove, u kojoj se Praktičar kreće od najkonkretnijeg nivoa,ovozemaljskog, koji predstavlja Sefirot Malkut, do najapstraktnijeg, čiji je simbol Keter. Iza Ketera nalazi seAin ili Ništavilo. Obratnim smjerom teče proces spuštanja od najapstraktnije ideje Ništavila do najkonkretnijegispoljenja od kojeg smo pošli.

Hijerarhije idejnih nivoa koristi takoer Alister Kroli kao objašnjenje zašto efikasna magija mora bitibijela. Ritualna magija nema moći, kaže Kroli, ukoliko operator ne prizove kozmičke sile, odnosno KozmičkuInteligenciju koja vladar sferom pod koju spada cilj magijske operacije. Postoji hijerarhija tih Inteligencija, odnajnižih elementarnih sila do Svemogućeg Boga. Da bi ga odgovarajuća Inteligencija slušala, operator moraprizvati njoj nadreenu Inteligenciju. Ali, i od nje postoji superiornija, tako da je u slijedećoj operaciji prinuenprizvati i nju. Pri tome, kako se operator penje u hijerarhiji, Kozmičke Inteligencije su u moralnom iSpiritualnom smislu sve savršenije. Pri vrhu hijerarhije jesu sile Pravde, Dobra i Svjetlosti. Da bi njih prizvao,operator mora da se usmjeri na Inteligenciju koja je i u odnosu na njih superiorna, a to je Apsolut, iznad koganema ničeg. Stoga se najviša i najefikasnija magija pretvara u Teurgiju, odnosno direktno obraćanje

Apsolutnom Božanstvu.U “Kreatonu” sam naveo Habardovu strukturu dinamizama po kojima ljudsko Biće preživljava u ovom

univerzumu. Tih osam dinamizama su hijerarhijski strukturirani od najkonkretnijeg - samoodržanja - donajapstraktnijeg, a to je postojanje i preživljavanje kroz Apsolut i Beskonačnost.

Drugi dinamizam je očito apstraktniji od prvog, jer porodica uključuje pored pojedinca i bračnog druga,djecu, roditelje i ostale srodnike. Na taj način drugi dinamizam je obuhvatniji i apstraktniji od prvog. Socijalnegrupe, kao što su pripadnici jednog grada, jednog udruženja ili nacije su apstraktnije od porodice, jer oneobuhvaćaju porodicu, a porodica je uža od njih. Ideje koje odgovaraju višim dinamizmima su apstraktnije odideja nižih. Ideja čitavog fizičkog univerzuma je apstraktnija i obuhvatnija od ideje živog svijeta, jer porednjega obuhvaća i takozvani neživi svijet. A Apsolut ili Beskonačnost je apstraktnija od svih ideja nižeg nivoa, jer ih ona sve obuhvaća i od nje nema apstraktnije.

Jedini način da pronaete da li i kako manja struktura služi veću strukturu jeste pitanjem “Što je njencilj?”, odnosno nekom varijantom tog pitanja. To vam je neophodno da biste mogli prepoznati specifično i da

se krećete od specifičnog ka apstraktnom.U Lančanoj Tehnici, pošto utvrdimo koji je prvi cilj Aspekta, krećemo se vertikalno od specifičnog ka

apstraktnom postavljanjem pitanja Aspektu sa kojim radimo:Koji cilj je tebi još vrijedniji i viši?Verbalizacija pitanja je važna da bismo se najbrže kretali po vertikali. U početnoj fazi formiranja

Aspektike nisam na to obraćao pažnju, pa sam varirao verbalizaciju komandi. Ali se pokazalo da je to važančinilac. Značajniji ili važniji cilj utjelovljen je u apstraktnijoj, odnosno hijerarhijski višoj ideji, a do nje senajbrže stiže naglašavanjem vrijednijeg i višeg cilja.

Primjenjujući na Klijenta Lančanu Tehniku, nemamo potrebe da mu spominjemo hijerarhiju ideja, ali seon, slijedeći pravilno datu komandu, spontano kreće uz hijerarhiju sve općijih ideja. Kao prvi cilj nekogneželjenog ponašanja obično se navodi zaštita od neprijatnih iskustava, izolacija i slični. Ponekad se navodei negativni ciljevi, kao što su osveta, samokažnjavanje ili kažnjavanje drugih i smrt. Potom se Klijent, obi čnobez jasne svijesti o tome što se dešava, penje hijerarhijom sve apstraktnijih ideja, a to su u Aspektnom

Procesu istovremeno stanja veće neurološke i psihološke integracije. On se kreće po Ciljnom Lancu sve donekoliko najapstraktnijih ideja (“Istinsko ja”, “Ja jesam”, “Mir”, “Totalna Sreća”, “Jednost”, “Sve-je-kako-treba-biti”, “Bog”, “Istina” itd.), koje predstavljaju prva ispoljenja iz Iskonskog Stanja ili Praznine i konačno ulazi uNju, najvišu i najapstraktniju od svih ideja.

Tokom Aspektnog Procesa možemo se uvjeriti u hijerarhijske odnose o kojima smo prethodno govorili,



34

tj. da je u svakoj strukturi cilj manje organizacije da služi veću. Takoer, kada razmišljamo o svomnepoželjnom ponašanju ili bilo kojem ispoljenju koje nam smeta, možemo da vidimo da se takav jedanAspekt često osamostaljuje, uzurpira vlast i nameće se višoj organizaciji, čitavoj ličnosti, iako je samo jedannjen dio.

Hijerarhija ideja značajna nam je i kod Kreatonskih operacija kao što je uklanjanje konflikta izmeudvije Vrijednosti. Ako imate bilo koje dvije ideje (Vrijednosti ili Aspekta ličnosti) koji su u konfliktu, utvrditi ćeteda možete ukloniti konflikt ako, tražeći njihove sve više ciljeve, konačno doete do Najvišeg Cilja, koji jezajednički za obje Vrijednosti ili Aspekta.

U pogledu vrijednosti i snage ili moći postoji sasvim jasna zakonitost: Ima više moći i veća je vrijednostu apstraktnoj ideji nego u specifičnoj. Razlog je u tome što apstraktnija ideja kontrolira specifičniju ideju, jer je uključuje u sebe, ima viši emocionalni ton i zahvaća veći prostor. U to će se uvjeriti svaki Praktičar. Višesnage i viši emocionalni ton, a takoer veću prostornost, ima ideja” Ja sam ja” ili “Sveopća ljubav” nego “jasam liječnik”, “Ja sam otac dvoje djece” “Pošten čovjek”, osjećanje mržnje ili napetosti pred nepoznatimljudima.

Kretanje uz hijerarhiju ideja uočljivo je u ponašanju Majstora na Intenzivu Gnoze. Na samom početkuon Učesnicima ukazuje da je jedini cilj Intenziva Gnoza ili Prosvjetljenje. Na taj način on stavlja grupu u ciljnustrukturu. Potom počinje voditi Intenziv obraćajući pažnju Učesnicima na veoma specifične stvari. Ukazuje imna veliki broj detalja, počevši od pravila ponašanja, pa do toga kako da postupaju da bi što prije naučilitehniku, kako da se ponašaju prema partneru, kako da meditiraju u šetnji i tome slično. Tokom odvijanjaIntenziva Gnoze u njemu je primjetno kretanje od pojedinačnog i konkretnog ka sve apstraktnijem. Majstorusmjerava pažnju Učesnika na sve više ideje: na ljubav prema partneru i ljudima uopće, na dobrotu,

žrtvovanje za druge, na vrijednost toga što rade, na savlaivanje osjećaja krivice itd. Odlučujući trenutaknastaje u trenutku takozvanog Otvaranja Intenziva, kada im nedvosmisleno i naglašeno ukazuje na konačnii najvrijedniji cilj - Iskustvo Gnoze! Nekada Majstori zaborave Najviši Cilj Intenziva i usmjeravaju Učesnike naučenje tehnike kao na glavni cilj. Kada Učesnici nauče tehniku, odnosno ostvare taj cilj, njihova ciljnastruktura se raspada, oni ostaju u praznom prostoru i gube svaku motivaciju. Stoga, kada je tehnika naučenai neko vrijeme prakticirana, Majstor mora otvoriti Intenziv, a to znači da Učesnike snažno emotivno pokreneka ostvarenju osnovnog cilja, Gnoze. Od tada nadalje, u završnom djelu Intenziva, on im govori samo oIstini, jer ta ideja ima tada najveću moć. A na početku im je o njoj malo govorio, koliko da ukaže da je Istinanjihov konačni cilj na Intenzivu, da su zbog nje ovdje i da im stvori motivaciju da izdrže kroz teškoće. Na tajnačin Majstor svojim Učesnicima stvara ciljnu strukturu koja ih najefikasnije gura ka ostvarenju.

Hijerarhiju ideja možemo takoer predstaviti kao hijerarhiju točaka gledišta. Postoje niže točkegledišta i više, sve više i više... i najzad Najviša. Bol i nepoželjna osjećanja kao što su strah, ljubomora,mržnja i slična čovjek osjeća na nižim točkama gledišta. Na višim i sveobuhvatnijim točkama gledišta bol je

nevažan i zanemariv (kao i nepoželjna stanja), a na vrlo visokim, koje odgovaraju Spiritualnim stanjima, onne postoji. Sa uspinjanjem uz hijerarhiju točaka gledišta emocionalni ton postaje sve viši: na najvišimtočkama gledišta i u Spiritualnim stanjima koja im odgovaraju (na primjer, Ja Jesam, Bog, Sve Je Jedno, Sve Je Kako Treba Biti, Ljubav, Svjetlost) čovjek ne može osjećati mržnju, zavist, ljubomoru i slične negativneemocije.

U vezi sa položajem u hijerarhiji točaka gledišta jeste ne samo njihov emocionalni ton, već i njihovaprostornost, odnosno prostor koji obuhvaćaju.

Niže i negativne točke gledišta imaju uske granice, koncentrirane su na ograničen prostor i u tomsuženom prostoru sabijena je njihova energija.

Pozitivna stajališta imaju viši emocionalni ton i istovremeno su prostranija i obuhvatnija.Kada osoba osjeća bol ili ljubomoru, taj osjećaj i ili osjećanje (prožeto odgovarajućim idejama)

koncentrirani su u skučenim dijelovima fizičkog tijela: u glavi, sinusima, stomaku i tome slično. Takvomosjećaju i emociji odgovaraju hijerarhijski niske točke gledišta.

Kada osoba osjeća radost, to osjećanje i ideje koje sa njim idu su mnogo šire nego tijelo, ispunjavajuveliki prostor, a u hijerarhiji su mnogo više. Nekada osoba ima utisak da se njena radost ili ljubav prostiru iobuhvaćaju čitav svijet. Isto važi i za ostale više ideje i emocije: sreću, žrtvovanje za druge, ushićenje predprirodom Ljudskog Bića, ljepotom itd. Što je viša ideja i viši emocionalni ton osjećanja, ona obuhvaća većiprostor, stajalište je više i šire. Na to nas upućuje i osnovno značenje riječi “ekstaza” “izvan tijela”. Što je višatočka gledišta to više života ona zahvaća, ima veću energiju i veću moć psihološke i Spiritualne integracije.

Znanje o hijerarhiji ideja pomaže nam da u primjeni Lančane Tehnike izbjegnemo moguće greške.Na početku Aspektnog Procesa moramo Aspekt sa kojim radimo definirati najkonkretnije. Ako to ne

učinimo, pogriješiti ćemo, jer će granice tog Aspekta biti preopširne i u njih će ući mnoštvo detalja koji tu nespadaju, tako da će nam zamagliti sliku. Apstraktne ideje, premda su moćnije od pojedinačnih, ne sadržedovoljno detalja. Stoga moramo poći uvijek od sasvim specifičnog Aspekta, očišćenog od svega što u njegane spada, jer ako nismo dovoljno specifični Klijent će morati izmišljati detalje ili će ih uzimati od sličnihpojava, a takvi detalji su za konkretnu operaciju štetni ili opterećujući.

Druga mogućnost da pogriješimo jeste ako zastanemo na nekom nižem, podbačajnom cilju i tako nedospijemo do Najvišeg Cilja, odnosno Praznine.

Da bismo te greške izbjegli, uvijek na početku uzimamo Aspekt u njegovoj najvećoj specifičnosti,tražimo njegov neposredni cilj i krećemo se dalje po Lancu Ciljeva od konkretnih ka općijim, sve do najopćijei tada vodimo Klijenta u Prazninu. U tom kretanju, dok radimo Aspektni Proces, ne treba da sebe



35

opterećujemo razmišljanjem koliko su ciljevi na koje nailazimo konkretni ili apstraktni, ali ako poslijezavršenog Procesa analiziramo čitav postupak i konkretnost, odnosno apstraktnost ciljeva na Lancu,možemo vidjeti da smo se vrlo brzo kretali od najkonkretnijeg do najapstraktnijeg. On predstavlja konačancilj iza kojeg nema ničeg višeg, a izražava se najapstraktnijim mogućim idejama: Apsolut, Praznina,Apsolutna Praznina, Vakuum, Bog, Ništa, Ništavilo ili Istina.

OBLASTI PRIMJENE ASPEKTNOG PROCESA

Budući da sve što postoji u ovom univerzumu, prvenstveno sva ispoljenja Ljudskog bića, teži StanjuPraznine, Praktičar može da radi sa bilo kojim svojim Aspektom ili ispoljenjem. Stanje egzaltacije i sreće jetakoer težnja ka Najvišem Cilju, kao i stanje depresije i nesreće, premda je sa relativnog ljudskog stajalištanešto čemu Biće teži. Ono je prijatno i poželjno, za razliku od depresije koja je neprijatna i nepoželjna. Malo je vjerojatno da ćete poželjeti ukloniti prijatna emocionalna stanja, ali je sasvim moguće da sa njimaeksperimentirate. Ona su većinom bliža Praznini, jer su to hijerarhijski više točke gledišta, tako da ima manjebeočuga na Ciljnom Lancu do Nje.

Aspektni Proces ne možete uspješno da primijenite na svoje sposobnosti, osjećanja, točkegledišta, stanja i iskustva koja su već dobro integrirana u cjelinu Bića. Ne možete puniti čašu koja jeveć puna! Na primjer, ako je neka osoba doživjela Gnozu na pitanje “Tko sam ja?” i ako je to iskustvo upotpunosti integrirala, besmisleno je raditi Aspektni Proces sa Aspektom koji se ispoljava kao osjećanje “Ja”, jer je suština tog procesa integracija, a sa tim Aspektom proces integracije je već završen. Ako, pak,osoba nije imala takvo iskustvo, ili ako ga je imala, ali ga nije potpuno integrirala, otvara se veoma plodnopolje eksperimentiranja sa “Ja” Aspektom (vidi poglavlje Iskustvo Gnoze i Aspektika).

Ponekad, kada Praktičar eliminira dva ili tri oblika ponašanja koji mu smetaju, imati će utisak da nemaviše što da uklanja i transformira. Meutim, ukoliko sistematski pregleda nekoliko glavnih oblasti u kojima senajčešće javljaju nepoželjna ispoljenja, lako će naći brojne Aspekte sa kojima je rad koristan i poželjan.Napominjem da čovjek sam odreuje što mu smeta i što treba da mijenja u sebi, a nikako njegov Voditelj,partner ili neko treći. Ne postoje opća pravila za sve ljude.

Ovdje su vam navedene neke oblasti radi lakše orijentacije, a vi ih slobodno izostavite ako vam neodgovaraju ili dodajte nove, koje ovdje nisu navedene.

Aspekti moralne inferiornosti

To su Aspekti koji nam smetaju sa moralnog stanovišta. Na primjer, želja za ogovaranjem i pasivno

učestvovanje u ogovaranju - slušanje kada to neko

čini. Želja da se laganjem privu

če pažnja na sebe ili pridasebi značaj. Osjećanje da nam je krivo kad neko drugi postigne uspjeh u nečemu, odnosno zavist. Osjećanje

ljubomore. Ograničavanje slobode ponašanja bliskih osoba, naročito partnera i djece. Netrpeljivost premapripadnicima drugih narodnosti ili religija itd.

Bez čega ne mogu (Aspekti koji me drže ovdje)

Bez slobode, ljubavi, pravde, bez uloge majke ili oca, domovine, seksa, novca, udobnog ili “pristojnog”života itd.

Neke osobe ne žele da rade sa ovim Aspektima, jer osjećaju strepnju da će ih izgubiti ako ihintegriraju. Takav stav je neosnovan. Logika koja je u osnovi rada sa njima je ova. Ljudsko Biće treba da imabeskonačne mogućnosti ponašanja, a veći broj opcija ima osoba koja može da živi bez ljubavi, nego osobakoja osjeća da joj bez ljubavi nema života. Da ponovim ono što sam prethodno istakao. Kada integrirate

osjećanje ljubavi, to ne zna

či da

ćete izgubiti sposobnost da volite, ve

ćnešto sasvim drugo: mo

ćićete davolite, ali nećete morati da volite. Imati ćete slobodu izbora izmeu te dvije mogućnosti. Kada postanete

sposobni i voljni da usvojite bilo koju točku gledišta, biti ćete u stanju uvijek odabrati onu koja najboljeodgovara danoj situaciji. Aspektno Procesiranje je, u biti, vraćanje individui njenog nekadašnjeg Spiritualnogdeterminizma i slobode.

Nepoželjne navike

Prejedanje ili pretjeran nedostatak apetita, pušenje, alkoholizam, narkomanija, uklanjanje napetostikroz prenaglašen seks ili masturbaciju. Predugo spavanje ili nesanica, predugo ležanje u postelji poslijebuenja zbog kojeg se čovjek osjeća krivim. Kronično zakašnjavanje. Nemogućnost da se posao obavi dokraja i odustajanje prije konačnog ishoda. Nemogućnost da se počne sa provoenjem sopstvenih odluka.Grickanje noktiju. Nervozno smijanje u prisustvu drugih osoba, prisilno lupkanje prstima po stolu, prisilno

održavanje čistoće (ako je pretjerano). Prisilno provjeravanje da li su vrata zaključana i struja isključena.Prekidanje drugih u govoru itd.

Osjećanja



36

Svaki normalan čovjek je s vremena na vrijeme izložen nepoželjnim emocijama, ali kada savladaAspektni Proces on ne mora da ih trpi ako to ne želi. Razmislite da li ste podložni strepnji, da li vam se često javljaju strahovi od mogućih nesreća, depresije, nastupi agresije ili bijesa, tuga i nesrazmjerna patnja,osjećanja uvrijeenosti, besciljnosti i usamljenosti?

Odnosi sa drugim ljudima

Da li vam je teško tražiti usluge od drugih ljudi? Je li vam teško da drugima odbijete uslugu kada vam

traže? Osjećate li ustezane kada treba da kažete “ne” drugima? Da li vam je teško da iznesete sopstvenomišljenje, suprotno od osobe sa kojom razgovarate? Imate li problema da u društvu preuzmete inicijativu?Da li obično činite stvari da biste zadovoljili neku osobu, iako je to na vašu štetu? Da li ste na neke osobe ilisituacije posebno osjetljivi? Da li izbjegavate ljude? Imate li teškoća da stupite u razgovor sa nepoznatimosobama ili da ih nešto pitate? Da u ste vi osoba koja ima tremu kada treba da govori pred grupom ljudi,pogotovu nepoznatih? Da li se priklanjate željama drugih i kada vi želite nešto sasvim drugo? Imate li strahda će vas osobe za koje ste emotivno vezani napustiti? Da li vas nervira kada se neko pred vama hvališe irazmeće itd.

Odbojnost prema korisnim stvarima i aktivnostima

Matematika i sve što je povezano sa računanjem (ukoliko vam je to potrebno u životu). Nesposobnostda održite urednost u svom stanu ili radnom mjestu. Osjećanje odbojnosti prema učenju nekog stranog

jezika (ili svih), prema tehničkim novitetima i kompjuterima, prema doškolovavanju i usavršavanju u struci iživotu uopće, prema fizičkim vježbama ako su vam neophodne itd

Tjelesni poremećaji i oboljenja

Aspektni Proces nije zamjena za liječenje i njegu pod nadzorom kvalificiranog liječnika i ja ga nipoštone savjetujem u tom smislu. Vjerovati da je bilo koji psihološki, gnostički ili Spiritualni proces lijek za svenevolje, naročito tjelesne, bilo bi sasvim pogrešno! Tijelo ima svoje zakone i podložno je kako psihičkim takoi fizičkim nepoželjnim djelovanjima, ali je prevashodno pod kontrolom Genetskog Entiteta (o GenetskomEntitetu vidi kasnije). Težnje Genetskog Entiteta se ispoljavaju u najvećoj mjeri kao tendencija održanja vrstei samoodržanja. Te tendencije se mogu samo privremeno potisnuti, a ne mogu se eliminirati. Na primjer, vimožete da osjećaj gladi dovedete po Ciljnom Lancu do Praznine, ali će se taj osjećaj ponovo javiti poslijenekog vremena, jer ga Genetski Entitet neprestance stvara da bi tijelo preživjelo. To važi i za druge osnovne

životne nagone.Sa druge strane, budući da Aspektni proces djeluje na cjelinu Ljudskog Bića, sasvim je logično da na

taj način možete ukloniti većinu nepoželjnih psihičkih komponenata oboljenja ili poremećaja kao što sualergije, glavobolje, migrene, crvenjenje pred drugima, ekcemi, proljev i zatvor, čir u stomaku ilidvanaestercu, visok krvni pritisak, bolovi u kičmi, vratu, ramenima, bol u nogama, brzo zamaranje i slični.

