Dio-1 Prvi put na muslimansko-bonjaki narod ima priliku da na svom jeziku upozna djelo indijskog profesora SAFIJJUR-R-AHMAN EL-MUBAREKFURI pod naslovom "ZAPEAENI DENNETSKI NAPITAK". Ovo djelo je dobilo prvu nagradu od ukupno 171. prispjelog rada na natjeaju za najbolju Resulullahovu siru (ivotopis). Konkurs je raspisala Islamska svjetska liga "Rabita". itaocu se prua mogunost da otvori stranice ove knjige i spozna put do dennetskog napitka. Molimo Allaha d., da ovo djelo bude od velike koristi naim muslimanima. Prevodilac Naziv originala: ER-RAHIKU-L-MAHTUMI Naziv prijevoda: ZAPEAENI DENNETSKI NAPITAK Autor: SAFIJJURRAHMAN ELMUBAREKFURI Sa arapskog prevela: SUBHIJA HADIMEJLI - SKENDEROVI Lektori: MUHIDIN DANKO SAFA BULBULIJA Recenzenti: ABDIBEGOVI NUSRET (MUFTIJA) ZUHDIJA ADILOVI Korektura: SUBHIJA HADIMEJLI - SKENDEROVI Urednik: IMAD EL - MISRI Grafika i tehnika obrada: Tira: 10.000 primjeraka tampa: . Ova knjiga je tampana pod nadzorom Muftijstva Travnik i Zenica.

RIJEI GENERALNOG SEKRETARA ISLAMSKE SVJETSKE LIGE - RABITE, GOSPODINA PROFESORA ALI EL-HAREKANA Hvala Allahu, Gospodaru svjetova, Stvoritelju nebesa i zemlje, davaocu tmine i svjetla, i neka je Allahov salavat i selam na naeg Poslanika, a.s, koji je peat svim prethodnicima, koji je znao obradovati i upozoriti, obeati i zaprijetiti. Sa njim je Allah izveo ovjeanstvo iz tmine i zablude na pravi put, put vlasnika svega to je na nebesima i zemlji. Zaista Allahu se sve vraa?! Kada je Uzvieni Allah d., obdario svoga Poslanika, s.a.v.s., efaatom, i dodijelio mu posebno mjesto meu poslanicima, uputio je muslimane da ga vole i Sebi uinio njegove sljedbenike dragim, poruio je: "Reci: Ako Allaha volite, mene slijedite, i vas e Allah voljeti i grijehe vam oprostiti." (Ali Imran: 31). Ove Allahove d.. rijei, poruka su muslimanima da svim svojim srcem tee i vole Resulullaha, a.s. Razlozi za neprekidnu ljubav, nalaze se u linosti, karakteru i djelu Resulullaha, a.s, i iz dana u dan su sve vei i vei. Stoga su se muslimani od samog poetka Islama vrsto vezali uz njega, oponaali ga, i na svakom koraku isticali njegove vrijednosti i vrline, pa zbog svega toga, poee biljeiti njegov ivotni put "Siretu Resulullah, a.s." Poslanikov, a.s, sjajni ivotopis temelji se na njegovim rijeima, djelima i njegovom uzornom karakteru. Aia, r.a, kae: "Njegovo ponaanje je po Kuranu," a Kuran je Allahova knjiga, Njegova univerzalna rije, pa ko se bude

tako vladao bie najbolji ovjek, kompletna linost i najvoljenija osoba kod Allahovih stvorenja. Muslimane i danas vrsto povezuje velika i neograniena ljubav prema Poslaniku a.s. Otuda, onaj ko ga voli ita i pie o njemu. Tako je nikla ideja da se odri Prvi islamski kongres, posveen studiji o asnom Resulullahovom, a.s, ivotu, radu i djelu. Taj kongres je odran u Pakistanu 1396. h.g. gdje je Islamska liga Rabita ponudila novane nagrade u vrijednosti od 150.000 saudijskih rijala za pet najboljih pisanih djela o ivotopisu Resulullaha, a.s, uz slijedee propozicije: 1. da studija bude kompletna i da precizno obuhvata historijske dogaaje hronolokim redom; 2. da bude autentina i prethodno neobjavljivana; 3. da autor navede sva klasina i ostala djela kojima se sluio; 4. da autor napie posebno kompletnu autobiografiju sa strunim kvalifikacijama i navedenim svojim naunim radovima ili tampanim djelima, ako ih ima; 5. da studija bude itko napisana ili odtampana; 6. da bude napisana na arapskom ili nekom drugom ivom jeziku; 7. studija e se primati s poetka mjeseca rebiu-ssani 1396. h.g. pa do poetka muharrema 1397. h.g; 8. studije e se predavati Optem sekretarijatu Islamske Rabite u Mekki, u zatvorenoj i zapeaenoj koverti, koje e se registrovati pod zasebnim serijskim brojevima; 9. radove e pregledati posebna struna komisija sastavljena od uenjaka ove znanosti. Ovakav proglas bio je podsticaj da u konkursu uestvuju svi oni koje je Allah, d., obdario ljubavlju prema Resulullahu, a.s, pa su prouavali njegovu linost, rad i djelo, a uz to su imali dara i da piu. U sjedite Rabite, poeli su prispjevati radovi napisani arapskim, urdu i drugim jezicima. Za konkurs je prispjeo 171 rad od kojih je: 84 studije na arapskom jeziku, 64 studije na urdu jeziku i 21 studija na engleskom, jedna studija na francuskom i jedna na hamitskom (afrikom) jeziku. Struna komisija je proitala i prouila sve radove i odabrala pet najboljih, iji autori su i dobili nagrade. To su: 1. dobitnik prve nagrade, profesor Safijju-R-Rahman El-Mubarekfuri, predava na Selefijskom Univerzitetu u Indiji. Vrijednost nagrade je 50.000 saudijskih rijala; 2. dobitnik druge nagrade, dr. Medid Ali Kan sa pokrajinskog Islamskog univerziteta Nju Delhi Indija. Vrijednost nagrade 40.000 s.r; 3. dobitnik tree nagrade, dr. Nusajr Ahmed Nasir, rektor Islamskog univerziteta u Pakistanu. Vrijednost nagrade 30.000 s.r; 4. dobitnik etvrte nagrade, profesor Hamid Mahmud Mensur Lemud iz Egipta, a vrijednost nagrade je 20.000 s.r; 5. dobitnik pete nagrade je profesor Abdusselam Haim Hafiz iz Medine, Saudijska Arabija, a vrijednost nagrade je 10.000 s.r. Rabita je objavila imena pobjednika na Prvoj Azijskog islamskoj konferenciji u Karaiju, mjeseca abana, 1398. h.g. kao to ih je objavila i cjelokupna islamska javnost. Ovaj dogaaj je proslavljen u Mekki na sveanosti koju je organizovao Emir Saud ibn Abdul-Muhsin ibn AbdulAziz, zamjenik namjesnika okruga Meke, 12. rebiul-evvela 1399. h.g. Sekretarijat Rabite je na ovoj sveanosti obznanio da e tampati nagraene studije na nekoliko svjetskih jezika. Skladno tome nudimo potovanom itaocu prvijenca ovih studija, ili prvo- nagraeno djelo autora, ejha Safijju-R-Rahmana El-Mubarekfurija, profesora Selefijskog univerizteta u Indiji. tampae se i ostali nagraeni radovi s molbom Uzvienom Allahu, d., da primi od svih nas naa djela, uinjena izriito u Njegovo ime. Allah je divan Gospodar i divan Pomaga. Neka je salavat i selam na naeg Resulullaha, a.s, njegovu porodicu, ashabe i njegove sljedbenike. Generalni sekretar Rabite Muhamed ibn Ali El-Harekan PREDGOVOR IZDAVAA Siretu Resulullahi, a.s, e uvijek biti historijska osmatranica, nepresuno vrelo, iz kojeg e se napajati generacija za generacijom ednih znatieljnika koji su batinici poslanstva, nosioci imanske baklje, iji e plamen vjeno goriti, a oreol svjetlosti stalno iriti. Ko je prouavao ivotni put Resulullaha, a.s, i dovoljno se posvetio njegovoj idejnoj, misaonoj i praktinoj vrijednosti, vidi neprekidni lanac interesantnih i neobinih historijskih dogaaja u kojima su Resulullah, a.s, i

mala skupina vjernika ovladali mnogim naunim saznanjima, jo u ono doba. Porijeklo materije, uzroci Zemljine tee, i mnoga druga saznanja iz Kurana, uzdigla su njima ovjenost na nivo nepoznat i nevien do tada u ljudskom rodu. Ko se dublje unese u ivot i djelo Resulullaha, a.s, otkriva mu se misteriozni preobraaj suhe, neplodne i prazne historije, koja je bila poput suhe pustinje, - u plodnu i bogatu zemlju iz koje isklija, a potom izraste ovjenost, znanje, uljudnost i ljepota. Sa Resulullahovog, a.s, izvora napojie se ljudi, iz njegovog ruinjaka ubrae plodove i mirisno cvijee. Time su se hranili i bili prekoreni tek toliko da se zna da su ljudi a ne meleki; mogao si ih uti kako govore: "Postoji jedna velika pustinja u ijem zagrljaju odrastoe ljudi koji prihvatie Islam i ponesoe ga prostorima nastanjenim mrakom, razgonei ispred sebe tminu i neznanje." Djela Resulullaha, a.s, nam govore: "Mi izgraujemo ummet - narod, kome e pripadati historija Svijeta u budunosti." Dosadanja historija ne pozna linost poput Resulullaha, a.s, koja je imala strpljenja u nesrei, postojanosti u pravdi, vrstine u karakteru, smirenosti u ovodunjalukim potresima i stresovima. Niko nije bio milostiviji od njega, irokogrudniji i razumniji, i niko od ljudi nije mogao dokuiti kao on izvanzemaljska znaenja. Njega je Allah, d., stvorio da ovlada mnogim nedaama i da ih potini sebi. Stoga je Resulullah, a.s, za historiju ovjeanstva nepresuni izvor humanizma, a za samo ovjeanstvo pokrovitelj ustrojstva tog humanizma i njegovog sprovoenja od ideje u djelo. Uzvieni Allah, d., je zapeatio Resulullahovo, a.s, srce od svih poroka i nevaljaltina, od samog roenja pa do smrti. itajui Resulullahov, a.s, ivotopis, upoznajemo njegovu linost, njegove karakterne crte, njegov nain izraavanja i metod rada, i shvatamo da mu je Allah, d., u svemu bio naklonjen: Upuiva, Pomaga i Zatitnik. Islam mu je bila vjera, a Kuran vodilja. Uz ovo emo spoznati da ovjek nije u stanju dostii visoke moralne ciljeve i ljudske vrijednosti, osim po uzoru na Resulullaha, a.s, koji je, prije svega, bio ovjek, a zatim pokreta humanizma i drutvenog napretka. U Resulullahove, a.s, nadljudske, nadnaravne mogunosti, tj. u njegove mudize se ubraja, izmeu ostalog, i to to je svoju historiju dopunio injenicama koje do tada ovjeanstvo nije zabiljeilo. Cijeli Resulullahov, a.s, ivot je postavljen i ureen Allahovom odredbom. Kao da je njegova svojstva stvorio Allah, d., u vremenu, a zatim ih zakaio, da bi ih prema ivotnoj dobi i odreenim potrebama uzimao iz vremena i njima kitio Svoga Poslanika, a.s. Bilo je to kao kad biljka na zemlji uzima sunevu svjetlost sa neba, bez koje ne moe ivjeti. Jedna vana komponenta Resulullahove, a.s, linosti je bila dar govora - rjeitost, koja inae nije nedostajala tom nepismenom arapskom narodu. Resulullahov, a.s, govor, njegove rijei, iskazane misli, odvode te u bogatu plodnu bau sa raznoraznim plodovima. Kad ue u tu bau, osjea da sve oko tebe die i kao da kuca jednim srcem. Svaka Resulullahova, a.s, rije i misao, nosi sa sobom poruku. Shvati li je, osjetit e novu volju za ivotom. On doarava eljenu sliku svojim nainom kazivanja: smireno, iskreno, osjeajno i dopadljivo. Potom, i ne htijui uvijek, italac pada pod njegov uticaj, pa se postepeno humanizira. On odgaja i njeguje u itaocu ono to je ljudsko, a potom Allah, d.,podari kome hoe dio njegove svjetlosti.Resulullahov, a.s, govor nam je toliko blizu kao dua u ovjeku, a u isto vrijeme, tako daleko, kao to ne znamo ta je dua. On ima rjeenje za svaki problem, nudi izlaz iz svake teke situacije i ukazuje na osvjetljenje staza kojima se treba kretati. Dok itamo Resulullahove, a.s, rijei, gubimo predodbu o vremenu i prostoru, i onako zadubljeni u znaenje tih rijei, doivljavamo njegovu blizinu, kao da je tu, sa nama u neposrednom govoru. Kad u svom tekstu unese novu ideju, ona odjednom njegovim rijeima daje novi smisao. Mi ga razumijemo onoliko koliko smo s njim, koliko ga pratimo i koliko elimo da ga razumijemo. Ako se na neemu zaustavimo, i on se zaustavi, ako produimo, i on produi. Ono to smo prema njemu izvrili, i on je prema nama ispunio. Resulullah, a.s, ne posjeduje u svom nainu izraavanja ono to posjeduje veina retoriara svijeta. U njegovom jeziku nema brutalnog govora, nema cininog i dvosmislenog znaenja, nema crnog humora. On ne dozvoljava sebi, kao drugi koji puste jeziku na volju, pa priaju sve ono to im se servira. Resulullahov, a.s, govor je reen ili kazan da bi ponio smisao i poruku koja treba da postane stvarnost. On govori srcem koje zrai imanom i Kuranom. Iza njegovih rijei stoji Uzvieni Allah, d.. Sve u svemu, to je formula na temelju koje treba da ivi ovjek. ivot, rijei i djelo Allahovog Poslanika treba da budu uzor za svakog ovjeka, pogotovo kad se zna da je on od roenja do smrti hodio stazama istog Islama (fitre). Njegov ivot nema tamnih mrlja koje bi pruile suprotno saznanje. Tu nema kolebanja. Stoga istiemo da cijeli ivot Resulullaha, a.s, njegove rijei I djelo, treba da znae vjerniku ono to za njega znai njegovo srce, bez kojeg ne bi

