„Potočnica“ školski listOsnovne škole Mirka Pereša Ulica 1. svibnja 2, 43203 KapelaTelefon: 043 / 884 - 990Fax: 043 / 884 - 997e-mail: os-kapela-001@skole.t-com.hrIzdavač: OŠ Mirka PerešaZa izdavača:Mladen RajhOdgovorni urednik: Božidar AltusLikovni i grafički urednik:Ivana Ružman FaletarUredništvo: Mali novinari - Zvonimir Dujmović, Tamara Stankić, Marijan Margotić, Matea Slunjski, Iva Neralić, Ivana Grgić, Mateo Šatrak, Đuro Pehnec, Ana Oroshaj, Antonija Grgić, Karla Žiža, Ivan Dačnik, Tomislav Dujmović , Marin Mišković, Patricia Belec, Mia Seđak, Kristina Butorac, Matija ŽalacLektor: Ivanka Novoselac Senada BrulićTisak: GEORGNaklada: 30 primjeraka

SveznaliceSolidarnost na djelu … str. 3.Listopadno drveće Bilogore … str. 4.-5.Neki novi klinci … str. 6.-7.

GostionicaPing - pong djevojčica… str. 8.- 9. Pepepljuge, Snjeguljice iSuperman … str. 10.-11.

Veliki odmor Teškoće odrastanja … str.12.-13.

OgledalceVijestice … str. 14.-15. Ajte cure! … str. 16.-17.Maturalac … str. 18.-19.

Slikopričalica … str. 20.-22.

Vesele straniceŠkolski biseri … str. 23.

FotoputopisKrapina - Trakošćan … str.24.

Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u stvaranju ovog broja Potočnice.

Usprkos zubatom suncu koje se bori protiv leda i kratkim zimskim danima koji nas tjeraju da se ugrijemo kraj tople peći, rađaju se ideje koje se prostiru po stranicama naše Potočnice.Prelijeću one po bilogorskim šumarcima, prelaze preko polja, nosi ih po zraku lagani vjetrić koji lista stranice Potočnice i broji u rosna jutra latice procvalog cvijeća po livadama.Kao što bi kiše zalile proljetno cvijeće zalijte i vi čašom znatiželje i pažnje stranice petog broja naše Potočnice.

Solidarnost je u današnje vrijeme krize i recesije sve češća riječ, ali učenici naše škole prešli su s riječi na djela. Tako je provedena akcija Crvenog križa Solidarnost na djelu. Nekoliko dana prije učenici su dobili letke koje su morali podijeliti u svom mjestu i tako obavijestiti ljude o sakupljanju dobrovoljnih priloga za našu školu. Za svakog učenika naše škole velika je čast biti izabran za aktivista Crvenog križa. U mome mjestu tu dužnost su dobile moje prijateljice Mia, Patricia, Elena i ja. Akcija Crvenog križa traži veliku or-ganizaciju. Najprije smo morali orga-nizirati prijevoz do škole u čemu nam uvijek pomogne nečiji tata s trakto-rom i prikolicom. Zatim smo morali odlučiti kako ćemo i odakle krenuti. Ove godine morali smo ići u školu na nastavu unatoč akciji, ali smo imali skraćene satove pa smo se pomirili s time. Kada smo krenuli bili smo jako uzbuđeni i nestrpljivi. Iako je bilo hlad-ni i naporno, kako se akcija bližila kra-ju, bili smo sretni i zadovoljni jer smo sakupili mnogo novčanih donacija, ali i raznih priloga poput voća i povrća za našu školu. Akcija Crvenog križa je plemenita akcija i nadam se da će se i dalje uspješno provoditi.

Tekst: Tomislav Dujmović, 7.bFoto: Anamarija Tuškan, pedagoginja

Za svakog učenika naše škole velika je čast biti izabran za aktivista Crvenog križa.

Skupljalo se voće i povrće.

Drvo je najsloženija bilj-ka na zemlji. Postoji 370 milijuna godina i vrlo vjerojatno će posto-jati još mnogo milijuna godina.Danas drveće pokriva skoro trećinu zemljine površine s više od 80.000 tisuća različitih vrsta, od malih arktičkih vrba koje su visoke svega nekoliko palaca, do visokih golemih mamutovaca koji postižu zapanjujućih 113 metara.

