Dr. sc. Antun Jurman, redoviti profesorEkonomski fakultet Rijeka

"Neki pogledi na djelovanje zakona poluge("leverage") u poslovanju banaka"*

Sadržaj:

1. Uvod …………………………………………………………………str. 1

2. Djelovanje poslovne poluge …….……………………………………… 2

3. Djelovanje financijske poluge ………………………………………….. 5

4. Kombinirano djelovanje poslovne i financijske poluge………………… 8

5. Primjena poluge i rizik …………………………………………………. 14

6. Zaključak ……………………………………………………………….. 18

Literatura ……………………………………………………………….. 20

* Rad je izvorno objavljen pod naslovom "Nekateri pogledi na delovanje zakona vzvoda (leverage) v poslovanju bank" u časopisu: Bančin vestnik, revija za denarništvo in bančništvo, broj 3/1992, Združenje bank Slovenije, Ljubljana, 1992.

1. Uvod

Banka je samostalna financijska institucija koja se bavi depozitnim, kreditnim i drugim bankarskim poslovima s ciljem ostvarenja dobiti. U najvećem dijelu svog poslovanja banka se bavi prikupljanjem i pribavljanjem novčanih sredstava i njihovom usmjeravanju u kreditne i nekreditne plasmane. Svoje poslovanje banka obavlja vlastitim sredstvima (kapital i rezerve) i tuđim izvorima. Osnovni cilj poslovne politike banke je, da obavljajući raznovrsne bankarske poslove za svoje klijente ostvari dobitak, ali i da jača vlastiti kapital. Jačati vlastiti kapital znači u prvom redu očuvanje realne vrijednosti vlasničke glavnice - dioničkog kapitala, ali i nominalno i realno povećavanje sredstava rezervi.

Da bi banka uspješno obavljala financijske i druge usluge za svoje klijente mora imati odgovarajuću materijalnu osnovu rada, neophodna znanja i novčana sredstva. To znači, da banka kao i svako poduzeće ostvaruje na tržištu ukupni prihod koju čini obračunata kamata na plasmane, provizija za izvršene usluge, pozitivne tečajne razlike i ostali prihodi. Iz ostvarenog ukupnog prihoda banka podmiruje troškove kamata na pribavljena i prikupljena tuđa sredstva, negativne tečajne razlike, materijalne troškove i amortizaciju, plaće zaposlenih, ispravak vrijednosti nenaplativih potraživanja i druge rashode. Razlika između ukupnih prihoda i rashoda je bruto dobitak iz kojeg se plaća porez na dobitak, a preostali iznos ili neto dobitak raspodjeljuje se za rezerve banke i dividendu dioničarima.

Iz navedenog proizlazi:

da se ukupni rashodi mogu podijeliti na stalne koji na stanovitoj razini ne ovise o opsegu poslovanja i na promjenjive čija visina zavisi o poslovanju kojeg banka obavlja, kao i

da radi odgovarajućeg odnosa stalnih i promjenjivih troškova stupanj zaposlenosti, odnosno opseg poslovanja mora djelovati na stopu dividende, odnosno stopu rentabilnosti vlastitog kapitala banke.

da će veće ili manje korištenje tuđih izvora financiranja, koji imaju međusobno različitu cijenu, djelovati na rentabilnost vlastitog kapitala što znači, da banka može i treba ocijeniti, da li joj je za financiranje povećanog opsega poslovanja isplativije povećati vlastiti kapital ili dodatno pribaviti tuđe izvore.

Ti se učinci mogu ispitati analizom djelovanja poslovne poluge, financijske poluge, kao i njihovim kombiniranim djelovanjem. Da bi se dobila

1

što vjernija slika stvarnosti, što znači visina i struktura prihoda i rashoda, posebno odnosa stalnih i promjenjivih troškova, u radu su korišteni podaci iz završnog računa Riječke banke d.d. Rijeka za 1990. godinu. Izložena metodologija i rezultati istraživanja mogu se primijeniti u analizi poslovanja bilo koje banke u Hrvatskoj.

2. Djelovanje poslovne poluge

Riječ "leverage" znači snaga poluge, dizanje polugom, odnosno sredstvo kojim se nešto postizava, utjecaj, moć i sl.1 Faktor poluge, zakon poluge ili zakon "leverage-a" u osnovi se primjenjuje u mehanici i glasi da je sila potrebna za podizanje tereta određene težine obrnuto proporcionalna s međusobnim odnosom dužine krakova računajući udaljenosti od uporišta. Drugim riječima, teret će se podići silom koja je manja od težine tereta za onoliko puta, koliko puta je krak sile duži od kraka tereta.