Dosta osnova ima stav da je bolest poruka koja nam dolazi od dijelova našeg tijela ili duha. Ta seporuka prvobitno ispoljila na neke druge načine, ali smo je mi ignorirali. Zato je poruka postepeno postajalasve drastičnija. U javljanju različitih oboljenja postoji izvjestan uočljiv sistem. Različita oboljenja kojazahvaćaju odreene organe znače različite stvari. To značenje nije apsolutno, ali postoji velika korelacijaizmeu odreenog tipa ljudi i ponašanja i vrste oboljenja. Ljudi koji potiskuju ljutnju i bijes vjerojatno ćeoboljeti od upalnih oboljenja kao što je čir u stomaku. Neprihvaćanje drugih često izaziva srčana oboljenja.Neprihvaćanje sebe sreće se kod mnogih bolesnika od raka. Stalni umor i iscrpljenost ukazuju da se osobaopire nečemu ili poriče to. Problemi sa grlom nagovještavaju da osoba nije u stanju prevaliti preko usana ono

što bi htjela itd.Takoer postoje životne situacije kada oboljenja učestalo izbijaju ili se pogoršavaju ukoliko su već bila

prisutna. To su situacije kao smrt voljene osobe, gubitak posla ili društvenog ugleda, razvod braka, odlazakiz roditeljske kuće, preseljenje i slične.

Oboljenja nam otvaraju oči za činjenicu koliko mogu biti uporni potisnuti ili zanemareni Aspekti da biprivukli našu pažnju. Izazivanje oboljenja je za njih mučan i naporan način da skrenu pažnju na sebe dabismo im omogućili da ostvare svoj Najviši Cilj. Oni istrajavaju ka tom cilju, iako ih mi nekada godinamaodbacujemo.

Držite na umu slijedeće. U nastanku i istrajavanju oboljenja učestvuje obično grupa Aspekata: jedan ili nekoliko Aspekata izazivaju bolest, drugi Aspekti je održavaju ili pogoršavaju, treći joj doprinose,neki se odupiru bilo kakvoj promjeni, a postoje i takvi koji od oboljenja imaju koristi itd. O čito je da će bolestbiti pogoršana ako bolesnik ima jako osjećanje grižnje savjesti, snažno osjećanje krivice i ako uporno irigidno potiskuje svoja osjećanja. Takoer ako od bolesti ima sekundarnu korist, na primjer veću pažnju

okoline. Posebno naglašavam da kod nekih osoba postoje Aspekti koji žele smrt kao rješenje svih problema inirvansko spokojstvo i smirenje. Takvi Aspekti svakako doprinose izbijanju oboljenja ili njegovomistrajavanju.

Prakticirajući Aspektiku utvrditi ćete da u ovoj oblasti mogu da se dogode čudne stvari. Vi često bez jasnog znanja i svjesne namjere uzgred integrirate neke Aspekte koji izazivaju tjelesne poremećaje. Primjera



37

radi, jedan moj poznanik je godinama patio od teškog oboljenja hemeroida, tako da se podvrgao i operaciji,ali bez velikog uspjeha. Poslije 2 mjeseca od kako je počeo da redovno radi Aspektiku, primijetio je da već nekoliko sedmica nema više nikakvih problema.

Rad sa nepoželjnim identitetima

Kao Praktičar možete primijeniti Aspektni Proces na bilo koji identitet, jer svi identiteti postoje u namakao Aspekti. Logično je i vjerojatno da ćete ga primijeniti na nepoželjne identitete koje uočite kod sebe. Kao

smjernica može da vam posluži lista nepoželjnih identiteta iz “Novog Ekskalibura”, na primjer “Rugalica”,“Osvetoljubiva osoba”, “Nametljiva osoba”, “Vulgarna osoba”, “Sugestibilna osoba” , “Kukavica” i drugi.

Rad sa negativnim vjerovanjima, blokadama i ograničenjima

Sa negativnim vjerovanjima, blokadama i ograničenjima radimo direktno ili indirektno. Kada činimo toneposredno, polazimo od liste ograničenja i negativnih vjerovanja koja je data u “Ekskaliburu” ili “NovomEkskaliburu” (možemo da stavimo na listu i druga, koja tu nisu navedena). Redom se usredsreujemo na jedno po jedno negativno vjerovanje i pokušavamo da otkrijemo da li ono postoji u nama, makar u malojmjeri. Na primjer, vjerovanje “Ja nisam u stanju ukloniti svoje nedostatke”, ukoliko postoji u nama jeispoljenje koje nam svakako smeta, a ispoljava se kao Aspekt. Ako u nama nema tragova takvog negativnogvjerovanja, već smo ubijeeni da možemo da uklonimo svoje nedostatke, očito da takav Aspekt ne postoji unama, tako da sa njim ne radimo. Ili je duboko pokopan u našoj ličnosti, tako da će znatno kasnije da se

ispolji.Kada takvo negativno vjerovanje postoji, na njega primijenimo Aspektni proces na uobičajen način.Posredno uklanjamo negativna vjerovanja, ograničenja i blokade kada radimo na nekom drugom

Aspektu, koji je na različite načine povezan sa njima. Ona su usaena u naše ciljeve na lancu kaokomponente njihove prirode i poslije izvjesnog vremena možemo utvrditi da je neko naše negativnovjerovanje otpalo, kako nam se čini, “samo od sebe”. Uistinu, mi smo ga uklonili usput, radeći na drugimAspektima.

Zabrane i zapovijedi

Ono što je rečeno za negativna vjerovanja, ograničenja i barijere važi u potpunosti i za zabrane.Uzmite listu zabrana datu u Novom Ekskaliburu: “Nemoj!”, “Nemoj osjećati”. “Ne pokazuj svoje emocije”, “Neplači!” i ostale, udubite se u njih i utvrdite da li neka od njih nalazi odjek u vama, pa na nju primijenite

Aspektni Proces.

Rad sa Osnovnom Formulom Životnog Neuspjeha

Interesantni rezultati mogu se postići ako se Aspektika primjeni na Osnovnu Formulu ŽivotnogNeuspjeha iz Ekskalibura-2 (vidi knjigu “Ekskalibur-2”). Prvo je treba otkriti preko zadržavanja daha, pa ondaprimijeniti Aspektni Proces radi njene integracije. Nije potrebno dva puta zadržavati dah (kao što se to radi uEkskaliburu-2,) već samo jednom, jer ovom prilikom ne pokušavamo je savladati, već samo da je otkrijemoda bismo primijenili na nju Aspektni Proces.

Možemo pretpostaviti da Osnovna Formula Životnog Neuspjeha nije ista u svim periodima života. Uizvjesnom periodu života to je primarni način na koji se povlačimo od svojih ciljeva. Takoer pretpostavljamoda je takva Formula postojala u prethodnim životima i ukoliko u njima nije prepoznata i diskreirana javiti ćese i u nekom trenutku ovog života, jer je na dubljem nivou uzročnosti u odnosu na sadašnju Formulu.

Rad sa Alfama i uklanjanje Beta

Aspektni Proces nam omogućava stvaranje izuzetno jakih i prodornih Alfi. Postupak je jednostavan.Date sebi Alfu ili je saopćite svom partneru i ako se javi Beta, tretirate je kao jedan Svoj Aspekt, što onasvakako jeste. Kada je dovedete do Praznine, ona će nestati i sva njena deblokirana energija biti će vam naraspolaganju za podršku Alfi (vidi energetske Aksiome). Kada tu Alfu iskažete sebi ili partneru, svaosloboena energija će joj se pripojiti i učiniti će je izuzetno snažnom.

Aspektni Proces treba da primjenjujete samo na izuzetno žilave Bete. Na uobičajene, “normalne” Bete jednostavnije je primijeniti Formulu Ekskalibura-1 ili Prihvaćanje.

Primjena Aspektnog Procesa na teške i kronične probleme

Pojava Aspektnog Procesa ne znači da je Metoda-1 Ekskalibura postala suvišna, već da imamo naraspolaganju još jedan efikasan postupak. Od Praktičara zavisi koji će metod primijeniti. Trajni problemi sunačin na koji se ispoljavaju neki Aspekti, koji uporno i na neprijatan način takoer teže Najvišem Cilju.Tehnički postupak je isti kao za bilo koji drugi Aspekt. Kod teških problema primjena Aspektnog Procesa jezahvalna, jer se Klijent odmah i neposredno uvjerava u njegovu učinkovitost. Aspektnim Procesom takvi



38

problemi se rješavaju izuzetno brzo, za nekoliko minuta, koliko je potrebno i za bilo koji dragi Aspekt. Jerrestimulirani Dio, koji izaziva nepoželjna stanja, nije ništa drugo do Aspekt koji iza prvog cilja na CiljnomLancu ima niz ciljeva sa sve višim nivoom integracije koji vode Napišem Cilju, zajedničkom za sve što postojiu ovom univerzumu.

Već dana napomena da se teža nepoželjna stanja obavezno rade u parovima polariteta posebno jenaglašena kod kroničnih problema.

Navesti ću primjer iz svoje prakse koji se dogodio u periodu kada sam usavršavao Aspektni Proces.Tada nisam imao iskustva sa teškim akutnim problemima i pitao sam se koliko će ovaj postupak biti

djelotvoran u takvim slučajevima. Jedna osoba zapala je u teško psihičko stanje zbog porodičnih problema.Ona je imala veliko iskustvo, jer je sama vodila brojne tečajeve i pomogla je mnogim ljudima. Pokušala jeprimijeniti svoje dotadašnje znanje da bi sebi pomogla, ali nije uspjela. Ušla je u stanje potpune konfuzije,depresiju i očajanje.

Kada sam pokušao odrediti Aspekt sa kojim treba raditi i dio tijela gdje se on javlja, odgovori te osobeukazivali su da je Aspekt zahvatio bezmalo čitavo njeno Biće, ostao je samo mali Dio koji je htio da se izvučeiz nevolje. Rekla mi je za nepoželjni Aspekt da je “Lociran je u grudima, pleksusu, rukama, nogama, glavi...” inajzad je zaključila “Osjećam ga u cijelom tijelu”.

Kada je, slijedeći instrukcije, zapitala Aspekt što je njegov cilj, nije mogla dobiti odgovor. Zbog teškogstanja u kome se nalazila, nisam postupio na uobičajen način - da uzmem tu “nemoć da dobije odgovor”kao novi Aspekt od kojeg bismo počeli primjenu Procesa, već sam je donekle usmjerio:

“Pitaj ga da nije njegov cilj za tebe možda smrt Fizičkog tijela?” Klijentkinja je poslije nekoliko sekundidobila odgovor: “Da, on želi smrt mog fizičkog tijela kao olakšanje ovih muka.” Sada je proces tekao glatko i

Ciljni Lanac je konačno ovako izgledao:1. Smrt fizičkog tijela2. Da pobjegnem iz ovog svijeta3. Da ostanem zauvijek izvan ovog svijeta4. Da budem posmatrač zbivanja u ovom svijetu, ali da me ništa ne pogaa5. Da budem Apsolutna PrazninaČim je stupila u Apsolutnu Prazninu kao Najviši Cilj, čitava ciljna struktura se raspala. Klijentkinja je

osjetila ogromno olakšanje praćeno napadom zdravog smijeha. Nije imala nijedan opozicioni Aspekt, aintegrirani Aspekt, koji je bio izvor problema, više se nije ispoljio. Od tada je prošlo dosta vremena. Unekoliko navrata sam razgovarao sa njom i sve što joj se javljalo u vezi sa tom situacijom bilo je čuenjekako je tako težak problem nestao na tako brz, jednostavan i lak način.

Čitav postupak trajao je pet i po minuta. A koliko bi trajale patnje te osobe da nismo imali naraspolaganju Aspektni Proces? I koje bi sve bolesti stvorio Aspekt da bi ostvario svoj prvi cilj - smrt fizičkog

tijela?

Kao pomoćno sredstvo u primjeni drugih metoda

Veoma zahvalna oblast primjene Aspektnog Procesa je uklanjanje emocionalne nestabilnosti Klijenataposlije upražnjavanja drugih tehnika. Mogućnost da se takva nestabilnost ispolji kod Učesnika različitihseminara i tečajeva činila je mnoge Voditelje nervoznim. Uvijek je bila prisutna strepnja da neka osobaposlije dubokih iskustava “odlijepi”, postane nestabilna, prestrašena ili ue u stanja koja su na granicipsihoze.

Na jednom 14-dnevnom Intenzivu Gnoze, čija je jedna komponenta bila sjećanje prošlih života, kod jednog Učesnika došlo je do vrlo jake restimulacije identiteta majmuna. Ispoljavanje te restimulacije bilo jeneprijatno i za ostale Učesnike zastrašujuće. Ta osoba je počela da se ponaša kao majmun i, štoviše, njenfizički izgled se izmijenio tako da je doista ličila na majmuna. Majstor se namučio dok je uspio smiriti tu

osobu i ukloniti restimulaciju. U to vrijeme nije postojala Aspektika. Da jeste, stvar bi se drugačije odvijala.Aspektni Proces takve probleme rješava izuzetno brzo, za nekoliko minuta, koliko je potrebno i za bilo kojidrugi Aspekt.

Čišćenje prošlosti

U mnogim terapeutskim sistemima na čovjeka se gleda kao na zbir njegovih iskustava iz prošlosti.Premda je čovjek u suštini Spiritualno Biće ili Atman, njegova ličnost je svakako produkt prošlih iskustava.Postoji više Neognostičkih postupaka za čišćenje negativnih iskustva iz prošlosti i njih Praktičar treba biratiprema prilici i na osnovu svog iskustva. Meu najefikasnijim su Ekskalibur-1, Ekskalibur-2 i Kreaton, ali se uiste svrhe veoma djelotvorno može primijeniti Aspektika. Postupak je jednostavan. Postavimo Klijentu 2-3pitanja koja nisu striktno odreena, već treba da na najbolji način otkriju Aspekt sa kojim ćemo raditi. Naprimjer:

“Da li postoji srodnik koji je na tebe negativno utjecao u prošlosti, tako da ti još uvijek osjećaš tajnegativan utjecaj (otac, majka, brat, sestra)? Kako se on ispoljava u tebi, kako u tebi živi?”

“Da li postoji dogaaj iz prošlosti koji je na tebe negativno utjecao, tako da ti to još uvijek osjećaš?Kako se on ispoljava u tebi?”

“Da li si ti sam učinio nešto što na tebe još uvijek negativno djeluje? Kako se to ispoljava u tebi?”



39

Buduća iskustva (strepnja za buduće dogaaje)

Ne bi trebalo da bude mnogo nejasnoća oko primjene Aspektike u ovoj oblasti. Utvrdi se kako se kodKlijenta ispoljava strepnja od neprijatnih budućih dogaaja i to ispoljenje tretiramo kao Aspekt sa kojim seradi proces.

Primjena na uklanjanje konflikta Vrijednosti u Kreatonu

Proces Kalemljenja izložen u Kreatonu, sada dobiva veoma vrijednu dopunu. Kod Kalemljenja jeključni problem konflikt Vrijednosti, koji potkopava rezultate tog procesa. Kada je konflikt očigledan, Praktičarga uklanja tako što dovodi obje Vrijednosti do zajedničkog cilja. Ali on je najčešće prikriven. Sa Aspektnimprocesom mi veoma lako utvrujemo koji se Aspekt protiv podizanju ranga neke Vrijednosti u hijerarhijiVrijednosti. Sve što treba uraditi jeste dovesti Vrijednosti koje su u konfliktu do Najvišeg Cilja koji jezajednički za obje i tada konflikt trajno nestaje!

Na primjer, jednom prilikom radio sam sa Klijentkinjom Kalemljenje elemenata njenog doživljaja osobekoju je voljela na novac. Kalem je bio vrlo jak i izgledalo je da će rezultati biti trajni. Ali kada je, po mojojinstrukciji, postavila pitanje “Da li se neki moj Aspekt protivi ovakvoj Vrijednosti novca?”, osjetila je jak otpor ustomaku. Primijenili smo Aspektni Proces na otpor kao Aspekt i dobili Ciljni Lanac od samo dva cilja. Drugicilj na Lancu bio je Bog, a za Boga je odmah rekla da je isto što i Praznina.

1. Želim vrijednije stvari od novca - Spiritualni razvoj

2. Boga (“Izmeu Boga i Praznine nema razlike”)Otpor na novu strukturu novca i njegov viši položaj u hijerarhiji Vrijednosti je nestao i to stanje bilo jetrajno.

Suština konflikta Vrijednosti jeste u javljanju polariteta. U poglavlju o polaritetima naglasio sam dasvaki ozbiljniji problem treba rješavati kao par polariteta da bi djelovanje bilo relativno trajno. U praktičnomradu utvrditi ćete da konfliktne tendencije uvijek imaju isti cilj (Najviši), a da konflikt nastaje u vezi sredstavaili načina na koji taj se cilj treba ostvariti.

Primjena na rad sa čakrama

Ova oblast primjene biti će jasna osobama koje su prošle bar jedan napredni Intenziv Gnoze na čakre.Na Intenzivu Gnoze radi se na nekoliko čakri: vrh nosa, povije, pleksus solaris, osnova potiljka i tjeme glave.Primjena Aspektike je sasvim logična, jer vrh nosa je takoer Aspekt koji Učesnici doživljavaju kao nešto

odijeljeno od Bića. Na Intenzivu je bilo potrebno dva dana da se doe do Direktnog Iskustva sa realizacijom -“Nema vrha nosa, postojim samo Ja!”, ili nekom sličnom. Sada je integracija moguća za mnogo kraćevrijeme.

Moje dosadašnje iskustvo u ovoj oblasti pokazuje slijedeće. Ako je neki dio tijela dobro integriranbesmisleno je na njega primjenjivati Aspektni Proces, jer je cilj integracija - već ostvaren! Treba ga raditisamo na dijelove koji nisu integrirani u potpunosti ili u situacijama kada se prethodno integriran dio polarizira,na primjer u bolesti, prilikom javljanja akutnog bola, ili kada nam taj Aspekt hoće uporno poslati neku poruku,tako što stalno skreće pažnju na sebe.

Ključni Aspekti necjelovitosti

Obavezno primijenite Aspektni Proces na ključne Aspekte na kojima počiva necjelovitost Bića.Zanemarite samo one od slijedećih za koje ste sigurni da se kod vas ne ispoljavaju.

To su Aspekti slični stavkama u Završnom procesu Ekskalibura. Neke sam već spomenuo u instrukcijiza čišćenje prošlosti. Na primjer, vaš otac koji živi u vama na način koji vam smeta da se osjećate kaocjelovita osoba - ako osjećate da vas prekorava zbog nečega ili da se ne bi složio sa nekim vašimpostupkom i slično. Svakako da nećete raditi Aspektni Proces na oca sa kojim ste imali ili imate dobar i zreoodnos, tako da vas vežu većinom lijepe uspomene, jer on već jeste integriran u vaše Biće na najbolji mogućinačin. Aspektni Proces ćete primijeniti takoer na majku, ili bilo kojeg bliskog srodnika ako za to imaterazloga, a takoer na različite situacije.

Opći princip je ovaj: Ključni Aspekti necjelovitosti jesu značajni Aspekti odijeljeni od Ja kao cjeline natakav način da vam ta razlika smeta.

1. Da li su neki prizori na tebe negativno utjecali, tako da ti taj utjecaj još uvijek osjećaš?2. Da li postoji neki činilac (odnosno Aspekt) u tebi koji te sprečava da u potpunosti izraziš svoje Biće

osobi koju voliš, djeci, prijateljima ili poznanicima?3. Da li osjećaš strah od sopstvene smrti ili smrti bliskih osoba?

4. Da li imaš utisak da je materijalni svijet na bilo koji način odijeljen od tebe?5. Da li imaš utisak da vrijeme postoji nezavisno i odijeljeno od tebe?6. Da li imaš utisak da bilo koji oblik energije postoji nezavisno ili odijeljeno od tebe?7. Da li imaš utisak da bilo koji dio prostora postoji odvojen od tebe?8. Da li imaš utisak da je sudbina na bilo koji način i u bilo kojoj mjeri činilac izvan tebe?



40

9. Da u postoji u tebi utisak da su druga Ljudska Bića odijeljena od tebe?10. Da li imaš utisak da Bog postoji odvojeno od tebe?11. Da li osjećaš u sebi snažnu nacionalnu ili religioznu pripadnost koja te odvaja od ljudi čija se

nacionalna ili religiozna pripadnost razlikuje od tvoje?12. Da li u tebi postoji otpor na tvoju spolnu pripadnost (ako si žena, da li ti to smeta, ili te to nervira)?Kod stavki kao što su “odijeljenost vremena od tebe” ili “odijeljenost Boga od tebe” Aspekt nije vrijeme,

niti Bog, već samo osjećanje odvojenosti!Praktičar treba sam da na ovu listu za rad stavi nove Aspekte necjelovitosti koje osjeća u sebi.

Primjena Aspektnog Procesa na Ideniku

Idenika je jednostavan metod rješavanja problema putem oslobaanja Klijenta od identiteta u koje jeukopan, tako da ne može po volji da ih se oslobodi. Premda je Idenika jednostavna, primjena AspektnogProcesa na nju čini je još jednostavnijom. Kratko rečeno, kada Voditelj nae pomak kod Klijenta i obaidentiteta (prije i poslije pomaka), treba primijeni Aspektni Proces na oba identiteta. Tako će ih dovesti dozajedničkog Najvišeg Cilja i osloboditi Klijenta vezanosti za bilo koji od njih. Oni najčešće izražavajupolaritete u problemskoj situaciji.

Primjena Aspektnog Procesa na uklanjanje Entiteta iz aure

To je posebna oblast primijene o kojoj detaljno govorim u jednom od slijedećih poglavlja.

Aspektika i Iskustvo Gnoze

Ovo je sasvim nova i neistražena oblast koja mnogo obećava Majstorima Intenziva Gnoze koji suspremni uložiti napore u istraživanja. Posebno sam je obradio u slijedećem poglavlju.