Drvo je živo biće koje se rađa, živi i umire. Ono se hrani i diše ne mijenjajući svoje mjesto. Ima stablo, grane i lis-tove, a ispod zemlje korijenje koje crpi potrebnu hranu. Mjesto u kojem pro-vede svoj život je šuma prostor koji je prekriven drvećem svih dobi i vrsta, a koje raste jedno uz drugo. Natjecanje je okrutno, samo najjači preživljavaju. Kada jedno drvo nestane, novonastalu

Učenici PRO Jabučeta proveli su tijekom 2011. godine projekt pod nazivom Listopadno drveće zavičaja i dali svoj mali doprinos u očuvanju šuma na našoj planeti.

čistinu u šumi osvijetljenu sunčevom svjetlošću ubrzo ispune mladi izdanci.

Stabla prepoznajemo po njihovoj kori, obliku krošnje i lista, cvijetu i plodu, ovisno o godišnjem dobu. U proljeće prolistaju naše bilogorske šume. Na granama hrastova, bukvi, grabova , javora, lipa i pitomih kestena otvara-ju se pupoljci i izlaze listovi obasjani sunčevom svjetlošću koja je potaknu-la kolanje životnih sokova. Ljeti je bi-logorska šuma sjenovito i svježe mjes-to kojim odzvanja pjesma kukavice ili kucanje djetlića . U jesen listovi postaju prošarani toplim bojama, a mnoštvo plodova se nudi ljudima i životinjama. Zimi pak, šuma je ogoljela i tiha, no i dalje u njoj ima života, samo je skriv-en. Pritajeno i smireno čeka kopnjen-je snijega i proljetno toplo sunce.

Rezolucijom Generalne skupštine UN-a 2011. godina proglašena je Međunarodnom godinom šuma. Sve države članice pozvane su da ti-jekom 2011. godine na međunarodnoj i nacionalnoj razini sudjeluju i orga-niziraju niz događanja i aktivnosti koji-ma bi se obilježila Međunarodna godi-na šuma, a s ciljem edukacije javnosti o značaju koje šume i šumski ekosus-tavi imaju za cijeli planet te kako utječu na sve dijelove čovjekova života. Potaknuti svim tim saznanjima učenici PRO Jabučeta proveli su tijekom 2011. godine projekt pod nazivom Listopadno drveće zavičaja. Istraživši najpoznatije vrste, njihov izgled te značenje drveća u životu šumske za-jednice, kao i važnost šuma u životu čovjeka, dali su svoj mali doprinos u očuvanju šuma na našem planetu.

Sigurno ste primijeti-li početkom nove školske go-dine neka nova mala lica kako uplašeno vrludaju školskim hod-nicima i traže svoje učiteljice. To su, dakako, prvašići. Malo ih je, al ih ima. Želimo im da se brzo snađu u svojim školskim klupama, želimo im vesele i ra-zigrane učiteljice pune razumijevanja, te puno volje i želje za igrom i učenjem koje će biti nagrađeno odličnim ocjen-ama. Dragi naši prvašići, dobrodošli!

Unašoj školi u 4.a razredu postoji jedna mala djevojčica po imenu Ivana. Ono što odmah možete primijetiti na Ivaninom licu je osmi-jeh razvučen od uha do uha. Vrlo je spretna i brza. Upravo te osobine pomažu joj da bude poznata „faca“ u školi. Možda ste pomislili da zbog svoje brzine često napravi nered u školi, ali grdno se varate. Kako smo se ove školske godine nas dvoje našli s njom u istom razredu, saznali smo gdje njena spretnost i brzina najviše dolaze do izražaja. Iskoristili smo trenutke velikog odmora, umjes-to za jurnjavu po školskom hodniku, za intervju s našom „ping - pong“ djevojčicom. Naime, Ivana trenira, i to možemo reći sa sigurnošću, vrlo profesionalno stolni tenis u klubu Bjelovar. Ovu činjenicu potvrdio nam je i učitelj tjelesne i zdravstvene kulture naše škole Tomislav Pavić koji je Ivanu uključio i u školski tim. S Ivanom u našem stolnoteniskom timu nemamo brige oko medalja. Jedna je ove školske godine sigurno naša.

Moj trener je dobar, nije nešto poseban, ali nekad zna kad nešto napravimo ili izgubimo na turniru biti ljut ili namrgođen.

6.Koji turnir ti je bio najteži?

