Zane Grey - Betty Zane PREDGOVOR Nema naroda bez junaka i junakinja. Njihova djela kroz povijest i rtve koje su pr inijeli ive kao vjeiti ideal novih nara taja. Svaki se ovjek, bio mu karac ili ena, u sv ojoj du i divi slavnim osobama iz pro losti. One su svojina cijeloga naroda i ive u b a tini to se predaje s koljena na koljeno. Milijuni irom Sjedinjenih Dr ava dobro znaju tko je bila Betty Zane. Uzbudljive prie o njezinu juna tvu nai e se u svakoj knji nici, djeca o njima itaju u svojim ud benicima . Ali, kako je to uobiajeno sa svim likovima junaka, malo se zna o njezinu osobno m ivotu. Povijest pripovijeda o njezinoj izvanrednoj hrabrosti, pridaje joj isklj uivu zaslugu to je u Revoluciji jedna va na utvrda obranjena od napada zdru enih snaga Britanaca i Indijanaca; ali u povijesti nema ni spomena o njezinu svakodnevnom i votu. Povijest nam ne kazuje ni jedne rijei o emocijama i uvstvima jedne tako roma ntine junakinje. Najomiljenije prie iz moga djetinjstva plele su se oko ivota i djela mojih predaka , Zaneovih. Moja je baka stvorila pravu sagu o njihovu osvajanju divljine te smo mi djeca bili opinjeni njezinim pripovijestima. injenica da je ona neko sjedila kr aj nogu ostarjele Betty Zane i iz njezinih usta slu ala prie o bratovu zatoeni tvu kod indijanske princeze, o opsadi Fort Henrjja i o Bettjnoj trci na ivot i smrt, bil a je nama, vjernim slu ateljima, dokaz da je u njezinu kazivanju sve bila ista isti na. Mnogo godina kasnije majka mi je jednom prilikom pru ila nekakvu staru, pljesnivu bilje nicu koju je prona la meu otpacima to smo ih palili u stra njem dvori tu. Bilje nica e vjerojatno ve dugi niz godina le ala zabaena. Nekada je pripadala mom pradjedu, Eb enezeru Zaneu, u njoj bija e kojekakvih pribilje aka o zgodama i dogaajima iz njegova ivota i o onim davnim, romantinim danima. Sa njezinih sam po utjelih i vr emenom pohabanih stranica uzeo osnovne podatke za ovu moju priu. Ovdje pripovijedam o tom negda njem ivotu ispunjenom pregnuima i borbama, o ivotu ona kvom kakav je prikazan na stranicama dnevnika moga pradjeda. Ovom knjigom elim ob jasniti porijeklo spomen-ploe koja se na la u jednom tihom kutu u gradu Wheelingu u Zapadnoj Virginiji. Na toj ploi stoji: "Odlukom Dr ave Zapadna Virginija, u spomen na posljednju bitku u Amerikoj revoluciji, opsadu FortHenrjja, 11. rujna 1782." Da nije bilo sranosti jedne djevojke, Betty Zane, ne bi bilo ni toga natpisa. Zane Grey Poglavlju koje je Betty Zane ispisala u povijesti keri Amerike revolucije, pisac s mjerno posveuje ovu knjigu. PROLOG Dana 16. lipnja 1716. Alexander Spotswood, guverner kolonije Virginija i odva an v ojnik koji je za engleskih vojni slu io pod Marlboroughom, krenuo je na elu neustra i ve ete konjanika iz mirnoga i pomalo neobinoga staroga grada Williamsburga. Pustolovan je duh gonio tu dru inu prema kraju zalaze-eg sunca, prema nepoznatom za padu, daleko onkraj modrih vrhova gorja to se velianstveno dizahu pred njima. Mjesecima kasnije nao e se na zapadnim obroncima planina Great North to se di u iznad i vopisne doline She-nandoah te su s jednog od najsamotnijih vrhova gdje dotad nij e zakoraila noga bijela ovjeka, zadivljenim oima promatrali ogromno prostranstvo po d ravnicom i umom. Vrativ i se u Williamsburg pripovijedali su o beskrajnom bogatst vu novootkrivenog kraja i tako ukaza e put poduzetnom pioniru koji je bio predodree n da premosti sve te koe i sebi izgradi dom u svijetu Zapada. Ali moralo je proi vi e od pedeset godina prije nego to je bijeli ovjek prodro daleko iza modrih vrhunaca onih velebnih planina. Jednoga vedrog lipanjskog jutra godine 1769. prilika nekog sna no razvijenog i plea tog mu karca ocrtavala se na divljoj i kr evitoj izboini kamenite padine to se visoko di e iznad rijeke Ohio, u blizini mjesta gdje u rijeku utie potok Wheeling. Tom je o vjeku jedino dru tvo bilo lovako pseto to mu je poleglo kraj nogu. Naslanjajui se na dugu pu ku, ovjek je motrio velianstveni prizor to se pred njim nadaleko protezao. Pr eko njegova preplanula lica sijevnu smije ak i srce mu poskoi pri pomisli na budunos t takva kraja. Na rijeci to je pod njim vijugala le ao je otok blagih obala i tako

zelen da je podsjeao na golem list lopoa to spokojno pluta vodom. Zelene kro nje stabala caklile su se i blistale rosnim kapim a. Za njegovim leima dizale su se gore i planine, a pred njim, koliko god mu je o ko dosezalo, protezala se djevianska uma. Pod njim slijeva, iza jedne duboke jaruge, le ala je iroka i ravna istina. Nekoliko je rijetkih i pocrnjelih panjeva govorilo o uni tavajuoj snazi umskog po ara to je mora o bjesnjeti tko zna koliko godina unazad. istina je sada bila preplavljena bunjevi ma lijeske i lovora meu kojima se su e puzaice, kozja krv i divlje ru e. S njih se svj e miomiris dizao do ovjeka na izboini. Kraj jednoga ruba istine mrmorio je brz potok . Nakon dugog i mirnog toka u koritu, to je vijugao izmeu humaka, voda se pomamno ru ila preko jednog kamenitog slapa i bijelila se pjenom, te je kao u kakvu nestrp ljenju izazvanom dugim zaptom urno uranjala i gubila se u irokom Ohiju. Taj je samotni lovac bio pukovnik Ebenezer Zane. Bio je on jedan od onih neustra i vih ljudi koji su napustili prijatelje i obitelj i sami se zaputili u divljinu k ad je plima pionira krenula put zapada. Po av i iz svoga doma u Istonoj Virgi-niji za a o je u umu te se nakon mnogih dana puta i lova na ao pred tada dalekom dolinom Zapa dnog Ohija. Prizor je na pukovnika Zanea ostavio tako dubok dojam, te on odlui da na tom mjes tu zasnuje naselje. Po to je na tom mjestu obilje io "vlasni tvo zasjekom tomahavka" ( t o je znailo, tomahavkom zasjei u lub nekoliko stabala), podigao je sebi grubu koli bu i tog je ljeta ostao na Ohiju. Ujesen krene u Okrug Berkelev u Virginiji, da svojima ispria o prekrasnom kraju to ga je otkrio. Slijedeeg je proljea nagovorio neke naseljenike duha slinog njegovu da s njima podu u divljinu. Kako su dr ali riskantnim da odmah povedu i svoje obit elji, ostavi e ih u Red Stoneu na rijeci Monongahela. Mu karci, meu kojima su bili pu kovnik Zane, njegova braa Silas, Andrew, Jonathan i Isaac, te Wetzelovi, McCollochovi, Bennetovi, Metzarovi i drugi krenu e naprijed. Kraj kojim su prolazili bila je zapravo beskonana, gusta, gotovo neprohodna uma. P ionirska sjekira nije jo nikad odjeknula u tom kraju gdje se na svakom koraku mog la kriti nekakva nesluena opasnost. Ti ludo smioni graniari nisu znali to znai strah, u opasnim su pustolovinama u ivali i bili su vini vrisku crvenoko- aca i fijuka taneta. Wetzelovima, McCollochovima i Jonat-hanu Zaneu lov na Indijance predstavljao je najprivlaniju ivotnu strast; Wet zelovi posebno nisu ni poznavali drugoga zanimanja. Vje tinu baratanja pu kom ti su ljudi razvili do nevjerojatnosti, dugo im je iskustvo izo trilo ula kao u lisice. S vestrani poznavaoci ume i vrsni lovci, oiju kao u risa o trih i svakog trena spremni h da otkriju trag, ili opaze pramen dima s logorske vatre, ili uoe i najmanji zna k o neprijatelju, ti su se ljudi provlaili umom opreznom ali tvrdoglavom uporno u svo jstvenom useljenicima. Najposlije se pope e na strminu to se dizala nad velianstvenom rijekom, zagleda e se u valovito i niim zaprijeeno prostranstvo zelenila i srca im ustrepta e nadom. O tra je sjekira izmahnuta sna nim rukama ubrzo raskrila ravninu i podigla vrste brvna re na obali rijeke. Potom su Ebenezer Zane i njegovi drugovi doveli svoje obitel ji i ubrzo je naselje stalo rasti i napredovati. Kako se naselje stalo razvijati crvenoko ci poe e unositi nemir meu pionire. Ljudi su bivali nastrijeljeni dok su ora li svoja polja ili njeli ljetinu. ete neprijateljski nastrojenih Indijanaca motale su se uokrug te je svakome bilo opasno da napusti ravnicu. Nije bila rijetkost da prvi useljenik koji rano ujutro izae na kuna vrata bude ustrijeljen od Indijanc a skrivena u umi. Zapovjednik Zapadnog vojnog okruga, general George Rodgers Clark, stigao je u na selje godine 1774. Kako su te godine predviali da e ih Indijanci napasti, useljeni ci odlui e 10 da podignu utvrdu kako bi za titili svoje naselje u povoju. Utvrdu je isplanirao g eneral Clark, a podigo e je sami useljenici. Isprva ju nazva e Fort Fincastle, u ast lorda Dunmo-rea koji je u to vrijeme bio guverner kolonije Virginije. Meutim, godine 1776. promijeni e mu ime u Fort Henry, u ast Patricka Henrvja. Mnogo je godina to bila najslavnija utvrda na granici koja je izdr ala bezbroj ind ijanskih napada i dvije povijesne opsade, jednu 1777. nazvane godinom "sedam krv avih dogaaja", i godine 1782. U ovoj su drugoj opsadi sudjelovali Hamilto-novi br

itanski "rangeri" zajedno s Indijancima, te je taj napad zapravo bio posljednja bitka u Amerikoj revoluciji. 11 GLAVA 1 U davno doba obitelj Zane bija e na glasu i gotovo svi lanovi njezini bijahu povije sne linosti. Prvi Zane kojem se zna podrijetlo bija e Danac aristokratskog roda, izgnanik iz sv oje zemlje, to se u Americi nade s Williamom Pennom. Nekoliko je godina bio istak nuta osoba u novom naselju to ga je Penn utemeljio, a po njemu se jedna ulica u P hiladelphiji nazva, ulicom Zane. No, budui je bio gord i arogantne udi, ubrzo doja di svojoj kvekerskoj okolini. Stoga ju napusti i ode u Virginiju, gdje se skrasi na rijeci Potomac, u kraju tada znanom Grofovija Berkelev. Tu mu se rodi e sinovi , njih pet, i ki, junakinja ovog djela. Najstariji sin, Ebenazer, rodio se 7. listopada 1747. te je odrastao i zamomio se u dolini Potomaca. Tamo se i o eni Elizabethom McColloch, jednom sestrom uvenih Mc Collocha koji su slavno upisani na stranice povijesti amerike takozvane granice. Srea se nasmije ila Ebenezeru kad je na ao takvu enu, nije bilo pionira koji bi se mog ao pohvaliti ljep im blagoslovom. Bila je to ena ne samo izvanredne ljepote, ve i ne obino sna na karaktera i nadasve blaga srca. Posebno se isticala rijetkom vje tinom v ianja svakakvih boljetica, a svojim je spretnim baratanjem kirur kim no em pri vaenju kugle ili vr ka strijele iz rane vratila u ivot mnoge useljenike nad kojima se ve na dvijala naricaljka. Granica je brau Zane najbolje poznavala po njihovim fantastinim junakim podvizima i prepoznavanju indijanskoga lukavstva i naina ratovanja. Svi su bili silno sna ni, neumorni ljudi, a brzi kao jeleni. Izvanredno ugodne vanj tine, isticali su se neo binom meusobnom slino u, svi su imali glatka lica istih, pravilnih crta, tamne oi i dug crnu kosu. 12 Jo kao djeake zarobi e ih Indijanci i odvedo e daleko u unutra njost, dr ali ih dvije godi ne u ropstvu. Potom odvedo e Ebenezera, Silasa i Jonathana u Detroit, gdje za njih dobi e otkupninu. etvrti brat, Andrew, poginu u poku aju da putem prepliva rijeku Sc ioto i pobjegne. Progonitelji ga ustrijeli e. Petog i najmlaeg brata Isaaca, Indijanci su zadr ali radi interesa duboko jaih od ik akve otkupnine ili osvete. U njega se zagledala jedna indijanska princeza, ki Tar hea, poglavice monoga huronskog plemena. Isaac je u nekoliko navrata bje ao, ali su ga uvijek hvatali, a u doba kada ova na a pria poinje o njemu se ve nekoliko godina ni ta nije znalo te se vjerovalo da je poginuo. U doba stvaranja male naseobine u divljini, jedina sestra, Elizabeth Zane, ivjela je s jednom tetkom u Philadelphiji gdje se kolovala. Kua pukovnika Zanea, jednokatno zdanje od tesanih brvana, bila je najudobnija u n aselju, a smjestila se na istaknutu mjestu na padini, otprilike oko stotinu jard i od utvrde. Bila je graena od tvrdoga drveta, izgled joj bio nekako prijetei, s n je zlokobno gledale pu karnice i dobro utvreni prozori i vrata. U prizemlju bile su tri sobe, kuhinja, ostava za oru je i municiju i jedna ovea soba "za sve". Spavae s obe bijahu na prvom katu kamo su vodile strme stube. U primitivnim nastambama pi onira te ko da bi se moglo nai ne to vi e od onog najnu nijeg - jednoga ili dva kreveta, stola i nekoliko stolica. Ali je kua pukovnika Zanea bila izuzetak. upljine izmeu b rvana oblijepljene su ilovaom, a stijene su zatim prekrivene brezovom korom; na n jima su visjeli lovaki trofeji, indijanski lukovi i strijele, lule i tomahavci; ir oko je rogovlje jednog plemenitog jelena mu jaka krasilo zid iznad kamina; sofe su bile prekrivene bivoljim ko ama, a na podu od tvrda drveta le ale prostirke od medv jedine. U dnu zapadne stijene bio je uzidan ogroman kamen u kojem je kasnije usj eeno ognji te. 13 To je aavo ognji te, nad kojim su ve dvije kue gorjele, svojom bukteom vatrom razgalilo mnogo znamenitije ljude. Kraj te vatre sjedili su lord Dunmore, general Clark, Simon Kenton i Daniel Boone. Tu je i "Ratar", poglavica Indijanaca Seneca, sklop io uveni ugovor s pukovnikom Za-neom, kad je za bavu viskija prodao rijeni otok nas pram naselju. Tu je i Logan, poglavica Indijanaca Mingo i prijatelj bijelih, mno ge lule popu io s pukovnikom Zaneom.