Primjenjujući to načelo u ekonomiji zakon ili pravilo poluge upućuje na postupke koje treba primijeniti u poduzeću, banci i sl. kako bi se povećala efikasnost vlastitog kapitala.

Ukupni troškovi poslovanja mogu se izraziti linearnom funkcijom:

Tp = Ft + Q v

gdje je:

Tp – troškovi poslovanjaFt – stalni troškoviQ – količina proizvodav – prosječni promjenjivi troškovic – prodajna cijena po jedinici proizvoda

Faktor poslovne poluge (Pp) izražen je sljedećom relacijom:2

Pp =Q (c – v)

Q (c – v) – Ft

Brojnik navedene relacije predstavlja takozvani marginalni dobitak ili razliku između ukupnih prihoda i ukupnih promjenjivih troškova. Nazivnik

1 Prema Drvodelić, M.: Englesko – hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1970., str. 560. 2 Detaljnije o tome u Johnson R. W.: Financial Management, Allyn and Bacon, Inc. 1963, str. 118.

2

razlomka pokazuje poslovni dobitak ili razliku između marginalnog dobitka i stalnih troškova.3 Iz toga proizlazi, da je faktor poslovne poluge odnos između marginalnog i poslovnog dobitka za odgovarajući opseg poslovne aktivnosti poduzeća, banke ili druge institucije

Faktor poslovne poluge može se izraziti i odnosom poslovnog dobitka i ukupnog prihoda, a što je izraženo:

Poslovna poluga

=Relativno (u %) povećanje poslovnog dobitkaRelativno (u %) povećanje ukupnog prihoda

Ukoliko je faktor poslovne poluge, izračunat iz gornje relacije, veći od jedan, tada on ukazuje za koliko puta će se brže povećavati poslovni dobitak u odnosu na povećanje ukupnog prihoda, a ako je faktor poslovne poluge manji od jedan, on ukazuje na sporije povećanje poslovnog dobitka u odnosu na povećanje ukupnog prihoda.

Da bi se utvrdio faktor poslovnog "leverage-a" ili poslovne poluge koji pokazuje kako relativna promjena opsega poslovanja banke djeluje na relativnu promjenu poslovnog dobitka potrebno je izvršiti reklasifikaciju računa dobiti i gubitka4 i podijeliti troškove na stalne i promjenjive.5

Na temelju izvršene podjele troškova na promjenjive koji se nadoknađuju iz izvršene realizacije i stalne, u tablici 1 je prikazan račun dobiti i gubitka prije povećanja i račun dobiti i gubitka nakon povećanja opsega poslovanja, kao i izračunavanje faktora poslovne poluge. Pretpostavljeno računsko povećanje opsega poslovanja banke je 10%.

3 Poslovni dobitak jednak je bruto dobitku ili dobitku prije izdvajanja obračunatog poreza na dobitak.4 Reklasifikacija je izvršena tako:

- da su pozitivne i negativne razlike "prebijene" i pozitivni saldo unesen je u ukupni prihod;- da se iznos obračunate revalorizacije vlastitog kapitala ne oduzima od ukupnog prihoda, već prikazuje kao

dio bruto dobitka, odnosno poslovnog dobitka.5 Analizom rashoda u računu dobiti i gubitka Riječke banke d.d. Rijeka utvrđeno je, da se promjenjivim

troškovima mogu smatrati ukupne pasivne kamate, približno 20% materijalnih troškova i 70% ostalih troškova, dok su stalni troškovi amortizacija, približno 80% materijalnih troškova, 30% ostalih rashoda i gotovo u cijelosti plaće.

3

Tablica 1 – Reklasificirani račun dobiti i gubitka Riječke banke d.d. Rijeka za 1990. godinu i izračunavanje faktora poslovne poluge

O p i sPrije povećanja Poslije povećanja od 10%

Iznos u mln

Struktura u %

Iznos u mln

Struktura u %

0 1 2 3 4Ukupni prihod 1.784,0 100,0 1.962,4 100,0- Promjenjivi troškovi 909,0 51,0 999,9 51,0Marginalni dobitak 875,0 49,0 962,5 49,0

- Stalni troškovi 573,0 32,1 573,0 29,2Poslovni dobitak 302,0 16,9 389,5 19,8Povećanje poslovnog dobitka 87,5Izvor: Podaci u koloni 1 uzeti su iz računa dobiti i gubitka Riječke banke d.d.

Rijeka za 1990. godinu

Iz podataka u kolonama 1 i 2 može se zapaziti značajan udjel stalnih troškova banke (32,1%) u ukupnom prihodu. Isto tako, poslovni dobitak je relativno velik i čini 16,9% ukupnog prihoda.