Svi su turniri bili teški.

7.Jesi li odmah pobjeđivala?

Na početku sam gubila, ali dalje sam nastavila pobjeđivati.

9.Na koliko natjecanja si pobijedila, a na koliko izgubila?

Na više njih sam pobijedila, a na manje izgubila, barem zasada.

10.Na kojem si mjestu trenutno na rang listi?

Trenutno sam 4. u našoj županiji.

11.Koja medalja ti je najdraža?

1.Kako si postala stolnotenisačica?

U parku smo baka i ja igrale stolni tenis, a tamo je bio jedan trener. On me pitao hoću li trenirati stolni tenis. Ja sam pristala i tako sam počela.

2.Zašto si se odlučila baš za taj sport?

Odlučila sam se za stolni tenis jer mi se svidio.

3.Je li bilo teško naučiti igrati stolni tenis?

Bilo je teško. Prvo ne znaš igrati i teško je, a kad naučiš postane lagano.

4.Kako si se osjećala na prvom treningu?Na prvom treningu sam bila vesela i osjećala sam se uzbuđeno.

5.Kakav je tvoj trener?

Kad dođem doma najprije napišem zadaću jer kasnije imam trening i nemam vremena.

20.Razmišljaš li u budućnosti o odlasku na neko natjecanje izvan Hrvatske?

Razmišljam, ali mislim da to neće biti u skoroj budućnosti.

21.Bi li otišla zbog stolnog tenisa od obitelji negdje daleko?

Pa otišla bi i ne bi otišla. Otišla bi jer idem na turnir, a ne bi jer bi mi nedostajala moja obitelj.

Tekst: Zvonimir Dujmović, 4.a Iva Neralić, 4.a Foto: Tomislav Pavić, učitelj TZK Ivana Ružman Faletar, učiteljica

Igram nogomet sa „škvadrom“ iz ulice.

16.Što voliš najviše nositi od odjeće?

Najviše volim nositi trenirke, ali zna zalutati i koja haljina na mene.

17.Kakvu glazbu slušaš i koje filmove voliš pogledati?

Gledam svakakve filmove, a slušam narodnu glazbu.

18.Imaš li kućnog ljubimca?

Imam mačke i pse.

19.Kako svladavaš obveze u školi?

Kao i svim sportašima najdraža mi je zlatna medalja.

12.Je li ti drago da se baviš tim spor-tom?

Drago mi je jer sam poznata i svi me hvale.

13.Jesi li našla simpatiju na treninz-ima?

Jesam, ali neću vam otkriti tko je.

14.Jesi li se sprijateljila s puno stolnotenisačica?

Svi su dobri, ali najviše sam se sprijateljila s Lorenom Orlić.

15.Imaš li još neki hobi?

Svi smo odrastali, a neki još odrastaju uz poznate bajke o Pepeljugi i Snjeguljici, te uz film-ove o super junacima Supermanu, Batmanu i ostalim „manima“. Kad malo razmislite što su ti nestvarni junaci stvarno radili dođete do ovoga: Pepeljuga je čistila, Snjeg-uljica je kuhala patuljcima, kasnije vjerojatno i princu, a Superman je spašavao i popravljao nemoguće situacije. Te poslove svakodnevno rade i neki stvarni ljudi u našoj školi. Nisu poznati i gotovo ih ne primjećujemo na hodnicima škole, ali svakako njihov trud i rad naš boravak u njoj čine ljepšim, finijim i sigurnijim. Sigurno pogađate tko su junaci ove naše priče. To su poznatim rječnikom zvane tete čistačice, tete kuharice i striček majstor. Gotovo ništa ne znamo o njima pa smo se potrudili „ispipati“ neke zanimljivosti, bolje ih upoznati i proslaviti barem na hod-nicima naše škole, a možda i dalje. Pa, upoznajte Katicu Đeri, Dušanku Mirosavljević, Nadu Rašćan, Ankicu Jagarinec, Snježanu Krvar i Marka Kovača.