Jedne hladne, o tre veeri za ranog proljea, pukovnik Zane se bio upravo vratio iz lo va. Izvana je dopirao topot konja pomije an s hrapavim glasovima Crnaca robova. Pu kovnika su usrdno i s ljubavlju doekale ena mu i sestra. Ova potonja je poslije te tine smrti napustila Philadelphiju i do la na Zapad da ivi s bratom, tu se nalazila ve od prethodne jeseni. Pred oima umorna i izmuena lovca pru ao se nadasve ugodan pr izor. enin topao poljubac, vriska razdragane djece i praskanje vatre ispuni e mu sr ce toplinom i potaknu e ga da outi kako je dobro nai se ponovo u svom domu nakon tro dnevna hoda umom. Odlo io je pu ku u jednom uglu, zbacio sa sebe mokar lovaki kaput, p a se postavio ispred ognji ta, okreui leda jarkoj vatri. Pukovnik Zane bio je jo uvij ek mlad, sna an i veoma lijep mu karac. Visok, ali ne prekrupan, iz cijele prilike n jegove izbijala silna snaga i izdr ljivost. Lice mu bilo glatko, guste obrve sasta vile mu se u jednoj ravnoj crti, tamne oi sad su iskrile nje nim svjetlom; eljust mu bila jaka, etvrtasta, usta odavala odlunost, sa svake crte lica zapravo izbijala hrabrost i blagost. Za njim je u kuu u ao golem pas vujak i on, umoran od puta, sad se ispru io pred ognji tem, plemenitu je glavu polo io na ape to ih je primakao toplom p lamenu. -1 tako, evo me kui! Priznajem da sam svisnuo od gladi i da sam presretan to sam o vdje - ree pukovnik, i zadovoljno se osmjehnu gledajui u pladnjeve s toplim jelom t o ih je Crnkinja slu kinja unosila iz kuhinje. 14 - I nama je drago to si tu - odvrati ena njegova radosno ozarena lica. - Veera je n a stolu... Annie, donesi malo vrhnja... Da, zaista ne mo e zamisliti koliko sam sre tna to te vidim kod kue. Kad tebe nema, ni aska nisam mirna, a pogotovo kad znam da te prati Lewis Wetzel. - Lov nam se izjalovio - ree pukovnik po to je sebi napunio tanjur peenom puretinom. - Medvjedi su tek iza li iz zimskog sna pa su u ovo doba neobino oprezni. Na mnogi m smo mjestima na li u komadie rastrgana trula debla, gdje su tra ili hranu, sae ili to god. Wetzel je ubio jelena pa smo ga postavili kao mamac na zgodno mjesto gdje j e bilo puno medvjeih tragova. Cijelu smo no probdjeli na ki i koja nas je prokisla d o kostiju, u nadi da e nam se bar ukazati prilika da jednom pripucamo. Iscrpljeni smo, i ja i Tige. Wetzela niti je zbunilo nevrijeme, niti zla srea, im je spazio nekakve tragove Indijanaca za dio je po svom obiaju svojim putem, sam, a mene pusti o neka se vratim kui. - Kakav je to bezobziran ovjek! - primijeti gospoda Zane. - Bezobziran jest, bolje reeno: ludo smion. Njegova e ga neusporediva hladnokrvnos t iznijeti iva i zdrava iz mnogih pogibelji gdje bi normalan ovjek svakako ostao b ez glave. Betty, a kako si mi ti? - Sasvim dobro - odvrati vitka, tamnooka djevojka to je bila sjela prema pukovnik u. - Bessie, je li moja sestra opet izvodila kakve svoje burgije? Nakon one posljed nje, kad je dala punu kutlau jabukovae na em jadnom pitomom medi, valjalo bi da neko vrijeme miruje. - Ne, za divno udo Elizabeth je bila sasvim dobra. Kako bilo, po mom mi ljenju ono nije bio dokaz neke njezine nastranosti: krivo je samo ovo hladno i ki ovito vrije me. Ako bi jo neko vrijeme morala ostati zatvorena, onda ne iskljuujem pravu katas trofu. 15 - Mene su odgajali i uili pristojnosti i dolinosti. Ali, bude li jo nekoliko dana p adala ki a, ja u izludjeti. Hou jahati svoga ponija, lutati umama, veslati u kanuu i zabavljati se koliko god vi e mogu - ree Elizabeth. - Pazi ti nju! Betts, znao sam ja da e tebi ovdje biti dosadno, ali i ti se mora m alo strpjeti. Do la si tek kasno ujesen, jo nije bilo lijepa vremena. Savr eno je u s vibnju i lipnju. Odvest u te u polja gdje rastu divlje bijele banksi-je i ru e. Zna m da obo ava umu, samo se jo malo strpi. Elizabeth su razmazila braa - zar ne bi svaka druga djevojka bila razma ena kraj pe torice velikih obo avatelja? -koja su se ozbiljno brinula zbog svake sitne nepodop t ine u vezi s njom. Bili su gordi na nju, njezina ljepota i uspjesi bijahu predme tom njihovih neumornih hvala. Imala je crnu kosu i tamne oi karakteristine za sve Zaneove, isto ovalno lice i fine crte, a k tome nekakav blag i umiljat izgled to ju je inio upravo zamamnom. No, usprkos tom ednom i naivnom li cu, u nje je bilo odl

une samovolje koja se znala vje to nametnuti; bila je pravi obje enjak, voljela je ko ketirati, a to je najgore, ud joj bila toliko praskava da bi planula na najmanji p oticaj. Pukovnik Zane navodno je tvrdio da mu je sestra vje ta bezbroju umijea. Proteklo je istom nekoliko mjeseci od njezina dolaska na granicu, i ve je znala presti lan i izatkati zaista divljenja vrijednu haljinu. Pogdjekad, da udovolji Bet-tynoj udi , pukovnikova bi joj ena dozvolila da pripravi objed, to bi ona izvela na zadovolj stvo svoje brae i dobila bi zlata vrijedne komplimente od kuharice, ene staroga Sa ma, koja je s njihovom obitelji ve izvjekovala dvadeset godina. Betty je pjevala nedjeljom u crkvi, organizirala je i vodila nedjeljnu kolu, a poesto je tukla puko vnika Zanea i bojnika McCollocha u ahu, u njihovoj omiljenoj igri koju su meusobno igrali jo dok su bili djearci. Ukratko, Betty je zbilja umjela sve, od peenja kolaa do lienja presvlake 16 od brezovih kora na zidovima svoje sobe. Ali je sve ovo bila sitnica u oima pukov nika Zanea. Ukoliko se pukovnik zaista hvalio svojom sestrom, to je bilo iskljuiv o na raun vje tina gdje je nu no sigurno oko, hitra noga, vrsta ruka i odva an duh. U na selju gdje je bilo ljudi koji uope nisu poznavali Betty, svima je ispriao kako mu sestra umije jahati kao Indijanac i pucati kao vrstan strijelac, da brzinom ne z aostaje za ostalim Zaneima, i da mo e provesti kanu i preko najopasnijih mjesta. P ukovnikove hvale nisu jo bile niim dokazane, ali je jedno bilo jasno - da se Betty , usprkos svojim mnogobrojnim nedostacima, dopadala svima s kojima je do la u doti caj. Gdje god bi kroila, sunce je sjalo i radost vladala. Starci su je voljeli, d jeca obo avala, a pleati i krakati mladi useljenici pred njom su bivali smeteni i ut ljivi ali uz to presretni to se nalaze u njezinu dru tvu. - Betty, bi li mi napunila lulu? - upita pukovnik po to je zavr io veeru i iroki naslo nja dovukao blizu ognji ta. Najstariji sin njegov, Noah, vrst djeak od est godina, pop eo mu se na koljena i stao ga obasipati pitanjima. - Jesi li na ao meu i bizona? - pitao je iroko rastvorenih oiju. - Nisam, sine, niti jednoga. - Kad u ja biti velik, pa da idem s tobom? - Nee ekati jo dugo, Noah. - Ja se ne bojim Bettynog mede. Ja bacam na njega tri-jeske, a on kljoca zubima, i re i na mene, ali se ja ne bojim. Hoe li me drugi put voditi sa sobom?- Danas mi j e brat stigao iz Short Creeka. Bio je u Fort Pittu - na to e gospoda Zane. Dok je to govorila, zau se kucanje na vratima koja Betty odmah otvori i u sobu uu satnik Boggs, njegova ki Lidija i bojnik Samuel McColloch, brat gospode Zane. - Ah, tu si, pukovnie! Nadao sam se da u te zatei kod kue. Vrijeme je za lov ugavo, a nee se brzo proljep ati. i Knji nica Stagli e Sad pu e sa sjeverozapada, sprema se oluja - ree satnik Boggs, ovjek mu evna, vojnikog dr anja. - Zdravo, satnice, kako si? Sam, ve te dugo nema, bla ene oi koje te vide - odvrati pukovnik Zane rukujui se sa svojim gostima Bojnik je bio najstariji od brae McColloch. Bija e poznati lovac na Indijance, u to me ga je preticao jedino Wetzel. Meutim, dok je Wetzel najvi e volio da se sam izla e pogibiji i za Indijancima sam traga neispitanom divljinom, dotle je bojnik bio na glasu kao voda kaznenih ekspedicija. Stasa divovskog, masivne grade, preplanu o i bradat, bija e slika i prilika ovjeka s granice. Oi mu bile plave kao u sestre i glas mu zvuao istim ugodnim tonom. - Bojnie McColloch, sjeate li se mene? - upita Betty. - I te kako - nasmije i se bojnik. - Ali, kad sam vas posljednji put vidio, bili s te mala i poprilino divlja curica na Potomacu, a gle sada! - Sjeate li se kad ste me uili jahati, penjali ste me na svog konja? - Svega se sjeam, bolje nego vi. Meutim, ostala mi je tajna kako ste se uspijevali odr ati onom konju na leima. - Znajte da u ubrzo biti spremna nastaviti s onim lekcijama. ula sam za va veliki p odvig i voljela bih da mi ga ispriate u detalje. Od svih pria koje sam ula do av i u Fo rt Henry, najuzbudljivija mi je ona o va em stra nom skoku za spas ivota.