Visoka razina i udjel stalnih troškova banke daje mogućnost banci, da uz istu visinu tih troškova poveća ukupni prihod kao rezultat povećanja opsega poslovanja.

U koloni 3 prikazano je pretpostavljeno povećanje ukupnog prihoda i promjenjivih troškova, a u koloni 4 njihova struktura. Ista visina stalnih troškova u povećanom opsegu poslovanja donosi pozitivne efekte, u smislu da je sada njihov udio u ukupnom prihodu smanjen sa 32,1% na 29,2%, a udio poslovnog dobitka povećan sa 16,9% na 19,8%.

Koristeći ranije objašnjene relacije za izračunavanje faktora poslovne poluge može se dobiti:

Faktor poslovne poluge

=Marginalni dobitak

=875

= 2,897Poslovni dobitak 302

ili

4

Faktor poslovne poluge

=Relativno povećanje poslovnog dobitka

=Relativno povećanje ukupnog prihoda

=

389,5 – 302,0

= 2,897302,0 0,2897

1.962,4 – 1.784,0 0,10001.784,0

Izračunani faktor poslovne poluge ukazuje da će, polazeći od postojeće razine obavljanja posla u banci, postotak rasta poslovnog dobitka biti 2,897 puta veći od stope rasta ukupnog prihoda. To znači, ako se ukupni prihod poveća za pretpostavljenih 10%, poslovni dobitak će se povećati za 28,97%, odnosno povećanje ukupnog prihoda za 20% donijelo bi povećanje poslovnog dobitka dvostruko, tj. 57,94%. Pritom se polazi od pretpostavke da se razina aktivnih i pasivnih kamatnih stopa ne mijenja.

Ovako visok faktor poslovne poluge (2,897) pokazuje da banka koja ima odgovarajuću materijalnu osnovu rada (zgrade, šalteri, oprema za obradu podataka itd.) kao i zaposlene radnike, mora usmjeriti svoju aktivnost na povećanje opsega usluga svojim klijentima, budući da i skromno povećanje ukupnog prihoda daje znatno brže povećanje poslovnog dobitka.

3. Djelovanje financijske poluge

Pozitivno djelovanje poslovne poluge na poslovni dobitak banke rezultat je degresije visokih stalnih troškova u odnosu na povećanje ukupnog opsega bankarskih poslova. Djelovanje financijske poluge na poslovanje banke polazi od pretpostavke jačeg korištenja tuđih izvora financiranja u odnosu na vlastiti kapital, a što ima odgovarajuće učinke na financijski rezultat banke, odnosno na stopu rentabilnosti vlastitog kapitala.

Da bi se utvrdila relacija za izračunavanje faktora financijske poluge u bankama, potrebno je izvršiti određenu modifikaciju relacije za izračunavanje financijske poluge poduzeća.6 U toj modifikaciji polazi se od pretpostavke, da je

6 Faktor financijske poluge poduzeća jednak je omjeru poslovnog dobitka prije izdvajanja za kamate i porez i dobitka nakon izdvajanja za kamate i porez. (Prema Johnson, R.W.: Op. cit. pod 2, str. 149.)

5

revalorizacija vlastitog kapitala obveza koju banka mora obračunati radi očuvanja njegove realne vrijednosti, da se taj iznos mora izdvojiti iz poslovnog dobitka, te da se na to izdvajanje ne plaća porez.7

Polazeći od takve pretpostavke faktor financijske poluge može se izračunati:

Faktor financijske poluge =Poslovni dobitak

Dobitak prije oporezivanja

Iz gornje relacije proizlazi, da će faktor financijske poluge biti onoliki za koliko puta je poslovni dobitak veći od dobitka prije oporezivanja. Stalni izdaci za revalorizaciju vlastitog kapitala degresivno djelujući na povećanje poslovnog dobitka utječu na veličinu faktora financijske poluge banke.

Faktor financijske poluge banke može se izračunati i na drugi način:

Faktor financijske poluge

=Relativna promjena (u%) dobitka za raspodjeluRelativna promjena (u%) poslovnog dobitka

Ova relacija ukazuje, da faktor financijske poluge predstavlja brzinu (faktor) relativne promjene dobitka za raspodjelu u odnosu na relativnu promjenu poslovnog dobitka ili bruto dobitka banke. Izračunavanje faktora financijske poluge prikazano je u tablici 2.

7 Pod tom pretpostavkom je irelevantno, da li se revalorizacija (minimalna ili maksimalna) smatra neoporezivim dijelom poslovnog dobitka ili se za taj iznos smanjuje ukupni prihod, kao što to određuje Zakon o računovodstvu (Službeni list SFRJ, broj 12/1989. i kasnije izmjene i dopune).