Rad sa heksagramima Ji Džinga

Ovakav rad daje veoma zanimljive i vrijedne rezultate, ali trebate se upustiti u ovu oblast samo akovas privlači. Postupak je jednostavan. Uzimate jedan po jedan heksagram (ne više od jednog dnevno) i izdobrog priručnika čitate smireno i pažljivo njegovu značenje. Heksagrami su arhetipske situacije i žive usvakom Ljudskom Biću. Neki od njih su duboko pokopani, neki su blizu površine budne svijesti. Ukoliko bilokoju situacija, o kojoj govori neki heksagram, doživite kao odvojenu od sebe, primijenite na nju Aspektni

Proces i tako je integrirajte. Na primjer, ako je savjet da se povučete a vama je teško da tako postupite,primijenite Proces na taj vaš Aspekt! Potpuna asimilacija svih arhetipskih situaciju, do koje treba da doepostepeno da bi se ostvarila trajna integracija, izazvati će značajne promjene u vašoj ličnosti.

Druga mogućnost za rad sa heksagramima je nekima privlačnija. Koristite je u problemskimsituacijama, kada dobijete loš heksagram koji govori o problemu u kome ste se našli. Ne uvijek, ali dostačesto, kada tretirate svoje osjećanje problema kao Aspekt i integrirajte ga Aspektnim Procesom, problem ćenestati iz egzistencije, ili će vam se nametnuti jednostavno rješenje koje vam je prethodno izmicalo. Nužniprethodni uvjet jeste da problemsku situaciju prihvatite bez otpora, jer otpor na nju dovodi do polarizacije.

Moguće objašnjenje ovakvog ishoda je slijedeće. Problemi, teškoće i nevolje predstavljaju prilike danaučimo neke lekcije u životnoj školi. U društvenoj i fizičkoj realnosti učenje jedne lekcije traje veoma dugo,ali kad je lekcija naučena, ona je integrirana u naše Biće i nema više potrebe da se ući. Aspektni Procesomogućava da Dio koji hoće nešto naučiti, proleti kroz ta iskustva u obliku ciljeva ostvarenih i doživljenih usvijesti. Potrebno vrijeme je mnogo kraće, ali je ishod isti - integracija.

Rad sa Tarot kartama

Tarot karte takoer predstavljaju arhetipske situacije u obliku praslika. To su vječni pralikovi kojiukazuju na stanja i okolnosti kroz koje putnik mora proći na svojoj Stazi do konačnog cilja. Princip rada sanjima sličan je kao kod Ji Džinga.

Rad za druga Bića

Metodologija svih valjanih Spiritualnih sistema može se primijeniti za pomoć drugim Bićima. Mnogoputa smo ponovili da je osnovni mehanizam kojim to postižemo identifikacija ili poistovjećenje sa drugima.Na taj postupak sam uzgred ukazao kada sam opisao holističko procesiranje.

ISKUSTVO GNOZE I ASPEKTIKA

Vertikalno kretanje po Ciljnom Lancu dovodi nas, vidjeli smo, vrlo brzo do Spiritualnih stanja. Naizvjesnom stupnju razvoja Aspektike postavilo se pitanje, kakav je odnos Gnostičkog iskustva postignutog na



41

Intenzivima Gnoze i spajanja sa Prazninom kao suštinom Bića do kojeg dolazi na Aspektici? Da li je to, posvojoj suštini, isto iskustvo, slabije samo po intenzitetu, pliće i površnije? Naravno, jedini vrijedan kriterij zaprosuivanje jeste bitno svojstvo Gnoze - nestanak razlike izmeu subjekta i objekta. Da li do takvogspajanja subjekta i objekta dolazi u posljednjoj fazi Lančane Tehnike, kada Klijent ue u Prazninu i sa njomse identificira.

Pitanje koje se ovdje prevashodno nameće jeste: koliko je potpuna identifikacija koja se dogaa tokomAspektnog Procesa? Ako su subjekt i objekt jedno, a to se dešava u potpunoj identifikaciji, onda u okviruAspektike imamo metodu za namjerno i voljno ulaženje u Iskustvo Gnoze!

U prvoj fazi razvoja Aspektike ta ideja se nije javljala. Tada sam eksperimentirao sa osobama koje suodavno bile u Meuni, a one svakako nisu mogle doživjeti ništa slično probojnom Direktnom Iskustvu, koje sunekada ranije doživljavale na Intenzivima Gnoze. Meutim, takve osobe nisu mogle doživjeti takvo DirektnoIskustvo niti na Intenzivima Gnoze, jer su stalno u neposrednom dodiru sa sobom, Drugim Ljudskim Bićem iživotom. Ono što Meunu čini Stabilnim Stanjem Svijesti jeste nepostojanje duhovnih masa u polju svijesti,koje bi spriječile čovjeka da neposredno doživljava svoj objekt. Početnik ili manje iskusan čovjek razlikuje seod osobe u Meuni samo po tome što mu je polje svijesti ispunjeno duhovnim masama koje ga spre čavaju dastvari doživi neposredno. Kada takva osoba hoće da dožive sebe, Drugo Ljudsko Biće ili život, umjestoneposrednog iskustva tih objekata ona nailazi na masu (identitete i identifikacije, sjećanja, traume, patnje,lijepe uspomene, bilo što...) i ima indirektno iskustvo, jer ne doživljava svoj objekt, već duhovnu masu kojamu se u svijesti ispriječila i koja ga odvaja od objekta.

Neke od emocionalnijih Meuna-osoba imale su jači doživljaj Praznine od neemocionalnih osoba, alirazlike nisu bile toliko značajne da bi nagovještavale javljanje pretpostavki o srodnosti ili istovjetnosti tog

stanja i probojnog Iskustva Gnoze sa Intenziva.Situacija se dramatično izmijenila kada sam počeo eksperimentirati sa osobama koje nisu imaleDirektno Iskustvo (nisu ni učestvovale na Intenzivu), ili su imale samo dva-tri takva Iskustva, odnosno nisubile u Meuni. U tim eksperimentima nisam radio sa nepoželjnim Aspektima koje je trebalo integrirati, već sakoanima sa Intenziva, koje sam tretirao kao Aspekte. Prva osoba sa kojom sam radio imala je prethodno naIntenzivima jedno iskustvo na Tko sam ja i jedno na Drugo Ljudsko Biće. Uzeli smo Drugo Ljudsko Biće kaoobjekt njene Gnoze i radili sa njim Aspektni Proces. Tehnika koju sam primijenio predstavljala je kombinacijutehnike Intenziva Gnoze i Lančane Tehnike (ta kombinacija opisana je kasnije u ovom poglavlju). Zanekoliko minuta osoba je ušla u stanje koje bih ja kao Majstor na Intenzivu uvijek validirao kao DirektnoIskustvo. Sva u suzama ona mi je saopćila svoju realizaciju: “Drugo Ljudsko Biće je Praznina, isto kao i ja,isto kao i sve drugo”! Zatim je ispoljila očitu potrebu da govori o tom svom iskustvu, da ga stabilizira. Premda je nisam ništa pitao, rekla mi je: “To je nesumnjivo Iskustvo Gnoze. Nema suštinske razlike izmeu ovogiskustva i onog prethodnog sa Intenziva. Samo je druga realizacija. Tada sam doživjela da sam ja Drugo

Ljudsko Biće, a sada da je Drugo Ljudsko Biće Praznina, isto kao i ja, isto kao i sve ostalo.”Kada sam primijenio isti postupak na osobu koja je bila u Meuni (premda nije bila toga svjesna), ona je

pokušala raditi tehniku, ali je morala odustati: “Ne mogu. Drugo Ljudsko Biće je Drugo Ljudsko Biće! Nemašto drugo.” Isti ishod imao je moj pokušaj eksperimenta sa osobom koja je imala punu svijest da je u Meuni.Naravno, nemoguće je integrirati ono što je već integrirano. Ne može se puniti puna čaša.

Rad sa novom, potpuno neiskusnom osobom, ukazao je na mogućnost da takvi ljudi imaju DirektnaIskustva na brži i jednostavniji način. Ona je takoer imala iskustvo koje bih kao Majstor na Intenzivu bezustezanja validirao kao Direktno. I opet je u svojoj realizaciji došla do Praznine.

Ustezao sam se od donošenja preuranjenih zaključaka, jer je situacija izgledala zavodljivo, a u takvimsituacijama najprije se pogriješi. Jedan od razloga za moje ustezanje bio je taj što nisam mogao isti postupakprimijeniti na sebi, a u taj način sam se vazda najviše pouzdavao. Nastavio sam eksperimentirati i, u ovomtrenutku, sa dosta osnova mogu kazati slijedeće.

Ljudi koji su u Meuni ne mogu imati Direktno Iskustvo na ovaj novi način, koji je kombinacija tehnike

Intenziva Gnoze i Aspektike. Ali oni ne mogu da ga imaju ni na Intenzivima. Oni sve vrijeme neposrednodoživljavaju sebe, druge osobe i život.

Osobe koje nisu u stabilnom stanju mogu da dožive Iskustvo Gnoze na ovaj način. U takvomdoživljaju utoliko više energije biva osloboeno ukoliko su manje Direktnih Iskustava prethodno imale,odnosno ukoliko imaju više duhovnih masa. Meutim, u Iskustva Gnoze doživljenom na ovaj način uglavnomima malo emocionalnog pražnjenja, jer to su tiha iskustva, iskustva do kojih dolazi postepenim“uklizavanjem”, a ne naglim probojem. Istini za volju i današnji Intenzivi Gnoze većinom su tihi, bezemocionalnih pražnjenja i katarzi. U prilog zaključka da je takvo iskustvo moguće doživjeti identifikacijom saPrazninom na vrhuncu Aspektnog Procesa ukazuje zapažanje mnogih Majstora Ekskalibura, da početnici ilineiskusni ljudi ponekad doživljavaju Iskustvo Gnoze u završnom procesu Ekskalibura, kada dožive sebe kaoPrazninu. Prosječno jedna od svakih sedam-osam takvih osoba ima Direktno Iskustvo.

Moram naglasiti i slijedeće. Nije svako dosezanje Praznine prilikom kretanja po Ciljnom Lancuistovjetno sa Iskustvom Gnoze. Nekada jeste, a nekada nije. U ovom trenutku nisam u stanju da kažem odčega sve zavisi da li će konačni ishod biti Direktno Iskustvo ili ne. Ja koristim izraz Praznina kao da je ona jedna i uvijek ista. Ali iskusni Majstori Zena razlikuju 17 vrsta Praznine i koriste za njih različite termine. Izrazi“Prazna Praznina samog sebe” i “Apsolutna Praznina” djeluju apstraktnije i Spiritualnije od izraza “Prazninamaterije” i “Praznina svojstava”. Sasvim je moguće da se u nekim slojevima Praznine doživljava Gnoza, a unekima ne, pa ishod zavisi od toga u koji je sloj Praznine Praktičar prodro. Tome u prilog govori i to što neki



42

avangardni istraživači Spiritualne tehnologije, kao što je Roland Bakli, radi procese sa Statikom i Super-Statikom, što znači da razlikuje najmanje dvije vrste Praznine (Statik je, kao što sam ranije napomenuo,sajentološki termin adekvatan Praznini, Brami i dr.).

Ne smijemo zaboraviti ni činjenicu da sva iskustva koja na Intenzivu Gnoze Učesnici prijavljujuMajstoru nisu Direktna, niti su to sva iskustva koja je Majstor validirao, jer on može da se prevari u procjeni.To su iskustva koja spolja liče na Direktna: katarze, “mistična iskustva”, vrhunska iskustva i, najčešće, dubokiuvidi o sebi, drugima i životu. Što više, mnogo su češća ovakva indirektna iskustva, za koja UčesniciIntenziva zabludno vjeruju da su Iskustva Gnoze, nego istinska Direktna Iskustva.

Ono što može zbuniti manje iskusne ljude je slijedeće: Na ovaj način, Lančanom Tehnikom, bivajuzaobiene realizacije tipa “Ja sam Ja”, “ Ja sam Drugo Ljudsko Biće”, Ja sam sve”, “Život je sve”, “Život tosam Ja” i slične. Uvijek se dolazi do realizacije koja se izražava riječ ju “Praznina”, a ponekad “Svjetlost”,“Tišina”, Ništa”, Ništavilo”, “Zaborav” i sličnim, premda se ponekad javlja i “Istinsko Ja” i “ Ja jesam”.

Pometnja se može stvoriti i iz slijedećeg razloga. U jednoj fazi klasičnog Intenziva Učesnik bi stupio ustanje Praznine, koje se tretiralo kao jedna od faza kroz koje treba da proe da bi imao Iskustvo Gnoze.Nameće se slijedeći zaključak: Ako to nije bilo Direktno Iskustvo, ne može biti ni ovo iskustvo Praznine. Utakvom zaključku se prenebjegava slijedeće. U stanju prazne svijesti postojala je jasna podjela: jedno je biosubjekt, a drugo praznina. I od osobe se nije tražilo da se spoji sa Prazninom. U Aspektnom Procesu odučesnika tražimo da ue u Prazninu i da se poistovjeti sa njom. Drugim riječima, da subjekt i objekt postanu jedno. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je Praznina Najviša Istina o našem Biću. Nije to objekt različit odnas sa kojim se spajamo, već najsuštinskija suština našeg Bića.

Drugi problem je u slijedećem. Nisu sve identifikacije sa Prazninom potpune. Neki Klijenti to urade

manje ili više površno. Tokom identifikacije oni se pitaju što se sa njima zbiva, da li su ispoštovali Voditeljevzahtjev kako treba i tome slično. Da bi se dogodilo iskustvo Gnoze Klijent bar za trenutak mora biti utotalnom spoju sa Prazninom, odnosno svojom najvišom suštinom. Drugim riječima, to valja naglasiti, bar zatrenutak mora da doe do potpunog spoja i nestanka odjeljenosti izmeu subjekta i objekta.

Bili smo u ubjeenju da do Direktnog Iskustva mora da doe iznenada, samo od sebe ili milošćuProvienja i da samo tako dobiveno Direktno Iskustvo ima vrijednost. Sada se nameće zaključak da to nemora da bude tako.

Ovakva diskusija nije od velikog značaja. Sve nedoumice raščistiti će buduća praksa. Ono što sadasigurno znamo jeste da kako integracija polariziranih Aspekata napreduje, osoba sve više i potpunije sebedoživljava kao Prazninu.

Tehnika

Tehniku kojom dolazimo do Iskustva Gnoze razvio sam kao kombinaciju Tehnike Intenziva Gnoze iLančane Tehnike u kojoj se vertikalno penjemo ka doživljaju objekta na sve višem nivou Istine. U prvojverziji tehnike koristio sam izraz “na sve dubljem nivou Istine”, ali se pokazalo da taj izraz zbunjuje Klijenta, jer ga usmjerava naniže, umjesto vertikalno naviše! Zato završni dio komande, bilo da radite solo ili saKlijentom, uvijek treba glasiti... na još višem nivou Istine!

Na početku svakog pokušaja da primjeni tehniku Klijent treba naći konkretan objekt na koji se odnosinjegov koan. Za pitanje Tko sam ja? to je tko on doista jeste u tom trenutku.

Za pitanje Što sam ja? objekt je što on jeste za sebe u tom trenutku.Za pitanje Što je život? objekt je ono što za Klijenta jeste život u tom trenutku.Za pitanje Što je Drugo Ljudsko Biće? objekt je ono što je Drugo Ljudsko Biće za njega u tom

trenutku.Uzeti ćemo za primjer da Klijent na ovaj način želi da doživi život na najvišem nivou Istine. Procesor

mu kaže:

“Što je za tebe zaista život?”Kada nae konkretan objekt, Klijent treba da ga osjeti u potpunosti. Odgovor je, na primjer, “Moj pas”.

Kada je to učinio, Procesor treba da ga dalje vodi:“Osjeti u potpunosti da je život tvoj pas, (slijedi pauza, da bi Klijent mogao da se potpuno uživi u to)...

Dok osjećaš da je život tvoj pas, doživi život na još potpunijem, još istinitijem, još višem nivou Istine!”“Zvuk ptič jeg pjevanja”“Osjeti da je život zvuk ptič jeg pjevanja, osjeti to u potpunosti... (pauza) Dok osjećaš u potpunosti da je

život zvuk ptič jeg pjevanja, doživi život na još potpunijem, još istinitijem, još višem nivou Istine!”Kada nae sadržaj koji je za njega život na još višem nivou Istine, Klijent treba da ga osjeti u

potpunosti. Dok je u tom osjećanju, on treba da traži što je za njega još istinitije život, na još višem nivouIstine. I tako do samog kraja, kada kaže da nema ničeg višeg. Ukoliko Klijent nije ušao u Prazninu, Procesortreba da traži od njega da opiše to ništa, što je iza posljednjeg sadržaja na Lancu, a potom da u e u to i dase identificira sa tim Ništavom ili Prazninom.

Procesor može da provede Klijenta nazad, niz Lanac objekata koji su za njega bili život i svi ti objektina Lancu usuglasiti će se sa najvišom suštinom života, Prazninom ili će nestati.

U primjeni ove tehnike nekim Klijentima više odgovara da umjesto izraza Praznina koriste drugeizraze, kao što su: Jedno, Sve, Punoća, Tao itd. Procesor treba da im to dozvoli, jer je Istina neimenjljiva, pasu svi termini arbitrarni i ne odgovaraju suštini Najvišeg.



43

Poslije ovakvih iskustava, neke pokretačke metafore koje smo negda shvaćali na jedan način, dobijajuza nas nov smisao i punoznačnost. Takva je priča o Prosvjetljenju Šimana, najčuvenijeg putujućegpripovjedača srednjovjekovnog Japana. Za njega se govorilo da je svojim pričama i najtvrim ratnicimamogao natjerati suze na oči. Dok je pričao, pred ljudima su se stvarale vizije bitaka, čuo se zveket mačeva, jauci ranjenih i njištanje konja. Glas o njegovom umijeću dopro je do najudaljenijih sela njegove zemlje. Ali jednoga dana on je poželio da se prosvijetli i otišao je kod ništa manje čuvenog Učitelja Džigora. “Hoću seprosvijetliti”, rekao je Šimano. “Čuo sam da mi ti možeš prenijeti Istinu”.

“Mogu”, odgovorio mu je Džigoro, “ali hoću da mi za uzvrat učiniš nešto.” “Samo reci. Učiniti ću sve da

bih se prosvijetlio.”“Ispričaj mi priču kao što mi je pričala moja majka kada sam bio dijete. To su najljepše priče koje samikada čuo. Star sam čovjek, ali čeznem da čujem glas svoje majke. Ispričaj mi priču kao moja majka i ja ću teprosvijetliti.”

Ništa lakše, rekao je Šimano i počeo je da priča. To je bila lijepa priča i on je uzbudljivo pripovijedao.Svi Džigorovi Učenici, koji su okupljeni slušali, bili su uzbueni. Ali je Učitelj Zena rekao: “Ti lijepo pričaš, nomoram da ti kažem da sam sve vrijeme vidio tebe i čuo tvoj glas. To nije bila moja majka.”

Šimanu je teško pao neuspjeh i on se zarekao da će ostvariti to što je od njega Majstor tražio. Trimjeseca je od jutra do mraka lutao selima i gradovima, posmatrao majke sa djecom i slušao što govore.Potom se vratio kod Džigora sa riječima: “Ispričati ću ti priču kao tvoja majka.”

Govorio je mekim glasom kao majke kada pjevuše voljenom djetetu i dirnuo je u srca okupljeneUčenike. Svima su oči zasuzile, osim Džigoru, koji je netremice gledao u Šimana i najzad mu rekao: “Ovogputa je bilo mnogo bolje. Žao mi je, ali moram da ti kažem, nije to bila moja majka. Sve vrijeme sam vidio

tebe kako pokušavaš biti kao ona.”Džigorov ponos bio je povrijeen i njegovo samopouzdanje uzdrmano. Odlučio je da pokuša još jednom, pa da odustane ako pretrpi neuspjeh. Čitavu godinu dana samo je tražio majke sa malom djecom islušao što govore. Slušao ih je dok tješe svoju djecu kada se povrijede i njihovu radost kada dijete načiniprve korake. U ljetnim večerima prikradao se ispod otvorenih prozora dječ jih soba i slušao kako majkeriječima punim ljubavi pjevaju uspavanke. Obilazio je groblja na kojima su majke sa lelekom sahranjivalesvoju prerano umrlu nejač i upijao njihov bol. Potpuno je zaboravio na sebe i jednog dana je znao da jespreman. Došao je kod Džigora i rekao mu: “Sada ću ti ispričati priču kao što ti je pričala tvoja majka kada sibio dijete.” I počeo je da priča. Dok je on govorio, veliki Učitelj Zena se sasvim izgubio. Pred njim nije biopripovjedač Šimano, već njegova majka. On se osjetio kao malo dijete, suze su mu grunule na oči i on jedječ jim glasom pozvao: “Mama, mama!” U tom trenutku Šimano se prosvijetlio. Tako je Džigoro prenio Istinučuvenom pripovjedaču.

Koji je bio mehanizam, ili ako hoćete, put i način Šimanovog Prosvjetljenja? Bez sumnje identifikacija,

poistovjećenje preko osjećanja! Poistovjećujući se sa majkom koja priča svome djetetu, osjećajući se upotpunosti i bez ostatka kao ona, Šimano je ostvario stapanje objekta i subjekta u jedno, a to je suštinsko i jedino svojstvo Gnoze. Iz ove poučne priče sasvim je jasno da su Majstori Zena koristili ne samo meditacijuza ostvarenje Prosvjetljenja, već i druge postupke, kao što je identifikacija, koje mi danas ponovo otkrivamo.

