Sveučilište u Zagrebu Ekonomski fakultet – Zagreb Diplomski studij iz Ekonomije

ZEMLJE ISTOČNE AZIJE KROZ PRIZMU ISTOČNOAZIJSKE KRIZE

Seminarski rad

Autor: Velimir Doležal, 0067351247 Mentor: Prof. dr. sc. Ivo Družić

Zagreb, svibanj 2010.

SADRŽAJ

1. UVOD…………………………………………………………………………. 1 2. FUNKCIONIRANJE ZEMALJA PRIJE KRIZE……………………………… 2

2.1. Opće odlike zemalja……………………………............................... 2

2.2. Razlozi uspjeha zemalja……………………………………………. 3

2.2.1. Makroekonomska stabilnost……………………………. 3

2.2.2. Široko rasprostranjena obrazovna strategija……………. 6

2.2.3. Poticanje izvoza………………………………………… 7

2.2.4. Industrijska politika…………………………………….. 7

3. UZROCI KRIZE………………………………………………………………. 9

3.1. Početak krize………………………………………………………. 9

3.2. Širenje krize……………………………………………………….. 10

3.3. Glavni razlozi krize………………………………………………… 11

3.3.1. Slabosti u istočnoazijskim ekonomijama……………… 11

3.3.2. Moralni hazard………………………………………… 12

3.3.3. Panika investitora……………………………………… 12

3.3.4. Devalvacija deviznog tečaja…………………………… 13

4. SITUACIJA NAKON KRIZE………………………………………………… 14

4.1. Stanje u zemljama…………………………………………………. 14

4.2. Konačne implikacije vezane uz krizu……………………………... 16

5. ZAKLJUČAK ………………………………………………………………... 17

POPIS LITERATURE

POPIS TABLICA

POPIS ILUSTRACIJA

Popis grafikona

1. Uvod Tema ovog seminarskog rada odnosi se na ekonomsku analizu uzroka i posljedica koje je

izazvala istočnoazijska kriza iz 1997. godine na zemlje istočne Azije. Osnovni cilj rada je

utvrđivanje načina na koji su zemlje funkcionirale prije krize, otkrivanje glavnih razloga

nastanka krize i donošenje zaključaka kako je kriza utjecala na te zemlje i šire.

Osnovna motivacija za odabir baš ove teme leži jednim dijelom u krizi koja trenutačno

pogađa svijet i s tim povezanom željom za otkrivanjem uzroka koji utječu na razvoj i širenje

kriza, a drugim dijelom u potrebi shvaćanja kako kriza utječe na zemlju koja biva pogođena

njome. Smatram da je istočnoazijska kriza sjajan primjer gdje se mogu promatrati sve bitne

odrednice krize i koja nas može upozoriti da uvijek treba zadržati određenu dozu opreza i

pesimizma što se tiče prognoza o ekonomskim mogućnostima i performansama zemlje jer

inače može doći do ozbiljnih problema.

Rad započinje uvodom nakon kojeg slijede tri povezane cjeline kroz koje će se analizirati

funkcioniranje zemalja prije krize, pokušati otkriti glavni uzročnici kriza te obrazložiti

situaciju koja je zatekla zemlje neposredno nakon krize. Rad završava zaključkom koji sumira

sve bitne odrednice teksta.

1

2. Funkcioniranje zemalja prije krize

2.1. Opće odlike zemalja

Otkako je počelo ozbiljno proučavanje ekonomskog razvoja završetkom Drugog svjetskog

rata, ekonomisti i nositelji ekonomske politike su raspravljali o prikladnoj ulozi države u

zemljama u razvoju. Istočna Azija je zabilježila nevjerojatan uspjeh visokog i održivog

ekonomskog rasta. Od 1965. do 1990. godine, njezine 23 zemlje su rasle brže nego ijedna

druga regija u svijetu. Većina tog uspjeha pripisuje se zemljama koje ću proučavati u sklopu

ovog rada, a to su: Južna Koreja, Hong Kong, Singapur, Tajvan, Indonezija, Malezija i

Tajland, te Japan. Zemlje u istočnoj Aziji sadrže širok raspon okvira gospodarske politike: od

gotovo potpuno tržišno orijentiranog Hong Konga pa do visoko selektivne politike u Japanu i

Južnoj Koreji. Koegzistencija aktivne državne politike u gospodarstvu i brzog rasta u tim

zemljama je postavila kontroverzno pitanje vezno uz značajnost države, privatnog sektora i

tržišta. U većini tih zemalja, u jednom ili drugom obliku, vlada intervenira sistematično i kroz

različite kanale kako bi upravljala razvojem, i u određenim slučajevima, specifičnim

industrijama. Intervenira se kroz različite oblike: povoljni i selektivni krediti, niske kamatne

stope na depozite i plafoniranje kamatnih stopa na uzimanje zajmova, zaštita domaće

industrije, financijska potpora državnim bankama, potpomaganje izvoznim poduzećima i sl.

Takve strategije selektivne promocije su bile blisko povezane s visokim stopama privatnih

investicija i visokih stopa rasta produktivnosti (Page, 1994.)