6

Tablica 2 – Izračunavanje financijske poluge u poslovanju Riječke banke d.d. Rijeka

Opis Postojeći dobitak u

mln

Povećani dobitak u mln

Indeks

1. Poslovni dobitak 302,0 389,5 128,972. Revalorizacija vlastitog

kapitala- 200,0 -200,0 100,00

3. Dobitak prije oporezivanja 102,0 189,5 185,784. Porez (40%) - 40,8 - 75,8 185,785. Dobitak za raspodjelu 61,2 113,7 185,78Izvor: Podaci iz tablice 1.

U tablici 2 pošlo se od pretpostavke, da je revalorizacija kao zakonska obveza očuvanja realne vrijednosti vlastitog kapitala 200,0 mln i ona je ista u raspodjeli postojećeg kao i u raspodjeli povećanog dobitka, budući da se ne mijenja visina vlastitog kapitala banke. Isto tako pretpostavljeno je, da se dobitak linearno oporezuje po stopi od 40%.

Koristeći ranije date relacije faktor financijske poluge može se izračunati:

Faktor financijske poluge =302

= 2,961102

ili

Faktor financijske poluge=

113,7 – 61,2

= = 2,96161,2 0,8578

389,5 – 302,0 0,2897302,0

Izračunati faktor financijske poluge 2,961 ukazuje da svako relativno (u %) povećanje poslovnog dobitka od 10% omogućava povećanje neto dobitka ili dobitka sa raspodjelu za 29,61%, dakle 2,961 puta brže.

U izloženom primjeru Riječke banke d.d. Rijeka povećanje poslovnog dobitka za 28,97% omogućilo bi povećanje dobitka za raspodjelu za 85,78% i to kao rezultat degresivnog djelovanja izdataka za revalorizaciju vlastitog kapitala.

7

4. Kombinirano djelovanje poslovne i financijske poluge

Na temelju izloženog primjera može se zapaziti da poslovna i financijska poluga djeluju u istom pravcu.

Budući da je poslovna poluga omjer između marginalnog dobitka i poslovnog dobitka, a financijska poluga omjer između poslovnog dobitka i dobitka prije oporezivanja, sigurno je da će njihovo zajedničko djelovanje utjecati na visinu stope prinosa vlastitog kapitala kao odnosa dobitka za raspodjelu prema vlastitom kapitalu banke.

Relativno visok udio stalnih troškova kao i visok udio revalorizacije vlastitog kapitala u ukupnom prihodu banaka, pogotovo u inflatornim uvjetima, upućuju banke na korištenje faktora poslovne i financijske poluge. To znači, da će banke koje imaju odgovarajuću materijalnu i kadrovsku osnovu povećavajući opseg svog poslovanja širenjem lepeze bankarskih usluga kao i korištenjem tuđih pribavljenih i prikupljenih sredstava, postići vrlo značajne financijske rezultate u smislu povećanja poslovnog dobitka, dobitka za raspodjelu, odnosno stope prinosa vlastitog kapitala. Ovu pretpostavku potvrđuje i faktor kombiniranog djelovanja poslovne i financijske poluge koji se može izračunati :

Kombinirani faktor poslovne i financijske

poluge=

Faktor poslovne poluge

Faktor financijske poluge

Budući da je faktor poslovne poluge jednak omjeru relativnih promjena poslovnog dobitka i ukupnog prihoda, a faktor financijske poluge omjeru relativnih promjena dobitka za raspodjelu i poslovnog dobitka, kombinirani faktor poslovne i financijske poluge može se izraziti slijedećom relacijom:

Kombinirani faktor poslovne i

financijske poluge=

Relativna promjena (u %) dobitka za raspodjelu

Relativna promjena (u %) ukupnog prihoda

Gornja relacija pokazuje za koliko će se promijeniti čisti financijski rezultat ili dobitak za raspodjelu prema promjeni ukupnog opsega poslovanja banke. Ako je dobiveni rezultat veći od jedan, tada multiplikativni učinak

8

kombiniranog djelovanja poslovne i financijske poluge predstavlja brzinu promjene neto dobitka za raspodjelu u odnosu na ukupni prihod banke.

U primjeru Riječke banke d.d. Rijeka kombinirani faktor poslovne i financijske poluge jednak je:

Kombinirani faktor poslovne i financijske

poluge= 2,897 2,961 = 8,578

odnosno

Kombinirani faktor poslovne i financijske

poluge=

113,7 – 61,2

= 8,57861,2

1.962,4 – 1.784,01.784,0

Dobiveni rezultat ukazuje da će multiplikativan učinak kombiniranog utjecaja faktora poslovne i faktora financijske poluge djelovati tako, da će povećanje ukupnog opsega poslovanja banke na sadašnjoj razini za 10% izazvati promjenu dobitka za raspodjelu za 85,78%. Drugim riječima, brzina povećavanja financijskog rezultata - dobitka za raspodjelu je 8,578 puta veća od brzine rasta ukupnog prihoda banke.