ASPEKTIKA I SRODNA DREVNA I MODERNA UČENJA

Premda Aspektika predstavlja nov metodološki proboj, rad sa Aspektima star je koliko i najstarijaokultna i mistična učenja. U tim učenjima Aspekti su različito nazivani, ali su u suštini tretirani na dva načina:kao otcjepljeni Dijelovi nekada jedinstvenog Ljudskog Bića i kao Entiteti pridošli od drugih Bića i iz drugihdimenzija, obdareni manje ili više jasnom sviješću, koji su sa čovjekom u odnosu uzajamnog djelovanja. Naosnovu ciljeva koji su im pripisivani, Entiteti dijeljeni su na dobre i zle. Teško je precizno odrediti kada je

nastao prvi sistematski pristup Ljudskom Biću preko njegovih Dijelova ili Aspekata. Sva je prilika da se todogodilo u okrilju šamanizma. Osnov šamanizma je vjerovanje da zli duhovi uzrokuju bolesti i mentalne

poremećaje kraom duše osobe ili Dijelova duše. Šaman ih u šamanskom transu nalazi, vraća žrtvi i takopostiže ozdravljenje. Ovakav postupak, znatno osuvremenjen, prakticira se danas u Neognosticizmu podnazivom Povratak Duše.

Sličan pristup kasnije srećemo u egzorcizmu koji je prakticiran u okviru etabliranih religija. Egzorcizam je istjerivanje zlih duhova, utvara, demona i drugih nefizičkih Entiteta. Egzorcistički metodi bili su rašireni umnogim kulturama u kojima se vjeruje da se bestjelesna Bića upliću u ovozemaljski odnose i izazivajunesreće, bolesti i opsjednutost. Primjenjuju ih posebno obučeni pojedinci, obično svećenici ili znalci ritualnemagije. Sam termin egzorcizam potiče od grčkog “exorkizo” što znači “zakletva”, odnosno “kletva” i sastoji seu prizivanju višeg Spiritualnog autoriteta da prinudi duha ili demona da napusti svijest ili tijelo posjednuteosobe.

U judaističkoj religioznoj literaturi iz prvog vijeka spominju se egzorcistički rituali i vjeruje se da dibuk ili

zao duh posjeda dušu žrtve i da ga je nužno otjerati. U hinduizmu, budizmu, islamu i šintoizmu, i u mnogimmanjim religijama, takoer postoje razni religiozni rituali, u suštini egzorcistički, kojima se na sličan načinprotjeruju zli duhovi.

Kršćanstvo povezuje egzorcizam sa demonskom opsjednutošću za koju se vjeruje da je izazivaSatana, a sam akt egzorcizma predstavlja borbu za dušu opsjednutog.



44

U modernom okultizmu, koji je procvjetao u 19. vijeku, dosta pažnje je posvećivalo takozvanimlarvama u ljudskoj auri. Larva je umjetno biće koje nema fizičko tijelo, već samo astromentalno. Ona jekoncentrat astralne energije, a njena “duša” je ideja čovjeka koji ju je začeo. Stoga ona može djelovati kaoprogramirani automat samo u jednom smjeru, koji odgovara začetnoj misli njenog tvorca. Takva larva će svevrijeme podsjećati čovjeka, u čijoj se auri nalazi, da ne zaboravi ideju koja čini njenu mentalnu kičmu i da ganavede da je hrani energetskom hranom tako što će često razmišljati o istoj temi.

Da bi se čovjek oslobodio štetnih larvi klasičan okultizmu je nudio dva glavna sredstva:1. Da se svjesnim naporom volje usredsredi na druge teme u meditaciji ili molitvi i tako prestane da

hrani larvu. Prestanak obraćanja pažnje na nju dovodi do njenog uvenuća i slabljenja. Ovaj način naspodsjeća na Ekskalibur. Držanje pažnje na nekom objektu predstavlja njegovo konstantno kreiranje. Kadaskrenemo pažnju sa njega, mi prestajemo da ga kreiramo, on kopni i gubi snagu.

2. Paracelzusov trozubac, o kome sam pisao prije više od 20 godina u svojoj knjizi “Simbolihermetizma”. Spominje ga više okultnih pisaca, počevši od knjige “Transcendentalna magija” ElifasaLevija, objavljenoj u prošlom stoljeću. Udar metalnim šiljcima trazupca po larvi dovodi do njenog energetskogpražnjenja, kao što se koncentrirani atmosferski elektricitet prazni preko gromobrana.

Ti podaci ostali su zadugo u domenu klasičnog okultizma, ali su šezdesetih godina ovog vijeka uskrsliu Sajentologiji. Do ponovnog otkrića larvi, zlih duhova i Entiteta, koje je Habard nazvao tjelesnim Tetanima,došlo je eksperimentalnim putem, oditiranjem u bezbrojnim seansama. Na osnovu prikupljenih podataka,Habard je razvio teoriju o kozmičkoj historiji Atmana (on ih naziva Tetanima), ali je podatke o nastankutjelesnih Tetana čuvao kao najveću tajnu. I poslije njegove smrti u Sajentološkoj crkvi se održao isti stavprema tom djelu operativne Sajentologije. Tek je nastanak Nezavisne Sajentologije poslije Habardove smrti

doveo do značajnih promjena. Nekolicina Nezavisnih Sajentologa objavila je djelomične podatke ogalaktičkoj Odiseji Atmana i kozmičkoj kataklizmi koja se dogodila u ovom dijelu univerzuma. Ja sam 1985.godine, prvi na ovim prostorima, objavio dijelove tajnih materijala OT-2 i OT-3 pod naslovom “GalaktičkaOdiseja Rona Habarda”. Ti materijali činili su jedan od članaka u knjizi “Onostrano je u nama”, koju jepriredio i izdao Milan Gligorijević. Osjećao sam se slobodnim da to učinim, jer sam podatke dobio uorganizaciji Dejvida Meja (“Centar Naprednih Sposobnosti”) u Santa Barbari, gdje nitko od mene nije tražioobavezu da ću ih držati u tajnosti. Ponoviti ću neke podatke tamo iznijete i ukazati na nove materijale koji suod tada izašli na vidjelo.

Materijali stupnja OT-2 i OT-3 predstavljaju za Klijente sajentološkog oditiranja veliko iznenaenje. Dotog trenutka sajentološki procesi nalikuju na efikasnu psihoterapiju, premda zahvaćaju oblasti prošlih života i,kod nekih ljudi, sjećanja na druge planete i kozmičke civilizacije. Ali to su bili individualno obojeni podaci. UOT materijalima Sljedbenik se suočava sa engramom koji je zajednički za bezmalo sve pripadnike ljudskogroda. Naime, dijanetika, kao terapeutska metoda, zasnovana je na hipotezi da je neophodno utvrditi najraniji

ili bazični engram koji je osoba doživjela da bi se postiglo osloboenje Bića od traumatske prošlosti. Upovjerljivim OT materijalima Habard iznosi tvrdnju da postoji bazični engram u dalekoj prošlosti koji jezajednički za sva Ljudska Bića na ovoj planeti. Sa materijalima OT-2 Klijent kreće u avanturu koja nalikuje nanaučno fantastičnu seriju “Zvjezdane staze”.

Evo kako glasi početak tih tajnih materijala:

“HISTORIJA OT-2:“Prije nekih 95.000.000 godina u ovom dijelu univerzuma osnovana je konfederacija od 76 planeta.

Nazvana je Galaktičkom Konfederacijom.“Prije oko 75.000.000 godina Konfederacijom je vladao izuzetno svirepi despot Ksenu. On se suočio

sa problemom prenaseljenosti u Konfederaciji (prosječno je živjelo 178 milijardi stanovnika na planeti, a nanekim planetima bilo je 250 milijardi ili više). Njegovo rješenje tog problema i masovno implantiranje čini gamožda najgorim kriminalcem svih vremena.

“DOGA AJ br. 2“Ksenuovo rješenje prenaseljenosti naziva se dogaaj br. 2. On se sastojao iz tri faze: hvatanja,

pakovanja i implantiranja bića.

“HVATANJE:“Ksenu je naredio da njegovi otpadnici pohvataju višak stanovništva. Ovo je značilo da će oni koji

predstavljaju taj višak biti ubijeni na neki način. Zatim su pohvatani Tetani bili zamrznuti glikolom ili etanolom.Tako zamrznuti Tetani pakovani su u sanduke i transportirani na Zemlju. Zemlja se tada zvala Tegeak.

“Samo implantiranje obavljeno je nekoliko sedmica ili mjeseci kasnije (“implant” je po Habardovojdefiniciji, bolno i nasilno sredstvo savlaivanja Bića sa vještačkim ciljem i lažnim pojmovima, koji se u njegausauju u zlonamjernom pokušaju da se kontrolira i potisne njegova istinska priroda - primjedba moja).Naravno, žitelje Tegeaka nije trebalo hvatati...”

Čitalac sa izvjesnim znanjem Neognosticizma može da postavi pitanje kako su Tetani (držite na umuda je to sajentološki termin za Atmane) bili zamrzavani, kada oni nemaju masu, energiju i položaj u prostoru?Nisu bila zamrzavana mrtva tijela iz kojih su Tetani htjeli da se izvuku, već njihova energetska polja okofizičkih tijela. To je postizano prskanjem mješavine zamrznutog alkohola i glikola u vidu finog spreja, što jestvaralo izuzetno niske temperature koje paraliziraju elektronske vibracije u njihovoj blizini. U ovom slučaju to



45

su bile vibracije energetskog polja Tetana.U OT materijalima slijedi detaljan opis implantiranja. Zamrznuti Tetani stavljani su na ivice i u grotla

nekih vulkana u Aziji i na pacifičkoj obali Amerike. Potom su aktivirane nuklearne eksplozije u vulkanima kojesu uništavale zamrznuta fizička tijela Tetana. Te eksplozije stvarale su snažne elektronske vjetrove koji sunosili Tetane uvis. Oni su tada hvatani elektronskim instrumentima i lijepljeni su na specijalne trake, a potomsu implantirani elektronskom hipnozom i tako im je stvaran prvi, najraniji engram, kojim su sprječavani dapostanu slobodna Bića, jer im je svaka misao o slobodnom djelovanju i Spiritualnim ciljevima izazivalapatnju, kritičke misli i odbojnost.

Za Aspektiku je značajan slijedeći podatak iz sajentološkog učenja OT-3. Na svakom Ljudskom Biću ioko njega, u njegovom psihoenergetskom polju, nalazi se veći broj drugih Tetana, pojedinačno ili ugrozdovima. To su Tetani koji nisu uspeli naći odgovarajuća individualna fizička tijela u koja bi ušli i koristili ihkao svoje nosače. Stoga se oni, kao psihičke pijavice, lijepe za auru koja se nalazi oko fizičkog tijela nekeosobe i u izvjesnoj mjeri utiču na njeno ponašanje, jer su i oni implantirani. Habard ih je nazvao tjelesnimTetanima, premda se oni ne nalaze samo u tijelu, već i u njegovoj auri ili psihoenergetskom polju kojeokružuje tijelo. Oni svojim psihičkim usmjerenjem utiču na čovjekov proces mišljenja i osjećanja, naročitotako što sprečavaju svaku misao o Spiritualnom razvoju, slobodi djelovanja i mišljenja, a svaka ideja onapuštanju ove planete, životu u kozmosu i tome slično izaziva strah, nervozu ili oboljenja. Pri tome čovjeknjihove ciljeve i implantirane stavove doživljava kao svoje, premda ne umije da ih objasni na zadovoljavaju ćinačin.

Treba držati na umu kako ih je Habard otkrio. Kada je sajentološkim procesiranjem potpuno očistioreaktivni duh nekog Klijenta, on je očekivao da će se takav čovjek ponašati kao zdrava, dobro integrirana,

socijalno prilagoena i sretna osoba i da će svoje problemske situacije rješavati kao savršen kompjuter. Ali je utvrdio da i tako očišćeni ljudi ispoljavaju agresivne i asocijalne ideje, opsesivne misli i depresije.Objašnjenje te pojave bilo je u tome što su takvi sadržaji poticali ne od samog o čišćenog Klijenta, već odtjelesnih Tetana u njegovom energetskom polju. Budući da Klijent nije bio svjestan njihovog postojanja, on jetakva nepoželjna ponašanja tumačio kao svoje otuene Aspekte. Da bi čovjek nastavio svoj Spiritualni razvojposlije dijanetičkog čišćenja bilo je neophodno, utvrdio je Habard, u slijedećoj fazi, očistiti oditiranjemnjegove tjelesne Tetane od implanata. O tome govore OT-materijali.

Cilj OT-2 bio je da ukloni prvobitni implant izazvan u Ljudskom Biću prije 75.000.000 godina.Cilj OT-3 stupnja da oslobodi Ljudsko Biće tjelesnih Tetana, koji su takoer implantirani i utiču na

njegovo ponašanje.Implanti, kao i tjelesni Tetani, ne nestaju sa smrću fizičkog tijela, jer su vezani za psihoenergetsko

polje čovjeka ili njegovo individualno nesvjesno, koje ga prati iz inkarnacije u inkarnaciju. Meutim, tjelesniTetani ponekad mijenjaju svoje nosače, odnosno prelaze iz aure jedne osobe u auru druge, tražeći

najpogodniji nosač za svoje ispoljenje.Podaci koje sam ovdje naveo zvuče većini zdravorazumskih ljudi kao izljev mašte nekog ljubitelja

naučne fantastike. Ali to je fantastika od koje se donedavno moglo ozbiljno razboljeti. Jer izlaganje takvimpodacima restimuliralo je mnoge ljude i njihove implantirane ideje bi počele da se aktualizuju u oblikunemira, strepnje, straha, opsesivnih ideja ili, ponekad, tjelesnih oboljenja. Sajentolozi starog kova i danasvjeruju da je odavanje ovakvih podataka široj javnosti opasno. Taj stav je začet instrukcijama samog RonaHabarda, koji je u OT-3 materijalu 28. oktobra 1968. godine napisao svojom rukom: “Taj implant je sračunatda ubije (preko zapaljenja pluća i na slične načine) svakog tko pokuša da ga razriješi. Ova opasnost jeuklonjena kada sam ja razvio odgovarajuću tehniku... Decembra 1967. godine znao sam da neko mora dase baci u to. Ja sam to učinio i isplivao sam nokautiran, ali živ. Vjerojatno sam prvi koji je u tome uspio u ovih75.000.000 godina. Ja sada raspolažem sa svim podacima, ali samo ovi koji su vam dati su neophodni.”Većina Sajentologa tvrdi da je Habard otkrio postojanje tjelesnih Tetana, ali Džefri Filbert u svomneobjavljenom, ali proslavljenom, rukopisu “Obnovljeni ekskalibur” tvrdi da se jedan istraživač sa tom idejom

obratio Habardu još 1958. godine, ali da je ovaj odbacio kao izmišljotinu.Da li su ljudi u prvo vrijeme zaista umirali kada bi se izložili materijalima OT-2 i OT-3, ja ne znam.

Premda ranije nisam vjerovao nijednu riječ od tih tvrdnji, uvjerio sam se iz ličnog iskustva i iskustava mojihbliskih suradnika da su mnogima izbijala blaža ili teža oboljenja. Najčešće bi se ispoljila preko sluzokoženosa, očiju, desni, grla, anusa i spolnih organa. Neki su dobijali iznenadne i neobjašnjive napade straha ipanike, a kod mnogih su se javile jake alergije. Istini za volju, ti poremećaji nisu bili trajni. Prošli bi poslijenekoliko dana ili sedmica. Sada je to malo vjerojatno, tako da mogu mirne savjesti objaviti te podatke. Evozašto.

Opisani dogaaji čišćeni su na hiljadama Klijenata, tako da je njihov potencijal za restimulaciju drugihljudi sasvim iscrpljen preko kolektivnog nesvjesnog. Početkom sedme decenije mnogim oditorima bile supotrebne mnogobrojne seanse solo oditiranja da bi uklonili naboj sa tih dogaaja, a sada je za to dovoljnonekoliko diskreiranja Metodom-1 ili dosljednim Prihvaćanjem, ali i bez njih poremećaj prolazi za kratkovrijeme. Tu se iznova srećemo sa fenomenom stotog majmuna: kada dovoljan broj ljudi proe uspješno kroz

izvjesna iskustva, ma koliko bila neprijatna, ostali ih slijede bez teškoća kao dobro utabanim putem.Do ovog trenutka nekolicina Nezavisnih Sajentologa je objavila djelomično OT-2 i OT-3 materijale, a

već cirkuliraju i preko elektronske pošte. Pa ipak, L. Kin u svojoj knjizi, u kojoj je do sada najdetaljnijeopisano implantiranje Atmana i čitava njegova historija u ovom univerzumu, upozorava čitaoca: Opomena!Svako tko nastavi da čita preko ove točke čini to na sopstveni rizik!



46

A potom daje praktičan savjet: Ako preuzmete na sebe rizik usprkos ove opomene i osjetite nekoneprijatno osjećanje, mučninu ili nesanicu na bilo kojem mjestu u tekstu, evo što možete uraditi.

“Uzmite vitamine C, E, B1, kalcij i magnezij u velikim količinama... da ojačate energetsko polje tijela”itd. Potom detaljno opisuje postupak koji čitalac treba primijeniti ukoliko ga sadržaj knjige restimulira.

Postoji još nekoliko verzija katastrofe koja je zadesila ovaj dio galaksije. Najpoznatija je ona koju je1987. i 1988. objavilo Markev društvo. Godine 1991. u knjizi “Praktičan kurs Gnostičkog Okultizma” izniosam podatke o takozvanoj Civilizaciji M, koji potiču uglavnom od te Neognostičke grupe. Premda su Markevmaterijali u još većoj mjeri od Sajentoloških ličili na naučnu fantastiku, bilo je dosta opipljivih pokazatelja da u

njima ima istine.U odnosu na Habardovo učenje, Markev teorija se slaže u pogledu tri stvari: da je postojala Galaktičkafederacija (u Markev materijalima naziva se Subgalaktičkom federacijom, jer se prostirala na planetima jednog dijela galaksije), da je izvršeno masovno implantiranje bezmalo svih njenih žitelja i da su se tidogaaji odigrali prije oko 75.000.000 godina. Ostali podaci se razlikuju u velikoj mjeri.

U Markev materijalima tvrdi se da su žitelji Subgalaktičke federacije imali ne organska, već vještačka,androidna tijela. Ova razlika dovela je do sasvim različitih posljedica, pogotovo u prikazu načina života inivoa koje je to društvo imalo. Atmani koji su se koristili androidnim, elektronskim, tijelima nisu osjećali bol iglad, niti su bili podložni bolestima i starenju. U toj civilizaciji nije bilo djece, staraca, bolesnih, pa ni lije čenja.U izvjesnom smislu nije bilo ni umiranja, jer bi oštećena elektronska tijela lako bila zamijenjena. Vijek tihtijela, mjeren zemaljskim vremenom, kretao se izmeu 10.000 i 900.000 godina. U Spiritualnom smislu,Markev civilizacija je bila superiornija od društva koje u svojim materijalima opisuje Habard i većinaNezavisnih Sajentologa, jer su Atmani koji su koristili androidna tijela bili stabilno eksteriorni, odnosno

upravljali su svojim vještačkim tijelima iz točke gledišta izvan njih, a dokgod Bića koriste organska tijela onasu veći dio vremena interiorna, odnosno koriste točku gledišta iz tijela. To dovodi do toga da se Atman uorganskom tijelu u velikoj mjeri identificira sa njim, a sa androidnim tijelom to nikada ne čini, jer ima prirodnutendenciju da se od njega raspoistovjeti, kao što malo tko može da se poistovjeti sa svojim automobilom ilidrugim prijevoznim sredstvima.

Obje teorije govore o masovnom implantiranju, ali se tehnički podaci razlikuju. Markev govori otuinima koji su došli u ovaj dio galaksije i preventivno razorili Markev civilizaciju, da ne bi previše ojačala itako ih ugrozila, a dozvoljava se i mogućnost da je to bio pljačkaški pohod. Potom su u prostor oko Zemlje idrugih planeta koje su sačinjavale Galaktičku konfederaciju stavljene implantne stanice, kao neka vrstaelektronskih klopki. Atmani su se, lišeni dotadašnjih tijela i mogućnosti da ih zamijene drugima, usmjeravali uslobodan kozmički prostor i nailazili bi na implantne stanice, koje bi ih privukle svojim zra čenjem, kao štosvjetlost privlači noćne leptire. Kada bi ušli u implantnu stanicu, njihova budućnost bi bila zapečaćena zaveći broj slijedećih inkarnacija, jer bi bili implantirani da osjete strah pri svakoj pomisli na slobodu, odlazak sa

Zemlje, razvoj svojih telepatskih i ostalih psihičkih sposobnosti i tome slično. Tada su bili prinueni dauzimaju i koriste inferiorna organska tijela, na koja je lako utjecati, jer osjećaju bol. Da bi se njihov razvojkontrolirao na najefikasniji način, meu njima su stvorene podjele po rasama, narodima, jezicima i sličnimkriterijima i implantirani su da osjećaju neprijateljstvo prema pripadnicima drugih grupa, sklonost premasvireposti u odnosu na njih i tome slično.

