Zane Grey - Posljednji graniar

Porodica Zen bila je jedna od najpoznatijih meu pionirima Zapada i veina njenih lan ova su istorijske linosti. Prvi poznati Zen bio je Danac aristokratskog porijekla koji je bio prognan iz svoje domovine, a u Ameriku je do ao sa Viljemom Penom. Ne koliko godina bio je jedna od vodeih linosti u naselju koje je osnovao Pen, a ulic a Zen u Filadelfiji dobila je po njemu ime. Bio je ponosan i arogantan, to je sme talo njegovoj kvekerskoj sabrai. Stoga se odvojio od njih i oti ao u Vird iniju, nase liv i se pored rijeke Potomek, u kraju koji se tada zvao Berkli. Tamo su roeni njeg ovih pet sinova i jedinica kerka koja je junakinja ove pripovijesti. Ebinizer Zen , najstariji sin, roen je 7. oktobra 1747. i odrastao u dolini Potomeka, gdje se i o enio sa Elizabet Mekolok, ija su braa ta kode slavna u istanji Zapada. Ebinizer je bio sretan to ima suprugu koja je ne samo zgodna ena, nje nog srca, nego i veoma sna na linost. Bila je poznata po izuzetnoj vje tini u lijeenju bolesti, a njena spret nost u baratanju no em i vaenju metka ili otrovne strijele iz rane vratila je u ivot mnoge naseljenike koji su ve bili osueni da umru. Braa Zen biJa su dobro znana na granici po hrabrosti i ratovanju sa Indijancima. BiJi su to sna ni mu karci, izu zet no aktivni i brzi poput jelena. Svi su bili prijatne spol ja njosti i gotovo se ni su razlikovali jedan od drugog. Imali su pravilne crte lica, tamne oi i dugu crnu kosu. Uskoro nakon njihovog dolaska na granicu Vird ini je, Indijanci su ih zarob ili jo kao djeake i odveli duboko u unutra njost gdje su ih dr ali dvije godine. Ebini zer, Sa jlas i D onatan Zen odvedeni su u Detroit, gdje je za njih plaen otkup. Pri likom bijega, Endrju Zen je poginuo od metaka svojih progonitelja dok je prepliv avao rijeku io to. Ali, veze koje su zadr ale Jsaka ena, najmlaeg bra ta, bile su jae od interesa ili osvete koji su doveli do aro-1 bljeni tva njegove brae. Zavoljela ga je indijanska princeza, kerka Tarhea, poglavice monog plemena Hu-; ron. Isak je b je ao nekoliko puta, ali je svaki put bio uh vaen i vraen meu Indijance i u vrijeme k ada poinje na a pria, o njemu se nije ulo ve nekoliko godina i vje rovalo se da nije m eu ivima. U doba stvaranja male kolonije u divljini, Elizabet Zen, jedina sestra, i vjela je sa tetkom u Filaelfiji, gdje se i kolovala. Kua pukovnika ena, dvokatnica n apravljena od grubo isjeenih trupaca, bila je najudobnija u naselju i zauzimala j e istaknut polo aj na uzvisini oko stotinjak jar di od utvrenja. Bila je podignuta od vrste grae, a ne pristupanom izgledu doprinosili su o tri uglovi, prijetee pu karnic i dobro zakraunana vrata i prozori. U prizem lju su bile tri prostorije - kuhinj a, spremi te za municiju i prostrana soba u kojoj se sjedilo. Na spratu, gdje se o dla zilo strmini stepenicama, bilo je nekoliko spavaih soba. Unutra njost grube pio nirske nastambe po pravilu nije otkrivala mnogo - goli zidovi, krevet, sto i nek oliko stolica - samo onoliko koliko je bilo neophodno za ivot. 6 Meutim, kua pukovn ika ena bila je i tu izuzetak. Naj zanimljivija je bila velika soba. Pukotine izm eu greda bi le su popunjene glinom a zatim su zidovi prekriveni koroni od bijele breze; na zidovima su visili lovaki trofeji, indijanski lukovi i strijele, lule i tomahavci; sna ni rogovi jelena kapitalca ukra avali su prostor iznad kamina; bi zo nska krzna prekrivala su le ajeve, a medvjede ko e bile su razbacane po grubom drven om podu. Zid na zapadnoj strani bio je podignut iznad velike stijene u kojoj je napra vljen kamin. Ovo tamno udubljenje pre ivjelo je dva velika po ara, a njegov ra zigrani plamen pozdravio je svojom toplinom mnoge slavne ljude. Lord Danmor, gen