Zemlje brzo rastućih azijskih ekonomija (u nastavku označavane kao BRAE), su vrlo

diversificirane te se razlikuju u količini nacionalnih resursa, populaciji, kulturi i ekonomskoj

politici. Koji je razlog da su te zemlje grupirane zajedno i odvojene od ostalih zemalja u

razvoju? Doživjele su brz i održiv rast u razdoblju od 1960. do 1990. godine što je vrlo

neuobičajeno za zemlje u razvoju (Page, 1994.). Naime, većina zemalja u razvoju se

konstantno susreću s recesijama i krizama u gospodarstvu, ali ne i zemlje BRAE. Također to

je područje koje je postiglo najbolje rezultate na svijetu vezane uz suzbijanje siromaštva i

smanjivanje nejednakosti vezane uz razinu životnog standarda među svojim stanovništvom

(Stiglitz, 2004.).

2

3

2.1. Razlozi uspjeha zemalja

Četiri osnovna razloga kojima se objašnjava ogroman uspjeh BRAE zemalja su (Page, 1994.):

makroekonomska stabilnost koja se očituje preko proračunskog deficita,

stranog duga i deviznog tečaja

široko rasprostranjena obrazovna strategija

poticanje izvoza

industrijska politika

2.2.1. Makroekonomska stabilnost

Makroekonomska stabilnost proučavat će se preko triju pokazatelja koji se odnose na

proračunski deficit, strani dug zemalja te kretanje deviznog tečaja. Ta tri pokazatelja u

najkraćim crtama daju osnovne obrise makroekonomske stabilnosti pojedine zemlje.

Ako promotrimo tablicu 1. vidjet ćemo da je deficit proračuna kao postotak BDP-a u

odabranim zemljama BRAE različit. Najniži je na primjeru Južne Koreje gdje iznosi tek

1,89% što je niže čak i od prosječne razine deficita u zemljama OECD-a gdje iznosi 2,82%. U

Maleziji i Tajlandu situacija je ponešto drugačija.

Tablica 1. Deficit proračuna kao postotak BDP-a u odabranim zemljama

Zemlja-regija

Proračunski deficit kao postotak BDP-a, 1980-1989

Poredak među 40 zemalja u razvoju (1. najveći deficit)

BRAE J. Koreja 1,89 34 Malezija 10,80 6 Tajland 5,8 23 Prosjek, 40 zemalja u razvoju 6,39 - Prosjek, OECD zemlje 2,82 - OSTALE ZEMLJE Argentina 9,62 - Brazil 4,02 - Meksiko 6,73 - Filipini 4,4 - Izvor: Easterly i Rodrigez te Schmidt-Hebbel, 1993.

Kao što možemo primijetiti tamo deficiti iznose 10,8% odnosno 5,8% što je više od prosjeka

OECD-a i donekle na razini ostalih zemalja u razvoju. Prednost Malezije i Tajlanda u odnosu

na ostale zemlje u razvoju u drugim regijama leži u tome što one nemaju problema s

financiranjem toga deficita. Razlog tome leži u tri ključna faktora. Prvi je taj što je visoki i

održivi ekonomski rast otvorio mogućnost zaduživanja u inozemstvu bez opasnosti od

inflacije koja je postojala u ostalim zemljama. Drugi je razlog visoka razina štednje koja je

postojala u tim zemljama i koja je odlazila u domaće financijske sustave, a ne u realnu

imovinu kao što je bio slučaj u Latinskoj Americi. Treći razlog je što je početni nivo vanjskog

duga u odnosu na BDP bio nizak pa je vanjsko zaduživanje bilo moguće kad je bilo potrebno.

Sve su to razlozi koji su omogućili, iako naočigled visoke razine deficita, normalno

funkcioniranje financijskog sustava i visoku razinu likvidnosti (Page, 1994.).

U tablici 2. možemo promotriti drugi bitan faktor makroekonomske stabilnosti, a to je vanjski

dug. Bez obzira na to što je vanjski dug pojedinih BRAE zemalja čak i veći od prosjeka

ostalih regija u svijetu (osim Subsaharske Afrike), kad ga korigiramo za veliki izvoz koji

zemlje ostvaruju, on ispada puno manji.

Tablica 2. Vanjski dug odabranih zemalja i regija 1991. godine

Izvor: Svjetska banka, 1992.

Zemlja-regija Udio vanjskog duga prema BNP-u 1991.

Udio vanjskog duga prema izvozu dobara i usluga 1991.

BRAE Indonezija 66,4 225,6 J. Koreja 15 45,2 Malezija 47,6 54,2 Tajland 39 94,8 JUŽNA AZIJA 29,6 293,3 SUB-SAHARSKA AFRIKA 106,1 340,8 LATINSKA AMERIKA I KARIBI 37,4 268

Drugim riječima, zemlje BRAE se moraju puno manje brinuti zbog visine svog vanjskog duga

jer znaju da će ga moći pokriti velikom količinom izvoza koju ostvaruju. Kad bismo gledali

samo udio vanjskog duga u BNP-u, došli bismo do pogrešnih zaključaka prema kojima bismo

4

zemlje BRAE mogli strpati u koš s ostalim zemljama u razvoju. Tek kad promotrimo visinu

izvoza koje te zemlje ostvaruju bit će nam jasno da su u puno boljem položaju od ostatka

zemalja u razvoju koje su na daleko nižoj razini izvoza od njih.