mogao da ivi. Njegova sjena treba da ga prati poput savjesti koja prati razum. Svjesno ne moemo pobjei od svoje sjene, niti od svoje savjesti. Svjesno ne smijemo pobjei od Resulullaha, a.s. Trebamo teiti za duhovnim i moralnim uzdignuima nad materijalnim privlanostima i ovozemaljskim njenim okovima. Dua ne moe da poleti i da se uzdigne na visinu dok ovjek ne spozna cilj svoga raanja, ivljenja, umiranja i ponovnog proivljenja. A spoznati to moe samo onaj ovjek, kome je njegov Poslanik bio Resulullah, a.s. Na ummet ima vjeru i Poslanika kakve nema ni jedan drugi narod. "Allah, d., nas je poslao da izvedemo, onoga ko hoe iz robovanja ovjeku u robovanje i oboavanje Gospodara svih ljudi, iz nepravde vjera u pravdu Islama i iz nepravde ovoga svijeta u irinu i ovoga i onoga svijeta." Ovo su rijei koje pojaavaju ovjekov iman. One zrae svjetlom i pruaju nadu. Izgovorila ih je osoba koju je odgojio na voa i prvi uitelj, s.a.v.s, osoba koja je shvatila cilj svoga ivljenja i radila na ostvarenju tog cilja. I ovakav mora biti svako onaj ko hoe da se pridrui povorci pravovjernih na njihovom dugom putu. Zbog velikog znaaja koje zauzima "Sira" u ivotu svakog muslimana, bilo zbog prolosti ili sadanjosti, napisane su mnoge knjige u kojima se ivotu Resulullaha, a.s, pristupalo sa razliitih aspekata, tematski ili metodski. Meutim, ima nekoliko knjiga o Resulullahovom, a.s, ivotu i djelu koje se odlikuju pripovjedakim stilom pisanja, a uz to su dosljedne historijskim zbivanjima i preciznim i tanim podacima, to omoguava itaocu da ih ita s lahkoom, da ih potpuno razumije i prouava bez manjkavosti. Ova knjiga sa naslovom na arapskom jeziku "Er - Rahikul - Mahtum", a to bi se na bosanskom moglo prevesti kao: "Zapeaeni dennetski napitak" ili "Zapeaeni nektar", od profesora Safijju-R-Rahmana iz Indije, spada u jedinstvene knjige po svojoj hronologiji zbivanja, metodologiji izlaganja, a posebno je izraena sveobuhvatnost iste "Sire" bez primjese sumnje ili neistine koje su pratee komponente nekim djelima. Takoer se ova knjiga odlikuje svojom pristupanou iroj italakoj publici, kao i samim istraivaima ija je "Sira" inae struka. Svako e za sebe nai ono to eli. Stoga je ovo djelo "Er-Rahikul-Mahtum" dobilo prvu nagradu na Rabitinom konkursu "Za najbolju Siru." Dodajmo ovdje da je ovo djelo samo nastavak truda kojeg su uloili uenjaci Indije kroz dugi niz stoljea na ouvanju islamske tradicije, njegujui mnoge islamske znanosti. Poznata su njegova originalna I neponovljiva nauna dostignua na polju tefsira, hadisa, Sire i ostalih hadiskih znanosti. I dok objavljujemo ovu knjigu za muslimane Istoka i Zapada, molimo Allaha d., da se njome koriste. Allah zna ta je u namjeri svakog ovjeka! Izdava RIJE AUTORA Hvala Allahu koji je poslao svoga Poslanika, a.s, sa objavom istinite vjere, koja e se uzdii nad svim vjerama. Hvala Allahu koji ga je poslao da svjedoi, da obraduje, da opominje i da poziva svome Gospodaru nosei svjetiljku koja sija. Hvala Allahu koji je dao da u naem Poslaniku, a.s, imamo lijep uzor za sve one koji mnogo vole i mnogo slave Allaha i nadaju se Sudnjem danu. Dragi moj Allahu, blagoslovi i salavat i selam donesi na naeg Resulullaha, a.s, njegovu obitelj, rodbinu i drugove i one koji ih slijede u dobrim djelima do Sudnjeg dana. Podari im izvore svoje milosti, svoga zadovoljstva i opskrbe. A, zatim: Radostan sam da je Islamska svjetska liga - Rabita objavila konkurs za najbolju "Es-Siru" na Kongresu Es-Sire, odranom u Pakistanu, mjeseca rebiul-evvela 1396. h.g. Konkurs je bio otvorenog tipa za sve muslimane svijeta, a tema je bila "Es-Siretun-Nebevijjetu", neka je na onoga, ko je dao ideju za ovakvu naunu studiju, hiljadu hiljada puta salavat i spas. Bio je ovo veliki izazov piscima i uenjacima ove tematike da uloe maksimalan trud i da se prijave na konkurs. Smatram da e ovaj trud biti plodonosan i od velike vrijednosti za budue generacije. Zaista je ivotopis Resulullaha, a.s, jedinstven. On je muhammedanski, poslaniki i drugaiji od svih drugih ivotopisa. Salavat i selam na Allahovog Poslanika! Kada preciznije pogledamo, Sira je jedini izvor iz koga proistiu praktina islamska ivotna pitanja, od neprocjenjive vrijednosti za sreu ljudskog roda. Sretan sam zbog donoenja odluke da uestvujem na tom mubarek konkursu, ali se pitam: gdje sam to ja, i ko sam to ja, da bih mogao baciti jedan zraak svjetlosti na ivot najodabranijeg i Allahu najdraeg od svih poslanika, Resulullaha, a.s. Ja sam ovjek koji doivljava

veliku sreu i zadovoljstvo kada se nalazim u "drutvu" Resulullaha, a.s. Ljubav prema njemu grije moje srce i daje mi podstreka i volje za ivotom, bodri me da ne klonem duhom i ne malaksam tijelom i da ne posrnem u ponore tmine. Ui me da dostojanstveno ivim ovaj ivot i dostojanstveno umrem kao pripadnik najodabranijeg naroda, Resulullahovog, a.s, ummeta. Molim Allaha, d., da s njegovim efaatom grijehe mi oprosti. Na kraju, rei u neto ukratko o svom radu: Prije nego sam poeo pisati ovaj rad, smatrao sam da treba biti srednjeg obima. Izbjegavao sam opirno izlaganje kao i bezvrijedno skraivanje. itao sam u mnogim izvornim djelima "Sire" veliku opirnost u manje vanim stvarima, tj. u sporednim dogaajima, kao i razliit raspored i redoslijed bitaka, te sam u ovakvim sluajevima nastojao biti precizan s ciljem da doem do prave istine. Dogaaje i zbivanja sam posmatrao sa vie razliitih aspekata, dok nisam prihvatio da u kosturu mog rada bude ono to je najjasnije i po mom miljenju najtanije. Izbjegavao sam komentarisanje dokaza, jer to dovodi do nepotrebne opirnosti, ali moda sam ukazao na neke dokaze, onda kada bih se pobojao da e se italac isuavati, ili kada bih primjetio da su svi autori, unato istini, otili drugim putem. Moj Allahu, meni dobro odredi na ovom i buduem svijetu, Ti si zaista Onaj koji oprata, koji zasluuje ljubav, Ti si Gospodar Ara slavnog. 24.07.1396. h.g.

Safijju-R-Rahman El-Mubarkfuri Selefijski Univerzitet Indija POLOAJ ARAPA I ARAPSKIH NARODA Siretu Resulullah ili ivotopis Resulullaha, a.s, je pravi tuma Objave Kurana i poruke koju je Poslanik a.s, ponio cijelom ovjeanstvu. Ta Objava je putokaz kojim je Allah d., izveo ljude iz tmine na svjetlo, iz vjere u idole u vjeru u jednoga Boga. Stoga nije mogue u potpunosti doarati velianstvenu mo Allahove Objave, osim ako se uporedi stanje koje je prethodilo Objavi sa stanjem koje je rezultat njenog uticaja i moi. Sa tog stanovita donosimo poglavlje o arapskim narodima i historijskim zbivanjima prije Islama, a onda i poglavlje o historijskim prilikama doba u kojem se pojavio Muhammed, a.s. Poloaj Arapa Rije "arebun" prevedena na bosanki jezik znai: pustinja, stepa, neplodna zemlja bez vode i biljnog ivota. Ovim imenom je od najstarijih vremena nazvan Arabijski poluotok, kao to su istim imenom nazvani stanovnici ove zemlje, koja je postala njihovom domovinom. Arabijski poluotok granii sa zapada Crvenim morem i dijelom Sinajskog poluotoka. Sa istoka, Arabijskim zalivom i velikim dijelom junog Iraka. Sa juga je Arabijsko more koje je produetak Indijskog mora. Sa sjevera se granii sa Sirijom i dijelom Iraka. Povrina mu se kree izmeu milion i milion i trista kvadratnih milja. Arabijski poluotok zauzima veoma vaan geostrateki poloaj u tom dijelu svijeta. Prirodni sustav tla je pustinjski pijesak, bez ikakvih prirodnih bogatstava koja bi mamila strance da ga koloniziraju. Arabijski poluotok je zbog toga ostao nepokoren i zatien sam sobom od najstarijeg doba do danas. Zbog toga su i stanovnici ovog poluotoka ostali uvijek slobodni i nepokoreni i pored toga to su graniili sa najveim imperijama svijeta: Vizantijom i Perzijom. Strateki poloaj Arabijskog poluotoka je vaan za cijelu regiju jugoistone Azije. On se nalazi izmeu dva kontinenta, poznata pod nazivom Stari svijet. Vezan je uz njih i kopnom i morem. Njegova sjeverozapadna granica predstavlja kapiju za ulazak u Afriku, a sjeveroistona granica je klju za Evropu. Istona strana otvara vrata ne-Arapima te je tako veza sa Indijom i Kinom ujedno i veza sa Dalekim istokom. Sjeverna granica je veza sa Bliskim istokom. Zbog ovakvog geografskog poloaja Arabije, njen sjever i jug su bili pristanita drugim narodima, bili su centri trgovine, kulture, obrazovanja, vjera i umjetnosti. Arapski narodi Historiari dijele Arape na tri grupe prema porijeklu od koga potjeu. 1. Arapi El-Baide ili Arapi starosjedioci ovog poluotoka o ijem porijeklu nema dovoljno pisanih podataka. Njima pripadaju plemena: MOAd, Semud, Tasm (ogranak izumrlog plemena Ad u Jemenu), Dedis, Amlak i jo neka druga.

2. Arapi El-Arebe, koji su porijeklom od Jareb bn Jedub bn Kahtana, a zovu ih i Arapi Kahtanije. 3. Arapi El-Mustarebe, koji su porijeklom od Ismaila i zovu ih Arapi Adnanije. Arapi Kahtanije ili El-Arebe, su doli sa juga Arabijskog poluotoka. Njihova kolijevka je Jemen. Njihove porodice su se razgranale, pa izdvajamo dva poznatija plemena: a) Himjer sa najpoznatijom porodicom Zejdul-Dumhur, Kuda'a i Sekasik. b) Kehlan, sa najpoznatijim porodicama: Hamdan, Enmaz, Tajj, Mizhad, Kinda, Laham, Dizam, El-Ezd, El-Evs, El-Hazred i Potomci Defna su bili Vladari ama tj. Sirije, Palestine i Jordana. Pleme Kehlan se raselilo iz Jemena po itavoj Arabiji i to neposredno poslije pucanja brane Arim. Kada im je trgovina propala nakon to je Vizantija zauzela pomorski put, a kopneni put je uniten poslije zauzimanja Egipta i Sirije. Plemena su ivjela u meusobno dobrim, a nekada i loim odnosima. Meutim, stalno su se takmiila, natjecala, koje e biti bolje i koje e stei veu slavu. Stalno je vladao meu njima duh rivalstva. Deavalo se da su se meusobno krvno vezivali, putem enidbe, kao to se desilo sa Humejrom i Kehlanom. Narod Kehlana se raselio na etiri strane i otuda etiri grupe njihovih potomaka. To su: 1. El-Ezd Prema miljenju njihovog starjeine Imran bn Amr Muzajkiba oni su se selili na sve strane. Putovali su po Jemenu, i slali su izviae, zatim su otili do sjevera Arabije. Postoje evidentirana mjesta u kojima su se nastanili nakon posljednje seobe. Salebe ibn Amr El-Ezdi je krenuo u Hidaz. Nastanio se izmeu dva mjesta: Salebije i Zi-Kar. Kada mu je odrastao sin, i ojaao krenuo je prema Medini i tu se nastanio. Njegovi potomci su: El-Evs i El-Hazred, sinovi Harisete ibn Salebe.Od njih se odvojio Harise ibn Amr iz plemena Huzaat i doao u oblast Hidaza. Nastanio se na putu Ez-Zahran. Njegovo pleme zauze Harem i Mekku za svoje prebivalite, nakon to udaljie njene starosjedioce Derahime. Imran ibn Amr, otiao je u Aman (Jordan) i tu se nastanio sa svojom porodicom. Defna ibn Amr, odseli u am, gdje je i ostao da ivi sa svojim plemenom. Od njega potiu kraljevi Gasanida koji se prozvae po jednoj Hidaskoj vodi (bunar izmeu Remea i Zebeda), a tu im je bilo i prvo boravite pred odlazak u am. 2. Laham i Dezzam Od prvog plemena je potomak Nasr bn Rebia, od koga potiu kraljevi Menazire u Hajri. 3. Benu Tajj Nakon odlaska El-Ezda Benu Tajj krenue na sjever. Naselie se na dva breuljka Eda i Selma, pa su oba prozvana breuljci Tajja. 4. Kinda Oni naselie podruje Bahrejna, a potom morae na silu otii sa te zemlje. Doli su u Hadramevt, a poslije i u Nedd. Osnovae dravu od velike strateke vanosti, ali ta drava ubrzo propade. Od nje nemamo nikakvih tragova.