- Sam, ne sumnjam da e te nasmrt ugnjaviti da joj pria o toj zgodi, i tjerati te da ju ui kako se na konju skae u ponor. Ni ta me ne bi iznenadilo kad bi te poku ala opon a ati. Vidio si mustanga to sam ga ljetos kupio od onog trgovca ko ama. Plahovit je k ao jelen, a ona ga je neukroenog jahala - ree pukovnik Zane. 18 - Drugi put u vam priati kako sam skakao u ponor. Oprostite, ali sad nam valja pria ti o daleko va nijim stvarima - odvrati bojnik djevojci. Bija e oito da se dogodilo ne to neuobiajeno, jer se tri mu karca, nakon nekoliko rijei, povuko e u skladi te i nas-tavi e razgovor uti anim glasom. Lidija Boggs imala je osamnaest godina, plave oi i plavu kosu. I ona se takoer kolo vala i bila lijepo odgojena i u tom je pogledu nadma ila djevojke s granice koje s u jedva znale ne to vi e od uobiajenih kunih poslova i tkanja. Kad je otpoeo rat protiv Indijanaca, general Clark je stacionirao satnika Boggsa u Fort Henrvju i tu je Lidija ivjela s ocem ve dvije godine. Betty je njezin dolazak pozdravila s velikih ushienjem i dvije su se djevojke brzo sprijateljile. Lidija s ljubavlju zagrli Betty i ree joj: - Za to danas nisi do la k nama u Fort? - Bio je takav ru an i neugodan dan da se nisam htjela maknuti od kue. - Pogrije ila si - znaajno e Lidija. - Kako to? - Za to sam pogrije ila? - Ah, tko zna, mo da te to uope ne zanima... - Sto me izaziva ! Kako me ne bi zanimalo? Danas mene sve i svatko zanima. Daj, re ci mi, molim te. - Ni ta naroito. S bojnikom McCollochom do ao je jedan mladi vojnik. - Vojnik? Iz Fort Pitta? Da li ga ja poznajem? Upoznala sam se s gotovo svim asni cima tamo. - Ne, ovoga jo nikad nisi vidjela. Nitko ga od nas nije poznavao. - Ah, ta tvoja novost nije nikakva - prijekorno e Betty, razoaranim tonom. - Da, u ovo na e seoce rijetko naie stranac, ali sudei po onima to su svratili u posljednje vrijeme, ne bih rekla da i taj ne to vrijedi. 10 - Samo ekaj da ga najprije vidi - odvrati Lidija, lagano i ozbiljno klimnuv i glavom . - Pa onda mi ispriaj sve to zna o njemu - nato e Betty, sad ve sva zainteresirana. - Bojnik McColloch ga je doveo da ga predstavi tati, pa sam se tako i ja upoznal a s njim. Ju njak je, od stare loze. To mu se vidi na licu, po onom mirnom, le ernom , skoro bezobzirnom izrazu. Lijep je, visok i plav, lice mu je otvoreno i estito. Tek da mu vidi manire! Meni se lijepo naklonio, toliko sam se smela da nisam zna la progovoriti. Zna kako je, nauena sam na ove divovske lovce to ti epaju ruku pa ti je stisnu tako da bi najradije vrisnula. A ovaj mladi je ne to sasvim drugo. Pravi kavalir. Sve su djevojke ve do u iju zaljubljene u njega. Ni ti nee ostati po teena. - Ja? Budi pametna! No, u svakom sluaju to predstavlja osvje enje za nas. Mora biti da je i na tebe ostavio sna an dojam dok si ovoliko toga o njemu ispripovjedila. - Betty, na mene je ostavio dubok dojam jer u dlaku odgovara opisu mu karca to si g a ti dala onog dana kad smo gradile kule u zraku i kad smo jedna drugoj priale ka kvog bismo junaka htjele. - Djevojke, okanite se gluposti - prekide ih pukovnikova ena koja je bila uznemir ena ovim pritajenim apatom to je dopirao iz skladi ta. Bila je ve navikla na predznak e zla. -Zar ne mo ete nai pametniji predmet razgovora? U meuvremenu su pukovnik Zane i njegovi gosti zdu no raspravljali o izvjesnim izvje im a koja su stigla toga dana. Jedan je Indijanac, tekli iz Short Creeka, naselja na rijeci na pola puta izmeu Fort Henrvja i Fort Pitta, donio vijest da Indijanci n amjeravaju ratnim pohodom opusto iti cijelu dolinu Ohija. Bojnik McColloch, koga j e Wetzel upozorio na znake grozniava nemira meu Indijancima - nemira to je izbijao svakoga proljea - bio je oti ao u Fort Pitt u nadi da dovede kakva pojaanja, ali je tamo na ao samo jednog dobrovoljca, mladog vojnika, te se navrat-nanos vratio u Fort Henry. Glas to ga je donio uznemirio je satnika Boggsa, zapovjednika garnizona, kome je vei broj ljudi bio izvan utvrde na sjei ume, negdje uz rijeku, a njihov se povratak oekivao tek za dva tjedna.

- Sti e i Jonathan Zane, koga je pukovnik dao pozvati, te ga ostala trojica upozna e s dogaajima. Brau Zane redovito su pitali za savjet kad god je trebalo odluiti o n eemu za to je nu no dobro poznavanje indijanskih vje tina i lukavstava. Savjet pukovni ka Zanea bio je veoma dragocjen i zato to je on bio u jakim prijateljskim odnosim a s nekim plemenima. Jonathan Zane, meutim, toliko je mrzio Indijance, da je moga o dati korisne savjete i borbi protiv njih. Pukovnik Zane upozna ostale s injenic om da su on i Wet-zel otkrili tragove Indijanaca na deset milja od Fort Hen-ryja , a naroito je naglasio kako je Wetzel oti ao na svoju ruku u potragu za njima. - Budite sigurni da je ovo to vam govorim tono: vei je broj Wyandota na ratnoj staz i; Wetzel mi samo ree neka se vratim u Fort, a on sam krenu najveom brzinom. Bili smo kraj one movare na podno ju Golog brda. Ne vjerujem da e nas napasti. Po mom e mi l jenju Indijanci doi sa zapada i dr at e se vi ih humaka uzdu ute rijeke. Tim putem idu u vijek. Naravno, bolje je biti siguran, a raunam da e Lew jo noas ili sutra doi s tonim podacima. U meuvremenu po aljite nekoliko izviaa u umu, a bojnik i Jonathan neka paze na rijeku. - Nadam se da Wetzel dolazi to prije - prihvati bojnik. - On zna o Indijancima vi e nego svi mi zajedno. Vidio sam se s njim kojih tjedan dana prije nego ste krenu li u lov. Oti ao sam u Fort Pitt da dovedem kakvo pojaanje, ali im je garnizon slab , i njima su ljudi potrebni koliko i nama. Dobrovoljno se javio jedan mladi vojn ik, zove se Clarke, 21 doveo sam ga. Jo nije bio u borbi s Indijancima, ali momak sasvim dobro izgleda, nadam se da e biti dobar. Satnik Boggs dat e mu mjesto u karauli, ako se ti sla e . U svakom sluaju. Bit e mi drago - prihvati pukovnik Zane. - Ni ta se ne bih brinuo, da nisam ljude poslao uz rijeku - zabrinuto e satnik Bogg s. - Sta mislite, da nisu nai li na Indijance? - Mogue je, naravno, ali ipak ne vjerujem - odvrati pukovnik Zane. - Indijanci su se razmiljeli po cijelom Ohiju. Bilo kako bilo, dobro je to je Wetzel tamo i to e se brzo vratiti. - Nadam se da e ispasti kako ti ka e . Imam puno povjerenje u tvoju procjenu - na to e satnik Boggs. - Otposlat u izviae i poduzet u sve mjere opreza. Sad moramo poi. Hodi , Lidija, poimo. - Uh, bit e gadna ova no - ree pukovnik Zane zatvoriv i vrata za svojim gostima. -Noas bome ne bih htio spavati vani. - Eb, to e Lew Wetzel po ovakvoj noi? - upita Betty. - Ah, ne brini se ti za njega, njemu e biti kao zecu u majinom krilu - nasmija se pukovnik Zane. - U tili as ti on sebi napravi zaklon od brezove kore, nalo i vatru, udobno se opruzi i zaspi. - Ebenezer, o emu ste se toliko dogovarali? to ti je moj brat ispriao? - upita gosp oda Zane uznemireno. - Imat emo malo neprilika s Wyandotima i Shawneejima. Ali, do tada ima jo vremena, Bessie. Ovdje smo odlino za tieni, mo emo u beskraj odoljeti svakoj opsadi. Le eran i nekako neodreen odgovor pukovnika Zanea ne zavara njegovu enu. Znala je da joj ni brat ni mu nee pokazati nemir na licu zbog bilo kakve sitnice. Njezino se inae vedro lice naoblai zebnjom. Nagledala se dovoljno prizora indijanskog ratovan ja, pa se sada sva u asnuta stresla 22 na samu pomisao. Betty se nije ni ta smela. Sjedila je kraj psa i gladila ga po gl avi. - Tige, Indijanci! Indijanci! - ona mu ree. Pas zareza i iskezi zube. Bilo je dovoljno spomenuti mu Indijance da bi se odmah naje io. - Pas je od tada nemiran - nastavi pukovnik Zane. - Na ao je tragove Indijanaca jo prije Wetzela. Zna koliko Tige mrzi Indijance. Otkad ga je prije etiri godine Isaa c doveo, od velike je pomoi izviaima, a pokazao je izvanrednu bistrinu i dovitljivo st. Tige je po ao za Isaacom kad je posljednji put bje ao od Wyandota. Isaac je u ro pstvu njegovao i hranio psa koji je dobio grozne batine od crvenoko aca. Jesi li ul a kako ponekad jezovito zavija usred noi. - ula sam i svaki se put pokrijem preko glave - odvrati Betty. - To Tige tuguje za Isaacom.

- Jadni Isaac - apne Betty. - Sjea li ga se? - Ve je pro lo devet godina otkad si ga posljednji put vidjela - ree gospoda Zane. - Da li ga se sjeam? Ta, nikad ga neu zaboraviti! Pitam se, da li je jo uvijek iv? - Po svoj prilici nije. etiri su godine minule otkako je ponovo uhvaen. Ne vjeruje m da su ga toliko dugo dr ali iva, osim ako se nije o enio onom Indijankom. Zaprepa uje me ponekad naivnost tih Indijanaca. On ih je mogao olako prevariti i pokazati im kako mu je lijepo u ropstvu. Slutim da je ponovo poku ao pobjei i da su ga ubili, kao jadnog Andrevva. Brat i sestra zagleda e se tu nim, tamnim oima u vatru to je sad dogorijevala i pretva rala se u naslagu eravice. Oko njih nastane posvema nji muk remeen jedino hukom sve jaeg vjetra i bubnjanjem ki e po krovu. 23 GLAVA 2 Fort Henry stajao je na strmini iznad rijeke, na istaknutom mjestu s kojeg se pr u ao pogled na cijeli okoli . Ograda mu bila pravokutna, prostor zapremao du inu od tr isto pedeset i est stopa, i irinu od stotinu i pedeset stopa. Ograda je bila visok a dvanaest stopa, prolaz u njoj bio je irok cijeli jard, na etiri su ugla stajale kule u kojima se moglo smjestiti po est branitelja. Utvrda je bila tako rei neosvo jiva. Karaula je imala prizemlje i prvi kat koji je za nekoliko stopa str io nad p rizemljem. Njezine su debele stijene od brvana bijelog hrasta bile naikane pu karnic ama. Osim karaule, u samom je Fortu bilo nekoliko drugih zgrada. Unutar ograde b ilo je takoer nekoliko bunara, za sluaj da izvor presu i, i tako je pitke vode bilo u svako doba. U svim se povjesticama o ivotu na granici spominju takve utvrde i govori se o za ti ti to su je pru ale u doba ratovanja s Indijancima. Te su utvrde slu ile useljenicima i umjesto doma; oni su ponekad i cijele tjedne provodili unutar zidina utvrde. Danas, u doba modernog naoru anja, mogu se initi smije nim utvrde sagraene od brvana b ez jednog jedinog avla ili klina (iz sasvim opravdanog razloga jer ih nije bilo). Meutim, u ono su doba takve utvrde udovoljavale svakoj namjeni, te poslu ile da se mnoga tek utemeljena naselja sauvaju od bespo tednih napada indijanskih plemena. Z a vrijeme jednog indijanskog napada, to se zbio otprilike godinu dana prije ove p rie, useljenici ne bi izgubili gotovo niti jednog ovjeka da su se dr ali utvrde. Ali satnik Ogle, koji je tada zapovijedao garnizonom, poveo je cijelu satniju ljudi u potragu za Indijancima, koji na to napado e i gotovo pobi e sve do jednog, samo i h je nekoliko uspjelo pobjei natrag u utvrdu. 24 Sutradan, po dolasku bojnika McCollocha u Fort Henry, useljenici su pozvani sa s vojih proljetnih radova i sada su bili uvelike zaposleni oko sklanjanja namirnic a i svega blaga koje ne bi htjeli prepustiti uni tavajuim bakljama crvenoko- aca. ene su imale pune ruke posla s djecom, istile su pu ke, spremale municiju i k tome obav ljale jo tisuu i jednu sitnicu koju su im prepustili mu evi zabavljeni daleko ozbilj nijim poslom. Jo zarana su bojnik McColloch, Jonathan i Silas Zane krenuli razliit im pravcima put rijeke da pozorno paze hoe li otkriti ikakav znak o neprijatelju. Pukovnik Zane je kanio ostati u svojoj kui i braniti ju, stoga nije ni ta sklonio u utvrdu osim konja i stoke. Stari Sam, Crnac, nosio je u utvrdu itave plastove s ijena. Satnik Boggs razaslao je izviae koji e pripaziti na prilazne staze, a s njim a je poslao i onoga mladia Clarkea koji je do ao iz Fort Pitta s bojnikom McColloch om. Usprkos svojom vojnikoj uniformi, Alfred Clarke je izgledom odavao ovjeka nenavikl a te ku radu i li avanjima to su ih trpjeli useljenici. Tako zakljui e pioniri koji odma h zamijeti e njegov skladan hod, nje nu put i glatke ruke. Ipak, oni to su pa ljivije z agledali njegove iste crte lica nisu bili razoarani; na ene je dobar dojam ostavlja o otvoren i po ten pogled iz njegova plava oka i pomanjkanje makar jedne jedine gr ube crte na licu, a na mu karce mladieva dobroudna priroda i uz to otisak neeg elinog p o emu se poznaje pravi ovjek. Mladi nije sa sobom ni ta donio, imao je samo konja, istokrvna vranca vitkih nogu za koga je neuvijeno tvrdio da je sve i jedino njegovo imanje. Kad je razgovarao s pukovnikom Zaneom rekao je da je roen u Virginiji i kolovan u Philadelphiji; posl ije oeve smrti, majka se preudala, pa ga je to, uz njegovu uroenu ljubav prema ava