Na grafikonu 1. možemo promotriti treći bitan faktor makroekonomske stabilnosti, a to je

devizni tečaj. Kao što je vidljivo, zemlje BRAE imaju puno stabilniji tečaj u promatranom

razdoblju od Argentine, Meksika i Perua. Kroz čitavo razdoblje tečaj je gotovo na

nepromijenjenoj razini dok su u usporednim zemljama primjetne znatne fluktuacije. Iz toga se

izvlači zaključak da su i kamatne stope u BRAE bile daleko stabilnije što stvara vrlo plodno

tlo za investicije i poduzetničke aktivnosti.

Grafikon 1. Realni devizni tečaj u odabranim zemljama (1980=100)

Izvor: Svjetska banka, 1992.

5

6

2.2.2. Široko rasprostranjena obrazovna strategija

Općenito vrijedi da ukoliko zemlja ima viši dohodak per capita viša će biti i stopa

uključenosti djece u obrazovni sustav. Za područje istočne Azije ta je stopa bila znatno viša

kad se gleda relativno u odnosu na visinu dohotka per capita. U Hong Kongu, Singapuru,

Južnoj Koreji i Tajvanu je već 1965. godine postignuta univerzalna obuhvaćenost djece

primarnim obrazovanjem, dok je u Indoneziji koja ima ogromno stanovništvo, ta

obuhvaćenost iznosila 70%. Do 1987. godine sustav je postigao sjajne rezultate i na području

sekundarne razine obrazovanja. Indonezija je postigla obuhvaćenost od 46%, Južna Koreja od

88%, dok je jedino Tajland bio na nešto nižoj razini od 28% (Page, 1994.).

Veći udjeli nacionalnog dohotka namijenjeni obrazovanju ne mogu potpuno objasniti veliku

akumulaciju ljudskog kapitala u BRAE zemljama. I u 1960. i u 1989. godini javna potrošnja

namijenjena obrazovanju kao postotak BNP-a nije bila znatno viša u istočnoj Aziji nego u

ostalim dijelovima svijeta kao što je vidljivo u tablici 3.

Tablica 3. Potrošnja na obrazovanje kao postotak BNP-a

Zemlja-Regija 1960. 1989. BRAE Hong Kong - 2,8 Južna Koreja 2,0 3,6 Singapur 2,8 3,4 Malezija 2,9 5,6 Tajland 2,3 3,2 Indonezija 2,5 0,9 Prosjek 2,5 3,7 OSTALI Brazil 1,9 3,7 Pakistan 1,1 2,6 SLABIJE RAZVIJENI 1,3 3,1 SUB-SAHARSKA AFRIKA 2,4 4,1

Izvor: Razvojni program Ujedinjenih naroda, 1991.

Razlog zbog kojeg su BRAE zemlje postigle toliko bolje rezultate u obrazovanju od ostalih

regija je alokacija izdataka za obrazovanje između primarnog i visokog obrazovanja. One su

daleko veći udio izdataka ulagale u primarno obrazovanje i na taj način postigle efekt da je

7

većina djece stekla osnovne vještine koje su im potrebne za obavljanje poslova potrebnih u

gospodarstvu, a u isto vrijeme i potrebno predznanje za daljnje školovanje. Ulaganje u visoko

obrazovanje u zemljama gdje većina stanovništva ne zna niti pisati nije previše mudar potez i

to su zemlje istočne Azije primijetile. Tek nakon što je većina stanovništva stekla osnovno

obrazovanje imalo je smisla povećati ulaganja u više i visoko obrazovanje.

2.2.3. Poticanje izvoza

Politiku koju su zemlje provodile vezano uz izvoz najbolje ćemo uočiti ukoliko promotrimo

tablicu 4. Vidimo da su zemlje BRAE povećale svoj udio u ukupnom svjetskom izvozu sa 8%

1965. godine na preko 18% u 1990. godini. Ako pak promatramo izvoz u okviru zemalja u

razvoju vidimo da su tu povećale svoj uvoz sa 12,2% u 1965. do čak 56,3% izvoza u 1990. to

je značajan pokazatelj napora koje su zemlje uložile u poticanje izvoza jer vidimo da je više

od polovice izvoza svih zemalja u razvoju upravo njihov. Unutar te skupine zemalja najveći

rast izvoza doživjela su četiri azijska tigra čiji je izvoz 1990. godine u ukupnom izvozu svijeta

odnosno zemalja u razvoju iznosio 6,7% odnosno 33,9%.