Kindama pripada pleme Kudaat porijeklom od Humejra iako ima razliitih miljenja o njihovom porijeklu. Oni su napustili Jemen i naselili se u Iraku pustinju.Opirno o ovim plemenima i njihovim seobama pogledati: - Tarihu umemi-l-Arebi od Hudarija, I/11-13; - Kalbu-l-dezireti-l-Arebi str.231-236. Historijski izvori obiluju velikim razlikama u datiranju i uzroku ovih seoba. Mi smo nastojali na osnovu dokaza uzeti ono to smatramo da je najispravnije. Arapi Musta'ribe: Oni potiu od pradjeda Ibrahima a.s, porijeklom iz irakih krajeva, preciznije iz gradia "Ur" koji se nalazio na zapadnoj obali rijeke Eufrat u blizini Kufe. Iskopine i batina ovog historijski znaajnog mjesta su detaljno opisane i sauvane u knjigama. Takoer su sauvani i zapisi o porijeklu porodice Ibrahima a.s, te o drutvenim i vjerskim zbivanjima tog doba.Tefhimul-Kuran od Mevdudije: I/553,554, 555, 556.Poznato je iz historije da je Ibrahim a.s, odselio iz mjesta "Ir" i doao u Haran ili Hiran, a odatle je otiao u Palestinu. Palestinu je odabrao kao centar svog misionarstva, a povremeno je putovao u druge zemlje i opet se vraao.Prethodno djelo: I/102.

Izvori navode da je jedne prilike doputovao u Egipat kod Faraona koji je pokuao da napravi spletku i zlo njegovoj eni, ali je Allah, d., njegovo spletkarenje vratio na njega, te u tome nije uspio. Faraon je uvidio koliko je Sara bila privrena Allahu, d., te joj zbog toga kao slukinju dade svoju kerku Hader.Poznato je da je Hadera bila kupljena robinja koja je ivjela kod Faraona. Meutim, duim prouavanjem, veliki uenjak i pisac Muhammed Sulejman El-Mensur Fevri je doao do saznanja da je ona bila Faraonova kerka. Sara primi Haderu u slubu, a potom je udade za Ibrahima a.s.Tefhimul-Kuran, II/34. - Sahihul-Buhari, I/474. Tako Hadera postade drugom enom Ibrahima a.s, a spletka Faraona nije urodila plodom. Ibrahim se vratio u Palestinu i Allah, d., mu podari od Hadere Ismaila. Sara, njegova prva ena je bila ljubomorna, pa je nagovarala Ibrahima da ostavi Haderu i njeno malo dijete, Ismaila. Ibrahim, a.s, da bi udovoljio njenoj elji ne htjede se rastaviti od Hadere, ali nju i sina odvede u Hidaz i ostavi ih u neplodnoj dolini, a uz Svetu kuu Bejtulahi-lMuharrem, koja je tada postojala u obliku uzdignute gomile pijeska i kamenja, koju bi povremeno bujice raznosile sa lijeve i desne strane. Ibrahim a.s, ih ostavi u hladovini visoke palme, u blizini dananjeg Zem-zema, koji tada nije postojao. To je mjesto u vrhu dananjeg mesdidul-harama. U Haderino vrijeme sve je to bilo pusto. Ibrahim a.s, pored ene i sina, ostavi zaveljaj sa hurmama i posudu s vodom, a potom se vrati u Palestinu. Proe nekoliko dana Haderinog boravka u pustinji sa malim djetetom. Hrane nestade, a i voda se potroi. Allahova volja htjede, pa iz pijeska provri voda - izvor Zemzem, pa im postade napitak koji im ugasi e i postade izvor njihovog ivota za izvjesno vrijeme. Pria o Haderi i Ismailu je duga i opepoznata.Sahihul-Buhari: Kitabul-Enebija I/474, 475. U tom periodu nailo je pleme Jemanita, zvano Durhum, ili drugo njihovo koljeno, pa zauzee zemlju oko vrela Zem-zem, po odobrenju Hadere, Ismailove majke. Za pleme Durhum kau da su ranije ivjeli po brdovitim obroncima dananje Mekke. Buharija u svojoj predaji jasno tvrdi da je ovo pleme nastanilo podruje dananje Mekke poslije Ismaila, a prije njegovog punoljetstva, kao i to da su oni i ranije silazili sa brda u tu dolinu, ali zbog nepostojanja vode nisu je ranije naselili.Sahihul-Buhari, I/475. Ibrahim a.s, je dolazio u Mekku, s vremena na vrijeme, da obie svoju ostavljenu obitelj. Ne zna se tano koliko je bilo takvih njegovih putovanja, izuzev to je historija zabiljeila etiri. Allah, d., je spomenuo u Kuranu da je Ibrahim, a.s, vidio u snu da e zaklati svoga sina Ismaila, pa kako je krenuo da izvri to djelo, Allah, d., ree: "I njih dvojica posluae, i kad ga on elom prema zemlji poloi, Mi ga zovnusmo: "O Ibrahime, ti si se Objavi (u snu) odazvao; a Mi ovako nagraujemo one koji dobra djela ine, - to je, zaista, bilo pravo iskuenje!" i kurbanom velikim ga iskupismo". (103-107) U Genezi, I knjizi Staroga zavjeta se navodi, da je Ismail stariji od Ishaka trinaest godina. Pria svjedoi da se ovaj dogaaj desio prije roenja Ishaka, jer je prva vijest o Ishaku spomenuta poslije napisane prie o Ismailu, u cjelosti. Ova pria spominje najmanje jedno Ibrahimovo putovanje, prije Ismailove punoljetnosti, a tri ostala putovanja opisuje Buharija, preneseno od Ibn Abbasa, r.a, a on direktno od Resulullaha, a.s.Sahihul-Buhari, I/475, 476. Ismail je porastao u lijepog i stasitog mladia. Nauio je arapski jezik od plemena Durhum. Veoma im se dopadao, pa ga oenie djevojkom iz svog plemena. U meuvremenu mu je majka umrla, a desilo se da se i Ibrahim, a.s, uputio iz Palestine da obie enu Haderu i sina Ismaila. Stigao je u Hidaz nakon Ismailove enidbe. Potraio je Ismaila kod kue, ali ga ne nae, ve zatee njegovu enu. On je upita za njega, kako je i kako ivi. Ona se poali na siromatvo, a Ibrahim a.s. joj oporui da kae Ismailu neka promijeni kuni prag. Ismail je shvatio oevu poruku, pa se razvede od ove ene i oeni drugu. Bila je to kerka Mudad bn Amra, starog plemenskog starjeine Durhuma.Kalbu dezireti-l-Arebi, 230. Ibrahim a.s, je nakon ove Ismailove enidbe ponovo doao, i opet nije naao Ismaila kod kue, pa je upitao njegovu enu, kako je i kako ivi. Ona se zahvalila Allahu, d.. na svemu, a on porui Ismailu, da ovaj put privrsti kuni prag. Potom se Ibrahim, a.s, vrati u Palestinu. Ibrahim je i trei put doao, pa je zatekao Ismaila kako ilji strijelu pod kronjom jednog drveta u blizini Zem-zem vrela. Krenue jedan prema drugom, kao sin prema ocu ili otac prema sinu (nisu se poznavali, ali su se osjeali). Njihov susret se napokon dogodi nakon toliko dugo vremena. Teko da bi mogao stari otac sakriti svoje suze radosnice pred sinom, ili pak, estiti i dobri sin svoju sreu pred ocem.

Oni ostadoe jedno vrijeme zajedno. U ovom periodu sagradie temelje na kojima podigoe Kabu. Ibrahim, a.s, proglasi ljudima da obavljaju hadd, onako kako mu je Allah, d., naredio. Allah, d., je Ismailu podario jednu kerku i dvanaest sinova. Sinovi su mu: Nabit, Benalot, Kajdar, Edbail, Mibam, Mimaa, Devmen, Mia, Hudad, Jetmen, Jatur, Nefis i Kajdeman. Od njih se razmnoi dvanaest plemena. Sva su u poetku boravila u Mekki. Bavili su se trgovinom. Putovali su trgovakim putevima na relaciji Jemen-am-Egipat i obratno. Nakon nekog vremena, ova plemena se raselie po itavoj Arabiji, pa i van nje. Mnoga su pala u zaborav, izuzev Nabitova i Kajdarova plemena. Na sjeveru Hidaza procvala je kultura El-Enbata. Ovaj narod osnova jaku vlast kojoj se pokorie okolna plemena. Prijestolnica im je bila u Batri. Niko se nije usuivao da im se suprotstavi sve dok ne dooe Vizantinci koji ih pokorie. Profesor Sulejman En-Nedevi, u svojoj naunoj studiji iznosi svoje miljenje da vladari plemena Gassan (Gassasine) kao i Ensarije iz plemena El-Evs i El-Hazred, ne potiu od Kahtana, ve od porodice Nabita ibn Ismaila, a njihovi historijski tragovi na tim mjestima svjedoe o tome.Vidi: "Tarihu erdil-Kuran, II/78-86. Sinovi, to jest, potomci Kajdara su ostali u Mekki, gdje su se udomaili. Njihovoj lozi pripadaju Adnan i njegov sin Mead. Preko njega su Arapi Adnanije zapamtili svoje porijeklo. Adnan je dvadeset prvi djed u uzlaznoj porodinoj lozi Resulullaha, a.s. Zabiljeeno je da je Resulullah, a.s, pri spominjanju svoga porijekla dolazio do Adnana, a tada bi zastao govorei: "Ni pisari ne bi bili sigurni za oca prije Adnana". On nije iao u prolost dalje od Adnana. S tim se slau i mnogi uenjaci da porijeklo Resulullaha, a.s, dalje preko Adnana, voeni spomenutim hadisom. Oni kau da od Adnana do Ibrahima a.s, uzlazno, ima etrdeset koljena."Rahmetun li-l-alemin": II/7, 8, 14, 15, 16 i 17. Potomstvo Meada se razmnoilo od njegovog sina Nezara, jedinog njegovog mukog potomka. On je imao etvoro djece, od kojih su nastala etiri plemena i to: Ijjad, Enmar, Rebiat i Mudar. Zadnja dva plemena su brojna i veoma poznata u historiji po slavi i uvenju. Pleme Rabiat porodilo je znaajne historijske linosti predislamskog doba. To su: Esed ibn Rebia, Anzeh, Abdul-Kajs, dva Vailova sina: Bekr i Taglub, zatim Hanife i drugi. Narod Mudara razdvoji se enidbenim vezama i brojnou na dva velika plemena: Kajs Ilan bn Mudar i Ilijas ibn Mudar. Od Kajsa ibn Mudara potiu: Benu Sulejm, Benu Havazin, Benu Gataffan, a od Gataffana su: Abes i Zubjan Edaa i Gani ibn Easar. Od Ilijasa ibn Mudara su: Temim ibn Merre, Huzejl ibn Mudrike, Benu Esed ibn Huzejme i potomci Kenaneta ibn Huzejme. Od Keaneta potiu Kurejije i to sinovi Fihr ibn Malika ibn Nadara ibn Kenaneta. Kurejije se vremenom izrodie u vie plemena, a najpoznatija su: Dumah, Sehm, Adijj, Mahzum, Tejm, Zehra, a potomci od Kusijja ibn Kelaba su Abduddar ibn Kusijj, Esed ibn Aduluzza ibn Kusijj i Abdu Menaf ibn Kusijj. Pleme Abdu Menafa se grana na etiri porodice: Abdu--ems, Nevfel, El-Muttalib, Haim, a Haimovu porodicu je Allah, d., obdario naim Poslanikom Muhammedom, a.s, sinom Abdullaha ibn Abdul-Muttaliba ibn. Haima.Muhadaretu-t-tarihil-umemi-l-islamijjeti, od El-Hudarije, I/14 i 15. Resulullah, a.s, je rekao: "Allah je odabrao Ismaila od Ibrahimove djece, a Kenana od Ismailove djece, a Kurejije od Kenanove djece, a od Kurejija je odabrao Benu Haima, a mene od Benu Haima".Ovaj hadis prenosi Muslim od Vail bn El-Eskaa, poglavlje o Poslanikovom porijeklu, II/245, i Tirmizija, II/201.Prenosi se od Abbas bn Abdul-Muttaliba, da je rekao: Rekao je Resulullah a.s: "Allah je stvorio stvorenja, a meni je dao da budem od najbolje loze porijeklom, najboljeg plemena i najbolje kue. Ja sam dakle najbolji i po osobinama i po porijeklu".Tirmizija u poglavlju o vrijednostima Resulullaha, a.s, II/201. Kada se proiri pleme Adnana, raseli se po cijeloj Arabiji. Nastanili su se na breuljkastim obroncima i plodnim dolinama. Potomci Bekr ibn Vaila, Abdul-Kajs, i potomci Temima naselie se u Bahrejnu i tu ostadoe. Pleme Benu Hanife bn Sab ibn Ali ibn Bekr se naseli u Jemami i njenim okolnim kasabama, a ostali potomci Bekr ibn Vaila naselie zemlju uzdu od Jemame do Bahrejna i to do luka Sejf i Kazimet na moru, te na obronke oblasti Sevad u Iraku. Pleme Taglib se nastani u dolini rijeke Eufrata. Neke njihove porodice su ivjele uz pleme Bekr. Benu Temim se nastanie u Basrijskoj stepi. Benu Sulejm ostadoe u blizini Medine u dolini Vadil-Kura i Hajbera istono od Medine pa do (Debelejna) - dva brda koja doseu do ElDerre. U Taifu se nastani pleme Sekif, a pleme Havazin istono od Mekke na obroncima Evtasa na putu izmeu Mekke i Basre. Benu Esed se naseli istono od Tejme i zapadno od Kufe, a izmeu njih su bile kue Buhtur ibn Tajja. Udaljenost od njih do Kufe je iznosila pet dana hoda.