Tako visoki faktori poslovne i financijske poluge, kao i faktor njihovog kombiniranog djelovanja upućuju banku, da će povećavajući opseg svog poslovanja i u manjim relacijama značajno povećati rentabilnost vlastitog kapitala. Međutim, tu postoje i stanovita ograničenja. Medu njima treba istaći dva osnovna.

- Prvo, postojeća materijalna osnova rada i zaposleni radnici mogu obaviti povećani opseg posla do stanovite granice, kada su potrebna dodatna ulaganja u nove prostore, širenje postojeće mreže, nabavu nove opreme kao i zapošljavanje novih radnika itd. što izaziva dodatne stalne troškove.

- Drugo ograničenje je visina vlastitog kapitala banke. Naime člankom 16 Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama8 kao i provedbenim uputama9 utvrđeno je, da svaka banka mora usklađivati opseg svoje rizične aktive, ulaganja u osnovna sredstva, ulaganja u vlasničke uloge u poduzeća, banke i druge organizacije itd. s visinom svog vlastitog kapitala.

8 Službeni list SFRJ, broj 10/l989. i kasnije izmjene i dopune.9 Odluka o pobližim uvjetima primjene članka 16 Zakona o bankama i drugim financijskim organizacijama,

Službeni list SFRJ, broj 23/1991.

9

Sa stanovišta analize djelovanja faktora poslovne i financijske poluge to znači, da banka može povećavati opseg svog poslovanja do stanovite razine, a zatim treba dodatno prikupiti sredstva ili na drugi način10 povećati svoj kapital. Povećavanje vlastitog kapitala izaziva dodatne troškove i svakako mijenja rentabilnost vlastitih sredstava banke.

Osim toga potrebno je istaći, da značajno korištenje poslovne i financijske poluge u bankama nosi sobom i stanoviti rizik, koji se sastoji u mogućem smanjenju opsega poslovanja. U takvom slučaju faktor poslovne i financijske poluge djeluju negativno što znači, da se multiplikativno smanjuje dobitak banke, odnosno povećava gubitak.

U tablici 3 prikazan je hipotetički primjer povećavanja, odnosno smanjivanja opsega poslovanja Riječke banke d.d. Rijeka, gdje je opseg poslovanja u 1990. godini prikazan kao 100. Isto tako, u primjeru je pretpostavljeno, da se opseg poslovanja može povećavati do stanovite razine, a to je 40%, kada treba prikupiti dodatni dionički kapital i uložiti sredstva u proširenje materijalne osnove rada banke. U grafikonu 1 prikazano je kretanje ukupnog prihoda, stalnih i promjenjivih troškova za odgovarajući opseg poslovanja banke.

10 Rezerve banke kao sastavni dio kapitala mogu se povećati i izdvajanjem iz dobitka banke umjesto raspodjele dividende osnivačima. Sve to pod pretpostavkom da skupština dioničara banke tako odluči, odnosno izglasa ovakvu odluku.

10

Tablica 3 – Visina i raspodjela ukupnog prihoda Riječke banke d.d. Rijeka prema opsegu poslovanja – u mln

OpisOpseg poslovanja banke

70 90 100 110 130 140 150 1500 1 2 3 4 5 6 7 8

Ukupni prihod1.248,8 1.605,6 1.784,0 1.962,4 2.319,2 2.497,6 2.676,0 2.854,4

- Promjenjivi troškovi -636,3 -818,1 -909,0 -999,9 -1.181,7 -1.272,6 -1.363,5 -1.454,4Marginalni dobitak 612,5 787,5 875,0 962,5 1.137,5 1.225,0 1.312,5 1.400,0- Stalni troškovi -573,0 -573,0 -573,0 -573,0 -573,0 -687,6 -687,6 -687,6

Poslovni dobitak 39,5 214,5 302,0 389,5 564,5 537,4 625,5 712,4-Revaloriz-acija -200,0 -200,0 -200,0 -200,0 -200,0 -240,0 -240,0 -240,0

Dobitak prije oporezivanja -160,5 14,5 102,0 189,5 364,5 337,4 385,5 472,4- Porez (40%) 0,0 -5,8 -40,8 -75,8 -145,8 -135,0 -154,2 -189,0Dobitak za raspodjelu 0,0 8,7 61,2 113,7 218,7 202,4 154,2 283,4Vlastiti kapital

1893,0 1893,0 1893,0 1893,0 1893,0 2271,6 2271,6 2271,6

Stopa prinosa vlastitog kapitala

-8,47 0,4596 3,2330 6,0063 11,5531 8,9118 10,1823 12,4775

Izvor: Podaci u koloni 3 uzeti su iz tabele 1 i 2, procjenu opsega poslovanja izvršio je autor.