Tablica 4. Širenje izvoza u odabranim azijskim gospodarstvima

Udio u svjetskom izvozu Udio u izvozu razvijenih

zemalja Zemlja-Regija 1965 1980 1990 1965 1980 1990 Ukupan izvoz Japan 5,0 7,0 9,0 - - - Četiri tigra* 1,5 3,8 6,7 6,0 13,3 33,9 JI Azija** 1,5 2,2 2,4 6,2 7,8 12,4 BRAE ukupno 8,0 13,0 18,1 12,2 21,1 56,3 Sve zemlje u razvoju 24,2 28,7 19,8 100 100 100 Svijet 100 100 100 - - -

* J. Koreja, Hong Kong, Singapur i Tajvan ** Indonezija, Malezija i Tajland Izvor: UN Trade systems dana

2.2.4. Industrijska politika

Intervencije u industrijskoj politici, koje se često koriste instrumentima trgovinske politike, su

motivirane vjerovanjem da usmjeravanje industrije prema novijim i modernijim sektorima

8

povećava vjerojatnosti postizanja ekonomije obujma koja proizlazi iz tih sektora kroz učenje.

Industrijska se politika može definirati kao napor vlade da promijeni industrijsku strukturu ka

promoviranju rasta utemeljenog na produktivnosti. Takav rast temeljen na produktivnosti

može proizaći iz učenja, tehnoloških inovacija ili poboljšanih metoda proizvodnje i

upravljanja u industriji (Page, 1994.).

Sve zemlje BRAE, osim Hong Konga, su formirale industrijsku politiku kako je gore

navedeno. Japan i Južna Koreja imaju najsistematičniji set mjera i politika usmjerenih

promijeni industrijske strukture. Tajvan također ulaže znatne napore ka poticanju industrije

koja omogućuje najviše stope povrata. Industrija u Singapuru je bila temeljena na poboljšanju

tehnološke infrastrukture preko direktnih stranih investicija, dok su u Indoneziji, Maleziji i

Tajlandu koristili mjere industrijske politike koje su bile puno manje sistematične i puno više

prepuštene tržištu. Ono što je u konačnici bitno naglasiti jest da su sve gotovo sve zemlje

orijentirale ka industrijama temeljenim na visokim tehnologijama koje su bile usmjerene na

izvoz i upravo je to jedan od ključnih faktora uspjeha tih zemalja.

9

3. Uzroci krize

3.1. Početak krize Kad se 2. srpnja 1997. godine slomio tajlandski baht, nitko nije znao da je to početak najveće

gospodarske krize od Velike depresije. Kriza se proširila iz Azije u Rusiju i Južnu Ameriku i

ugrozila čitav svijet. Deset godina baht se prodavao prema tečaju oko 25 za dolar, a onda je

preko noći pao oko 25%. Valutno spekuliranje se proširilo i pogodilo Maleziju, Koreju,

Filipine i Indoneziju. Katastrofa s valutnim tečajem je do kraja godine zaprijetila mnogim

bankama, burzama pa i čitavim gospodarstvima u toj regiji (Stiglitz, 2004.).

Kriza se dogodila kroz dva poznata načina. Prvi opisuje situaciju koja se dogodila u Južnoj

Koreji. Ta je zemlja do krize postala jedan od najvećih proizvođača računalnih čipova na

svijetu, a njezini konglomerati Samsung, Daewoo i Hyundai proizvode robu poznatu diljem

svijeta. U prvim danima pretvorbe Koreja je strogo nadzirala svoje financijsko tržište, no pod

pritiskom SAD-a dopustila je zaduživanje svojih poduzeća u inozemstvu. SAD je bio

motiviran velikim stopama povrata koje su se ostvarivale na tom području pa je što prije želio

ući na tržište. Tom liberalizacijom, poduzeća su se podvrgnula hirovima međunarodnog

kapitala. Krajem 1997. godine se Wall Streetom proširila glasina da Koreja neće moći vratiti

svoje dugove zbog nedostatka pričuva, banke su odbile reprogramirati dug i Koreja se uistinu

našla u problemu (to je primjer tzv. proročanstva koje samo sebe ostvaruje).

Druga situacija opisuje primjer Tajlanda. Tu je krizu izazvao napad spekulanata (uz

kombinaciju visoke zaduženosti u obliku kratkoročnih zajmova). Spekulanti su očekivali pad

valute jer su znali da su rezerve Tajlanda pri kraju. Mogla se dogoditi situacija da spekulant

dođe u tajlandsku banku i podigne kredit od 25 milijardi bahta (1 milijarda dolara). Budući da

je konverzija omogućena, on će za taj iznos kupiti milijardu dolara, kako prodaje bahte

njihova vrijednost pada, Tajland pokušava braniti tečaj, no budući da su mu rezerve pri kraju

kad-tad mora pustiti tečaj da deprecira. Tad vrijednost bahta pada na primjerice 50 za jedan

dolar. Spekulant uzima 500 milijuna dolara (puta 50) i vraća kredit, dok ostalo predstavlja

zaradu koju je ostvario kroz pad vrijednosti bahta.

Na taj način došlo je do početka krize u većini zemalja istočne Azije, većinom kao rezultat

prebrze liberalizacije financijskog tržišta koje su te zemlje dugo vremena striktno štitile.