Zubjan se nastani izmeu Tejme i Havrana. U Tuhami ostade porodica Kenanet, a Mekku i njenu okolinu nastanie Kurejije, koje je okupio i ujedinio Kus ibn Kulab. Zahvaljujui njemu pleme Kurej postade uveno i ugledno jo prije Islama. El-Hudarija, I/15, 16. VLAST I UPRAVA NAD ARAPIMA Kada je trebalo da govorimo o stanju Arapa prije Islama, odluili smo da damo kratak pregled historijata Arapa, njihove drave, naroda i vjere, kako bi mogli lake razumjeti neobine dogaaje i zbivanja u vrijeme pojave islama. U vrijeme pojave Islama, Arabijskim poluotokom su vladala dva stalea: a) krunisani kraljevi, koji nisu bili samostalni, i b) plemenski poglavari i voe koji su imali sve povlastice, kao i kraljevi, bilo u vlasti ili asti, s razlikom to je veina njih bila samostalna. Samo rijetki plemenski poglavari su bili podreeni krunisanom kralju. Krunisani kraljevi su bili vladari Jemena, te vladari Ali Gassana i vladari ElHijre. Ostali vladari poluotoka nisu imali krunu. Vlast u Jemenu Najstariji narod Jemena je narod od Sabe. Oni pripadaju Arapima Arebe. O njima se dosta saznalo po arheolokim iskopinama Evra iz 25-tog stoljea prije roenja Isaa, a.s, ili prije nove ere. Visok stepen civilizacije dostigli su XI vijeku, p.n.e.Njihovo razdoblje bi mogli podijeliti u etiri perioda: 1) To je period koji je dosezao do 650. g.p.n.e. Vladari tog perioda su se nazivali "Tvrdi Sabejci".Njihova prijestolnica je bila grad Sarvah, ije ruevine postoje na dan hoda zapadno od grada Mareb, koji se jo zove Hariba. U vrijeme sabejskih vladara poela je izgradnja uvene brane poznate pod imenom "Seddu Mereb", koja je imala veliki historijski znaaj za Jemen. Zna se, da su Sabejci bili veliki osvajai, pa su pod svojom vlau drali mnoge kolonije u Arabiji, a i van nje. 2) Drugi period traje od 650.g.p.n.e. U ovom periodu kraljevi su odbacili naziv "Tvrdi Sabejci" i prozvae se "Kraljevi od Sabe" i uzee za svoju prijestolnicu Mareb umjesto Servaha ije iskopine postoje ezdesetak milja istono od Sana. 3) Trei period traje od 115. g.p.n.e. pa do 300. g.n.e. Sabom zavladae Himjeri koji pokorie grad Rejdan i uzee ga sebi za glavni grad. Predie mu ime u "Zaffar". Iskopine Zaffara postoje na brdu Midver u blizini Jerima.Od ovog perioda Sabejci i njihova drava su poeli slabiti i nazadovati. Izgubie trite na sjeveru Hidaza, pa se i njihova trgovina raspade. Isto tako Vizantija je zadominirala pomorskom trgovinom, nakon zauzimanja Egipta, Sirije i ama kao i trgovinom sjevernog Hidaza. I plemenski sukobi su doprinijeli raspadu trgovake mree Sabejaca.Sve ovo je doprinijelo brem raseljavanju Ali Kahtana koji su se poeli seliti u razliite krajeve Arabije. 4) etvrto razdoblje traje od 300. g.n.e. pa do dolaska Islama u Jemen. Ovaj period obiluje prevratima, sukobima i graanskim ratovima, to je omoguilo strancima da ih pokore i ostave bez slobode.U ovo doba Vizantinci uoe u Aden, a uz njihovu pomo Abesinci zauzee Jemen, prvi puta 340. g.n.e, koristei meusobni sukob plemena Hamdan i Himjer. Abesinska vlast potraje do 378.g.n.e, nakon ega Jemen ponovo dobi samostalnost.Meutim, u to doba na brani Mareb su se poele otvarati pukotine, a ubrzo je uslijedilo i njeno pucanje te nastade velika poplava. O velikoj provali brane govori Kuran, a.. kao to govori i o potopu grada Irema 450 ili 451.g.n.e. Ovo je bila velika katastrofa koja porui grad Amran i natjera njegove stanovnike u izgnanstvo. Godine 523. jevrejski voa, Zu-Nuvas, podie vojsku i krenu u veliki pohod protiv krana Nedrana i pokua ih na silu odvratiti od kranstva. Kada ovi odbie, on naredi da se iskopaju duboki jarci, pa u njih pobaca krane i ive ih spali. O ovom dogaaju govori Kuran, a.. u suri "El-Burud". Allah, d., kae: "Prokleti neka su oni, koji su rovove iskopali". (LXXXV:4) Ovo je bio period nadiranja kranstva na Istok, pa je tako zahvatio taj val i Arabiju. Inae, to je slavno doba Rimske Imperije, koja se naglo irila. Vizantinci podigoe Abesince, pripremie im lae i naredie da se iskrcaju, njih oko 70.000 u junu Arabiju. Tako Abesinci-krani, zauzee Jemen po drugi put, 525.g.n.e. pod vostvom Orijata. Orijat ostade na vlasti u Jemenu, krunisan od cara Abesinije, dok ga ne smijeni Ebreha, abesinski namjesnik u Jemenu, a bio je jedan od Orijatovih vojskovoa.

Ovaj Ebreha je, ustvari, ovjek koji e povesti vojsku sa slonom da srui Kabu. On i njegovi vojnici poznati su u historiji pod nazivom "Ashabu-l-fil", ili vlasnici slona (o dogaaju sa slonom bie rijei kasnije). Nakon dogaaja sa "slonom" Jemenci zatraie vojnu pomo od Perzijanaca, te porazie Abesince i protjerae ih iz svoje zemlje. Tada dobie samostalnost 575.g. pod vostvom Mead Jekriba. Uz njega ostadoe neki Abesinci kao posluga ili kao straa Meadu. Nakon njegove smrti prekida se i vladavina Jemenaca.Perzijski vladar Kisra tada postavlja svoga namjesnika u Sanau i proglasi Jemen perzijskom provincijom. Tako su se u Jemenu smjenjivali perzijski namjesnici, jedan za drugim, sve do 638.g. kada Bazan primi Islam. S njegovim prelaskom na Islam prestade perzijska vlast u Jemenu.Pogledati opirnije o ovim dogaajima u djelu: "Tefhimul-Kurani", IV/195, 196, 197, 198, kao i "Tarihu erdil-Kurani", I od 133 str. do kraja knjige. Mnogi autori "Sira" se razilaze oko datuma historijskih zbivanja, dok neki orijentalisti smatraju da su ovo samo mitske prie. Vlast u Hiri Perzijanci su vladali Irakom i njegovim pograninim krajevima, posebno za vlasti kralja Kira od 557-529.g.p.n.e. Niko ih nije dirao dok im nije prijestolje uzdrmao Aleksandar Makedonski, 326.g.p.n.e. On ih je razjedinio, a onda su Irakom zavladali kraljevi Tavaifa ija je vlast potrajala do 230.g.n.e. U vrijeme ovih vladara doseljavali su se Kahtanije i zauzimali plodne obronke Iraka. Njima su se pridruile i neke grupe Adnanija, tako da su potisnuli kraljeve Tavaifa u dolini Eufrata. Perzijanci, ponovno povratie vlast u vrijeme Erdiira, osnivaa sasanidske drave, 226.g.n.e. On ujedini Perzijance i porobi Arape koji su ivjeli na pograninom dijelu njegovog carstva. Ovo je bio razlog da arapsko pleme Kudaat ode iz tih krajeva u am. U vrijeme vladavine Erdiira, podrujem Hire vladao je Duzejme El-Vedah. On je ujedno bio vladar i ostalim Arapima koji su ivjeli u irakoj pustinji, a pod njegovu vlast podpadoe arapska plemena iz Arabije, Rebiat i Mudar. Erdiir je uvidio da nee moi direktno vladati u Arabiji i da same Arape nee moi zaustavljati od njihovih napada na pogranine krajeve svoga carstva, pa odlui da im postavi za vladara Arapa, koji e njemu biti odan i povjerljiv. Tako bi mu Arapi dobro doli u borbi protiv Vizantije. Time bi bili Arapi Iraka u prednosti nad Arapima ama koji su ve bili pod Vizantijom. Duzejme je u Hiri drao uvijek spreman konjiki odred, da ugui pobunjenike. On je umro 268.g.n.e. Nakon smrti Duzejma Hirom je zavladao Amr bn Adijj bn Safr El-Lahmi, prvi vladar od Lahmita. Bio je na vlasti sve dok Perzijanci ne postavie Kabaz bn Fejruza. U njegovom periodu pojavio se Mazdak, koji poe propagirati libertinizam - slobodoumnost. Sljedbenik mu je bio Kabaz kao i mnogi drugi podanici. Kabaz je poslao vladaru Hire, Munzira bn Maus-Semai, poziv da se prikljui ovom pokretu i da prihvati njegovu ideju libertinizma. Ovaj to odmah odbi, pa ga Kabaz skide s vlasti, a postavi El-Haris ibn Amra ibn Hader El-Kindiju, koji je prihvatio ovaj pravac. Kabaz ostavi iza sebe na vlasti Kisra Ebu irvanha, velikog neprijatelja libertanizma koji ubi Mazdaka i mnoge njegove sljedbenike, zatim povrati Munzira za vladara Hire. Takoer je traio da mu se pokori El-Haris bn. Amr, ali on pobjee u pleme Kuleb i tu ostade do svoje smrti. Munzirova vlast potraja due vremena, jer su njega nasljeivali njegovi nasljednici. Bila je to prava dinastija. Kada je doao na vlast Numan bn Munzir, Kisra postade nezadovoljan, pa ga pozva u prijestolnicu, a kad on doe, uhapsi ga i baci u tamnicu u kojoj je ostao do svoje smrti. Kisra postavi za vladara Hire Ijjasa ibn Kabisat-Taii i naredi mu da od Hani ibn Mesuda zatrai predaju. Hani to odbi te mu Kisra objavi rat. On opremu vojsku, pjeadiju i konjicu pa krenu na Ijjasa. Dolo je do velike bitke kod mjesta Zi-Kar. Ijjasov vojskovoa Benu ejban izvojeva veliku pobjedu koju Perzijanci nisu mogli porei. Ovo je bilo prvi put da su Arapi porazili strance. To se desilo neposredno poslije roenja Resulullaha, a.s, koji je roen osam mjeseci nakon postavljenja Ijjas bn Kabisa za vladara Hire. Meutim, poslije Ijjasa, Kisra opet uspostavi u Hiri svoju vlast i postavi opet arapskog namjesnika iz Ali Lahma. Od Lahmita vlast opet preuze El-Marur - zvani El-Marur koji je vladao samo osam mjeseci. Njega je pokorio Halid bn El-Velid sa muslimanskom vojskom."Tahirulalem El-Islami" od El-Hudarija, I/29,30,31,32. Vlast u amu U periodu u kome su Arapi inili masovne seobe doe porodica Kudaat u am, i tu se nastani. Oni su porijeklom od Sulejh bn Helvana, od kojih potie Deddam bn Sulejh, pleme poznatije pod imenom Deddaime. Njih upotrijebie Vizantinci za ivi tit od arapskih naleta sa kopna,

a i jak tit protv Perzijanaca. Oni preuzee vlast od Vizantinaca te ostae na vlasti due vrijeme. Najpoznatiji Deddaimski vladar bio je Zijad ibn el-Hebure. Njihova vlast se spominje u historiji od poetka do kraja drugog stoljea, n.e. Oni prestadoe vladati po dolasku Ali Gassana, porodice koja je pobijedila porodicu Deddaime pa su Vizantinci postavljali njih za vladare Arapima ama. Njihov voa je bio Devmet Dendel. Vladari Gassana su postavljani u am kao namjesnici vizantijskih kraljeva, sve do bitke na Jermuku, 13.g. po hidri. Njihov posljednji kralj Debele ibn Ejham se pokori Islamu, u vrijeme Omer bn El-Hattaba, r.a, vladara pravovjernih.Udbenik "Tarihu-l-alemi-l-Islami", I/34; - "ErdulKurani", II/80,81,82. Vlast u Hidazu Ismail, a.s, je bio vodea linost u Mekki i stalni poglavar Kabe za cio svoj ivot.Kalbu-deziretil-Arebi, str. 230-237. Umro je u 137-oj godini ivota.Sifru-t-tekvim 17:25 "Geneza" I Knjiga Starog Zavjeta. Poslije njega su ga zamijenili sinovi Nabit, zatim Kajdar, a neki kau obratno. Poslije njih Mekkom je upravljao njihov djed Madad bn Amr Durhumija. Tako je vostvo u Mekki bilo u njihovim rukama. Ismailova djeca imala su ast i ugled zahvaljujui svome ocu i svome djedu, graditeljima Kabe, ali oni nisu imali vlast na Mekkom.Kalbu-l-deziretu-l-Arebi, str.: 230-237; Ibnu Hiam I/111-113. Ibnu Hiam navodi da je Mekkom upravljao samo jedan sin "Nabit". Prolo je jo mnogo i mnogo vremena, a Ismailovi potomci ne mogoe doi do nekog znaajnijeg poloaja na vlasti. Oni su malo po malo padali u zaborav sve dok nije oslabio Durhum pred dolazak Buhatanasera. Od tada poe nad mekkanskim nebom sjati politika zvijezda Adnamita, kako e pokazati i budua zbivanja. Posebno je to u vezi sa dogaajem u bitki Buhtanasera protiv Arapa na Zati Irku. Vojskovoa Arapa u toj bitki, nije bio Durhumit.Kalbu-l-deziretu-l-Arebi str.: 230. Sinovi Adnanovi se razioe do Jemena za vrijeme druge Buhatnaserove bitke, 587.g.p.n.e. Krenuo je vjerovjesnik Barmijah sa Meadom u am mimo Buhatanserove volje, pa kada Buhtanserov oslabi pritisak, Mead se vrati u Mekku. Od Durhuma zatee samo Derema ibn Delhemeta, pa se oeni njegovom kerkom Muanat koja mu rodi Nezzara.Rahmetun li-lAlemin, II/48.Stanje Durhuma u Mekki se pogoralo poslije tog dogaaja. Njihov ivot je bivao sve tei, pa poee initi nasilje posjetiocima Mekke, i odobrie rasturanje imovine Kabe."Kalbudezireti-l-Arebi" str.: 231. Ovi dogaaji su ljutili Adnanije i izazivali u njima srdbu. Kada je pleme Huzaat dolo u Meriz-Zahran i kada su vidjeli da Adnanije bjee pred Derahimijama, iskoristie tu priliku pa se odrae na vlasti uz pomo Adnanija koji se vratie da im pomognu. Naroito im je pomogao Benu Bekr ibn Abdu Menaf ibn Kenanet. Oni krenue protiv Durhumija i skroz ih protjerae, daleko od Mekke, a zatim zauzee vlast u Mekki i to polovinom drugog stoljea nove ere.Kada je pleme Durhum bjealo u izgnanstvo, oni zatrpae bunar Zem-zem, i prekrie njegov poloaj a prije toga zakopae u njega neke vrijedne stvari iz Kabe. Ibnu Ishak kae: "Amr ibn Haris ibn Madad, Durhumija,Ovo nije onaj Madad, veliki Durhumit koji se pominje u prii o Ismailu, a.s. napusti Mekku nosei dva zlatna srndaaMesudija kae: "Perzijanci su donosili darove za Kabu kao i razne vrjednote i nakit. Perzijanac Sasan bn Babik je poklonio dva zlatna srndaa, nakit i mnogo zlata, pa je Amr to pohranio u bunar Zem-zema. Pogledati "Murudu-z-zeheb", I/205. i haderul-esved (crni kamen), pa ih zakopae u bunar Zem-Zem, a on i njegova pratnja odoe u Jemen. Bili su veoma oaloeni zbog izlaska iz Mekke i ostavljanja vrijedne imovine. Period Ismaila, a.s. historija je zabiljeila oko dvadesetog stoljea p.n.e. pa je po tome Durhumov boravak u Mekki bio dvadeset i prvog vijeka, a njihova vlast u Mekki je cvjetala priblino dvadeset vijekova. Huzaat su postali neovisni u Mekki i preuzeli dio vlasti Beni Bekra, a plemena Mudara su imala tri dunosti, tj. tri dozvole u vrijeme hodoaa. Prvo: da upute ljude, hodoasnike, sa Arefata na Muzdelifu i da odobre njihov povratak s Mine u Mekku. To su inili ljudi Benu Gavs bn Mere iz porodice Ilijas bn Mudara. Oni su imali nadimak Sufe, to znai, slubenici Kabe. Znaaj odobrenja se svodi na to da ni jedan hodoasnik nije smio baciti kamenie dok to ne uini prvo Sufa. Kada on to uradi, ine to i ostali hodoasnici. Kada zavre bacanje i krenu sa Mine, Sufe bi stale na Akabi i ekale da svi hodoasnici prou. Kada se prekinuo lanac Sufa, njih naslijedi porodica Benu Sad ibn Zejd Munat iz plemena Temim.