11

Grafikon 1 – Kretanje ukupnog prihoda i troškova Riječke banke d.d. u ovisnosti o opsegu poslovanja

Iznos u mln

Ukupni prihodiFiksni troškoviUkupni troškoviDobitak / gubitak

12

Revalorizacija vlastitog

kapitala

Promjenjivi troškovi

Stalni troškovi

Opseg poslovanja banke

Gubitak

Dobitak za raspodjelu

Grafikon 2 – Kretanje stope rentabilnosti vlastitog kapitala Riječke banke d.d. Rijeka u ovisnosti o opsegu poslovanja

Stopa rentabilnostivlastitog kapitala

Iz podataka u tablici 3 kao i grafikona 1 može se zaključiti:

da banka može povećavati ukupni opseg poslovanja, ali da na razini rasta od 40% prema 1990. godini (kolona 6) mora povećati vlastiti kapital za približno 20% i ulaganja u materijalnu osnovu rada;

da takva ulaganja imaju za posljedicu rast stalnih troškova za 20% i povećanje obračunate revalorizacije vlastitog kapitala za 20%;

13

Opseg poslovanja banke

da se povećanjem opsega poslovanja ostvaruje rast ukupnog prihoda i troškova, kao i odgovarajući rast poslovnog dobitka, revalorizacije, poreza i dobitka za raspodjelu;

da smanjenje opsega poslovanja, uz nepromijenjene stalne troškove i vlastiti kapital11, na razinu (kolona 1) koja je za 30% manja od ostvarenog u 1990. godini ima za posljedicu ostvarenje minimalnog poslovnog dobitka nedovoljnog za pokriće obvezne revalorizacije, što se može smatrati gubitkom u poslovanju;

da se rentabilnost vlastitih izvora banke izražena kao omjer dobitka za raspodjelu i vlastitog kapitala povećava s rastom ukupnog opsega poslovanja (grafikon 2), odnosno pada ukoliko se ukupni prihod smanjuje, sve dok ne dostigne zonu gubitka;

da je rast, odnosno pad rentabilnosti vlastitih izvora banke linearan u onim zonama u kojima su stalni troškovi i visina vlastitog kapitala nepromijenjeni, kao i

da se njihovom promjenom mijenja i rentabilnost vlastitih izvora banke.

5. Primjena poluge i rizik

Visina i struktura ukupnog prihoda i troškova banaka ukazuje, da se u bankarskom poslovanju može primijeniti zakon poslovne i financijske poluge kao i njihovo kombinirano djelovanje. Ta primjena je moguća, kako radi visokog udjela stalnih u ukupnim troškovima, tako i radi značajne revalorizacije12 koju se u inflatornim uvjetima treba provoditi da bi se očuvala realna vrijednost vlastitog kapitala banaka.

Banke koje žele intenzivno koristiti faktor poslovne i financijske poluge provodit će politiku širenja lepeze bankarskih usluga, poslovne mreže, jačanja vlastitog kapitala, prikupljanja i pribavljanja tuđih sredstava itd., dakle provodit će politiku ekspanzije svog poslovanja ne samo vlastitim sredstvima, već i intenzivnim zaduživanjem. Takva politika nosi i stanovite rizike.

Prvi rizik je rizik promjene opsega poslovanja banke, a što je prikazano u grafikonu 3. 11 Nerealno je očekivati, da bi banka u kratkom roku otpustila dio radnika, rasprodala dio informatičke i druge

opreme, zatvorila i prodala dio poslovne mreže, dala u najam dio svog poslovnog prostora u podružnicama i sjedištu itd. kao i smanjila vlastiti kapital plasiran klijentima ili u druge namjene.

12 Iznos obvezne revalorizacije u ovom radu smatra se potreba pune revalorizacije vlastitog kapitala banke.

14

Grafikon 3 - Kretanje rentabilnosti vlastitog kapitala banke u ovisnosti o intenzitetu korištenja poslovne i financijske poluge

Rentabilnost vlastitog kapitala

Iz grafikona 3 se vidi da intenzivno korištenje poslovne i financijske poluge, što je prikazano strmijom crtom, donosi visoke stope rentabilnosti vlastitog kapitala već na nižoj razini opsega poslovanja banke. Povećanjem opsega poslovanja stopa rentabilnosti još više raste. Međutim, smanjenje opsega poslovanja znatno brže, nego kod slabijeg korištenja poluge, dovodi banku u gubitak, u kojoj zoni je stopa rentabilnosti, može se reći, "negativna".