Za razliku od implantnih stanica u Markev učenju, Nezavisni Sajentolozi koji slijede učenje pokojnog“kapetana” Bila Robertsona obznanjuju da su eksperimentalno, putem oditiranja, potvrdili podatke kojeHabard daje (izvor tih podataka je takozvana “Audiotraka br. 10”) o postojanju elektronske mreže, koja senalazi na visini od samo 26,5 kilometara iznad površine Zemlje. Njena debljina bita je 300 metara ipodsjećala je na elektronsko saće. To nije bila materijalna, već energetska tvorevina, tako da se nije moglavidjeti, ali se posljedice njenog djelovanja mogu pratiti. Ona je podsjećala na zavjesu od mlazova toplogzraka koja se instalira zimi na otvorene ulaze u robne kuće. Dok ne stupite u toplu zračnu struju vi je nevidite, ali je tada sasvim dobro osjetite. Kozmonauti koji su bili lansirani u Zemljinu orbitu ili su letjeli na

Mjesec prolazili su kroz tu mrežu ne primjećujući je, ali bi tada bili “ozračeni” implantima. Kao što tijelo stradakada se ozrači velikom dozom “X” zraka, a ne osjeća ih, tako isto ličnost i psiha trpe posljedice od ovakvognevidljivog implantiranja, jer su u toj elektronskoj mreži koncentrirani svi podaci o implantu i uvijek seaktiviraju kada podložna osoba ue u oblast njenog djelovanja. Kao dokaz da se to doista dogaa, pripadnicigrupe koju je stvorio Bil Robertson (Ron”s Org) navode da su kozmonauti koji su prošli kroz mrežu postajaliili religiozni mistici ili alkoholičari i narkomani.

Iako se ovi podaci prikazuju kao novootkriveni, oni predstavljaju samo osuvremenjena tvrenja kojasrećemo u klasičnom okultizmu o postojanju Nahaša ili astromentalne zmije što opasuje planetu Zemlju i,kao neka vrsta energetske bodljikave žice, sprečava nedovoljno očišćena Ljudska Bića da napuste njenusferu poslije smrti njihovih fizičkih tijela. Štoviše u starovjekovnom Gnosticizmu ta prepreka nazvana je“neprolaznim prstenom”, koji odvaja ispoljeni svijet, pun patnji i gadosti od uzvišenog svijeta Plerome iliPunoće Božje i sprečava neupućene da napuste zemaljsku tamnicu. Perati, pripadnici najmističnije od svihgnostičkih sekti, znali su tajnu prolaza kroz neprolazni prsten. Kao što sam spomenuo na drugim mjestima,

ime “Perate” znači “Oni koji znaju da se probiju”, “Oni koji znaju da prou kroz nebeski svod”.Postoji vrlo malo Ljudskih Bića koja mogu da prou kroz ovu mrežu nedirnuti. To su Bića koja su

dostigla visok nivo svijesti i Spiritualne čistoće, a to znači Bića koja su se raspoistovjetila od tijela, duha, čak isamog postojanja, tako da implantna mreža nema preko čega da na njih djeluje. Kada se takve osobe, koječesto na početku nemaju svijest o svom stanju, aktivno angažiraju u nekom od gnostičkih procesa, brzo se



47

otkrije da sa njima ima malo toga da se radi. Obično male teškoće u svakidašnjem životu. One vrlo brzorehabilitiraju sjećanja prošlih života i dogaaja koji imaju mnogo zajedničkog sa OT-3 materijalima, iakonikada nisu imali prilike da to negdje pročitaju ili čuju u ovom životu.

Prilikom oditiranja ili drugih gnostičkih procesa sve češće se nailazi na ljude koji su bili članovitakozvane Galaktičke Patrole i kao kozmički misionari došli na zemlju. O takvim osobama L. Kin piše:

“Takvi ljudi su obično lišeni ikakve pomisli na to i žive miran i običan život, tako da su običnozaprepašteni doživljenim uvidima o svojim onostranim ciljevima i misiji. Bez obzira koliko uporno pokušavalipotisnuti i odbaciti takve spoznaje “naučnim skepticizmom” i “realnim gledanjem na stvari”, oni u tome ne

mogu uspjeti i zbog toga se sve gore osjećaju. Meutim, kada jednom prihvate svoju misiju, oni se osjećajukao da su konačno našli svoj svrhovit put kao Tetani (a ne prosto kao stanovnici Zemlje). Njihovi životi tadaimaju tendenciju da se ubrzaju i pretvaraju se u uzbudljivije igre nego ranije.”

Većina Bića čija svjesnost nije na tako visokom nivou može proći kroz mrežu kada ulazi, ali ne možeda izae napolje, kao iz neke velike mišolovke. Na našoj planeti u ovom trenutku postoji veliki broj osobakoje su, u stvari, udošlice, Bića sa drugih planeta, koja su došla na Zemlju poslije katastrofe o kojoj govoreHabard i Markev društvo, ali su prilikom ulaženja, odnosno prolaska kroz elektronsku mrežu, implantirani inisu mogli otići sa ove planete. Praktično, većina istaknutih mislilaca, naučnika i umjetnika, kao i mnoštvosamosvojnih individua, pripada toj skupini. Neki imaju nejasna sjećanja na svoju kozmičku prošlost i živote udrugim civilizacijama u kozmosu. Nikola Tesla piše u svojim autobiografskim spisima da je polovinu svogživota provodio u paralelnom svijetu u nekoj drugoj civilizaciji. Premda ne kaže kako su Bića sa kojima jeprijateljevao izgledala i što su radila, on nedvosmisleno ističe da su ona bila u istoj mjeri realna kao ipoznanici iz ovog života. A Wilhelm Rajh je u spisu “Kontakt sa kozmosom” (1957.) doslovno napisao:

“Dvadesetog marta 1956. godine, u 10 sati uvečer, misao o izvjesnoj mogućnosti mi se javila usvijesti, koja me, bojim se, nikada više neće napustiti: “Da li sam ja čovjek iz kozmosa?” Da li sam japripadnik nove rase na zemlji, stvorene ukrštanjem vanzemaljaca i žena sa zemlje? Jesu li moja djecapotomci prve interplanetarne rase?... Mnogi dogaaji iz mog života su, kao posljedica ovog pitanja, došli nasvoje mjesto, a samo do prije četiri dana predstavljali su potpunu neizvjesnost; iskušenje da potvrdnoodgovorim na prethodno pitanje je neodoljivo. Meutim, ja ću odložiti konačan odgovor sve dok ga činjenicene potvrde. U meuvremenu nastaviti ću da djelujem na osnovu pretpostavke: Sasvim je moguće da su seljudi iz kozmosa spustili na zemlju (ili će to učiniti u budućnosti) i početi se ukrštati sa zemljanima izbilo kojeg svog razloga.”

Budući da Rajh nije osvijestio gnostička iskustva o dolasku na zemlju kao Atman, bez fizičkog tijela,on je pretpostavljao da je jedini način dolaska na zemlju bio u takvom tijelu. Meutim, podaci prikupljeni naosnovu različitih gnostičkih procesa ukazuju na to da je većina Atmana došla na Zemlju u astromentalnimtijelima, a ne u kozmičkim letjelicama.

Neke istaknute ličnosti današnjice imale su još odreenija iskustva od Rajha, ali su izbjegavale da otome govore da ne bi privukle pažnju okoline. Ipak, sve je veći broj individua koje su spremne da to učine.Pako Raban, jedan od najradikalnijih i najutjecajnijih modnih kreatora, u svojoj nedavno objavljenojautobiografiji “Kraj vremena” piše:

“Tokom jednog svog astralnog putovanja vidio sam sve svoje prethodne živote. A imao sam sedamgodina i tada, 1940. godine, nisam ni čuo za reinkarnaciju... Došao sam prije 70.000 godina iz sazviježaOrla, iz jedne veoma stare civilizacije sa planete Altar.”

Tisuće sati oditiranja od 1968. godine do danas dovele su do cijepanja i do uništenja implantne mrežeu velikoj mjeri, tako da sada Ljudska Bića mogu proći kroz nju neozračena. Takoer, na nivou čitave ljudskerase taj implant je u velikom stupnju potrošen i istanjen, pa podaci o kozmičkoj katastrofi mogu relativnoslobodno da se saopće.

Markev društvo je vodio čovjek po imenu Džon Lorens, a sjedište mu je bilo u Feniksu, u Arizoni.Nedovoljno upućen čovjek bi mogao pomisliti da su pripadnici društva kao što je Markev čudaci, fantasti i

slične osobe koje imaju slab kontakt sa realnošću. Nije tako. Džon Lorens je direktor jedne od najvećihameričkih kompanija za proizvodnju kompjutera, čija je godišnja produkcija veća od dvije milijarde dolara.Njegovo ime nalazi se u poznatim izvorima podataka “Tko je tko u USA” i “Tko je tko u svijetu”. On je tipičanamerički čovjek od uspjeha, energičan, sposoban i inteligentan. Prije oko tri godine Markev društvo jenestalo sa scene i pisma upućena na njihovu adresu u Feniksu vraćaju se sa naznakom “primalacnepoznat”. Meutim, Džon Lorens je, u pismu koje mi je uputio neko vrijeme prije povlačenja, nagovijestiotakav postupak. On je bio uvjeren da je jedini mogući uspješan način da izbjegnemo nov napad, uništenjezemaljske civilizacije i ponovno masovno implantiranje da se, ovdje na Zemlji, primirimo i ne pokazujemokoliko znamo, sve dok nam se sposobnosti toliko ne razviju da budemo u stanju da uklonimo implantnestanice, koje imaju ulogu elektronske bodljikave žice i proširimo se u slobodan kozmički prostor. Glavnusmetnju takvom osloboenju i napuštanju ovog prostora predstavljao je, sve do sada, ljudski mozak, koji jevrsta elektronskog i perceptivnog interfejsa izmeu Atmana/Tetana i tijela. On je tako programiran (uimplantnim stanicama u kozmičkom prostoru) da njegova čula ne mogu da surauju sa elektronskim,

androidnim mozgom. Ta neusuglašenost je jedino sigurno sredstvo koje nas sprečava da se pojavimo ugalaktičkom društvu i do ovog perioda djelovala je kao izuzetno efikasna barikada. “Ali mi ćemo to izmijeniti”,obećao je prije nekoliko godina Lorens, “i okrenuti ćemo tok historije u svoju korist. Pridružite nam se.Potrebna nam je vaša pomoć.” To je sada teško, jer se Markev društvo, kao što sam rekao, povuklo sa javnescene. Nijedan od mnogih istaknutih Nezavisnih Sajentologa sa kojim sam u kontaktu ne zna što se sa



48

Sljedbenicima Markev organizacije u ovom trenutku zbiva.Ono što sam napisao o posljedicama restimulacije OT-3 materijalima, važi u većoj mjeri za “Markev

Rundown”, odnosno Markev materijale. One se ispoljavaju najčešće u vidu jakih, iznenadnih alergija,oboljenja sluzokože i napada straha ili panike kod inače smirenih, sreenih i spokojnih osoba. Za rješenje tihproblema Sljedbenici Markeva razvili su poseban postupak oditiranja, čiji je cilj destimulacija Bića odimplanta usaenog prije 75.000.000 godina. Premda je bio jeftiniji od sajentološkog OT-3 stupnja, ipak je bioskup. Koliko je bio efikasan, ja ne znam.

Habardova zabluda svodila se na vjerovanje da tjelesni Tetani stvaraju nevolje i probleme, da su to

paraziti i neprijatelji kojih se moramo osloboditi. Umjesto toga, možemo ih tretirati kao svoje Aspekte i dovestiih Lančanom Tehnikom do Dinamičke Praznine, jer to je i njihov najviši cilj, premda njihovi prvi, neposredniciljevi u Ciljnom Lancu mogu biti za čovjeka jako neprijatni.

Većina praktičara Neognostičkih sistema danas gleda na problem tjelesnih Tetana šire od RonaHabarda i umjesto izraza tjelesni Tetani koristi izraz Entiteti. Taj termin potiče od latinskog “esse”, što znači“biti”. Rječnici daju više definicija Entiteta. Po svemu sudeći najbolje su slijedeće dvije: “Entitet je stvar ilipojava koja ima odreenu individualnu egzistenciju u realnosti ili ljudskom duhu” i “Entitet je sve što može dase percipira kao individualna egzistencija”. To može biti pisac ili čitalac ovog teksta, to može biti njegovotijelo, bol u ramenu, pritisak u glavi ili sasvim odreen problem. Meutim, to nije naziv, već aktualna,postojeća “stvar”. Entitet može biti dio veće cjeline i on sam može biti djeljiv na svoje dijelove. Suštinaentiteta je u tome - vraćam se na prethodne definicije - da on može biti percipiran kao individualna jedinicabilo u materijalnoj i društvenoj realnosti, bilo u ljudskom duhu, svjesnom ili nesvjesnom.

Sve je živo, sve što postoji obdareno je manje ili više jasnom sviješću, sve jeste svijest. Stoga će svaki

dio velikog oceana svijesti biti za vas entitet ako tako odlučite i ako se tako ponašate prema tom dijelusvijesti. Možete komunicirati sa njim i prihvatiti da ima svoju individualnost i svoj život. To ne znači da onizaista jesu ili nisu nezavisna Bića i to uopće nije važno. Za praktičan rad važno je da se oni ponašaju kao da jesu, pa smo stoga u stanju da komuniciramo sa njima kao sa individualnim jedinicama. Ćelija ljudskog tijelaima svoju posebnu svijest, grupa ćelija takoer, svijest imaju organi i grupe organa itd. Pored Aspektike, iprije nje, sa Entitetima su radili i rade Šamanizam, različiti sistemi egzorcizma, Ritualna magija, GeštaltTerapija, NLP, Holodinamika, Transakciona analiza i mnogi drugi. Izučavanje različitih starih i suvremenihsistema razvoja svijesti ukazuje da svaki takav sistem, pokušavajući da oslobodi Ljudsko Biće, prije ili poslijemora da se suoči sa Entitetima. To je takoer iskustvo mnogih individualnih istraživača.

Robert Monro, biznismen koji se proslavio svojim knjigama o astralnoj projekciji, izdao je posebnuaudio traku posvećenu Entitetima. Materijali na toj traci primljeni su čeneliranjem sa planova Više Svijesti. Ponjemu, upravo svjesni i nesvjesni Aspekti ličnosti drže naše tijelo zakovano u materijalnoj realnosti. Njihovamisaona energija često preplavljuje našu svijest i nama padaju napamet misli koje nas iznenauju, zbunjuju

ili ponižavaju. Ovo je drugim riječima izražena ista ideja koja je toliko opsjedala Habarda.Arhetipovi su takoer Entiteti, premda su tokom normalnog života duboko pokopani u nesvjesnom. U

odreenim situacijama oni bivaju aktivirani i tada prodiru u svijest i sa velikom snagom opsjedaju individuu,tako da je najčešće primorana da se sa njima identificira. Karakteristični su Vječito dijete, Heroj, Velikasvećenica, Mag, Žrtva, Pustinjak itd.

“Mali ljudi” je termin koji za Entitete koriste šamani plemena Seminola. Po njihovim tvrdnjama, kada semali ljudi posvaaju ili stupe u sukob, javljaju se tjelesna i duševna oboljenja. Ako prevedemo to na razumljiv jezik, do takvih poremećaja dolazi uslijed konflikta energetskih masa i energetskih tokova.

Entitet možemo sebi predstaviti kao ograničeni dio svoje svijesti na koji smo se usredsredili ili diosvoga tijela obdarenog sviješću na koji smo usmjerili pažnju. Najčešće je to koncentrat sopstvenih misli iosjećanja sasreenih u energetsku formu. Drugim riječima, dio nas. Osoba ih postaje svjesna kada onidjeluju negativno na nju. Ali oni takoer omogućavaju druge točke gledišta sa kojih bolje možemo dashvatimo što u nama postoji i što se u nama dogaa, tako da smo u stanju da preko njih naučimo korisne

lekcije i nastavimo svoj razvoj.Praksa pokazuje slijedeće: Jedina nevolja nastaje kada se sa Entitetima identificiramo!Zanimljivo je da je moguće svjesno i namjerno stvoriti Entitet obdaren sviješću. Takvi veoma

komplicirani postupci bili su opisivani još u srednjovjekovnim magijskim tekstovima, ali je moguće to postićina jednostavan i kontroliran način. Dobar primjer za takav postupak je opit grupe kanadskih parapsihologaizvršen sedamdesetih godina ovog vijeka. Eksperiment je izvelo osam članova Društva za psihičkaistraživanja u Torontu pod vodstvom A.R.G. Ovena. Nijedan od osmoro učesnika eksperimenta nije bioparapsihološki obdaren. Cilj im je bio da stvore, putem intenzivne koncentracije i vizualizacije, kolektivnumisaonu formu ili mentalno-emocionalni koncentrat obdaren posebnom sviješću, drugim riječima Entitet.

Na početku su stvorili vještački identitet, fizički izgled i prošlost osobe koju su nazvali Filip Ajlsford.Zamislili su da je roen 1624. godine u Engleskoj, da je postao vitez sa šesnaest godina i imao značajnuulogu u Graanskom ratu na strani rojalista. Bio je prijatelj Čarlsa II i radio kao njegov tajni agent. Doživio jeljubavnu aferu sa mladom Cigankom. Kada je njegova supruga to otkrila, optužila je suparnicu za

vještičarstvo i ova je bila spaljena na lomači. Očajan zbog toga, Filip je izvršio samoubistvo u svojoj tridesetojgodini.

Ovenova grupa je pokušavala da spiritističkim sredstvima prizove tako stvorenog Filipa. Pored togauporno su ga vizualizirali, meditirali o njemu i diskutirali detalje iz njegovog života. Tokom spiritističkih seansineki članovi Ovenove grupe imali su veoma žive slike Filipa. Poslije nekoliko mjeseci javili su se



49

psihokinetički fenomeni: stol koji su koristili u seansama počeo je da podrhtava i da se pokreće naizgled samod sebe, njegova površina je vibrirala, čuli su se snažni udari i lupa.

Filip je na pitanja davao odgovore u skladu sa svojom izmišljenom prošlošću, ali je davao i drugehistorijski točne informacije o stvarnim ljudima i dogaajima. Oven i njegovi suradnici tumačili su topriticanjem informacija iz kolektivne nesvijesti njihove grupe. Fenomen levitacije koji se ispoljavao u grupisnimljen je na film 1974. godine, a članovi su tvrdili da na svoja pitanja čuju Filipove odgovore izgovorenešapatom.

Uspeh Ovenove grupe podstakao je i druge grupe u Torontu i Kvebeku da počnu sa ovakvim

eksperimentima, pa su tako stvorene Francuska špijunka iz II. svjetskog rata Lilit. srednjovjekovni alkemičarSebastijan i čovjek iz budućnosti Aksel. Svi oni ispoljili su osobine slične Filipovim.Ove podatke naveo sam da bih ukazao na činjenicu da ono što Sajentolozi nazivaju Entitetom ima iste

karakteristike kao i bilo koji drugi Aspekt sa kojim radimo u Aspektici. To je energetski koncentrat obdarenposebnom sviješću, ma koliko bila na niskom nivou, sa kojim se može stupiti u komunikaciju.

Jednostavan i dosta efikasna metoda općenja sa Aspektima je šestostepeno preramljivanje koji suuveli NLP praktičari (vidi “Psihološke vještine menadžera” Srana Mihajlovića). Nasuprot raširenom stavu dasu Entiteti koji posjedaju osobu uvijek zlonamjerni, osnovna pretpostavka NLP praktičara, koja se pokazalaispravnom, jeste da je svako ponašanje u osnovi dobronamjerno, svaki Entitet hoće da zadovolji nekupotrebu, da ispuni želju ili ostvari koristan cilj. Ali neki od načina kojima pokušava da to postigne suprevazieni i mogu da se zamijene primjerenijim ponašanjem. Koje je to ponašanje govori nam Aspekt prekouspostavljenog sistema komuniciranja. To je postupak u kome na konkretna pitanja koja čovjek postavljaneki oblik njegovog ponašanja (mi bismo rekli Aspekt) daje odgovore o svom prvom, neposrednom cilju. Ali

NLP praktičari su se zadovoljili time da im Aspekt saopći efikasniji i primjereniji oblik ponašanja i na tome sepriča završila.Mnogi Nezavisni Sajentolozi, NLP Praktičari i Sljedbenici drugih sistema Novog Doba ukazuju da

traganje za korijenima, odnosno primarnom intencijom nekog Aspekta (taj smjer kretanja sam nazvao“Kako”) otkriva njegovu pozitivnu usmjerenost. To je nesumnjivo točno. Ali u Aspektici koristimo suprotansmjer kretanja (“Što”): pristupamo Dijelovima Ličnosti ili Aspektima teleološki, tragamo za njihovim ciljevima,koji u Ciljnom Lancu proishode jedan iz drugog sve do Konačnog Cilja koji je uvijek Spiritualne, uzvišeneprirode.

Entitet ne mora da se ispolji kao osoba, niti vi treba da ga prikazujete sebi antropomorfistički. Ali akose tako ispolji, prihvatite ga kao osobu. Inače, kao i svaki drugi Aspekt, on može da se javi u vašoj svijestikao obojeno tijelo, pravilno ili nepravilno, balon, oblak, lopta, čovječuljak ili tijelo promjenjivog oblika kaotekućina koja se komeša.

Stupite sa njim u komunikaciju kao sa svjesnim Bićem. Kada god vam da odgovor, zahvalite mu se

kao što biste to učinili razgovoru sa bilo kojom osobom.Radite sa njim Lančanu Tehniku i dovedite ga do njegovog prvog cilja na Ciljnom Lancu. Kod Entiteta

o kojima govori Habard, kao i kod zlih duhova, prvi cilj je često negativan, na primjer da nanese bol i zloljudima, da ih uznemiri, osveta i slični.

Već će slijedeći cilj biti pozitivan. Izuzetno rijetko i drugi cilj na Lancu može biti negativan, ali ako jeste,ne uzbuujte se. Nastavite sa primjenom Lančane Tehnike do Najvišeg Cilja.

Meutim, iako možemo prihvatiti da je Aspekt sa kojim radimo ponekad sajentološki Entitet, koji sekao psihička pijavica zalijepio za našu auru ili boravi u tijelu, treba uvijek zadržati kauzalan odnos premanjemu. Mi smo mu dozvolili da bude tu, mi smo ga na ovaj ili onaj način prizvali ili stvorili itd.