Drugo: briga o skupnom povratku hodoasnika, izjutra, na dan rtve na Mini. To su obavljali Benu Advan. Tree: potivanje svetih mjeseci - "Ehuru-l-hurum". O potivanju ovih mjeseci vodili su rauna Benu Temim bn Adijj iz plemena Benu Kenanet.Ibnu Hiam I/44-119-120-122. Porodica Huzaat je vladala Mekkom trista godina.Jakut Madde "Mekka". U njihovo vrijeme Adnaniti se raselie po Neddu i obroncima Iraka i Bahrejna. Na obroncima Mekke ostadoe porodice Kurej i to: Hulul, Harm i Bujutat, meusobno izmijeane. Oni nisu imali nikakvu vlast u Mekki, a ni nad Kabom, sve do dolaska Kussej bn Kulaba.Tarihu-l-Alemil-Islami, I/35; - Ibni Hiam I/117. Historija je zabiljeila da je Kussajev otac umro dok je Kussej bio jo u majinoj utrobi. Majka mu se preudala za ovjeka iz Benu Uzreta, koji se zvao Rebiat ibn Haram. On je odvede u svoj kraj na obroncima ama. Kada je Kussaj odrastao, vrati se u Mekku. Mekkom je tada upravljao Hulejl bn Habee iz plemena Huzaat. Kussaj zaprosi njegovu kerku Hubejju i oeni se njome po dozvoli oca joj Hulejla.Ibnu Hiam: I/117, 118. Nakon Hulejlove smrti, doe do ratova izmeu plemena Huzaat i Kurej, to omogui Kussaju da zagospodari Mekkom i Kabom. Postoje zabiljeene tri verzije o uzrocima ratova izmeu ova dva plemena. Prva verzija: Kada je Kussaj izrodio djecu i stekao veliko bogatstvo, ast i ugled, a nakon propasti Hulejla, odlui da preuzme vostvo nad Mekkom i Kabom. Smatrao je da je on prei od Huzaata i Benu Bekra jer su Kurejije istokrvni Arapi i nasljednici Ismaila. Zbog toga je pao dogovor izmeu jednog Kurejije i ovjeka iz Benu Kenaneta o progonu plemena Huzaat i Benu Bekra iz Mekke, pa to i uinie. Druga verzija: Hulejl je, kako smatra pleme Huzaat, oporuilo Kussaju da upravlja Mekkom i Kabom.Ibnu Hiam: I/188. Trea verzija: Hulejl je poklonio kerki Hubejji vlast nad Kabom i postavio Ebu Gibana Huzaata njenim pomonikom, pa postade Ebu Giban kljuar kabe. Nakon smrti Hulejla otkupi Kussajovu dunost od Ebi Gibana za mjeinu vina. Huzaat se rasrdi zbog ovakvog poigravanja sa svetim objektim i pokua zabraniti Kussaju vlast na Kabom. Kussaj otkupi Kurejije i Benu Kenanet da protjera Huzaat iz Mekke. Tako se i desilo.Rahmetun li-l-Alemin: II/55. Bilo kako bilo, sve nam ovo govori da je nakon Hulejlove smrti i poslova koje su obavljale Sufe, doao Kussaj sa Kurejijama i Kenanijama i rekao Huzaatu: "Mi smo zasluniji i dostojniji za ove poslove, stoga smo prei od vas". Meutim, Huzaat ih istog momenta napade sa onim to su imali pri sebi, ali ih on nadjaa. Dakle, Huzaat i Benu Bekr su bili poraeni od Kussaja. On ih je estoko potukao u otvorenom krvavom sukobu, te oba plemena postadoe njegov plijen. Nakon ovog poraza Huzaat i Benu Bekr zatraie primirje. Tada su morali javno priznati da je Kussaj zasluan da bude poglavar Kabe i Mekke i da mu je sva krv koju je prolio u prethodnoj bitci oprotena, a da jo povrh toga Huzaat i Benu Bekr moraju dati Kurejijama i Kenanijama krvnu odtetu. Presudu o svemu ovome je izrekao Jamur bn Arif iz Beni Bekra, pa je on tada prozvan "E-edah".Ibnu Hiam: I/123, 124 Kussaj je preuzeo vlast nad Kabom i Mekkom polovinom petog stoljea n.e. ili tanije 440-te g.n.e."Kalbu dezireti-l-Arebi: str. 232. Poslije njega su Kurejije preuzeli potpuno upravu i gospodstvo u Mekki, gradu koji postade vodei vjerski centar, posjeivan od Arapa cijelog Arabijskog poluotoka. Kussaj je doveo svoje pleme u Mekku, a upravu nad Mekkom i obavljanje mnogih vanih poslova vezanih za hodoae rasporedi na Kurejije. On proglasi da su: Ali Safvan, Nesat, Udvan i Meret ibn Avf dobili odreene vane poslove i vladajue poloaje u Mekki. Ibnu Hiam: I/124, 125. Kussaj je u narednom periodu odigrao znaajnu ulogu u organizovanju poslova u Mekki. On je osnovao "Daru-n-Nedveti" - Vijenicu s lijeve strane haremi-erifa Kabe, okrenuvi joj vrata u mesdid. Vijenica je bila zborno mjesto Kurejija, na kome su donosili vane odluke. Ova Vijenica je premaila sva oekivanja Kurejija svojom funkcijom. Ona je bila pozornica na kojoj su se donosile vane odluke, razmjenjivala miljenja, vodile rasprave i u njoj su se rjeavali svi problemi na najbolji nain. Ibnu Hiam: I/125; - Tarihu-l-Umemi-l-islami: I/36; - Ahbaru-l-Kurani: 152. Poasne funkcije koje je obavljao ili nadzirao Kussaj: 1. Upravljanje i predsjedavanje Vijenicom i Vijeem, gdje su rjeavani svi vani problemi, doneene sve vane odluke i obavljane svadbe i vjenanja.

2. Vojno vostvo; organizacija i ustrojstvo vojnih aktivnosti. Svi vojni pohodi su organizirani pod njegovim vostvom. 3. Pokroviteljstvo i povjerenstvo nad Kabom. Samo je on mogao otvoriti vrata Kabe i niko drugi. On je drao klju Kabe i lino opsluivao Kabu u svakom pogledu. 4. Opskrba haddija hranom i vodom. Za hodoasnike su punili korita vodom, i obezbjeivali im hurme i groice. Svaki hodoasnik je imao besplatno piti vodu, koja je od posebne vanosti bila u tim vrelim krajevima."Tarihu-l-umemi-l-islami" - El-Hudari: I/36. 5. Briga o prehrani hodoasnika; hrana se spremala na svim mjestima gdje su se vrili obredi hadda. Kussaj je propisao stanovnicima Mekke godinji porez kojeg su svi plaali u danima hadda. Od tog poreza se nabavljala hrana za siromane hodoasnike.Ibnu Hiam: I/130. Sve ove poslove je kontrolisao ili lino obavljao Kussaj. Slavu je doivio i njegov sin Abdu Menaf jo za oeva ivota. Kussaj je imao starijeg sina Abduddara, ali je Abdu Menaf bio sposobniji. Kussaj ree mlaem sinu Abdu Menafu: "Poslat u te meu narod, tj. predloit u te, pa ako te oni prihvate i izaberu, onda u ti ostaviti u amanetu poslove od interesa za Kurejije, Mekku i Kabu. On mu za ivota dade upravu na Vijenicom, pokroviteljstvo nad Kabom, vojno vostvo i brigu o opskrbi haddija. Kussaj nije imao ni jednu primjedbu na obavljanje njegovih poslova, a sin mu je radio kako za oeva ivota, tako i nakon njegove smrti. Kad je Abdu Menaf umro, iza njega su njegove poslove naslijedili sinovi mu. Meutim, sve je bilo u redu, dok se nisu pobunili sinovi Abduddara, starijeg Kussaovog brata, koji su hlepili za poloajem i vlau. Tada su se Kurejije podijelile u dva tabora, te umalo da ne zaratie. Meutim, uspostavie primirje i podijelie meusobno vlast izmeu sinova Abdu Menafa i Abduddara. Opskrba vodom i hranom pripadoe sinovima Abdu Menafa, a Vijenica i uvanje Kabe, sinovima Abduddara. Benu Abdu Menaf su sve vanije odluke donosili po tradicionalnom obiaju Arapa, bacanjem kocke ili izvlaenjem strijelica. Tim putem su eljeli obezbijediti i nasljee poslova oko Kabe. Oni kocokom izvukoe Hiam bn Abdi Menafa, koji naslijedi sikajet i refadet (opskrbu vodom i hranom) to je i obavljao do svoje smrti. Kada je Hiam umro, njega naslijedi njegov brat ElMuttalib ibn Abdi Menaf, a poslije njega to naslijedi Abdul Muttalib ibn Hiam ibn Abdi Menaf, djed Resulullaha, a.s. Poslije njega su obavljali i nasljeivali taj posao sve do dolaska Islama. Tada je briga oko Kabe bila u rukama Abbas bn Abdul-Muttaliba.Ibnu Hiam: I/129, 130, 131, 132, 137, 142, 178 i 179. Kurejije su imale i druge funkcije osim etiri spomenute, a dijelili su ih i na ostale familije. Oni formirae u Mekki vlast slinu vlasti u demokratskim dravama. Imali su ustrojstvo vlasti slino ustrojstvu u nekim zemljama danas. Imali su vijee i zasjedanje parlamenta. Evo slike tih vladajuih funkcija: 1. Uprava nad mejsirom pomou obraanja kipovima.Mejsir - hazardna igra starih Arapa, u kojoj su se uz pomo naroitih strijelica kockali za meso zaklane rtve podijeljeno na 10 ili 28 dijelova. Tim poslom su upravljali Benu Dumh; 2. Briga o imetku i poklonima zavjetanim bogovima - kipovima Kabe. U tu slubu se ubrajalo i rjeavanje sporova i nesuglasica. Taj posao su imali u svojim rukama Benu Sehm; 3. Vladajue vijee, kojim su upravljali Benu Esed; 4. Krvarina, odreivanje krvarine, tj. duga za rtvu, a to su radili Benu Temim; 5. "Ukab"Naziv Muhammedove, a.s, zastave "Orao". uvanje nacionalne - plemenske zastave, koju su drali Benu Umejje; 6. Briga o kubbetu i ureenje atora za hodoasnike, kao i briga o konjici. Zadatak tog posla izvravali su Benu Mahzum; 7. Briga o obredima hadda i putovanju od mjesta do mjesta obreda. Time su se bavili Benu Adijj."Tarihu erdi-l-Kurani" II/104, Vlast koju su imali ostali Arapi Ranije smo govorili o seobi plemena Kahtanija i Adnanija te da su oni meusobno podijelili arapske zemlje. Ona plemena koja su bila u blizini Hire, bila su pod nadzorom arapskog kralja u Hiri, a ona koja su bila u pustinji ama, bila su pod nadzorom Gassanija. Ovaj nadzor je u stvari bio samo na papiru, jer su plemena imala punu slobodu u vlasti. Potpunu samostalnost imala su jedino beduinska plemena koja su ivjela u unutranjosti arabijske pustinje. Svako pleme je imalo svoga plemenskog vou, starjeinu, imali su svoju unutranju vlast, te je svako pleme