Snjeguljice Ankica i Snježana

1.Koliko godina radite u školskoj kuhinji?Ankica: Oko petnaest godina.Snježana: Radim pet godina. 2.Volite li svoj posao?Ankica: Volim.Snježana: Naravno, volim.3.Koje jelo vam je najdraže skuhati?Ankica: Volim skuhati grah.Snježana: Volim kuhati sve.4.Zašto ste odlučili postati kuharica?Ankica: Tada su bila takva vremena pa sam morala.Snježana: Volim i uživam kuhati.5.Koje jelo je vama najfinije pojesti?Ankica: Najviše volim pohano meso.Snježana: Volim sve kuhano.6.Koji razred najviše pojede u školskoj kuhinji?Ankica: Najviše pojedu najveći, osmi razredi.Snježana: Mislim da vaš četvrti.7.Volite li prati posuđe nakon ob-roka?Ankica: Moram.Snježana: Volim.

8.Koje jelo ne volite kuhati niti jesti?Ankica: Ne volim pohati, a jedem sve.Snježana: Ne volim brzu hranu.9.Volite li peći kolače?Ankica: Baš i ne.Snježana: Volim i pečem sve vrste kolača.10.Koliko obroka skuhate dnevno?Ankica: Sto sedamdeset obroka zajedno s onim kod kuće.Snježana: Kuham koliko i teta An-kica.11.Koliko ste imali iz hrvatskog jezika i zemljopisa?Ankica: Mislim da sam imala dobru trojku.Snježana: Čvrstu četvorku.12.Gdje biste voljeli otputovati?Ankica: Volim svuda putovati.Snježana: Južna Dalmacija.

Pepeljuge Dušanka, Katica i Nada

1.Jesu li djeca dobra prema vama?Katica: Naravno da jesu.2.Biste li željeli nešto drugo raditi?Katica: Ne bih , to mi je najljepše.3.Ostavljaju li djeca puno smeća iza sebe?Katica: Pa, kako kada.4.Koja sredstva su najbolja za čišćenje ?Katica: Najbolji mi je Sanitar.5.Volite li svoj posao?Katica: Volim svoj posao jer sam okružena ljudima i djecom.6.Čistite li i kod kuće ili to umjesto vas radi vaš muž?Katica: Čistim i kod kuće.7.Koji vam je predmet najdraže čistiti?Katica: Najviše volim čistiti prašinu s ormara.8.S kojim alatom najviše radite?Katica: Nije teško pogoditi, s metlom.9.Koliko ste imali iz matematike u osnovnoj školi?Katica: Imala sam trojku.10.Koje pjesmice se sjećate iz škole?Katica: Joj, davno je to bilo, ne sjećam se sad nijedne.

Superman Marko

1.Imate li neki hobi?Marko: Imam hobi, bavim se fitnes-som. 2.Što je najlakše popraviti?Marko: Najlakše je zamijeniti žarulju.3.Koji vam je najbolji alat za raditi?Marko: Najbolji alat bez kojeg ne bih mogao je „šarafciger“. 4.Što je najneobičnije što ste poprav-ljali?Marko: Hm, najneobičnije što sam popravljao je bio jedan rezač za stiropor. Zadao mi je dosta problema prije nego sam ga uspio popraviti.5.Za koji nogometni klub navijate?Marko: Od domaćih klubova navijam za Hajduk, a od stranih bih izabrao Barcelonu.6.Uništavaju li jako učenici imovinu škole?Marko: Ponekad, imaju svojih dana i perioda kada to rade, obično je to pred kraj školske godine. Inače, ne.7.Koliko ste imali iz likovnog i glaz-benog?Marko: Naravno , imao sam odličnu ocjenu.8.Znate li voziti traktor?Marko: Znam voziti traktor, čak i viljuškar.9.Volite li putovati?Marko: Svi vole putovati pa tako i ja. Najviše volim putovati u strane zem-lje, ali i kod nas u Hrvatskoj je lijepo.

Tekst: Marijan Margotić, 4.a Ana Oroshaj, 4.a Ivana Grgić, 4.a

Nisu poznati i gotovo ih ne primjećujemo na hodnici-ma škole, ali svakako nji-hov trud i rad naš boravak u njoj čine ljepšim, finijim i sigurnijim.