Postavlja se pitanje, zašto je neka osoba podložna utjecaju nepoznatih Entiteta koji često izazivajunepoželjne posljedice? Razlog je jednostavan - i ta osoba je Entitet u najširem smislu reći. Kao dio pravila uživotnoj igri koju igramo, mi smo se složili da, kao Entiteti, imamo moć ili sposobnost da komuniciramo sadrugim Entitetima ili utičemo na njih, bilo da su u tjelesnoj formi ili bestjelesni, a takoer da oni imaju istu

takvu moć i sposobnost u odnosu na nas. U životnoj igri individualni Entiteti – ja, ti, on, ona - složili su senekada sa pravilom da mogu uzrokovati posljedice na drugima i drugi na njima.

Prednost Aspektnog Procesa u radu sa Entitetima nad OT procesima je u tome što u AspekticiPraktičar nikada ne dolazi u položaj posljedice, on uvijek ima kauzalni stav da je on to uzrokovao i da će ontakoer uzrokovati uklanjanje ili integraciju nepoželjnog Aspekta. Tome nasuprot, OT praktičar često pravigrešku i tretira implante kao nešto što je njemu učinjeno, čija je on posljedica ili žrtva i za što nije odgovoran(vidi materijale o OT-3 i Markevu). A bez preuzimanje kauzalne pozicije nema ni uklanjanja nepoželjnogstanja. Neprihvaćanje odgovornosti za sva svoja iskustva čini zaludnim svaki pokušaj da se iskorači izsopstvene sudbine.

Ako ste savladali Aspektni Proces, bilo na Jednodnevnom Kursu na brz i jednostavan način, bilo uzpomoć ove knjige i partnera, kada naiete na restimulaciju koja izgleda kao da potiče od opisanog implanta,od negativno usmjerenih Entiteta ili od poremećaja koji nalikuju na njih, nećete morati razmišljati o hiljadamadolara koji se traži za pomoć te vrste, niti će vam biti potrebne prethodno navedene mjere predostrožnosti o

kojima piše L. Kin. Riješiti ćete, taj problem brzo i efikasno preko Aspektnog Procesa. Jer i tjelesniTetani/Atmani, odnosno koncentrati psihičke energije u auri obdareni sviješću, hoće istu stvar kao i bilo kojidrugi Entitet - hoće svoj Konačni Cilj, spajanje sa Prazninom iz koje su potekli.

Tjelesni Tetani ispoljavaju se kao bilo koji drugi nepoželjni Aspekti - u obliku blagih zdravstvenihporemećaja kao što su alergije ili bolovi u nekim dijelovima tijela, zatim kao prisilne misli, trajni strahovi i



50

strepnje, nastupi agresivnog ponašanja ili depresije i tome slično. Njihov neposredni cilj je da izazovu takvastanja, ali je njihov Konačni Cilj, ponoviti ću, isti kao kod bilo kojeg drugog Aspekta - praiskonska Praznina.Ljudi koji su primjenjivali Aspektni Proces ponekad su radili sa tjelesnim Tetanima, a da nisu to ni znali.

Uzgred rečeno, stara gnostička mitologija predstavlja bezmalo savršenog preteču sajentološke teorije:gnostički Demijurg je očito Ksenu; zarobljavanje Božanskih Iskri u tjelesnu tamnicu i izazivanje zaborava unjima nije drugo do proces implantiranja Bića; tajne gnostičke formule oslobaanja od vlasti Arhonapredstavljaju jasnu paralelu gnostičkom procesiranju itd.

O tehničkom postupku uklanjanja tjelesnih Tetana nemam što da dodam, izuzev da sa njima radite

Aspektni Proces kao sa bilo kojim Aspektima. Ja vam ne savjetujem da se upuštate u istraživanja da li jeneki Aspekt, sa kojim radite, nastao na ovaj ili onaj način. Ali ako ste voljni da uložite vrijeme i napore u to,možda ćete imati interesantnih iskustva.

POVRATAK DUŠE: NAJBOLI I NAJSRETNIJI DIO MENE

Strogo uzevši, Povratak Duše nije dio Aspektike, jer je ona originalan i samosvojan sistem. Unio samga u sadržaj i često sam ga radio grupno na Kursu Aspektike, zato što se u njemu takoer radi sa Aspektimai zbog dobrih rezultata koje daje.

Povratak Duše je proces ponovnog sticanja dijelova ličnosti koje je individua negdje ostavila iliizgubila, ili koje je netko od nje pozajmio ili uzeo. Cilj ovog procesa je učiniti osobu cjelovitijom i u većoj mjeriintegriranom.

To je u stvari suvremena verzija šamanskog postupka, prakticiranog u šamanskim tradicijama Amerikei Azije. Sastojao se iz manje ili više složenog rituala, koji je u šamanu izazivao stanje transa. U takvomizmijenjenom stanju svijesti šaman bi se identificirao sa Klijentom i odlazio Vremenskom Stazom u njegovuprošlost ili alternativne svjetove da bi našao Dio ličnosti koji je nedostajao Klijentu i pozivao ga da se vratisopstveniku.

Suvremenu verziju ovog postupka razvili su, koliko je meni poznato, Roland Bakli, Dženi Keje i grupanjihovih suradnika u Australiji. Ja sam ga preuzeo, još više pojednostavio i ponekad prakticirao u radu saindividualnim Klijentima. U osuvremenjenom postupku mi šaljemo Klijenta da sam putuje u svoju prošlost, alise pokazalo korisnim da sazna porijeklo ovog procesa.

Većina ljudi bez teškoća prihvaća metaforu o dijelovima sebe koji su negdje ostali. Ona izgleda kaoprirodan način gledanja na takvu situaciju.

Povratak Duše je jednostavan proces. Obzirom na uloženo vrijeme on je izuzetno efikasan. OstaliGnostički procesi idu mnogo brže i lakše kada se prethodno uradi Povratak Duše. Neki Praktičari (Roland

Bakli i Dženi Keje) tvrde da Klijenti na takav način o

čiste i do 3/4 svojih problema. Premda je ovakva tvrdnjamožda pretjerana metoda je sasvim sigurno djelotvorna. Ako su značajni Dijelovi ličnosti otcjepljeni i u

prošlosti blokirani, onda se ne mogu očekivati stabilni rezultati od procesa koji te Dijelove ne zahvaćaju, jertokom njih nije prisutna cijela osoba. Naročito su neka iskustva praćena gubitkom Dijelova ličnosti, moći ilisposobnosti. To su iskustva koja nagone osobu da odcijepi Dio sebe. Ona to čini da bi lakše preživjela bolnusituaciju, kao što gušter u kandžama grabljivice ostavlja dio repa da bi preživio. Kasnije gušteru izrasteizgubljeni dio, ali se za čovjeka tokom daljeg života pokazuju neprijatne posljedice takvog gubitka Dijelasebe, jer on više nije cjelovita ličnost. Treba istaći da i drugi Gnostički procesi indirektno vrše osvješćivanje ipovratak potisnutih Dijelova ličnosti. U Povratku Duše to činimo direktno.

Čovjek je u osnovi cjelovit, on inherentno posjeduje sve kvalitete koji su mu potrebne. Kada u jednomtrenutku nije tako, razlog je uvijek u tome što je nekada podijeljen i svoja iskustva ne doživljava cjelovit. Ako je Klijent “izgubio samopouzdanje”, ono se negdje nalazi. Ono nije nepostojeće. Može da se nalazi na nekojzabavi, 30 godina daleko u prošlosti, na kojoj je Klijenta odbila djevojka u koju je bio zaljubljen, a okolina

zbog toga ismijala. Ta zabava još uvijek traje, muzika još uvijek svira i otcjepljeni Dio svo vrijeme pati. TajDio treba naći i povratiti.Budući da mi za Dušu ili Istinsko Biće koristimo termin Atman, postavlja se pitanje da li pod Povratkom

Duše mislimo na povratak nekog dijela Atmana? Svakako ne, jer Atman je Individua (In-dividua), što znači“Nedjeljiv” i ne može se svoditi na dijelove. Pod Dušom u ovom procesu podrazumijevamo skup ličnihkvaliteta, sposobnosti ili osjećanja. Najčešće je to emocionalni kapacitet osobe. Na primjer, žena od 45godina bila je, kao beba ostavljena duže vrijeme u kolijevci, što je na nju traumatski djelovalo i ona je izgubilasposobnost da se osjeća kao beba. A ona kao odrasla osoba treba imati pristupa i takvom osjećanju, poredostalih. Stoga, kada se javi svijest o izgubljenom osjećanju, slijedi pitanje Praktičara: “Da li je tada Dio tebeotišao?” Ili “Da li si tada izgubila Dio sebe?” I potom: “Da li bi ti željela da ti se on vrati?

Moguće je vidjeti nagovještaje o izgubljenim Dijelovima ličnosti kada ljudi govore o svojim bolnimiskustvima. “Tada je sva moja sigurnost nestala.”, “Ona mi je ukrala srce”, “Odnio je moju sreću sa sobom”,“Izgubio sam svoju djetinju nevinost”, “Tada sam izgubio snagu”, “Moja ljubav je zauvijek ostala na tom

ljetovanju”.Ponoviti ću da u ovom procesu kao Dio ili Aspekt prihvaćamo skup ličnih kvaliteta, sposobnosti iliosjećanja. Osoba osjeća nedostatak tog izgubljenog Dijela. Taj Dio možemo posmatrati kao skup jedinicapažnje ili Spiritualne energije. Što je najvažnije, praksa pokazuje da on ima sopstvenu svijest i sopstveniživot koji živi sasvim odvojeno od cjeline ličnosti. Kada se taj Dio reintegrira sa ostatkom ličnosti, mi ga više



51

ne zovemo Dijelom, već se obraćamo toj osobi kao cjelini.Proces ide ovako. Na početku tražimo od Klijenta da skenira ili brzo proe u mislima svoj život i nae

točke na kojima su se dogodila iskustva poslije kojih iznenada više nije imao moći i sposobnosti koje suprethodno bile prisutne.

Prvo treba utvrditi da li je Klijent spreman da slijedi tu metaforu. Pošto se prisjeti takvog iskustva irestimulira ga, postavljate mu pitanje:

“Jesi li ti tada izgubio neki Dio sebe?... Da li ti taj Dio nedostaje?”Ukoliko je odgovor odrečan, besmisleno je da radite ovu tehniku.

Ako je potvrdan i po Klijentu se to vidi, usmjeravamo Klijenta da taj dio Duše povrati:“Da li hoćeš da ga naemo i vratimo tebi?” Kada Klijent potvrdi slijedi:“Gdje je taj dio sada?”Ako Klijent oklijeva, treba mu dati izvjestan nagovještaj što treba da radi:“Je li taj dio u prošlosti?... Je li sada tu negdje oko tebe?... Da li se taj Dio tebe krije?... Da li ga neko

drugi sada posjeduje?...”Najčešće se taj dio nalazi u prošlosti i ostao je istih godina kao kada ga je Klijent izgubio.Druga najčešća mogućnost je da ga je Klijent dao nekoj drugoj osobi, na primjer u nekom odnosu

ispunjenom emocijama i da je još uvijek kod te osobe. Ali, sve je moguće. On može biti u bilo kojojalternativnoj dimenziji. Veoma često su dijelovi ličnosti u poetskim, bajkovitim ili vilinskim svjetovima: “Uzalasku sunca na ljetovanju prije 30 godina”, “U očima djeteta”, “U zvjezdanoj noći kada sam bio najsretniji uživotu” i tome slično.

Ako je Klijent prošao Kreaton, treba da se uputi Vremenskom Stazom u vrijeme u kojem se taj Dio

nalazi. Ukoliko nije, jednostavno mu recite da ide u prošlost tamo gdje se Dio sada nalazi. Nalaženje Dijelaličnosti nije stvar logike, već osjećanja.Kada smo se našli na mjestu gdje se Dio nalazi, trebamo utvrditi što on radi. Stoga pitamo: “Što taj

tvoj Dio sada radi?”Zanimljivo je da on obično ima svoj poseban život. Mala djevojčica se još uvijek igra u školskom

dvorištu, dijete koje je imalo sposobnost da se raduje životu sjedi još uvijek u uglu sobe dječ jeg obdaništa,sretno sa svojim igračkama i slično. To je često druga verzija Klijenta, obično sa mlaim tijelom i različitimodlikama nego što ih danas posjeduje.

Neophodno je stupiti u komunikaciju sa dijelom. Kažete Klijentu: “Usmjeri svu svoju pažnju na njega.Oslovi ga.”

Potom slijedi: “Kada gledaš taj Dio sebe, što osjećaš?... Pusti neka tvoja osjećanja slobodno teku kanjemu.”

Kada Klijent shvati da je to istinski Dio njega, tuga što ga je izgubio može da se veoma snažno ispolji.

Sada je važno ne požurivati Klijenta, neka provede onoliko vremena koliko je neophodno sa tim svojimDijelom. Klijent može da razgovara sa svojim Dijelom o čemu god želi. Oni mogu da razmijene obavještenja idobre želje, osjećanja itd. Potrebno je da iznova postanu bliski. Ali glavna stvar na koju ciljamo jeste danavedemo Dio da se vrati Klijentu:

“Pitaj taj svoj Dio, da u želi da ti se vrati”.On će vjerojatno željeti, ali ne uvijek. Jer postoje razlozi zašto je on tamo, van cjeline ličnosti. Obično

je potrebna neka vrsta pregovora ili nešto treba da se izmijeni u Klijentu prije nego što mogu da se spoje.Otcjepljeni Dio je neka vrsta zabludjelog sina i cjelina Bića pati sve dok joj se on ne vrati. Kada Dio potvrdnoodgovori, kažete Klijentu:

“Pitaj ga što ti treba da učiniš da bi on zauvijek ostao u tebi?”A potom: “Jesi li ti voljan učiniti to?”Klijentov Dio obično sugerira nešto vrlo pozitivno i valjano. To može biti “Da više vodiš računa o

drugima”, “Da imaš više samopoštovanja” ili nešto slično.

Često se čitava stvar ne može dovesti do kraja odjedanput. Klijent i njegov izgubljeni Dio moždatrebaju raščistiti nešto izmeu sebe, na primjer da imaju probni period u kome će biti intimniji. Za nas je to uredu ukoliko to možemo da prihvatimo u procesu i ako smo sigurni da će proces da se nastavi.

Ponekad je neophodno provesti Dio ličnosti kroz izvjesne promjene. Možda je potrebno da on odraste,ukoliko je još dijete. On tada treba da proe kroz PROCES ODRASTANJA sve do sadašnje starosti ličnosti.Taj proces ne treba da traje duže od minut-dva. Klijentu se kaže:

“Pozovi ga da odraste i da doe do iste starosti koje si ti sada. Neka nakratko proleti kroz prošlaiskustva i pridruži ti se.”

Ukoliko je Dio spreman da se vrati odmah i bez uvjeta, kažite Klijentu:“Neka on zna da si sretan što ti se on vraća i da ćeš se dobro starati o njemu. Pruži mu ruke, zagrli ga

snažno i unesi ga u svoje tijelo!”Trenutak ponovnog spajanja se obično ispoljava kao slabašan toplotni ili elektro šok. Integracija

takoer može da bude vrlo suptilna, tako da mi treba da provjerimo da li je do nje došlo, pa pitamo: “Gdje je

Dio sada? Da li ti se vratio?”Ako se Dio vratio, Klijent treba da provjeri reintegraciju (vidi dolje). Kada se integracija dogodi. Klijent

je često euforičan ili u stanju ošamućenosti i zaprepaštenja. Često ima utisak da okolina drugačije izgleda. Idoista, mnogo toga će se promijeniti za Klijenta.

Kažite Klijentu da će se proces reintegracije nastaviti tokom slijedećih dana i sedmica.



52

Druge varijante izgubljenog Dijela mogu imati donekle izmijenjen redoslijed akcija. Ako je Dio bioukraden i sada je u posjedu neke druge osobe, mi treba da stupimo u telepatski kontakt sa lopovom i dapregovaramo o uvjetima pod kojima će da ga vrati. Ako je neophodno, mi ćemo da ga jednostavno uzmemo,ali je uvijek bolje imati obostrano prihvatljiv dogovor.

Sljedeći fenomen na koji možemo da naiemo je duševni poklon. To je slučaj kada je neko drugi daoKlijentu Dio sebe. To se najčešće dogaa u emotivnim odnosima i osoba koja je primila Poklon možda togauopće nije svjesna. U takvom slučaju proces radimo tako da stupimo u komunikaciju sa tim Dijelom, utvrdimokako se on tu našao i kakve su mu namjere i potom zatražimo da se vrati svom sopstveniku.

Povraćaj Duše nije proces koji se često radi. To je akcija koja u značajnoj mjeri mijenja život Klijenta, jer mu vraća ključne emocionalne kapacitete i kada ste sa njim prošli nekoliko glavnih situacija, koje sudovele do gubitka emocionalnog kapaciteta ili moći individue, više ga ne radite, a ako je kasnije potrebno, jednom u 6 mjeseci.

Vodite računa o mogućim greškama. Najčešća se sastoji u tome da Klijent ne uzima iskustvo u kojem je izgubio neke Dijelove svoje ličnosti, odnosno svoje kvalitete, sposobnosti ili osjećanja, već se usmjeravana traumatičan dogaaj kao takav i počinje da se “ispovijeda”. Osnovni kriterij jeste da li je tada izgubionešto vrijedno, tako da sada nema ta osjećanja ili sposobnosti koja je do tog iskustva imao?

Premda su vam navedene faze i pitanja koja se Klijentu postavljaju, ona su data uslovno, konkretneriječi nisu najvažnije, glavni vodič treba da vam je intuicija. Ovdje ću ukratko ponoviti faze procesa PovratkaDuše:

1. Tražimo da Klijent proe u mislima svoj život i uoči iskustva u kojima su se desile za njega značajnepromjene u tom smislu što poslije tih iskustava nije više imao moći, sposobnosti i emocionalne kapacitete

koji su do tada u njemu postojali. Kada nae takvo iskustvo i u nekoliko riječi nam ga opiše, slijedi pitanje:2. “Jesi li ti tada izgubio neki Dio sebe?... Da li ti taj dio nedostaje?”3. “Da li hoćeš da ga naemo i vratimo tebi?4. “Gdje je taj Dio sada?”4. “Što taj tvoj Dio sada radi?”5. “Kada gledaš taj Dio sebe, što osjećaš?”6. “Pusti neka tvoja osjećanja slobodno teku ka njemu i oslovi ga.”7. “Pitaj ga što bi ti trebalo da učiniš (kako da se ponašaš) da bi ti se on vratio i zauvijek ostao u tebi?”,

a potom:8. “ Jesi li ti voljan da to učiniš?... Reci mu da hoćeš.”9. “Neka zna da si sretan što ti se on vraća i da ćeš se dobro starati o njemu. Pruži mu ruke, zagrli ga

snažno i unesi ga u svoje tijelo!”Provjera reintegracije:

10. “Gdje je sad taj tvoj Dio? Da li je sjedinjen sa čitavim tijelom podjednako ili ga jače osjećaš u nekojoblasti?”

Ukoliko ga jače osjeća u nekoj oblasti svog tijela slijedi:11. “Neka se potpuno razlije po čitavom tijelu, neka se sasvim pretopi!”12. “Da li osjećaš da ti se... (izgubljeni kapacitet) vratio...Da li ti imaš to...”B. Pošto je Klijent povratio izgubljen Dio sebe, treba da proe munjevito od tog vremena kada je

izgubio Dio sebe, do sadašnjosti i to UKLJUČEN, sa tim dijelom potpuno integriranim, tako da sva svojakasnija iskustva ozrači kao cjelovita ličnost. Kada doe do sadašnjosti, treba da se isključi i da vidi svojetijelo kako se kreće u budućnost, kao na ekranu, i kako ozračava sva svoja buduća iskustva kao cjelovitaosoba.

Na Seminarima Aspektike, u okviru ove tehnike, obično prakticiram povratak “Najsretnijeg i najboljegDijela sebe”. Razlog za povratak tog Dijela Bića je u tome što je on u najvećoj mjeri ispunjen emocijama i štobez njegove integracije mnogi odrasli ljudi nisu u stanju da budu sretni. Meutim, redoslijed kojim vraćate

izgubljene Dijelove nije od bitne važnosti.Da bi se Praktičari lakše sjetili kada su takav emocionalni kapacitet imali, pa ga potom izgubili, dobro

je ukazati im preko primjera drugih osoba na situacije kada su se, iz bilo kojeg razloga, osjećali voljeni, sretniili sposobni.

Jedan Praktičar kaže: “Imao sam 7, 8 ili 9 godina, ne sjećam se točno. Bio sam kod svoje bake naselu. Išao sam putem i bosim nogama gazio po prašini. Sunce je sijalo, p čele su zujale, ptice pjevale.Odjednom sam osjetio strahovitu sreću i prožimanje sa čitavim svijetom.”

Ili: “Ležao sam na travi jednog toplog i lijepog dana. Bio sam sasvim sam, opušten i sretan. Gledaosam kako po plavom nebu plove bijeli oblaci. Vrijeme kao da je stalo. Osjećao sam da bih mogao daostanem zauvijek u tom stanju. Sve je bilo u najvećem skladu, kako treba da bude.”

Slično je i ovo iskustvo: “Bio sam na selu i jedne ljetne večeri ležao sam na travi i gledao prelijepozvjezdano nebo iznad sebe. Obuzelo me je osjećanje strahopoštovanja i sreće prema tim beskonačnimsvjetovima. Dok sam se pitao kakva sve čudesa postoje tamo daleko, osjetio sam neizmjerno duboku sreću

bez vidljivog razloga. Uvijek kada mislim na sreću, dolazi mi u sjećanje slika tog zvjezdanog neba, ali nematog osjećanja.”