bilo kao samostalna dravica, ije je ustrojstvo bilo: plemenska privrenost, uvanje meusobnog interesa, uvanje i odbrana zemlje od neprijatelja. Poglavar plemena je uivao veliki ugled u svom plemenu. Bio je poput kralja u svojoj dravi. Pleme je potovalo rije starjeine bilo u miru ili ratu. Njegova vlast je bila jaka kao vlast najjaeg diktatora. Kad bi se on zavadio s nekim drugim, imao je iza sebe hiljade spremnih sablji, imao je ljude koji nisu pitali za uzrok sukoba, a niti su traili objanjenje. Slijepo su sluali naredbe svoga plemenskog voe. Jedino je postojala rodbinska konkurencija za vlast. Roaci su se meusobno natjecali, u dareljivosti i asti prema gostu, plemenitosti, pokazivanju junatva, hrabrosti, odbrani obespravljenih i sve to kako bi stekli vei ugled meu ljudima, posebno su imali pjesnike glasnogovornike plemena. Time bi se uzdizali iznad rivala u prestiu za vlast. Arapi su bili veoma rjeit narod. Naroito su bili nadareni pjesnitvom. Pjesnici su zauzimali posebno mjesto u drutvu. Oni su jezikom branili pleme, pa njihov ugled nije ni u emu zaostajao za ugledom ljudi na vlasti. Poglavari i velikodostojnici plemena su imali posebne privilegije u raspodjeli plijena. Oni su uivali slijedee povlastice: mirbaa, saffij, neitat i fudul. Mirbaa, znai etvrtina plijena, Saffij, je sve ono to poglavar uzme lino za sebe prije raspodjele,Neitat, je sve to poglavar usput zaplijeni prije povratka u pleme, I Fudul, je ostatak nakon raspodjele plijena, koji se ne moe podijeliti na jednake dijelove ratnicima kao: deve, konji i slino. Politika situacija u Arabiji Govorili smo o arapskim vlastima, a sada da kaemo neto o optoj politikoj situaciji.Teku politiku situaciju imale su tri arapske pokrajine koje su graniile sa stranim zemljama. Neosporno je da je politika situacija uticala direktno na drutvenu i ekonomsku situaciju. Stoga je u ovim pokrajinama stanje bilo veoma teko. Nije se osjeao nikakav napredak. Narod je bio klasno podijeljen. Postojali su gospodari i robovi ili vladajui i potlaeni sloj. Gospodari su u ovim pokrajinama bili, uglavnom, stranci. Oni su imali svo bogatstvo u svojim rukama, a robovi su bili stalni dunici. To je bilo slino kao kad bi predoili sebi raju koja obrauje poljoprivredna dobra s kojih svi prihodi idu vlastima. Vlast ih koristi, troi za provod, uivanje, za darove za mito i korupciju, a raja u svojoj sljepoi tumara kroz vjenu tminu iz koje i ne trai izlaz niti pokuava izai. Oni nemaju kome da se poale, a niti ima ko da ih zatiti, jer iz tog stanja nema izlaza. Oni pomirljivo podnose ropstvo i sve vrste muka jer smatraju da je tako Bogom dano, te da je vlast primarna, a njihovo pravo sekundarno. Susjedna plemena ovih pokrajina bila su dosta prevrtljiva i nestabilna. Nisu imali neke posebne ivotne ciljeve. Povremeno su upadali u Irak i am tumarajui za hranom. Arapi u unutranjosti Arabije su takoer bili meusobno nepovezani. Oni su uglavnom bili optereeni plemenskim porijeklom, nesuglasicama, obiajima, vjerom itd. Oni nisu imali jaku centralnu vlast koja bi ih zatitila u nevolji i odbranila od zla. Vlast u Hidazu Svi Arapi su s potovanjem gledali na Hidaz. Veoma ih je interesovala politika situacija u njemu. Hidaz je za njih bio prolaz do vjerskog centra svijeta, do Mekke, do Kabe. Stoga su i na Hidaz gledali kao na svetu oblast. Vladare Hidaza su potivali kao uvare vjerskog centra Mekke i svetita Kabe. Za Mekku smo rekli da je bila prijestolnica u kojoj je funkcionisala i vjerska i svjetovna vlast. Vane odluke su se donosile u hramu Kabe. Glavni zadatak vlasti je bio briga o poslovima od interesa za hodoasnike. U Mekki je radilo i sudstvo. Oni su sudili po vjerskom pravnom zakonu Ibrahima, a.s. Kako je vlast u Hidazu liila na vlast u dananjim parlamentar- nim sredinama, ipak je bila preslaba da podnese ovoliki teret drave sa najveim vjerskim centrom na svijetu. To se pokazalo tanim posebno kada je dolo do sukoba sa Abesincima, o emu e biti rijei. VJERE ARAPA Veina Arapa slijedila je dugo vremena vjeru Ismaila, a.s, koji ih je pozivao vjeri svoga oca Ibrahima, a.s. Oni su vjerovali u Boga, Jednog Jedinog i ispovijedali Boiju vjeru. To je trajalo jedno izvjesno vrijeme, dok nisu poeli zaboravljati Boije opomene i zabrane. I pored sve veeg zapadanja u idolopoklonstvo uvijek je postojao vrhovni Bog-Allah d., kome su se obraali u tekim situacijama. Neke islamske obrede hadda izvravali su sve do dolaska na vlast Amra ibn Luhaja, poglavara plemena Huzaat. On je odrastao u pobonoj sredini koja je

potivala Boije granice. Odlikovao se iskrenou i bogobojaznou pa ga narod zavoli. Smatrali su ga velikim ovjekom. On otputova u am da posjeti podruje iz koga je bilo najvie poslanika i na koje je dolo najvie Boijih objava. Tamo vidje da stanovnici oboavaju kipove, pa mu se to dopade i povjerova da su oni u pravu. Iz ama se vrati nosei sa sobom kip zvani Hubel, pa ga postavi u Kabu. Zatim pozva stanovnitvo Mekke u mnogobotvo. Oni se listom odazvae, poto su cijenili Amr ibn Luhaja, pa su smatrali da je i to emu ih pozva dobro. Za kratko vrijeme stanovnici cijelog Hidaza poee slijediti stanovnike Mekke. Oni su vlasnici Kabe i stanovnici Harema."Muhtesar Siretu Resulillah a.s." od ejh Muhammed bn AbdulVehaba str.12. Meu najstarije kipove u Kabi ubrajao se i bog "Menat" kojeg su dovukli sa obale Crvenog mora, iz nekog mjesta blizu Kudejda. Zatim je poznat "Lat" kojeg su donijeli iz Taifa i "Uzat" kojeg su nabavili u Vadi Nahlu. Ova tri kipa su bila i najvea. irk - mnogobotvo je iz dana u dan uzimalo sve vie i vie maha. Broj kipova se stalno poveavao. Bilo ih je na svakom mjestu Hidaza. Spominje se da je Amr ibn Luhaja imao vezu sa dinnima, pa ga je jedan od dinna obavijestio da su kipovi iz perioda Nuhovog, a.s, naroda, a koji su se zvali: Vedd, Suvaa, Jegus, Jeuk i Nesr zakopani u Diddi pa ih treba pronai i donijeti u Kabu. On nae ove kipove u mjestu Tihama na obali Crvenog mora sjeverno od Hidaza i donese ih u Kabu. Kada doe vrijeme hodoaa, on ih prikaza hodoasnicima, a potom ih opet smjesti u Kabu. Od tog vremena svako pleme je imalo svog boga-kipa, pa ak i svaka kua zasebno. Harem Kabe ispuni se kipovima. Evidentno je, da je u vrijeme oslobaanja Mekke, Resulullah, a.s, zatekao 360 kipova. On ih je poobarao i porazbijao, a zatim je naredio da sve ostatke iznesu iz Harema i da ih spale."Muhtesar Siretu Resuulillah" str: 13, 50, 51, 52, 54. Tako je mnogobotvo i vjera u kipove postala prava manifestacija cijelog stanovnitva predislamske Arabije, koje je neprestano mislilo da jo uvijek slijede vjeru Ibrahima, a.s. Arape predislamskog doba zvali su "El-Dahilijjun", neznalice u vjeri. Oni su imali posebne obiaje i vjeru ceremonije u samim molitvama ispred kipa, koje je opet izmislio, najvie Amr bn Lihj. Ono to bi on radio mnogi su smatrali lijepom novotarijom, kojom e uljepati Ibrahimovu vjeru, koju su ve, uveliko izopaili. Evo nekih ceremonija pri oboavanju kipa: 1. Stajali su i zadravali se kraj kipa kojem su se molili i od kojeg su traili zatitu, pomo, molili za elju, vjerovali su u njegov efaat - zauzimanje kod Boga za poinjene grijehe, itd. 2. Oko kipa su inili hodoae, tavaf ili obilazak oko njih, inili pred njima seddu i bili ponizni i skrueni. 3. Pred kipom su klali rtvu, putem koje su se nastojali pribliiti njegovoj svetosti. Pred njim su klali i stoku svakodnevnu, te prizivali ime dotinog kipa. Ovakvu vrstu klanja Allah, d.. zabranjuje muslimanima, kao i meso od tako zaklane stoke. Allah, d.. kae: "I to je na rtvenicima rtvovano". (V:3) kao i: "I ne jedite ono pri ijem klanju nije spomenuto Allahovo ime". (VI:121). 4. Jedan od vidova pribliavanja boanstvu bilo je i prinoenje jela i pia kipovima. Takoer su odvajali od svoje ljetine i stoke i donosili pred kipa. A od svega ovoga najneobinija stvar je da se uvijek odvajali dio za Allaha, vrhovnog Boga. Oni su imali obiaj da neke stvari nisu htjeli pripisivati kipovima, za koje su znali da pripadaju samo Allahu, ali, takoer, nisu prenosili na Allaha, d.. ono to su smatrali da pripada samo kipu u datoj situaciji.Uzvieni Allah d.. je rekao: "Oni odreuju za Allaha dio ljetine i dio stoke koju je On stvorio, pa govore: "Ovo je za Allaha" - tvrde oni - "a ovo za boanstva naa!" Meutim, ono to je namijenjeno boanstvima njihovim ne stie Allahu, dok ono to je odreeno za Allaha stie boanstvima njihovim. Kako runo oni sude!" (VI:136) 5. Jedan od naina pribliavanja kipu je bio prinoenje stoke i plodova, to smo ve spomenuli. Allah d.. kae: "Ova i ova stoka i ti i ti zemaljski plodovi su zabranjeni, smiju ih jesti samo oni kojima mi dozvolimo" - tvrde oni - "a ove i ove kamile je zabranjeno jahati." Ima stoke prilikom ijeg klanja ne spominju Allahovo ime, izmiljajui o Njemu lai..." (VI:138) 26. U obrede pribliavanja kipu spadalo je oboavanje odreenih vrsta stoke: "behiret, saibet, vesilet i hamj". Ibnu Ishak kae: "El-behiret ili es-saiba je osloboena deva, tj. ona koja je izrodila deset enskih deva izmeu kojih nema muke deve. Ovu vrstu deve ne jau, ne iaju joj dlaku, ona ne radi teake poslove i njeno mlijeko ne pije niko osim gost. Ako ona ponovo rodi ensku devu, mladunetu proreu uho i prema njoj se postupa kao i prema njenoj majci. Ta posljednja, ili jedanaesta deva, zove se behiret - kerka saibe (osloboene deve).El-Vesilet: ovca koja je ojanjila pet puta po dvoje enske jagnjadi, izmeu koje nema ni jedno muko jagnje. Ona se

zove vesilet. Jagnjad koja dou na svijet, poslije toga, jedu samo mukarci, osim ako rodi mrtvo jagnje, pa poslije njega, jedu svi. El-Hami je el-fahl, afahl je dromedar - mujak deve s kojim je ona izrodila deset enskih deva izmeu kojih nema muke deve. Njegova lea su na cijeni (zatiena), ne jae ga niko, ne radi nikakve poslove, ne ia mu se dlaka i slui samo za raspolodnju.O tome Kuran kae: "Allah nije propisao behiru, ni saibu ni vasilu a ni hama: To oni koji ne vjeruju govore o Allahu lai, a veina njih nema pameti. (V:103) Allah d.. takoe kae: "Oni govore: "Ono to je u utrobama ove stoke dozvoljeno je samo mukarcima naim, a zabranjeno naim enama. A ako se plod izjalovi, onda su u tome sudionici." (VI:139) Meutim, postoji i drugaije tumaenje ovih vrsta stoke.Ibnu Hiam, I/89, 90. Seid bn El-Musejjib smatra da su ove vrste stoke odreene samo za njihove idole,SahihulBuhari, I/499. a u autentinom hadisu koji je "merfu%-2"F255P255DC255%-1 besprekidno prenesen od Resulullaha, a.s. stoji: "Amr bn Lihj je bio prvi koji je zatitio i oslobodio ove vrste ivotinja i uveo ih u obred boanstva."Sahihul-Buhari, I/499.F43432 Sve prethodne radnje, Arapi su inili da bi udovoljili boanstvima, vjerujui da e ih boanstva pribliiti Allahu, biti posrednik do Allaha, i da e se kod Allaha zauzimati za njih. Kuran o tome kae: "Mi im se klanjamo samo zato da bi nas to vie Allahu pribliili." (XXXIX:3) i "Oni se, pored Allaha, klanjaju onima koji im ne mogu nauditi niti im mogu kakvu korist pribaviti i govore: "Ovo su nai zagovornici kod Allaha." (X:18) Arapi su vrili raspodjelu mnogih stvari uz pomo strijelica bez perja, koje su sluile za kockanje i igru. Bile su tri vrste strijelica: strijelice na kojima je pisalo "Da" i strijelice na kojima je pisalo "Ne", koje su upotrebljavali za donoenje odluka vezanih za posao, putovanje, enidbu i sl. Ako bi izala strijelica sa "Da", onda bi taj posao uradili, a sa "Ne", ne bi ga uradili te godine, nego bi ponovo bacali slijedee godine i tako redom. Bilo je strijelica u kojima je bila voda ili krv, pa vrsta na kojoj je pisalo "od vas je" i "nije va" i "oboje". Tako, napr. ako bi sumnjali u neije porijeklo, odveli bi ga pred Hubela, i poveli stotinu kurbana koje bi predali vrau. Ovaj bi bacao strijelice i ako bi ispalo "od vas je" znai, vae je dijete i ima pravo naslijee, a ako bi izalo "nije va", ne bi imao pravo naslijea, a ako bi izalo "oboje" ostalo bi dijete uz tu porodicu, bilo bi kao i njihovo, ali bez naslijea i bez oinstva. Slino strijelicama je kremen, a i hazardne igre koje su vezane za opkladu. Uz opkladu bi dijelili meso rtve prinesene boanstvu i zaklano odabirom strijelica. Arapi su vjerovali u rijei "kahina", "arrafa" i "muneddima." "Kahin" je prorok, koji prorie budunost. On se izdaje za poznavaoce tajni. Meu njima ima onih koji smatraju da su sljedbenici dinna i da im dinni donose vijesti. "Arraf" je onaj koji sebe smatra poznavaocem dogaaja sa uzrocima i posljedicama koje navodi u datoj situaciji. On je pogaao npr: ko je kradljivac, gdje se kraa dogodila, ta je ukradeno i uopte neke svakodnevne radnje pogaao. "Muneddim" je onaj koji otkriva sudbinu i dogaaje putem horoskopa i zvijezda. To je ustvari astrolog. Vjerovanje u njegov govor je u stvari oboavanje zvijezda. Arapi su vjerovali u "lo" predznak, ili u pesimizam. Oni su u tom vjerovanju ili tako daleko, da su prelazak make preko puta ili prelijetanje ptice iznad glave, smatrali nesreom. Prilazili bi ptici ili srni, te je poplaili pa ako bi ona pobjegla na desnu stranu, oni bi nastavili sa zapoetim poslom i smatrali da je u njemu hajr, a ako bi pobjegla na lijevu stranu, oni bi odustali od tog posla vidjevi u tome lo predznak. Ovim vradbinskim obiajima mogu se pridodati jo neki, npr: noenje zeije ape oko vrata, zatim zaziranje od nekih dana ili mjeseci, od nekih ivotinja, kua, ena, vjerovanje u neprijatelja ili poglavara. Takoer su vjerovali da se tijelo ubijenog nee smiriti, dok se ne podmiri krvna osveta, i da e njegova dua lebdjeti slobodno i da e govoriti: "Vratite me u tijelo, vratite me u tijelo", ili "Napijte me, napijte me", pa ako se izvri osveta ili uzme krvarina, ona e ui u tijelo i smirie se.Sahihu-l-Muslim sa tumaem Nevevije-Kitabu-l-imami: I/59. Eto, tako su vjerovali Arapi predislamskog doba, iako su imali i ostatka Ibrahimove, a.s. vjere, koju nisu u potpunosti napustili kao: velianje Kabe, obilaenje ili tavaf oko Kabe, obavljanje hadda, umre, stajanje na Arefatu, Muzdelifi i klanje kurbana. Takoer su u to sve unosili bidate - novotarije. Kurejije su govorile: "Mi smo sinovi Ibrahima i nasljednici Kabe, mi smo njeni vlasnici i stanovnici Mekke. Niko od Arapa nema takva prava i takav poloaj. Sebe su znali nazivati "ahmes", a to je zajedniki naziv pripadnika plemena Kurej, Kinana i Dedil. Mi ne smijemo naputati Harem i skinuti ihrame." Oni nisu stajali na Arefatu niti su ifadu inili sa Arefata, nego su to inili sa Muzdelife (ifada je grupni povratak sa Arafata). O tome Allah d.. kae:"Zatim krenite odakle kreu ostali ljudi." (II:199)