nturama, nagnalo da pobjegne i potra i sreu meu ogrubjelim pionirima i lukavim divlj acima na granici. O ivotu na granici nije gotovo 25 ni ta znao, samo je nekoliko mjeseci slu io pod generalom Clarkom, ali mu dosadio ne rad; jak je, nije ga strah rada, kadar je uiti. Pukovnik Zane, koji se ponosio sv ojim umijeem u ocjenjivanju ljudskog karaktera, odmah ga zavoli, te mu dade pu ku i pribor i ree kako su granici potrebni mladi i smioni ljudi, pa ako se u ovaj ivot unese sna nom rukom i voljnim srcem sigurno e i postii ne to. Da je netko mogao Alfre du Clarkeu rei to mu se sve u budunosti sprema, mo da bi mladi pojahao svoga vranog at a te bi po urio da se to du im miljama udalji od tog naselja; meutim, nitko mu to nije mogao rei, i tako momak veselo pode u susret svojoj sudbi. Tog je vedrog proljetnog jutra patrolirao stazom to je vodila rubom istine na etvrt milje od utvrde. Budnim je okom motrio suprotnu obalu rijeke, kako mu je reeno. Tono prema njemu, tamo gdje je poinjao gornji kraj rijenog otoka, rijeka je zavijal a irokom okukom koja se nije mogla kontrolirati iz utvrde. Od nedavnih je ki a vodo staj rijeke bio visok, brza je struja nosila svakojake panjeve, granje i bunje. N a nekim su panjevima i deblima uali zeevi i druge sitne ivotinje koje su se po svoj prilici bile na le na otoku, te im drugo nije preostalo doli da ovako plutaju ili se utope. Pogledav i sluajno niza stazu, Clarke spazi gdje mu se jedan konj primie g alopom. Isprva pomisli da je to kakav kurir s porukom za njega, ali tren kasnije uoi da je konj mustang, a jaha mlada djevojka kojoj se duga kosa vijori na vjetru . "Gle! to je ovo sada, kog vraga? Slii mi na Indijanku", ree Clarke glasno. "Tko je da je, dobro ja e." Sakrije se iza jednog lovorovog grma kraj puta i prieka. Konj se hitro pribli avao. Kad se na ao na svega nekoliko koraka od njega, Clarke iskoi, a kako se konj upla en o tr e i prope, on zgrabi oglav i jednim trzajem spusti konju glavu. Potom podi e po gled. U njega je zaprepa teno i osupnuto 26 zurio par najljep ih tamnih oiju u koje je on ikad, na svoju sreu ili nesreu, gledao. Zaprepa teno je Betty zurila u momka koji se iznenadio i zbunio. Tren su se gledal i bez rijei. Potom Betty, koja je te ko ostajala bez rijei, opet doe do glasa: - Pazi sad ovo! Gospodine, to ovo treba znaiti? - upita ona srdito. - Znai da morate okrenuti konja i vratiti se u utvrdu -otpovrne Alfred koji je ta koer do ao k sebi. Sluajno je upravo tom stazom Betty najvi e voljela jahati. Staza je u du ini od jedne milje ili vi e tekla rubom strmine, pa se s nje pru ao krasan pogled na rijeku. Bet ty ili nije znala za satnikov nalog da nitko ne smije izai iz utvrde, ili za nj n ije marila; po svoj se prilici radilo o ovom drugom, jer je ona inae inila samo on o to bi njoj palo na pamet. - Pustite mi konja! - uzvikne ona, zajapurena, cimajui uzdom. - Kako se usuujete? Kojim me pravom zadr avate? Izraz to ga je vidjela na mladievu licu ne bija e joj nov, jer ga se sjeala s lica ml adih d entlmena to ih je upoznala u tetinoj kui u Philadelphiji. Bio je to onaj sita n, izazovan smije ak mu karca koji dobro poznaje sve raznolike udi mladih ena, onaj iz raz dobroudna nehata prema svojeglavoj djevojci. Ali, Betty ne rasrdi taj izraz, ve ona hladnokrvnost kojom je mladi svejednako dr ao konja za oglav usprkos njezinu nalogu. - Molim vas, nemojte se uzbuivati - ree on. - ao mi je to ne mogu tako zgodnoj djevo jici dozvoliti da bude po njenom. Dr at u vam konja sve dok mi ne obeate da ete ga vra titi u utvrdu. - Gospodine! - uzvikne Betty, lica oblivena jarkim crvenilom - vi... vi ste bezo brazni! - Niti najmanje - uljudno se nasmije Alfred. - U svakom sluaju, budite uvjereni d a mi to nije namjera. Satnik Boggs me nije upoznao s ovakvim mogunostima, da jest , ja bih 27 I mo da otklonio slu bu. Iako, ne tvrdim da mi u ovom momentu nije ugodna. No, morao m i je napomenuti kako mi prijeti opasnost da me pregaze mustanzi i svojevoljne ml

ade dame. - Smjesta pustite taj oglav, inae u sjahati i pje ke poi po pomo! - otpovrne Betty koj a je padala u sve vei bijes. - Da ste se odmah vratili u utvrdu! - nalo i Alfred autoritativno. - Nareenje je sa tnika Boggsa da se nitko ne smije udaljiti iz utvrde. - Ah, tako! to mi odmah ne rekoste? Mislila sam da ste Simon Girty ili kakav drum ski razbojnik. Zar je potrebno toliko ne zadr avati da biste mi objasnili da ste n a du nosti? - Vi znate kako je ponekad te ko ne to objasniti - ree Alfred - a uz to, u ovoj situa ciji ima puno cara. Ne, nisam nikakav razbojnik, a ne vjerujem da ste tako to pom islili. Samo sam se usprotivio udi jedne mlade dame, to je po mom saznanju zaista velik zloin. Jako mi je ao. Do vienja. Betty ga osine jednim ubitanim pogledom svojih tamnih oiju, okrene konja i odjuri galopom. Jo joj je do u iju dopro mladiev slatki smijeh i obrazi joj se opet za ari e. "Nebesa! Kakva ljepotica!" ree Alfred za se, gledajui gracioznu jahaicu gdje odmie. "Planula ko barut! Tko li je? Nosi mokasine i rukavice od jelenje ko e, kosu kratk o i a, ali nije djevojka iz planina. Mo da sam ispao malo pregrub, no kad sam ve htio biti odluan, nisam mogao ustuknuti, a naroito kad se preda mnom na la ovakva tvrdogl ava i uobra ena mala svadalica. Preveliko isku enje za mene. A kakve oi ima! Izgleda da sam se prevario u ocjeni ovog malog, graninog naselja - ono e mi postati veoma interesantno." Popodne je sporo odmicalo i niim nije remetilo Alfredo-va razmi ljanja koja su se p onajvi e motala oko slike odreenih rumenih usana i tamnih oiju. Upravo kad je odluio da pode u utvrdu na veeru, zau gdje laje pas to ga je nekoliko trenutaka ranije vid io kako tri stazom. Pas se javljao s nekog 28 mjesta na samoj obali rijeke, a bli e utvrdi. Nakon to se u nekoliko koraaja na ao na rubu strmine, Alfred opazi crnog psa gdje tri kraj same vode. Vidio je da se pas zalijee u vodu, potom se brzo vraa na suho i opet juri obalom. Cijelo je vrijeme b ijesno lajao. Alfred pomisli da je morao opaziti lisicu ili vuka. Spusti se niza strminu i stade dozivati psa. Na to se pas jo jae razlaje, potri k vodi, zagleda s e u rijeku pa u ovjeka pogledom gotovo ljudskim. Alfred shvati. Pogledom zaokru i preko mutne vode, no isprva ne vidje ni ta osim nap lavaka. Potom odjednom spazi deblo na kojem se dr alo ne to nalik ljudskoj spodobi; Alfredu se u prvi mah uini da je Indijanac. Podi e pu ku k ramenu i ve je htio pritisn uti obara, kadli zau slaba an povik. Zagleda malo bolje i uoi da to ne ni ani u glatko obrijanu glavu s uperkom kose, svojstvenu crvenoko cu na ratnoj stazi, ve u glavu s koje viri duga crna kosa. Spusti pu ku pa se pozorno zagleda u deblo i njegov teret. Silazei niz maticu, debl o se polako pribli i obali. Sad se jasno razabirao bijelac koji se jednom rukom dr a o za deblo, a drugom se nemono slu io kao veslom. Alfred zakljui da ovjek mora biti i li ranjen ili na kraju snaga, jer su mu pokreti bivali svakog asa sve sporiji i s labiji. Bijelo je lice naslonio na deblo, ono mu je jedva virilo iz vode. Alfred mu dovikne neka se jo malo dr i. Na samoj okuci rijeke jedna je kamena izboina str ala u vodu. Matica je nosila debl o prema tom mjestu. Alfred skide sa sebe ne to odjee, baci se u vodu i povue deblo k obali. Po izgledu onoga ovjeka vidjelo se da je spa en ba u posljednji as. im se dohv atio pliaka, Alfred zgrabi ovjeka, koji nije bio u stanju da stane na noge, pod mi k u i ponese ga na obalu. Spa eni je bio obuen u lovaku ko ulju, hlae i moka-sine od jelenje ko e, sve je na njemu bilo otrcano dugom upotrebom. Hlae su mu zapravo bile u dronjcima, a iz mokasina su virili prsti. Lice mu bilo bolom zgreno, na jednom mu je ramenu krvar ila rana od pu ke. - Mo ete li govoriti? Tko ste vi? - upita Clarke podr avajui onu iznemoglu priliku. ovjek uzalud poku a odgovoriti, najzad istisne ne to to je Alfredu zvualo kao "Zane", z atim pade u nesvijest. Za to se vrijeme pas veoma udno pona ao. Da Alfred nije bio toliko zabavljen oko ovj eka, primijetio bi da se ivotinja raspojasala i uznemirila kako to nikad nitko ne bi oekivao. Ludo se zajurila amo-tamo, zagrebala divljakim bijesom po pijesku i lj unku da je pod njezinim apama sve vrcalo, pomamno je skakala, okretala se u zraku

, na kraju je dopuzala k nepominoj prilici i stala joj lizati ruku. Clarke shvati da nije u stanju odnijeti onesvije tena ovjeka, stoga se na brzinu ob ue i trkom pode put kue pukovnika Zanea. Tamo naie na staroga roba Crnca koji je ti mario jednog pukovnikovog konja. Stari je Sam inae u svemu bio odmjeren i spor. On polako podi e oi i izbulji ih u Cl arkea. Kako je ustanovio da pred njim nije nitko od poznatih, i kako je po priro di bio zatvoren i mualjiv, naroito s neznancima, nimalo se ne po uri da objasni gdje bi se pukovnik Zane mogao sada nai. - to u mene bulji , odnio te crni vrag - planu Clarke koji je bio navikao da ga Crn ci po tuju i slu aju - brzo odgovaraj, idiote: gdje je pukovnik? U tom asu iz staje izae pukovnik i zausti da ne to ka e, ali ga Clarke pretee. - Pukovnie, upravo sam iz rijeke izvadio ovjeka koji mi ni ta drugo nije rekao doli "Zane", to sam jasno uo, ili se tako zove, ili vas poznaje. - ta! - usklikne pukovnik i u udu ispusti lulu iz usta. S nekoliko urnih rijei Clarke ispria to mu se dogodilo. Pukovnik dozva Sama i sva tr ojica pojuri e k rijeci gdje nao e onu opru enu priliku u istom polo aju u kojem ju je Clarke ostavio. Pas je jednak o le ao kraj nje. - Gospode! Pa to je Isaac! - zaprepasti se pukovnik, im je spazio ono blijedo lic e. - Jadni mladi, izgleda mi da vi e nije iv. Jeste li sigurni da je progovorio? Ta, to ja pitam, morao je progovoriti, kako biste inae znali da je rekao "Zane". Da, srce mu jo kuca. Pukovnik podi e glavu s grudi onesvije tenog ovjeka. - Clarke, neka ste blagoslovljeni to ste ga spasili - ree on usrdno. - To vam nika d neemo zaboraviti. iv je, mislim da je samo iscrpljen, jer ova rana na ramenu nij e ni ta. Po urimo da ga odnesemo. - Nisam ga ja spasio, nego pas - odmah e Alfred. Odnijeli su ovjeka s koga se cije dila voda u kuu, gdje im je vrata otvorila gospoa Zane. - Oh, jo jedan nesretnik - ona e samilosno, ali kada spazi ono lice krikne: - Za i me Bo je! Pa to je Isaac! Oh, nije valjda mrtav? - Jest, Isaac je to, i jo nije mrtav - ree pukovnik pola- ui brata na sofu. Bessie, i mat e posla. Nastrijeljen je. - Ima li na njemu ikakve druge rane osim ove na ramenu? - upita gospoda Zane isp itujui ranu. - Koliko se meni ini nema, a ni ta nije ozbiljna. Samo je izgubio mnogo krvi, isc rpio se i izgladnio. Clarke, molim vas, hoete li otrati satniku Boggsu i rei Betty neka smjesta po uri kui? Sam, donesi jednu plahtu i zagrij ju kraj vatre. Bessie, d onesi viski. - I pukovnik nastavi izdavati naloge. Alfred nije imao pojma tko bi to mogla biti Betty, ali, kako mu se to sada inilo neva nim, bez ikakva pitanja trkom poe put utvrde. Neodreeno je pomislio da je Betty slu kinja, bit e Samova ena ili kakva druga pukovnikova Crnkinja. Vratimo se sada njoj - Bettv. Kad je okrenula konja i od-jahala s prizori ta one z gode na strmini nad rijekom, u du i joj je bilo tako stra no da bi se to lak e dalo za misliti nego opisati. Mrzila je bilo kakvo i bilo ije suprotstavljanje, bilo ono opravdano ili ne; htjela je da uvijek sve tee po njezinoj volji, a kad bi pri tom e bila zaprijeena, iz nje je izbijala sama srd ba. Da se na ao netko tko e joj naredit i da se vrati i prestane s jahanjem, i da taj netko jo bude nekakav stranac - e, to je nepodno ljivo! Da stvar bude jo gora, taj je stranac bio i nepristojan! Kako se samo usudio da ju nazove "zgodnom djevojicom"! Ve samo to velika je uvreda, no ni s tim se nije zadovoljio, nego je u nju zurio, nejasno se sjeala tog pogleda u kojem je divljenje bilo lo e prikriveno. Da, to e biti onaj vojnik o kojem je Lidi ja govorila. Stranci su bili veoma rijetka pojava u malom naselju, te ko da bi ih se pojavilo vi e odjednom. Pred kuom naie na brata koji joj ree neka Samu prepusti brigu oko konja. Bettv dozv a Crnca, potom poe u kuu. Bessie nije bilo, bila je oti la s djecom u utvrdu. Bettv nije imala s kim razgovarati, pa pone itati. No, uoiv i da se nikako ne mo e koncentrir ati, baci knjigu i uzme vezivo. I to se poka e uzaludnim naporom; besmisleno je meu prstima vrtkala i natezala platno, konano i njega baci na stol. Najzad, uze al, p rebaci ga preko ramena, jer se ve primicala veer i zrak je bio svje , pa side niza s