Slabije korištenje poslovne i financijske poluge donosi s povećanjem obujma poslovanja banke manju stopu rentabilnosti vlastitog kapitala, ali i manji rizik, odnosno opasnost u slučaju smanjenja opsega poslovanja. U drugom slučaju, dakle uz slabije korištenje poluge ostvareni gubitak banke, radi smanjenja obujma poslovanja, višestruko je manji nego ako banka intenzivno koristi poslovnu i financijsku polugu.

15

Intenzivno korištenje poluge

Slabije korištenje poluge

Opseg poslovanja

Drugi rizik intenzivne primjene poslovne i financijske poluge u bankama je ulaganje sredstava u plasmane klijentima, koji jednom primljena sredstva najčešće više nikada ne vraćaju. Dati krediti se obnavljaju, odlaže im se rok vraćanja, reprogramiraju, a nažalost veoma često i otpisuju ili im se vrši ispravak vrijednosti na teret tekućih prihoda banke. To ima za posljedicu nove troškove, ali i poteškoće u održavanju likvidnosti i solventnosti banaka, budući da izostaju priljevi iz povrata kredita i naplate kamata.

Treći rizik je neusklađenost ročne strukture izvora i plasmana banaka. Intenzivno prikupljanje i pribavljanje tuđih sredstava radi postizanja pozitivnih učinaka korištenja poluge, znači gotovo isključivo mobiliziranje kratkoročnih izvora koji se plasiraju klijentima. Ti plasmani, bez obzira na rok, su u pravilu dugoročni, tako da banke imaju problem s izvršavanjem obveza prema deponentima kada oni zatraže svoja sredstva ili kada im treba isplatiti dospjelu kamatu. Zaduživanje banaka na tržištu novca po kamatnim stopama na međubankarske pozajmice, radi povrata sredstava svojim deponentima, je rizično i neizvjesno, a sa stanovišta troškova loš bankarski posao.

Radi navedenih, ali i drugih rizika, banka će koristiti snagu poslovne i financijske poluge tako:

da će ocijeniti da li je gospodarska i politička situacija takva, da se može očekivati trajan i kontinuiran rast poslovanja;

da će ocijeniti da li je struktura klijenata i njihovih poslova koje banka financijski prati takva, da garantiraju povrat kredita i ako ne, da banka osigura na sve moguće načine povrat datih sredstava (hipotekom, premijom osiguranja, cesijom potraživanja, zalogom vrijednosnih papira, zadužnicom ili na drugi način);

da će sredstva ulagati u profitabilne poslove, prvenstveno kratkoročne vrijednosne papire i sl.;

da će banka nastojati izbalansirati deviznu podbilancu radi smanjenja rizika negativnih tečajnih razlika;

da će banka plasirati sredstva onim klijentima i u one poslove koji će biti profitabilni, jačati devizni priljev i mikrokreditnom multiplikacijom jačati depozitni sustav banke;

da će banka provoditi tarifnu i kamatnu politiku na način, da bude konkurentna s drugim bankama i ostalim financijskim organizacijama, što znači, da će pasivnim kamatnim stopama stimulirati deponente da drže sredstva kod

16

nje, klijente da koriste njene bankarske usluge i korisnike kredita da se zadužuju kod nje;

da će stvarati i njegovati povjerenje deponenata (štediša i drugih) kako bi se njihova kratkoročna sredstva u zbroju kontinuirano povećavala, a banka bi ih jednim dijelom mogla ročno transformirati u kvalitetna i dugoročno ih plasirati;

da će banka davati barem približno isti značaj poslovima sredstava i deponentima kao što daje poslovima plasmana i korisnicima kredita, te

da radnici u banci, prvenstveno rukovodioci, shvate da s tuđim (prikupljenim i pribavljenim) sredstvima moraju poslovati s dvostruko većom pažnjom nego s vlastitim, jer tuđi izvori imaju rok dospijeća i jednog dana ih treba vratiti njihovom vlasniku.

Iz navedenog se može zaključiti, da ravnomjeran, stabilan i kontinuiran rast opsega poslovanja banke uz umjereno i razumno korištenje poslovne i financijske poluge, uz dosljedno poštivanje klasičnih načela bankarskog poslovanja (likvidnost, rentabilnost, ekonomičnost i sigurnost ulaganja sredstava) čine banku financijskom institucijom u koju imaju povjerenje osnivači, deponenti i korisnici kredita i drugih bankarskih usluga i koja će dugoročno jačati vlastiti kapital i ostvarivati pozitivan financijski rezultat.