1. Što ti zadaje najviše problema?

a) Ljubavb) Školac) Obitelj

2. Kako rješavaš probleme?

a) Svađomb) Normalnim razgovoromc) Ne rješavam

3. Čije savjete uvijek poslušaš?

a) Savjet roditeljab) Savjet prijateljac) Ničiji

4. Posežeš li, kad se nađeš u prob-lemima, za cigaretama ili alkoholom u nadi da će ti pomoći?

a) Uvijekb) Ponekadc) Nikad

5. Kako se nosiš s problemima?

a) Ne opterećujem se previšeb) Klonem i prepustim sec) Izbjegavam ih

6. Kako bi postupio/la kada bi ti netko ponudio cigarete ili alkohol?

a) Odbio bihb) Prihvatio bihc) Dugo bih razmišljao

7. Što radiš u slobodno vrijeme?

a) Sjedim pred računalomb) Aktivno se zabavljam u prirodic) Gledam serije na televiziji

8. Tvoje društvo se naglo promijenilo i nagovara te na neke loše stvari. Što ćeš učiniti?

a) Popustiti i napraviti to što traže od mene pod uvjetom da ostanem u društvub) Napustiti društvo i potražiti nove prijateljec) Potužiti se nekoj starijoj osobi

9. Najbolji prijatelj te povrijedio. Kako ćeš reagirati?

a) Naljutit ću se, ali ću prijeći preko svegab) Oprostit ću mu c) Shvatiti da mi to nije pravi prijatelj

10. Kako reagiraš na svađu roditelja?

a) Tužan sam i to me jako pogađab) Ne zanima me jer znam da nisam kriv za toc) Pokušavam ih pomiriti

1. a) 18 % b) 76 % c) 6%

2. a) 18% b) 80% c )2%

3. a) 22% b) 68% c)10%

4. a) 2% b) 10% c) 88 %

5. a) 38% b) 4% c) 58%

6. a) 78% b) 6% c) 16%

7. a) 52% b) 28 % c) 20%

8. a) 10% b) 62% c) 28%

9. a) 26% b) 48% c) 26%

10. a) 50% b) 16% c) 34%

Analiza ankete „Problemi odrastanja“

Analizirajući rezultate ankete koju su ispunjavali učenici 7. i 8. raz-reda naše škole došli smo do sljedećih saznanja. Našim učenicima trenutno najviše problema zadaje škola i sve što ima veze s njom. Probleme nasto-je riješiti normalnim razgovorom, dok ih nekolicina pribjegava rješavanju problema sukobom. Gotovo uvijek slušaju savjete roditelja, a kad roditelji nisu u blizini, dobar je i vjeran prijatelj. Rijetko koji učenik poseže za ciga-retama ili alkoholom kada se nađe u problemima jer zapravo nastoje izbjeći probleme, a samim time i opijate koji bi im škodili. Slobodno vrijeme naši

učenici provode pred računalom ili gledajući televizijske serije. Kada bi se društvo s kojim se druže promije-nilo, gotovo svaki učenik bi potražio nove prijatelje. Roditeljska svađa rastužuje naše učenike i često igraju ulogu mirotvorca kako bi se prob-lemi izgladili. Nadamo se da su naši prijatelji iskreno odgovarali na pi-tanja jer je anketa bila anonimna.

Anketu su izradile učenice 8.a razreda: Ema Buković, Natali Dorotea Manojlović, Ivana Marković

DAN MASLAČAKAZlatnidukatiutravi

Proljetno sunce otvorilo je poput zlatnih dukata procvale maslačke na livadi u Gornjim Sredicama . Bio je to znak učenicima naših područnih škola da tog tra-vanjskog jutra održe svoju terensku nastavu pod nazivom Dan maslačaka. Upoznali su biljni i životinjski svijet livade s kojima maslačci dijele stan i zabavili se u igrama na svježem i čistom zraku.

DAN KRUHAOdzrnadokruha

U listopadu smo obilježili Dan zahvalnosti za plodove zemlje - Dan kruha. Učenici nižih raz-reda održali su radionice s temama: Radovi na polju; U mlinu; Zdrava hrana; Žitarice; U pekari. Najsvečaniji trenutak bio je blagoslov kruha i kolača koji su, kao i uvijek, u kratkom vremenu rasprodani.

DAN ŠKOLEIgre

U mjesecu svibnju obilježili smo Dan škole u matičnoj školi u Kapeli. Na-kon svečanosti uslijedile su športske igre učenika nižih i viših razreda uz burno navijanje učenika, roditelja i gostiju.

FAŠNIKNeobična povorka

U hladnoj veljači neobična povorka maskiranih učenika pokušala je otjerati zimu. Mnogobrojni mještani su se s veseljem prisjetili fašničkih povo-rki iz dana svoje mladosti.