tube i izae u dvori te. Neko je vrijeme besciljno lunjala amo-tamo, potom poe u utvr du i ude u kuu satnika Boggsa koja je bila tik do karaule. Tu nae Lidiju. - Spazila sam te kad si izjahala na mustangu. to ti krasno ja e ! Mene bi bilo strah da ne slomim vrat - uzvikne Lidija im je Bettv u la. - Jahanje mi je propalo - odvrati nadurena Bettv. - Propalo? Za to, kako? - Upropastio mi ga je jedan mu karac, zna se - otpovrne Betty koju bijes jo nije os tavio. - Uvijek e ti mu karac sve pokvariti. - Betty, ta je sad tebi? Jo nikad nisam ula tako ne to iz tvojih usta - ree Lidija zap anjeno irei plave oi. - Ispriat u ti. Jahala sam niza stazu kraj rijeke, kad najednom upravo na kraju ist ine jedan mu karac skoi iz grma i zgrabi oglav moga Ognjenka. Zamisli! Na as, od str aha nisam znala ni kako se zovem. Odmah sam pomislila na Girtvjeve. Kako sam ula, poeli su se baviti otmicom djevojaka. Meutim, taj ovjek mi ree da je tu na stra i i n alo i mi, doslovce mi nalo i, da se vratim kui! - Oh, pa zar je to sve? - nasmije se Lidija. - Ne, jo nije sve. Ree mi... ree mi da sam "zgodna djevojica" i da mu je ao to nikako ne mo e biti po mojoj volji; no, ree dalje, sada nja njegova du nost nije mu nimalo neu godna, jer u ovoj zgodi "ima puno ari". Zamisli to! Bio je bezobrazan koliko je t e ak. - Betty, ta tvoja zgoda po mom mi ljenju nije nimalo stra na, niti se zbog toga mora toliko uzrujavati - ree Lidija smijui se od svega srca. - Budi razumna. Zna da smo u divljini i da ne mo emo bogzna to oekivati od mu karaca. Ovi sirovi ljudi s granice ne znaju za lijepo pona anje na koje si ti navikla. Ima ih koji rijetko kad progov ore osim kad ih nagovori ; njihova ti jednostavnost upravo bode oi. Najbolji su ti primjeri Wetzel i tvoj brat Jonathan, kad nisu u lovu na Indijance. S druge stra ne, drugi su hvalisavi i ako togod popiju onda e te staviti na sto muka. Zna li ti da sam svega nekoliko tjedana poslije dolaska ovamo bila na jednom posijelu gdje se igrala nekakva igra u kojoj me svaki prisutni mu karac imao poljubiti? - Ajme meni! Reci kad bude takvo posijelo, da se dobro uvam i ne maknem od kue - o dvrati Betty. 33 - Ja sam to rije ila tako to sam se naprosto prilagodila situaciji - nastavi Lidija . - Pravo da ti ka em, nauila sam po tovati te sirove ljude. Neotesani su, nemaju man ira, ali su srca estita i po tena, to je kod ljudi na granici daleko va nije od svih o nih sitnih pa nji i galantnosti na koje ene toliko paze. - U tvojim rijeima ima logike, nastojat u ubudue biti razumnija. Ali, da se vratimo na ovjeka koji mi je pokvario jahanje. On nije ovjek s granice, premda ima pu ku i nosi odijelo od jelenje ko e. To je dobro odgojen ovjek vidi mu se po dr anju i govor u. Mislim da je to onaj vojnik iz Fort Pitta. - Zar gospodin Clarke? Ah, pa naravno! - uzvikne Lidija i odu evljeno pljesne akama . - Kako se nisam odmah sjetila! - Tebi je to smije no - namr ti se Betty. - Daj, Betty, pa to je zaista zabavno! - Zabavno? Ne vidim u tome zabave! - Ali ja ju vidim i zbog toga se smijem. Zna , tata je rekao gospodinu Clarkeu da ovdje ima mnogo zgodnih djevojaka, a Clarke mu je odgovorio da ih obino on sam na de i to bez iije pomoi. I eto, prvog je dana nai ao na tebe i jo te k tome naljutio. Pa to je divota! - Lidija, nisam znala da mo e biti toliko odvratna. - Zakljuujem da je gospodin Clarke ne samo dobar izbi-ra, ve i veoma smion u izrica nju svojih misli. Nasluujem da e iz toga ne to biti. - Ne budi smije na! - skoi Bettv crvenei od ljutine. -Priznajem, imao je pravo da me zaustavi, mo da mi je uinio uslugu to me natjerao natrag kui, iako ne shvaam za to se s akrio iza grma. Ali, mogao je biti pristojan. Meutim, naljutio me. Dr ao se tako hl adnokrvno i... i... - Sad mi je jasno - izazovno e Lidija. - Nije ti odao du no po tovanje. 34 - Glupost, Lidija! Valjda me ne dr i za takvu sitnu budalu. Stvar je samo u tome to nisam navikla na takav postupak, i tako to neu trpjeti.

Lidiji je meutim bilo milo to se konano pojavio netko tko nije odmah pognuo glavu p red Betty, stoga stade braniti mladia. - Nemoj biti tako okrutna prema jadnom gospodinu Clarkeu. Mo da je pomislio da si Indijanka. Inae, mora priznati da je zgodan, valjda si to zapazila. - Oh, ne sjeam se ni kako izgleda - odvrati Betty koja se dobro sjeala mladieva izg leda ali to ne bi priznala ni za ivu glavu. Nakon ovoga razgovor promijeni tijek. Ubrzo se zamrai, i upravo u asu kad je Betty ustala da krene kui, netko u urbano pokuca na vrata. - Tko li to tako kuca? - upita se Lidija. - Betty, priekaj as, da vidim tko je to. Na vratima je stajao nitko drugi nego glavom Clarke, s kapom u ruci. - Pa to je gospodin Clarke! Izvolite, uite - uzvikne Lidija. - Hvala vam, do ao sam samo na as - ree Alfred. - Nemam vremena. Do ao sam nai Betty. J e li mo da ovdje? Nije primijetio Betty koja je bila ustuknula u sjenu zamraene sobe. Na njegovo pi tanje Lidija se toliko smete da nije znala to rei ni uiniti, nego je samo bespomono gledala u mladia. Ali Betty se sna la u trenu. uv i kako joj je ime biva tako prisno izgovoreno iz usta onog istog stranca koji ju je tog istog dana ve jednom te ko uvrijedio, samo je asa k stala kao skamenjena, od iznenaenja joj se oduzeo glas, no potom hitro iskorai i z sjene. Clarke zau njezin korak, okrenu se i nade oi u oi s njom. S lica blijedog od srd be g ledala su ga ona njezina dva tamna izazovna oka. i; - Ukoliko mi morate spomenuti ime, iako ja ne vidim razloga za to, hoete li biti toliko ljubazni da me zovete gospoicom Zane? - ona mu gordo dobaci. Lidija doe k sebi tek toliko da izmuca: - Betty... ovaj... dozvoli... da te upoznam... - Ne uznemiravaj se, Lidija. Ovu sam osobu ve srela danas i nije mi stalo ni do k akva upoznavanja. Kad se Alfred zabuljio u lice koje ga je progonilo cijelo to popodne, na tren je zaboravio kakvim je poslom do ao ovamo. Sad ga Lidijino pitanje podsjeti na to. - Gospodine Clarke, pa vi ste skroz mokri! to se dogodilo? - uzviknula je Lidija uoiv i kako voda curi s njegove odjee. Odjednom Alfredu sine. Znai, djevojka pred koju je iskoio na stazi i Betty jedna s u te ista osoba. Zacrvenio se. Shvatio je da je mogao biti obazriviji, ali sveje dno nije opravdavao ovakav poni avajui djevojin stav. Nato se dvoje mladih, na koje je Sudbina ve polo ila svoje nevidljive biljege i koj e je na takav udnovat nain povezala, zagleda jedno drugom ravno u oi. Od kakve je t ajnovite sile Alfred Clarke osjetio kako ga prolaze marci, a Betty Zane uzdrhtala ? - Gospoice Boggs, ja sam dvostruko nesretan - progovori Alfred obraajui se Lidiji, u glasu mu bija e ustar i iskren ton. - Ovaj put sam zbilja posve nedu an. Upravo dol azim od kue pukovnika Zanea, gdje se ne to dogodilo, mene su poslali neka naem Betty , uope nisam imao pojma tko je to. Pukovnik Zane nije imao vremena da se upu ta u o bja njenja. Gospoica Zane neka se odmah vrati kui i to je sve. I ne pogledav i Betty, on se duboko nakloni Lidiji i izae. - Sto je rekao? - upita Betty usitnjenim, drhtavim glasom, s nje je bila nestala svaka srd ba. - Da se ne to dogodilo. Niti je rekao ta niti kome. Mora odmah kui. Oh, Betty, samo d a nije netko ranjen! Za to si bila toliko neljubazna prema gospodinu Clarkeu? Za mene je on pravi d entlmen. Mog la si malko saekati da najprije uje njegovo obja njenje. Betty ne odgovori ve izjuri na vrata i trkom zagrabi niz stazu put glavnih vrata. Gotovo je bez daha stigla pred kuu, pred vratima je na tren stala krzmajui. Skupi la je hrabrost i gurnula vrata. Najprije ju zaslijepi jako svjetlo, odmah potom do nozdr-va joj dopre nekakav sn a an vonj. Spazila je nekoliko ena iz susjedstva gdje ne to do aptavaju. Bojnik McCollo ch i Jo-nathan Zane stajali su kraj sofe nad kojom se gospoda Zane prigibala. Pu kovnik Zane sjedio je u podno ju sofe. Sve je to Betty obuhvatila prvim hitrim pog ledom, potom, kad se pukovnikova ena odmakla u stranu, spazila je priliku na sofi

, blijedo lice i crne oi koje su joj se smije ile. - Betty - zauo se slab glas s blijedih usana. Srce joj poskoi i kao da joj prestade tui. Mnoge su godine pro le otkad je posljednj i put ula taj glas, ali ga nikad nije zaboravila. Bio je to njoj najmiliji glas i z djetinjstva, koji joj je dozivao slatka sjeanja na brata i prijatelja u igri. S radosnim krikom pade kraj njega na koljena i baci mu se na grudi. - Oh, Isaac, brate moj, brate moj! - vikala je obasipajui ga poljupcima. - Zar si zaista ti? Oh, prelijepo je da bi bilo istinito! Bog je usli io moje molitve da n am se vrati . Stala je grcati onom mje avinom plaa i smijeha svojstvenom enama kad im se radost pr elije iz srca. - Jesam, Betty. Ovo to vidi , to je sve to je ostalo od tvog brata - on odvrati, nje n o milujui crnu glavicu to mu je poivala na grudima. - Betty, on se ne smije previ e uzbuivati - ree pukovnik. - Nisi me zaboravila? - apne Isaac. - Zar da tebe zaboravim? Ne, nikad, Isaac - tiho odvrati Betty. - Sino sam govori la o tebi i pitala se da li si iv. A sad, evo te ovdje! Oh, umirem od sree! Njezine su uzdrhtale usne i tamne oi prepune suza rjeito govorile o neizmjernoj sr ei. - Bojnie, hoe li rei satniku Boggsu da doe k nama poslije veere? Dotad e Isaac ve bit stanju da govori, pa emo doznati kakve novosti o Indijancima - ree pukovnik. - Zovi i mladia koji mi je spasio ivot, da mu se zahvalim - dometne Isaac. - Koji ti je spasio ivot? - iznenaeno se Bettv okrene bratu, tamno joj crvenilo pr elije obraze. U glavi joj bijesnu jedna pomisao na ne to to bi ju moglo postidjeti. - Da, koji mu je spasio ivot, zna se - odvrati pukovnik umjesto Isaaca. - Mladi C larke ga je izvukao iz rijeke. Zar ti nije rekao? - Nije - jedva izmuca Bettv. - Mladi je jako skroman. Spasio je Isaacu ivot, u to nema dvojbe. O svemu e uti nakon veere. Sad nemoj vi e zamarati Isaaca. Bettv nasloni glavu na Isaacovo rame i nekoliko trenutaka osta nepomina. Zatim us tade, poljubi brata u obraz i tiho izae u svoju sobu. Tamo se baci na krevet i po ku a razmi ljati. Nakon duga niza monotonih, dosadnih dana, danas se dogodilo toliko toga to ju je zbunilo. Dogodilo se koje ta, i to sve uzastopce, te nije stigla sre diti dojmove. Najprije je kod rijeke srela nepristojnog ali zanimljivog stranca; do ivjela je napad na njezino dostojanstvo; Lidija ju je lijepo opomenula i savje tovala; opet se pojavio stranac, ovaj put je iz tamnih dubina nesree izronio na j arko svjetlo kao heroj, spasilac njezina brata. Sve su te misli u njezinoj glavi sustizale i preskakale jedna drugu, te joj je bilo nemogue nai im nit. No, nakon nekog vremena jedna joj se misao ukopa u glavi. Htjela-ne htjela, mora priznati da je ru no postupila 38 prema ovjeku kome mora dugovati vjenu zahvalnost. To se ne da niim izmijeniti. Vjeni je du nik ovjeku koji je spasio ivot njezinom najmilijem biu. A neopravdano je uvrij edila i ukorila ba toga ovjeka, ba ovjeka kome duguje ivot svoga brata. Betty bija e plahovite i napra ite udi, ali je u njoj takoer bilo plemenitosti i srca na pretek. Shvativ i koliko je ispala gruba i neljubazna, osjeti se veoma bijedno. Polo aj u kojem se na la ne dozvoljava joj drugi izbor. Da, koliko god joj se ponos bunio, koliko god joj bilo mrsko da povue izreenu rije, njoj drugog puta nema. Mor at e se ispriati gospodinu Clarkeu. A kako e to izvesti? to da mu ka e? Sjetila se nje govog hladnog i tvrdog lica koje je okrenuo od nje kad se obratio Lidiji. Zbunje na i nesretna, Betty uini ono to bi svaka druga djevojka na njezinu mjestu uinila: pribjegne utjesi priroenoj njezinu spolu - prepusti se gorkom plau. Kad se najzad isplakala, ustade, umi vrele obraze, i etka kosu i obue drugu haljinu, jednu bijelu koja joj je jako lijepo pristajala. Oko vrata sveza crvenu vrpcu, a u kosu zadje-nu jednu rozetu. Zaboravila je i Indijance i opasnost od njih. Ka d ju je gospoda Zane pozvala da side na veeru, u njoj se ve stvorila odluka da se ispria gospodinu Clarkeu, da mu ka e kako joj je ao i kako se nada da e postati prija telji. Isaac Zane bio je glasovit i poznat od Potomaca pa sve tamo do Detroita i Nashvi llea. Mnoge su se bri ne majke na granici koristile priom o njegovu ropstvu da upla e