Oni su govorili takoer: "Mi Almesi, ne smijemo drobiti hranu i priti je na maslu, dok smo u ihramu. Mi ne ulazimo u atore od kostrijeti, a kad se odmaramo, odmaramo se samo u kuama sve dok smo u ihramima."Ibnu Hiam, I/199, Sahihu-l-Buhari, I/226. Govorili su takoer: "Ko je doao u Hram i donio sa sobom hranu, ne treba da jede tu hranu u vrijeme hadda i umre." Ibnu Hiam,. I/202. Takoer su naredili stanovnicima van Harema da svoj prvi tavaf oko Kabe moraju obaviti u odjei nekog od Ahmesa, a ako ne nau odjeu, a mukarci su, onda e obilaziti Kabu goli. ene su obilazile Kabu potpuno obuene. Jedino nisu smjele nositi rasjeene koulje. O oblaenju Allah d.. kae: "O sinovi Ademovi, lijepo se obucite kad hoete da molitvu obavite." (VII:31) Ako neko od muka ili enska bude poaen da tavafi u svojoj odjei u kojoj je doao, bacie je poslije tavafa i nee je koristiti vie ni oni, a ni drugi. Obiaj im je bio da ne ulaze u svoje kue na glavni ulaz, ako su u ihramima, nego bi na zadnjoj strani kue napravili otvor kroz koji bi ulazili i izlazili. Takvu besmislenost su smatrali dobroinstvom. Kuran je to zabranio, pa Allah d.. kae:"Ne iskazuje se estitost u tome da sa stranje strane u kue ulazite, nego je estitost u tome da se Allaha bojite." (II:189) Sva ova vjerska ubjeenja predislamskih Arapa bila su isti irk ili mnogobotvo. To isto su i vjerovanje u kipove, u vradbine, u izmiljotine itd. ak su i Jevreji, krani, meusije - poklonici vatre, Sabejci i drugi nalazili puteve da prodru u Arabiju sa svojim vjerskim ubjeenjima i obiajima. Jevreji su imali najmanje dva perioda, kada im je uspjelo da prodru na Arabijsko tlo: 1. Njihova seoba u vrijeme ratnih pohoda Asirije i Babilonije na Palestinu. Do osvajakih pohoda je dolo zbog pritiska na Jevreje, zbog ruenja njihovih gradova i njihovih hramova rukama kralja Buhtanasera (Nabukodonosor) 589.g.p.n.e. Veina zarobljenih Jevreja je odvedena u Babiloniju, a odatle da podijeli naputenu zemlju od Palestine do Hidaza i da se udomae na sjeveru Arabije.Kalbudezireti-l-Arebi, str. 151. 2. Poslije Rimskog zauzimanja Palestine pod vostvom rimskog voe Tita, 70. g.n.e. Rimljani su vrili pritisak na Jevreje, te nakon ruenja njiihovih hramova, vie jevrejskih plemena odlazi u Hidaz. Oni se naselie u Jesrib (Medinu), Hajber i Tejmu. Oni izgradie naselja, sela i tvrave. Tako doe idovska vjera u Arabiju, putem njihovih muhadira ili izbjeglica. Jevreji postadoe i politiki faktor o kome se govorilo pred pojavu Islama, a posebno u vrijeme prvog stoljea Islama. Kada se Islam poeo iriti, u Arabiji su ivjela poznata jevrejska plemena: Hajber, Nadir, Mustalek, Kurejza, Kajnuka, a uveni pisac djela "Vefaul-Vefa" Es-semhudi spominje na 116. strani svoje knjige broj od preko dvadeset jevrejskih plemena.Kalbudezireti-lArebi, str. 151. Jevrejska vjera je stigla i u Jemen preko Tiban Esada Ebi Hureba, koji je kao borac iao u Jesrib i tamo primio jevrejstvo. On je sa sobom poveo dvojicu rabina iz plemena Benu Kurejza u Jemen. Jevrejska vjera se brzo irila u Jemenu, tako da je dolaskom na vlast Esadovog sina Jusufa Zun-Nuvas u Jemenu, Zu Nuvas udario na krane Nedrana i pozvao ih da prime jevrejstvo. Kad oni odbie, on ih pobaca u iskopane jame i zapali ih. U vatri su gorili bez razlike i muko i ensko, i staro i mlado. Navodi se da je broj rtava bio izmeu 20 i 40 hiljada. Taj dogaaj se desio oktobra 523. g.p.n.e.Tefhimu-l-Kurani, VI/297,298; - Ibnu Hiam, I/20,21,22,27,31,35,36. a Kuran navodi dio ove prie u poglavlju "El-Burud." Kranska vjera je dola u Arabiju putem vizantijske i abesinske okupacije. Prva abesinska okupacija Jemena bila je 340. g.n.e. i trajala je do 378.g.Tefhimu-l-Kurani, VI/297. U tom periodu u Jemenu je poelo propovijedanje evanelja u svim pokrajinama. Tada je u Nedran doao i neki veliki pobonjak zvani Fimijon - pa je i Nedrance pozvao u kransku vjeru. Zbog njegove pobonosti svijet mu povjerova, a kad njihov voa Malbu primi tu vjeru, primi je i ostalo stanovnitvo.Ibnu Hiam, I/31,32,33,34. Kada su Abesinci uli u Jemen, pogazie ono to je uinio Zu-Nuvas, a Ebreha zauze vlast. On poe iriti kransku vjeru veoma brzo i na veoma irokom podruJu. To dosee granice do te mjere da je u Jemenu elio sagraditi Kabu, kako bi odlazak u Mekku zamijenio dolaskom u Jemen. On krenu da srui Kabu u Mekki, pa ga Allah primjereno kazni i za ovaj i za onaj svijet. Kranstvo su prihvatila arapska plemena Gasasine, Taglub, Tajj i neka plemena koja su graniila sa Vizantijom, a prihvatili su ga i neki vladari Hire. Vjeru parsa ili idolopoklonstvo vatri ili na arapskom meusijjet, uglavnom su prihvatili Arapi koji su ivjeli u pograninim predjelima Arabije prema Perziji. Sljedbenika ove vjere bilo je i u Iraku i Bahrejnu. Naroito ih je bilo u Ahsi i Hidru, gradovima Bahrejna kao i na obali Arabijskog zaliva. Tu vjeru su slijedili i mnogi Jemenci u vrijeme perzijanske dominacije. O sabejstvu nam govore mnoge arheoloke iskopine u Iraku. To je bila vjera naroda Ibrahima Kaldejskog.

Kaldejci su bili semitski narod koji je vjerovao u astrologe i astrologiju. Ovoj vjeri su se priklonili mnogi stanovnici ama i Jemena, u prolosti. Ali nakon navale kranstva i jevrejstva, ovo vjerovanje je poelo gubiti svoje sljedbenike. I pored toga jo uvijek ima meu ljudima ostataka ovog vjerovanja, pomijeanog sa farizejstvom, naroito u Iraku i na obalama Arapskog zaliva.Tarihu erdil-Kur'ani, II/od 193-208. Vjersko stanje Islam je zatekao sve ove religije i sva ova vjerovanja kod Arapa, ali ne u njihovom usponu ve u slabljenju i stagniranju. Idolopoklonici koji su se izdavali da slijede vjeru Ibrahima a.s. bili su daleko od naredbi i zabrane Ibrahimovog, a.s, eriata, daleko od plemenitog Ibrahimovog, a.s, udorea-ahlaka. Duboko su gazili u zabludama i grijesima, pa se vremenom razvijalo kod njih idolopoklonstvo ili mnogobotvo sa svim prateim njegovim obiajima. Sve je to ostavilo duboke tragove na drutvenu, politiku i vjersku svijest tog naroda. Jevrejstvo se pretvorilo u dvolinost i diktaturu. Jevrejski poglavarisu postali vrhovni gospod-bog svojoj naciji. Oni su sudili ljudima i diktirali njihovom sudbinom. Ljudi su pred njima polagali raun za privatne greke, pa ak i za rijei izgovorene apatom. Sva njihova briga bila je vlast i blago. Prava vjera je slabila, irilo se nevjerstvo, jeres i ravnodunost prema uenju, na to Allah podstie i nareuje svakom da ga potuje. Kranstvo je vjera koja je poela pritiskati razum. Ono je udna mjeavina boga i ovjeka. Stoga ono nije ostavilo duboke i stvarne tragove na Arape, koji su ga prihvatili, posebno, zbog veoma razliitog uenja i njegovog odraza na nain ivota kojeg su ivjeli i od kojeg se nisu mogli udaljiti. Stanje sljedbenika ostalih vjera kod Arapa je bilo kao i stanje mnogoboaca-murika. Njihova srca su bila slina, kao i njihovi obiaji, njihova vjerska ubjeenja i njihov pogled na svijet. ARAPSKO PREDISLAMSKO DRUTVO Nakon obrade politike i vjerske situacije na Arabijskom poluotoku, ostalo nam je da kaemo, ukratko, o drutvenim, ekonomskim i socijalnim prilikama tog doba. Drutvene prilike Arapi su imali nekoliko drutvenih slojeva sa izraenim meusobnim razlikama. Odnos meu ljudima plemstva je bio na visokoj ljestvici uspona i napretka. Ljudi su imali slobodu volje i govora, ma koji poloaj imali u tom staleu. Kada bi ovjek elio pohvaliti arapske vrline, ast, hrabrost, plemstvo itd. posluio bi se stihovima koje je stvarao na licu mjesta. ena je bila u stanju, samo ako je htjela, dovesti itava plemena do mira, ili ih zavaditi do te mjere da meu njima doe do prolijevanja krvi, sukoba i ratova. Meutim, i pored toga, ovjek je bio glava porodice i nosilac glavne rijei u kui. Mu i ena su bili vezani brakom, sa dozvolom njenih roditelja ili staratelja, a ona nije imala pravo da im se suprotstavi. U drugim slojevima postojao je obiaj mijeanja mukaraca i ena. To ne moemo objasniti drugaije, osim da je vladao nemoral, bestidnost, razvrat i prostitucija. Ebu Davud prenosi od Aie, r.a, da je vjenanje u predislamsko doba bilo na etiri naina: 1. Postojao je brak poput dananjeg. Za momka se nae djevojka, zaprose je i oni se vjenaju. 2. Mu kae eni nakon zavrenog mjesenog ciklusa, idi tom i tom ovjeku i trai da ivi s njim. Njen mu joj se ne primie dok se ne ustanovi da je trudna s tim ovjekom. Ako ostane trudna, njen mu je ponovo vrati sebi, ako hoe. Ovo se radilo u sluaju da je imao svu ensku djecu, a elio je da mu se rodi muko dijete. Ovakav brak se zvao "nikahul-istibdai", u prijevodu nikah obljube. 3. Okupi se grupa od tri do deset osoba, pa ope sa jednom enom. Ako ona ostane trudna, nakon poroda pozove sve uesnike u sramnom inu i svi moraju doi, a ona odabere onoga, koga ona hoe da bude otac njenom djetetu. Taj uzima dijete i daje mu porodino ime. 4) Skupe se kod ene mnogi ljudi i ona ne smije odbiti nikog ko je doao. To su uglavnom bile javne ene. Na svojim vratima su stavljale zastavicu kao znak raspoznavanja njene kue. Ko god je elio ui kod takvih ena znao je gdje ide. Ako takva ena ostane trudna i rodi dijete, okupili bi se svi koji su joj dolazili, a onda bi pozvali vjetaka (dobrog poznavaoca tragova). On bi uzeo dijete u naruje i onda bi odgonetao ije je, ko mu je otac. Kada bi ustanovio, po svojim nekakvim normama ko je otac djeteta, taj je bio duan da uzme dijete, da mu da svoje ime i da ga odgoji.Dolaskom Objave, Allah, d., ponitava sve vrste ovakvih brakova, a dozvoljava samo dananji islamski brak.Ebu Davud: Kitabu-n-nikahi, poglavlje: Vrste braka kod Arapa predislamskog doba. Postojao je kod predislamskih Arapa jo jedan nain braka.