POZDRAV JESENIIovejeseni-kesteni!

Ove su jeseni kesteni ranije dozreli i odlučili pasti na zemlju. Pozvali su u Kestenik u Srednjim Mostima učenike područnih odjela koji su na taj način zaželjeli dobrodošlicu jeseni.Učenici nižih razred matične škole pronašli su kes-tene u okolici Kapele te su tako i oni pozdravili šarenu jesen.

BICIKLIJADANa dva kotača

U listopadu je održana, sada već tradicionalna, biciklijada. Ovogodišnje odredište bila je Područna škola Donji Mosti. Promoviranje zdravog načina života i ove je godine uspjelo jer se iz godine u godinu na biciklijadi primjećuje sve više sudionika.

DUSZ112 - u slučaju opasnosti!

U prosincu je Državna uprava za zaštitu i spašavanje provela akciju edukacije učenika drugih i trećih razreda naše škole te ih upoznala s postupci-ma i načinom ponašanja u slučaju nastanka prirodnih i drugih nesreća. Učenici su s veseljem i zaniman-jem aktivno sudjelovali u predavanju.

TERENSKA NASTAVA Cernik – zanimljivo otkriće

Učenici 5. i 6. razreda su 22. studenoga 2011. godine u pratnji svo-jih učitelja posjetili franjevačku crkvu i samostan u Cerniku. U sastavu samostana organizirana je Biblijska arheološka izložba, a posebno smo se oduševili vrijednim inkunabulama, Biblijom pisanom na telećoj koži te nizom Biblija iz svih dijelova svijeta.

SVETI NIKOLABilismodobradjeca

Učenici razredne nastave i ove su godine bili dobri, pa ih je na blagdan svetog Nikole posje-tio taj svetac i donio im slatke darove. Uz njega je veselo skakutao i simpatično zločesti Krampus, ali ovaj puta nije imao šibe.

SAJAM KUĆNIH LJUBIMACARaznolikostibogatstvovrsta

Učenici 4.a, PRO Jakopovac i PRO Donji Mosti sudjelovali su sa svojim radovima na izložbi Bjelovarskog sajma u Gudovcu povodom Državne izložbe malih životinja i 1. sajma kućnih ljubima-ca u prosincu ove godine. Troje učenika pohvaljeno je zajedno s mentoricama za svoje likovne uratke, a pravi doživljaj bio je vidjeti sve te predivne životinje na jednome mjestu.

Kad jesen već dobro zavlada prirodom u Kapeli i listopadno drveće počne rasipati kišu žutocrvenog lišća, a na poljima se zlatiti rodni klipovi ku-kuruza i žutjeti tikve masirače znamo da dolazi vrijeme za „Bilogorske jese-ni“. Ove godine to su našem dječjem KUD-u „ Bilogora Kapela“ treće po redu. Geslo ovogodišnjih jeseni bilo je „ Ajte cure“ po tradicionalnom bilogor-skom napjevu. Nestrpljivo su mali folkloraši i tamburaši očekivali tog 22. listopada svoje drage goste iz KUD-a „Palična“ iz Severina i KUD-a „ Sloga- Đurđic“ iz Ivanske. Nakon što su obukli bilogorske nošnje i uštimali tamburice, bugarije, bračeve i bajseve uslijedilo je kratko zagrijavanje prije nastupa sa nekoliko zanimljivih igara. Pokazalo se da su članovi KUD-a „Palična“ vrlo vješti i spretni u ruljenju kukuruza, guljenju krumpira i poteza-nju užeta. Međutim, umijeće u plesan-ju čardaša u paru s balonima na čelu pokazali su mali folkloraši iz Ivanske.

Nakon dječjih igara u prostorijama OŠ Mirka Pereša u Kapeli vesela povorka uputila se u Vatrogasni dom. Folkloraši i tamburaši Kapele, Ivanske i Severina zagrijali su dom bilogorskim i moslavačkim plesovima i napjevima, a da bi ugođaj bio što potpuniji u domu je bila postavljena izložba sta-rina te rukotvorine, slike i drugi pred-meti od drveta. Pjesma i ples nastavili su se ponovo u školi gdje su se svi okrijepili pizzom i kolačima koje su ispekle njihove vrijedne mame. Da bi ta lijepa jesenska bilogorska večer začinjena dječjim folklorom ostala u sjećanju, svi su se zajedno fotografi-rali. I ove godine domaćinima su u organizaciji pomogli Općina Kapela, DVD Kapela i OŠ Mirka Pereša. Kako svemu lijepome dođe kraj, tako su i ove bilogorske jeseni završile, ali brzo će proći zima, proljeće i ljeto, a naši folkloraši već kreću s priprema-ma za sljedeće Bilogorske jeseni.