svojeglave momie to su bili naroito skloni da sami i po svojoj volji vrljaju umama. T e veeri kad je Isaac donesen kui, cijelo je naselje prodefiliralo kraj njega da mu za eli dobrodo licu. Usprkos nemirnu vremenu i tamnim oblacima koji su im se nadvij ali nad glavom, useljenici su slavili ovu zgodu. Stari John Bennet, najkrupnija ljudina i najvea aljivina u naselju, upao je u kuu i odmah zagrmio i zabuao iskazujui 39 radost zbog Isaacova povratka. Bio je to pravi div-ovjek, pod njegovim se te kim ko racima kua tresla. Stao je kraj Isaacova le aja, ushiena estita lica i Isaacu stezao ruku kao da e mu je zdrobiti. - Drago mi je da si najzad tu, stari moj. Znao sam ja da e se vratiti. To sam uvij ek tvrdio. Na cijeloj rijeci nema dovoljno prokletih crvenoko aca da te uvaju. - Ali rekao bih ja da im je ipak po lo za rukom da ga poprilino dugo dr e - upade Sil as Zane. - A sad evo heroja - ree pukovnik, jer je tog trena u ao Clarke, praen satnikom Bogg som, bojnikom McCollochom i Jonathanom. - Ima li kakvih znakova od Wetzela ili I ndijanaca? - Nema Indijanaca na ovoj obali - odvrati bojnik McColloch. - Gospodine Clarke, po vama se ne bi reklo da shvaate kakva ste va na linost postali - ree pukovnik Zane. -Mojoj sestri niste ni rekli kakvu ste ulogu odigrali u spa a vanju Isaaca. - Zato to je moja zasluga u tome jako mala - odvrati Alfred. - Treba najvi e zahval iti va em crnom psu. - Ja dr im da vam je prvi dan u utvrdi ispao veoma sretan i da predstavlja dobar z nak da ete ostvariti ono zbog ega ste do li na Zapad. Alfred se primae sofi. - Kako ste? - upita on Isaaca. - Hvala vam, sad mi je dobro - odvrati Isaac toplo ste u i Alfredovu ruku. - Drago mi je to se lijepo oporavljate. Vjerujte mi, kad sam vas izvukao iz vode mislio sam da je s vama gotovo. Isaac je le ao na sofi, glavu i plea podupro je mnogobrojnim jastucima. Od sve brae, on je bio najljep i. Lice njegovo, iako nagrdeno mukama to ih je podnio, bilo je ud novato slino Bettvnu; imao je isto visoko elo, ravne obrve i tamne oi, 40 pa i ista usta, iako su mu usne bile jae i li ene one mekane crte koja je davala to liko ljupkosti Bettvnu liku. Na vratima se pojavi Betty koja na tren neodluno zas-ta spaziv i tolike mu karce. U s vojoj je bijeloj haljini predstavljala tako finu sliku da je odudarala od ostale okoline. I samom je Alfredu prva pomisao bila kako takva arobna pojava ne prista je meu grube useljenike odjevene u otrcano i isprljano ruho od jelenje ko e, opasan e no evima i to-mahavcima. Pukovnik prie sestri, zagrli je oko struka i okrene se C larkeu, oiju ozarenih ponosom. - Betty, hou te upoznati s herojem dana, gospodinom Alfredom Clarkeom. Ovo je moj a sestra Betty. - Danas sam ve dvaput imao zadovoljstvo da sretnem gospoicu Zane - odgovori Alfred . - Dvaput? - Pukovnik se okrene sestri. Ona ne odgovori, samo se oslobodi njegova zagrljaja i prie Isaacu. - Najprije sam je sreo na stazi uz rijeku, ali nisam znao tko je ona - uze Alfre d obja njavati. - Imao sam izvjesnih pote koa da ju zaustavim i odvratim od nakane da ide u Fort Pitt ili kamo se ve bila uputila. - Ha-ha! Da, znam, kad ona potjera konja, te ko ju je zaustaviti - od srca se nasm ije pukovnik. - Clarke, valja vam znati da ovdje imamo neke izvrsne jahae. Jeste li uli za skok bojnika McCollocha? - uo sam gdje ga spominju, ali bih volio uti cijelu pripovijest. I meni su konji m ili, a mislim da nisam ba nevje t u jahanju. Samo, sad mi se ini da moram promijenit i mi ljenje. - Krasan je onaj konj na kojem ste do li iz Fort Pitta -primijeti bojnik. - Ja bih volio imati onakvog. - Hajde, pridite svi bli e da ujemo to e nam Isaac ispripovijedati - ree pukovnik. - Nemam bogzna to ispriati - zapoe Isaac, glasom jo uvijek slabim i tihim. - Na alost

, imam neke lo e vijesti, ali u vam ih rei na kraju. Dakle, ove bih godine navr io deset godina ropstva kod Wyando ta. No, u ovom posljednjem periodu od skoro etiri godine nisu lo e postupali sa mno m, ugodnije mi je bilo no to ste mislili. Po svoj prilici svi znate za to su me dr al i u ropstvu toliko dugo. Po elji indijanske princeze Mveerah godinama su me salij etali da postanem njihov suplemenik, o enim Bijelog drala, kako oni zovu Mveerah, i postanem jedan od poglavica plemena. Na ovo nikad nisam htio pristati, ali sam se uvao da ne izazovem njihov bijes. Bilo mi je dozvoljeno da slobodno hodam po l ogoru, ali se na mene neprekidno budno motrilo. I sad bih bio tamo, da se u mene nije uvrgla sumnja da Hamilton, britanski guverner, sprema plan da s Huronima, Shavvneejima, Delawarejima i drugim plemenima zada smrtni udarac kolonistima du r ijeke. Mjesecima sam pratio kako se Indijanci pripremaju na pohod dosad nevienih razmjera. Na kraju, doznao sam od Mveerah da moje sumnje nisu neosnovane. Pru ila mi se povoljna prilika za bjekstvo, iskoristio sam je i strugnuo. Pobjegao sam p rogoniteljima, vrsnim trkaima, pa ak i samoj Odapetoj Strijeli, koji me pogodio u rame. Tri-etiri dana stra ne sam muke podnio, hranio sam se travom i korijenjem, ka d sam stigao na obalu rijeke bio sam na kraju snaga. Gurnuo sam jedno deblo u vo du i poku ao prijei na drugu stranu. Kad sam vidio na eg starog psa i uoio da je i on mene opazio, znao sam da sam spa en, samo ako jo malo izdr im. Jo jednom sam pomislio da je sa mnom svr eno u asu kad je ovaj mladi uperio pu ku na mene. Nisam bio u stanju da mu doviknem tko sam. - Zar ste htjeli pucati? - upita pukovnik Clarkea. - Pomislio sam da je Indijanac, ali sam na sreu na vrijeme uoio gre ku. -Jesu li se Indijanci zaputili ovamo? - upita Jonathan. - To ne znam. Sada su Wyandoti jo uvijek kod kue. Ali znam da e Britanci i Indijanc i zajedniki napasti naselja 42 kolonista. Mo da za mjesec, mo da za godinu, ali je sigurno da e doi do toga. - I taj je plan maslo Hamiltona, trgovca skalpovima - s gnu anjem e pukovnik. - Indijanci imaju izvjesna prava. U mnogoemu se sla em s njima. Mi smo ih opljakali, iznevjerili ih i nismo se dr ali ugovora to smo ih sklapali s njima. Lula i Wingenu nd naroito su ogoreni na bijelce. A shvaam i Ratara. On bi dao sve to ima za Jonatha nov skalp, a svako bi pleme dalo po stotinu svojih najboljih ratnika za Vjetra S mrti, kako oni zovu Lewa Wetzela. - Jesi li vidio Crvenu Lisicu? - upita Jonathan koji je sjedio kraj vatre i po s vom obiaju utio. Od svih Zaneovih, bio je najdivljiji i najsmioniji. Ponajvi e je iz bivao u umi, ne radi ubijanja Indijanaca, kao to je to inio Lew Wetzel, nego iz iste ljubavi prema ivotu na otvorenu. Kod kue je redovito bivao zami ljen i utljiv. - Da, vidio sam ga - odvrati Isaac. - On je Shawnee, jedan od njihovih poglavica i jedan od najveih boraca u tom plemenu ratnika. Zatekao sam ga u Indian-headu, jednom od sela Wyandota, kad sam ondje bio posljednji put. Bio je na elu dvije st otine ratnika. Taj je Indijanac gad. Wetzel i ja ga znamo. Zakleo se da e na e skalpove objesiti p red svojim vigvamom -ree Jonathan. - Za to se okomio na tebe? - upita pukovnik. - Za Wet-zela ne pitam, on je svim In dijancima du manin. - Prije nekoliko godina, Wetzel i ja na li smo se u lovu na rijeci, na jednom mjes tu zvanom Girtv's Point, i tu naidemo na tragove petorice Shawneeja. Ja sam bio za to da se vratimo kui, ali Wetzel nije htio ni uti. Krenuli smo za Indijancima, na li smo ih nakon to se smrailo, napali ih i pobili tomahavcima. Samo nam je jedan pobjegao, ranjen, ali nismo mogli poi za njim. Naime, u njegovu logoru naosmo smrtno ranjenu bijelu enu, koju su oni vodili sa sobom. Kad smo ih napali, jedan od tih crvenih avola raskolio joj je glavu. Uinili smo sve to smo mogli da joj spas imo ivot, ali uzalud. Umrla je i tamo smo ju i zakopali. Indijanci su bili ratnic i Crvene Lisice, vraali su se kui sa zarobljenicima. Otprilike godinu dana kasnije od jednog Indijanca prijatelja doznao sam da se Crvena Lisica zakleo da e nas po klati. Siguran sam da e se nai meu vodama napada na nas. - Do ivljavamo u asno te ka isku enja - ree pukovnik. - Ovo su zbilja muke na kojima se p oznaju junaci. No, uvjeren sam da nije daleko vrijeme kad e Indijanci biti protje rani preko granice.