3.2. Širenje krize

U ovom ću dijelu pokušati objasniti koji je bio glavni razlog tako brzog širenja krize među

zemljama istočne Azije. Promatrajući grafikon 2. vidimo da je u razdoblju od 1975. godine do

1996. godine u svim promatranim zemljama, osim Hong Konga, došlo do povećavanja udjela

izvoza u zemlje regije. Drugim riječima, zemlje su počele daleko više trgovati međusobno i

na taj su način, naravno, postale znatno ovisnije jedna o drugoj pa bi eventualna kriza koja bi

se pojavila u jednoj zemlji predstavljala problem i drugim zemljama koji bi se očitovao

padom izvoza ostalih zemalja u tu zemlju, znači došlo bi do općenito nižeg izvoza ostalih

zemalja.

Grafikon 2. Udio izvoza u zemlje regije za odabrane zemlje, 1975.-1996.

Udio izvoza u zemlje regije, 1975-1996

0,00%

5,00%

10,00%

15,00%

20,00%

25,00%

30,00%

35,00%

40,00%

1975. 1996.

Udio izvoza u regiju

God

ina

Hong-Kong Indonezija Koreja Malezija

Filipini Singapur Tajland

Izvor: Khan, Islam i Ahmed, 2005.

Nakon početka krize MMF je napravio grešku upravo time što je zanemario veliku trgovinsku

povezanost zemalja u istočnoj Aziji. On je zahtijevao smanjivanje opsega gospodarstva u

zemljama u kojima se početno pojavila kriza i na taj način utjecao na smanjivanje

gospodarstva i ostalih zemalja. Time je MMF dodatno pogoršao širenje zaraze među

zemljama. MMF je zemljama naložio da, ukoliko im zaprijeti gospodarski pad, moraju

smanjiti deficit trgovačke bilance, čak stvoriti i suficit. Budući da je povećavanje izvoza bilo

praktički neizvedivo, jedini način da se to učini bilo je smanjivanje uvoza. Upravo tim padom

10

11

uvoza se rezao izvoz ostalih zemalja i potpaljivalo širenje krize. Razlog koji je MMF navodio

za takve odluke bio jest taj da zemlje trebaju sačuvati stabilan devizni tečaj, a pravi razlog je

bio taj da su zemlje trebale prikupiti devizne rezerve kako bi mogle zapadnim bankama vratiti

dug. Očito jest da je MMF takvom politikom više vodio računa o zapadnim bankama koje su

prepohlepno ulagale novac, a ne o dobrobiti ljudi koji su morali živjeti u tim zemljama u

kojima je došlo do znatnog pada dohotka i životnog standarda (Stiglitz, 2004.).

3.3. Glavni razlozi krize

Većina autora koji su se bavili proučavanjem istočnoazijske krize (Stiglitz, Radelet i Sachs,

Chowdhry i Goyal i dr.) su naveli četiri osnovna elementa koja su odgovorna za nastanak i

širenje krize:

slabosti u istočnoazijskim ekonomijama

moralni hazard

panika investitora

devalvacija deviznog tečaja

3.3.1. Slabosti u istočnoazijskim ekonomijama

Prvi i najčešće spominjani razlog nastanka krize su slabosti u azijskim ekonomijama. Slabosti

su se većinom odnosile na visok stupanj korupcije koji vlada u time, visok stupanj državne

intervencije, prekrut financijski sektor koji je opterećen mnogobrojnim propisima od strane

države, nedovoljna razina obrazovanosti naroda i sl. Ipak, postavlja se pitanje bi li te zemlje

uistinu mogle godinama ostvarivati takav nevjerojatan rast da su toliko korumpirane, previše

pod nadzorom države, neobrazovane i sl.? Naravno da ne bi pa nas to navodi na odgovor da

slabosti u azijskim ekonomijama ipak nisu presudan faktor nastanka krize.

Postoje slabosti u azijskim ekonomijama, ali one nisu osnovni problem koji je doveo do krize.

Znatan problem leži u zapadnim bankama koje su ponesene visokim stopama povrata koji su

ostvarivani na tom području previše i preoptimistično pozajmljivale. Doslovce su se natjecale

koja će više novca uložiti u regiju, a kad je došlo do problema nisu niti trenutka razmišljale

već su činile sve kako bi povukle svoj novac pri čemu im je MMF svesrdno pomagao. U samo

7 godina je potražnja banaka prema privatnom sektoru porasla na 50% BDP-a u Tajlandu,

Maleziji i Koreji (Radelet i Sachs, 1999.).

3.3.2. Moralni hazard

Krugman (1998.) ilustrira da kad financijski posrednici prime implicitne garancije da će

njihovo ulaganje biti vraćeno u svakom slučaju, racionalno donose odluku o ulaganju koje je

preriskantno u potrazi za većim povratom. Na taj način su razmišljale i zapadne banke

prilikom pozajmljivanja zemljama u istočnoj Aziji. Povodile su se primjerom Meksika i

meksičke krize 1995., gdje su MMF i američko Ministarstvo financija spasili strane banke od

gubitaka kad se Meksiko našao pred problemima (Radelet i Sachs, 1999.).