Tekst: Patricia Belec, 8.a Mia Seđak, 8.aFoto: Valentina Krvar Ivana Ružman Faletar, učiteljica

Folkloraši i tamburaši Kapele, Ivanske i Severina zagrijali su dom bilogorskim i moslavačkim pleso-vima i napjevima

Mali folkloraši iz Ivanske Najmlađe folklorašice iz Kapele

Ples s balonom

Čardaš s balonima

Tamburaši iz Severina

Povlačenje užeta

Ranog ljetnog jutra uputili smo se na putovanje. Nakon duge vožnje stigli smo u Rastoke. Ondje smo vidjeli predivni zeleni krajolik i velike slapove. Nema ništa ljepše od šetnje Rastokama u rano jutro, slušanja crvkuta ptica, kreketanja žaba i žubora slapova. Nakon razgle-davanja Rastoka krenuli smo prema Splitu. U Splitu smo vidjeli mnoge znamenitosti kao što su Dioklecijan-ova palača i spomenik Grguru Nin-skom. Šetali smo užarenom rivom. Nakon toga ušli smo u autobus i

Sljedećeg jutra trajektom smo krenuli prema Braču. Otok Brač je prekrasan, a još je ljepša njegova poznata plaža Zlatni rat na kojoj smo se kupali do iznemoglosti. Posljednji dan matu-ralca proveli smo u Makarskoj. Pos-jetili smo muzej u kojemu smo vi-djeli školjke iz cijeloga svijeta. Nakon očaranosti školjkama krenuli smo prema Kapeli. Sve što je lijepo, kratko traje. I naš maturalac trajao je kratko, ali nama je to sve bilo jako slatko.

Učenici 8.b

nastavili put prema Baškom Polju. Smjestili smo se u hotel, a zatim smo se otišli upoznati s mjestom. Drugoga dana ujutro krenuli smo prema Du-brovniku prolazeći dolinom Neretve. Po dolasku u Dubrovnik prošetali smo Stradunom. Nakon toga, vratili smo se u Baško Polje i zabavljali se do dugo u noć. Ujutro smo krenuli prema Baškoj Vodi dok nam se s lijeve strane pružao pogled na nudističku plažu. Nakon što smo se dobro osunčali, vra-tili smo se u hotel na odmor i večeru.

Moje lutanje započelo je gus-tom maglom koja se nadvijala nad Bi-logorom. Ono malo zelenila što se vi-djelo putem dovelo me do malog sela okruženog vodom, šumom i sa starin-skim kućama. Takve brze i čiste vodo-pade još nisam vidjela. Drvene mokre stepenice dovele su me do rječice koja je žuborila tako tiho da bih kraj nje mogla zaspati. Starinske kolibe i mli-novi koji podsjećaju na onaj iz Družbe Pere Kvržice veselo su se glasali. Veliki valovi i morska pjena očarali su me. Malene kamene uličice, drveni prozori, veliki trgovi i predivan pogled zamijenila je malena plaža oko koje se čuo šum valova, malo vjetra i tiho govorenje ljudi. Pjev ptica i sunčane zrake odvele su me u grad okružen zidinama. Velika gužva, puno suveni-ra i stepenice koje su bile toliko zama-mne da sam ih morala istražiti. Popela sam se stepenicama i došla na mjesto koje me podsjećalo na veliku tvrđavu. Puno kola, topova i znatiželjnih pogleda. Po povratku s tvrđave prošetala sam dućanima i suvenirni-cama i tako zaokružila još jedan dan. Prve sunčeve zrake odvele su me na plažu koja je bila poput raja. Fini sladoled i šum mora upotpunili su doživljaj. Bio je to savršeni maturalac. Kristina Butorac 8.a

Mojadomovina

Domovina je sunce što nas grijei kiša što lije.To je proljeće i jeseni mirisni kesten.Ona ima predivno morei visoke gore,planine, rijeke i potokei razbacane otoke. To je moja domovinapuna ljepote, radostii raspjevane mladosti. To je moja domovina.