- Je li indijanska princeza lijepa? - upita Betty Isaaca. - Gotovo ne zaostaje za tobom, Betty - odgovori Isaac. -Visoka je i za Indijanku neobino svijetle puti. Ali, kazat u ti o njoj ne to daleko interesantnije. Otkrio s am ljubomorno uvanu tajnu o porijeklu Mveerahine majke. Tarhe je sa svojim Huroni ma ranije ivio u Kanadi, u okolici jezera Muskoka, na rijeci Moon. Stari su ratni ci puni krasnih pria o ljepotama tog kraja. Tarhe je bio zarobio neke putnike Fra ncuze, meu njima jednu enu, neku La Durante. ena je sa sobom vodila ker, prekrasnu d jevojicu. Indijanci pusti e sve zarobljenike, osim te djevojice. Kad je ona odrasla, Tarhe ju je o enio. Mveerah je njihovo dijete. Jednom je prilikom Tarhe bio u Det roitu sa enom i tamo naido e na jednog starog Francuza koji poludi im je spazio enu i stade tvrditi da mu je to ki. Tarhe vi e nikad ne ode meu bijelce. Eto vidi , Mveerah po majci potie iz ugledne francuske obitelji. Onaj je stari Francuz bio nekakav vitez La Durante, Mveerahin djed. Voljela bih je vidjeti, ali mi je svejedno mrska. udno ime su joj nadjeli. - Nazvali su je Bijelim dralom, rijetkom i lijepom pticom. Ja jo nikad nisam vidio takvu pticu. Huroni se od pamtivijeka klanjaju toj ptici i slave njezino ime. AA - Mislim da smo za veeras dosta izmorili Isaaca - ree pukovnik. - Iscrpljen je. A sad, bojnie, ispriaj Isaacu, Betty i gospodinu Clarkeu kako si ono skakao niz liti cu. - Ja sam uo Indijance gdje priaju o tom skoku - ree Isaac. - Bojnie, s kakve ste litice skakali s konjem? - upita Alfred. - Jeste li vidjeli onu liticu to se izboila s brijega na drugoj obali potoka? S to ga je mjesta pukovnik Zane ugledao dolinu i odatle sam ja skoio s konja. No, ni d o danas nisam sam sebe dokraja uvjerio da sam to zaista uinio. esto gledam liticu i dvojim. Ali Indijanci, pukovnik Zane, Jonathan i Wetzel tvrde kako su to svoji m oima gledali, pa tako i ja to primam kao injenicu - ree bojnik. - Nevjerojatno! - zaudi se Alfred. - Ne znam kako mogu ovjek i konj skoiti u onakav ponor i ostati ivi. - Ba tome se svi mi i danas divimo - ree pukovnik. -Vidim da ja moram ispriati kako je to bilo. Ovdje imamo dosta boraca i stvaralaca povijesti, ali nemamo pripovj edaa. - Jedva ekam da to ujem - ree Clarke. - A i da vidim toga Wetzela, ija je slava dopr la do moje kue u dalekoj Virginiji. - Zelja e vam se ubrzo ispuniti, to je sigurno - odvrati pukovnik i nastavi: - A sad, ujte kako je bojnik McColloch ludo spasio ivot skokom s brijega Wheeling. Ima tome ve godina dana, Indijanci su bili opkolili utvrdu, a bojnik se bio probio k roz njihove redove i oti ao u Short Creek. Sutradan ujutro vratio se sa etrdeset ja haa. Odva no su usmjerili ravno na kapiju i svi se domogo e utvrde osim bojnika koji je hrabro uvao zalede. Iako mu je kapija bila tako rei nadomak ruke, vidio je da n e mo e do nje jer bi se na ao pod vatrom Indijanaca koji su bili po urili da pojaanju s prijee ulazak u utvrdu. Okrenuo je svog pastuha i zagnao stazom to vodi iza utvrde prema vrhu brijega. Za njim se natisnula gomila Indijanaca koji su se paklenski derali. Staza vodi kraj same ivice litice . Vidio sam bojnika gdje se okree i ma e nam pu kom, oito da nam da do znanja neka se ne brinemo za njega. Odjednom je na samom vrhu brijega zaustavio konja neim kao i znenaen. Odmah sam shvatio to mu se dogodilo. Bojnik je naletio na drugu skupinu I ndijanaca, koja je bila poslana da presretne pojaanje koje nam je stizalo. I zais ta, tren kasnije zausmo njihovu slavodobitnu dreku, spazismo ih gdje se prebacuju od jednog do drugog stabla, polako ste u obru oko nesretnog bojnika, nitko od njih ne puca. Bili smo skamenjeni u asom, bespomono smo stajali i stezali pu ke koje su n am tog trena bile beskorisne, ekali ono to se inilo neizbje nom sudbinom na eg prijatel ja. Ali, gdje bi se bojnik dao! Dobro znajui da za Indijance predstavlja uenu lovin u, bilo mu je jasno da mu je svaka smrt bolja od torture, deranja na ivo i spalji vanja na lomai to ga oekuje od ruku nemilosrdnih crvenoko aca. Stoga se odluio za oajni u mogunost, uhvatio se konia nade. Vidio je gdje mu se neprijatelji vje to primiu, pre bacujui se od kamena do stabla, od stabla do grma, pu u meu bunjem, sve su mu bli i. S triju strana primicali su mu se omra eni du mani, a s etvrte je zjapio ponor. Bez ika kva oklijevanja, neustra ivi bojnik podbode konja prema provaliji. To uzbuenje nika d neu zaboraviti! Tri stotine Indijanaca umuklo je kao jedan kad spazi e to bojnik k

ani. Mi iz utvrde zurili smo kao omamljeni. Plemeniti pastuh poskoi jednom-dvaput , pa se visoko prope na stra nje noge. Kratak je as prekrasna ivotinja stajala kao o tisnuta na plavoj pozadini vedra neba, crna griva mu se uzvijorila na vjetru, vi soko je podigao glavu, prednjim nogama parao zrak, pa se potom sunovratio, odozd o dopre prasak, podi e se oblak pra ine, zau se kr enje borovih grana. Iz grla Indijana ca dolje izvio se jedan jedinstveni urlik, dok su oni gore pojurili put ivice li tice. S krikovima divljenja i osvetnikog bijesa pokazivali su u crnu dubinu u koju su se i konj i jaha survali da bi izbjegli dal eko okrutnijoj smrti. Ona je stijena visoka oko tristo stopa, strmina je ispod n je mjestimino okomita. Naravno, to smo drugo mogli misliti, doli da bojnik le i sav zdrobljen i polomljen na stijenama? Zamislite na delirij odu evljenja kad smo opazi li neustra ivog vojnika i konja njegovog gdje izbijaju iz bunja to je obrubilo podno j e stijene, prelaze potok i u galopu sti u u zaklon utvrde! - Moralo je biti divno! Divno! - uzvikne Isaac kome su se krijesile oi. - Sad se ne udim to su te Indijanci nazvali Leteim Poglavicom. - Da nije skoio ravno u gusto borje nekih trideset stopa ispod vrha, sad ne bi bi o iv - ree pukovnik. - To pouzdano tvrdim. Bilo kako bilo, time nije niim umanjeno njegovo juna tvo. Nije imao vremena da bira mjesto kamo e skoiti. Naprosto je ugrabi o priliku koja mu se ukazala i sve se dobro svr ilo. Taj e njegov skok ivjeti u pred aji dokle god stoji ona stijena tamo prijeko kao spomenik McCollochova skoka za spas ivota. Pukovnikovu je pripovijest Alfred saslu ao s velikom pa njom. Kad je pukovnik zavr io, mladi ni ta ne ree, samo mu je srce jae tuklo i sav je bio pro et po tovanjem prema juna ku koji je izvr io onakav podvig. Alfred je po tivao hrabrost iznad svih ostalih lju dskih vrlina. Divio se jednostavnosti ovih ljudi sa granice koji su, kako je on mislio, izvodili predivne pothvate i smione bravure kao od ale, uzimajui ih kao sa stavni dio svoga svakodnevnog ivljenja. U jednom je jedinom danu do ivio vi e uzbuenja nego za cijelog dotada njeg ivota. Pomi ljao je kako e mu se elja za ivotom u divljini i neprekidnim uzbuenjima ispuniti jo mnogo prije no to naui da bude koristan u svojo j novoj sredini. Jo pola sata je ostao meu novosteenim prijateljima, ali je malo su djelovao u razgovoru, samo je mirno sjedio i iz prikrajka promatrao mijenu izraz a na Bettvnu licu i slu ao dogodov tine to ih je priao pukovnik. Na kraju je ustao i oprostio se sa svojim domai nom kome je za elio da mu se brat, koji je dotle zaspao, to br e i bolje oporavi. Okr ene se prema vratima i spazi Betty koja mu se isprijeila na putu. - Gospodine Clarke - ree ona pru ajui mu svoju malu, tek ovla uzdrhtalu ruku - elim va m rei... ovaj... da se kajem zbog onoga to sam danas kazala kod Lidije. Bila sam b rzopleta i nepristojna. Spasili ste moga brata. Bit u vam na tome do groba zahval na. Beskorisno je da vam se rijeima zahvaljujem. Nadam se... nadam se da emo biti prijatelji. Alfredu je bilo te ko oduprijeti se caru njezina uti ana glasa, njezinih tamnih oiju t o su se srame ljivim, ali ipak i odva nim pogledom dizale put njegovih. No, bio je d uboko uvrijeen. Tobo e je previdio njezinu prijateljski pru enu ruku i odgovorio joj hladnim glasom: - Drago mi je to sam mogao biti u neemu koristan, ali vi precjenjujete ono to sam ui nio. Siguran sam da se va brat ne bi utopio i da nije bilo mene. Nikakvu mi zahva lnost ne dugujete. Laku no. Tren je Betty zurila nepomino u vrata na koja je Alfred izi ao, i tek onda shvatila da je njezin poku aj pribli avanja odbijen uljudno ali hladno. Osjetila je da je u stvari dobila pljusku. Elizabethi Zane dogodilo se ono to se inilo nemoguim. Kada j e do la k sebi od prvog zaprepa tenja, najprije se nekako tjeskobno nasmijala, ali j oj se ubrzo obrazi za ari e i ona se ogleda da vidi je li jo netko zapazio to se s njo m dogodilo. Nitko nije meutim obraao pozornost njoj i ona duboko uzdahne s olak anje m. Pljuska je sama po sebi veliko zlo, a kamoli da k tome ima i svjedoke! To bi i pak bilo preveliko poni enje. Oi joj usplamtje e kad se sjeti prezira na Clarkovu lic u i kako ona nije bila dovoljno pametna da ga uoi na vrijeme. - Tige, hodi amo! - zau se pukovnikov glas. - Sta je tom psu? Pas je bio kraj vra ta, nju io je oko sipa na pragu. Prijetei se nakostrije io. Zare ao je tiho, potom dvap ut zalajao. Ljudi u sobi zau e tihe korake vani. as kasnije vrata se raskrili e i jedna visoka pri

lika stupi unutra. - Wetzel! - uzvikne pukovnik. Cijelo dru tvo umukne, sve se oi uperi e u prido licu. I zaista, ovaj je svojom spodobom zaslu io da ga se pa ljivo zagleda. Krupnim je kor acima u ao u sobu, dugu je pu ku naslonio na kamin, i stao ispred vatre irei ruke put nje. Od glave do pete sav je bio u resama i perlama ukra enoj jelenjoj ko i koja je nosila jasne znakove dugih i tegobnih lutanja. Ruho mu bilo tu i tamo poderano, mokro i oblijepljeno blatom. Bio je to silno graen mu karac, est stopa visok, ravan kao strijela. Po njegovim se irokim pleima i mi iavim, ali ne debelim rukama i nogama vidjelo da je ovjek od snage i djela. Duga kosa njegova, crna poput gavranova kr ila, pala mu je na sama plea. Okrenuo se i svjetlo zasja na njegovu licu. Bilo je to lice koje se pamti, spokojno, hladno i tvrdo, kao iz granita. Najupadljivije na njemu bilo je njegovo neobino bljedilo i oi ledeno crne i prodorne to podsjeaju na bode e. - Ako ima kakve lo e vijesti, van s njima - nestrpljivo mu dovikne pukovnik. - Nema potrebe da se uzrujava - odvrati Wetzel, pa se ovla nasmije i spaziv i Bettvno upla eno lice. - Ne boj se, Betty. Crvenoko ci su miljama daleko odavde, uputili su se prema naselju Kanawha. GLAVA 3 Nakon dogaaja to ih opisasmo u prethodnoj glavi, usli-jedi e mnogi tjedni predaha. U seljenici su sijali kukuruz, nje-li p enicu, cijelo su proljee i ljeto rintali na sv ojim poljima a da ni jednom ne zau e strahotni bojni krik Indijanaca. Pukovnik Zane , koji je svoj in dobio u vojsci gdje je slu io pod komandom lorda Dunmorea, oti ao j e tijekom ljeta u Fort Pitt kako bi tamo dobio ljude za pojaanje garnizona. Svi s u mu napori bili uzaludni. Vratio se rijekom, u dru tvu nekoliko obitelji koje su se bile uputile u Fort Henry. meu tim pionirima na ao se i jedan pastor koji je rad nim danom bio poljodjelac, a nedjeljom je propovijedao Rije Bo ju onima to bi se oku pili u sabori tu. Alfred Clarke bio se smjestio u utvrdi, u sobici to mu je pripadala kao vojniku g arnizona. Njegove du nosti, kao pripadnika garnizona, bile su veoma lake i jednost avne. U dvadeset i etiri sata imao je jednu dvosatnu stra arsku smjenu. Tako je ima o vremena na pretek da se upozna s useljenicima i njihovim obiteljima. S Isaacom je sklopio vrsto prijateljstvo. Mnoge su sate zajedniki proveli u pecanj u na rijeci i u lutanju umom nedaleko od utvrde, jer pukovnik nije dozvoljavao br atu da se puno udalji. Alfred je postao redovit i rado vien gost u kui pukovnika Z anea. Betty je viao svakodnevno, ali je jaz meu njima ostao. Ljubazno su se odnosi li kad god bi ih prilika sastavila, ali bi Betty ponaje e po ovim ili onim izgovorom napustila sobu kratko nakon njegova dolaska. Alfred je alio to se onako nesmotren o poveo za svojim povrijeenim osjeajima, sad bi bio sretan da se mo e sprijateljiti s njom. Ali mu ona nije davala prilike. Izbjegavala ga koliko je god mogla. Alfr ed pak, premda je brzo padao pod utjecaj Bettvna lijepa lica, premda mu je udnja da se nade u njezinoj blizini postala 50 gotovo neodoljiva, u svom ponosu nije htio popustiti. Mnoge je ljetne veeri prove o na stepenicama ispred pukovnikove kue, gdje je ili pu io svoju lulu ili se igrao s djecom. Bio je rijetko pa ljiv i strpljiv slu a, ali, iako se smijao zgodama to ih j e pripovijedao pukovnik Zane i neumorno slu ao Isaacove prie o njegovu ivotu meu Indi jancima, sigurno ne bi toliko koristio pukovnikovu gostoljubivost da nije bilo n ade da e vidjeti Betty. Ukoliko ju ipak kojom prilikom ne bi ni na tren vidio, od lazio je nezadovoljan i mrzovoljan. Nedjeljom je odlazio na misu u sabori tu i slu a o umiljat Bettvn glas koji je vodio kor. U utvrdi je bilo vi e djevojaka Bettvne dobi. Svima je njima Alfred bio omiljen. T oliko se razlikovao od ostalih mladih ljudi sa granice, da su ga svuda primali s dobrodo licom. Djevojke u zabiti ne razlikuju se mnogo od djevojaka u gusto nasel jenim i civiliziranim krajevima. Njima se dopao njegov mu evan istup, otvoreno i l jubazno dr anje, a kad je tim odlikama pridometnuo po tovanje, pa nju i ugladenost na koju ove djevojke nisu bile navikle, nije udo da ih je sve osvojio. Prema svojim znanicama bio je pa ljiv, posjeivao ih je, vodio ih u etnje i na jahanje, ali se meu njima ne bi na la ni jedna koja bi s pravom mogla pomisliti kako mu je posebno dra ga.