Pretjerana ekspanzija, zaduživanje pod svaku cijenu, loši plasmani, nepoštivanje ugovornih obveza i izigravanje povjerenja mogu možda u kratkom roku i donijeti neke učinke, ali izračunati faktori poslovne i financijske poluge kao i njihovo kombinirano djelovanje ukazuju, da je prividan uspjeh kratkog daha i da pad opsega poslovanja banke ima katastrofalne posljedice na financijski rezultat. Zakon poslovne i financijske poluge je neumoljiv i ne može se zaobići, potrebno ga je shvatiti, tumačiti i razumno primjenjivati.

17

6. Zaključak

Sumirajući dosadašnja razmatranja o poslovanju banaka i djelovanju poslovne i financijske poluge može se zaključiti:

(1) Banke su financijske organizacije koje vlastitim, pribavljenim i prikupljenim sredstvima obavljaju raznovrsne bankarske poslove. Pri tom temelje svoje poslovanje na klasičnim načelima poslovanja s ciljem očuvanja realne vrijednosti vlasničke glavnice i ostvarenje dobiti.

(2) Banke kao dionička društva mogu i trebaju organizirati svoje poslovanje tako, da optimalno koristeći svoju materijalnu osnovu rada i kadrovsku osnovnu, kao i koristeći tuđe izvore financiranja, postignu maksimalni dobitak, odnosno maksimalnu rentabilnost vlastitog kapitala.

(3) Na temelju izvršene analize može se zapaziti, da poslovna poluga kao omjer relativne promjene poslovnog dobitka ili bruto dobitka i relativne promjene ukupnog prihoda, kao i financijska poluga kao omjer relativne promjene dobitka za raspodjelu ili neto dobitka i relativne promjene poslovnog dobitka daju u svom zajedničkom djelovanju značajne učinke na povećanje rentabilnosti vlastitog kapitala banke, pod uvjetom da se opseg bankarskog poslovanja povećava.

(4) Međutim, velik faktor poslovne i financijske poluge kao i faktor njihovog kombiniranog djelovanja nosi sobom i stanoviti rizik, koji se sastoji u opasnosti smanjenja opsega poslovanja. Na osnovu iskustva može se reći, da su banke neelastične u slučaju pada ukupnog opsega poslovanja i to ne samo sa stanovišta visokih troškova prouzročenih brojem zaposlenih, korištenjem skupe opreme, korištenjem prostora i sl., već i sa stanovišta nemogućnosti povlačenja datih plasmana klijentima, a što se onda kompenzira uzimanjem skupih kredita za likvidnost kao supstituta pada regularnih depozitnih izvora.

(5) Sve to ukazuje, da banke u svojoj ekspanziji poslovanja trebaju postupati oprezno, što znači:

- da jačaju vlastite izvore posebno sredstva rezervi;- da se ne zadužuju pod svaku cijenu i tako pribavljena kratkoročna

sredstva usmjeravaju u nenaplative plasmane;- da prvenstveno jačaju svoje depozite i sredstva prikupljena izdavanjem

vlastitih vrijednosnih papira, budući da upravo takvi izvori uz vlastita sredstva čine temelj stabilnog poslovanja banke te

- da nikada, zaista nikada ne izigraju povjerenje svojih deponenata.

18

Umjerenost, stabilnost, kontinuiran rast i trajno povjerenje klijenata u banke otklonit će rizik utjecaja poslovne i financijske poluge, koji će onda kombiniranim djelovanjem multiplikativno povećavati rentabilnost vlastitog kapitala banaka.

19

Literatura

1. Babić, Š.: Uvod u ekonomiku poduzeća, Školska knjiga, Zagreb, 1967.2. Drvodelić, M.: Englesko – hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb,

1970.3. Johnson, R., W.: Financial Management, Allyn and Bacon, Inc. 1963.4. Jurković, P. (redakcija): Poslovne financije, Narodne novine, Zagreb, 1984.5. Orsag, S.: Ekonomske posljedice primjene polužja (leverage), Zbornik

radova XXVI simpozija Saveza računovodstvenih i financijskih radnika Hrvatske, Pula, 1991.

6. Return on Capital as a Guide to Manegerial Decision, NAA Research No 35, New York, 1959.

7. Solomon, E.: The Theory of Financial Management, Columbia University Press, New York, 1963.

8. Zakon o bankama i drugim financijskim organizacijama, Službeni list SFRJ, broj 10/1989. i kasnije izmjene i dopune

9. Zakon o računovodstvu, Službeni list SFRJ, broj 12/1989. i kasnije izmjene i dopune

20