Zvonimir Dujmović, 4.a

Kapela

Kapela je jedno mjestogdje ja idem često.

Kapela ima crkvu jedne svete žene,Svete Marije Magdalene.

Kapela ima puno brežuljakai ispred kuća ukrasnih patuljaka.

Kapelom su nekad konji vukli kola,a sada se u njoj nalazi moja škola.

Po Kapeli šetaju pješaci,a autobusom se voze đaci.

U Kapeli žive ljubazni stanovnici,većina od njih su poljoprivrednici.

Tamara Stankić, 4.a

Krajolik, Matija Tunić, 7.a

Ana Nadarević, 3.r. , Kapela

Nastolukruh

Još kao mali slušao sam priče svoga oca o tome kako je on oduvijek želio biti pekar zato što su bili siromašna obitelj i jer je sma-trao da će s tim poslom uvijek imati koricu kruha na stolu. Ja sam iz tih priča naučio da trebam poštivati to što nemam takvih problema i da treba poštivati kruh. Mislim da ljudi sve manje poštuju kruh te smatram da trebaju razmisliti o tome koliko ljudi žudi da dobije samo komadić toga kruha ko-jega oni bacaju u smeće. Kruh je uz čovjeka još od pamtivi-jeka. Spominje se u molitvama i u Bibliji te zato zaslužuje barem jedan dan u godini u kojemu ćemo ga s veseljem slaviti i prisjetiti se da je kruh taj koji nas hrani. Ti se dani zovu Dani kruha i obilježavaju se diljem svijeta pa tako i u našoj školi. Moja obitelj također obilježava taj dan. Mama uvijek pripremi svježi i topli kruh koji me, kada se vratim kući iz škole, dočeka na stolu i kojega uvijek sa slašću, poštovanjem i zahvalnošću pojedem.

David Vujasinović, 8.a

Jesen

Volim jesen.Na nju me često podsjeća rumeni kesten. Draga mi nije baš hladna zora.Ona je za sve noćna mora.Najdraža mi je rosna trava kad mokre niti spaja.Draga mi je i kiša što pjeva i plače,kao i mali list što od veselja skače.Volim i topli kruh jer sjetim se medvjeda što zvao se Pooh.

Ivona Mandić, 5.b

Dani kruha, Natalie Manojlović, 8.a

Kišobran, Veronika Mnouček, 2.r , Kapela

Zimska noć

Sumrak… Svjetlost ulične rasvjete probija se kroz sablasnu tamu.Zaigrane pahuljice svjetlucaju posvuda. Mir… Tišina… Pomalo dosadno…Vrijeme je teklo.Poneki prolaznik žurno bi hodao ulicom ne osvrćući se oko sebe.Potpuna tišina, neobična svečanost.…Vjerojatno… samo zbog jednog razloga je tako… Danas je Badnjak!Ugodna hladnoća uštipne me za obraze.Vrtlog snježnih pahuljica… Poneku uhvatim u dlan.Nešto mi žele reći, ali ne stignu…Tope se…Nestaju.Zaustavim se usred ove idile… Osluhnem.Smiju se beskrajne zvijezde. I one će nestati.I jednostavno shvatim… Ova je zimska noć čarobna kao i moj život…

Ana Marija Bogović, 6. razred

Mama

Moja mama i ja osim istog prezimena dijelimo isti datum rođenja i horoskopski znak. Dovoljno nam je da se pogledamo i znamo što mislimo. Jedino mi je žao što se kratko vidimo preko dana, ali to nadoknadimo navečer jer spavamo zajedno u krevetu. Obožavam mami pomagati i ona me svemu uči. Isto tako volim kad me mama vozi na turnire. Kod mame mi je sve super, osim kada viče na mene. Nadam se da ću kada odrastem biti poput moje mame.

Ivana Grgić, 4.a

Mama, Elena Srebrenović, 2.r., Kapela

Sreća i tuga, Ana Marija Bogović, 6. r.

Crkva sv. Nikole

Prikaz Dragutina Gorjanovića

Krambergera

Prikaz dinosaura

Voštane lutke neandertalaca

Učenici na ulazu u spilju krapinskog pračovjeka

Razvoj DNK konfiguracije

Dvorac Trakošćan

Učenici razredne nastave na vidikovcu dvorca Trakošćan