eral Klark, Sajmon Kenton i Denijel Bun grijali su se pored te vatre. jTu je Korn planter, poglavica Seneka, obavio uveni dogojvor kada je za bavu viskija trampio o strvo na rijeci preko puta naselja. Logan, poglavica Min ga i prijatelj bijelaca , popu io je tu mnoge lule mira sa pukovnikom enom. Kralj Luj Filip, kojeg je Napol eon prognao iz Francuske, tokom boravka u Americi esto se, za vrijeme svojih me l anholinih lutanja, zaustavljao u Fort Henriju. Kada bi bjesnjela snje na oluja, vis oki gost je vrijeme uglavnom provodio uz kamin pukovnika ena. Bila je hladna no, u rano proljee, kada se pukovnik Zen vratio iz lova. im je u ao u kuu, nje no su ga poz dravile supruga i sestra, koja je pro le jeseni, nakon smrti tetke u Filadeltiji, do la na Zapad da ivi s bratom. Bila je to prava dobrodo lica za umornog lovca. Nje an poljubac ljupke supruge, povici razdragane djece i pucketanje vatre otkravili su mu srce i otkrili koliko je lijepo opet biti kod kue nakon trodnevnog tumaranja po umi. Spustio je pu ku u ugao, odbacio vla ni lovaki ogrta i stao leima okrenut vatri

Jo mlad i sna an, pukovnik je bio pristao mu karac. Visok, ali ne i krupan, bio je s lika snage i izdr ljivosti. Lice mu je bilo blago, guste obrve spojene, tamne oi sv jetluca le su sjajem, sna ne etvrtaste vilice i odluna usta - ukrat ko, lice vrstog m u karca. Veliki vujak dovukao se za njim i, umoran od dugog hodanja, ispru io se pore d kami na. - Oho! Ba sam ogladnio i drago mi je to sam se vra tio - rekao je pukov nik zadovoljno se osmjehujui kada je stara crnkinja donijela jelo iz kuhinje. -1 nama je drago to si se vratio - odgovorila je njego va ena, ije je ozareno lice otk rivalo zadovoljstvo to ga vidi. - Veera je gotova. Ani, donesi i malo milerama. Da , zaista sam sretna to si kod kue. Nemani ni minuta mira kada si daleko, posebno k ada je s tobom Vecel. - Slabo smo pro li - rekao je pukovnik kada je pojeo pun pla danj peene uretine. - Medvjedi su se tek probu dili iz zimskog sna i ovog puta su neuobiajeno oprezni. Vecel je ubio jelena i postavili smo ga kao mamac na mje stu gdje smo otkrili medvjee tragove. Ostali smo cijelu no, kisnui, u nadi da emo ne to u loviti. Premoren sam. I Tajg je umoran. Vecel se nije obazirao ni na vrijeme ni na lo u sreu kada smo nai li na znakove Indijanaca. Oti ao je i ja sam se sam vratio kui . - Zaista je nesmotren - primijetila je gospoa Zen. - Vecel jeste nesmotren, ali je i hrabar. Instinkt ga si gurno vodi kroz mnoge opasnosti u kojima bi obini lj udi posustali. Pa, Beri, kako si ti? - Odlino - rekla je vitka, tamnooka djevojka koja je sjela preko puta pukovnika. - Besi, je li moja sestra opet uinila kakvu glupost dok sam ja bio odsutan? Pro li put je pitomog medvjeda napo jila jabukovaom . - Zaudo, Elizabet je bila veoma dobra. Ali, to pripisujem hladnom i vla nom vreme nu. Predosjeam katastrofu ako se jo malo zadr i kod kue. - Nisam imala priliku da ne to uinim. Poludjeu ako ki a jo potraje. eljela bih da ja em, da lutam po umi, da vozim k i da u ivam - izgovorila je Beti u jednom dahu. - Ohoho! Bets, znao sam da e ti ov dje biti dosadno, ali se ne smije obeshrabriti. Stigla si tek jesenas i jo nije bi lo lijepih dana. Ovdje je predivno u maju i junu. Odve u te u polje gdje rastu bije li orlovi nokti i cvjetaju divlje ru e i glog. Znam koliko voli umu i stoga se jo mal o strpi. Braa su razmazila Elizabet - pa, koja djevojka ne bi postala maza uz pet velikih obo avatelja? Svaka sitnica koja bi joj zasmetala za njih je postajala oz biljan problem. Ponosili su se njenom ljepotom i obrazovanjem i nikad se nisu um arali hvalei je.fTmala je tamnu kosu i oi kao i svi eni; isto ovalno lice i jasne i blage crte koje su osvajale