Na taj način dolazi do situacije u kojoj banke previše pozajmljuju i mnogi projekti s neto

sadašnjom vrijednosti koja je bila negativna su ipak bili financirani (Chowdhry i Goyal,

1999.). Investitori su znali da će, ukoliko dođe do ikakvih problema, MMF intervenirati i

upravo se to i dogodilo. Naređeno je zemljama, ukoliko žele primiti pomoć da će morati

smanjiti rashode i smanjiti deficit čime bi se obnovile devizne rezerve potrebne za vraćanje

stranih dugova.

3.3.3. Panika investitora

Kriza općenito predstavlja lošu ravnotežu u situaciji višestrukih ravnoteža. U slučaju kada

kratkotrajne strane obveze narastu relativno prema kratkotrajnim stranim potraživanjima

investitori počinju povlačiti novac. Oni znaju da oni koji posljednji ostanu na tržištu će

najvjerojatnije ostati bez tog novca i zato dolazi do ogromnih odljeva novca iz zemlje u vrlo

kratkim periodima (Radelet i Sachs, 1999.). Upravo takvu situaciju možemo vidjeti na

grafikonu 3.

Grafikon 3. Tijek privatnih investicija u pet azijskih gospodarstava*, 1995.-1998. Tijek privatnih investicija, 1995.-1998.

80,4

102,3

0,2

-27,6-40

-20

0

20

40

60

80

100

120

1995. 1996. 1997. 1998.

Godina

Inve

sticije

u m

lrd. d

olar

a

*Indonezija, Malezija, Filipini, Tajland, J. Koreja Izvor: IIF, 1999.

12

13

Vidimo da je u 1996. godini u pet zemalja na grafikonu uloženo više od 102 milijarde dolara.

U 1997. godini u zemlji je ostalo samo 0,2 milijarde. Takav šok od pada investicija od preko

100 milijardi dolara ostavio je zemlje opustošene i pri kraju deviznih rezervi, vrlo ranjive na

spekulativni kapital kojem je omogućen ulaz u zemlju širokom liberalizacijom financijskog

tržišta.

3.3.4. Devalvacija deviznog tečaja

Određeni su promatrači, kako pišu Radelet i Sachs (1999.), smatrali da je devalvacija

deviznog tečaja dovela do širenja krize, no prema mišljenju autora time su oni samo

pomiješali uzrok i posljedicu. Do devalvacije je neizbježno došlo kad su zemlje ostale pri

kraju deviznih rezervi, a razlog koji je doveo do pada deviznih rezervi ima puno veći utjecaj

na nastanak krize nego sama devalvacija.

Radelet i Sachs (1999.) smatraju da je problem bio u držanju tečaja fiksnim i na previsokoj

razini. Jednom kad je došlo do pada tečaja, povjerenje investitora je poljuljano, novac je

počeo otjecati iz zemlje i time je pad tečaja još samo produbljen. Autori smatraju da bi se

puno bolja situacija postigla da je tečaj bio fleksibilan. Time bi se izbjegao napad na devizne

rezerve, ne bi bilo narušeno povjerenje investitora i ne bi u tolikoj mjeri došlo do otjecanja

novca iz zemalja.

14

4. Situacija nakon krize

4.1. Stanje u zemljama

Stanje u zemljama pred sam kraj krize bilo je uistinu dramatično. Trideset godina neprestanog

rasta koji je većina zemalja ostvarivala u nešto više od pola godine je znatnim dijelom

poništeno. Zemlje su ostale u rasulu iz kojeg se mnoge od njih još godinama poslije nisu

uspjele izvući.

Ako pogledamo tablicu 5. vidjet ćemo kako je kriza utjecala na tekući račun zemalja

zahvaćenih krizom. Vidimo da se u promatranom razdoblju kratkoročni dug smanjio što se

može smatrati pozitivnim, ali do toga smanjenja nije došlo prirodno već pod pritiskom MMF-

a i zapadnih banaka kojima se dug morao vratiti, a nauštrb životnog standarda ljudi. Drugim

riječima, došlo je do znatnog rezanja socijalnih davanja koja su potom dovela do nemira

diljem zemalja. Druga bitna stavka koju se treba promotriti u tablici je kretanje visine

deviznih rezervi. Vidimo da nije došlo do značajnije promjene u visinama deviznih rezervi što

je začuđujuće uzevši u obzir količinu novca koja je otišla iz tih zemalja.

Tablica 5. Vrijednost kratkotrajnog duga i rezervi u odabranim zemljama, 1997.-1998. (mil. dolara) Lipanj 1997. godine Lipanj 1998. godine Zemlja/Dug Kratkoročni dug Rezerve Omjer Kratkoročni dug Rezerve OmjerIndonezija 34,661 20,336 1,704 27,658 17,950 1,541Južna Koreja 70,612 34,070 2,073 33,161 40,835 0.812Malezija 16,268 26,588 0.612 11,199 19,702 0.568Filipini 8,293 9,781 0.848 10,17 9,024 1,127Tajvan 21,966 90,025 0.244 18,59 83,286 0.223Tajland 45,567 31,361 1,455 27,767 25,785 1,077

Izvor: Radelet i Sachs, 1999. Sve to nam samo još više govori u prilog utjecaju MMF-a na to da zemlje smanje svoje

rashode (uvoz) i na taj način omoguće punjenje deviznih rezervi koje će služiti za vraćanje

stranih zajmova i izvlačenje iz nevolja zapadnih banaka koje su, očito, loše ulagale i sad se ne

moraju suočiti s posljedicama takvog lošeg ulaganja. Cjelokupnu nam situaciju još jače

dočarava tablica 6. koja nam pokazuje kretanje tekućeg računa i uvoza odabranih zemalja.