Da biste uzeli u rad neki takav Dio, nužno je da Klijent osjeća da ga nikada poslije tog vremena nijeosjetio, ili da ga je nekada kasnije izgubio, a da bi volio da sada ima mogućnost da to isto iskustvo ponovodoživi.



53

NIVOI SPIRITUALNE ZRELOSTI

Svi oblici života su Spiritualni, ne postoji nijedno ispoljenje lišeno Istine, ali takva spoznaja ne može dase javi na osnovu intelektualnih spekulacija, već sviće tek u svijesti prosvijetljenog bića. Aspektika topokazuje u praksi, ali davno prije njenog nastanka u svim Spiritualnim tradicijama je istican takav stav. Otome nam, pored ostalog, govori Zen priča o mladom kalueru koji se upravo prosvijetlio i sa nove točkegledišta gnuša se ljudi koji ne vide Istinu, već obožavaju njene prazne forme. On je furiozno ušao u budističkihram, u kome su se oko Budinog kipa molili vjernici i pljunuo je na kip. “Bezumniče”, povikali su vjernici, “štoradiš to?! Pljuješ na Budu, na samu Istinu!” Na to im je on sa prezirom odgovorio: “Neka mi neko od vaspokaže gdje nije Istina, da tamo pljunem.”

O Spiritualnosti u užem smislu govorimo kao o probuenosti za Istinu i moguće je, na osnovuponašanja ljudi i njihovog pogleda na svijet, zaključiti na kome stupnju Spiritualnog razvoja jesu u nekomperiodu vremena. Takva procjena ima i praktične posljedice u meuljudskim odnosima, jer različiti nivoiSpiritualne zrelosti dvije osobe dovode do teškoća u njihovoj komunikaciji i nerazumijevanja. Osjećajući to,neki psiholozi i alternativni mislioci su davali svoje sheme ili mape Spiritualne zrelosti, premda ih nisu uvijektako nazivali. Najpoznatije takve pokušaje učinili su Erik Erikson, Abraham Maslov, Erik Bern, Ken Vilber iRon Habard. Vjerujem da su relativno precizno opisani nivoi Spiritualne zrelosti potrebni Sljedbeniku bilokojeg Spiritualnog sistema da bi mogao da valjano shvati tko je on, kuda ide i da barijerama koje ga čekajuna Stazi prie sa većim stupnjem razumijevanja. Ovo je posebno važno u vremenima Spiritualnih kriza, kadase Sljedbeniku čini da gubi čvrsto tlo ispod nogu.

Ljudsko mladunče neko vrijeme poslije roenja zavisi u potpunosti od svoje okoline, jer nije u stanjuda preživi bez potpore odraslih. Ali vrlo brzo ono otkriva načine za utjecaj i kontrolu svoje sredine. Kadapočne da stiče osjećanje svoga Ja, roditelji obično bivaju iznenaeni njegovom tvrdoglavošću i upornošću.Kasnije dijete uči da je korisno ne samo potvrivati se u društvenim situacijama već i da kooperacija saokolinom ima vrijednost, uči da je davanje drugima jednako vrijedno kao i primanje. Potom u periodumladalačkog sazrijevanja osoba obično oscilira izmeu potpune zavisnosti od drugih i samopotvrivanja. Dabi izborilo svoje mjesto u svijetu mlado Biće mora da postane nezavisno, a to zahtijeva sticanje i razvojmnogih vještina i znanja o svijetu i ljudskom društvu.

Radeći sa pacijentima različite starosti, Jung je primijetio dr se proces ucjelovljenja individue ubrzavakada ona dosegne srednje doba. I naše vrijeme i u ovoj oblasti vidljive su promjene. Sve je više mladih ljudikod kojih je uočljivo ubrzano odvijanje procesa individuacije. Ovaj proces zahtijeva djelomično povlačenje idistanciranje od društvenih normi i općeprihvaćenih vrijednosti i usmjeravanje čitavog Bića na traženje novog

psihološkog težišta u sebi. On takoer podrazumijeva prihva

ćanje tamnih dijelova svoje li

čnosti, koji su uperiodu socijalizacije gurnuti u dio nesvjesnog koji Jung naziva sjenkom. Ukoliko taj proces teče kako valja,

osoba nalazi novu točku ravnoteže i potpunije prihvaća sebe i druge sa vrlinama kao i slabostima.Proces individuacije je posebno ubrzan ako osoba počne prakticirati neki od sistema Spiritualnog

razvoja. Tokom takve prakse ključni trenutak jeste Iskusno Gnoze na pitanje “Tko sam ja?” Kroz takvo osobaotkriva da ona nije tok misli koji se konstantno odvija u njenoj svijesti, da nije niz slika, čulnih otisaka iliosjećanja, premda sa svim tim sadržajima može da se identificira i to čini u trenucima jakih iskustava. Čovjekotkriva da on jeste zapravo taj koji se pita i koji traži. Osoba se u takvom iskustvu obično ne identificira sasvjesnim Egom, već ima osjećanje Jastva kao šireg i potpunijeg Bića. U tim trenucima individua imaneporecivo osjećanje da je “sve kako treba biti”, “da je sve jasno, tako da je suvišno bilo kakvo objašnjenje”,da je ona - ona, a ljudi su ljudi, takvi kakvi jesu.

Premda ima dalekosežne posljedice, pogotovo na ubrzanje Spiritualne evolucije, ovakvo iskustvo jetrenutno ili kratkotrajno. U Zen terminologiji naziva se Kenšo stanjem, a u suvremenom gnosticizmu

odgovarajući termin je Lumejo. To stanje svijesti može da bude tiho, ali je obi

čno pra

ćeno pražnjenjemenergije. Bilo da je mirno ili burno, uvijek ide sa potpunom satisfakcijom i nalaženjem novog psihološkog

težišta u sebi. U suštini to novo težište, koje se izražava kroz spoznaju Ja sam Ja, takoer je novaidentifikacija, ali osoba zadugo nije toga svjesna. Ona je uvjerena da su identifikacije prethodile tome stanjusvijesti (“dobar”, “zao”, “pametan”, “glup”, lično ime, profesija i dr.), a da je “Ja sam Ja” neporeciva iapsolutna Istina.

Sljedbenik koji pohaa Intenzive Gnoze i prakticira ostale Gnostičke sisteme Spiritualnog razvoja, krozveći broj kratkotrajnih Direktnih Iskustava Istine prije ili poslije neumitno stupa u stabilno stanje svijesti kojenazivamo Meunom. Zajedničko je iskustvo mnogih ljudi da čovjek u jednom periodu počinje da prepoznaje usebi to stanje. On neko vrijeme potiskuje tu pomisao, koja se najčešće javlja kada druge osobe, koje su utom stanju, u njegovom prisustvu opisuju kako se osjećaju. Poslije nekog vremena očiglednost tog stanjasvijesti ne može više da se potiskuje i Sljedbenik ga konačno prihvaća. Na mjestu kratkotrajnih Lumejoiskustava postupno je nastalo i očvrslo trajno osjećanje Ja sam Ja. Čovjek ima snažan utisak da je igra

žmurke sa samim sobom konačno završena. Gdje god da se čovjek usmjeri, nalazi sebe: u drugim LjudskimBićima, u životu, u Bogu, u svjetlosti i tami.U suštini, Meuna je ograničena na prvi dinamizam, samopreživljavanje individue, ali zahvaća donekle

drugi i treći (“Ti” i “Mi”). Čovjek ima jasnu svijest da je on to što jeste, ta svijest je postojana i ne zavisi odtoga da li se dobro ili loše osjeća. Prije Meune na osobu su različita iskustva djelovala tako da je ulazila u



54

različite identitete, stalno se pitajući koji od tih identiteta ona doista jeste. Kada je nešto ravo učinila, ona jeimala utisak da je zla osoba; kada je učinila nešto dobro - da je dobra. Kada se ponijela kukavički, da jekukavica, a kada je ispoljila hrabrost, da je hrabra osoba. U trenucima objektivnog razmišljanja o sebi javljalase stalna upitanost - Tko sam ja ustvari? Odgovor na to pitanje privremeno bi dalo Lumejo stanje, ili trenutnaGnoza po pitanju “Tko sam ja?”, ali bi to osjećanje brzo ishlapilo i osobu bi opet okolnosti bacale iz jednogidentiteta u drugi.

Sa ostvarenjem Meune osoba sve vrijeme ima neporecivo osjećanje da je ona ona! Uvijek i u svimokolnostima. Ona je to što jeste, nekad se ponaša kukavički, a nekad hrabro, nekada ravo, a katkad

plemenito, ali je to uvijek ona, kao glumac koji ide iz jedne uloge u drugu. Uloge se mijenjaju, ali je glumacisti.Prvih nekoliko sedmica ili mjeseci poslije prihvaćanja Meune ispunjeni su uglavnom osjećanjem

satisfakcije. Ovakvo osjećanje djelomično potiče od spoznaje da je završen period neizvjesnosti u kome suse rezultati različitih procesiranja gubili poslije dužeg ili kraćeg vremena i da je osoba konačno uplovila uluku spokoja. Obično je ovakvo stanje praćeno fiziološkim i psihološkim promjenama. Nestaje velika mišićnatenzija, usporava se i gubi neprekidni unutrašnji dijalog i čovjek postaje izoštreno svjestan sopstvenogprisustva i egzistencije. On se dobro i usuglašeno osjeća ovdje i sada. Ponekad i u izvjesnim situacijamasvakodnevnog života, pogotovo u konfliktnim ili problemskim odnosima, on automatski ulijeće u identifikacijusa svojim Egom, ali daleko češće i trajnije se poistovjećuje sa osjećanjem Sebe kao potpunog i ucjelovljenogBića.

Suštinu Meune, pored stabilnosti iskustva o svom Ja-stanju, čini osloboenost od duhovnih masa ilireaktivnog duha. Ona nije potpuna, ali je značajna i primjetna. Čovjek u Meuni ne može da pati dugotrajno,

niti snažno, zbog nesretnih iskustava iz prošlosti. Okolnosti ponekad restimuliraju neprijatna sjećanja, ali surestimulacije znatno slabije nego ranije i kratko traju. Osoba je samousredsreena u višem smislu riječi: nitiprisilno žrtvuje svoj integritet da bi zadovoljila druge, niti je prisilno sebična, već se ponaša primjerenosituaciji. Prevelika očekivanja su nestala, istovremeno sa velikim razočaranjima. Stvari su takve kakve jesu,ljudi su ljudi, život je život.

Iskustvo pokazuje da osoba koja je Spiritualno ispod stadija Meune nije u stanju da preuzmeodgovornost za sva svoja iskustva, pogotovu nepoželjna. Njena neprijatna stanja, problemi, teškoće ineprilike izgledaju joj kao posljedica djelovanja drugih osoba, društvenih okolnosti i sličnih činilaca izvan nje.Kada Spiritualnim razvojem dostigne stadij Meune, čovjek ubrzano počinje da preuzima odgovornost zasvoja iskustva, dok u jednom trenutku ne shvati da je on jedini i isključivi tvorac svih svojih iskustva, da ihstvara i rastvara u dugoj igri postojanja u ovom svijetu.

Od tog trenutka nadalje čovjek relativno lako može da rastvori neprijatna stanja i iskustva kojih jesvjestan. On tada ima jasnu i izoštrenu točku usredsreenja pažnje sa koje može da duplira i rastvori ona

iskustva koja je iz te točke stvorio. Stanja svijesti koja ne može da rastvori iz te točke sasvim su sigurnostvorena iz drugih točaka gledišta. Sve što treba da učini jeste da otkrije gdje su, da ih zaposjedne i sa tihtočaka iskusi ta stanja svijesti i tako ih rastvori.

Na toj točki gledišta osoba se zadržava duže vrijeme, nekada godinama, jer je još uvijekupletena u igru identifikacija sa točkom gledišta Ja sam Ja, koju doživljava kao apsolutnu i konačnu.Ona, na tom nivou, još nije u stanju da učini kvantni skok u višu svijest i prepozna da su sveiskustvene pozicije, sve točke gledišta i svi identiteti arbitrarni i približni, uslovljeni nivoom razvojasvijesti, a nikako apsolutni.

Meuna ili Stabilno Stanje Ja sam Ja takoer je identifikacija, jača i trajnija nego prethodne, ali ipakprolazna mijena u Spiritualnom razvoju.

Kontakti sa Majstorima Intenziva Gnoze i voditeljima drugih sistema Spiritualnog razvoja uvjerilo me jeda mnogi od njih dijele ubjeenje da je to kraj iza kojeg nema ničeg višeg. Ono je zabludno, ali je razumljivo, jer ništa osim svoga Ja čovjek ne može da nae. Svijet je postao nalik na sobu sa ogledalima. Kuda god

krene, čovjek ide od sebe do sebe. Meutim, to je samo jedan stadij Spiritualne zrelosti, premda stamen inaizgled vječit. Stadiji Spiritualne zrelosti nisu ništa drugo do nivoi ograničenosti naše percepcije ikada se percepcija proširi u nove dimenzije nužno bivaju prevazieni.

I na ovom stadiju čovjek je podložan Ego igrama koje mogu da njegov dalji razvoj uspore ili zadržeduže vrijeme. Neki ljudi će se dokopati ovog stanja kao krune njihovog Spiritualnog života i neće htjeti da gapuste ni po koju cijenu. Ono im daje osjećanje sigurnosti i konačnosti, a iz luke spokoja nerado se isplovljujena široku pučinu oceana. Stvar se usložnjava i pogoršava ako je osoba na tom stanju svijesti i na Spiritualnojmetodologiji kojom je do tog stanja došla izgradila osjećanje sopstvene vrijednosti. Moji kontakti sa ljudimakoji su stvorili sebi reputaciju kao Majstori Intenzivima Gnoze ili voditelji drugih Spiritualnih sistema pokazujuda Ego spremno koristi novonastalu situaciju. Takvi ljudi ili tvrde da ne postoji ništa više i dalje od Intenziva,da je to posljednja riječ u metodologiji ljudskog razvoja i da je sve što se javi poslije toga zabluda inapuštanje Istine; ili uzimaju sebe kao primjer kako treba i mora da se odigrava proces Spiritualnog razvoja.Ovo drugo se svodi na uvjerenje da svi ljudi koji iza njih dolaze moraju proći kroz iste patnje i uložiti isto

vrijeme i iste napore koji su njima bili potrebni. Pri tome zaboravljaju na fenomen 101. majmuna, sveprisutanu svijetu Spiritualnog sazrijevanja: neke individue probijaju led, a oni iza njih “piju vodu”, odnosno postižu toisto sa mnogo manje napora.

Primjera radi, meni i grupi mojih najbližih suradnika trebalo je punih deset godina da dosegnemostanje Meune i da prihvatimo to stanje svijesti. Te godine bile su ispunjene bezbrojnim trodnevnim



55

Intenzivima, mnogim dugim i vrlo dugim Intenzivima i nemalim brojem specijalnih Intenziva. Danas nije ništaneobično da osoba proe nekoliko dvodnevnih (to su praktično jednodnevni Intenziv) Intenziva, jedan dugi inekoliko Specijalnih Intenziva, kao što su Intenzivi na zvuk, čakre i Zlatna Meditacija, pa da stupi u stanjeMeune. Ista pojava je uočljiva unutar jednog Intenziva. Na starim trodnevnim Intenzivima Prosvetljenja prvaIskustva Gnoze mogla su se očekivati drugog dana uvečer, a većina Učesnika bi ih doživjela tokom trećegdana. U ovo novo vrijeme nije ništa neobično da početnici dožive Gnozu u prve tri ili četiri dijade.

Ponekad Iskusni Majstori stare generacije daju primjedbu da brže stečena iskustva Gnoze nemaju istuvrijednost kao iskustva za koje se Učesnik namučio, kao u njihovo vrijeme. Kao primjer navode ljude koji su

brzo i relativno lako doživjeli Iskustvo Gnoze i otišli drugim putem, kao da su pri tom zaboravili na StazuIstine. Takav stav ispušta iz vida važnu činjenicu da takoer ima mnogo ljudi koji su prošli kroz više kratkih idugih Intenziva i naizgled ostali nezahvaćeni Istinom, pod krutom dominacijom svog Ega. Takoer se neuvia da je takva vrsta Spiritualnog ideološkog sukobljavanja postojala prije nas i da je većinom odražavalasukob generacija. Tako je, primjera radi, Filip Kaplo, prvi rukopoloženi Zen Roši sa Zapada, na pitanje svojihUčenika o vrijednosti Intenziva i sličnih suvremenih tehnika, dao odsječan i nedvosmislen odgovor: To su“instant prosvetljenja” koja ne vrijede dvije pare. U tom svom odgovoru ispustio je da spomene da supripadnici Zen škole u kojoj je dobio zvanje Rošija istu takvu kritiku upućivali njemu - da je izdao izvorneprincipe Zena i podlegao zapadnjačkoj opsesiji da je vrijeme novac. Ali priča nije tu počela. Prethodnegeneracije Zen Majstora kritizirale su kasnije Majstore da radi vremenskog ubrzanja daju manje kvalitetnuobuku. Vjekovima je star ideološki sukob dvije glavne struje unutar Zena, škola Soto i Rinzai.

Na osnovu mog petnaestogodišnjeg voenja Intenziva, učešća na brojnim kratkim, dugim i specijalnimIntenzivima, obuke preko 150 Majstora Intenziva Gnoze i praćenja rada mnogih od njih, nametnuo mi se

ovakav zaključak:Jedini kriterij za procjenu da li osoba treba da nastavi sa Intenzivima ili ne, odnosno da li je u Meuni ilinije, jeste da li može da doživi Iskustvo Gnoze na Intenzivu ili ne?

Do stupanju u Meunu i njenog potpunog, nesumnjivog prihvaćanja, Intenziv Gnoze je odnajveće vrijednosti za Spiritualni razvoj Individue. Tako će biti dokgod ne nastane bolji i efikasnijimetod.

Kada individua stupi u Meunu i to stanje osvijesti i u potpunosti prihvati, Intenzivi Gnozepostaju prevazieni i neefikasni. Kakvo Direktno Iskustvo može osoba da doživi kada je ona svo vrijeme utom Iskustvu? Ona je ona, sve vrijeme i uvijek, točnije rečeno dokgod to stanje ne prevazie. Ona je ona,Drugo Ljudsko Biće je Drugo Ljudsko Biće. Život je život. U trenutku kada pokuša da Direktno Doživi neki odtih objekata, ona se vraća na sebe. Stigla je na cilj u trenutku kada je krenula sa starta, jer su start i cilj jedno.

Ali se i u Meuni, poslije vremena ispunjenog satisfakcijom i osjećanjem da je konačni cilj postignut,

javlja osjećanje prikraćenosti potpune slobode. To osjećanje koje karakterizira Meunu javlja se iz nekolikorazloga.

Prevashodno zato što Atman koristi fizičko tijelo kao svoj nosač i ne može da trajno djeluje bez njegau fizičkom univerzumu na ovom stadiju evolucije. A fizičko tijelo nije samo gomila tjelesnih ćelija povezanihtjelesnim procesima, već ima sopstvenog kontrolora kojeg Sajentolozi nazivaju Genetskim Entitetom. To je ustvari čovječ je psihoenergetsko polje. Budući da u ostalim sistemima nisam našao bolji termin, ja ću nadaljekoristiti taj. Genetski Entitet ima ciljeve različite od ciljeva Atmana, a dominantni su mu preživljavanje fizičkogorganizma i nastavak vrste. On nalikuje na Genetski Entitet bilo koje razvijene životinje, kao što su majmun,delfin, pas ili mačka. Genetski Entitet ima sopstveni vremenski trag u ovom životu i prošlim životima. Zbogtoga, kada doživljava iskusna prošlih života, čovjek može da ih ima jednovremeno dva vremenska traga: jedan čine iskusna Atmana, a drugi iskustva koja je doživio njegov genetski materijal u prošlosti.

Suštinski problem odnosa Bića sa njegovim fizičkim tijelom na stadiju Meune je u tome što tijelo nepripada Prvom dinamizmu. Ja-dinamizmu, već Petom, a to je čitav živi svijet u fizičkom univerzumu. Na taj

način Procesiranje po Prvom dinamizmu i oslobaanje Ja od reaktivnih masa nesvjesnog duha i njegovaekspanzija u stanje Meune ne zahvaća tijelo. Ono se svakako bolje osjeća kada čovjek počisti mnogobrojnerestimulacije iz prošlosti, jer duh utiče na tijelo, kao i tijelo na duh, ali će se tjelesno stabilno stanje, “tjelesnaMeuna”, dogoditi tek poslije procesiranja na Petom dinamizmu. Djelovanje duha na tijelo ostvarujemo uAspektici procesiranjem raznih Aspekata oboljenja, jer neki Aspekti imaju za neposredan cilj izazivanjeoboljenja, drugi podržavaju oboljenje, treći stvaraju otpor na izlječenje itd.