svakog u njenoj blizini. Uz edno i milo lice, ona je posjedovala odlunost i sna nu volju, voljela je i da koketira, a esto je mogla da s e iznenaujue brzo razbjesni.! Pukovnik Zen je uvijek bio spreman da ka e kako je tal enat njegove sestrice izuzetan i mnogostran. Samo nakon nekoliko mjeseci boravka na granici znala je da pripremi lanena vlakna i izatka haljinu. Ponekad bi joj snaha dopustila da pripremi veeru, za to je dobijala pohvale i od brae i od kuharic e, stare Semove ene, koja je s njima ivjela dvadeset godina. Beti je nedjeljom pje vala u maloj crkvi, organizovala je i davala asove u nedjeljnoj koli, esto je pobjei vala pukovnika ena i majora Mekoloka u njihovoj omiljenoj igri, ahu. Beti je bila majstor za sve od pravljenja kolaa do slikanja zidova u svojoj sobici. Ali, sve t o je bilo beznaajno u oima pukovnika ena. Njemu je bilo najva nije - a za to mu nikad nije nedostajalo pohvala - to je njegova sestra sposobna za sve ono za to su potr ebni o tro oko, brza noga, sna na ruka i odva an duh. Svima u naselju govorio je da ja e poput Indijanca i daje isto tako vje ta s pu kom, da je, kao i svi eni, nevjerovatno brza i da e kanu prevesti i preko najopasnijeg mjesta. Iako nije imala priliku d a potvrdi sva ova pukovnikova hvalisanja, Beti je postala veoma omiljena. Svuda je unosila vedrinu i razdraganost, stariji ljudi su je voljeli, djeca su je obo av ala, a sna ni momci, iako utljivi i srame ljivi, bili su sretni zbog njenog prisustva . - Beti, hoe li mi napuniti lulu? - upitao je pukovnik kada je poslije veere privu kao stolicu pored vatre. Njegovo najstarije dijete, estogodi nji Noa, popeo mu se u krilo i obasuo ga pitanjima. - Jesi li vidio medvjede i bizone? - pitao je, a oi su mu se irile od i ekivanja. - Nisam, deko moj, nisam vidio ni jednog. - Kada u ja b iti veliki da poem s tobom? -1 to e biti brzo, Noa. - Ali, ja se ne pla im Betinog m edvjeda. Re i na mene kada bacim tap na njega. Mogu li poi s tobom idui put? - Danas je moj brat do ao iz ort Krika. Bio je u Fort Pitu - prekinula ga je majka. Dok je govorila, ulo se kucanje na vratima. Beti je otvorila vrata i u kuu su u li kapetan Bogs, njegova kerka Lidija i major Semjuel Mekolok, brat gospode Zen. - Ah, pukov nie. Oekivao sam da u te veeras zatei kod kue. Vrijeme nije bilo povoljno za lov i ne a izgleda da e se popraviti. Vjetar dina sa sjeverozapada i sprema se oluja - rek

ao je kapetan Bogs. - Zdravo, kapetane! Kako si? Sem, dugo te nisam vidio - odgo vorio je pukovnik rukujui se s gostima. Major Mekolok je bio najstariji od brae. K ao lovac na Indijance po hrabrosti se mogao mjeriti sa Vecelom, ali dok je Vecel vi e volio da sam prati tragove crvenoko aca po divljini, Mekolok je vodio patrole koje su gonile Indijance. Bio je pravi d in, sna ne grae, potamnjelog lica, bradat tipian graniar. Oi su mu bile plave kao kod sestre a glas mu je imao isti prijatan ton. - Majore, da li me se sjeate? - upitala ga je Beti. - Naravno - odgovorio je osmjehujui se. - Bila si mala divljaku a kada sam te posljednji put vidio. - Da li se sjeate kako ste me podizali na va eg konja i uili daja em? - Jo mi je tajna kako si uspijevala da se odr i u sedlu. - Pa, uskoro u biti spremna da nastavim s tim lekci jama. ula sam za va nevjerovatni skok s brda i voljela bih da mi o tome priate. Od svih pria koje sam slu ala otkako sam stigla u Fort Henri, ona pria o va em skoku je n ajudesnija. - Eh, moj Seme, nisi ni svjestan koliko e ti dosaivati zbog skoka i jo e te natjerati da joj daje asove iz skakanja preko ambisa. Nimalo se ne bih iznenadi o kada bi poku ala da ponovi tvoj poduhvat. Sjea li se mustanga kojeg sam lani kupio od onog trgovca krznom? I sam zna koliko je divlji, a ona g