Vidimo da su sve zemlje iz deficita prešle u suficit tekućeg računa što samo potvrđuje gornje

teze. Uvoz nam pokazuje stavku na uštrb koje se taj prijelaz ostvarivao, a također nam

pokazuje i jedan od uzročnika širenja zaraza među zemljama BRAE.

Tablica 6. Eksterna prilagodba u odabranim zemljama, 1996-1998 (mlrd. dolara) Tekući račun Uvoz robe Zemlja/Godina 1996. 1998. Promjena 1996. 1998. Promjena

Tajland -14,70 14,20 28,90 63,90 36,50 -27,40

Malezija -4,70 9,10 13,80 78,40 58,30 -20,10

Indonezija -7,70 4,00 11,70 44,20 31,90 -12,30

Filipini -4,00 1,30 5,30 31,90 29,50 -2,40

J. Koreja -23,00 40,60 63,60 144,90 90,50 -54,40

Ukupna promjena - - 123,30 - - -116,60Izvor: Ferguson, 2000. Još jedan pokazatelj toga kako je kriza utjecala na zemlje istočne Azije nam pokazuje i

grafikon 4. u kojemu vidimo kretanje realnog deviznog tečaja. Zemlje su uglavnom

podržavale fiksni devizni tečaj, ali je pritisak na odljev novca iz zemlje doveo do toga da su

brzo ostale bez svojih deviznih rezervi i tada je došlo do sloma valute i svih negativnih

posljedica koje slom valute nosi. Premija rizika je skočila što je dovelo do znatnog rasta

kamatnih stopa , to je dovelo do toga da je znatan dio poduzeća uslijed prezaduženosti morao

proglasiti stečaj, došlo je do smanjenja investiranja i općenito poduzetnička se klima dosta

promijenila na gore.

Grafikon 4. Vrijednost deviznih tečajeva odabranih zemalja, lipanj 1997.-svibanj 1998.

-36% -33,6%

-73,8%

-33%

0%

-36,2%

-13,8%

-80

-60

-40

-20

0

20

40

Dep

reci

jaci

ja T

ečaj

pre

ma

dola

ru

Tajland Malezija Indonezija Filipini Hong-Kong J. Koreja Tajvan

Država

Devizni tečajevi, lipanj 1997.-svibanj 1998.

Dolari za 100 jedinica lokalne valute (30. lipnja 1997.) Dolari za 100 jedinica lokalne valute (8. svibnja 1998.)

Postotna promjena

Izvor: Goldstein, 1998.

15

16

4.2. Konačne implikacije vezane uz krizu

Jedan od osnovnih problema bila je prebrza liberalizacija financijskih tržišta u zemljama

istočne Azije. Problem je bio u tome što su se preskakali koraci, odnosno došlo je do

liberalizacije, a prije toga nije učinjeno ništa vezano uz osnivanje i jačanje institucija koje bi

se trebale brinuti za normalno funkcioniranje tog tržišta. Tako je u vrijeme kad je nastala

panika novac „pobjegao“ iz zemlje, a nisu postojale institucije koje bi otjecanje tog novca

zaustavile i usporile i pri tome spriječile štetu koja nastaje takvom situacijom.

Kriza je jasno pokazala i opasnost koju nosi fiksni devizni tečaj. Zemlje su ga koristile kao

način izbjegavanja volatilnosti na relativno slabim financijskim tržištima. Također je korišten

i kao način obrane od hiperinflacije. Ipak, iako su fleksibilna tržišta sklonija volatilnosti,

fiksna tržišta skrivaju puno veću opasnost od sloma jednom kada pritisak na valutu postane

prejak i kada se ona više ne može braniti. Upravo to se dogodilo u zemljama istočne Azije

(Radelet i Sachs, 1999.).

Politika MMF-a vezana uz krizu je također pokazala slabosti. Korištenjem modela one size

fits all došlo se do velikih pogrešaka koje su samo produbile krizu. MMF je odbijao gledati

svaku zemlju zasebno, uvažavajući njihove specifičnosti i individualne razloge koji su doveli

do jačanja krize. Politika visokih kamatnih stopa, ostvarivanja suficita tekućeg računa,

zatvaranje banaka, financijskih institucija i sl. bila je pogrešna što je MMF u konačnici i

priznao (Radelet i Sachs, 1999.).

U konačnici kriza je razotkrila da postoji vrlo malo načina i mehanizama koji bi uspjeli

spriječiti financijsku paniku vezanu uz poslovanje na tržištima u razvoju. Potrebno je razviti

dodatne institucije na međunarodnoj razini koje bi nadgledale ta tržišta i pomogle u tome da

se takve situacije donekle u budućnosti izbjegnu (Radelet i Sachs, 1999.).