Naime,mukarac je kao pobjednik u dvoboju dobivao zarobljenu enu. Djeca roena iz tih veza nisu imala nikakva prava na oinstvo, a sramota ih je pratila itav ivot. Poznato je da su Arapi predislamskog doba mogli imati onoliko ena koliko su htjeli. ak su u isto vrijeme sklapali brak sa dvjema roenim sestrama, kao i enama svojih oeva, ako bi ostale udovice ili bile putenice. O tome govori Kuran u poglavlju En-Nisa, ajet: 22 i 23. Takoer su mukarci mogli dati vie neogranienih rastava (talaka) jednoj eni.Ebu Davud (prethodno djelo), poglavlje: Opovrgavanje povratka nakon "tri talke" - tri razvodne otpusnice. Ovo navode mufessiri - tumai Kurana kao povod za objavu ajeta: "Razvod dva puta" . Blud i razvrat su uveliko vladali u svim slojevima arapskog predislamskog drutva. Ne moemo izdvojiti posebno ni jednu drutvenu ljestvicu, izuzev pojedinaca koji su asno ivjeli i koji su blud smatrali nemoralom i velikom sramotom. Kupljene robinje su bile u boljem poloaju od ratnih zarobljenica. Arapi nisu smatrali ivot sa robinjama i zarobljenicama sramnim.Prenosi Ebu Davud od Amra bn uajba, a ovaj od svog oca, pa od djeda gdje kae: "Ustao je neki ovjek i rekao: Ta i ta osoba je moj sin. ivio je sa robinjom prije Islama, pa Resulullah, a.s, ree: "Islam takav nain braka ne prizna, a vrijeme dahilijjeta je prolo, dijete je onoga u ijoj se postelji rodi, a preljuba je zabranjena." Pria o meusobnom prepiranju Sad bn Ebi Vekasa i Abd ibn Zumata oko sina Zumatove robinje, je poznata. Sin se zvao Abdurrahman ibn Zumat.Ebu Davud, poglavlje: dijete je onoga u ijoj se postelji rodi (u braku). Odnos oca i djece mogao se svrstati u nekoliko kategorija. Bilo je onih koji su govorili: "Naa djeca su nae digerice koje hode zemljom", a bilo je i onih koji su ubijali ensku djecu, ili ih ivu zakopavali, bojei se sramote, a bilo je i onih koji su ubijali svoju djecu jo u majinoj utrobi, bojei se siromatva i sramote. O tome govori Kuran u slijedeim poglavljima i ajetima: (VI:151, XVI:58,59, XVII:31 i LXXXI:8). Meutim, ne moemo rei da je ovo bio dominantni vid etike i morala. Arapima je bilo veoma vano da imaju mnogo sinova koji e se boriti za svoju zemlju. Ophoenje brata sa bratom i bratiima kao i ostalom rodbinom je bilo zasnovano na jakim krvnim vezama. ivjeli su za plemensko rodoljublje, a za njega i umirali. Duh jedinstva vladao je unutar jednog plemena i to je jo vie poveavalo rodoljubivost. Temelj drutvenog ustrojstva jednog plemena je bio pojedinano i krvno rodoljublje. Pridravali su se nepisanog pravila: "Pomozi bratu bio u pravu ili ne bio." Naravno, ovo pravilo je bilo u skladu s pravilom islamskog uenja koja kae: "Pomo silniku treba da bude takva da bi ga sprijeila u izvravanju nasilja." Natjecanje u porijeklu i asti, esto je bilo uzrok izbijanja meuplemenskih ratova, ak i meu onim plemenima iji je otac zajedniki. To se deavalo izmeu Evsa i Hazrea, Abesa i Zubjana kao i Bekra i Tagluba i jo nekih drugih. Meutim, drutveni odnosi izmeu plemena razliitog porijekla nisu bili jaki i vrsti. Oni su se meusobno unitavali u ratovima. U nekim prilikama poglavari plemena su zakazivali javne skupove na koje su dolazila razliita plemena, naroito u svetim mjesecima - mjesecima hodoaa. Ti mjeseci su bili Arapima od velike vanosti, jer su u njima uspostavljali normalne ljudske odnose i rjeavali mnoge ivotne probleme. Ukratko reeno, drutvene prilike su bile u jadnom stanju, a kako i ne bi, kad je neznanje i praznovjerje uveliko vladalo Arabijom, a svijet ivio u mnogobotvu i ideolokom mraku. ene su se kupovale i prodavale. S njima se postupalo kao sa predmetom, dok mukarac nije imao nikakvih ni ljudskih ni moralnih ogranienja. ivio je kako je htio i s kim je htio. Vlast se kretala u krugu bogatih koji pune kase blagom sa sirotinjskih lea ili vlasti koja je stalno spremna da ratuje. Ekonomske prilike Ekonomske prilike su uvijek bile proizvod drutvenih. To se najbolje vidi po ivotnom standardu ljudi tog doba. Trgovina je bila najvei izvor materijalnih sredstava za ivot. Trgovina se obavljala samo u vrijeme kad su putevi bili bezbijedni i vrijeme mirnodopsko, a tako neto je bilo nemogue sastaviti na arabijskom tlu, osim u svetim mjesecima. U tim mjesecima odravali su se uveni trgovaki sajmovi. Poznata sajmita su bila ("suk" - arija) Ukkaz, Zu-Medaz, Madna i mnogi drugi. to se tie zanatstva i ostalih proizvodnih struktura, one nisu bile razvijene, i Arapi su bili dalje od toga nego i jedan drugi narod. Mnoge vrste zanatstva cvjetale su u Jemenu i Hiri, a najpoznatiji su bili: koarstvo i tekstilstvo, a u centralnoj Arabiji stanovnitvo se bavilo stoarstvom i zemljoradnjom. Arapske ene su prele vunu i plele odjeu, ali najvie, za sebe i za ratnike, jer je sve to bilo izloeno pljaki napadaa, te nije ni govora bilo

o nekoj proizvodnji. Vrijedno je napomenuti, da je inae, vladalo jedno opte stanje bijede, gladi i siromatva. Etika Arapa Ne negiramo da su Arapi predislamskog doba imali nekih veoma niskih normi ponaanja, sramotnih radnji i situacija koje odbacuje zdrav razum i ne prihvata ovjekova priroda, ali imali su i te kako pohvalnih i vrijednih kvaliteta kojima bi se i mi danas mogli diviti i uditi. Tu spadaju: 1. kerem - ast i plemenitost u emu su se meusobno natjecali i pomagali. Gotovo polovina predislamskog pjesnitva - u kome su bili vrsni majstori - posveena je toj njihovoj karakternoj crti. Primjera radi - pojavi se iznenada gost, zimsko doba, gladna godina, a domain nema u kui nita drugo osim jedne deve, koja je spas za itavu porodicu. Da bi pokazao gostoljubivost i sauvao ast i obraz porodice, on ustane i zbog gosta, zakolje devu, naloi vatru i priredi obilnu gozbu. U oblike arapskog kerema se ubraja i njihovo neposredno uee u izmirenju porodica i smirivanju krvoprolia. ovjek je znao u interesu mira, na svoj vrat uzeti i podmirti tuu nadoknadu - krvarinu, samo da smiri situaciju u datom momentu. Bitno je bilo zaustaviti prolijevanje krvi koje bi se moglo protegnuti s koljena na koljeno i time spasiti ovjeka. esto su u kasidama hvalili sebe, ali su znali hvaliti i druge, pa ak i tue vladare i poglavare ako to zasluuju. Arap je iskazivao ast prema gostu nudei mu vino, bez koga nisu smjeli govoriti o asti. Stoga je upotreba vina bila vrsto vezana za "kerem" pa su ga opjevali u svojoj poeziji. Arapi su samo stablo groa nazivali "stablo asti", a vino su nazivali "kerka asti." U plemenita svojstva Arapa ubrajalo se i kockanje. Smatrali su da je kockanje put, tj. sredstvo druenja, gdje e pobjednik pokazati svoju plemenitost i dobrotu, jer e od dobitka nahraniti siromane. Vino je na mnogo mjesta spomenuto u Kurani-kerimu, a uporedo s njim i kockanje. Uzvieni Allah, d.. kae: "Pitaju te o vinu i kocki", Reci: "Oni donose veliku tetu, a i neku korist ljudima, samo je teta od njih vea od koristi." (II:219) 2. U lijepo ponaanje Arapa spada i potivanje ugovora. Ugovor je za njih znaio vjerski in kojeg su se vrsto drali, a za njegov interes, bili su u stanju i svoju djecu rtvovati i ognjita razoriti. O tome nam govori pria Hanija bn Mesuda ejbanije, Samuela bn Adija i Hadib bn Zurara Temimije. Rijetko se, vrlo rijetko deavalo da se ugovor prekine. 3. Kult linosti je rezultirao odbijanjem bilo kakvog ponienja i ugnjetavanja. Iz toga je proizilazilo da su vrlo rado pokazivali hrabrost, ali i ljubomoru, te su veoma brzo reagovali u datim situacijama. Oni nisu htjeli da uju rijei koje i malo miriu na sramotu i nepravdu, a da ne bi skoili i latili se sablje i koplja pa u rat, ako treba odmah i odjednom, ne vodei rauna da i sebe rtvuju na tom putu. 4. Oni su cijenili tradiciju zakletve. Ako se zakunu za neku stvar, onda zakletvu moraju i ispuniti, jer ona se tie njihove asti i njihovog ugleda. I sami su se dovodili u kritinu i opasnu situaciju. 5. U njihove etike vrline spada i blagost i uljudnosti. Opijevali su je u stihovima iako je s druge strane, kontrirala junatvu i brzini borbenog djelovanja, te je bila rijetka meu njima. 6. Beduinska naivnost i njena neuprljanost civilizacijom i drugim spletkama, proizvele su kod Arapa iskrenost, povjerenje i uvanje od izdaje i klevete. Vidimo iz svega spomenutog da su Arapi uz sve ove svoje pozitivne i ostale karakteristike, kojima, kada se doda geografski i strateki poloaj Arabije, u odnosu na cio svijet, bile uzrok da su Arapi odabrani kao narod da ponesu teko breme objave upuene cijelom ovjeanstvu i da ba oni budu vodii ljudskom drutvu tj. ljudskom ummetu. Iako su gore napomenute vrijednosti manjkave u nekim stvarima, a dobre u nekim drugim, ipak su u osnovi dobar temelj lijepim vrlinama od kojih je imao koristi cio ljudski rod, posebno, kada je dolo do nekih ispravki koje je uinio Islam. Od svih spomenutih taaka vjerovatno su najvrednije: potivanje ugovora, (dogovora, zadane rijei, tradiciju zakletve) i kult linosti.Nemogue bi bilo, bez svega ovoga, pobijedi zlo i razvrat, a uspostaviti sustav pravde i dobra, osim sa ovakvim potencijalom snage i razuma. Arapi su imali i druge vrjednote, ali nam nije cilj da o njima opirno piemo. PORIJEKLO MUHAMMEDA, A.S. I NJEGOVE PORODICE Resulullahovo, a.s. porijeklo Porijeklo Resulullaha, a.s, svrstano je u tri vremenska perioda. Prvi je dio priznat, kao taan od strane svih poznatih autora Sira. Tu se spominje porijeklo Resulullaha a.s. do Adnana. Drugi dio je vezan za uzlaznu lozu porijekla Resulullaha, a.s, od Adnana pa do Ibrahima, a.s. Tu ima i izvjesnih razmimoilaenja. Trei dio se odnosi na porijeklo

vezano od Ibrahima, a.s, pa sve do Adema, a.s. U ovom posljednjem stepenu loze ima podataka kojima se ne moe sa sigurnou vjerovati. Prvi stepen porijekla Muhammed ibn (sin) Abdullah ibn Abdil-Muttalib-zvani ejbe ibn Haim - zvani Amr - ibn Abdi Menaf - zvani El-Mugire ibn Kussaj - zvani Zejd - ibn Kullab ibn Merret, ibn Kab ibn Lua ibn Galib bn Fahr - zvani Kurej, po njemu je pleme dobilo ime - Ibnu Malik ibn En-Nadar - zvani Kajs - ibn Kenanet bn Huzejmet ibn Mudriket -zvani Amir - ibn Ilijas ibn Mudar ibn Nazzar ibn Mead ibn Adnan.Ibnu Hiam, I/1,2; - Telkihu fuhumi ehli-l-Eser, 5 i 6 - Rahmetun li-l-Alemin, II/11,12,13,14 i 52. Drugi stepen Tu se ubraja uzlazna linija od Adnana, a Adnan je sin Edda ibn Humejsea ibn Selaman Ibnu Avs ibn Berz ibn Kamvel ibn Ebi ibn Arram ibn Naid ibn Hazen ibn Beldas ibn Judlaf ibn Tabih ibn Dahim ibn Nahi ibn Mahij ibn Iid ibn Abkar ibn Ubejd ibn ed-Dua ibn Hamdan ibn Senber ibn Jesrebij ibn Jah; Zen ibn Jehhan ibn Eravij ibn Dian ibn Ajser ibn Efnad ibn Ejham ibn Naksar ibn Nahas ibn Zarah ibn Semij ibn Mezzij ibn Avdat ibn Aram ibn Kajdar ibn Ismail bn Ibrahim, a.s.Sabrao lozu Muhammed Sulejman