Sljedeći razlog koji u čovjeku stvara osjećanje da njegova sloboda nije potpuna jesu velike promjene unjegovim emocionalnim i društvenim odnosima. Realnost u kojoj smo se našli nastala je tko-kreacijom ilizajedničkim stvaranjem nas i drugih Bića sa kojima smo u relativnoj suglasnosti. Realnost svake osobe jenalik na kazališnu dramu, a istovremeno to je i igra, sa strukturom na koju sam više puta ukazao. U vašojdrami vi ste i režiser i glavni glumac. Ostale osobe igraju sporedne uloge. Vi ste, istovremeno, sporedniglumac u komadima u kojima oni igraju glavne uloge. To dovodi do toga da vam je teško da izmijenite svojživot kada vas dotadašnji više ne zadovoljava. Jer vi imate nesvjesna slaganja sa mnoštvom osoba o

mjestu, vremenu i načinu na koje se vaše isprepletene drame odigravaju.Ako donesete odluku i počnete da djelujete na promjeni svoje realnosti dok ste još uvijek povezani sa

osobama sa kojima ste dijelili prethodnu realnost, to nećete uspjeti učiniti, a da pritom ne izmijenite realnosttih ljudi. Svi oni imaju svoje životne programe i nijedan se potpuno ne poklapa sa vašim. Oni veoma čestonesvjesno pokušavaju da vas izmjene i da vas uguraju u sporedne uloge koje odgovaraju njihovom komadu



56

na životnoj pozornici. Ali promjene su rijetke i kada jedna osoba pokuša da izmijeni svoju dramu, nailazi naveoma jaku inerciju. Kada ste vi osoba koja je odlučila da izmijeni svoj život, inercija malim dijelom potiče odvas, a velikim dijelom od njih. Kao sporedni glumac u komadu nekog od njih, vi ćete u njihovoj drami stvoritiprobleme ako odbacite dotadašnju ulogu i napustite pozornicu.

Vi možete otpustiti nekog od glumaca koji je igrao sporednu ulogu u vašoj drami, ili nekoliko njih, čak isve, ako se ne uklapaju u vaš novi scenarij. Sa druge strane, ako neko sa kim ste se godinama viali ilidružili na misteriozan način nestane iz vašeg života, budite sigurni da ste vi otpušteni. Ukoliko vi sve manježelite da komunicirate sa starim poznanicima koji su igrali sporedne uloge u vašoj drami i prestanete da to

činite, onda ste vi njih otpustili.Sasvim je jasno da težnja da zadržite stare prijatelje u nepromijenjenim odnosima jeste siguran načinda zadržite stare modele ponašanja i stari način života. Vi ne možete da održite nekadašnje prijatelje u istimulogama koje su prethodno igrali i da istovremeno izmijenite svoj život. Zašto? Zato što oni čine bitneelemente vašeg života i ako elementi ostanu nepromijenjeni, ne može ni život da bude drugačiji.

U rijetkim i veoma sretnim situacijama čitava grupa ljudi maltene istovremeno stvara novu realnost. Tonalikuje na grupu glumaca koji svi skupa počinju da igraju novu dramu. Veze izmeu takvih ljudi, premdaprolaze kroz povremene krize, postaju još čvršće i uzajamni odnosi se produbljuju.

To su sve razlozi zbog kojih poslije prvog perioda ispunjenog satisfakcijom, koja prati svijest oulaženju u Meunu, čovjek doživljava teškoće u pokušaju da kontrolira sve oblasti svog života i veliki suizgledi da će početi doživljavati nepoželjne emocije i impulse. Ovo ga može navesti da počne podcjenjivatistanje Meune. Tijelo, sa svoje strane, obično počinje ispoljavati neke poremećaje u tom periodu, za čija suuklanjanja nužna fizička sredstva.

Ono što većina ljudi nije pretpostavljala kada je težila Meuni jeste da čovjek postaje osjetljiv i ranjiv naspoljašnje utjecaje. To više nisu direktni utjecaji na njega kao individuu, već utjecaji koji su prisutni umnogobrojnim oblastima života, kojih on sada postaje izoštreno svjestan. Postati će ranjiv na ponašanjasvoje najbliže okoline, kao što su članovi porodice, prijatelji i poznanici. Stupanjem u Meunu čovjek seizmijenio, ali njegova okolina nije. Duhovne mase koje je ranije imao bile su za Spiritualni razvoj glavnaprepreka, ali su ga na izvjestan način štitile od okolnih utjecaja. Na primjer, neki čovjek je ranije imaounaprijed stvorenu ideju da je moralna osoba; kritičke primjedbe ljudi o njegovom moralu odbijale su se od terigidne ideje kao od energetskog oklopa. Kada ukloni takvu fiksiranu ideju, koja je smetnja za razvojSpiritualnosti, on ostaje ogoljen i doživljava kritiku svog morala od strane okoline kao mnogo jaču,nepravedniju i suroviju. Ponašanje okoline nije se izmijenilo, ali je on postao mnogo povredljiviji i nalikuje nanovoroenče koje iz sterilne situacije u rodilištu ulazi u svijet prepun bakterija, gljivica i virusa.

U osnovi, čovjek počinje da vodi više računa o stvarima koje se dalekosežno tiču čitave planete. Brigeoko novca i većine životnih potreba gube snagu, on ih doživljava kao potrebe tijela koje se tiču jedino svijeta

fizičkih odnosa. Čovjek će činiti ono što je neophodno da održi fizičku komponentu svoga Bića, ali će todoživljavati kao suštinski nevažno. On će srediti svoje stare odnose iz prošlosti sa drugim ljudima, iz kojihKarma crpe svoju energiju i imati će jasne ciljeve u budućnosti, ali njihovo ostvarenje nije nešto oko čega ćemnogo brinuti. Ono što je do tada postigao sada je za njega ravno, plosnato, prežvakano i izigrano do kraja.Svijet mu izgleda prazan, pun poremećenosti i nenormalnosti. Čovjek počinje da gubi strpljenje i motivacijuda pomaže ljudima koji ne žele da im se pomogne, već se grčevito, i zubima i noktima, drže svoje bijede.Tako mu se sada putevi sa mnogima razilaze. Čovjek se odvaja od mnogih prijatelja, poznanika i roaka kojisu igrali značajne uloge u njegovom životu. On ih, kao što sam rekao, otpušta iz svoje nove životne dramekoju postavlja na scenu, koju režira i u kojoj igra glavnu ulogu. Zato je to obi čno teško razdoblje u životuSljedbenika.

Što je najgore, kada hoće da ukloni nepoželjna emocionalna stanja koja prate ovakve doživljaje, on ćerezignirano utvrditi da mnogi metodi Spiritualne tehnologije, Intenzivi i drugi sistemi sticanja DirektnogIskustva Istine više nisu djelotvorni, ili neće imati ni truni volje da njihovu vrijednost provjerava. Čovjek nalazi

da je “sam, sam, sam, na širokom, širokom oceanu”. Samoća, makar usred velike gomile poznanika, postajeprevladavajuće osjećanje. Čovjek je sam sa svojim Bogom, bilo koga da je postavio na to mjesto. On je uSpiritualnom i psihološkom bezizlazu. Postaje podložan depresijama, koje kratko traju, ali često dolaze.Samoća, svuda samoća, inercija, nepostojanje ciljeva kojima bi težio i bezgranična dosada. Sada čovjekuviše nije tako čudna tvrdnja da je Bog stvorio svijet i sva Bića u njemu, sa njihovim kompliciranim odnosima, jer mu je bilo dosadno u svom vječitom i bezgraničnom savršenstvu.

Ne samo da su metodi, sistemi i vježbe izgubili djelotvornost, već sam čovjek najčešće potpuno gubimotivaciju za Spiritualni rad i razvoj. Duhovna disciplina, metodi, vježbe, procesi, posebni načini ishrane iživljenja, okultne moći, preobražaji i Spiritualna evolucija... sve ovo u jednom trenutku za Tragača postajeprevaziena igra. Budući da je sve prožeto Spiritualnošću, meditacija nema veću vrijednost od cijepanjadrva, kuhanja ili pranja dječ jih pelena. Vrijeme kao takvo postaje jedini Spiritualni proces u kome čovjekučestvuje. To i jeste taoističko djelovanje nedjelovanjem.

Ovaj fenomen u prvo vrijeme veoma zbunjuje Sljedbenika u Meuni, ali je njegovo objašnjenje sasvim

jednostavno. Čovjek nema motivaciju da nastavi putem Spiritualnog razvoja, jer on već jeste na tom putu ion jeste put. Njega ka krajnjem odredištu nosi postojana struja života i pomisao na naprezanje da bi što prijedosegao cilj liči mu na zaludnu ideju da puše u jedra svog jedrenjaka da bi ubrzao njegovo kretanje.

U tom periodu doista se nastavlja Spiritualni razvoj, premda mnogi nisu svjesni promjena koje sedešavaju. Ljudi se sada ne suočavaju sa duhovnim masama, jer su one u velikoj mjeri uklonjene, već sa



57

odlukama. To potvruje zapažanje zasnovano na iskustvu da najveću korist od Zlatne Meditacije, u kojoj seradi sa odlukama, imaju osobe koje su u Meuni. U takvom radu nema katarzi, jer nema diskreiranja velikogenergetskog naboja, već on nalikuje na intelektualnu analizu sa minimumom emocija. Kada čovjek doe dospoznaje da on ispunjava čitav svoj univerzum, da ne postoji nijedan dio bez njega (I. nivo ZlatneMeditacije), onda se sva iskustva u tom univerzumu nameću kao posljedica njegovih sopstvenih odluka (II.nivo).

Ekspanzija osjećanja Sopstva daleko preko granica starog Ja, dovodi do preuzimanja mnogih točakagledišta koje je čovjek ranije doživljavao kao tue, ili ih nije bio svjestan. Sada on počinje da se suočava sa

problemima za koje bi neiskusan posmatrač rekao da ne bi trebalo da ga se tiču, jer pripadaju drugima, biloda su to Bića (ljudi i životinje) koja imaju fizička tijela, bilo Entiteti, odnosno energetski koncentrati obdarenisviješću. On ekspanzijom obuhvaća i njih, tako da njihove probleme doživljava kao svoje. Neki od Entitetaimaju sopstveni reaktivni duh, koji je bio u stanju mirovanja dok se nivo sresti Praktičara nije podigao. Sadareaktivni duh takvih Entiteta biva restimuliran, premda je on najčešće u jakoj konfuziji u odnosu na to tko suoni i u odnosu na sopstvene ciljeve. Da nije tako Entiteti bi ušli u slobodna tijela i njih bi koristili kao svojenosače. Na sreću po Praktičare, takvi Entiteti su prije Meune obično u stanju veoma pomućene svijesti izadaju malo nevolja. Procesiranje ih budi i restimulira u aktivnost. Čak i razgovor o tome, ili čitanje materijalau kojima se spominju Entiteti, kod nekih ljudi je ranije izazivalo neprijatne restimulacije. Oni podsjećaju nauspavanu vojsku apatičnih bića, koji gunaju i stenju, ali ne znaju ni tko su, niti što hoće. Meutim, oni su ustanju da restimuliraju tjelesne poremećaje Praktičara i vezuju veliku količinu njegove pažnje, jer onpokušava da odbije i porekne njihovo postojanje i fenomene koje oni izazivaju.

Različite točke gledišta, premda naizgled pripadaju drugim ljudima i bićima, stvorili ste vi sami, da

biste mogli da opažate ovaj univerzum iz njih. Vi možete da igrate dugo igru pretvaranja da ta stajalištapripadaju drugim Bićima, ali kad vam jednom ta igra dosadi, potrebno je samo da obrnete proces, zauzmetete točke gledišta i sa njih preuzmete odgovornost za iskustva koja sa njih imate. Tada možete da ih u svojojsvijesti duplirate i uklonite iz postojanja.

Postavlja se pitanje, kakve će se promjene dogoditi u vašem Biću u odnosu na stanje Meune poslijeduže primjene Aspektnog Procesa?

Sa integracijom mnoštva otcjepljenih Aspekata neizbježna je ekspanzija tog stanja i njegovoucjelovljenje. Postepenim procesom integracije i Spiritualizacije tamo gdje je bio Ego dolazi Jastvo. Stabilnasvijest o Ja, koja je suština Meune, širi se na nove prostore i zahvata sve veći broj točaka gledišta, advojstvo izmeu ispoljenog svijeta i Praznine se gubi, oni se pretapaju i doživljavaju kao Jedno. Čovjekzakoračuje u stanje “Aine”. To je algolijanski i gnostički termin koji znači Sve Jednost, odnosno da je sve štopostoji u suštini jedno. Naravno, stupanje u to stanje ne označava jedan trenutak, već je to postepen, alineizbježan proces. Nužan uvjet za prevazilaženje Meune jeste da se kapacitet identiteta “Ja sam Ja”

potpuno iscrpi, da se on proživi do krajnjih granica, jer poslije toga te granice nestaju i dalji razvoj se svodina ekspanziju čiste svijesti u do tada zatamnjene sfere.

Što dalje slijedi? Smjena kratkotrajnih depresija sa blagim euforijama i povremeno zaranjanje u jošneosvijetljene dijelove Bića, kojim ono otkida komad po komad hladnog i tamnog kozmosa.

U doslovnom smislu čovjek se susreo sa samim sobom. Smrtno Biće sa svojim mukama i besmrtnoBiće sa svojom ravnotežom koja izaziva dosadu i on sada treperi izmeu to dvoje. On stoji na ivici dubokeprovalije sa ludostima uskovitlanog svijeta iza sebe, prema kome osjeća gaenje i bezgraničnim prostorimavječnosti ispred sebe. Ukoliko ste vi, koji ovo čitate, prevazišli svoje strahove, i prerasli sirenski zov prošlostikoji vas je dotada zadržavao, ukoliko ste naučiti dosadašnje životne lekcije kako valja i ako ste zaistaSpiritualno sazreli, onda je daleko najbolje da prepoznate ovo stanje u sebi i da ga prihvatite, jer to je istina ovama u ovom trenutku.

Ukoliko to ne učinite, vratiti ćete se u zaošijane vrtloge vremena i ludorija svakodnevnog življenja idoživjeti ćete da ponavljate stare lekcije, jedino ovoga puta sa manje poleta. Očigledan dokaz da čovjek

korača ponovo istim putem jeste stanje depresije i ponekad konfuzije. Jedini način da okonča svojaspuštanja u blato, iz kojeg je odavno prvi put izašao, jeste da prepozna to stanje u sebi i da prestane da sebrlja u istoj staroj bari, štogod ona bila.

Kada potpuno prihvati da je na ivici provalije pred nepoznatim i shvati da je pokušavao da je izbjegnevraćajući se i igrajući stare igre, smirena radost će se spustiti na njega, koja je uvijek bila tu negdje. Tostanje postajati će sve jače i jače kako on potpunije bude shvaćao da je prerastao staro igralište. Ono nemora da ukloni osjećanje usamljenosti, ali usamljenost će vjerojatno biti posljednje iskušenje na tom nivou, jer mi smo prvenstveno došli u ovaj svijet pretrpan smrtnim Bićima zbog užasnog osjećanja usamljenosti dabismo doživjeli sami sebe kroz druga Bića. Ali za razliku od prethodnog razdoblja, ovo je puno Bića koji suizgradili za sebe most izmeu smrtnog i besmrtnog, izmeu materijalnog i Spiritualnog i pošto su prije nasproputovali Stazom usamljenosti sada nas kao prijatelji čekaju na drugoj strani. Kada Individua prepozna iprihvati da stoji na ivici bezdana, ona će početi da osjeća toplu i sveprožimajuću ljubav Bića koja je čekajuna drugoj strani. Tada će se ona sjetiti da su je ta Bića tamo oduvijek čekala, ali da je ona bila gluha za

njihove pozive. Takoer može spoznati da je oduvijek bila spremna za taj korak, ali da nije to shvaćala. Naovom nivou čovjek je predodreen da uspije i bolje je za njega da to shvati i ne ponavlja stare greške.

Ukoliko Praktičar usmjeri svoju pažnju unutar sebe, na centar svog identiteta, doživjeti će sebe uvelikoj mjeri bezlično. Umjesto “jesam”, u svijesti će se sve jače formirati osjećanje “jeste”, Praznina,ništavilo, nešto prisutno, a bez ikakvog svojstva, čista svijest slobodna od sadržaja.



58

Aspektni Proces će, kroz primjenu, doživjeti svoju evoluciju. U prvo vrijeme, tokom Procesa, Praktičardolazi do Spiritualnih stanja kao pretposljednjih ciljeva na Ciljnom Lancu i sagledava ih odvojeno odPraznine koja je iza njih. Zatim ih sagledava kao istovjetne. U slijedećem razdoblju primjene LančaneTehnike on će sagledati drugi, treći ili četvrti cilj na Lancu i odmah će imati u svijesti i Najviši Cilj ili Prazninu.Taj doživljaj Sve Jednosti se pomjera sve bliže početku Ciljnog Lanca, dok najzad Praktičar u svemu ne vidiAinu, to jest Sve Jednost. Čim usmjeri pažnju na neki svoj Aspekt, on će ga doživljavati kao istovjetan sasvim što postoji, ispoljenim i neispoljenim. U jednom periodu, tokom tog procesa, istovjetnost sa Prazninom,Sunjatom, Bićem, Taom, Božanstvom, čistom sviješću, sviješću bez objekta - nazovite to kako hoćete -

postaje tako jasna, da prestaje svaka identifikacija sa ličnim “Ja -jesam” stanjem i čovjek identifikaciju “ Jasam Ja” doživljava spolja, kao posmatrač ili svjesni svjedok procesa identificiranja. Elementi ličnog života kojisu vezani za Ja ostaju, ali su sagledani iz točaka gledišta izvan Ja-stajališta. To stanje je neemocionalno,stanje prisustva, ali neuključenosti u doživljaje Ja ili svijeta. To nije stanje raspadanja koje karakteriziraduševne bolesti, jer je čovjek uglobljen u pojam Sopstva kao čiste svijesti. On više nije vezan za pojedinačniidentitet, niti prelazi iz jednog identiteta u drugi. On se tada identificira sa čistom sviješću ili sa osnovom izkoje nastaju svi identiteti. Neki ljudi imali su takva kratkotrajna iskustva na specijalnim Intenzivima,posebno Intenzivima na kojima se radilo na povije i potiljak (“Bezlično Ja”, “ Ja prije svakog ja” i “Ja kojesadrži sva ja”, a u prijelazu iz Meune u Ainu to postaje sve trajnije stanje. Suštinska razlika izmeu stanjaMeune i Aine izražava se u pomjeranju težišta sa ličnog Ja na Prazninu. Od prvog Direktnog Iskustva Istinesa koanom Tko sam ja? čovjek je doživljavao sebe kao ja. Na pitanje: Tko si ti? uvijek je neizbježno inedvosmisleno odgovor bio samo jedan: Ja sam Ja! Stupanjem u stanje Meune taj odgovor postaje stabilan inepomjeriv. Sa ekspanzijom Ja u druge točke gledišta i sve dublje kroz njih ka Praznini, iskustvo samog

sebe se mijenja i sa njim i odgovor na to pitanje, jer se ograničeno Ja kao takvo gubi. U stvari, Ja postoji kaofunkcionalni Ego u situacijama svakidašnjeg života, kada rješava tekuće probleme egzistencije. U trenucimasmirenosti i meditativnog usredsreivanja čovjek nedvosmisleno zna da je on Praznina. Processagledavanja suštine svoga Bića, koji sam spomenuo u odjeljku o primjeni Aspektnog Procesa na pitanjeTko sam Ja, otkriva da će Praktičar sada neminovno doći do odgovora “ Ja sam Praznina”, umjestoprethodnog odgovora” Ja sam Ja”.

Stanje Aine je posljedica procesa Spiritualizacije, a on se svodi na sagledavanje sve većeg dijelaispoljenog svijeta kao istovjetnog sa Sveizvorom. Ciljni Lanci postaju sve kraći. Praktičar teži Praznini kaoNajvišem Cilju, ali Praznina kao da odgovara na njegove napore i hrli mu u susret. Proces Spiritualizacije seokončava kada osnovni polaritet Ja i Ne Ja nestane u Praznini iz koje je nekada i nastao i Praktičar suštinusvog Bića doživi kao istovjetnu sa suštinom svijeta.

Kada potpuno iskusimo tu Istinu, ona nam daje ogromno olakšanje. Tada neposredno doživljavamoda ne možemo nestati, odnosno prestati da postojimo. Drugim riječima, ako prestanem da postojim, Ja sam

u još većoj mjeri Ja. Kao što lucidno uvia pjesnik Mića Danojlić, “Ima me koliko me nema!” Mi možemo dase vratimo u Prazninu, da se sa njom stopimo kroz identifikaciju i nestanemo kao Ja i da se opet vratimo napozornicu ispoljenog univerzuma bezbroj puta. To nam pokazuje praksa Aspektnog Procesa. Mi smointegralni dio i onoga što je nastalo i onoga što je nestalo. Što god prividno da pati ili se raduje, plaši se ili se junači, nastaje, iščezava ili umire, to nije vaše Istinsko Biće. Vi ste najdublja suština svega postojećeg.Nemoguće je da vi nestanete, jer vi jeste u najdubljoj svojoj suštini Praznina ili Neispoljeno, ono Jedno izkojeg je sve proisteklo i u koje se sve konačno vraća.

Kada se takva iskustva ustale, dostignut je stadij Aine, koji odgovara stanju dubokog Satorija iAspektni Proces nadalje postaje suvišan i prevazien. Iz tog stanja je Šesti Patrijarh Zena napisao svojestihove:

Drvo Saznanja nije nikakvo drvo Niti je naš duh ormar sa ogledalima.

Kada je sve što postoji Apsolutna Praznina,Na č emu ć e se prašina nahvatati?

U kontekstu teorije igara, promjene se ispoljavaju tako što čovjek sve manje igara koje je nekadazapočeo ostavlja nedovršenim i započinje sve manje igara koje ne može da završi. Takoer, on se svemanje i sve rjee opire neprijatnim iskustvima, a to znači da ih sve više i potpunije prihvaća i na taj način ihubrzano proživljava i diskreira. Takva osoba privučena je igrama višeg nivoa. To su, ako su ograničene naovu planetu, igre spašavanja svijeta, nesretnih Bića ili čitave prirode; igre usmjerena na to da se ovaj svijetučini boljim i pravednijim. U psihološkom smislu, kao posljedica dosljedne primjene Aspektnog Procesa na

Zivorad Mihajlovic Slavinski - Aspektika

Documents

Transcript of Zivorad Mihajlovic Slavinski - Aspektika