17

5. Zaključak

Zemlje istočne Azije su postigle iznimno velik ekonomski rast kroz tako dugo razdoblje

zahvaljujući kombinaciji visoke razine akumulacije ljudskog i financijskog kapitala, efikasne

raspodijele tih sredstava i ostvarivanja visoke razine produktivnosti. Država je odigrala

iznimno bitnu ulogu u tome svemu jer je vodila računa da se sredstva koja su godinama

akumulirana usmjere upravo u ona područja gospodarstva koja mogu ostvariti najveći povrat.

Zemlje su bile izuzetno izvozno orijentirane što im je omogućilo financijsku stabilnost i

fleksibilnost za razliku od zemalja na sličnom stupnju razvoja u ostalim dijelovima svijeta.

Nastankom krize koja je bila kombinacija slabosti u istočnoazijskim ekonomijama, moralnog

hazarda financijskih institucija, panike investitora i sloma deviznog tečaja u zahvaćenim

zemljama, razdoblje dugotrajnog prosperiteta je završeno i zemlje su iskusile što znači biti

izložen hirovima međunarodnom tijeka kapitala. MMF je cjelokupnu situaciju samo dodatno

pogoršao forsiranjem pogrešnih politika uvođenja visokih kamatnih stopa, rezanja deficita

tekućeg računa, smanjivanja opsega gospodarske djelatnosti i prisilne prebrze liberalizacije

financijskih tržišta. Ta je liberalizacija na tržištima koja još nisu bila dovoljno uređena dovela

još do daljnjeg pogoršavanja situacije i još dublje krize.

Zemlje su se zahvaćene krizom našle u situaciji slomljene valute, velikog pada dohotka,

podizanje nemira koji su uzrokovani rezanjem socijalnih davanja, velikom dugu prema

međunarodnoj zajednici i pod znatnim pritiskom MMF-a. Sve je to dokazalo da svijet ne

razumije financijske krize još uvijek dovoljno dobro. Kriza se je pojavila potpuno

neočekivano i jednom kad se pojavila načinila je puno više štete nego je to itko mogao

predvidjeti. Najnovije svjetska gospodarska kriza sve to potvrđuje i samo nas upozorava

koliko je cjelokupno svjetsko tržište kompleksno i povezano i da moramo biti puno oprezniji i

skromniji kad su u pitanju različita predviđanja koja se daju vezana uz njegovo

funkcioniranje.

Popis literature

Chowdhry, B., Goyal, A. (1999.) Understanding the Financial Crisis in Asia, The Anderson School at UCLA, str. 1.-21. Easterly, W., Rodriguez, C., Schmidt-Hebbel, K. (1993.) Public Sector Deficits and Macroeconomic Performance, Oxford University Press Ferguson, R. (2000.) Tale of Two Continents: A Comparison of Asia and Latin American Experiences during Recent Financial Turmoil, National Economic Association Goldstein, M. (1998.) The Asian Financial Crisis-Causes, Cures, and Systemic Implications, Institute for International Economics Institute for International Economics (1999.) Capital Flows to Emerging Market Economies Khan, S., Islam, F., Ahmed, S. (2005.) The Asian Crisis: An Economic Analysis of the Causes, The Journal of Developing Areas, god. 39, br. 1, str. 169.-190. Krugman, P. (1998.) What Happened to Asia?, Unpublished paper, MIT Page, J. (1994.) The East Asian Miracle: Four Lessons for Development Policy, NBER Macroeconomisc Annual, god. 1994., br. 9., str. 219.-269. Radelet, S., Sachs, J. (1999.) What Have We Learned, So Far, From the Asian Financial Crisis, Economic Growth Center, god. 1999., br. 16, str. 1.-24. Stiglitz, J. (2004.) Globalizacija i dvojbe koje izaziva, Algoritam, Zagreb United Nations Development Programme (1991.) Human Development Report, Oxford University Press World Bank (1992.) World Development Report, Oxford University Press

Popis tablica Tablica Stranica 1. Deficit proračuna kao postotak BDP-a u odabranim zemljama 3

2. Vanjski dug odabranih zemalja i regija 1991. godine 4

3. Potrošnja na obrazovanje kao postotak BNP-a 6

4. Širenje izvoza u odabranim azijskim gospodarstvima 7

5. Vrijednost kratkotrajnog duga i rezervi u odabranim zemljama,

1997.-1998. (mil. dolara) 14

6. Eksterna prilagodba u odabranim zemljama, 1996-1998 (mlrd. dolara) 15

Popis ilustracija

Popis grafikona

Grafikon Stranica 1. Realni devizni tečaj u odabranim zemljama (1980=100) 5

2. Udio izvoza u zemlje regije za odabrane zemlje, 1975.-1996. 10

3. Tijek privatnih investicija u pet azijskih gospodarstava, 1995.-1998 12

4. Vrijednost deviznih tečajeva odabranih zemalja, lipanj 1997.-svibanj 1998. 15