Djevojke, meutim, uoi e kako on nikada ne prilazi Bet-ty nakon mise, ili bilo kojom drugom prilikom, te su se tome udile i o tome meusobno koje ta naklapale, jer je Bet ty smatrana prvom ljepoticom krajine, ali su se uz to i radovale. To su Betty i dale do znanja onim sitnim znacima i znalakim osmijesima u kojima su djevojke maj stori, a ona se osjeala duboko povrijeena, iako je hinila indiferentnost. Na kraju je poela vjerovati da iznad svega mrzi onoga koji je sve to izazvao. Sto bi se dogodilo da su se stvari i dalje odvijale ovim tijekom, to pisac ne bi znao rei. Po svoj prilici, da se milostiva Sudbina nije odluila umije ati u ovu igru, Betty bi i dalje smatrala da Alfreda mrz i iz dna du e, a pisac nikad ne bi imao priliku napisati ovu priu. Ali Sudbina se u mije ala, i jednog je dana za rane jeseni dovela do incidenta koji je promijenio c jelokupni svijet dvoje mladih. Bilo je to jednog popodneva, kako ve rekosmo rane jeseni, ili babina ljeta. Betty , praena svojim psom, bila je odlutala uzbrdo u umu. S vrha brijega lijepo se vidj ela rijeka kako vijuga udalj, nad njezinim se vodama dizala prozrana, plavkasta, pahuljasta maglica. Suma kao da je bila ognjem planula. Na sve je strane usplamt jela prekrasnim bojama - utilom topolova li a, smeom bojom s bijela i crna hrasta, crv enilom i grimizom s javora, zelenilom s bora i kukute. Nad njom slegla se ti ina t ek tu i tamo poremeena karakteristinim, planim cvrkutom ptica to se ujesen okupljaju poradi hodoa a put daleka juga. Betty je obo avala umu, poznavala je svaku vrst stabla. Znala je i voljela i divovs ki crni hrast glatke ula tene kore i debelih grana, i orah isprugane, grube kore i bodljikavih i-aka, i hikori* velianstvene visine i ljuskave kore. Mnogo se puta di vila jasici i njezinu uzdrhtalu, treperavu li u. Danas, dok je etala umom, njezina je se ljepota naroito dojmila. Na malim osojnim istinama, razbacanim po umi, tamo-amo , bilo je posvukuda svakakva cvijea. Orahovi su ikovi pucali. Betty se popela na jednu stijenu i posegnula za granom or aha, ali je uto izgubila ravnote u i pala. Pri tom joj se desna noga nespretno isk rivi pod njom, osjetila je o tar bol i krik joj se ote iz usta. Ustala je i oprezn o polo ila stopalo na tlo te poku ala prebaciti te inu na nj, ali to izazva novu prodo rnu bol. Odvezala je i skinula mokasinu i vidjela da joj je gle anj stao oticati. Znajui da ga je uganula i svjesna ozbiljnih posljedica takve povrede, * Hikori-orah - vrsta tvrdog sjevernoamerikog drveta iz roda oraha (vrlo upotrebl jivog za izradu skija) obuze ju jad. Opet je poku ala zakroiti i te inu prebaciti na povrijeenu nogu, no jo jaa bol prisili ju da odustane od takve nakane. Spustila se kraj jednog stabla, nas lonila na nj glavu i stala razmi ljati kako e se izvui iz ove nezgode. Utvrda, koja joj je bila tako rei pred nosom, i do koje je trebalo samo sii travna tom padinom, inila joj se sada neizmjerno dalekom. Gledala je i gledala, ali nigd je ive du e na vidiku. Dozvala je psa. Sjetila se da je bio krenuo za jednom vjever icom i sad ni njemu nije bilo nigdje traga. Na njezin se poziv nije odazvao. Da joj je bar Tige tu, mogla bi ga poslati po pomo. Stala je dozivati put utvrde, al i je udaljenost bila prevelika da bi ju tkogod mogao uti. Od stijene to se dizala njoj slijeva odbijala se i vraala jeka njezine vike, kao da joj se ruga. Sad se v e ozbiljno zabrinula, suze su joj stale silaziti niz obraze. Od boli u gle nju, od straha da e ostati sama u samotnoj umi kad padne mrak i da ju mo da dugo nee nai, njez in je obino hrabar duh klonuo. Prepustila se potoku suza i jadu. Zapravo je pro lo svega nekoliko minuta - koje se njoj uini e satima - kadli zau kako joj se iza leda pribli avaju mekani koraci mokasina po mahovini. Uspravila se uz k rik radosti, okrenula glavu i ugledala zaprepa teno lice Alfreda Clarkea. Vraajui se iz lova u umi, naletio je na nju a da ju nije ni opazio. Jednim je pogle dom obuhvatio rasuto cvijee kraj nje, malu prevrnutu mokasinu, njezino ojaeno, suz ama umrljano lice i shvatio da se Betty nalazi u gadnoj nevolji. Zbunjena i poti tena, Betty ponovno klone u podno ju stabla. Vi e bi voljela da ju je u ovakvoj nesrei zatekao sam Girty ili koji lan njegove razbojnike bande crvenoko aca , nego ba taj mladi. Ba kad se na la u takvoj tegobi, mislila je, treba joj se od svi h ljudi iz utvrde nai upravo onaj koga bi najmanje po eljela za svjedoka svoje nevo lje. - Gospoice Zane! - uzvikne Alfred, po to je asak krzmao - to se to, zaboga, dogodilo? Jeste li ozlijeeni? Mogu li vam pomoi?

- Nije ni ta- odva no e Betty, pobere svoje cvijee i mokasine s tla, pa polako stane n a noge. - Hvala vam, ali mi nikakva pomo ne treba. Njezin hladan ton pogodi Alfreda i on se ve okrenuo da poe kadli u magli uhvati nj ezin pogled. U hipu stane. Zagledav i se bolje u njezino lice uvjeri se da djevojk a estoko pati i da se svim silama bori da to prikrije. - Ali ne, hou vam pomoi. Siguran sam da ste se ozlijedili. Naslonite se na moju ru ku - ree on mirno. - Molim vas, dozvolite mi da vam pomognem - on odmah proslijedi primiii joj se bli e . Ali ga Betty ponovno odbije. Nije mu ak dopustila ni da uzme cvijee iz njezina nar uja. Nakon nekoliko munih ko-raaja, stade i podi e bolnu nogu s tla. - Ne smijete vi e uiniti ni koraka - on e odluno budui je primijetio kako je ona naglo problijedila. - I a ili ste gle anj i sad se bespotrebno muite. Dozvolite mi da vas pon esem. - Oh, ne, ne! - uzvikne Betty tjeskobno. - Mogu ja sama. Nije ba ... toliko daleko . Nastavila je muno i sporo koraati, ali je nakon nekoliko koraka morala opet stati i ovaj put joj se iz grla ote e mukao jauk. Malo se zanjihala i gotovo bi pala da Alfred br e-bolje ne ispusti pu ku i ne uhvati je na vrijeme. - Hoete li... molim vas... otii da mi nekoga... dovedete? - apnula je nemono u isti mah gurajui ga od sebe. - Besmislica! - ogoreno prasne Alfred. Zar sam vam toliko odvratan da ete radije p riekati ovdje i trpjeti pola sata du e, nego da vam ja pomognem? Pa, molim vas, ovo je samo zbog usluge. Nemojte misliti da mi je toliko stalo da vas ponesem. Napr otiv, mislim da ete mi biti prilino te ki. Izgovorio je to tvrdim, ljutitim glasom, bio je duboko uvrijeen to ona ne eli prihv atiti ak ni takav sitan znak pa nje s njegove strane. Betty tiho, napola prigu eno za jeca, s toliko jada i alosti, da njemu srce popusti. Napokon, ona je samo dijete. Okrenuo se i opazio da joj suze potokom liju niz obraze. Uz kletvu upuenu tvrdog lavosti mladih ena openito, a ove ovdje posebno, priskoio je k njoj i prije no to mu se stigla oduprijeti zgrabio ju je u naruaj, zajedno sa svim njezinim cvijeem, po digao i krenuo brzim koracima put utvrde. Iznenaeno i ljutito Betty krikne, askom se bijesno trza-la, da bi se najednom mirn o opustila na njegovim rukama. I njegova je ljutina sada splasnula, poeo je sam s ebe koriti. Pogledao je crnu glavicu to mu je poivala na ramenu. Vjetar joj je mrs io vranu kosu koja joj je skrivala lice, u uvojcima padala na njegove grudi, mil ovala mu obraze i dodirivala usne. Dodir tih miomirisnih vlasi bio je nalik kakv u nje nu milovanju. Skoro nesvjesno pritisnuo ju je jae na grudi. U njemu je stala rasti slatka, luda e nja, i ao je kao obnevidio, svjestan samo dragocjena tereta to ga nosi, svjestan da je zauvijek nestalo neizvjesnosti, sada je znao da ju ljubi. U takvu kovitlacu uzbudljivih misli si ao je nizbrdo i stigao do pukovnikove kue. Crnac Sam, koji izae iz kuhinje, im ih spazi, samo ispusti vedro i smjesta otra u k uu. Kad je Alfred stigao do vratiju ve su mu u susret urili pukovnik i Isaac. - Pobogu! to se dogodilo? Je li ranjena? Oduvijek sam se bojao neeg takvog - uzbuen o e pukovnik. - Ne trebate se toliko uzbuivati - odvrati Alfred. -Samo je i a ila gle anj, pa kad je p oku ala hodati toliko ju je boljelo da se obeznanila te sam ju morao ponijeti. - Samo to? - upita gospoa Zane koja je takoer iza la. - U asno smo se upla ili. Sam je k ao pomaman utrao u kuu i stao ne to jezivo bulazniti... ree da je Betty mrtva. I 55 - Smije no! Pukovnie, taj va sluga uvijek izmi lja koje -tarije im je o meni rije - ree red unosei Betty u kuu. - Ne dopadate mu se. Ali, vi se nemojte na njega obazirati. Stari, a mo da mu se i mi previ e rugamo. Jako ste nas zadu ili - odvrati mu pukovnik. Betty su polo ili na sofu i povjerili je znalakim rukama gospoe Zane koja utvrdi dij agnozu - djevojka je uganula gle anj. - Dobro, Betty, barem e mirovati nekoliko dana - ree gospoda Zane pomalo aljivim ton om dok je pipala gle anj. - Alfrede, ti si nam do ao kao kakav aneo spasitelj, toliko si nas zadu io da naprost

o ne znam kako da ti se odu imo - ree Isaac. - Ah, sve u svoje vrijeme. Sada ne brini za to - na ali se Alfred, pa ivo doda, okr eui se ostalima: - Ispriavam se to se nisam obazirao na elju gospoice Zane da joj ne p omognem. Znam da je to najmanje to sam mogao za nju uiniti. Uvjeren sam da joj je moja nasilnost pri tedjela vee boli. ^ - to je to rekao, Betty? - upita Isaac sestru, kad je za Al-fredom zatvorio vrata . - Zar nisi htjela da ti pomogne? Bettv ne odgovori. Sjedila je na sofi, a gospoda Zane dr ala joj je malenu golu no gu i sipala vruu vodu na oteeni i pomodrjeli gle anj. Djevojci su usne bile beskrvne . Trepnu-la je svaki put kad joj je gospoa Zane dotakla gle anj, ali nije ispustila ni uzdaha. - Bettv, da li te jako boli? - upita ju Isaac. - Da li me boli? to misli da sam od kamena? Zna se da me boli - odvrati Bettv. - V oda je vrela. Bessie, zar mi ne bi pomogla hladna voda? - Oprosti, neu te zadirkivati - ree Isaac uzimajui ses-trinu ruku. - Bettv, moram t i rei da i ti i ja mnogo toga dugujemo Alfredu Clarkeu. Jo u ti ne to rei po emu e zna koliko mu toga duguje . Sjea li se kad ti je ona tvoja Sf, rida junica pobjegla? Bilo je to pro log mjeseca. Clarke ju je gonio cijeli dan i konano ju uhvatio negdje u umi. Zamolio me neka ka em kako sam ju ja uhvatio. Meni s e ini da se zbog neega on tebe boji. elio bih da vas dvoje postanete dobri prijatel ji. On je zaista jako fin ovjek. Usprkos boli to ju je podnosila, Betty se do u iju zacrveni na bratove rijei. Brat, pak, kao i svaki brat slijep za sve to se sestre tie, nastavio je kovati u zvijezd e svoga prijatelja. Tjedan ili vi e dana Betty nije mogla maknuti od kue, te je za ove prisilne dokolic e imala dovoljno vremena da razmi lja i preispituje svoje zbunjene osjeaje i du u. Sobica koju je Betty nazivala svojom gledala je na rijeku i utvrdu. Djevojka je najvei dio dana provodila le ei kraj prozora, trudei se da ita iz svojih omiljenih knj iga, ali joj je pogled esto lutao k onom spokojnom prizoru, rijeci to je mirno tek la, drveu to se stalno mijenjalo i pa njacima na kojima su bla eno pasle crvene i bije la krave. Ili